Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku. Poslijediplomski studij Poduzetništvo.

Transcription

1 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Poslijediplomski studij Poduzetništvo Anamarija Mandić PROCES OBLIKOVANJA POLITIKA I INSTRUMENATA PODRŠKE RAZVOJA SEKTORA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA Magistarski rad Osijek, 2005.

2 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Poslijediplomski studij Poduzetništvo Anamarija Mandić PROCES OBLIKOVANJA POLITIKA I INSTRUMENATA PODRŠKE RAZVOJA SEKTORA MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA Magistarski rad Mentor: prof.dr.sc. Slavica Singer Osijek,

3 SADRŽAJ : Sažetak 5 1. Uvod 6 2. Cilj istraživanja 7 3. Metodologija istraživanja 8 4. Kontekstualni okvir: Policy centri i njihova uloga u oblikovanju 10 vladinih politika 4.1. Što je policy centar/think tank? Problem definiranja think tank organizacija Područje djelovanja think tank organizacija Osnivači think tank organizacija Institucionalni oblik think tank organizacija Akademske think tank organizacije Profitne think tank organizacije Neprofitne think tank organizacije Poslovni kapacitet think tank organizacija Financiranje think tank organizacija Proizvodi think tank organizacija Korisnici proizvoda think tank organizacija Načini komuniciranja rezultata istraživanja think tank 35 organizacija 4.2. Povijesni razvoj policy centara Prva generacija: think tank organizacije kao policy 43 istraživački instituti Druga generacija: pojava ugovornih think tank 44 organizacija Treća generacija: razdoblje think tank organizacija za 46 zagovaranje Četvrta generacija: legacy based think tank 47 organizacije 4.3. Uloga policy centara u razvoju društva Uloga policy centara u demokratski razvijenim 54 zemljama 3

4 Uloga policy centara u tranzicijskim zemljama Policy centri fokusirani na ekonomski razvoj Policy centri u Republici Hrvatskoj Makroekonomski i poduzetnički uvjeti razvoja malih i 71 srednjih poduzeća u Hrvatskoj Proces formuliranja i donošenja politika i zakona u 77 Republici Hrvatskoj relevantnih za sektor malih i srednjih poduzeća Uloga policy centara u formuliranju i donošenju 86 politika i zakona releventnih za sektor malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj 4.6. Prilozi uz kontekstualni okvir Slučaj : Je li CEPOR zaista «nemoguća misija»? Uvod Nastanak ideje Od problem osnivanja i do problema profiliranja CEPOR-a Konkurencija Proizvodi i tržište Centra za politiku razvoja malih poduzeća organiziranost CEPOR-a i ljudski resursi Financiranje CEPOR-a Protagonisti Planovi za budućnost Prilozi uz slučaj Analiza Uvod Identifikacija problema Analiza okruženja (PEST analiza) Analiza potencijala rasta Rješenje slučaja Zaključak Literatura 156 4

5 Sažetak Policy centri, odnosno think tank organizacije, nastale su u Sjedinjenim Američkim Državama nakon II. Svjetskog rata. Uloga ovih organizacija je provođenje policy istraživanja, te sastavljanje policy preporuka s ciljem donošenja kvalitetnijih i učinkovitijih zakonskih prijedloga. Proces globalizacije ubrzo je proširio način djelovanja ovih organizacija po cijelom svijetu, a njihova uloga u procesu donošenja političkih odluka je postala nezaobilazna. Način na koje su organizirane, kao i korisnici za koje provode istraživanja, razlikuju se, no uloga i značaj u policy procesima su u razvijenim zemljama jednaki. Tranzicijske europske zemlje upoznale su se s ovim oblikom organizacije 1980-tih godina, a prva think tank organizacija u Republici Hrvatskoj (CEPOR) osnovana je godine. Unatoč iznimno velikom značaju ovih organizacija u razvijenim zemljama, njihova je uloga u većini tranzicijskih zemalja, pa tako i u Republici Hrvatskoj, marginalizirana. CEPOR, Centar za politiku razvoja malih poduzeća, jedina je hrvatska think tank organizacija, koja se bavi policy istraživanjima u sektoru malih i srednjih poduzeća. Unatoč činjenicama da već četiri godine provodi policy istraživanja, organizira okrugle stolove i tribine kako bi se sudionici policy procesa upoznali s rezultatima istraživanja, CEPOR se još uvijek nije uspio profilirati na tržištu. Statusom kandidata za pridruživanje Europskoj uniji, kao i jačanje civilnog društva u Republici Hrvatskoj, prilike su u okruženju koje mogu omogućiti CEPOR-u poticanje javne rasprave o položaju malih i srednjih poduzeća, predlaganje preporuka za jačanje ovog sektora, a na taj način i decentralizaciju procesa donošenja političkih odluka, te status sudionika u procesu koji će zastupati interese malih i srednjih poduzeća. 5

6 1. Uvod Policy centri, odnosno think tank organizacije kako ih se najčešće naziva, moderan su tip organizacije, koja se bavi policy istraživanjima svih aspekata društva. Njihova pojava nakon II. Svjetskog rata, ukazuje na relativno kratku povijest njihova djelovanja. No, s druge strane, pod utjecajem procesa globalizacije, ova se vrsta organizacija naglo proširila na gotovo sve zemlje svijeta. Njihova je uloga u procesima donošenja političkih odluka i rješenja, u razvijenim zemljama, gotovo nezamjenjiva. Policy istraživanja, ali i policy preporuke ovih organizacija okosnica su svih zakonskih odredbi u demokratski razvijenim zemljama. Proces globalizacije proširio je djelovanje ovih organizacija i na europske zemlje u tranziciji, pa tako i na Republiku Hrvatsku. No, unatoč svojoj nezamjenjivosti u razvijenim zemljama, sudionici procesa političkog odlučivanja tranzicijskih zemljama, teško su prihvaćali njihove preporuke i rezultate istraživanja. Za takovu situaciju postoji nekoliko razloga od činjenice da nema povijesti policy istraživanja u tranzicijskim zemljama, da su znanstvena istraživanja, odnosno brojni znanstveni instituti jedini dosada provodili istraživanja, do činjenice da je u većini zemalja proces donošenja političkih odluka zatvoren. Ovaj magistarski rad se bavi proučavanjem djelovanja ovih organizacija u razvijenim demokratkim okruženjima, njihovim nastankom, kao i okolnostima u kojima su nastale, razlozima naglog širenja te ulogom u procesima donošenja političkih odluka. U isto vrijeme, pokušala sam povući paralelu između procesa donošenja političkih odluka u razvijenim i tranzicijskim zemljama, opisujući ovaj proces na primjeru Republike Hrvatske. 6

7 2. Cilj istraživanja Centar za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR), osnovan je godine i jedina je think tank organizacija na području Republike Hrvatske. Svojoj ciljnoj skupini sudinicima procesa političkog odlučivanja u Republici Hrvatskoj, nude policy istraživanja u području malog i srednjeg poduzetništva. Njihov je cilj policy istraživanjima i policy preporukama potaknuti razvoj malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj. No, unatoč činjenicama da su ove organizacije nezamjenjiv sudionik procesa političkog odlučivanja u razvijenim zemljama, te u posljednje vrijeme i u većini tranzicijskih zemalja, CEPOR još uvijek nije u Republici Hrvatskoj uspio stvoriti potražnju za ovom vrstom istraživanja. Ciljevi istraživanja ovog magistarskog rada su pronaći razloge nepostojanja potražnje za policy istraživanjima u Republici Hrvatskoj, istražiti uvjete nastanka i naglog širenja ovih organizacija, uloge ovih organizacija u društvu, te odnos sudionika procesa političkog odlučivanja prema ovim organizacijama u razvijenim i tranzicijskim zemljama. Kroz navedene ciljeve, želja mi je pomoći Centru za politiku razvoja malih poduzeća u profiliranju usluga policy istraživanja i preporuka, razvijanju potražnje za ovom vrstom istraživanja, te utjecanju na donošenje podržavajućih politika i instrumenata u području malog i srednjeg poduzetništva. 7

8 3. Metodologija Sa željom za davanjem što iscrpnijeg opisa procesa donošenja politika i instrumenata koje podržavaju sektor malih i srednjih poduzeća, ovaj je magistarski rada podijeljen u tri, međusobno ovisna, dijela. Prvi dio, kontekstualni okvir, konzultira dostupnu literaturu, što kroz stručne publikacije i časopise, a što kroz web stranice i baze podataka, na temu policy centara u svijetu nastanak, razvoj i značaj za proces donošenja političkih odluka. Drugi dio predstavlja slučaj uz prakse Centar za politiku razvoja malih poduzeća, koji je sastavljen metodom pisanja slučaja («casestudy methodology»). Ova se metoda koristila u medicini još u doba Hipokrata, koji je napisao svoj klasik o medicinskim dijagnozama. Prvo korištenje ove metode u edukativne svrhe zabilježeno je na Harward Business School, dvadesetih godina prošlog stoljeća. Slučajevi su prikazi realnih situacija iz poslovanja nekog poslovnog subjekta, u određenom vremenskom razdoblju i služe kao metafora za određenu skupinu problema. Prednosti ove metode se ogledaju u činjenicama da slučajevi predstavljaju analitički alat, principe, teorije i opće informacije o određenom području, koji stvaraju bazu za učenje. Njihova je zadaća prikazati detalje određenog događaja sa stajališta protagoniste, korištenjem velikog broja izvora informacija. 1 Metoda slučaja ima za ciljeve: to explain complex causal links in real-life interventions to describe the real-life context in which the intervention has occurred to describe the intervention itself to explore those situations in which the intervention being evaluated has no clear set of outcomes Yin, R.: Case study research: Design and methods (2nd ed.). Thousand Oaks, CA: Sage Publishing., objasniti složene uzročne veze u stvarnim, životnim postupcima, opisati stvarnu pozadinu u kojima se postupak dogodio, opisati sam postupak, istražiti one situacije u kojima postupak koji se procjenjuje nema jasan skup rezultata 8

9 Ova metoda omogućava detaljnu analizu događaja, služi kao osnovica za definiranje kvantitativnih pitanja, objašnjava kvantitativne pokazatelje, služi kao obrazac za definiranje određenih postupaka, te uključuje veliki broj izvora informacija i zaključaka. 3 Slučaj opisan u ovom magistarskom radu problem je nevladine, neprofitne organizacije, koja se pokušava profilirati i pronaći tržište za svoje proizvode policy istraživanja. Prilikom sastavljanja slučaja korištena je metoda neformalnog intervjua s protagonistom slučaja, djelatnicima organizacije i članovima Upravnog odbora, pretražena je literatura, te javno dostupne informacije na web stranicama. Neformalni intervjui s protagonistom slučaja trajali su u prosjeku 2 sata i čine okosnicu priče. Intervjui sa zaposlenicima i članovima Upravnog odbora, odnosno njihovo viđenje događaja oko osnivanja, profiliranja i vođenja organizacije, korišteno je u trećem dijelu rada analizi slučaja. U analizi slučaja, u svrhu predlaganja svrsishodnih rješenja, korištene su metode analize okruženja (PEST analiza) i metoda procjene potencijala za rast (Gibbov model rasta). Metodom okruženja analizirani su politički, ekonomski, socijalni i tehnološki čimbenici okruženja u kojemu djeluje organizacija, te su se odredile prijetnje koje treba minimalizirati i prilike koje organizacija treba iskoristiti. Metodom procjene potencijala za rast analizirana je postojeća proizvodna osnovica kroz baze proizvodnje, tržišta te financija i operacija, kako bi se procjenila trenutna tržišna pozicioniranost organizacije. Analizom baza resursa, iskustva, kontrole, upravljanja i ideja procjenjene su mogućnosti organizacije za daljnji rast i razvoj, te realizaciju planova za budućnost organizacije. Na osnovu navedenih analiza, dani su prijedlozi za rješenje slučaja

10 4. Policy centri i njihova uloga u oblikovanju vladinih politika Društva u kojima živimo neprestano se mijenjaju, a proces globalizacije je dodatno ubrzao promjene. Znanje i informacije postaju najvažniji resursi, a oni koji ih posjeduju nezamjenjivi. Policy centri, čiji je je nagli razvoj započeo 1980-tih 4, uslijed jačanja procesa globalizacije, završetka razdoblja Hladnog rata, pojave međunarodnih problema koji su zahtijevali zajedničku odluku više zemalja (nuklearna energija, terorizam), te internacionalizacije donatora i istraživača policy centara, su nositelji znanja i informacija. Važnost istraživanjima i preporukama policy centara daje i činjenica da su donositelji političkih odluka i rješenja «zatrpani» informacijama, koje ne mogu rabiti. Informacije, koje su im potrebne za donošenje odluka su često nesistematizirane, nepouzdane i neobjektivne. Donositelji političkih odluka moraju usuglasiti donošenje neke odluke, stoga čekaju povoljan trenutak za prezentaciju svog viđenja rješenja problema. Kako bi donijeli kvalitetnu, pravovremenu odluku potrebne su im razumljive, dostupne, korisne, pravovremene i pouzdane informacije, jer se samo takove mogu pretočiti u kvalitetnu političku odluku i zakonsku odrednicu. Upravo u tome počiva uloga i važnost policy centara. Taichi Sakaiya, posebni savjetnik predsjednika japanske Vlade i bivši predsjednik Economic Planning Agency u Japanu, u svojoj kritici o bazi podataka svjetskih policy centara, NIRA's World Directory of Think Tanks 5 je rekao:»the world definitely has entered a substantial transition, shifting to a new civilized society. Industrial society, which supplied numerous manufactured goods through standardized mass production, has come to an end. People have realized the limits of resources and the earth's environment. Alternatively, a "knowledge-value society" is emerging. Value is a consequence of information and knowledge created by human-kind, and will be an origin of economic growth and business profits in such a society. Knowledge is a Svijet je definitivno ušao u vrlo bitan proces tranzicije, mijenjajući se u novo civilno društvo. Industrijskom društvu, koje je kroz standardiziranu masovnu proizvodnju opskrbljivalo društvo brojnim proizvodima, je došao kraj. Ljudi su uvidjeli granice resursa i okoliša. S druge strane, razvija se društvo koje se temelji na vrijednostima znanja. Vrijednostima, nastalih kao posljedica informacija koje je stvorio čovjek i koje će biti polazna točka za ekonomski razvoj i buduće poslovne profite. Znanje je najvažniji dio i resurs inteligencije. Policy istraživački instituti, koji prikupljaju moć znanja i analiziraju informacije, bit će najvažniji igrači novog društva.» 10

11 substance and resource of intelligence. Policy research institutes, which accumulate knowledge-power and disseminate information, will be core players in the knowledgevalue society. Iako su u svijetu iznimno popularni i uspješni, policy centri ili kako ih još nazivaju, think tank organizacije 6, ostali su nedovoljno istraženi i prepoznati u hrvatskom društvu. Stoga je cilj ovoga poglavlja objasniti pojam policy centra, odnosno think tank organizacije, opisati područje djelovanja, korisnike, osnivače, proizvode i izvore financiranja ovih organizacija, te ulogu policy centara u području formuliranja politika relevantnih za razvoj malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj Što je policy centar / think tank? Kompleksnost razloga nastajanja potrebe za policy centrima (globalizacija, demokratizacija, ubrzavanje promjena) zahtijeva i višedimenzionalni pristup odgovoru na pitanje što je policy centar. Zbog toga će se odgovor temeljiti na opisu profila policy centara, područjima djelovanja, osnivačima, institucionalnim oblicima, izvorima financiranja, proizvodima i korisnicima proizvoda policy centara. Zbog češćeg korištenja izraza think tank u zemljama razvijene demokracije i transparentnosti u oblikovanju javnih politika, u nastavku će se naizmjenično koristiti oba izraza, ovisno o autorima. 6 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, i Dror, Y. : Required Breakthroughs in Think Tanks, Elsevier Science Publishers, Nizozemska,

12 Problem definiranja think tank organizacije Pojam think tanka je nastao u vrijeme II. Svjetskog rata u Sjedinjenim Američkim Državama, a odnosio se na sigurno mjesto (tank) gdje su civilni i vojni stratezi mogli nesmetano planirati invazije i razdrađivati vojne strategije (think). 7 Danas se taj pojam toliko ukorjenio da se vrlo rijetki autori osvrću na njegovo izvorno značenje. 8 Pojam think tank organizacije je teško definirati. Razlozi za to počivaju na činjenicama da ih je teško odvojiti od ostalih institucija koje se bave istraživanjima, a želja im je utjecati na političke odluke. Osim toga, postoji i jedan trivijalni razlog, jer se izraz think tank vrlo teško prevodi sa engleskog jezika, te se u mnogim jezicima, npr. njemačkom, koristi engleski izraz. U Velikoj Britaniji pojam think tanka se koristio za označavanje Središnje službe za reviziju politika (Central Policy Review Staff), koju je osnovao predsjednik Vlade, Edward Heath i koja je djelovala u sklopu Vlade godine. 9 Pojam think tanka se u Velikoj Britaniji, u posljednjih 25 godina, odnosio na «.. policy planning and research unit within central government». 10 No, u novije vrijeme, pojam se počeo vezivati uz «... to those outside, ideologically charged, free market bodies which provided the ideas that helped to shape instincts and energy of Thatcherism.». 11 U Sjedinjenim Američkim Državama pojam think tank nikada nisu vezali uz vladine organizacije ili odjele, ali je pojam toliko raširen da se njime mogu obuhvatiti «... institutions that provide public policy research, analysis, and advice. Many interest groups, university research centers, and other civil society organizations carry out policy research and advice...» Tako, Stone u Elsevier Encyclopaedia objašnjava: «The Western think that a think-tank requires independence or Brustein J.: Think Tanks, Gotham Gazette, 2. ožujka, 2003., 9 Denham A. i Garnett M.: Rethinking Think Tanks: A British Perspective,, Manchester University Press, Prince, M.J.: Policy Advice and Organizational Survival: Policy Planning and Research Units in British Government, Gower, Aldershot, 1983., 330. str.... poseban odjel za planiranje i istraživanje pri Vladi 11 Denham A. i Garnett M.: Rethinking Think Tanks: A British Perspective, Manchester University Press, 1994., 324. str.,... vanjska, vođena ideologijama, tijela koja su proizvodila ideje, a koje su trebale pomoći u oblikovanju politika Vlade Margaret Thatcher. 12

13 autonomy from the state, corporate, or other interests in order to be free-thinking does not accord with experiences in other cultures.» 12 Problem definiranja think tank organizacija vidljiv je i u World Directory of Think Tanks (Svjetska baza think tank organizacija), koja je nastala kao projekt National Institute for Research Advancement (NIRA) godine. 13 NIRA kao kriterije po kojima su institucije unošene u bazu navodi: organizacijski status, područje istraživanja i dostupnost rezultata istraživanja. Kriterijem organizacijskog statusa izabrane su sve one organizacije koje su apsolutno autonomne u svom djelovanju. Na taj su način iz baze podataka isključili veći broj japanskih think tank organizacija jer su vezani uz rad vlade (financirani isključivo od strane vlade, te provode istraživanja za vladu), no uključili su one japanske think tank organizacije koje nisu vezane uz vladu, ali su profitne organizacije. 14 Kriterij područja istraživanja obuhvatio je sva područja, bez obzira kolikim se brojem područja pojedine organizacije bavile. Dostupnost rezultata istraživanja označavala je vidljivost istraživanja pojedinih think tank organizacija, odnosno njihovu uspješnost u oblikovanju i prezentiranju policy preporuka sudionicima procesa političkog odlučivanja.ovim istraživanjem, u bazu je unešeno 300 institucija iz 77 zemalja, što je daleko od stvarnog broja think tank organizacija. 15 Najopćenitija definicija think tank organizacije ovaj pojam označava kao: «... an institute, corporation, or group organized for interdisciplinary research (as technological and social problems)... called also think factory.» Stone D.: Think tanks, Elsevier Encyclopaedia, 2002., str. 156, «Zapadnjaci smatraju da think-tank organizacije moraju biti autonomne i neovisne o državi, poduzećima ili bilo kojem drugom interesu kako bi mogle slobodno razmišljati, a to se ne poklapa sa iskustvima u drugim kulturama.» Premda su think tank organizacije pretežito neprofitne organizacije, u Japanu, mnoge profitne institucije djeluju kao think tank organizacije i provode policy istraživanja. Te profitne institucije su uključene u bazu obzirom na kriterij da provode policy istraživanja i da su ta istraživanja dostupna javnosti.. Prema podacima o think tank organizacijama u Japanu, oko 50 % svih su profitne institucije. 15 U istraživanju Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, 2001., McGann navodi kako u svijetu postoji više od think tank organizacija 16 Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, 2002., str. 6, «...institut, poduzeće ili grupu, organiziranu za interdisciplinarna istraživanja (od tehnoloških do socijalnih problema), a nazivaju se još i tvornicama misli.» 13

14 U World English Dictionary stoji kako je think tank: «... consultative committee of experts that undertakes research or gives advice, especially to a government.» 17 McGann i Weaver think tank organizacije definiraju kao «Think-tanks are policy 18 research organizations that have significant autonomy from government and from societal interests such as firms, interest groups, and political parties.» 19 Ladi kreće od toga što think tank organizacije nisu. «One way to identify a think tank is, is to identify what a think tank is not. A think tank is different from interdisciplinary university units and from philanthropic foundations which have as one of their activities, the funding of research. They are also different from advocacy groups, interest groups, pressure groups and lobby groups as they have a much more limited membership, they don't take part in lobbying and they are primarily interested in research. And finally, they are different from government advisory organizations, because thex claime to be independent.» 20 U svom radu, prezentiranom u Birminghamu, na konferenciji Policy Transfer:The Global Spread of Ideas, Policies and Institutions, Stone definira think tank organizacije kao «... independent public policy research institutes» i postavlja kriterije koje moraju zadovoljiti think tank organizacije: 21 Organizacijska neovisnost i postojanost što znači da su neprofitne organizacije,neovisne u odnosu na vladu i interese poduzeća. U isto vrijeme moraju trajno obavljati djelatnost. 17 Encarta: World English Dictionary, North American Edition, Microsoft Corp., 2001., «... savjetodavni odbor: odbor stručnjaka koji istražuje ili savjetuje, posebice vladu...» 18 Pojam policy je teško prevesti na hrvatski jezik, u Englesko hrvatskom rječniku (Filipović, Englesko hrvatski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1996.) stoji pod objašnjenjem pojma policy: politika, djelatnost u svezi s upravljanjem državom, određen smjer kojega se drži vlada, država, ustanova ili pojedina osoba. 19 Weaver R.K., McGann, J.G.: Think Tanks & Civil Societies. Catalysts for Ideas and Action, Transaction Publishers, New Brunswick, 2000., str. 5, «... policy istraživačke organizacije koje imaju značajnu autonomiju u odnosu na vladu i ostale socijalne interese kao što su poduzeća, interesne grupe i političke stranke. 20 Ladi, S.: Think-tanks and policy transfer: The Case of the International Dialogues Foundations, Policy Transfer Panel, University of York, 2000., str. 8, «Jedan od načina definiranja think tank organizacija je poći od toga što one nisu. Think tank se razlikuje od odjela interdisciplinarnih sveučilišta i od filantropskih fondacija koje, kao samo jednu od svojih aktivnosti, imaju financiranje istraživanja. Razlikuju se i od grupa za javno zagovaranje, lobističkih grupa i grupa koja pokušavaju prisilom ostvariti ciljeve, jer imaju ograničeno članstvo, ne sudjeluju u lobiranju i osnovni im je cilj istraživanje. I konačno, razlikuju se i od vladinih savjetodavnih organizacija, jer tvrde da su neovisne.» 21 Stone, D.: Non-Governmental Policy Transfer:The Strategies of Independent Policy Institutes, University of Birmingham, 1996., str.12., «..neovisne institute za javna policy istraživanja...» 14

15 Usmjerenost ka određenom području istraživanja iako tvrde da su neovisne organizacije, događa se da kriteriji financiranja utječu na promjenu područja istraživanja i na rezultate istraživanja. Usmjerenost ka policy istraživanjima što se odnosi na to da trebaju unositi znanje u proces donošenja političkih odluka, gdje god je to moguće, informiranjem i utjecanjem na sam proces. Javna svrha think tank organizacije naglašavaju kako im je cilj provoditi istraživanja sa svrhom informiranja javnosti i vlade, te kako poboljšati javnu politiku. Stručnost i profesionalnost istraživača je intelektualni resurs think tank organizacija, ali i način legitimiranja rezultata istraživanja. Organizacijski proizvod think tank organizacije je istraživanje, analiza i prijedlozi, koji se prezentiraju javnosti u obliku različitih publikacija ili aktivnosti kao što su konferencije, seminari, radionice i sl. Iz svih navedenih definicija think tank organizacija, različitih autora i različitih pristupa, može se zaključiti kako su think tank organizacije najčešće neprofitne, neovisne organizacije koje putem seminara, konferencija, radionica ili različitih publikacija utječu na proces političkog odlučivanja, a osnovna su im aktivnost neovisna, javno dostupna, policy istraživanja Područje djelovanja think tank organizacija Područje djelovanja think tank organizacija, vodeći se definicijom, u širem smislu riječi su policy istraživanja. U svrhu definiranja područja djelovanja think tank organizacija u užem smislu riječi, koristit ću klasifikaciju Carol Weiss, 22 koja policy istraživanja dijeli prema inputima koji se koriste za istraživanje, outputima istraživanja i političkoj kulturi. 22 Weiss, C.H.: Policy research as advocacy: Pro and con, Knowledge & Policy, Vol.4, Issue 1-2,

16 Prema Weiss, policy istraživači svoja istraživanja mogu temeljiti na podacima, odnosno informacijama koje prikupljaju od akademskih istraživača, medija ili dužnosnika javne uprave, koje analiziraju kako bi rezultat istraživanja iskoristili za ukazivanje na postojanje problema (kognitivna dimenzija). Druga vrsta istraživača ima za cilj pokrenuti proces promjene (normativna dimenzija), a u istraživanjima su ponajprije vođeni vrijednostima, odnosno ideologijama. Policy istraživanje se može temeljiti i na interesima, odnosno argumentima pomoću kojih se želi postići promjena u razmišljanjima i stavovima javnosti ili određenih interesnih skupina (afektivna dimenzija). Tablica 1. Podjela policy istraživanja Policy istraživanje utemeljeno na: Vrste policy istraživača: Odgovarajući aspekt političke kulture 23 : Podacima (informacijama) Analitičar Kognitivna dimenzija Vrijednostima (ideologija) Policy zagovaratelj Normativna dimenzija Interesima (argumentima) Lobist Afektivna dimezija Izvor: Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, 2002, str. 4. McGann i Weaver su vođeni podjelom policy istraživanja prema Carol Weiss, napravili klasifikaciju think tank organizacija, iz koje su osim područja njihova djelovanja vidljivi i izvori financiranja, koji mogu uputiti na područje djelovanja pojedinih think tank organizacija. 24 Prema McGann i Weaver klasifikaciji, think tank organizacije se razlikuju po ulogama istraživača, sličnosti sa drugim institucijama i izvorima financiranja, koji upućuju na vrlo širok spektar područja djelovanja think tank organizacija: od sveučilišnih istraživanja, istraživanja za potrebe vlade, istraživanja za potrebe privatnog sektora 23 I Struyk koristi političku kulturu kao kriterij za podjelu policy istraživanja (Struyk, R.: Managing Think-tanks A practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C., 2002.) 24 Ladi, S.: Think-tanks and policy transfer: The Case of the International Dialogues Foundations, Policy Transfer Panel, University of York,

17 (poduzeća i poduzetnici), istraživanja u političke svrhe (naručena od političkih stranaka), te istraživanja za potrebe drugih organizacija (kao što su sindikati). Tablica 2. Klasifikacija think tank organizacija prema McGann & Weaver Baza istraživanja (Weiss) Uloga istraživača Vrsta think tank organizacije Slične institucije («hibridi») Dominantan izvor financiranja podatak sveučilišni «sveučilišta sveučilišni fondacije (informacija) istraživači bez studenata» istraživački centri - ugovorni istraživači, konzultantska vladini istraživački vlada (javnost) budžet stručnjaci poduzeća centri ideje zagovaratelji think tank pojedinci (ideološke vrijednosti) nevladine, neprofitne organizacije organizacije vezane uz političke stranke unutar političkih stranaka, poduzeća argumenti lobisti udruženi poduzetnici, interesi lobistička udruženja istraživački centri ili interesne grupe poduzeća, udruženja (sindikati) Izvor: Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, 2002, str. 8. S obzirom na to da su think tank organizacije najduže prisutne u Sjedinjenim Američkim Državama, njihovo područje djelovanje je i najraznovrsnije: pokrivajući široki spektar pitanja na domaćim i međunarodnim frontovima: AEI (American Enterprise Institute for Public Policy Reserach), npr., se fokusira na ekonomska, trgovinska i socijalna pitanja; poreznu, fiskalnu i zakonsku politiku američke Vlade; međunarodne odnose i američku politiku sigurnosti. Brookings Institution vode svoje vlastite programe i policy centre u područjima ekonomske i međunarodne politike, 17

18 studije regulativa, edukacijske politike, javne administracije, zakona i urbanizacije. RAND Corporations provodi istraživanja o pitanjima nacionalne sigurnosti, zdravlja i obrazovanja, građanskog i krivičnog zakona, populacije i starosti populacije, znanosti i tehnologije, urbanog razvoja, međunarodnih odnosa i regionalnih pitanja. Daljnji primjeri velikog broj područja koja pokrivaju američke think tank organizacije uključuju istraživanja u području liberalizma (Hudson Institute), analize pojedinih segmenata poslovanja, kao npr. telekomunikacijska industrija (Brookings Institution bez prevođenja, Hudson Institute), ili geografski ograničene regionalne programe (npr. Latin American Studies, Asian Studies, European Studies). 25 Think tank organizacije su svoja policy istraživanja proširila na sva pitanja i probleme u društvu. Ovisno o izvorima financiranja, informacijama, podacima ili ideologijama koje unose kao inpute u proces istraživanja, te cilju istraživanja, njihova se područja istraživanja kreću od znanstvenih istraživanja, istraživanja za potrebe vlade (od pitanja zakonske regulative do pitanja nacionalne sigurnosti), istraživanja za potrebe pojedinih poduzeća ili poslovnih sektora (telekomunikacije) te istraživanja za potrebe pojedinih političkih stranaka Osnivači think tank organizacija Osnivači think tank organizacija mogu biti pojedinci i/ili institucije. Ovisno o situaciji (profiliranost, izvori financiranja) u različitim zemljama think tank organizacije bile su osnivane na različite načine. Iz razloga što su prve think tank organizacije nastale upravo na području Sjedinjenih Američkih Država, kao i razloga što su na tom prostoru i najraširenije, opisat ću njihov nastanak i osnivače, kao i razloge osnivanja. 25 Konrad Adenauer Stiftung:

19 Prve think tank organizacije nastale su dvadesetih godina XX. stoljeća 26, a cilj ovih organizacija bio je prijenos stručnog, neovisnog savjeta vladi. Osnivači ovih institucija bili su akademici i sveučilišni profesori, koji su bili i istraživači u ovim institucijama. Za vrijeme II. Svjetskog rata javila se veća potreba za stručnjacima iz područja obrane, kao i tehnokratima koji bi pomagali u vođenju ustanova za obranu. Tada su nastajale organizacije koje su nazivali «defense intellectuals», osnivane od stručnjaka iz ovog područja, a istraživanja su provođena isključivo prema ugovorima koje su sklapali sa Vladom. 27 Razdoblje šezdesetih godina XX. stoljeća, oblježile su think tank organizacije koje su radile na programima socijalnog i razvoja okoliša. Ove su organizacije osnivali stručnjaci i donatori, zainteresirani za istraživanja iz ovih područja, a ove su organizacije otvorile put osnivanju think tank organizacija specijaliziranih za pojedina pitanja. 28 Koncept ovih institucija se širio po cijelom svijetu, ali interesi i ciljevi nisu bili jednaki, kao ni uvjeti u kojima su nastajale. Mnoge američke think tank organizacije su i same postale osnivačima think tank organizacija u drugim zemljama. Nastanak think tank organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama nije poticala vlada, kao što je bio slučaj u Japanu. Japanske think tank organizacije vrlo su vezane uz rad vlade, koja je i najčešći osnivač većine organizacija. 29 Kao osnivači think tank organizacija, u Japanu, se u velikom broju javljaju i privatni konzultanti i istraživači, koji osnivaju profitne organizacije. 26 Prve think tank organizacije su Carnegie Endowment for International Peace (1914), Kiel Institute for International Affairs (1914), Brookings Institution (1916) i Royal Institute for International Affairs (1920), a nastale su u Sjedinjenim Američkim Državama 27 Kao primjer, u literaturi se uzima Rand Corporation, organizacija utemeljena godine 28 Među mnogim institucijama, istaknula bih Urban Institute (1968), Club of Rome (1968) i D66 Policy Research Bureau (1966)

20 Struyk, u svom djelu Reconstructive Critics: Think Tanks in Post - Soviet Bloc Democracies, 30 objašnjavajući uvjete nastanka i osnivače think tank organizacija u istočnoj Europi, uvodi termin «američkog» i «europskog» modela think tank organizacija. Američki model think tank organizacija, kako navodi Struyk, u Europu su donijeli američki donatori, koji su i pokrenuli osnivanje ovih organizacija u tranzicijskim zemljama Europe,a odnosi se na neprofitne i neovisne organizacije. Europski, pak, model se razlikuje po tome, što su think tank organizacije često vrlo čvrsto vezane sa političkim strankama, poslovnim udruženjima i radničkim sindikatima 31, koji se javljaju i kao osnivači ovih organizacija. Njemačka, kao primjer think tank organizacija po europskom modelu, ima između 80 i 130 think tank organizacija. 32 Najveći dio organizacija financiran je, i osnovan od strane države (Max Planck Gesellschaft, Fraunhofer Gesellschaft) ili sveučilišta (HWWA Institut Hamburg). Dio institucija osnovala su privatna poduzeća (Institut zur Zukunft der Arbeit in Bonn, koji je osnovala Deutsche Post AG) ili uz pomoć zaklada političkih stranaka (Rosa Luxemburg - Stiftung, Friedrich Ebert Stiftung). 33 Ovisno o uvjetima u kojima su nastali, kao i izvorima financiranja istraživanja, kao osnivači think tank organizacija javljaju se akademici, sveučilišni profesori, vlade pojedinih zemalja, političke stranke, poduzeća, samostalni konzultanti i istraživači, ali i različiti (i domaći i strani) donatori. Osnivači, obzirom na svoje ciljeve, utječu na rad organizacije, područje istraživanja, rast i financiranje organizacije, ali i na izbor institucionalnog oblika think tank organizacije. 30 Struyk, R.: Reconstructive Crtitcs: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C., Ibidem Njihova uloga nikada nije bila proizvodnja vlastitih istraživanja i prpeoruka, nego su to uglavnom istraživanja koja se rade za određenu političku debatu. Sredstva za financiranje im osiguravaju institucije koje su ih i osnovale, Smith, D: Think Tanks: The Carousel of Power, The Economist, London,

21 Institucionalni oblik think tank organizacija Osnovna preokupacija svih think tank organizacija je zadržati neovisnost u svojim istraživanjima, ali imati utjecaj na područje djelovanja. Za neovisnost think tank organizacija najbitniji su izvori financiranja istraživanja i institucionalni oblik organizacije. Pod utjecajem procesa globalizacije koja je približila donatore i think tank organizacije, izvori financiranja, uslijed sve veće konkurencije među ovim organizacijama, postaju sve teže dostupni. Najveći donatori sve više financiraju istraživanja međunarodnih think tank organizacija, a nacionalne vlade, kada financiraju istraživanja, žele zadržati određenu kontrolu nad rezultatima istraživanja. 34 U takvim okolnostima, izbor institucionalnog oblika je za ove organizacije postalo jedno od najvažnijih pitanja. U svom radu, Think Tanks in Visegrad Countries, Schneider 35, obzirom na sektor u kojemu djeluju, navodi tri različita oblika think tank organizacija: akademske, profitne i neprofitne think tank organizacije. Ove tri vrste institucionalnih oblika, Schneider povezuje sa sudionicima u procesu političkog odlučivanja, ulozi koju think tank organizacije imaju u policy procesu i javnim prostorom Akademske think tank organizacije Akademske think tank organizacije ili «sveučilišta bez studenata», kako se najčešće nazivaju, proizvode tehnički visoko kvalitetna istraživanja, konkurirajući kvalitetom istraživanja sveučilišnim istraživačima. Karakteristika ovih organizacija je iscrpno istraživanje čitavog područja relevantnog za rješavanje policy problema, sustavno obrađivanje rezultata i primjenjivanje različitih znanstvenih metoda istraživanja McGann, J.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Philadelphia, Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, Boucher, S.: Europe and its think tanks: a promise to be fulfilled, Notre Europe, Paris, 2004.; Struyk, R.: Reconstructive Critics: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C.,

22 Akademske think tank organizacije razlikuju se od sveučilišta po policy orjentaciji svojih istraživanja, koja teže biti dugoročna, s preporukama u procesu donošenja političkih odluka. Iako su akademske think tank organizacije, kako to navodi Schneider 37, najstariji i najcjenjeniji oblik ovih organizacija, njihov se razvoj suočava s nekoliko ograničavajućih čimbenika: Tradicionalna interdisciplinarna prepiranja sprečavaju specijalizaciju u određenom području policy problematike Nedostatak ljudskih i financijskih resursa, kao i menadžerskih vještina, sprečavaju pomoć sveučilišta u razvoju ovih think tank organizacija Prestižne istraživačke institucije teže biti manje aktivne, nego se to očekuje, u analiziranju javne politike; boje se kako bi zauzimanje stava moglo utjecati na manje donacije. Akademske think tank organizacije provode interdisciplinarna istraživanja, ne fokusiraju se na rješavanje nekog aktualnog problema u procesu političkog odlučivanja, rijetko se uključuju u političke debate, a kao osnovne izvore financiranja koriste različite fondove i državu Profitne think tank organizacije Profitne think tank organizacije još su jedan od institucionalnih oblika ovih organizacija, a istraživanja rade sukladno zahtjevima naručitelja. Ove organizacije pružaju usluge zagovaranja i lobiranja za interese naručitelja istraživanja. Međutim, treba voditi računa o specifičnostima definiranja pojedinih od tih aktivnosti u pojedinim državama. Lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama je definirano kao utjecanje na zakonsku regulativu, a neprofitni status i lobiranje za interese neudruživo, te je u Sjedinjenim Američkim Državama nemoguće osnovati neprofitnu organizacoju koja će se baviti lobiranjem. 37 Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest,

23 Profitne think tank organizacije mogu se osnovati kao samostalni poduzetnički poduhvat ili spajanjem think tank organizacija s interesnim grupama (poslovna udruženja, sindikati) i političkim strankama. U svrhu lakšeg pronalaženja sredstava za financiranje istraživanja, think tank organizacije osnivaju i «sestrinske» profitne tvrtke, koje se uglavnom bave savjetovanjem. Korist jedne i druge organizacije u takovom udruživanju očituje se u zadržavanju statusa neovisnih istraživanja i rezultata kojega nose think tank organizacije, te pristupa različitim fondovima namijenjenih neovisnim istraživanjima, dok profitni dio organizacije kao dodatni proizvod dobija informacije potrebne za istraživanja i savjetovanja. 38 Profitne think tank organizacije, prema istraživanjima Marsha 39, u svojim istraživanjima prate aktualnu javnu problematiku, a analiziranjem interesa na koje se te organizacije fokusiraju može se zaključiti kako postoji sve veća potražnja za informiranjem, zagovaranjem i prezentacijama rezultata istraživanja. Većina privatnih think tank organizacija je usko povezana sa privatnim sektorom i primarna im je uloga zagovaranja i lobiranja za interese sektora. Ispitivanja o uzrocima nastanka, kao i oblicima organiziranja privatnih think tank organizacija u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji ukazala su kako su oblici ovih organizacija povezani sa okolnostima u kojima su nastale, područjima istraživanja i djelovanja, izvorima financiranja i poduzetničkim djelovanjem osnivača Neprofitne think tank organizacije Lakši pristup izvorima financiranja zbog veće autonomije u radu, te neovisnih istraživanja, razlog su najvećeg broja think tank organizacija u neprofitnom sektoru. 38 Kimball, J.: From Dependency to the Market: The Uncertain Future for Think-tanks in Central and Eastern Europe, Transaction Publishers, New Brunswick, Marsh,I.: The Development and Impact of Australia s Think Tanks, Australian Journal of Management, No. 19, Sydney, Stone, D.: Old guards versus new partisans: think tanks in transition, Australian Journal of Political Science, No. 26,

24 Zakonska regulativa pojedinih zemalja, u prvom redu Sjedinjenih Američkih Država, potaknula je pojavu velikog broja donatora, spremnih na financiranje rada ovih organizacija. Schneider 41 ističe nekoliko prednosti neprofitnih think tank organizacija: Neprofitni sektor pruža neophodnu neovisnost u područjima istraživanja i veću otvorenost u policy procesu Veći broj izvora financiranja od interesnih grupa do privatnih donatora Prihvaćanjem ugovora o radu s vladom ili komercijalnih ugovora njihova neovisnost ostaje neupitna. Posebno treba naglasiti veću otvorenost u policy procesu za razliku od akademskih think tank organizacija koje rjeđe izlaze sa preporukama za promjenu vladinih ili javnih stavova, a više to koriste za rasprave na znanstvenim i profesionalnim skupovima. Ipak, postoje i nedostaci djelovanja u neprofitnom sektoru, koji su uglavnom vezani za financiranje i upravljačku profesionalnost. Privatne organizacije imaju manje neovisna istraživanja, ali sigurne prihode za financiranje svojih istraživanja i menadžere koji brinu o strateškim interesima organizacije. Akademske organizacije nemaju problema sa financiranjem istraživanja zbog toga što najčešće ne zauzimaju stav i ne uključuju se u političke debate. Njihova vidljivost nije ključna za prikupljanje sredstava financiranja. Iako se većina autora slaže kako je neprofitni institucionalni oblik najbolji za rad think tank organizacija, Struyk je istraživanjem rada think tank organizacija u tranzicijskim zemljama uočio ključne probleme u radu tih institucija: Menadžerske vještine direktora Motivacija i produktivnost djelatnika Sustav kontrole rada Strateško planiranje 41 Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest,

25 Kreiranje timova Nedovoljno iskorištena uloga upravnih odbora Struktura djelatnika Komuniciranje rezultata istraživanja Financijsko upravljanje Organizacija poslovanja 42 Mnogi su direktori think tank organizacija, kako to navodi Struyk, «... focus squarely on the tasks necessary to fulfill the primary objectives of a private piblic-policy research organization: expanding the number of policy options considered to address a nation's problems, providing hard facts and analysis to small political parties and advocacy nongovernment organizations (NGOs) to empower smaller players in the political process, and informing the public on key issues of the day... The great majority of think tank directors come from academic backgrounds most have Ph.D.s and spend a significant part of their careers at universities or research institutes...». 43 Jedan dio njih je radio i kao savjetnici u vladi, iz čega je vidljivo kako im nedostaje menadžerskog znanja, koje za sobom donosi čitav niz ostalih problema. Svaki od navedenih institucionalnih oblika think tank organizacija ima i prednosti i nedostataka. Većina autora se slaže oko činjenice kako neprofitni oblik pruža najviše mogućnosti za ispunjavanje svrhe postojanja ovih organizacija. Nedostaci ovih organizacija mogu se ispraviti korištenjem znanja i iskustva akademskih i profitnih organizacija (reputacija, inovativnost u radu, upravljanje organizacijama). 42 Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C., Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C., 2002., str.1, «...fokusirani samo na zadatke neophodne za ostvarenje primarne svrhe ovih organizacija: povećanje broja političkih opcija oko rješavanja aktualne problematike, pružanje dokaza i sastavljanje analiza malim političkim strankama i nevladinim organizacijama kako bi se osnažili sudionici procesa političkog odlučivanja i informirala javnost o problematici. Većina njih dolazi iz sveučilišnih krugova, sa završenim doktoratom, i većim dijelom karijere provedenim na sveučilištima ili u istraživačkim institutima» 25

26 Poslovni kapacitet think tank organizacija Poslovni kapacitet think tank organizacija ovisi o ljudskim resursima (istraživačkim i upravljačkim) i fazama razvoja. Think tank organizacije imaju tri razvojne faze. U prvoj razvojnoj fazi vrlo je mali broj stalno zaposlenih istraživača (jedna ili dvije osobe), veliki je broj vanjskih suradnika, izvori financiranja su nestabilni i organizacija se oslanja na primitivan financijski i administrativni sustav. Ako žele nastaviti razvoj i prijelaz u drugu fazu (veći broj stalnih istraživača, od 5 do 10, relativno stabilni izvori financiranja, napredniji operativni sustav i veća specijalizacija istraživača za pojedina područja istraživanja) ove su organizacije dužne razviti svoje upravljačke i financijske sustave, kako bi bile učinkovite i djelotvorne. Treća razvojna faza odlikuje prestižne, najvažnije think tank organizacije u području svoga djelovanja. 44 Struyk navodi i kako su dobro upravljane think tank organizacije učinkovitije, inovativnije u istraživanjima, aktivnije u policy procesima, imaju dobru reputaciju i lakše dolaze do sredstava za financiranje rada organizacije Financiranje think tank organizacija Financiranje think tank organizacija uzročno-posljedično je vezano uz vrstu organizacije. One organizacije, koje su neovisne ne mogu se u potpunosti osloniti na različite državne potpore. Ovisno o osnivačima, te naručiteljima istraživanja think tank organizacija, izvore financiranja ovih organizacija možemo podijeliti na: privatne fondacije (Open Society Institute, Ford Foundation) različite vladine agencije ili poduzetničke fondove (na primjer USAID, British Know-How Fund) 44 Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C.,

27 državne fondacije (kao što su Konrad Adenauer Stiftung, Friedrich Ebert Stiftung, i dr.) međunarodne organizacije (Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i sl.) fondovi Europske unije (strukturni fondovi, okvirni fondovi za razvoj i i straživanje). 45 Pregledom izvještaja različitih think tank organizacija, može se zaključiti kako većina organizacija nema samo jedan izvor financiranja. Proces globalizacije, koji je omogućio naglo širenje ovih organizacija, otežao je pristupe izvorima financiranja. Naime, donatori poput Ford Foundation, započeli su s financiranjem think tank organizacija diljem svijeta, a posebice u tranzicijskim zemljama, što je uvjetovalo diverzifikaciju izvora financiranja. Većina izvora financiranja je namijenjena troškovima policy istraživanja, no ono što predstavlja problem u financiranju ovih organizacija su zapravo fiksni troškovi (administracija, najamnina, troškovi telefona i interneta, i sl.). Kako bi pokrile i ove troškove, think tank organizacije izabiru jednu od mogućih opcija: udruživanje sa akademskim organizacijama (sveučilišta, fakulteti, znanstvene akademije) udruživanje sa profitnim organizacijama (konzultantska poduzeća, financijska poduzeća) minimaliziranje broja zaposlenika, angažiranje volontera za adminstrativne poslove, koordiniranje projekata i odnose s javnošću, te zapošljavanje istraživača samo za posebne projekte 46 Brojni su primjeri think tank organizacija koje se uz policy istraživanja bave i profitnim djelatnostima, poput konzultatnskih usluga, kako bi zadržale svoju neovisnost i financijsku stabilnost poslovanja. Predsjednik Brookings Institution, Strobe Talbott, u članku o radu svoje organizacije, navodi kako «the budget to fund all this research, analysis, dissemination, and outreach - and the neccessary staff runs 45 Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, Ibidem 27

28 approximately $40 million a year at Brookings. The money comes from an endowment which was originally established by founder Robert Brookings; from grants and donations by foundations, corporations, and individuals; and from such revenue sources as the Brookings Institution Press, which publishes more than 50 books a year, and the Center for Public Policy Education, which runs executive education seminars for government and corporate managers.» 47 Think tank organizacije, u financiranju rada, koriste se različitim izvorima financiranja. Brojni privatni donatori i fondacije, te privatna poduzeća, ali i vlade financiraju policy istraživanja kojima se koriste u procesu političkog odlučivanja. Kako bi pokrile i fiksne troškove, ove organizacije ostvaruju i vlastite prihode, putem prodaje publikacija (knjiga, znanstvenih istraživanja i sl.), održavanjem seminara za sudionike procesa političkog odlučivanja, organizacijom konferencija, te savjetovanjem. Mnoge su osnovale i svoja sestrinska poduzeća, kako bi ostvareni profit mogle uložiti u financiranje think tank organizacije. U nekim su zemljama, poput Savezne Republike Njemačke i Japana, ove organizacije čvrsto povezane s vladom ili pojedinim političkim strankama, koje financiraju njihov rad i policy istraživanja , budžet Brookings Institution za financiranje svih istraživanja, analiza, procjena i povećanja područja djelovanja - i potrebnih zaposlenika iznosi otprilike 40 milijuna USD. Sredstva dolaze iz zaklade koju je svojevremano osnovao osnivač organizacije Robert Brookings; poklona i donacija fondacija, poduzeća i pojedinaca; prihoda Brookings Institution Press, koja objavi više od 50 knjiga godišnje, i Center for Public Policy Education, koja održava seminare za vladine dužnosnike i managere u poduzećima. 28

29 Proizvodi think tank organizacija Proizvode think tank organizacija nemoguće je opisati bez prethodna objašnjenja uloge ovih organizacija u društvu. Demokratski politički sustavi baziraju se na, kako to navodi Cassel, «... auf kritischer Auseinandersetzung und Diskussion. Dabei umfasst der Diskussionprozess nicht nur die politischen Entscheidungsträger als Agenten, sondern alle Bürger und die von ihnen gebildeten gesellschaftlichen Gruppen.» 48 Struyk, također, u svom istraživanju think tank organizacija na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, navodi kako je Donald Kagan, navodeći pretpostavke za djelovanje demokracije u Staroj Grčkoj, naveo tri čimbenika. «The first is to have a set of good institutions; the second is to have a body of citizens who possess character consistent with the democratic way of life; and the third is to have a high quality of leadereship, at least at critical moments.» 49 Cassel 50 navodi i kako racionalna gospodarska politika zahtijeva rješenja svih problema. Otvoreni procesi diskutiranja pomažu pri pojednostavljanju problema, pojavi više različitih argumenata i donošenju novih ideja i rješenja problema., a iz čega proizlazi pretpostavka da otvoreni procesi diskutiranja mogu širiti bazu mogućih rješenja. Istodobno, na osnovu istraživanja Telgarskog, Cassel navodi kako upravo policy centri, koji djeluju neovisno od vlade i industrije, i koji provode objektivne, neovisne analize za policy preporuke, mogu pružiti znanstveni temelj na kojemu se može bazirati debata. 48 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., 10. str, «... kritičkim prepirkama i diskusijama. Proces diskutiranja ne obuhvaća samo donositelje političkih odluka, kao glasnogovornike građana, nego i same građane i njihove organizacije i druženja.» 49 Struyk, R.: Reconstructive Critics: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C., 1999., 21. str, «Prvi je postojanje skupine dobrih institucija; drugi je postojanje tijela građana koji posjeduju dobro razumijevanje principa demokracije, ili koji su razvili karakter u suglasju s demokratskim načinom življenja; i treći je imati visoko kvalitetno liderstvo, barem u kritičnim trenucima.» 50 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg,

30 Goodwin ide čak jedan korak dalje, i navodi kako «... Think Tanks dazu beitragen, die öffentliche Diskussion zu versachlichen und es deren Teilnehmern erschweren, irreführende und sachlich falsche Argumente vorzubringen. Damit zusammenhängend tragen Think Tanks auch dazu bei, die von den einzelnen Teilnehmern an der öffentlichen Diskussion vertretenen Positionen deutlich zu machen und mögliche Spielräume für Verbesserungen aufzuzeigen.» 51 Think tank organizacije su poveznica znanstvenih procesa, s jedne strane, i policy procesa, s druge strane. Zadatak ovih organizacija je pripremiti tumačenje svih mogućih rješenja, kako bi se postigao nacionalni politički koncenzus, oko otvorenih pitanja 52 Pri tome, imaju vrlo važnu ulogu u policy procesu jer «... think tanks übernehmen nun die Aufgabe, die wissenschaftlichen Forschungsergebnisse für die praktische Wirtschaftspolitik nuzbar zu machen.» 53 U svrhu sudjelovanja u policy procesu i utjecanja na odluke, think tank organizacije pokušavaju relevantne teme što prije identificirati. Njihov je cilj što prije prezentirati prikupljene informacije i prijedloge rješenja, kako bi potaknule proces donošenja političkih odluka. «Neben der Entwicklung neuer Politikideen sehen Think Tanks ihre Aufgabe auch darin, im politischen Process entwickelte Politikvorschläge zu analysieren und zu bewerten. Damit zielen sie darauf ab, die Umsetzung politisch populärer Vorschläge, die jedoch oft negative Auswirkungen erwarten lassen, zu verhindern. Ausserdem übernehmen sie die Aufagabe, durchgeführte Politikmassnahmen daraufhin zu überprüfen, ob sie sich positiv auswirken und die erwünschten Ziele erreich zu werden. Diese beiden Aufgaben tragen in starken Maβe dazu bei, eine rationalere 51 Goodwin, C.D.: The Fifth Estate: Research for Informed Debate in Democratic Society, The Urban Institute Washington D.C.,1996. u Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999, 11.str., «... think tank organizacije pridonose raznolikosti ideja u otvorenoj diskusiji i otežavaju sudionicima procesa donijeti pogrešne odluke, kao i one koje su u interesu pojedinaca. Na taj način think tank organizacije pomažu u otvaranju procesa i za druge sudionike.» 52 Brookings Institution: Making Connections, 1998 Annual Report, Washington D.C., Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., 12. str., «...prevode apstraktne, teoretske modele u prihvatljive i primjenjive političke opcije.» 30

31 Wirtschaftspolitik im Sinne einer Wirtschaftspolitik im Interesse der Gesamtheit der Bürger durchzusetzen.» 54 Kroz navedene uloge think tank organizacija, Struyk ove organizacijeprezentira kao: izvore policy ideja; izvore i ocjenjivače policy prijedloga; ocjenjivače vladinih programa, izvore ljudskih resursa za pozicije savjetnika u vladi; izvore informacija medijima o aktualnim političkim pitanjima. 55 McGann i Weaver naglašavaju kako think tank organizacije kao organizacije civilnog društva imaju više značajnih uloga u društvu: uloga medijatora između javnosti i vlade; identifikacija, razrada i evaluacija trenutnih problema, pitanja ili prijedloga; pretvaranje ideja i problema u zakonske prijedloge; neovisni glas u političkoj debati; pokretanje konstruktivnih foruma za razmjenu ideja i informacija među interesnim skupinama u procesu oblikovanja zakonskih prijedloga. 56 Think tank organizacije kao medijatori između vlade i javnosti, kao glas javnosti u policy procesima utječu na razvoj demokratskih društava. Svojim neovisnim istraživanjima, u policy procese unose nove ideje, inovativna rješenja problema, koja su u interesu svih građana. Praćenjem utjecaja već donešenih političkih odluka uočavaju učinke djelovanja, te potiču promjenu, ukoliko za to postoji potreba. Konačno, kao proizvod ovih organizacija možemo smatrati i ljudske resurse koji često služe vladi kao savjetnici za područje u kojemu su se specijalizirali. 54 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, str., «Pored razvijanja novih političkih rješenja, think tank organizacije svoju zadaću vide i u analiziranju i ocjenjivanju već donešenih političkih odluka. Osim toga preuzimaju zadatak ispitivanja učinaka pojednih odluka; jesu li postignuti ciljevi i pozitivni učinci. Obje zadaće imaju za cilj donijeti racionalna politička rješenja koja su u interesu svih građana.» 55 Struyk, R.: Reconstructive Critics: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C., Weaver R.K., McGann, J.G.: Think Tanks & Civil Societies. Catalysts for Ideas and Action, Transaction Publishers, New Brunswick,

32 Korisnici proizvoda think tank organizacija U svrhu identificiranja korisnika proizvoda think tank organizacija potrebno je poći od procesa donošenja političkog procesa, te uloge i mjesta ovih organizacija u tome. Sam proces se sastoji od niza faza, unutar kojih se pojavljuju različiti stakeholderi, odnosno potencijalni korisnici proizvoda think tank organizacija. Istraživanjem think tank organizacija u Europskoj uniji, Boucher 57 je ispitao think tank organizacije o korisnicima proizvoda, ali i korisnike proizvoda o učestalosti korištenja istraživanja i rezultata ovih organizacija. Proces donošenja političkih odluka (policy proces) može biti otvorenog tipa, koji će, kao model kojemu treba težiti svako demokratsko društvo, biti detaljnije opisan u nastavku, i zatvorenog tipa. Policy proces zatvorenog tipa karakterizira mali broj sudionika procesa, podobnost (clientelism) i korupcija. Sudionici procesa, interesne grupe i donositelji političkih odluka, direktno su povezani utjecajima i između njih nema posrednika koji bi utjecali na donošenje političkih odluka od općeg, javnog interesa. Slika 1. Proces donošenja političkih odluka zatvorenog tipa Donositelji odluka Financiranje Utjecaj Podobnost korupcija Interesne grupe Izvor: Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, 2002., 3. str. 57 Boucher, S.: Europe and its think tanks:a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz,

33 Proces donošenja političkih odluka otvorenog tipa karakteriziraju posrednici, think tank organizacije, koje za potrebe akademskih istraživanja, medija i službenika državne uprave, proizvode istraživanja kojima se želi utjecati na donošenje odluka od općeg (javnog) interesa. Slika 2. Proces donošenja političkih odluka otvorenog tipa Donositelji odluka Javni (opći) interes Interesne grupe Think tank Mediji Sveučilišta Državni službenici Izvor: Schneider, J.: Think-tanks in Visegrad Countries (From policy research to advocacy), Final Research Paper, Center for Policy Studies, Central European University, Budapest, str. Ladi, u istraživanju Think tanks and Policy Transfer 58, think tank organizacije promatra kao nositelje znanja, što ih stavlja u centar otvorenog policy procesa. Proces prijenosa policy preporuka započinje uočavanjem postojanja problema u određenom policy području, a koji zahtijeva pokretanje promjene. Odluku o pokretanju akcija, u smislu promjene, uvijek donose političari ili birokrati i odlučuju o pokretanju policy procesa. Uloga think tank organizacija u ovoj fazi je značajna ako uspiju utjecati na definiranje samog problema i uvjere donositelje odluka u potrebu pokretanja policy procesa. Slijedeći korak think tank organizacija je u traženju novih ideja za rješenje problema, ako postojeća nisu zadovoljavajuća. Faza traženja novih rješenja se smatra središtem policy procesa i čvrsto je povezan sa fazom susreta, u kojoj think tank 58 Ladi, S.: Think-tanks and policy transfer: The case of the International Dialogues Foundations, Policy Transfer Panel, University of York,

34 organizacije mogu postati važni dionici, ako posjeduju resurse znanja i kontakata sa stručnjacima za područje u kojemu je uočen problem, a koji su potrebni donositeljima odluka pri definiranju prijedloga. Ako su donositelji odluka zadovoljni kapacitetom znanja, informacija i kontakata think tank organizacija, slijedi faza uvjeravanja, priznavanja i pojave prijedloga. Nakon ove faze, uloga ovih organizacija, odnosno njihovo daljnje sudjelovanje u procesu će ovisiti o tome u kojoj mjeri ove organizacije i klijenti dijele sustav vrijednosti. Faza interakcije je od najveće važnosti za think tank organizacije jer one sada organiziraju forume, konferencije i seminare kako bi razmijenile ideje sa svim relevantnim sudionicima procesa. Proces ocjenjivanja započinje i definirat će se pretpostavke i ciljevi rješenja. Odluka o konačnom obliku rješenja treba biti izvan djelovanja think tank organizacija, jer su one obavile posao uvjeravanja o vrijednostima pojedinih preporuka. Konačno rješenje, politiku ili program trebaju donijeti političara ili birokrati. Posljednja faza u policy procesu, implementacija prihvaćenih politika ili programa, može biti kvalitetnija ako donositelji odluka uključe think tank organizacije koje mogu ponuditi stručno znanje tijekom prihvaćanja i implementacije politike ili programa. Iz samog policy procesa, vidljivo je kako su najveći korisnici proizvoda think tank organizacija, donositelji odluka (98 %). Odmah nakon njih, prema istraživanjima Bouchera su mediji (61 %), koji prate think tank organizacije u fazi interakcije i javnost civilno društvo (61 %), zatim sveučilišta (44 %), profitni sektor (34 %), te sindikati i druge think tank organizacije (15 %). 59 Think tank organizacije često koriste istraživanja drugih think tank organizacija, relevantnih za područje njihova istraživanja i na taj način brže i lakše dolaze do preporuka za policy proces u kojemu sudjeluju. Prihvaćena rješenja, politike ili programi napisani su u obliku kakovog traže donositelji odluka i predstavljaju najbolju praksu u određenom policy području. 59 Boucher, S.: Europe and its think tanks:a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz,

35 Grafikon 1. Korisnici proizvoda 41 think tank organizacije u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Bruxellessu ostali korisnici proizvoda profitni sektor sveučilišta civilno društvo mediji donositelji odluka % think tank organizacija koje su navele korisnika Izvor: Boucher, S.: Europe and its think tanks:a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz, 2004., str. 29. Iz faza policy procesa i uloga think tank organizacija u pojedinim fazama, te kroz tipove policy procesa u pojedinim društvima, jasno se mogu identificirati korisnici usluga think tank organizacija. Proizvodi ovih organizacija su najviše namjenjeni donositeljima odluka, što je i osnovni cilj svih think tank organizacija. Ove organizacije žele i informirati javnost o mogućim rješenjima problema, potaknuti političku debatu i biti dijelom procesa implementacije rješenja. Stoga se popisu korisnika pridružuju cijelo civilno društvo (neprofitne i nevladine organizacije), mediji, sveučilišta koja koriste istraživanja, sindikati, ali i profitni sektor Način komuniciranja rezultata istraživanja think tank organizacija Način komuniciranja rezultata istraživanja think tank organizacije povezan je s načinom na koji ove organizacije utječu na javnu politiku, odnosno sudionike policy procesa i sa strategijama kojima se pri tome služe. Gledišta različitih autora, ali i istraživanja provedena o načinima komuniciranja rezultata, koristit će se za prikaz komunikacijskih kanala kojima ove organizacije komuniciraju sa svojim korisnicima. 35

36 Simon James u svom radu Influencing Government Policy Making 60, navodi kako postoje tri načina utjecanja na javnu politiku: «atmosferski utjecaj», utjecanje kratkoročnim programima i mikro policy istraživanja. «Atmosferski» utjecaj uključuje utjecanje na opću klimu razmišljanja o policy procesu i kao rezultat utjecaja mijenja se okvir referenci donositelja odluka. Kao dobar primjer uvakovog utjecanja, James navodi primjer dugog procesa promjene stajališta o neovisnim think tank organizacijama, koje su postale dominantne u policy procesima u 1980-tima. 61 Opća promjena stava je vrlo rijetka, a ovakvim utjecanjem na čitavu javnost, think tank organizacije pomiču granice mogućih političkih opcija i utječu na pojavu većeg broja prihvatljivih rješenja. Utjecanje krakoročnim programima pojavilo se obzirom na sve veći broj rasprava u dnevnom redu rada vlade. Uvijek postoje zahtjevi zagovaratelja i lobista za uvrštavanje ili skidanje pojedinih prijedloga u dnevni red. Stoga su think tank organizacije osmislile krakoročne programe utjecanja (neformalni sastanci s vladom, sudjelovanje na konferencijama, korištenje medija za promoviranje istraživanja), kako bi na brz i siguran način utjecale na pokretanje policy procesa oko aktualnih pitanja. 62 Mikro policy istraživanja zahtijevaju dobro poznavanje policy procesa, ali i dobro poznavanje područja problematike. Iako ova istraživanja imaju najveći utjecaj na donositelje odluka, za njega se odlučuju samo think tank organizacije koje imaju usko specijalizirani fokus djelovanja. James navodi kako «...the micro-policy approach can be particularly useful if there is resistance to an initiative from vested interests claiming that it won't work.»» 63 Tada think tank organizacije utjecanjem na svaki pojedini segment problema polagano mijenjaju mišljenje donositelja odluka. 60 James S.: Influencing Government Policy Making, poglavlje 9 u Banking on Knowledge, Routhledge, Iako su think tank organizacije u Velikoj Britaniji, u početku bile usko vezane uz vladu, i čak formalno bile njen dio, dolaskom na vlast Margaret Thatcher ove organizacije postaju neovisne i danas su nezaobilazni sudionici u policy procesima ove zemlje 62 James S.: Influencing Government Policy Making, poglavlje 9 u Banking on Knowledge, Routhledge, 2000., 63 Ibidem, 281. str.... mikro policy pristup može biti koristan kada postoji otpor inicijativama za opće interese, uz ispriku kako to neće djelovati. 36

37 Iako se ova tri načina komuniciranja sa sudionicima policy procesa preklapaju, think tank organizacije ih mogu koristiti istovremeno. No, čini se kako radije koriste «atmosferski» utjecaj jer lakše pokreću debatu kojom mogu utjecati na proces donošenja političkih odluka i rješenja. Abelson navodi kako think tank organizacije u komuniciranju sa sudionicima policy procesa koriste različite strategije: strategije utjecanja na javnost i strategije utjecanja na pojedine stakeholdere. 64 Među strategije utjecanja na javnost, Abelson ubraja: Konferencije i seminare na kojima se diskutira o politički relevantnim temama. Na ovakova se događanja pozivaju političari, predstavnici medija i drugi stakeholderi. U nekim su slučajevima ovakova događanja privukla toliku pažnju javnosti da su se javno prenosila, putem televizije ili interneta. Predavanja think tank istraživača na sveučilištima i u drugim organizacijama. Lobiranje za pojedine kongresmene ili pojedine kongresne grupe. Komentiranje i izvještavanje u važnim dnevnim novinama, gostovanja u središnjim televizijskim emisijama, političkim emisijama i na radiju. Publiciranje određenih novinskih izdanja, newslettera i kratkih komentara, u kojima se obrađuju važne političke teme. Baza korisnika ovih publlikacija ovisi o vrsti pojedinih izdanja. Brookings Papers koje pokrivaju ekonomsku tematiku šalju se samo na adrese akademskih korisnika, dok se druge publikacije, ovisno o popularnosti tematike, šalju na veći broj korisnika. Prodaja audio ili cd nosača zvuka na kojima su pojedine think tank organizacije objasnile svoja stajališta o važnim političkim pitanjima ili knjiga u kojima su obrađena veća istraživanja, obično o najvažnijim policy pitanjima Prepoznatljive internet stranice, na kojima think tank organizacije daju kratke informacije o organizaciji, istraživačima, području djelovanja, publikacijama i sl. Na ovaj način think tank organizacije pokušavaju postati prepoznatljivi široj javnosti. 64 Abelson D.E.: Think Tanks in the United States u djelu Stone D., Denham A., Garnett M.: Think tanks across nation A comparative approach, Manchester University Press, Manchester,

38 Strategije utjecanja na pojedince, kojima think tank organizacije pokušavaju ostvariti direktan utjecaj na pojedine političare, ili stakeholdere, obuhvaćaju: Preuzimanje pozicija u uredima javne uprave. Mnoge think tank organizacije pokušavaju sustavno rasporediti svoje djelatnike u uredima javne uprave i na taj način imati direktan utjecaj na sve političke odluke koje se tamo donose. Preuzimanje poslova u izbornim povjerenstvima tijekom predsjedničkih izbora Pozivanje političara na konferencije, seminare i radionice, koje priređuju think tank organizacije. Ponude političarima za sudjelovanjem u radu think tank organizacija (najčešće se nude mjesta u upravnom odboru). Izrada kratkih studija i sažetaka koje se šalju direktno donositeljima odluka Održavanje redovitih sastanka (domjenaka), koji održavaju dobre odnose sa članovima parlamenta Održavanje redovitih neformalnih razgovora sa donositeljima političkih odluka. Struyk naglašava kako je djelotvorno komuniciranje rezultata dobro odabranoj ciljnoj skupini jednako važno kao i visoko kvalitetna policy istraživanja i analize. 65 Pri tome navodi zaključak istraživanja Saywell i Cotton, provedeno o načinima komuniciranja rezultata istraživanja think tank organizacija u Velikoj Britaniji: «It is truism to say that research cannot be used unless it is available to those who might best use it, at the time they need it, in a format they can use and with findings that are comprehensible and adaptable to local circumstances.» 66 Bardach, Stone, Maxwell i Keating, kao i mnogi drugi autori, navode kako «... the context in which research is produced fundamentally affects the utility of the results to policymakers if the issue under study is a «hot» topis, the work may be influental, even if it is not packaged terribly well. On the other hand, great research, ably presented, may receive no attention if the policy question it addresses is not prominent on agenda of the government or legislative.».» Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C., Ibidem, 193. str., «Istina je kada se kaže da se istraživanja ne mogu upotijebiti ukoliko nisu dostupna onima koji ih mogu najbolje iskoristiti, u trenutku kada ih trebaju, u obliku koji mogu iskoristiti i sa prijedlozima koji su u suglasju s lokalnim okolnostima i prilagodljivi lokalnoj situaciji.» 67 Ibidem, 194. str., «... kontekst u kojemu je istraživanje napravljeno znatno utječe na korisnost rezultata istraživanja donositeljima odluka ako je istraživanje provedeno o nekoj aktualnoj problematici, rad može biti 38

39 Politolozi ističu kako je i vrijeme presudno za dobro komuniciranje rezultata istraživanja. Tako Struyk navodi kako su prvi dani nove vlade trenutak za pravu priliku. Slični trenuci za pravu priliku postoje i za učinkovito korištenje rezultata istraživanja od strane sudionika policy procesa. 68 Na osnovi istraživanja think tank organizacija u europskim tranzicijskim zemljama, uspješnih i neuspješnih primjera, Struyk je napravio preporuke za vremenski pravilno iskorištavanje prilika, kao i pravilan odabir korisnika koji će najbolje iskoristiti rezultate istraživanja. Iz preporuka je vidljivo kako ovisno o važnosti pojedinih pitanja, kao i vremenskom kriteriju hitnosti rješavanja pojedinih problema, ovisi kome treba usmjeriti rezultate istraživanja. Tablica 3. Tipovi policy problematike sa komunikacijske perspektive Prilika Ciljni korisnici Važna policy pitanja, trenutno u Članovi vlade i zakonodavnih tijela, zakonskoj proceduri zastupnici, utjecajne nevladine organizacije, instituti i lobisti Policy pitanja koja će u skorije vrijeme Administrativna i zakonodavna tijela, postati važna i naći se u zakonskoj nevladine organizacije i lobisti proceduri Policy pitanja od sekundarne važnosti Interesne grupe, nevladine u trenutnoj zakonskoj proceduti organizacije, lobisti Policy pitanja sekundarne važnosti, Interesne grupe, nevladine koja će u skoroj budućnosti biti u organizacije, lobisti zakonskoj proceduri Identifikacija novih policy pitanja koja Članovi vlade i zakonodavnih tijela, će u postati važna u skoroj budućnosti zastupnici, utjecajne nevladine organizacije, instituti, lobisti, stručnjaci za područje policy problema Izvor: Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C., 2002., 195.str. utjecajan, čak i ako je loše upakiran. S druge strane, dobra istraživanja, loše prezentirana, mogu ostati neprimjećena od onih kojima su namjenjena (vlada ili zakonodavna tijela) 68 Struyk, R.J.: Managing Think-tanks A Practical Guidance for Maturing Organizations, Urban Institute Press, Washington D.C.,

40 Boucher 69 je istraživao razlike među think tank organizacijama u Europskoj Uniji (15 starih članica) i onih u novim članicama Europske Unije, posebice u načinima komuniciranja rezultata. Uočio je kako je najčešći način komuniciranja rezultata putem konferencija, te putem sastanka i razgovora sa donositeljima odluka. Seminari su popularniji u novim članicama jer «... think tanks in the New Member States have less contact with government decision-makers and so devote more of their efforts to a public audience.» 70 Savjetovanja, kao način komuniciranja rezultata, su najpopularnija u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje su povezana i sa istraživanjima tržišta i prognozama kretanja tržišta, koje ove organizacije odrađuju za profitni sektor. Grafikon 2. Načini komuniciranja rezultata think tank organizacija u 15 starih članica i 10 novih članica Europske Unije % korištenja Stare EU članice Nove članice Konferencije Sastanci sa donositeljima odluka Javna predavanja Savjetovanja Radionice Seminari Radne grupe Dokumentacijski centri Stipendije Načini komuniciranja Izvor: Boucher, S.: Europe and its think tanks: a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz, 2004., 30. str. 69 Boucher, S.: Europe and its think tanks:a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz, Ibidem,30. str., «... nemaju još dobre kontakte sa donositeljima odluka pa su se usmjerile na širu publiku.» 40

41 Načini komuniciranja rezultata istraživanja se razlikuju ovisno o ciljnim korisnicima, aktualnosti problematike za koju se traži rješenje, hitnosti rješavanja pojedinih problema i utjecaju koji think tank organizacije žele ostaviti na javnost. Svi oblici komuniciranja rezultata, od knjiga, dnevnih novina i kolumni pa do televizijskih i radio emisija moraju biti prilagođeni obzirom na navedene ciljeve. Izbor načina komuniciranja rezultata ovisi i o kontaktima koje su ove organizacije razvile sa donositeljima odluka, te o poziciji ovih organizacija u civilnom društvu. Dobar izbor načina komuniciranja jednako je važan kao i sama kvaliteta istraživanja, jer o njemu ovisi hoće li donositelji odluka pokrenuti policy proces, u kojemu think tank organizacije odrađuju najveći dio aktivnosti zbog kojih i postoje. 41

42 4.2. Povijesni razvoj policy centara Think tank organizacije imaju u Sjedinjenim Američkim Državama dugu tradiciju utjecanja na proces donošenja političkih odluka. Nastanak ovih organizacija vezuje se uz početak XX. stoljeća, kada su i osnovane prve think tank organizacije. Od tada do današnjih dana, ne samo da su promijenile način djelovanja, svrhu i područja istraživanja, nego su se pod utjecajem procesa globalizacije proširile po cijelom svijetu, zauzimajući sve značajniju ulogu u razvoju civilnog, pluralističkog i demokratskog društva. U ovom ću dijelu rada opisati uvjete i razloge nastanka prvih think tank organizacija, okolnosti u kojima su mijenjale način djelovanja, te promjene koje su utjecale na njihovo naglo širenje nakon 1970-tih. Smith, Weaver i McGann 71 opisuju povijesni razvoj think tank organizacija kroz četiri generacije. Svaka je generacija ovih institucija razvila odgovarajući model, karakterističan za to razdoblje povijesti ovih organizacija. Think tank organizacije prve generacije odgovaraju modelu tzv. sveučilišta bez studenata, dok su drugu generaciju obilježile ugovorne istraživačke organizacije. Organizacije treće generacije možemo okarakterizirati kao think tank organizacije za zagovaranje, dok u četvrtoj prevladavaju interesne organizacije. Svi navedeni oblici think tank organizacija, kao i navedeni primjeri pojedinih organizacija, postoje i danas i djeluju na isti način i sa istim načelima. 71 Weaver R.K., McGann, J.G.: Think Tanks & Civil Societies. Catalysts for Ideas and Action, Transaction Publishers, New Brunswick,

43 Prva generacija: think tank organizacije kao policy istraživački instituti 72 Think tank organizacije prve generacije nastale su kao «... come conseguenza del desiderio dei filantropi e degli intellettuali di generare istituzioni dove esponenti del settore publico e privato potessero ritrovarsi per discutere e dibattere di questioni internazionali.» 73 Nastanak ovih organizacija, koje su ostavile značajan utjecaj na politička događanja, vezan je uz razdoblje prije i nakon I. Svjetskog rata, a među njih možemo ubrojati: Russel Sage Foundation (1907), Carnegie Endowment for International Peace (1910), Brookings Institution (1916), kao i Hoover Institution on War, Revolution and Peace (1919). Pored ovih prvih think tank organizacija, ovoj generaciji pripadaju i American Enterprise Institute (1943), Center for Strategic and International Studies (1962) i Institute for International Economics (1981). 74 Njihov je zadatak, kako to navodi Abelson, bio «individual scholars at times overtly supported or opposed governemntal policies, but their primary goal and that of their institutions was not to impose their political agenda on policy-makers, but to improve and help rationalize the decision-making process.» 75 Ovakovo njihovo djelovanje očituje se i kroz njihove publikacije; uglavnom monografije i stručne članke. Težište njihova rada počiva na temeljitim analizama i prijedlozima za rješenje političkih problema i kako to zaključuju Rich i Weaver «developing their own areas of expertise in an environment insulated from the partisan interests of board members and from the vicissitudes of American politics, each of these organizations dedicated itself to the advancement of knowledge» Naslovi podpoglavlja, vezanih uz generacije think tank organizacija preuzeti su iz članka Abelson, D.E.: Think tanks and U.S. Foreign Policy: An Historical View, objavljen u elektronskom izdanju časopisa US info : Frontali, G.: Think Tank: dale origini al ruolo nella societa contemporanea, MISP, Universita degli Studi di Bologna, Bologna, 2004., 7. str. «... nastojanje filantropa i intelektualaca za stvaranjem institucija gdje bi se predstavnici javnog i privatnog sektora sastajali radi diskutiranja i debatiranja oko važnih međunarodnih pitanja.» 74 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, Abelson D.E.: Think Tanks in the United States u djelu Stone D., Denham A., Garnett M.: Think tanks across nation A comparative approach, Manchester University Press, Manchester, 1998., 111. str., «... poticanje ili sprečavanje pojedinih vladinih politika, ali njihov primarni cilj nije bio nametanje prijedloga za pokretanje policy procesa, nego poboljšanje i racionalizacija procesa donošenja odluka.» 76 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999.,6. str., «... razvijanjem vlastitih područja stručnosti u okolini koja je pod utjecajima različitih ideoloških interesa članova nadzornih odbora i brojnih problema američke politike, svaka se od ovih organizacija posvetila unapređenju znanosti.» 43

44 Razlika između akademskih istraživanja i istraživanja ovih organizacija je u tome, što su istraživanja think tank organizacija usmjerena na svakodnevne (aktualne), politički relevantne probleme, ne na teoretske postavke. Još jedna bitna karakteristika think tank organizacija prve generacije je da sredstva za financiranje njihova rada dolaze najvećim dijelom od poreznih obveznika, odnosno iz različitih nacionalnih fondova. Kako je i konkurencija među think tank organizacijama bila puno manja, sredstva za istraživanje i rad ovih organizacija bilo je puno lakše prikupiti. Iako se ove organizacije, tzv. «sveučilišta bez studenata», bave temama koje su usmjerene na sastavljanje prijedloga za rješavanje aktualnih političkih problema, način na koji djeluju i dalje ostaje dilemom. S jedne strane, kako navodi Cassel, «... versuchen sie, die an Universitäten übliche akademische Arbeitweise, d.h. vor allem gründliche theoretische Analyse und Objektivität, beizubehalten, andererseits wollen sie einen aktiven Beitrag zur Lösung politischer probleme leisten.» 77 Pri tome ostaje upitno, koliko su rezultati njihova istraživanja primjenjivi donositeljima odluka, odnosno koliko ih mogu iskoristiti oni kojima su namjenjeni. I same organizacije, koje djeluju kao think tank organizacije prve generacije, uočavaju ovaj problem. U Brookings Institution navode kako su njhove knjige namjenjene donositeljima odluka, a čitaju ih studenti. 78 One organizacije koje su to uočile pokušavaju svoju poruku (rezultate istraživanja) prilagoditi potrebama krajnjih korisnika Druga generacija: pojava ugovornih think tank organizacija Nakon II. Svjetskog rata potreba američkih političara, donositelja odluka, za neovisnim istraživanjima u području vanjske politike je snažno porasla. Suočavajući se sa situacijom pretvaranja u hegemonijsku silu u bipolarnom svijetu, donositelji odluka u Washingtonu su trebali preporuku i stručnost think tank organizacija u 77 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., 6. str, «...istraživanja provode sukladno načinu rada sveučilišta, što znači temeljite teoretske analize i objektivnost, dok s druge strane žele dati aktivan doprinos rješenjima za političke probleme.» 78 Abelson D.E.: Think Tanks in the United States u djelu Stone D., Denham A., Garnett M.: Think tanks across nation A comparative approach, Manchester University Press, Manchester,

45 razvijanju odgovarajuće politike nacionalne sigurnosti. Think tank organizacije, nastale u ovom razdoblju, su pretežito provodile istraživanja za vladu. Tako su nastale ugovorne think tank organizacije, među kojima je nužno istaknuti RAND Corporation (1948), Urban Institute 79 (1968), kao i Hudson Institute (1961). Način djelovanja organizacija druge generacije uvelike sliči na djelovanje «sveučilišta bez studenata». Kako su vezani ugovorima s vladom, financiranje ih čini ovisinima o stanju budžeta, a i područja njihova istraživanja ovise o potrebama naručitelja. Ove institucije mogu birati «...hoće li određene naloge za istraživanja prihvatiti ili ne. Pri prihvaćanju pojedinih naloga za istraživanje i same su vezane uz tematiku.» 80 Drugim riječima, radeći prema nalozima za istraživanje, dovodi se u pitanje neovisnost samih rezultata istraživanja. Uvijek ostaje pitanje koliko su naručitelji istraživanja spremni naručiti istraživanje koje im neće poduprijeti stavove i nastojanja za donošenje pojedinih odluka. Polazeći od činjenice da su ove organizacije i spremne snositi posljedice prihvaćanja ovakovih naloga za istraživanjima, postavlja se pitanje koliko se pri provođenju istraživanja i obradi rezultata mora voditi računa o interesima naručitelja istraživanja. Što su naručitelji istraživanja skloniji zadržavanju «prava» i nad rezultatima istraživanja, to think tank organizacije moraju više voditi računa o prezentaciji rezultata istraživanja, ukoliko žele i u budućnosti raditi za naručitelje. No, ukoliko naručitelji žele što više informacija o problemu, kao i moguća rješenja, otvara se mogućnost javnog diskutiranja o pojedinim problemima. O uvjetima naručitelja ovise i publikacije ovih organizacija; ponekad se provode povjerljiva istraživanja za vladu koja se ne smiju publicirati. Svojim načinom rada ove se organizacije bitno razlikuju od drugih think tank organizacija, i «... auf diesem Grunde wird auf diesen Typ des Think Tanks im folgenden auch nur am Rande eingegangen.» Urban Institute u posljednje vrijeme pokušava diverzificirati svoje izvore financijskih sredstava i na taj način manje ovisiti o vladi 80 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., 7. str., «... iz tog razloga ova se vrsta think tank organizacija stavlja na zadnje mjesto.» 45

46 Treća generacija: razdoblje think tank organizacija za zagovaranje Treća generacija think tank organizacija obilježila je razdoblje tih. Organizacije ove generacije obilježila su jasna ideološka usmjerenja. Među njih se, kao najvažnije predstavnike, ubrajaju Heritage Foundation (1973, konzervativno usmjerenje), Cato Institute (1977, liberalno), Reason Foundation (1978, liberalno), Institute for Policy Studies (1963, ljevica, liberalno). Karakterističnost ovih think tank organizacija se ogleda u njihovim nastojanjima, putem agresivnih maketinških nastupa, rasprostraniti svoje proizvode i pojačati utjecaj na tekuće političke odluke. Kako naglašava Stone, ove su organizacije slične interesnim grupama ili političkim strankama koje kroz pritiske na donositelje odluka pokušavaju implementirati rješenja u skladu sa svojim ideološkim uvjerenjima i onih njihovih najvećih donatora. One više nisu promatrači nacionalnih i vanjskih pitanja iz svog ureda, već su postale dio policy procesa. 82 Naglasak na istraživanjima ovih organizacija, stavljen je na orjentiranost prema javnosti; za razliku od «sveučilišta bez studenata». U tom smislu nastaju i njihove publikacije sažeci istraživanja. Ovi sažeci ujedinjuju različita istraživanja, različitih think tank organizacija, a namijenjeni su parlamentarnim zastupnicima ili članovima kongresa. Kritika ovih organizacija je da neprestano pokušavaju u znanstvena istraživanja ubaciti svoje ideološke stereotipe i na taj način neutralne analize prevagnuti u svoju korist. 82 Stone, D.: Capturing the Political Imagination Think Tanks and the Policy Process, Portland Frank Cass, London, 1996., 46

47 Četvrta generacija: legacy based think tank organizacije Četvrtu generaciju think tank organizacija čine one organizacije koje imaju direktnu vezu sa političkim strankama, političarima ili interesnim grupama. U ovu grupu think tank organizacija ubrajamo Economic Policy Institute (1986, demokrati), Progressive Policy Institute (1989, demokrati) i Joint Center for Political and Economic Studies (1970, think tank za istaknute Afro-američke političare). Ove su organizacije uglavnom osnivali bivši američki predsjednici, s namjerom nastavka djelovanja u pitanjima vanjske i nacionalne politike. Njihov način djelovanja karakteriziraju brojne publikacije, seminari i radionice i provođenje istraživanja u brojnim policy područjima. Za razliku od think tank organizacija prve i treće generacije, u slučaju think tank organizacija četvrte generacije ne možemo više govoriti o potpunoj neovisnosti od utjecaja političara. Utjecaj političara je osobito izražen za vrijeme predsjedničkih izbora, kada ove organizacije djeluju poput njihovih izbornih stožera. Kritika ovih organizacija, kako navodi Abelson, očituje se u činjenici da njihova povezanost sa političarima, dovodi u pitanje neovisnost u procesu donošenja političkih odluka.» 83 Nakon završetka II. Svjetskog rata, a posebice u 1970-tima, došlo je do masovnog osnivanja think tank organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama. Više od dvije trećine današnjih think tank organizacija je osnovano između i godine, a čak polovica između i godine. 84 Ovakovo masovno osnivanje ovih organizacija donijelo je i veću konkurentnost među njima, što je posebice pogodilo starije organizacije, koje su dugi niz godina imale monopol. Konkurencija je utjecala na pomnije biranje strategija djelovanja na tržištu, što je dovelo do njihove specijalizacije. Nove su organizacije, za razliku od starijih koje su pokrivale širok 83 Abelson D.E.: Think Tanks in the United States u djelu Stone D., Denham A., Garnett M.: Think tanks across nation A comparative approach, Manchester University Press, Manchester, 1998., 84 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania,

48 spektar tema, pokušavale pronaći tržišnu nishe, fokusirajući se na određeno područje ili ideologiju. McGann, u svom istraživanju o utjecaju globalizacije na rast think tank organizacija, Globalization and the Growth of Think Tanks, 85 navodi kako je na brzi rast ovih organizacija utjecalo devet, međusobno povezanih i ovisnih čimbenika: rast potražnje za informacijama i analizama, jačanje civilnog društva i demokratizacije, rast državnih, vladinih i nevladinih organizacija, napredak komunikacijske tehnologije, globalizacija izvora financiranja neprofitnih organizacija, političke promjene i novi svjetski poredak, kriza povjerenja, diverzifikacija think tank organizacija, nova sredstva međunarodne razmjene. Rast potražnje za analizama i informacijama vezan je uz činjenicu da suvremeni svijet postaje sve složeniji, neovisniji i sve bogatiji informacijama. U takovim okolnostima donositelji odluka imaju problem unošenja znanja u proces donošenja političkih odluka i rješenja. Oni trebaju osnovne informacije o društvu kojim upravljaju, o tome kako trenutne zakonske odluke djeluju, mogućim alternativama, njihovim troškovima i posljedicama. McGann navodi kako «for policy makers in many countries it is not a lack of information that politicians and government officials are confronted with but an avalanche of information and paper.» 86 Problem koji nastaje je upravo nesustavnost, nepouzdanost i ovisnost nastalih informacija o različitim interesima. Osim toga, informacije kojima se služe donositelji odluka često su puta politički, financijski ili administrativno neprihvatljive, odnosno 85 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania, , 2. str., «... donositeljima odluka, u mnogim zemljama, nije problem nedostatak informacija, nego upravo hiperprodukcija informacija i papirologije.» 48

49 toliko tehnički napisane da ih ciljna skupina ne razumije 87 U politici, kako to naglašava McGann nijedna se informacija ili prijedlog ne pretvara u odluku, ako nije napisana u pravom obliku, u pravo vrijeme. Drugim riječima, «policy makers and others interested in the policy making process, in short, require information that is timely, understandable, reliable, accessible and useful.» 88 Iako donositelji odluka, u te svrhe mogu koristiti vladine organizacije, sveučilišne istraživače, istraživačke centre, profitna konzultantska poduzeća i međunarodne agencije, «... politicians and bureaucrats alike have increasingly turned to a specialized group of institutions to serve their needs independent public policy research organizations, commonly known as think tanks.» 89 Ovakova je situacija pogodovala nastanku think tank organizacija, ali i njihovu širenju i fokusiranju na određena područja istraživanja. Širenje demokracije i otvorenih demokratskih društava je važan čimbenik za stvaranje «tržišta ideja» i razvoj think tank organizacija. McGann navodi kako uvaženi teoretičari civilnog društva, poput Roberta Putnama, navode da demokratska društva ne mogu napredovati ukoliko ne postoji mreža organizacija koje promoviraju uključivanje civilnog društva, dijalog i povjerenje među sudionicima policy procesa. 90 Među organizacijama potrebnim za razvoj civilnog društva, Putnam vidi sportske klubove, školske udruge roditelja i nastavnika, crkvene organizacije, sindikate i poslovna udruženja, te think tank organizacije 91. Porast zanimanja za razvoj civilnog društva je potakao i širenje think tank organizacija, koje su «... an alternative source of information on issues of national and local concern and as a potential critic of government policy that can speak with 87 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania, str., «...donositelji odluka, kao i svi sudionici policy procesa, trebaju informacije koje su razumljive, pouzdane, dostupne, korisne i nastale u pravom trenutku.» 88 Ibidem, 3. str., «... političari i birokrati su se okrenuli ka specijaliziranoj grupi institucija think tank organizacijama.» 89 Ibidem 90 Ibidem 91 Think tank organizacije u pravilu nisu «... masovne vox populi organizacije koje su zamislili teoretičari civilnog društva, već elitne organizacije koje unose znanje u policy proces.» iz McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania,

50 an objective voice independent of government and the business community.» 92 U mnogim zemljama, upravo zbog navedenih karakteristika think tank organizacija, ove organizacije služe kao poveznica sudionika policy procesa i civilnog društva. U drugoj polovici XX. stoljeća, u Sjedinjenim je Američkim Državama došlo do značajnog porasta svih vrsta organizacija vladinih, nevladinih i neprofitnih. Prema procjenama u godini ih je bilo oko , no točan se broj, zbog njihova ubrzanog rasta ne može izraziti. Postoji više razloga za njihov ubrzani rast, no globalni pokret civilnog društva je najvažniji. Civilno društvo postaje sve važniji dio demokratskih društava, i «... has put political pressure on governments which in turn has created the space and demand for think tanks in the politicians landscape. The growth of goverment itself has lead to think tanks being established by policy makers and the public to understand the programs and regulations generated by government by government bureaucracies and at times do battle with them.» 94 Ovakav razvoj civilnog društva je promijenio i poglede lokalne, nacionalne i međunarodne politike, te stvorio potrebu za analizama i istraživanjima vladinih politika. Danas svaka država ima barem jednu think tank organizaciju, dok razvijene zemlje imaju i po tridesetak, što je prosječan broj. 95 Razvoj komunikacijske tehnologije je značajno utjecao na promjene u načinu djelovanja think tank organizacija. Telefonska i telefax tehnologija omogućile su širenje i slanje dokumenata, gotovo trenutno na bilo koje mjesto u svijetu. Razvoj i širenje informacijske tehnologije, interneta i web stranica, imali su još značajniji utjecaj na think tank organizacije. Postalo je iznimno lako surađivati s istraživačima iz bilo koje zemlje na svijetu, razmjenjivati ideje i rezultate istraživanja, a ciljnoj skupini ovih organizacija omogućen je trenutan pristup rezultatima istraživanjima. 92 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania, 2001., 3. str., «... alternativni izvor informacija o nacionalnim i vanjskim pitanjima i potencijalni kritičari vladinih politika koji mogu biti objektivni i neovisni od utjecaja vlade ili privatnog sektora.» 93 Ibidem 94 Ibidem, 4. str., «... stvara politički pritisak na vlade, koje su stvorile prostor i potrebu za djelovanjem think tank organizacija u političkom okruženju. Uloga think tank organizacija je pomoći civilnom društvu u razumijevanju programa i zakona koje je donijela vlada, te borba protiv nepovoljnih odluka.» 95 Ibidem 50

51 Think tank organizacije financiraju svoja istraživanja iz različitih izvora: fondacije, budžeti, privatni donatori, strani donatori, privatni sektor i dr. Seljenje ovih izvora financiranja, osobito privatnih, filantropskih donacija iz zapadnih u tranzicijske zemlje bio je poticaj osnivanju mnogim organizacijama. To je ostavilo manje sredstava za rad think tank organizacijama u razvijenim zemljama, koje pokušavaju smanjiti svoje troškove upošljavanjem istraživača u svojstvu vanjskih suradnika. S druge strane, organizacije nastale u tranzicijskim zemljama bore se za svoj položaj u policy procesu. Donositelji odluka ih često ne vide kao neovisne i objektivne promatrače. 96 McGann, također, navodi kako se u tranzicijskim zemljama često postavlja pitanje u kojoj mjeri novac koji dolazi izvan granica neke zemlje može utjecati na rezultate istraživanja i preporuke policy centara. Drugim riječima, sudionici procesa političkog odlučivanja često nemaju osjećaj kako su rezultati i preporuke u potpunosti objektivni. Strani donatori, nakon ispunjavanja svojih programa u pojedinim tranzicijskim zemljama, odlaze u manje razvijene zemlje i nastavljaju svoju misiju. Kako navodi McGann think tank organizacije koje ne uspiju osigurati financiranje iz domaćih izvora naći će se u ozbiljnim problemima kada strani donatori promijene područje svog interesa ili geografsko područje djelovanja. Neosporna je zasluga stranih donatora (privatnih i institucionalnih) u poticanju i širenju think tank organizacija u tranzicijskim zemljama, no stajalište je McGanna kako organizacije koje prihvaćaju financiranje stranih donatora ostaju suzdržane u komentarima na djelovanje vanjske ili unutrašnje politike zemalja odakle potječu izvori financiranja. 97 Kriza povjerenja nastala je uslijed «the paralysis and poor performance of policy makers in Washington and other capitals around the globe, the seemingly endless stream of scandals involving public officials and a bloated and unresponsive bureaucracy has made the public question the very legitimacy of their governments.» 98 U nastojanju vraćanja povjerenja, mnogi su se donositelji odluka 96 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania, Ibidem 98 McGann, J. G.: Globalization and the Growth of Think Tanks, McGann Associates, Pennsylvania, 2001, 7. str., «... paralize i lošeg djelovanja donositelja odluka kako u Washingtonu, tako i u ostalim prijestolnicama 51

52 okrenuli ka think tank organizacijama. Sve veća potražnja za istraživanjima ovih organizacija, potaknula je proces njihova širenja i razvoja. Istraživanje International Survey of Think Tanks 99, koje je McGann proveo godine, o diverzifikaciji ovih organizacija, ukazuje na povezanost rasta i diverzifikacije organizacija sa serijom važnih političkih, socijalnih i ekonomskih događaja koji su razbili konvencionalni način razmišljanja tog razdoblja i potaknuli donositelje odluke i javnost na pronalaženje inovativnih rješenja za složene policy probleme.» U skladu s navedenim događajima, McGann zaključuje kako se isto.. rast think tank organizacija može objasniti tržišnim silama koje su stvorile potražnju za različitim vrstama think tank organizacija koje proizvode nove proizvode za nova tržišta.» Proces globalizacije i sve veća konkurencija, dodatno su utjecali na pronalaženje uskih područja djelovanja pojedinih think tank organizacija, kako bi lakše pronašle izvore financiranja i osigurale potrebnu vidljivost za djelovanje. Usporedno sa procesom širenja donacija za djelovanje think tank organizacija i izvan granica donatora, krenuo je i proces nove svjetske razmjene istraživača think tank organizacija. Proces internacionalizacije ovih organizacija pokrenut je programima poput onih National Institute for Research Advancement, Woodrow Wilson International Center for Scholars, German Marshall Fund i sl. Ti programi omogućili su kako razmjenu istraživača, tako i iskustva o funcioniranju pojedinih vrsta think tank organizacija. Neke su organizacije, poput Urban Institute i Heritage Foundation čak i osnovale svoje filijale u drugim zemljama. Razmjena iskustava i istraživača utjecala je na širenje i popularnost think tank organizacija u svijetu. Od potrebe za analiziranjem događaja u zemlji i inozemstvu, pa do današnjih think tank organizacija, koje djeluju na različite načine i fokusiraju se na različita područja istraživanja, ove su organizacije prošle put od «sveučilišta bez studenata» do usko specijaliziranih organizacija vezanih uz određenu političku stranku ili njenu ideologiju. diljem svijeta. Skandali koji su uključivali javne dužnosnike, te neodgovorni političari i birokrati smanjili su povjerenje javnosti u djelovanje vlade.» 99 McGann, J.G.: The International Survey of Think Tanks, The Foreign Policy Research Institute, Philadelphia,

53 Proces globalizacije, napredak komunikacijske i informacijske tehnologije, te jačanje civilnog društva utjecali su na širenje ovih organizacija i njihovo pozicioniranje u društvu. Iako se ne smatraju vox populi organizacijama, svojim djelovanjem u neprofitnom sektoru, te proizvodnjom istraživanja namijenjih sudionicima policy procesa, učvrstile su se na mjestu poveznice civilnog društva i donositelja odluka. Neovisnost u radu i objektivno istraživanje smatraju se najbitnijim za djelovanje think tank organizacija. U tom smislu, iz povijesti ovih organizacija, može se zaključiti kako valja diverzificirati kako izvore financiranja, uz pronalaženje stalnog domaćeg partnera, tako i korisnike kojima su istraživanja namijenjena. Uz sve to, fokusiranje na određeno područje istraživanja i osiguranje imidža vjerodostojne organizacije, možemo nazvati najboljom praksom za uspjeh ovih organizacija Uloga policy centara u razvoju društva Strobe Talbott, predsjednik Brookings Institution, jedne od najstarijih think tank organizacija, pišući o radu svoje organizacije navodi: «The goal of Brookings Institution, and all other think tanks is to provide the policy community with analysis and conclusions to use as the basis for developing new policies, and for modifying or retiring existing policies. One of our most challenging tasks is to identify early on the new and important issues our nation and the world will confront in the future and bring them to the attention of policy-makers and the public.» 100 Istraživanja aktualnih policy pitanja, analize, zaključci i preporuke, te privlačenje pozornosti na goruća politička pitanja, samo su neki od brojnih zadataka think tank organizacija. Sudjelovanjem u donošenju svih važnijih političkih odluka, ove su organizacije postale nezaobilazne u policy procesima u svim razvijenim demokratskim državama svijeta. 100 Talbott, S.: The Brookings Institution: How a Think Tanks work, članak napisan za elektronsko izdanje časopisa US Info, na stranicama , «Cilj Brookings Institution, i svih ostalih think tank organizacija, je opskrba sudionika policy procesa analizama i zaključcima koje koriste kao temelj za donošenje novih politika, te za ispravljanje ili ukidanje postojećih. Jedan od najizazovnijih zadataka je rano identificiranje važnih nacionalnih pitanja s kojima će se svijet susresti u budućnosti, te privlačenje pozornosti sudionika policy procesa i javnosti na njih.» 53

54 Polazeći od osnovnih zadataka think tank organizacija, navedenih u riječima Talbotta, te od istraživanja Svjetske banke Global Research Project: Bridging Research and Policy 101, provedenog među sudionicima policy procesa o važnosti ovih organizacija, bit će objašnjena uloga think tank organizacija u razvoju društva u demokratski razvijenim zemljama. Djelovanje ovih organizacija vezano je uz sama načela, odnosno pretpostavke na kojima je građeno svako demokratsko društvo, a njihova uloga, u širem smislu riječi, je unošenje znanja u policy proces čime se utječe na donošenje boljih političkih odluka i rješenja. Uloga think tank organizacija u tranzicijskim zemljama bit će zasebno opisana, jer se u većini tranzicijskih zemalja ove organizacije još uvijek bore za svoje mjesto u procesu donošenja političkih odluka i rješenja Uloga policy centara u demokratski razvijenim zemljama Demokratski politički sustavi utemljeni su na kritičkim debatama i diskusijama. Proces diskutiranja ne uključuje samo donositelje odluka, nego i sve građane, kao i organizacije koje su osnovali. Donositelji odluka, na koje su građani prenijeli dio svojih ovlasti odlučivanja, unose u proces odlučivanja i svoje vlastite interese, što ometa pretpostavku otvorenog debatiranja. Kako bi proces debatiranja i okolnosti donošenja političkih odluka ostali transparentni, potrebne su organizacije koje će preuzeti kritičku i nadzornu funkciju. Te iste organizacije u proces debatiranja unose informacije relevantne za donošenje pravilnih političkih odluka, te na taj način smanjuju vjerojatnost prevlasti osobnih interesa sudionika procesa političkog odlučivanja i donošenja pogrešnih rješenja za aktualna policy pitanja Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., str.??? 54

55 Think tank organizacije imaju ulogu, kako to naglašava guru policy problematike, Yehezkiel Dror, «... think tanks strengthen the decision-making capacity of government by transmitting policy-relevant information (knowledge) from a variety of sources to the ears and eyes of policymakers (power).» 103 Stone i Garnett navode kako istraživačke institucije koje djeluju neovisno od vlade ili industrije i koje provode neovisne analize i policy preporuke mogu pružiti znanstvenu podlogu na kojoj se mogu temeljiti informirane debate Goodwin ide još jedan korak dalje i navodi da think tank organizacije doprinose raznovrsnosti otvorene diskusije čime otežavaju donošenje pristranih i netočnih zaključaka Johnson ističe kako je «... the daily toil of making policy is affected by the persistent efforts of public policy research institutes, better known as think tanks. Acting independent of government, their work is concentrated upon reconciling the needs of citizens with the realities of politics and limited resources...» 104 Cassel također navodi kako se, «...spielen insbesondere ihre Teilnahme am öffentlichen Diskussionprocess und ihre Übersetzungleistung von abstrakten, theoretischen Modellen in anwendbare Politikoptionen eine wichtige Rolle.» 105 Pri tome zauzimaju tržišnu nishe, koju ne popunjava niti rad znanstvenih i istraživačkih instituta, niti sudionici policy procesa. Lindquist naglašava kako tradicionalni instituti nisu organizacije koje mogu zadovoljiti potrebe za vrstom informacija koje su potrebne donositeljima policy rješenja i navodi za to rezultate svojih istraživanja. «Despite their prominence, I do not see institutes as potent forces within policy networks. My research indicates that institute studies are often of limited use to policy-makers and are more geared to educating the attentive public, while aiming to move certain issues higher or lower on the agenda Dror, Y.: Required Breakthroughs in Think Tanks, Elsevier Science Publishers, Amsterdam, 1984., 6. str., «... jačanja kapaciteta policy procesa vlade prenoseći policy relevantne informacije (znanje) iz različitih izvora do donositelja odluka (moći).» 104 Johnson, E.C.: Ideas into Action: How Think Tanks improve Public Policy, Economic Reform Today, br.3, 1996., 1. str.,...svakodnevno krojenje politika diljem svijeta pod neprestanim utjecajem policy istraživačkih organizacija, poznatijih kao think tank organizacije. Radeći neovisno od vlade, njihov je rad usmjeren na zadovoljavanje potreba građana u skladu sa političkom realnošću i dostupnim resursima.» 105 Cassel, S : Die Rolle von think tanks im US Amerikanischen Politikberatungsprocess, Albert-Ludvigs- Universitaet, Freiburg, 1999., 11. str., «... uloga think tank organizacija u policy procesu sastoji u prevođenju apstraktnih, teoretskih modela u primjenjive političke opcije.» 55

56 In part this has to do with institutes' limited resources, but it also relates to how they organize inquiry and approach topics. Few, if any, institutes are genuinely interdisciplinary... they do not discipline and extend their analyses of policy issues to take account of budgetary and managerial realities; and they rarely push back their intellectual boundaries of policy methodologies which would produce new understanding of esonomic and social problems... Ideology aside, producing truly innovative work does not constitute the central mission or core values of institutes.» 106 Lindquistove rezultate istraživanja potvrđuje i Dobuzinskis, profesor politologije na Simon Fraiser University: «... institutes should recognize that they are rather far removed from the centers of decision-making. Their recommendations cannot be implemented without being reinterpreted, redesigned, and repositioned in ways that they could actually explore, but genrally do not.» 107 Instituti, prema njegovim riječima, «...often fail to pay sufficient attention to the political context in which their recommendations will be discussed and to the «organizational, managerial and implementation dimensions of an issues.» 108 Odsustvo inovativnosti u dizajniranju preporuka za rješavanje policy problematike, usmjerenost na edukaciju ciljnih korisnika, te ne poklanjanje pažnje političkom kontekstu problematike u istraživanjima akademskih instituta razlozi su okretanja sudionika policy procesa ka think tank organizacija i njihovim istraživanjima. 106 Lindquist, E.A.: Think Tanks or Clubs? Assessing the influence and roles of Canadian policy institutes, Canadian Public Administration, v. 36, br. 4, 2001., 12. str., «Unatoč njihovoj važnosti, ne vidim institute kao potencijalnu snagu unutar policy mreže. Moja istraživanja pokazuju kako su studije nastale na institutima ograničene uporabe za donositelje odluka i više usmjerene na edukaciju ciljne publike, dok pokušavaju istaknuti određenu problematiku... Djelomično se to može povezati i sa ograničenim resursima instituta, ali to upućuje i na način na koji sastavljaju upitnike i kako prilaze određenom problemu. Vrlo je malo instituta koji su odista interdisciplinarni... instituti ne koriste interdisciplinarni pristup i pri analizama ne uzimaju u obzir proračunske i upravljačke mogućnosti; rijetko guraju intelektualne granice izvan policy metodologije koja bi proizvela novi pristup u razumijevanju ekonomske i socijalne problematike... Bez obzira na ideologiju, proizvodnja posve inovativnih rješenja nije u misiji ili ciljevima instituta.» 107 Plumptre, T., Laskin, B.: Think Tanks & Policy Institutes: An Overview of issues, challenges and successes in Canada and other jurisdictions, Institute on Governance, Ottawa, 2001., 12. str., «... instituti bi trebali priznati kako su odmaknuti od središta donošenja policy odluka. Njihove se preporuke ne mogu implementirati bez prethodne reinterpretacije, redizajniranja i repozicioniranja.» 108 Plumptre, T., Laskin, B.: Think Tanks & Policy Institutes: An Overview of issues, challenges and successes in Canada and other jurisdictions, Institute on Governance, Ottawa, 2001., 12. str.,...često ne poklanjaju dovoljno pažnje političkom kontekstu u okviru kojega će se raspravljati o njihovim preporukama, te o organizacijskoj, upravljačkoj i implementacijskoj dimenziji problema. 56

57 Rezultati istraživanja Global Research Project: Bridging Research and Policy, koje je provedeno u 26 zemalja (Commonwealth of Independent States, Istočna Azija, Istočna i Srednja Europa, Latinska Amerika, Bliski Istok i Sjeverna Afrika, Južna Azija i Podsaharska Afrika), ukazuju na karakteristike istraživanja think tank organizacija, zbog kojih su ona nezamijenjiva u procesu donošenja političkih odluka. Sudionici policy procesa su, odgovarajući na unaprijed pripremljene upitnike, istaknuli da su istraživanja think tank organizacija relevantna za trenutnu nacionalnu političku situaciju, kvalitetna, razrađena na brojnim radionicama i pravovremena. Upravo su ove karakteristike i preduvjet suradnje think tank organizacija i sudionika policy procesa. 109 Grafikon 3. Karakteristike istraživanja think tank organizacija koje sudionici procesa političkog odlučivanja na uzorku od 26 zemalja smatraju bitnim, provedenim u i godini aktualnost razrađenost dimenzija pravovremenost relevantnost kvaliteta 0,00 1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 medijan Izvor: Aktualna, razrađena, pravovremena, relevantna i kvalitetna istraživanja samo su jedna od šest uloga think tank organizacija u razvoju društva, koje McGann i Weaver 110 definiraju kao: provođenje temeljnih istraživanja o policy problemima i policy preporukama, 109 Kao preporuku think tank organizacijama koje se nisu uspjele pozicionirati, u istraživanju Global Research Project: Bridging Research and Policy ističe se podizanje kvalitete istraživanja i provođenje istraživanja vezanih uz trenutnu policy problematiku, Weaver R.K., McGann, J.G.: Think Tanks & Civil Societies. Catalysts for Ideas and Action, Transaction Publishers, New Brunswick,

58 pružanje savjeta o aktualnim policy problemima o kojima debatiraju donositelji odluka, ocjenjivanje vladinih programa, facilitatiranje umrežavanja i razmjene ideja, proizvodnja kvalitetnih donositelja odluka i pomaganje u interpretaciji politika i trenutnih događaja za elektronske i tiskovne medije. Interpretacija političkih odluka i trenutnih događanja za medije uzrok su povezanosti think tankova i medija. Cassel ovu povezanost objašnjava činjenicom dathink tank organizacije mnogo pažnje poklanjaju medijima, kako bi svoje djelovanje i ideje približile javnosti. Think tank organizacije rezultate svojih istraživanja u pravilu ne objavljuju u obliku knjiga ili članaka. Cilj ovih organizacija je svoje ideje i preporuke predstaviti što preciznije i što jednostavnijim jezikom. Stoga suradnja s medijima kroz intervjue i komentare na različite političke događaje predstavlja najprikladiniji način postizanja ciljeva. Abelson to potvrđuje navodeći kako oslanjajući se na komentare policy stručnjaka iz različitih think tank organizacija o različitim policy pitanjima, mediji pokušavaju upoznati javnost na što jednostavniji način sa složenim političkim pitanjima. Na taj način, dopuštaju pristup članovima think tank organizacija različitim vrstama medija, kroz koji one djeluju na oblikovanje javnog mnijenja. 111 S druge strane, kako navodi Goodwin nemoguće je zamisliti dobro informirane masovne medije u Americi, kakovi su sada, bez simbioze sa nevladinim, neprofitnim istraživačkim organizacijama. Zaista, ne bi bilo moguće imati učinkovite medije u modernom demokratskom društvu bez policy orjentiranih nevladinih organizacija. Think tank organizacije u modernim demokratskim društvima imaju nezaobilaznu ulogu u procesima donošenja policy rješenja i političkom odlučivanju. Njihova istraživanja, koja prate trenutne policy probleme, svojom kvalitetom, relevantnošću i 111 Abelson, D.E., A New Channel of Influence: American Think Tanks and the News Media, Queens Quarterly, vol. 99, br. 4,

59 pravovremenošću pomažu donositeljima odluka u odabiru one policy opcije koja zadovoljava potrebe i volju svih građana. Unošenjem inovativnih ideja u policy proces, potiču političku debatu, te na taj način smanjuju mogućnost pristranih i interesima povezanih političkih rješenja i odluka. Većina ovih organizacija okuplja u svojim redovima ponajbolje stručnjake za pojedina policy područja, te su na taj način u mogućnosti kvalitetno ocijeniti djelovanje pojedinih policy rješenja, kako onih koje tek treba usvojiti, tako i onih koje je vlada već donijela. No, stručnjaci istraživači koji rade u ovim organizacijama, često su i kvalitetan izvor savjetnika vlade ili čak predsjedničkim kandidata, što nije rijedak slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama. 112 Kroz suradnju s medijima ove organizacije si osiguravaju vidljivost i zagovaraju svoje policy preporuke, no s druge strane, putem intervjua i komentara na različite političke događaje informiraju javnost o aktualnim političkim problemima, te mogućim alternativama za njihovo rješavanje. Upravo ova povezanost s medijima, koja osigurava vidljivost, jednu od najvažnijih pretpostavki uspjeha ovih organizacija, način je mjerenja njihove uspješnosti, odnosno zapaženosti i prihvaćanja njihovih policy preporuka. Jedan od najčešće citiranih primjera utjecaja think tank organizacija na prihvaćanje policy preporuka i stav javnosti je statistika praćenja broja citiranja pojedinih think tank organizacija, u medijima nakon terorističkih napada 11. rujna godine. Statistika ukazuje na jačanje utjecaja organizacija ideološki priklonjenih političkoj desnici, koje su zagovarale dominantniju vanjsku politiku. Istraživanje je obuhvatilo razdoblje nakon 11. rujna godine, te čitavu godinu, a pratila su se citiranja najeminentnijih think tank organizacija u Sjedinjenim 112 Abelson je istraživao povezanost uspjeha pojedinih predsjedničkih kandidata kroz njihovu suradnju sa think tank organizacijama. Rezultati ukazuju na bolje pozicioniranje, bolje politike i veći uspjeh kandidata koji su usko surađivali sa think tank organizacijama. (Abelson, D.E., Carberry, C.M., Policy experts in presidential campaigns: A model of think tank recruitment, Presidential Studies Quarterly, New York,

60 Američkim Državama. 113 Dokazano je kako su se mediji slabije zanimali za domaće think tank organizacije, dok su lijevo orjentirane preporuke ostajale izvan arene debatiranja i na taj su način pobijedile preporuke desno orjentiranih think tank organizacija. Tablica 4. Zapaženost istraživanja i preporuka think tank organizacija u medijima nakon terorističkih napada 11. rujna godine Think tank Politička Broj citiranja Broj citiranja % promjene orjentacija u medijima u godinni u medijima u godini centar Brookings Institution Heritage konzervativna Foundation American konzervativna Enterprise Institute Cato Institute konzervativna/ liberalna RAND centar - desno Corporation Carnegie centar Endowment Economic Policy lijevo Institute Urban Institute centar - lijevo National Bureau centar of Economic Research Hudson Institute konzervativna Manhattan konzervativna

61 Institute Hoover konzervativna Institution Washington centar - desno Institute for Near East Policy Center on lijevo Budget and Policy Priorities Public Policy centar Institute of California Milken Institute centar Institute for centar International Economics Freedom Forum centar Center for lijevo Defense Information Institute for Policy Studies lijevo Izvor: Nexis database on major newspaper and radio and TV transcripts, Kroz suradnju s medijima sve uloge think tank organizacija postaju vidljivije i zapaženije, a na taj se način utječe i na oblikovanje stava javnosti o određenom političkom problemu, te prihvaćanju pojedinih preporuka za rješavanje problema. Kroz primjer citiranja istraživanja pojedinih think tank organizacija nakon terorističkih napada godine, vidljiv je utjecaj suradnje medija i think tank organizacija, ali i njihove moći i utjecaja na proces donošenja političkih odluka, koje su osnovna uloga njihova djelovanja u razvijenim demokratskim društvima. 61

62 Uloga policy centara u tranzicijskim zemljama Pišući na temu Think Tanks and Democracy 114, Marton Tardos, zastupnik u mađarskom parlamentu je započeo naglašavanjem značaja think tank organizacija u tranzicijskim zemljama: «Think tanks are very valuable to policymakers especially in the post-communist countries. The destruction of the former system, the liquidation of all of its institutions, and the economic slump have created a difficult situation in which the search for solutions is critical. While government advisors offer sensible advice, their recommendations are often impractical and unrealistic. Politicians need advice that takes into account the many contradictions of present-day Central and Eastern Europe and that provides detailed strategies for responding to the region's problems.» Nakon pada komunističkih sustava sve su se tranzicijske zemlje, o čemu piše i Tardos, suočile s brojnim problemima. Socijalna prava i davanja, koja su bila izrazito naglašena u vrijeme komunističke vladavine, svedena su na minimun, a naslijeđene vrijednosti i kolektivni stavovi ekonomski i politički stavovi - nisu mogli nestati preko noći. U takovoj je situaciji znanost bila na najnižoj ljestvici državnih (nacionalnih) prioriteta. U kriznim situacijama, kako naglašava Županov «... nikad se ne računa na to da bi znanost mogla dati ikakav doprinos izlasku iz krize... Isto tako od znanstvenika se rijetko traži da izrade znanstvenu podlogu za donošenje važnih političkih odluka.» 115 U isto vrijeme, tranzicija je dovela i do promjena upravljačkih elita. Županov navodi kako se odigrao proces odlaska «industrijalizirajuće» elite i dolazak «dezindustrijalizirajuće» elite, pri čemu je znanost potpuno marginalizirana, jer , «Think tank organizacije su vrlo značajne svim donositeljima odluka posebice onima u tranzicijskim zemljama. Raspad bivših sustava, likvidacija svih institucija komunističkih sustava i ekonomska depresija, stvorili su situaciju u kojoj je potraga za rješenjima neophodna. Vladini savjetnici nude nježne savjete, a preporuke su im često nepraktične i nerealistične. Političarima su potrebni savjeti koji uzimaju u obzir trenutnu kontradiktornu situaciju Središnje i Istočne Europe, i detaljne strategije kao odgovor na probleme u regiji.» 115 Županov, J. Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2002., 176. str. 62

63 «... politokracija nije željela nove partnere u vlasti, već se oslanjala na veliku koaliciju s fizikalcima, tajkunima i njihovim menadžerima.» 116 Navedene tvrdnje Županova, potvrđuje i Katarzyna Skorzynska, predsjednica Centra za međunarodne i lokalne odnose, poljske think tank organizacije, koja je godine optužila vladu za «... monopolising the debate on issues related to Poland's preparations for accession, for a lack of openness manifested in (its) aversion to sharing the accession-related tasks with NGO's, think tanks, and specialised private companies...» 117 Krastev, također, pišući o policy procesima u tranzicijskim zemljama, navodi kako, prema njegovu mišljenju, model zatvorenog procesa političkog odlučivanja koji još uvijek dominira u regiji, razlog je brojnih ekonomskih i političkih pogrešaka postkomunističke ere. 118 Zatvoreni policy procesi, te vlade koje monopoliziraju proces debatiranja obilježje su svih tranzicijskih zemalja, u kojima su think tank organizacije «.. something everybody hears about but nobody studies: most of the new policy reseach institutes are better known in Washington and Brussels than in their own countries.» 119 Kada je započeo s istraživanjem think tank organizacija u tranzicijskim zemljama, James je koristio bazu podataka OECD-a, Support for Improvement and Management in Central and Eastern European Countries (SIGMA) u kojoj je pronašao rezultate istraživanja think tank organizacija u tranzicijskim zemljama. James ističe da je o kapacitetu donošenja policy rješenja think tank organizacija zaključeno kako su «policy preparations within Ministries is often weak. There is no tradition in ministries in engaging in policy analysis... Little or no attention is paid to identifying different courses of action and identifying their concequences. At best this 113 Županov, J. Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2002., 116. str. 117 Boucher, S.: Europe and its think tanks: a promise to be fulfilled, Notre Europe, Pariz, str., «... monopoliziranje debate o pitanjima vezanim uz pridruživanje Poljske Europskoj Uniji, nedostatak otvorenosti koja se očituje u njihovoj averziji prema dijeljenju zadataka vezanih uz pridruživanje sa neprofitnim, nevladinim organizacijama, think tank organizacijama i specijaliziranim privatnim poduzećima...» Ibidem, «... nešto o čemu su svi ponešto čuli, ali ih nitko ne proučava, a većina policy istraživačkih instituta su poznatiji u Washingtonu i Briselu nego u svojim vlastitim zemljama.» 63

64 leads to sub-optimal policy-making; at worst, it leads to legislation that proves unworkable when it is implemented... Finance Ministry officials often lack the time or analytical expertise to provide proper budgetary appraisal, and often the broader economic impacts are not examined... although there are often legal requirements to assess social, environmental and other impacts, these are rarely complied with, partly for lack of time and skills, but mostly because there is no tradition of policy analysis within Ministries and, perhaps in some countries, a reluctance to accept responsibility for advice offered.» 120 No, s druge strane Krastev za takovu situaciju optužuje i same think tank organizacije, za čije direktore kaže kako su više zainteresirani za dokazivanje pred donatorima nego za utjecanje na poboljšanje svoga položaja. Zbog takove situacije, Krastev, iako naglašava važnost think tank organizacija u razvijenim demokratskim društvima, tranzicijske think tank organizacije opisuje kao inventivne kada je riječ o pisanju prijedloga, genijalne za pisanje izvještaja i profesionalne kada je riječ o neizazivanju problema. 121 Okolina think tank organizacija u tranzicijskim zemljama, i većini europskih zemalja kao i razlozi nastanka ovih organizacija se uvelike razlikuju od one u Sjedinjenim Američkim Državama. Think tank organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama nastale za potrebe korištenja socijalnih znanosti u svrhu rješavanja pojedinih socijalnih, ekonomskih ili političkih problema, što nije bio slučaj s organizacijama u tranzicijskim zemljama. Sjedinjene Američke Države i njihove think tank organizacije uzor su većini organizacija ne samo u tranzicijskim zemljama, nego i u nekim zemljama Zapadne Europe, poput Njemačke ili Francuske. Kao razloge tomu Krastev navodi nekoliko bitnih čimbenika: «... American environment of policy-making marked by 120 James, S.: Influencing Government Policy Making u Banking on Knowledge, poglavlje 9, Routledge, 2000., 282. str., pripreme policy prijedloga unutar ministarstava slabe. Nema tradicije angažiranja unutar ministarstava na policy analiziranju...vrlo malo ili čak nimalo pažnje se poklanja identificiranju različitih načina rješenja i njihovih posljedica. U najboljim slučajevima to vodi ka višoj razini policy odlučivanja; u najgorim slučajevima to vodi ka zakonodavstvu koje se pokazuje nedjelotvornim kada se implementira... Djelatnicima ministarstava financija često nedostaje vremena ili analitičkih vještina za sastavljenje dobrog prijedloga proračuna, a često se ne ispituju šire ekonomske posljedice... premda često postoje zakonske obveze ocjenjivanja socijalnih i utjecaja na okoliš, kao i nekih drugih utjecaja, rijetko se to čini, ponekad zbog nedostatka vremena i vještina, ali većinom jer ne postoji tradicija policy analiziranja..»

65 fragmentation and separation of executive and legislative power, the American distrust for federal bureaucracy, the weak American party system, the American philathropic tradition, and finally, the American tax regime which made policy research institutes the American players.» 122 Iako je situacija u kojoj djeluju think tank organizacije u tranzicijskim zemljama potpuno drugačija nego ona u razvijenim demokratskim društvima, Krastev upozorava kako su istraživanja pokazala da se ne može pronaći veza između širenja think tank organizacija i uspjeha reformi. On također navodi kako su «think tank communities in usuccessful Albania and semi-successful Bulgaria are much stronger than in successful estonia or the Czech Republic.»» 123 Krastev ukazuje i na činjenicu kako državni režimi ne utječu na uspješnost think tank organizacija, dok s druge strane, tradicija policy procesa, te razlog prihvaćanja think tank organizacija u nekim zemljama, i potpunog neuspjeha u drugima, ostaju otvorena pitanja. Ovakovo stajalište potvrđuju i istraživanja provedena među think tank organizacijama u razvijenim zemljama, gdje je dokazano kako su kritični faktori uspjeha ovih organizacija : Upravljanje organizacijama i njihovi direktori, koji moraju imati dobre kontakte sa sudionicima policy procesa i prepoznatljivost prema donatorima; 124 Generiranje prihoda, u smislu obavljanja ugovornih istraživanja i pronalaženja različitih izvora financiranja za istraživačke projekte i programe; Upošljavanje kvalitetnih istraživača te uključivanja u rad organizacije (upravni odbor); Marketing, komunikacija sa sudionicima policy procesa i druge aktivnosti usmjerene ka širenju rezultata istraživanja 122, «... američka okolina donošenja policy rješenja je fragmentirana i odlikuju ju odvojena izvršna i zakonodavna vlast, američko nepovjerenje u federalnu birokraciju, slabi stranački sustav, filantropska tradicija i američki porezni sustav koji je think tank organizacije pretvorio u autonomne i utjecajne sudionike policy procesa.» 123 Krastev, I.: Post Communist Think Tanks: Making and Faking Influence u Banking on Knowledge, poglavlje 8, Routledge, 2000., 246. str., «... think tank organizacije u neuspješnoj Albaniji i think tank organizacije u poluuspješnoj Bugarskoj puno snažnije od onih u uspješnoj Estoniji i Češkoj.» 124 Osobitu važnost direktora think tank organizacija naglašava i Krastev: Politicians are ready to recognize the influence of the think tanks directors, but not the influence of the think tanks research.,na 245. str. u Krastev, I.: Post Communist Think Tanks: Making and Faking Influence u Banking on Knowledge, poglavlje 8, Routledge,

66 Medijska vidljivost, koja je identificirana kao najvažniji indikator uspjeha organizacije; 125 Navedeni kritični faktori uspjeha ključni za pozicioniranje think tank organizacija. Kako se ne bi ostvarila bojazan da think tank organizacije poznate kao «... universities without students...central and European Think tanks might be described as public policy research institutes without research.» 126, potrebno je uvažiti rezultate istraživanja, kritične faktore uspjeha i preporuku Struyka da je jedina mogućnost opstanka u malom broju stalno zaposlenih istraživača i žestokoj borbi za resurse nekoliko dobro odabranih klijenata sa kojima direktor organizacije ima vrlo dobre odnose Policy centri fokusirani na ekonomski razvoj Nastanak policy centara, kao i teme njhovih istraživanja, tj. fokusiranost na određeno tematsko područje, vezani su uz vrijeme nastanka, kao i aktualna politička pitanja. Prve think tank organizacije, nastale odmah nakon I. Svjetskog rata, uglavnom su se bavile mirovnim pitanjima, te pitanjima nacionalne i međunarodne sigurnosti. No, kasnije, kako se mijenjala aktualna politika, mijenjao se i fokus istraživanja think tank organizacija. Većina današnjih think tank organizacija proširila je svoja istraživanja na širok spektar aktualnih pitanja; među njima i ekonomska. Među think tank organizacijama koje se bave ekonomskim pitanjima razlikuju se one koje su isključivo fokusirane na ekonomski razvoj, te one koje se na ekonomsku problematiku fokusiraju samo kada je ona dio aktualne politike. Pri tome treba naglasiti kako je, sukladno svjetskoj bazi podataka think tank organizacija (NIRA) 128, vrlo malo onih koji istražuju samo ekonomsku problematiku. Te su organizacije, 125 Plumptre, T., Laskin, B.: Think Tanks & Policy Institutes: An Overview of issues, challenges and successes in Canada and other jurisdictions, Institute on Governance, Ottawa, ,.«... sveučilišta bez studenata, ne bi u tranzicijskim zemljama postale policy istraživački instituti bez istraživanja» 127 Struyk, R.: Reconstractive Crtitcs: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C.,

67 poput Institute for SMEs Develepoment iz Tajlanda usmjerene na: «... establishing a national institute... for disseminating knowledge and providing support services to SMEs, developing highly effective training and advisory methods and tools, upgrading SME personnel as well as professionals who provide various types of services to SMEs, developing an extensive, nation-wide network of training and support agencies/units, in sufficient quantity and quality to serve the needs of SMEs.» 129 Ovakove, usko fokusirane organizacije, su uglavnom vezane uz sveučilišta ili vlade, za koje i obavljaju istraživanja, te se osim istraživanjima bave i drugim aktivnostima, poput savjetovanja, seminara i povezivanja interesnih skupina, čime svoje djelovanje šire izvan područja djelovanja think tank organizacija. 130 Druge think tank organizacije istražuju ekonomsku problematiku samo kada je ona dio aktualne politike, odnosno ekonomski razvoj je samo jedno od njihovih područja istraživanja. Kao primjer, svakako treba istaknuti The Heritage Foundations, koji se bavi širokim spektrom aktualne svjetske problematike: Afrika, poljoprivreda, američke fondacije, Azija, kriminal, ekonomija, obrazovanje, energija i zaštita okoliša, Europa, NATO, obitelj, državni budžet i potrošnja, reforme vlade, zdravstvena zaštita, nacionalna sigurnost i terorizam, međunarodne organizacije, internet i tehnologija, rad, Južna Amerika, pravo, Bliski Istok, politika, filozofija, religija i civilno društvo, transport, porezi, trgovina. 131 Organizacije, poput The Heritage Foundation, imaju veliki broj stalno zaposlenih istraživača, te su unutar organizacije, obzirom na područja istraživanja, podijeljeni na posebne odjele. Nije rijetkost da istraživači iz ovakovih organizacija, usko specijalizirani na određena područja, nakon pobjede stranke za koju su vezani, budu zaposleni kao savjetnici predsjednika ili vlade. Ovakove organizacije se ne bave treninzima, niti pružaju usluge savjetovanja, ukoliko one nisu usko vezane uz prezentaciju rezulatata objavljenih istraživanja. Nije rijetkost da preporuke njihovih istraživanja nisu namijenjena samo sudionicima procesa političkog odlučivanja unutar ,...osnivanje nacionalnog instituta...za širenje znanja i pružanje usluga malim i srednjim poduzećima, razvoj visoko učinkovitih treninga i savjetodavnih metoda i alata, daljnju edukaciju zaposlenika u malim i srednjim poduzećima, kao i stručnjaka koji pružaju različite usluge malim i srednjim poduzećima, razvoj velike, nacionalne mreže potpornih agencija ili organizacija za mala i srednja poduzeća, u dovoljnom broju i kvaliteti za zadovoljenje potreba malih i srednjih poduzeća. 130 Primjeri za navedenu tvrdnju su: Institute for SMEs Development, Nordic SMEs and Regional Innovation Systems, European Commission s Interactive Policy Making, APEC Center for Tehnology Exchange and Training for Small And Medium Enterprises (ACTETSME)

68 granica države u kojoj djeluju, već se istraživanjem pokušava utjecati na veći broj sudionika policy procesa, i na taj način proširiti utjecaj i vidljivost djelovanja. Među najpoznatijim istraživanjima je ono The Heritage Foundation - Index of Economic Freedom, koje se provodi već 11. godinu. Istraživanje je zamišljeno kao «...tool for policymakers and investors...» 132, čiji je cilj «...to develop a systematic, empirical measurement of economic freedom in countries throughout the world.» 133, a provodi se u 161 zemlji Policy centri u Republici Hrvatskoj U razgovoru o svojoj knjizi Reconstructive critics: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies 134, Struyk je izjavio kako su mogućnosti i potrebe za uslugama policy centara, think tank organizacija ogromne. Tranzicijske zemlje, koje su naslijedile proces donošenja političkih odluka i rješenja iz komunizma, obilježava zatvoreni policy proces, nedovoljan broj alternativa pri donošenju zakonskih prijedloga i rješenja, neanalizirani problemi, te neocjenjivanje donesenih programa i zakona. Kao pomoć ka boljem, poticajnom zakonskom okruženju, Struyk predlaže think tank organizacije koje «... with well-trained staff, can be the source of stronger, more rigorous, and more thoughtful policy advice...».» 135 Unatoč neospornoj ulozi i značaju think tank organizacija u procesu donošenja političkih odluka i rješenja, kao i razvoju civilnog društva, ove su organizacije u Republici Hrvatskoj nedovoljno prepoznatljive, a njihovim se istraživanjima najmanje koriste oni kojima su namijenjena sudionici policy procesa. Sve to rezultira situacijom u kojoj je u samo jednoj godini 136 doneseno 140 zakona i 175 odluka, alat za sudionike procesa političkog odlučivanja i investitore Ibidem,...razviti sustavne, empirijske mjere ekonomske slobode u zemljama diljem svijeta. 134 Struyk, R.: Reconstructive Critics: Think Tanks in Post-Soviet Bloc Democracies, Urban Institute Press, Washington D.C., , «... sa dobro istreniranim djelatnicima, mogu biti izvor boljih, pažljivije sastavljenih i jačih policy savjeta 136 Za primjer je uzeta godina za koju je Informacijsko-dokumentacijska služba Hrvatskog sabora napravila Pregled zakonodavne aktivnosti od prosinca do prosinca 2004., broj 2, Zagreb, siječanj

69 prihvaćeno 27 izvješća i 2 sporazuma, a čak 83 % njih po hitnom postupku, odnosno bez dovoljno istraživanja utjecaja primjene novih zakona. Ishitrene, nedovoljno istražene i bez alternativnih rješenja, zakonske su regulative koje donose više štete nego koristi, posebice ako se uzme u obzir činjenica da je od ukupnog broja zakona samo 23 % usklađeno sa aquis communautaireom, što predstavlja jedan od osnovnih preduvjeta na priključenje Europskoj uniji. Republika Hrvatska, kao kandidat za priključenje Europskoj uniji, sukladno kriterijima iz Kopenhagena, mora stvoriti stabilne institucije koje osiguravaju demokraciju, pravnu državu, poštovanje ljudskih prava i manjina, te mora dokazati sposobnost za preuzimanje obveza koje proizlaze iz članstva. Za učvršćivanje ovih pravila Europska unija predlaže sljedeća načela: otvorenost u komunikaciji s javnošću i transparentnost intenzivniju uključenost građana u vođenju politike povećanje odgovornosti nositelja politike djelotvornost u izvršenju politike usklađenost svih mjera politike i razina vlasti kako bi se postigla konzistentnost. 137 U tom smislu, Europska unija želi dati sve veću ulogu organizacijama civilnog društva (policy centrima, think tank organizacijama), kako bi pružene usluge bile što prilagođenije potrebama građana. U Republici Hrvatskoj postoji samo jedna think tank organizacija Centar za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR), koja je usmjerena na stvaranje pozitivnog okruženja za razvoj sektora malih i srednjih poduzeća, no, i neke druge organizacije i instituti, kao dio svojih aktivnosti, obavljaju policy istraživanja, koje Vlada Republike Hrvatske, može koristiti prilikom procesa političkog odlučivanja. Među tim organizacijama svakako treba istaknuti Institut za međunarodne odnose (IMO), Institut za javne financije, te Ekonomski institut Zagreb. 137 Bađun, M., Governance i javna uprava u kontekstu pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji, 6. poglavlje u djelu grupe autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji:izazovi institucionalnih prilagodbi, Institut za javne financije, Zagreb,

70 Ekonomski institut Zagreb osnovan je godine i najstariji je među organizacijama koje se bave policy istraživanjima. Kako je naglašeno na web stranici Instituta «... od svog osnutka... Institut se bavi ekonomskim istraživanjima te čini dobivene rezultate dostupnima državnim tijelima, domaćim i međunarodnim organizacijama, poslovnim stručnjacima i akademskoj zajednici.» 138 Institut se bavi analizom hrvatskog gospodarstva, istražuje čimbenike njenog gospodarskog razvoja i predlaže konkretna rješenja. Upravo prijedlozi konkretnih rješenja u nekoliko studija i programa, su poslužili sudionicima procesa političkog odlučivanja kao napuci za izradu nacionalne gospodarske politike Republike Hrvatske. Institut za međunarodne odnose se bavi širokim spektrom aktualne problematike: međunarodni ekonomski i politički odnosi, tranzicijska politika, međunarodna tržišta, održivi razvoj, resursi ekonomske i politike okoliša, te kultura i komunikacija. Od svog osnutka, godine, kada je postojao pod imenom Afrički istraživački institut, više je puta mijenjao naziv, čime se željelo ukazati na područje istraživanja instituta. Danas je Institut jedan od najpoznatijih u Republici Hrvatskoj, najveći izdavač knjiga iz područja policy istraživanja na engleskom jeziku, a poznat je i kao Europski dokumentacijski centar u Republici Hrvatskoj. Institut za javne financije osnovan je godine kao znanstveno-istraživačka ustanova specijalizirana za područje javnih financija. Institut je svoja istraživanja usmjerio na sve dijelove sektora javne ekonomije: poreze, javne rashode, fiskalnu i proračunsku politiku, javni dug, ulogu države u gospodarstvu i sl. Institut je fokusiran na znanstvena istraživanja, koja prezentira putem različitih publikacija knjiga, časopisa i glasila, kao i putem okruglih stolova, konferencija i radionica. Unatoč istraživanjima instituta i organizacija koja se bave policy istraživanjima, bez konzultiranja ijednog stakeholdera, donešen je Program razvoja malog gospodarstva 139, kojim se, u razdoblju od do godine predviđa povećanje udjela malog gospodarstva u odnosu na ukupno gospodarstvo, povećanje udjela proizvodnih, turističkih i poljoprivrednih djelatnosti, povećanje tehnološkog razvoja, te povećanje broja poslovnih subjekata i novozaposlenih radnika u malim i srednjim

71 poduzećima, a zakonska regulativa koja treba podržati razvoj sektora malog i srednjeg poduzetništva, jedna je od najvećih prepreka u njihovu razvoju. 140 U ovom dijelu magistarskog rada opisat ću proces donošenja politika i zakona relevatnih za sektor malog i srednjeg poduzetništva, kao i same politike relevatne za ovaj sektor. Kroz djelovanje nekoliko policy centara, objasnit ću njihovu ulogu u donošenju politika i zakona relevatnih za sektor malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj Makroekonomski i poduzetnički uvjeti razvoja malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj Gűnter Verheugen, predsjednik Europske komisije, zadužen za poduzetništvo i industriju, u uvodniku glasnika Enterprise Europe je naveo kako su mala i srednja poduzeća zaštitni znak ekonomije Europske unije, kapital na kojemu možemo graditi budući rast ako prepoznamo potrebe i okolnosti djelovanja malih i srednjih poduzeća. 141 Verheugen naglašava i kako je nužno neprestano postavljati pitanje kako zakonski prijedlozi utječu na konkurentnost malih i srednjih poduzeća i rješavaju li osnovna pitanja pristupa izvorima financiranja, preuzimanja i općenito stavova prema poduzetništvu. Osvještenost o važnosti sektora malih i srednjih poduzeća neprestano raste; kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Prema podacima kojima je opisano stanje sektora malog i srednjeg poduzetništva u Hrvatskoj 142 u godini čak 99,6 % subjekata spada u sektor malog i srednjeg poduzetništva, koji zapošljava 65,7 % svih zaposlenih. Ovaj sektor ima udio od 55 % u bruto društvenom proizvodu Republike Hrvatske, i 25 % u ukupnom izvozu dobara i usluga. 140 Prema rezultatima istraživanja Global Entrepreneurship Monitor, vladine politike u sferi reguliranja poduzetničkog djelovanja ocjenjene su ocjenom 1.81, što Republiku Hrvatsku stavlja na 28. mjesto, a iza Meksika, Indije, Čilea, Južnoafričke Republike itd. 141 Enterprise Europe, br. 19, April June 2005, European Commission 142 Odgovori na upitnik Europske Unije, Poglavlje 16: Malo i srednje poduzetništvo,

72 Sektor malog i srednjeg poduzetništva zauzima sve značajniju ulogu u svim svjetskim ekonomijama, iz nekoliko bitnih razloga: doprinosi otvaranju novih radnih mjesta i ekonomskm rastu; 143 ključan je za konkurentnost, koja se ostvaruje povećanjem učinkovitosti i inovacijama; osigurava društvu bogatstvo, radna mjesta i mogućnost izbora za krajnje potrošače; potiče osobne potencijale pojedinca u društvu; 144 Sektor malog i srednjeg poduzetništva smatra se «... osnovnim pokretačem rasta zaposlenosti i proizvodnje u posljednja dva desetljeća» 145, a u tranzicijskim zemljama, predstavlja metaforu za promjenu u strukturi vlasništva, kulture i načina ponašanja. 146 Kako bi se stvorilo poticajno okruženje za rast malih i srednjih poduzeća, te iskoristile sve njihove prednosti, potrebno je utjecati na brojne čimbenike koji utječu na rast i razvoj sektora malih i srednjih poduzeća. Mala i srednja poduzeća djeluju u složenom, dinamičkom okruženju 147, na koje utječu brojni čimbenici šire i uže okoline. Među čimbenike šire okoline ubrajamo makroekonomsku politiku (monetarnu politiku, fiskalnu politiku, trgovinsku politiku, politike financijskog sektora i sl.), Vladu i njene politike, te zdravstvo, obrazovanje, infrastrukturu. Društvo, prirodna bogatstva, klima, također su dio šire okoline koja utječe na djelovanje malih i srednjih poduzeća. Užoj okolini koja bitno mijenja uvjete poslovanja u sektoru malog i srednjeg poduzetništva pripadaju tržište, na kojemu poduzeće posluje, ali i zakonska 143 U Nizozemskoj je u razdoblju od do godine, 8 % brzo rastućih malih poduzeća otvorilo 60 % svih novih radnih mjesta (Green Paper: Entrepreneurship in Europe, Commission of the European Communities, Brisel, siječanj 2003.) 144 Vlasnici mikro, malih i srednjih poduzeća zadovoljniji su svojim poslom (njih 78 %), od onih koji rade za nekoga (njih samo 27%) (Green Paper: Entrepreneurship in Europe, Commission of the European Communities, Brisel, siječanj 2003.) 145 Gibb, A.: Creating Effective Policy for Micro, Small and Medium Enterprise Development: A Framework for a Policy Review Process and the Development of a Strategic Plan, OECD/UNIDO Forum on Entrepreneurship and Enterprise Development, Istanbul, Ibidem 147 Asian Development Bank SME Development TA, Policy Discussion Papers 2001/2002: Best practice in creating a conducive environment for SME, Policy Discussion Paper No.1, lipanj,

73 regulativa koja definira njihovo poslovanje i sredstva izdvojena iz proračuna za razvoj ovoga sektora. Slika 3. Okruženje sektora malih i srednjih poduzeća ŠIRA OKOLINA Makroekonomija Monetarna i fiskalna kontrola Trgovinska politika Industrijska politika Politike financijskog sektora Vlada i politike Vladine usluge (nacionalne i lokalne) Osnovne usluge: Legislativni i zdravstvo, policy proces obrazovanje Sudstvo Infrastruktura Zaštita i stabilnost Usluge zaštite Institucije UŽA OKOLINA Regulativa i birokracija Intervencije Zakoni, regualtive financirane iz Porezi TRŽIŠTE proračuna: Licence i dozvole Kupci Rad Poslovne Standardi proizvoda i Sirovine i Vještine i financijske usluge procesa Oprema MSP tehnologija Razvoj Zaštita potrošača Mreža Informacije Usluge Kapital Radni prostor Trgovina Društvo i kultura Klima i okruženje Pomoć Demografija Prirodni resursi Trendovi i ukusi Ukusi potrošača Vrijeme (klima) Tehnologija Stav prema MSP Ciklusi u agrikulturi Informacije Izvor: Asian Development Bank SME Development TA, Policy Discussion Papers 2001/2002: Best practice in creating a conducive environment for SME, Policy Discussion Paper No.1, lipanj,

74 Vlada sa svojim politikama ne može sama stvoriti poticajno okruženje za razvoj sektora malog i srednjeg poduzetništva, ali ga svojim zakonima i regulativama može poticati ili potpuno uništiti. Prema riječima Gibba, sektor malog i srednjeg poduzetništva će biti zdrav gdje postoji: poduzetnička kultura u društvu koja nagrađuje sve inicijative i inovacije; ekonomska, politička i socijalna klima koja potiče osnivanje velikog broja novih poduzeća i održivost postojećih, s ciljem povećanja njihova udjela u gospodarstvu zemlje; ekonomska i socijalna klima koja potiče postojeća poduzeća na rast; 148 U svrhu ocjene utjecaja vladinih politika i zakonske regulative na razvoj sektora malih i srednjih poduzeća, koristit ću se trima istraživanjima: Global Entrepreneurship Monitor (GEM) modelom, istraživanjem Svjetske banke Doing Business in i istraživanjem Global Competitiveness Report. Global Entrepreneurship Monitor 149 međunarodni je projekt, iniciran godine, u koji je uključeno 37 država, a Republika Hrvatska je postala sudionik tog velikog projekta godine. Glavni cilj projekta je praćenje i razvijanje indikatora kojima se mjeri poduzetnička aktivnost. Projektom se želi dobiti odgovor na dva temeljna pitanja kako poduzetnička aktivnost doprinosi nacionalnom i međunarodnom prosperitetu i što vlade mogu učiniti u cilju unapređenja razine poduzetničke dinamike i poduzetništvom vođenog rasta. Za procjenu uloge obrazovanja, istraživanja, vladinih politika i programa na razvoj poduzetništva koristi se mišljenje stručnjaka. Od njih se traži rangiranje tri najznačajnije komponente snage i slabosti za poduzetništvo. Dobiveni rang je u Hrvatskoj sličan rangu u ostalih 37 zemalja, no kvaliteta pojedinog elementa je značajno različito ocjenjena u odnosu na ostale zemlje. Hrvatski su stručnjaci, uključeni u GEM projekt, rangirali kulturne i društvene norme kao najvažnije za razvoj poduzetništva, zatim slijede vladine politike, a potom obrazovanje. Kada usporedimo ocjene pojedinih elemenata s ostalim zemljama uključenim u projekt, dolazimo do 148 Gibb, A.: Creating Effective Policy for Micro, Small and Medium Enterprise Development: A Framework for a Policy Review Process and the Development of a Strategic Plan, OECD/UNIDO Forum on Entrepreneurship and Enterprise Development, Istanbul,

75 zaključka kako su vladine politike u području reguliranja poduzetničkog djelovanja ocjenjene ocjenom 1.81, što nas stavlja na 28. mjesto, a vladini programi za poticanje poduzetništva na čak 32. mjesto, s ocjenom Zanimljivo je kako se prema ocjeni vladinih politika i programa ispred Hrvatske nalaze, osim visokorazvijenih zemalja, Brazil, Meksiko, Indija i Čile. Zakonska regulativa Republike Hrvatske koja podržava razvoj sektora malih i srednjih poduzeća iznimno je složena, a prema rezultatima Global Competitiveness Reporta, vrlo nepovoljna za razvoj ovoga sektora. Ovo se istraživanje provodi u 80 zemalja svijeta, i mjeri razinu konkurentnosti neke zemlje kroz dva indikatora GCI (Growth Competitiveness Index) i MICI (Microeconomic Competitiveness Index) kojega je razvio Michael Porter a koji mjeri trenutni potencijal uspješnosti i produktivnosti i sadrži informacije o strategiji i operacijama poduzeća, kao i kvaliteti poslovnog okruženja neke zemlje. Prema rezultatima GCI, Republika Hrvatska se nalazi na 58. mjestu, a prema rezultatima MICI na 52. mjestu. U sklopu ovoga istraživanja, napravljena je benchmarking analiza Republike Hrvatske u odnosu na ostale zemlje Središnje i Istočne Europe. Prema metodologiji World Economic Foruma analiza je rađena u 12 različitih područja: karakteristike poduzeća, opća percepcija nacionalne ekonomije, tehnologija, Vlada i javni sektor, javne institucije, infrastruktura, ljudski resursi, financije i otvorenost, domaća konkurencija, aktivnosti i strategije poduzeća, politike zaštite okoliša i međunarodne institicije. U područjima šire i uže okoline malih i srednjih poduzeća dokazano je kako poduzeća u Republici Hrvatskoj vrlo malo pregovaraju s Vladom, a vrlo su nezadovoljna lobiranjem lokalnih poslovnih udruženja za opće interese poslovanja sa vladinim predstavnicima. Neučinkovitost Hrvatskog Sabora, kao zakonodavne i nadzorne institucije, niska razina kvalificiranosti djelatnika javnih institucija, administrativne regulative koje su prepreka za poticanje razvoja malih i srednjih poduzeća, 150 poticaji i bespovratna sredstva koja su krivo usmjerena 151, te visoka razina političke korupcije svrstali su Republiku vrlo nisko, u odnosu na ostale 150 Prilog 1 ukazuje kako je unatoč uočenoj problematici velikog broja administrativnih koraka koje treba obaviti prilikom osnivanja poduzeća, Vlada propustila još jednu godinu za uklanjanje osnovne prepreke u razvoju poduzetništva (Lakić, T. Još uvijek 12 koraka, Eukonomist, br.1, Zagreb, 2005.) 151 Prilozi 2 i 3 ukazuju na veliki broj kreditnih programa i natječaja za bespovratna sredstva koja su previše složena i nejasna poduzetnicima, te na taj način većini i nedostupna 75

76 tranzicijske zemlje. U području ljudskih resursa, poduzetnici su kao prepreke istaknuli nefleksibilno tržište rada, nesuradnički odnos vlasnika i uposlenika koji je najlošije rangiran u odnosu na sve tranzicijske zemlje, kao i slaba veza između učinkovitosti djelatnika i plaća, te veliki broj talentiranih ljudi koji napuštaju zemlju. Republika Hrvatska povrh svega ima i najmanje znanstvenika i inžinjera od svih tranzicijskih zemalja. Financijski sektor obilježen je problemima brojnih regulativa na lokalnoj razini koje priječe investiranje i pokretanje novih poduzeća, nestabilnim standardima računovodstva i revizije, brojnim skrivenim preprekama, te troškovima uvoza modrenih tehnologija koji su zbog troškova poreza i birokracije 20% višlji nego u inozemstvu. Istraživanje Svjetske banke Doing Business in Croatia 2005., ukazuje kako su osnovni problemi u poticanju razvoja malih i srednjih poduzeća presporo sudstvo, prejake veze politike i poslovnog sektora, sporo i teško ishodovanje građevinskih dozvola, netočni katastri, te nedosljedna regulativa i prestroga primjena pravila i zakona koje je nekada teško zadovoljiti. 152 Sva tri istraživanja ukazuju na problematiku poslovnog okruženja, politike podrške razvoja sektora malog i srednjeg poduzetništva, koje je Franičević opisao kao «... neither supportive nor conducive...» 153 i dodaje kako su «in most East European countries the capacity and skills required to implement efficient regional and local economic development policies are typically low or absent, because most post-social countries had an over-centralized approach to policy making.» 154 Istraživanje koje je International Labour Organization godine provela u Čileu, Gvineji, Pakistanu, Peru, Južnoafričkoj Republici, Tanzaniji i Vijetnamu o utjecaju vladinih politika na mala i srednja poduzeća dokazuje kako «by removing unnecessary policy and legal constraints to MSE activity, governments can enhance 152 Antoljak, V.: Kenozoik nije iza nas, Banka, br. 11, studeni Franičević, V. Small Business Development Policy in Croatia, poglavlje 12 u Bartlett,W.,Bateman, M., Vehovec, M. : Small Enterprise Development in South-East Europe: Policies for Sustainable Growth, Klumer Academic Publishers, Dardrecht, Netherlands, 2002., 253. str. «... ni podržavajuće ni poticajne...» 154 Franičević, V. Small Business Development Policy in Croatia, poglavlje 12 u Bartlett,W.,Bateman, M., Vehovec, M. : Small Enterprise Development in South-East Europe: Policies for Sustainable Growth, Klumer Academic Publishers, Dardrecht, Netherlands, 2002., 253. str. «u većini zemalja Istočne Europe mogućnosti i vještine potrebne za uvođenje učinkovitih regionalnih i lokalnih politika za poticanje ekonomskog razvoja vrlo niske ili ih uopće nema, jer većina post-komunističkih zemalja još uvijek ima centralizirani policy sustav.» 76

77 the capacity of the MSE sector to contribute to national social and economic goals.» 155 Kao dokaz toj tvrdnji navodi se primjer Vijetnama, gdje je pojednostavljena procedura osnivanja malih i srednjih poduzeća, u samo godinu dana povećala broj novoosnovanih poduzeća u ovom sektoru za čak 200 %. 156 Republika Hrvatska je, sukladno rezultatima GEM, Global Competitevess Report i Doing Buisness in istraživanja, među zemljama koje imaju neodgovarajuće politike i programe u sektoru malih i srednjih poduzeća, a zakonska regulativa presložena i nepoticajna za daljnji razvoj ovoga sektora. U cilju donošenja politika i instrumenata koji će podržavati razvoj ovoga sektora, potrebno je decentralizirati proces donošenja političkih odluka i rješenja, koristiti rezultate i preporuke policy istraživanja instituta i think tank organizacija, te pratiti implementaciju i učinke pojedinih zakonskih odredbi Proces formuliranja i donošenja politika i zakona u Republici Hrvatskoj relevantnih za sektor malih i srednjih poduzeća Sektor malog i srednjeg poduzetništva reguliran je s nekoliko zakona i propisa Zakon o obrtu 157, Zakon o zadrugama 158, Zakon o trgovačkim društvima 159, Zakon o poljoprivredi 160, Zakon o porezu na dohodak 161, a Zakonom o poticanju razvoja maloga gospodarstva 162, utvrđena je službena definicija, usklađena s europskim normama. Prema tom Zakonu, sektor malog i srednjeg poduzetništva čine subjekti koji samostalno i trajno obavljaju dopuštene djelatnosti radi ostvarivanja dobiti, odnosno 155 Reinecke, G., White, S., Policies for small enterprises : Creating the right environment for good jobs, International Labour Office, Geneva, 2004., executive summary: otklanjajući nepotrebne političke i zakonske prepreke u sektoru malih i srednjih poduzeća, vlada može povećati kapacitet sektora MSP prilikom ostvarivanja nacionalnih socijalnih i ekonomskih ciljeva. 156 Ibidem 157 Narodne novine 49/03 od Narodne novine 36/95 od , 67/01 od i 12/02 od Narodne novine 111/93 od , 34/99 od , 121/99 od i 118/03 od Narodne novine 66/01 od i 83/02 od Narodne novine 127/00 od , 150/02 od i 163/03 od Narodne novine 29/2002 od

78 dohotka na tržištu i koji su u poslovanju neovisni (obrti, zadruge, trgovačka društva, obiteljska gospodarstva, slobodna zanimanja). To znači da nisu u vlasništvu drugih subjekata koji ne zadovoljavaju kriterije malog gospodarstva u dijelu većem od 25 %, koji zapošljavaju prosječno godišnje manje od 250 radnika i koji ispunjavaju barem jedan od dva financijska kriterija ili ukupni godišnji promet do 60 milijuna kuna, ili imaju zbroj bilance, odnosno dugotrajnu imovinu u vrijednosti do 30 milijuna kuna. Unutar sektora malog i srednjeg poduzetništva razlikuju se mikro, mali i srednji subjekti. Tablica 5. Subjekti malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj Kriterij Srednji Mikro gospodarski Mali gospodarski gospodarski subjekti Republike subjekti Republike subjekti Republike Hrvatske Hrvatske Hrvatske Broj zaposlenih <10 <50 <250 Ukupni godišnji promet ili zbroj bilance <16 milijuna kn <8 milijuna kn <60 milijuna kn <30 milijuna kn Ako drugi nisu vlasnici više od 25 % udjela u vlasništvu ili pravu Neovisnost u poslovanju odlučivanja u subjektu malog i srednjeg poduzetništva, pojedinačno ili zajedničko, te i sami nisu subjekti malog i srednjeg poduzetništva Izvor: Bilten «Malo gospodarstvo», Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, lipanj U Programu rasta malog gospodarstva 163 definirane su strateške odrednice razvoja sektora malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, za razdoblje do godine, kojima se predviđa:

79 Povećanje udjela malog gospodarstva u odnosu na ukupno gospodarstvo u Hrvatskoj, uz jačanje konkurentnosti, unapređenje tehnološkog razvoja i povezivanje subjekata; Promjena strukture djelatnosti malog gospodarstva s povećanjem udjela proizvodnih, turističkih i poljoprivrednih djelatnosti; Povećanje financijske stabilnosti i strukture jeftinijih izvora financiranja; Povećanje broja poslovnih subjekata i novozaposlenih radnika u malim i srednjim poduzećima; Iako definirane, strateške odrednice ne prate nikakove kvantifikacije; nije navedeno na koji način se planira povećati udio malih i srednjih poduzeća, odnosno kojim programima Vlada planira ostvariti navedene ciljeve. S druge pak strane, Nacionalno vijeće za konkurentnost, Centar za politiku razvoja malih poduzeća, Institut za javne financije, kroz svoja policy istraživanja daju konkrektne preporuke za poticanje razvoja sektora malih i srednjih poduzeća, koja dosada nisu uvažena. Unatoč definiranim Programima rasta malog gospodarstva, strateškim odrednicama i definiranim ciljevima, razvoj sektora malog i srednjeg poduzetništva ograničavaju, prema rezultatima istraživanja Global Entrepreneurship Monitor 164, vladine politike koje su «...ili nepostojeće ili nekonzistentne, iz kojih proizlazi netransparentan i kompliciran regulatorni okvir u kojem se događaju poduzetnički pothvati.» 165 Kao jedan od osnovnih razloga takovih politika složenost je policy i proračunskog procesa, kao i njegova centralizacija, pri čemu se istraživanja kao i policy centri koji provode istraživanja u području poduzetništva i sektora malih i srednjih poduzeća ne uzimaju u obzir. Proces formuliranja i donošenja politika i zakona u Republici Hrvatskoj definira nekoliko Zakona i Pravilnika Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 i 124/00), Promjena Ustava Republike Odgovori na upitnik Europske Unije, Poglavlje 16: Malo i srednje poduzetništvo,

80 Hrvatske (Narodne novine 28/01), Poslovnik Hrvatskog sabora (Narodne novine 71/00, 129/00, 117/01, 6/02 pročišćeni tekst, 41/02, 91/03 i 58/04), Zakon o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine 101/98, 15/00, 117/01 i 199/03) i Poslovnik Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine 138/99, 16/00, 36/00 i 105/00). Ustavom Republike Hrvatske, propisane su dužnosti Hrvatskog sabora. U članku 80. Ustava Republike Hrvatske, navedeno je, između ostaloga, kako Hrvatski sabor: odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone donosi državni proračun, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora. Postupak donošenja zakona sastoji se od davanja inicijative, izrade prijedloga, predlaganja i donošenja zakona. Inicijativu za pokretanje postupka za donošenje zakona imaju sve fizičke i pravne osobe, a mora se uputiti osobi, odnosno tijelu ovlaštenom za pokretanje postupka. 166 U postupku predlaganja zakona Nacrt prijedloga zakona pripremaju nadležna ministarstva; samo u slučajevima kada je predlagač Vlada Republike Hrvatske. Prije no što Vlada Republike Hrvatske utvrdi tekst zakona, Nacrt se upućuje na mišljenje uži kabinet Vlade, stalna i povremena radna tijela, stručne radne skupine. Uži kabinet Vlade (kojega čine predsjednik i potpredsjednici Vlade) obvezno razmatra nacrte sistemskih zakonskih prijedloga i programske materijale, kojima se mijenjaju bitni elementi sustava ili se na drugi način utječe na sustav. Članovi stalnih radnih tijela su ministri i ravnatelji državnih upravnih organizacija, a člankom 19. Pravilnika o Vladi, ostavljena je mogućnost sudjelovanja ili barem davanja stručnih mišljenja i pojedinicima, istaknutim stručnjacima za određeno područje. Postupak predlaganja zakona pokreće se dostavom Prijedloga zakona predsjedniku Hrvatskog sabora, a pravo predlaganja zakona ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela i Vlada Republike Hrvatske. Niti jedna udruga, pa čak ni 166 Ustavom Republike Hrvatske određeno je, u članku 84., kako pravo predlaganja zakona ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora, te Vlada Republike Hrvatske 80

81 komore ni ministarstva nemaju mogućnost direktnog predlaganja zakona, već samo putem ovlaštenih predlagača (lobiranjem). U redovnom postupku, zakon se donosi kroz dva čitanja zakona, no prije rasprave na sjednici Hrvatskog sabora, prijedlog zakona se razmatra unutar radnih tijela Sabora Odbor za zakonodavstvo i matično radno tijelo 167 u kojima sudjeluju i predstavnici Komora i Ministarstava, ali bez prava glasa. Sjednice Odbora se, u pravilu, održavaju neposredno prije sjednica Sabora. Prvo čitanje zakona je prvi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. «Prvo čitanje obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalistima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog te donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona.» 168 Po završenoj raspravi zaključkom, kojim se prihvaća donošenje zakona, utvrđuju se stajališta, prijedlozi i mišljenja u vezi s prijedlogom zakona, te se upućuje predlagatelju radi sastavljanja konačnog prijedloga zakona. Moguće se zaključkom tražiti i pribavljanje mišljenja pojedinih tijela, organizacija ili zajednica o pitanjima na koja se odnosi predloženi zakon. 169 Na osnovi zaključka Sabora o prihvaćanju prijedloga zakona, predlagatelj sastavlja konačni prijedlog zakona. Drugo čitanje zakona je drugi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. «Drugo čitanje zakona obuhvaća raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odlučivanje o amandmanima i donošenje zakona.» 170 Predlagatelj je dužan konačni prijedlog zakona podnijeti u roku od šest mjeseci od dana prihvaćanja prijedloga zakona, u protivnom se smatra da je postupak donošenja zakona obustavljen. 167 Osim Odbora za zakonodavstvo, Sabor ima još 5 Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo, za gospodarstvo, razvoj i obnovu, za obrazovanje, znanost i kulturu, za turizam, za financije i državni proračun Prema podacima Informacijsko dokumentacijske službe u godini najviše je pitanja postavljeno predsjedniku Vlade 126, od čega je odgovoreno na njih 60. Gledajući u postocima, premijeru je bila upućena četvrtina svih pitanja (25 %), potpredsjednicima Vlade 13 %, dok je ministrima u Vladi bilo upućeno 63 % pitanja

82 Konačni prijedlog zakona se mora podnijeti u propisanom obliku uz obrazloženje, u kojemu su opisani razlozi donošenja zakona, pitanja koja se njime rješavaju, objašnjenje odredbi predloženog zakona, podatke o financijskim sredstvima potrebnim za provođenje zakona i o načinu osiguranja tih sredstava. Treće čitanje zakona je poseban dio u postupku donošenja zakona, koje se provodi samo po odluci Sabora ili na zahtjev predlagatelja, u slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana koji mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona. U iznimnim situacijama, kada to zahtijevaju interesi obrane ili drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je nužno donijeti zakone radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu, moguće je donijeti zakone po hitnom postupku. Uz prijedlog donošenja zakona po hitnom postupku dostavlja se i konačni prijedlog zakona, a kada ga podnosi zastupnik, tada mora imati pisanu podršku još 25 zastupnika, ili kluba odnosno klubova zastupnika koji imaju 15 ili više članova. U godini od ukupno 140 zakona, njih čak 116 donošeno je po hitnom postupku, što jasno ukazuje na činjenicu kako nije bilo dovoljno mogućnosti za analiziranje svih činitelja vezanih uz pojedine prijedloge zakona (mišljenja, analize, troškove i izvore financiranja). 82

83 Grafikon 4. Doneseni zakoni po sjednicama u godini, obzirom na način donošenja Broj donesenih zakona Sjednice Redovni postupak Hitni postupak Izvor: Informacijsko dokumentacijska služba Hrvatskog sabora: Pregled zakonodavne aktivnosti prosinac prosinac 2004., br.2, Zagreb, siječanj Proces donošenja proračuna, «... instrumenta kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje, a koji služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava, te prikazuje najvažnije ciljeve države tijekom jedne fiskalne godine» 171 je također u rukama Vlade, odnosno vladajuće stranke, jer zastupnici, kako to navodi Bratić «... uglavnom slušaju smjernice svoje stranke». 172 Anketom 173 provedenom u siječnju godine među zastupnicima Hrvatskog Sabora dokazano je kako je unatoč činjenici da je 60 % njih upoznato sa prijedlogom proračuna, 36 % izjavilo kako im je na raspolaganju nedovoljno vremena za proučavanje prijedloga proračuna. Ako tomu pridodamo podatak kako je među zastupnicima samo 14 % sa ekonomskim zvanjem, te kako čak 64 % njih svoju pažnju najviše poklanja izdacima za kapitalne projekte, jasno je kako proračun, posebice dio koji se odnosi na poticanje malog i srednjeg poduzetništva u rukama predlagatelja, odnosno Vlade. U procesu donošenja proračuna, ali i kontroli trošenja proračunskih sredstava, 171 Bratić, V.: Uloga parlamenta u proračunskom procesu: primjer Hrvatskog Sabora, Financijska teorija i praksa, Institut za javne financije, br. 28, Zagreb, Ibidem 173 Ibidem 83

84 presudno je poznavanje relevantnih informacija, koje Sabor ne posjeduje ili mu nisu dostupne. Proces donošenja zakona i zakonskih regulativa u Republici Hrvatskoj složen je i centraliziran. Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtničkoj komori, kao i nekim drugim organizacijama 174, koje se bore za kvalitetnije donošenje zakona, kao i boljih i poticajnijih zakonskih regulativa pristup je omogućen samo putem ovlaštenih predlagača zakona zastupnika u Saboru, klubova zastupnika ili Vlade Republike Hrvatske. S druge strane, potreba za donošenjem novih zakona, te izmjene starih, koji nisu postigli željene efekte, nameće donošenje velikog broja promjena, te donošenje zakona po hitnom postupku, u kojemu nema dovoljno istraživanja utjecaja zakona, kao ni načina implementacije niti mogućih izvora financiranja. Sve to vodi ka lošoj zakonskoj regulativi koja je netransparentna i komplicirana, i na taj način prepreka u razvoju, posebice sektora malog i srednjeg poduzetništva. Da može i drugačije, pokazuju iskustva Nizozemske. U primjeru navedenom u istraživanju Svjetske banke, Doing Business in nizozemska je vlada uspjela uštedjeti 2 milijarde USD «...by doing impact assessment before new regulations reach the parliament.» 175 U svrhu učinkovitijeg provođenja reformi, Svjetska banka predlaže, prije reformi izračunati troškove i identificirati područja u kojima će reforme biti najuspješnije. U tu svrhu «...the independent agency in Dutch government, performs cost-benefit analysis of regulatory proposals.» 176 Po uzoru na ova, i slična, dobra iskustva pojedinih zemalja članica Europske unije, nastao je Better Regulation Package, kojim je Komisija Europske unije: «... determined to promote competitiveness through improving European and national legislation. The proposed measures will provide a framework for ensuring that a careful balance is stuck between the costs of regulation for companies and the economy as a whole and the benefits of regulatory action towards achieving the EU's social and environmental 174 U prilogu 4 nalazi se članak o Konfederaciji hrvatske industrije i poduzetnika koji pokušavaju utjecati na proces donošenja zakona i političkih odluka 175 Doing Business in 2005: Removing Obstacles to Growth, The World Bank, Washington, 2005., 5. str...ocjenjujući nove odredbe prije predlaganja u Parlamentu. 176 Ibidem,...neovisna agencija unutar nizozemske vlade provodi analizu troškova i koristi svih zakonskih prijedloga. 84

85 objectives.» 177 Better Regulation Package, koji će Republika Hrvatska prije učlanjenja u Europsku uniju morati ugraditi u svoj sustav donošenja političkih odluka i rješenja, usmjeren je na tri središnje teme: «firstly, draft proposals will bw subject to careful assessment of their likely impact, while existing legislation will be examined to see whether it can be simplified, modified or even withdrawn. Secondly, there will be closer cooperation with Member States to ensure regulators apply the Better Regulation principles consistently at all levels throughout the EU. Finally, greater importance is given to extensive consultation with all parties concerned by any planned measures and to the use of alternative non-legislative procedures such as self-regulation.» 178 Kroz policy istraživanja koja su u Republici Hrvatskoj proveli instituti i Centar za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR), sudionicima procesa političkog odlučivanja, dane su preporuke koje bi potaknule razvoja sektora malih i srednjih poduzeća. Uvažavanje istraživanja policy centara koji djeluju na području Republike Hrvatske, kao i drugih istraživanja u području poduzetništva i sektor malih i srednjih poduzeća doprinijeti će kvalitetnijim zakonskim regulativama, boljim politikama i stvaranju poticajnog okruženja za razvoj malog i srednjeg poduzetništva, odnosno pokretanje razvoja cjelokupnog gospodarstva Republike Hrvatske odlučna u poticanju konkurentnosti kroz bolje europsko i nacionalna zakonodavstva. Predložene mjere će omogućiti okvir za osiguranje ravnoteže između troškova pojedinih zakona za poduzeća i ekonomiju u cjelini i koristi tih zakona u smislu ostvarivanja socijalnih i općih ciljeva Europske unije , kao prvo, prijedlozi zakona i njihove posljedice će se pažljivo ocjenjivati, dok će postojeća regulativa proučiti i odlučiti može li se pojednostaviti ili čak ukinuti. Kao drugo, doći će do čvršće suradnje među zemljama članicama, kako bi se osiguralo da sudionici procesa odlučivanja konstantno primjenjuju sve principe Better regulation package u cijeloj Europskoj uniji, na svim razinama. Naposljetku, dat će se veća važnost konzultiranju sa svim sudionicima na koje se odnose planirane mjere i korištenju alternativnih postupaka, kao npr. Samoupravljanje. 85

86 Uloga policy centara u formuliranju i donošenju politika i zakona relevantnih za sektor malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj Policy centri u Republici Hrvatskoj nastali su kao odgovor na promjene nastale prijelazom na tržišno gospodarstvo, te iz potrebe praćenja svjetskih gospodarskih trendova u 21. stoljeću, što iziskuje kreiranje nove razvojne politike. Nacionalno vijeće za konkurentnost, Centar za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR) i Institut za javne financije nastali su kao odgovor na izazove s kojima se Republika Hrvatska mora suočiti ukoliko želi razviti konkurentno gospodarstvo. Kako je navedeno na web stranicama Nacionalnog vijeća za konkurentnost 179, u svrhu stvaranja produktivnog i konkurentnog gospodarstva nužna je suradnja privatnog i javnog sektora, ali i vladinih agencija, odnosno svih sudionika policy procesa. Vodeći se riječima Portera, koji naglašava kako «nacije odabiru prosperitet ako stvore takve politike, zakone i institucije koji podupiru rast produktivnosti» 180, jasno je kako bez obzira na postojeću monetarnu i fiskalnu politiku, te pravni sustav i stabilne demokratske institucije država ne može biti konkurentna, ukoliko svojim politikama ne stvori poticajno okruženje za rast i razvoj sektora malih i srednjih poduzeća. «Bogatstvo nastaje na mikroekonomskoj razini gospodarstva, koje je utemeljeno na kvaliteti mikroekonomskog poslovnog okruženja te operativnim praksama i strategijama na razini tvrtke.» 181 S tim u svezi, nastale su i preporuke Nacionalnog vijeća za konkurentnost u smislu jačanja malih i srednjih poduzeća 182 koje su «... fokusirane na pretvaranje identificiranih slabosti u snage, te korištenje prepoznatih prilika» 183 : razvijati poduzetničku kulturu osmišljavati konzistentne vladine politike i instrumente za poticanje poduzetničkih aktivnosti Ibidem 181 Ibidem 182 Nacionalno vijeće za konkurentnost, Preporuke za povećanje konkurentnosti :Radi materijal stručne skupine za jačanje malih i srednjih poduzeća, Zagreb, prosinac (materijal dostupan na stranicama Ibidem 86

87 eliminirati administrativne prepreke u svim fazama životnog ciklusa poduzetničkog pothvata (od pokretanja, preko faze razvoja do valsničkog transfera) stimulirati razvoj tržišta kapitala za financiranje novih poslovnih pothvata i malih i srednjih poduzeća s potencijalom rasta razvijati infrastrukturu institucija za pružanje profesionalnih usluga malim i srednjim poduzećima utvrditi benchmark razine produktivnosti za sektor malih i srednjih poduzeća prema relevantnim industrijama u Europskoj uniji stimulirati «izvozni mentalitet» malih i srednjih poduzeća smanjivati regionalnu razvojnu neravnotežu korištenjem clustera. 184 Centar za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR) organiziran je kao think tank organizacija, a jedina je organizacija u Republici Hrvatskoj koja se bavi samo problematikom malih i srednjih poduzeća. Misija CEPOR-a je «utjecati na javnopolitičko okruženje naglašavajući ključnu ulogu poduzetništva, te malih i srednjih poduzeća u razvoju hrvatskog gospodarstva» 185 Područja djelovanja CEPOR-a su neovisna istraživanja vezana uz politiku razvoja sektora malih i srednjih poduzeća «... radi objektivnog definiranja problema i predlaganja rješenja» 186, savjetovanje sudionika policy procesa radi izgradnje poticajnog poduzetničkog okruženja, te organiziranje aktivnosti koje omogućavaju sektoru malih i srednjih poduzeća iznošenje i raspravu o njihovoj problematici. Najznačajniji projekti CEPOR-a su GEM (Global Entrepreneurship Monitor), koji prati razinu poduzetničke aktivnosti, i ukazuje na prepreke sektora malih i srednjih poduzeća u njihovom razvoju, te projekt Support to promotion of reciprocal understanding of relations and dialogue between European Union and Western Balkans kojemu je cilj pripomoći razumijevanju između Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana reformama poticanim od EU, a «... projekt će potpomagati integracijske politike implementacije u zemljama Zapadnog Balkana, institucionalni i zakonodavni razvoj i napredak potencijala svake pojedine zemlje.» Nacionalno vijeće za konkurentnost, Preporuke za povećanje konkurentnosti :Radi materijal stručne skupine za jačanje malih i srednjih poduzeća, Zagreb, prosinac (materijal dostupan na stranicama Ibidem

88 Institut za javne financije osnovan je s ciljem pružanja, nositeljima fiskalne politike, znanstvene podloge za njeno vođenje, olakšavanje vođenja te usmjeravanje na donošenje odluka temeljem analiza najznačajnijih pitanja iz fiskalnog područja i praćenjem svih donešenih zakona iz ovoga područja. Područje djelovanja Instituta su porezi, javni rashodi, fiskalna i proračunska politika, javni dug i uloga države u gospodarstvu. Kroz svoja istraživanja, publikacije, te organiziranje aktivnosti kojima žele privući pozornost javnosti, djeluju na širu okolinu sektora malih i srednjih poduzeća, i na taj način doprinose stvaranju poduzetničke okoline. Svi policy centri u Republici Hrvatskoj, kao i istraživačke institucije poput Ekonomskog instituta Zagreb, Instituta za turizam, Instituta za međunarodne odnose i druge, osnovane su s cijem «... promoviranja ideja i načela koja trebaju omogućiti dugoročni gospodarski razvoj i održive dugoročne rezultate.» 188 U svom radu, ove se institucije i centri ne natječu s postojećim tijelima,niti dupliciraju njihov rad, nego im je primarni cilj «... pružanje podrške razvojnim politikama, zakonima i drugim društveno važnim procesima koji utječu na stvaranje i podizanje konkurentnosti gospodarstva Republike Hrvatske.» Ibidem 88

89 4.6. Prilozi uz kontekstualni okvir Prilog br. 1 članak Eukonomist «Još uvijek 12 koraka», br. 1, Prilog br. 2 letak Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo, stranica A Prilog br. 3 - letak Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo, stranica B Prilog br. 4 članak Večernji list, 7. listopada

90 90

91 91

92 92

93 93

94 5. SLUČAJ : Je li CEPOR zaista «nemoguća misija»? 5.1. Uvod Bio je petak, 27. studenoga godine, kada je, u kasnim večernjim satima, zazvonio telefon : «Molim vas, budite sutra ujutro, u u Hotelu Osijek. Razgovarat ćemo s Piotrom i Davidom o NOA-i i CEPOR-u. Ne znam još hoću li stići, no vi svakako budite tamo. Imam još puno gužve oko promocije i potpisivanja ugovora sa Sveučilištem.», kratko je, u žurbi, objasnila S.S., direktorica CEPOR-a. Ovo je bio još jedan bezuspješan pokušaj razgovora s direktoricom i sastavljanja priče o CEPOR-u. U nadi da će mi barem jedan od idejnih začetnika CEPOR-a pomoći, krenula sam na sastanak. Od svih projekata S.S. štedno kreditna zadruga NOA, poslijediplomski studij Poduzetništvo, Centar za poduzetništvo i CEPOR (Centar za politiku razvoja malih poduzeća), ovaj posljednji, unatoč činjenici da je pokrenut prije četiri godine, još uvijek nije zaživio u pravom smislu riječi. S.S. i Piotr Korynski, direktor Soros Economic Development Fund u New Yorku, idejni su začetnici CEPOR-a, prvog policy centra u Republici Hrvatskoj, čija je misija utjecanje na javno-političko okruženje s ciljem naglašavanja ključne uloge poduzetništva, te malih i srednjih poduzeća u razvoju hrvatskog gospodarstva. Unatoč brojnim razgovorima s vladinim dužnosnicima (uglavnom Ministarstva obrta, malog i srednjeg poduzetništva, zatim Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Vladinog ureda za strategiju), CEPOR je ostao, kako to Piotr Korynski u šali kaže nemoguća misija. Od ideje do pokretanja CEPOR a proteklo je više od 4 godine, - svaka faza u razvoju CEPOR-a bila je bolna i spora i ništa nije bilo jednostavno riješiti. 94

95 5.2. Nastanak ideje Ideja o osnivanju policy centra, Centra za politiku razvoja malih poduzeća, nastala je još za vrijeme ratnih razaranja Republike Hrvatske, početkom 1990-ih. U vrijeme kada su na tisuće ljudi u trenutku postali izbjeglice, a razrušene tvornice, elektrane i ključne komunikacije (ceste, željeznica, te opskrba strujom i vodom) odavale krah čitavog hrvatskog gospodarstva, humanitarna pomoć je stizala sa svih strana. No, ubrzo se pokazalo da humanitarna pomoć nije odgovor na sve probleme s kojima je Hrvatska bila suočena, zbog istovremenosti rata i procesa tranzicije. «Bila sam iznenađena činjenicom da i vrlo dobronamjerni stranci koji su dolazili u Osijek od samog početka rata u Osijek, nisu željeli razgovarati o pripremama za vrijeme poslije rata niti sredinom godine, ali niti u godini kada su granatiranja jenjavala i kada smo svi tražili načine kako da se vratimo normalnom životu. Svi su govorili samo o humanitarnoj pomoći, a mi smo htjeli govoriti o vremenu poslije rata, o ekonomskoj pomoći», vraća se u prošlost ravnateljica S.S. «No, svi su mi govorili da je prerano. Kako može biti prerano misliti o budućnosti?» Mega promjene koje su se dogodile raspadom Jugoslavije i godine, bile su praćene promjenama političkog i ekonomskog sistema. «Uz rat, koji je svemu dao i dimenziju osobne i zajedničke nesreće, bilo je vidljivo da ništa više nije kao prije, pa tako ni gospodarstvo više ne može funkcionirati na predratni način. Od fokusa na velika poduzeća u društvenom vlasništvu, bilo je potrebno «otkriti» ponovo mala poduzeća, obrtništvo, samozapošljavanje kao važne komponente gospodarstva, ali i poduzetništvo kao način razmišljanja i ponašanja..» U razmišljanjima odakle početi, S.S. je stvorila «trokut projekata», čija povezanost može osigurati sinergijski efekt stvaranja poduzetničkog ponašanja. Iz iskustvo s raznim humanitarnim projektima tokom rata, S.S. je naučila da lijepe riječi nisu dovoljne, potreban je i novac. Ali ni novac nije dovoljan, potrebno je znanje. Kada postoji i samopouzdanje i novac i znanje, tada se može očekivati poduzetničko ponašanje ljudi, ali efekti bi bili veći kada bi državne politike i regulatorni okvir bili «prijateljski» naklonjeni poduzetnicima. I tako je S.S. došla do svog «trokuta 95

96 projekata», koji su pokrivali tri presudne komponente: novac, znanje i državne politike. Novac, koji je bio teško dostupan onima koji su htjeli ući u samozapošljavanje ali i poduzetnicima koji su htjeli razvijati svoje male poslovne pothvate (jer hrvatske banke nisu u 1990im godinama imale interesa za taj sektor gospodarstva i teško su im odobravale kredite), bio je razlogom osnivanja štedno kreditne zadruge NOA godine, s ciljem «revitalizacije multietničkog ekonomskog života u istočnoj Hrvatskoj». Tako je glasila odluka američke državne pomoći (USAID) o namjeni donacije od 3 milijuna USD za mikrokreditni program namijenjen samozapošljavanju i razvoju malih poslovnih pothvata u istočnoj Hrvatskoj. Štedno-kreditna zadruga NOA postala je financijski samoodrživa, što znači da se početnih 3 milijuna USD obrće i ponovo i ponovo pomaže nova samozapošljavanja i nove razvoje postojećih poslovnih pothvata. S.S. jedan je od osnivača NOA-e, s puno angažmana u razvoju NOA-e i još uvijek je i članica Upravnog odbora. Znači, novac je bio tu. Međutim, novac nije bio dovoljan. Za uspješnost NOA-inih klijenata bila je potrebna edukacija i training, o tome kako provjeriti poslovnu ideju kroz poslovni plan, kako kombinirati resurse, kako pratiti svoje poslovanje. I S.S. je krenula u drugu komponentu trokuta, tj. prema znanju. Centar za poduzetništvo u Osijeku osnovan je godine, a istovremeno su nastavljene i pripreme za pokretanje poslijediplomskog studija iz poduzetništva na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. «Iskustvo zemalja s tradicijom poduzetništva je ukazalo na nužnost kontinuiranosti učenja i značaja interkacija okoline i poduzeća...», navodi S.S. kao razlog osnivanja Poslijediplomskog studija Poduzetništvo i Centra za poduzetništvo, «... a, želja je bila izgraditi vodeći netradicionalni akademski program u zemlji, koji će, kombinirajući teoriju i praksu, privući mlade poduzetne ljude i pomoći im u osposobljavanju za razvoj poduzetničke ekonomije i osobno poduzetničko djelovanje.» Kombinacija poslijediplomskog studija PODUZETNIŠTVO i Centra za poduzetništvo pokazala se izvrsnom studenti i nastavnici imaju kontakt sa problemima prakse kroz Centar za poduzetništvo, a Centar za poduzetništvo ima široku bazu eksperata za rad s poduzetnicima. 96

97 U trokutu ideja, ostalo je pitanje utjecaja na državu i politike, koje trebaju podržati razvoj malih poduzeća i poduzetništva. Država i politike su vrlo važni preduvjet razvoja poduzetništva: «Politička, socijalna i ekonomska okolina može ohrabriti, ali i obeshrabriti potencijalnog poduzetnika. Cilj je bio potaknuti državu na redefiniranje njene uloge, a to mora biti vezano uz policy aspekt», a ne provođenje državnih subvencioniranih programa. I tu je počeo problem s pokretanjem CEPOR-a, policy centra.», kaže S.S.. Sva su tri projekta zamišljena još početkom 1990-ih kao dio jednog cjelovitog pristupa, ali je realizacija pojedinih dijelova bila suočena s različitim problemima. Od ideje do realizacije posijediplomskog studija proteklo je punih 10 godina, jer je bilo potrebno nekoliko godina za proceduru odobrenja programa od strane Ministarstva znanosti. Centar za poduzetništvo pokrenut je u roku od godinu dana (1997.), temeljem Zakona o udrugama, Štedno-kreditna zadruga NOA je pokrenuta godine, uz savjetodavnu pomoć Opportunity International, američke specijalizirane nevladine organizacije za mikrokredite. Projekt policy centra bilo je najteže pokrenuti, jer se činilo nemogućim pronaći partnera. Izbori godine odigrali su značajnu ulogu u projektu policy centra po prvi put je nađen partner za razgovor o toj ideji. Georg Soros je ponudio financijsku pomoć hrvatskoj vladi za financiranje projekata kojima se mogu pomoći reforme/promjene u pojedinim sektorima. Iste je godine, 4. rujna, potpisan Sporazum između Instituta Otvoreno društvo Hrvatska i Vlade Republike Hrvatske, kojim su se obje strane obvezale na financiranje četiri projekta, između kojij je jedan bio i pokretanje Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća (prilog 5). Tog je trenutka započela borba za profiliranje i osnivanje CEPOR-a, koju je S.S. vodila istodobno razvijajući druga dva projekta, čiji razvoj također nije tekao bez poteškoća. 97

98 5.3. Od problema osnivanja do problema profiliranja CEPOR-a CEPOR je zamišljen kao think tank organizacija, odnosno kao «... moderan tip neprofitne organizacije, koja se bavi istraživanjem i edukacijom o određenoj javnoj politici ili problemu, a s ciljem utjecaja na javnu raspravu i proces donošenja odluka. Putem organizacije radnih stolova, izdavanjem različitih publikacija i zagovaranjem interesa, think tank pokušava istaknuti važne političke i druge teme. Think tank je generator novih ideja i politika.» U razvijanju ideje o pokretanju think tank organizacije, uz S.S., najveći su doprinos dali strani savjetnici Piotr Korynski, Open Society Institute New York i profesor Allan Gibb sa Durham Business School iz Velike Britanije. Sati i sati razgovora bili su potrebni za razradu projekta, o razlikama između akademskog istraživanja i policy projekata. Allan je pomogao oko kontakata sa londonskim think tank organizacijama, koje je S.S. posjetila godine - Demos, Adam Smith Institute i Institute for Public Policy Research (IPPR). «U Velikoj Britaniji su neki think tankovi vezani uz političke stranke, npr. IPPR je vezan za laburiste, Adam Smith Institute za konzervativce, dok je Demos neovisan. Kada stranka s kojom su vezani dođe na vlast, zadaća im je savjetovati ih u donošenju svih političkih odluka,i», prepričava svoja iskustva S.S. i naglašava kako nije željela vezati CEPOR niti uz jednu političku stranku. Think tank organizacije su bile novost na ovim prostorima, a i sama znanost se u vremenima kada je financijska situacija Republike Hrvatske bila pesimistična, našla u velikim neprilikama. Često, u kriznim vremenima, prioriteti postanu drugačiji i određuje ih neposredna situacija. U razdoblju neposredno nakon rata, tražila su se rješenja koja su donosila brze, kratkoročne efekte. Stoga su se ulaganja u znanost, koja je uvijek davala dugoročne efekte, spustila na minimum. Kada je S.S. pokušala pronaći partnere za osnivanje think tank organizacije, izgledalo je gotovo nemoguće. Obavila je brojne razgovore sa predstavnicima različitih grupa, organizacija i udruženja, te djelatnicima resornih ministarstava, no bilo je teško objasniti što je think tank organizacija, što znači policy aspekt i tko može 98

99 biti zainteresiran za aktivnosti takve institucije. Na ovim su prostorima sudionici u policy odlučivanju oduvijek bili ili istraživački instituti koji su savjetovali pri donošenju pojedinih odluka ili vlada sama. Zbog toga je bilo teško objasniti što tu ima tražiti neka mala grupa ljudi, kada to ionako rade mnogi. "CEPOR je zamišljen kao neovisna grupa ljudi koja će kritički promatrati što se događa na razini vladinih politika i davati sugestije. Ni u kom slučaju nismo željeli biti vladina agencija. Tražili smo organizacijski oblik koji bi nam dao najviše neovisnosti." CEPOR-u je trebao organizacijski oblik koji ukazuje na djelatnost, ali ipak ostavlja dovoljno neovisnosti u donošenju odluka o načinu djelovanja, upošljavanja i angažiranju ljudskih resursa. «Konzultirano je nekoliko zakona - Zakon o ustanovama, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o udrugama.» Zakon o ustanovama određuje, člankom 8., kako je za osnivanje javne ustanove potrebna suglasnost ministarstva, u čijem je djelokrugu nadzor nad obavljanjem djelatnosti za koju se javna ustanova osniva. Nadalje, Zakon određuje i kako se «Zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.» (Zakon o ustanovama, Narodne novine 76/93, članak 8, stavak 2.). Nadalje, ovim je Zakonom propisano i kako ustanova mora imati stručno vijeće ili drugi kolegijalni stručni organ, koji «... raspravlja i odlučuje o stručnim pitanjima rada ustanove..., i daje prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvitak djelatnosti...» (Zakon o ustanovama, Narodne novine 76/93, članak 50.).Iz navedenih članaka Zakona o ustanovama, vidljivo je kako je pri osnivanju i djelovanju javnih ustanova velik utjecaj države (Vlade ili nadležnih ministarstava), što bi CEPOR ostavilo bez osnovnog uvjeta think tank organizacija neovisnosti u djelovanju i odlučivanju. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju se, u načinu donošenja odluka i djelovanju, uglavnom poziva na Zakon o ustanovama. Osim toga, ovim je Zakonom predviđeno kako znanstveni institut mora imati upravno vijeće, kojim upravlja od tri do devet znanstvenika, što je značilo upošljavanje znanstvenika i kreiranja velike organizacije, za što nije bilo financijske mogućnosti, ali niti potrebe. 99

100 «Od registriranja CEPOR-a po Zakonu o ustanovama se odmah odustalo jer je prevelik utjecaj države kod imenovanja ljudi», objašnjava direktorica. «Jedino prihvatljivo rješenje bilo je registrirati CEPOR kao udrugu.» No, trebalo je još odlučiti treba li ju osnovati kao udrugu osoba, ili udrugu institucija. «Željeli smo neovisnu i fleksibilnu udrugu, ali ujedno uvući u cijelu priču upravo one institucije koje po svojoj misiji bi morale biti zainteresirane za policy Projekte. Iako bi bilo sasvim legitimno da takvu instituciju osnuje desetak vrhunskih stručnjaka, a da bude financijski podržana od neke institucije ili vladine agencije, odluka je pala na institucije - osnivače. A s obzirom da još uvijek imamo i problema s razumijevanjem privatnog i javnog partnerstva, bilo je i bolje izbjeći problem etiketiranja da je to privatni business nekolicine eksperata.» Osnivači su trebale biti institucije koje imaju direktan utjecaj na rad malih i srednjih poduzeća, ili su odgovorne za taj sektor i razvoj poduzetništva. Od samog začetka ideje, računalo se na tri najveće organizacije u sektoru malih i srednjih poduzeća: Hrvatsku gospodarsku komoru, Hrvatsku obrtničku komoru i Hrvatsku udrugu poslodavaca. «Zanimljivo je bilo vidjeti kako su neke organizacije i nakon niza sastanaka ostale nepovjerljive u rad takve think tank organizacije, djelovanje koje im je u potpunosti bilo nepoznato.», kaže S.S. Do realizacije ideje o pokretanju CEPOR-a, trebalo je još pripremiti sve dokumente za osnivanje, osmisliti budući djelokrug rada i aktivnosti koje bi jedan takav centar mogao obavljati, te definirati misiju i viziju poslovanja. Krajem godine sastavljena je radna grupa, sa zadatkom pripreme sve potrebne dokumentacije za osnivanje, koju su činili: Sanja Crnković - Pozaić (ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Zagreb), Anny Brusić (Hrvatski zavod za zapošljavanje), Višnja Samardžija (viši istraživač u Institutu za međunarodne odnose Zagreb), Branimira Kovačević (Ministarstvo europskih integracija), Miljenko Lepee (pomoćnik ministra Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo), Slavica Singer (redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku), te Mustafa Nušinović (viši istraživač na Ekonomskom institutu Zagreb). 100

101 Radna grupa je pripremila sve za pokretanje organizacije, i definirala misiju CEPOR-a: "Naša je misija utjecati na javno - političko okruženje naglašavajući ključnu ulogu poduzetništva, te malih i srednjih poduzeća u razvoju hrvatskog gospodarstva. CEPOR želi doprinijeti oblikovanju poduzetničke kulture, te stimulativnog institucionalnog i regulatornog okvira za poduzetničko djelovanje, radi ostvarivanja snažnog ekonomskog rasta temeljenog na međunarodnoj konkurentnosti." Osnivačka skupština Centra za politiku razvoja malih poduzeća (CEPOR-a) je održana točno godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma Otvoreno društvo - Vlada Republike Hrvatske, 4. rujna godine, kojoj su nazočili predstavnici sljedećih organizacija: Institut otvoreno društvo Hrvatska Hrvatski zavod za zapošljavanje Hrvatska gospodarska komora Institut za međunarodne odnose, Zagreb Ekonomski institut, Zagreb Hrvatska udruga poslodavaca Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva Ministarstvo europskih integracija Centar za poduzetništvo Osijek Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku Istarska razvojna agencija, Pula Hrvatska obrtnička komora Udruga hrvatskih institucija za poticanje poduzetništva Međimurski poduzetnički centar, Čakovec Na osnivačkoj skupštini radna grupa je predložila da osnivači budu one institucije koje nisu direktno vladine, ali su u svom djelokrugu rada direktno usmjerene na problematiku sektora malih i srednjih poduzeća, te su osim oba ministarstva, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatske udruge poslodavaca svi ostali postali osnivači. 101

102 CEPOR je zamišljen kao mjesto policy razgovora i povezivanje "usluga" raznih institucija zainteresiranih za razvoj poduzetništva i sektora malih i srednjih poduzeća: interesi poslovnog sektora, spoznaje iz istraživačkih projekata instituta i sveučilišta, institucije tercijarnog obrazovanja, institucije koje pružaju usluge savjetovanja i traininga poduzetnicima i nezaposlenima (npr. centri za poduzetništvo). (Zapisnik sa Osnivačke skupštine CEPOR-a). Cilj je bio okupiti sve aktere ovog specifičnog miljea sa misijom unapređivanja razvoja sektora malih i srednjih poduzeća i poduzetništva u Hrvatskoj kroz podržavanje razvoja stimulativne i «prijateljske» okoline i lobiranje za interese ovoga sektora Konkurencija Na osnivačkoj skupštini S.S. je istaknula: «... Centar je «soft» oblik organizacije, bez želje da se profilira kao znanstvena istraživačka institucija. Također, on se razlikuje od poduzetničkih centara, jer se ne bavi pružanjem usluga traininga ni savjetovanja. CEPOR želi ostati isključivo na razini policy pristupa, angažirajući eksperte ili timove prema potrebi pojedinih projekata, bez razvoja velikog vlastitog istraživačkog tima. Ovim oblikom organiziranosti istovremeno se može utjecati i na osnaživanje osnivača» (Zapisnik sa Osnivačke skupštine CEPOR-a). Ovom izjavom direktorica CEPOR-a pokušala je osnivačima, odnosno svim stakeholderima objasniti ulogu, značaj, ali i konkurentsku specifičnost Centra za politiku razvoja malih poduzeća. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko istraživačkih instituta koji usko surađuju i savjetuju Vladu pri donošenju pojedinih političkih odluka iz područja njihova djelovanja. Obzirom na složenost procesa donošenja zakona u Republici Hrvatskoj, uloga istraživačkih instituta značajna je, odnosno savjeti pojedinih instituta se uvažavaju ukoliko su istraživanja unaprijed naručena. Među najpoznatijim i najznačajnijim institutima su : Ekonomski institut Zagreb, Institut za međunarodne odnose, Institut za turizam, te Institut za javne financije. 102

103 Ekonomski institut Zagreb osnovan je godine kao javna ustanova, čija je glavna djelatnost znanstveno istraživanje u polju ekonomije. Svoja istraživanja i rezultate istraživanja dostavlja državnim tijelima, domaćim i međunarodnim organizacijama, poslovnim stručnjacima i akademskoj znanosti. Područja djelovanja Instituta uključuju analizu hrvatskog gospodarstva, istraživanje čimbenika njenog gospodarskog razvoja i predlaganje konkretnih rješenja glavnim gospodarskim problemima, te rješenja za njezinu integraciju u globalno gospodarstvo, a rezultati istraživanja su poslužili kao napuci odgovornima za izradu nacionalne gospodarske politike Republike Hrvatske ( ). Institut je godine zapošljavao 43 istraživača, koji su znanstvenici i suradnici u znanstvenom, suradničkom i stručnom zvanju. Izdavačku djelatnost Instituta čine brojne knjige, razne publikacije, te časopis Privredna kretanja i ekonomska politika, koji se izdaje od godine, a prati kretanja i međusobne ovisnosti osnovnih makroekonomskih agregata u hrvatskom gospodarstvu, analiziraju se provođenja ekonomske politike i predlažu određene mjere. Ekonomski institut Zagreb angažiran je na projektu istraživanja "Ekonomski razvoj Republike Hrvatske i približavanje Europskoj Uniji, mikroekonomija i prostor". Osnovna djelatnost Ekonomskog instituta Zagreb je znanstvenoistraživački rad, te izdavanje publikacija namijenjenih znanstvenicima koji prate problematiku u području ekonomskih znanosti. Institut rijetko organizira okrugle stolove na kojima se pokušava pronaći rješenje za određeni problem, daju određene preporuke ili utječe na javno mnijenje. Institut za međunarodne odnose je javna, neprofitna organizacija, osnovana godine. Osnivači Instituta su zagrebačko Sveučilište i Hrvatska gospodarska komora. Misija Instituta je povećati svjesnost javnosti o najznačajnijim političkim problemima u području međunarodnih odnosa i komunikacija, kao i međunarodnog položaja 103

104 Hrvatske. Svoju misiju Institut ispunjava kroz znanstvena istraživanja, izdavanjem stručnih časopisa i knjiga, organiziranjem međunarodnih konferencija, seminara i obuka, te pružanjem podrške pri strateškom odlučivanju i analizi odluka sudionicima procesa odlučivanja, nevladinim i međunarodnim organizacijama, kao i lokalnoj i međunarodnoj industriji. Institut je u godini zapošljavao 32 djelatnika, a od toga je čak 22 istraživača, koji su angažirani na svim aktivnostima Instituta interdisciplinarna znanstvena istraživanja, policy istraživanja, organizacija konferencija i radionica, organizacija specijalnih programa obučavanja, informiranje, objavljivanje rezultata istraživanja u knjigama i publikacijama, konzultantske usluge za vladine i nevladine organizacije, kao i profitni sektor. Prema navodima NIRA baze podataka think tank organizacija u svijetu, Institut za međunarodne odnose je jedan od najvažnijih hrvatskih izdavača publikacija u području policy istraživanja na engleskom jeziku (oko knjiga i 300 ostalih vrsta publikacija) ( ). Iako je Institut za međunarodne odnose najbliži aktivnostima CEPOR-a, veliki broj područja istraživanja (međunarodni ekonomski i politički odnosi, tranzicijska politika, međunarodna tržišta, održivi razvoj, resursi ekonomske politike, analiza vanjske politike, analiza strateških odluka, kultura i komunikacije) ostavlja malo prostora za brojne probleme sektora malih i srednjih poduzeća, odnosno za preporuke sudionicima procesa političkog odlučivanja u svrhu stvaranja poticajnog okruženja za razvoj ovoga sektora. Institut je i veliki izdavač različitih publikacija, no najviše knjiga, koje nisu namijenjene sudionicima procesa političkog odlučivanja. Institut za turizam koji je godine osnovala Komora za hotelijerstvo i ugostiteljstvo Hrvatske, isprva je bio usmjeren na izradu investicijskih studija i analiza u području turizma. Opseg aktivnosti se postupno širio tako da su djelatnosti Instituta danas usmjerene na pet strateških poslovnih jedinica: istraživanja, informacije i dokumentacija, izdavaštvo, obrazovanje, te planiranje i razvoj. Institut za turizam je projektno orijentirana istraživačko-znanstvena i savjetodavna institucija u turizmu, koja je godine zapošljavala 25 znanstvenika. Među naručiteljima istraživanja Instituta su nositelji turističkih aktivnosti na svim razinama: poduzeća, jedinice lokalne i regionalne samouprave, te država ( ). Ovaj se Institut ne bavi policy istraživanjima, niti želi utjecati na sudionike procesa političkog odlučivanja, 104

105 iako istraživanja ovog Instituta naručuje i država, odnosno Vlada Republike Hrvatske. Institut ne organizira okrugle stolove i tribine, kojima bi upoznao javnost i sudionike policy procesa s rezultatima istraživanja. Za Institut za javne financije, osnovan godine, kao znanstveno-istraživačka ustanova specijalizirana za područje javnih financija, direktorica CEPOR-a kaže da je «najjači neizravni konkurent», jer osim istraživanja i različitih publikacija (knjiga, časopisa, znanstvenih radova), organiziraju seminare, okrugle stolove i konferencije. Istraživanja koja provodi ovaj Institut (oporezivanje, državne potpore, proračun, gospodarstvo Republike Hrvatske, intervencija države u poticanju gospodarskog rasta privrede) često se koriste i u istraživanjima CEPOR-a. Direktorica CEPOR-a navodi kako «izravne konkurencije CEPOR nema, a čak kada konkurencija i radi nešto vezano uz sektor malih i srednjih poduzeća, to je drugačije fokusirano nego projekti koje radi CEPOR. CEPOR je u čitavoj Jugoistočnoj Europi jedini isključivo profiliran za sektor malih i srednjih poduzeća i razvoj poduzetništva.» 5.5. Proizvodi i tržište Centra za politiku razvoja malih poduzeća «CEPOR kritički promatra što se događa na razini vladinih politika u sektoru malih i srednjih poduzeća, te daje sugestije: ministarstvima, vladinim agencijama, udruženjima zainteresiranima za sektor malih i srednjih poduzeća (Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora), te međunarodnim institucijama koje imaju programe poticanja sektora malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj.», objašnjava direktorica. U tom smislu, određene su i djelatnosti CEPOR-a: istraživanje: neovisna istraživanja vezana za politiku razvoja poduzetništva i malih i srednjih poduzeća radi objektivnog definiranja problema i predlaganja rješenja 105

106 razvoj politike: savjetovanje vladinih institucija radi izgradnje zakonodavnog i institucionalnog kapaciteta Vlade za dizajniranje i implementiranje djelotvornih i nediskriminirajućih politika razvoja malih i srednjih poduzeća zagovoranje: organiziranje aktivnosti koje trebaju omogućiti malim i srednjim poduzećima da se o njihovim problemima čuje i raspravlja u javnosti, te da se preporuke prezentiraju Vladi radi postizanja konkretnih rješenja. I sada kada je CEPOR bio osnovan, pravi problem pronalaženja tržišta za svoje proizvode tek je počinjao. Nerazumijevanje razlike između akademskog i policy pristupa u istraživanju, natjeralo je direktoricu na ponovni krug razgovora i prezentiranja uloge CEPOR-a u poticanju malih i srednjih poduzeća, te stalnim uspoređivanjem s djelovanjem i ulogom ovakove vrste organizacija u Velikoj Britaniji. Direktorica CEPOR-a i Piotr Korynski su u lipnju godine, uz pomoć Allana Gibba sa Durham University iz Velike Britanije i Vina Morara sa Business School Twente iz Nizozemske prezentirali tadašnjem Ministarstvu za obrt, malo i srednje poduzetništvo strukturu sustava podrške sektoru malih i srednjih poduzeća, te ulogu svakog pojedinog sudionika u procesu donošenja politika i instrumenata koje trebaju podržati sektor malih i srednjih poduzeća, no i to je ostao jedan pokušaj, bez povratne informacije, niti je bilo reakcije u vidu navale projekata. I dalje je išlo «kap po kap». U još nekoliko navrata tokom i godine, direktorica je razgovarala s različitim sudionicima policy procesa, te je zajedno s Allanom Gibbom pripremila prezentaciju o utjecaju sudionika policy procesa na rast malih i srednjih poduzeća. No, niti nakon tog pokušaja nije uspjela objasniti važnost policy istraživanja i organizacija koji ih provode. «Kada smo vidjeli da su to beskonačni razgovori, da ne pomažu niti iskustva zemalja gdje su takvi policy centri prepoznati kao važan izvor informacija, znanja i preporuka o tome kako formulirati politike, instrumente i programe, odlučili smo raditi projekte, pa da vidimo kome to treba.», objašnjava direktorica svoju odluku. 106

107 Prvi projekt, koji je pokrenuo CEPOR, bilo je godine uključivanje u najveći međunarodni projekt fokusiran na poduzetništvo Global Entrepreneurship Monitor (GEM). Cilj ovoga projekta je ispitivanje povezanosti ekonomskog razvoja zemlje i razine poduzetničke aktivnosti, korištenjem posebno definiranog modela. U projektu koji djeluje od godine, godine sudjelovalo je 37 zemalja, a Republika Hrvatska po prvi put. Razlog uključivanja u ovaj projekt, koji je najvećim dijelom financirao sam CEPOR, direktorica objašnjava: «GEM je bilo jedino istraživanje u kojemu se Hrvatska mogla usporediti s drugima, u okviru jednog modela. I jedino usporedbom s drugim zemljama, mogli smo dokazati da se nije puno napravilo po pitanju poticanja sektora malih i srednjih poduzeća.» Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo (MOMSP) se u konačnici ipak odlučilo manjim dijelom sufinancirati projekt, ali su tražili da se rezultati projekta prezentiraju prvo njima, a prije javne objave rezultata (prilog 6). Rezultati GEM istraživanja ukazali su na: otežan pristup izvorima financiranja, otežan pristup potrebnim informacijama, nedostatak praktičnog znanja, nekonzistentne, netransparentne i komplicirane vladine politike, te krut obrazovni sustav koji ne uključuje praktično znanje potrebno za razvoj malih i srednjih poduzeća. Prezentaciju preliminarnih rezultata GEM istraživanja, 4.prosinca godine, su održali dr. Miljenko Leppee, pomoćnik ministra za obrt, malo i srednje poduzetništvo i direktorica CEPOR-a, koja je bila i voditeljica nacionalnog tima GEM istraživanja za Hrvatsku. Prezentaciji je nazočio ministar za obrt, malo i srednje poduzetništvo Željko Pecek, sa suradnicima, a prema riječima direktorice «... ta je prezentacija samo potvrdila koliko je teško razviti osjećaj potrebe za takovim istraživanjima». Reakcije ministra i vodećih ljudi u MOMSP-u su ukazivali na njihovu uvrijeđenost rezultatima istraživanja. Na toj je prezentaciji ministar upozorio «mi smo potaknuli kreditni projekt Poduzetnik, a vi ste naveli kako je otežan pristup izvorima financiranja.» «Shvatila sam da je vladinim funkcionerima i političarima teško objasniti kako u analizi stanja uvijek postoji vremenski pomak. Neki program, mjera, politika ne mogu 107

108 dati rezultate u momentu kada se primjenjuju, nego s nekom redundancijom. U nekim je područjima, kao što su policy intervencije, potrebno i po nekoliko godina da bi se vidjeli efekti; potrebno je vrijeme i strpljenje, naravno nekada i više od jednog vladinog mandata», malo rezignirano prepričava direktorica. «Nakon GEM istraživanja, bili smo razočarani jer Ministarstvo nije znalo iskoristiti rezultate istraživanja; nije ih koristilo kao argument da značajno zaostajemo u poduzetničkoj aktivnosti, da su potrebne umrežene aktivnosti, npr. u povezivanju obrazovanja, financiranja inovacija, eliminiranja administrativnih barijera. Imali su snažnu informaciju u svojim rukama, a nisu je znali iskoristiti. Čini mi se da je Ministarstvo bilo sklonije da dobije potvrdu svojih poteza, nego kritički osvrt.» «CEPOR se teško probijao sa svojom ulogom kritičnog komentatora i predlagatelja policy promjena - kako nešto reći o programima Ministarstva kada niti jedan program nije imao evaluaciju, programi su se ponavljali iz godine u godinu, a nitko nije mogao objasniti što se postiglo, je li to zadovoljavajuće ili ne. Na primjer, u to vrijeme više nije bio problem dostupnosti kreditnih sredstava, jer su banke sada odjednom htjele biti prijatelj s malim i srednjim poduzećima, pa prema tome i nema potrebe za velikim brojem vladinih subvencioniranih kreditnih programa. Ministarstvo je na ovaj način rušilo financijsko tržište, a ti su se novci mogli usmjeravati u neke druge programe, npr. u stvaranje garantnih fondova, jer garancije su bile i još uvijek su problem mnogim kategorijama poduzetnika, posebno početnicima. Ili, istraživanje je pokazalo nerazvijenost financijskog tržišta, jer su mala poduzeća bila, i još uvijek su, osuđena gotovo isključivo na bankarske kredite. CEPOR je organizirao okrugli stol o drugim financijskim instrumentima, kao što su poslovni anđeli, rizični fondovi itd. Za to su bile potrebne intervencije u poreznoj politici, ali Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva to nije vidjelo kao svoj posao, jednostavno nisu prepoznali prilike za nametanje novih pogleda korištenjem naših istraživanja», pojašnjava direktorica. MOMSP je u i godini bilo intenzivno angažirano u razvoju training programa za poduzetnike. CEPOR je, kako to kaže direktorica «napravio odmak od svoje linije, da pokaže kako se može razviti proizvod sa policy komponentom», te je prihvatio projekt izrade modela za trening i dodatnu izobrazbu poduzetnika u Hrvatskoj Rast i razvoj (prilog 7). «Projekt smo prihvatili jer je Ministarstvo bilo jako 108

109 zainteresirano, no na kraju smo morali i operativno odraditi projekt, a iz projekta MOMSP nažalost nikada nije izvukao policy komponenta, tj. kako npr. razviti sistem voučera za širenje tržišta potražnje za takvim uslugama.» Iskustvo s CEPOR-ovim okruglim stolom o alternativnim izvorima financiranja jako je poučno za razumijevanje nerazumijevanja što znači policy aktivnost. U organizaciju okruglog stola pod nazivom «Promoting Venture Capital to Support the Croatian SME Sector: Investing Patient Capital» održanog 13. studenog godine CEPOR je uložio mnogo truda i novaca (prilog 8). O temi su, zajedno sa stranim konzultantima Colin Mason sa University of Strathclyde, Hunter Centre for Entrepreneurship i Philip Bylund iz The Community Development Venture Capital Alliance, raspravljali predstavnici MOMSP-a, Ministarstva financija, Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, hrvatskih venture fondova, Instituta za međunarodne odnose, Ekonomskog instituta Zagreb i Agencije Enterprise Croatia o poticanju sekundarnih izvora financiranja venture fondova i poslovnih anđela. Iako su svi izrazili veliki interes za stvaranje regulatornih uvjeta za razvoj takvih instrumenata, još se ništa nije dogodilo dvije godine poslije. «Na tom je okruglom stolu tadašnji pomoćnik ministra financija, Zdenko Prohaska istaknuo kako je u pripremi zakon o poticanju alternativnih izvora financiranja, no do danas još nije donešen», zaključuje direktorica. Unatoč brojnim pokušajima razgovora sa sudionicima policy procesa, istraživanjima, okruglim stolovima, te javnim prezentacijama rezultata istraživanja, shvaćanje i razumjevanje policy istraživanja i problematike još uvijek je nedovoljno. Najveći uzrok toga problema direktorica vidi u ministarstvima, koja se više bave operativnim, nego policy problemima. U svrhu iniciranja većeg zanimanja za policy problematiku, kao i potražnje za policy istraživanjima, CEPOR je pokrenuo dva važna projekta: Program obuke za policy funkcionere (2003. godine) i Program doktoralnih stipendija za razvoj politika malih i srednjih poduzeća (2004. godine). Program obuke za policy funkcionere pripremio je profesor Allan Gibb, po uzoru na program OECD-a. No, interes za ovakovu edukaciju je bio porazan. Unatoč 109

110 pozivnom pismu, koje je uputio sam potpredsjednik Vlade, dr. Mate Granić, tek nakon trećeg poziva, ministarstva su poslala spisak polaznika. «Unatoč činjenici da je Program bio namijenjen za top-funkcionere, koji su trebali vikendom sudjelovati na obuci, na spisku su bila imena najnižih službenika ministarstava. Trošak Programa je bio USD, a razmišljalo se i o plaćanju 200 USD svakom sudioniku Programa», navodi direktorica. Do realizacije programa nije došlo. Program doktoralnih stipendija (prilog 9), također je ukazao na veliko neznanje kada je riječ o policy istraživanjima. Na natječaj su pristigli radovi odobreni od Ministarstva znanosti, različiti trening projekti, pa čak i radovi koje je Ministarstvo odbilo. Unatoč velikom interesu, samo je jednom kandidatu odobrena stipendija. «Svi naši pokušaji», zaključuje direktorica, «dokazuju da se CEPOR mukotrpno probija na hrvatskom tržištu policy proizvoda, razvijajući proizvode koji za sada gotovo nikome ne trebaju. To je spor i dug put, ali nema alternative: ustrajanjem u ponudi kritičkog mišljenja o vladinim instrumentima u sferi sektora malih i srednjih poduzeća i poduzetništva i prijedloga novih pristupa latentne potrebe pretvorit će se u otvorenu potrebu, a zatim i u potražnju. CEPOR-u će biti lakše kada svi, od građana do asocijacija budu zahtjevniji i kritičniji i kada to natjera da vlada, parlament i svi oni koji su odgovorni za donošenje politika budu odgovorniji za svoje odluke. Ovako, čini mi se da je CEPOR ispred vremena, jer radi ono što u razvijenim zemljama ima tržište, a kod nas još uvijek moramo objašnjavati zašto bi mišljenje eksperata i usporedbe s boljim od nas bilo važno vladi.» Značajni iskorak je CEPOR ostvario uključivanjem svojih istraživanja i preporuka u rad Nacionalnog vijeća za konkurentnost, od godine. U okviru 55 Preporuka za povećanje konkurentnosti 190, CEPOR je korištenjem svojih istraživanja pripremio preporuke vezane za sektor malih i srednjih poduzeća i poduzetništvo. Na izbornoj skupštini CEPOR-a održanoj 24. listopada godine vidljivi su pomaci: CEPOR je angažiran i dalje na GEM projektu, tj. svake godine od 2002., ali i na nekoliko projekata financiranih kroz programe Europske unije (prilog 10). 190 Nacionalno vijeće za konkurentnost: "55 preporuka za povećanje konkurentnosti", "Godišnje izvješće o konkurentnosti hrvatske 2004.", i radni materijal stručne skupine za jačanje malih I srednjih poduzeća, sve dostupno na

111 5.6. Organiziranost CEPOR-a i ljudski resursi CEPOR djeluje sa vrlo malim brojem stalno zaposlenih (2 programska koordinatora, 1 administrativna osoba), direktoricom koja je u honorarnom radnom odnosu, te krugom suradnika koje angažira na projektnoj osnovi. Na pitanje, kako stigne voditi CEPOR a istovremeno je i profesor na Sveučilištu, direktorica kaže: «U početku je bilo moguće, ali možda bi i sam proces profiliranja CEPOR-a išao brže da osoba koja je na čelu CEPOR-a ne radi dva posla, nego samo to.» Organizacija poslovanja, kao i kadrovska organizacija CEPOR-a, temeljena je na projektnoj osnovi. Kako to naglašava direktorica «kapacitet nikada nije išao ispred poslova, nego su poslovi vukli kapacitet.» Obzirom na pokrenute projekte, definirani su timovi, u koje se uvijek pokušavalo uključiti eminentne stručnjake (Ekonomski fakultetu u Osijeku, ministarstva, instituti). «Osnivače, kao i članove Upravnog odbora koristili smo kod prepoznavanja mogućih projekata i članova tima za rad na projektima.» Organizacija poslovanja u CEPOR-u se uvijek temeljila na malom broju stalno zaposlenih, koji su zaduženi za pronalaženje projekata i logistiku unutar organizacije, dok se istraživači uvijek angažiraju izvan organizacije. «Stav je bio da dok posao ne preplavi kapacitet ne zapošljavamo nikoga.» Prvo je bila zaposlena samo jedna osoba, no kako se obujam poslovanja broj projekata i istraživanja, povećao, trenutno su zaposlene 3 osobe: Mirna, Anita i Danica. Mirna Oberman zadužena je za sve poslove vezane uz organizaciju, kao i upravljanje projektima. Kao koordinator programa obavlja poslove koordinacije programa i projekata unutar programa, organizira timove, prati rad na projektima i izvještava direktora o rezultatima i problemima, te prikuplja informacije i podatke za potrebe projekata. Anita Buljan je zaposlena na radnom mjestu administratora organizacije, u čijem je djelokrugu vođenje administrativnih poslova, statistička analiza prikupljenih podataka, te organizacija i upravljanje web stranicom CEPOR-a. Danica Eterović zadužena je za praćenje svih natječaja Europske unije, pisanje projektnih prijedloga, kao i upravljanje svim projektima vezanim za Soros fondaciju. 111

112 Učinkovitošću i obujmom poslova svojih zaposlenica direktorica je više no zadovoljna (prilog 12). No, ističe kako je za jačanje proizvodne osnovice CEPOR-a nužna njihova daljnja specijalizacija. Mirna Oberman će se specijalizirati za event management, odnosno za organizaciju svih vrsta događanja koje CEPOR organizira okrugle stolove, tribine, konferencije za novinare i sl. Anita Buljan će se educirati za upravljanje bazama podataka, kao i njihovo stvaranje, dok će Danica Eterović i dalje biti zadužena za kvalitetne projektne prijedloge, kao i osmišljavanje novih projekata koje će CEPOR upućivati prema fondovima Europske unije. Kako je policy područje u Republici Hrvatskoj još uvijek nepoznato, odnosno još uvijek je veliki jaz između akademskog i policy istraživanja, direktorica naglašava kako je CEPOR-u potrebna osoba koja dovoljno poznaje obje vrste istraživanja kako bi mogla akademska istraživanja pretočiti u policy preporuke. Unatoč malom broju stalno zaposlenih, ljudski resursi CEPOR-a su veliki. Svi istraživači vanjski su suradnici organizacije, a osnivači i članovi Upravnog odbora svoj doprinos daju prilikom uočavanja mogućih projekata i uključivanjem u projektne timove. Unatoč tome, direktorica naglašava kako bi uloga osnivača i Upravnog odbora trebala biti značajnija, jer je CEPOR «ostao ispod radara svojim osnivačima. Oni nemaju prema nama nikakovih financijskih obveza pa nas ne doživljavaju kao teret, ali ne traže niti ono što bi mogli očekivati od nas.» CEPOR-om upravlja Upravni odbor, sastavljen od predstavnika osnivača. Za provođenje svojih aktivnosti, CEPOR-u je potrebna minimalna oprema. Poslovni prostor, koji uključuje i uporabu dvorane, stroj za kopiranje, stroj za uvezivanje, ali i baze podataka, Ekonomskom institutu Zagreb, CEPOR plaća vrlo razumnu cijenu od 7.500,00 kn mjesečno. 112

113 5.7. Financiranje CEPOR-a Financiranje CEPOR-a je dogovoreno Sporazumom Vlade Republike Hrvatske i Instituta Otvoreno društvo Hrvatska, potpisanog godine, za razdoblje od 3 godine. Sporazumom je dogovoreno da će Institut donirati USD, a Vlada Republike Hrvatske USD. Iako je Institut ispoštovao svoje obveze, Vlada je dosada donirala samo USD. Sporazum o financiranju CEPOR-a evidentiran je i u popisu sporazuma/ugovora u kojima je angažirana Vlada ( «I dalje očekujemo da će Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva financirati projekte kao što su Global Entrepreneurship Monitor, ali je teško za razumjeti zašto se bolje ne koriste resursi koje CEPOR ima kao podloga za pojedine policy instrumente i programe koje ministarstvo nudi i pokreće.. A osim toga, kako je moguće da Vlada ne podmiruje obveze koje je preuzela potpisanim sporazumom to je teško razumjeti.», malo rezignirano kaže direktorica. Ipak, brzo se vraća odlučnost: «CEPOR sada ima dovoljno snage i iskustva da se financira iz projekata, a planiramo i financiranje iz fondova Europske unije.» Sve svoje aktivnosti istraživanja, prezentacije, pa i «hladni pogon» CEPOR je dosada uspješno financirao donacijom Instituta Otvoreno društvo-hrvatska i projektima (prilozi 11 i 12). No, «prestankom financiranja od strane Instituta Otvoreno društvo-hrvatska CEPOR se mora jače angažirati na dobivanju projekata radi osiguranja svoje financijske održivosti», priznaje direktorica. «Nažalost, u Republici Hrvatskoj, ove projekte može financirati jedino resorno ministarstvo, a ako oni ne vide potrebu da svoje politike i programe temelje na policy istraživanjima, onda CEPOR ima problem.» 5.8. Protagonisti Direktorica CEPOR-a, koja je i njegova idejna začetnica, jednoglasno je na osnivačkoj skupštini izabrana za obavljanje ove dužnosti, a na izbornoj godišnjoj skupštini održanoj 24. listopada godine, taj je izbor ponovljen. Ona je rođena 12. lipnja godine u Osijeku, gdje je završila srednju Ekonomsku školu kao i 113

114 Ekonomski fakultet. Svoje prvo radno mjesto pronalazi u Razvojno-projektnom birou, koji je bio dio agro-industrijskog poduzeća Belje, gdje je radila na poslovima investicijskog planiranja. No, vrlo brzo prelazi na radno mjesto pomoćnika direktora za analizu i ekonomiku. Početkom 1970-tih godina, kao stipendista Belja odlazi na poslijediplomski studij u Sjedinjene Američke Države na Purdue University, Krannert Graduate School of Management, Savezna država Indiana. Bila je zasigurno jedna od rijetkih osoba s područja bivše Jugoslavije, koja je tada otišla studirati u inozemstvo. Nedugo nakon povratka, zapošljava se kao asistent profesora Dragutina Rilkea na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, na predmetu Ekonomika poljoprivrede. Vođena željom za prenošenje iskustava i znanja stečenog u Sjedinjenim Američkim Državama, prijavljuje doktorsku disertaciju na temu utjecaja internih cijena u poslovnim sistemima. Doktorirala je godine. Od godine predaje Teoriju sistema i informacija, što je ostavilo traga na njen budući rad, kako znanstveni tako i poduzetnički. «Iznimno je važno», kako to često naglašava direktorica, «shvatiti što je cjelina, shvatiti povezanost raznih stvari i mogućnosti promjene te povezanosti.» Njeno znanstveni rad išao je usporedno s primjenjenim istraživanjima, jer je u razdoblju od do godine vodila Zavod za ekonomska istraživanja, gdje je radila na brojnim istraživanjima, uglavnom vezanim uz regionalni razvoj te djelovanje Sveučilišta i poduzeća. Utjecaj sistemske teorije i primjenjenih istraživanja potaknuo je zanimanje za bavljenje managementom i strateškim upravljanjem, «a uz to je», kako to naglašava direktorica, «nekako prirodno došao i interes za poduzetništvo.» Odmah nakon ratnih razaranja Republike Hrvatske, direktorica je započela s realizacijom svojih projekata (štedno-kreditna zadruga, Centar za poduzetništvo, Poslijediplomski studij i CEPOR), na kojima je i danas aktivna. 114

115 Piotr Korynski, direktor je Soros Economic Development Fund iz New Yorka i bio je od početka uključen u razvoj ideje o CEPOR-u kao policy centru specijaliziranom za poduzetništvo i sektor malih i srednjih poduzeća. Allan Gibb, profesor emeritus sa Durham University, Velika Britanija je svjetski poznat ekspert za poduzetništvo, česti konzultant Svjetske banke, OECD, Europske unije, koji svojim iskustvom je pomogao u razvoju CEPOR-a Planovi za budućnost Unatoč brojnim problemima i nerazumjevanju, direktorica je i dalje optimistična kada je pitanju budućnost CEPOR-a. «Iako je do sada bilo dosta razočarenja, dosta smo toga i naučili», zaključuje direktorica. Na konferenciji regionalnih think tank organizacija u Sarajevu u srpnju godine, predstavljajući CEPOR, rekla je kako unatoč brojnim preprekama poteškoće u suradnji s Vladom (nepovjerenje u policy preporuke, nerazumjevanje uloge i značaja proučavanja policy problematike, te neprihvaćanja konstruktivnih kritika i preporuka temeljenih na rezultatima istraživanja), poteškoće u suradnji s civilnim društvom (neuključenost nevladinih organizacija u rasprave oko ekonomskih pitanja, te većoj povezanosti ključnih organizacija, poput Hrvatske gospodarske komore, s Vladom, nego sa onima koje predstavljaju i civilnim društvom - CEPOR će nastaviti s intenziviranjem suradnje s organizacijama civilnog društva koje se bave procesima političkog odlučivanja u ekonomskim pitanjima..» Na taj način direktorica planira zajedno sa svojim timom stvoriti regionalnu think tank organizaciju koja se bavi kapacitetom sektora malih i srednjih poduzeća u procesima policy odlučivanja u području ekonomije, i održati financijsku stabilnost kroz projekte financirane kroz natječaje Europske unije. Zbog toga, CEPOR se uključuje u razne asocijacije takvih policy institucija, kao što je na primjer PASOS ( - mreža policy centara Središnje i Istočne Europe, te Središnje Azije, kojoj je cilj povećati suradnju među članicama i sudjelovati u policy procesima pružanjem relevantnih informacijama prilikom donošenja odluka, te surađuje sa stranim policy institucijama kao što je EIM iz Nizozemske. 115

116 Direktorica naglašava kako suradnju s Vladom i civilnim društvom nije jednostavno ostvariti, no nakon nekoliko (izgubljenih) godina pokušavajući ostvariti suradnju s Vladom, sada želi razviti suradnju sa civilnim društvom, a «kroz jaču povezanost organizacija civilnog društva povećati i «pregovaračku» snagu s Vladom». 116

117 5.10. Prilozi uz slučaj Prilog br. 5 Sporazum između Instituta Otvoreno društvo i Vlade Republike Republike Hrvatske o financiranju CEPOR-a Prilog br. 6 Ugovor o poslovnoj suradnji u realizaciji projekta «Global Entrepreneurship Monitor» Prilog br. 7 Ugovor o poslovnoj suradnji u realizaciji projekta «Izrada modela za trening i dodatnu izobrazbu poduzetnika u Hrvatskoj» Prilog br. 8 članak Poslovni dnevnik, br. 90., Prilog br. 9 Program doktoralnih stipendija za razvoj politika MSP u Prilog br. 10 Narativni izvještaj CEPOR-a Prilog br. 11 Bilanca stanja CEPOR-a na dan godine Prilog br. 12 Račun dobiti i gubitka CEPOR-a u godini 117

118 118

119 119

120 120

121 121

122 122

123 123

124 124

125 125

126 126

127 127

128 128

129 129

130 130