Restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike. Sveučilište u Dubrovniku. Odjel za umjetnost i restauraciju

Transcription

1 Sveučilište u Dubrovniku Odjel za umjetnost i restauraciju NASTAVNI PLAN I PROGRAM DIPLOMSKOGA STUDIJSKOG PROGRAMA Restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike Dubrovnik, ožujak 2007.

2 NASTAVNI PLAN I PROGRAM Diplomski studij Restauracija i konzervacija artefakata od drva papira, tekstila, metala i keramike Sveučilište u Dubrovniku Odjel za umjetnost i restauraciju Ćira Carića 4, HR Dubrovnik Telefon: Faks: rektorat@unidu.hr 2

3 Nastavni plan prediplomskog stručnog i diplomskog studija za ustroj novog Odjela za konzervatorstvo i restauratorstvo te tehnike i tehnologije za konzerviranje i restauriranje kulturnih dobara Sveučilišta u Dubrovniku izrađen je u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (N.N. br. 59/1996., Zagreb, 1996.), Statutom Sveučilišta u Dubrovniku, Naputkom Rektorskog zbora te preporukom Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu. Pri tome je uvažena pozicija Dubrovnika, grada na UNESCO-vom popisu svjetski zaštićene kulturne baštine, kao značajnog hrvatskog i svjetskog kulturno-povijesnog središta, zatim aktualno stanje kulturne baštine u Hrvatskoj, te preddiplomski studij restauracije i konzervacije na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku kao i ustrojstvo adekvatnih sveučilišnih studija u Europi i Americi. Nastavni plan i program diplomskog studija restauracije i konzervacije prihvaćen je na sjednici Senata Sveučilišta u Dubrovniku održanoj 25. travnja prof. dr. sc. Mateo Milković Rektor Sveučilišta u Dubrovniku 3

4 Izradbu nastavnog plana i programa diplomskoga znanstveno-stručnog studija za konzervaciju i restauraciju predmeta od drva, papira, tekstila, metala i keramike na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku potaknuo je i organizirao rektor Sveučilišta u Dubrovniku red. prof. dr. sc. Mateo Milković. Temeljne postavke, planove i programe studija za restauraciju i konzervaciju kulturnih dobara iz navedenih specijalnosti izradio je izv. prof. dr. Antun Karaman, pročelnik Odjela za umjetnost i restauraciju. Odjel je osnovan godine, a započeo je s radom akademske 2005./2006. godine. Značajan doprinos ideji osnivanja studija i osnovama plana i programa dao je dr. Emanuele Amodei, direktor Palazzo Spinelli iz Firence (Italija), institucije koja je partner Sveučilištu u Dubrovniku u održavanju i izvođenju studijskih programa na studiju restauriranja i konzerviranja. Uz dr. Emanuelea Amodeia značajan doprinos razradi ideje dali su i akademik dr. sc. Igor Fisković, red. prof. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i talijanski stručnjaci angažirani u okviru suradnje s Institutom za umjetnost i restauraciju Palazzo Spinelli iz Firence: prof. Claudio Paolini (znanstveni direktor i ekspert za restauraciju drva), dipl. arh. Paolo Pieri-Nerli (direktor nastavnog programa i koordinator), prof. Antonella Brogi i prof. Antonio Copede (eksperti za restauraciju papira), prof. Martina Panuccio (ekspert za restauraciju tekstila), prof. Carlo Marini (ekspert za restauraciju i konzervaciju metala i keramike), prof. dr. Carlo Lalli (ekspert za primijenjenu kemiju), koji su razmotrili koncepciju studija te osmislili i predložili tehničke i izvedbene (radioničkolaboratorijske) sadržaje za stručne predmete. Svoj doprinos dali su i dr. sc. Danijela Jelinčić s Instituta za međunarodne odnose (Ekonomija kulture), mr. sc. Denis Vokić (Povijest tehnologije materijala) te mr. sc. Lucijana Leoni (Talijanski jezik) i mr. sc. Lia Dragojević (Engleski jezik). Konzultacije s istaknutim restauratorima i konzervatorima u Republici Hrvatskoj prof. Ferdinandom Mederom, ravnateljem Restauratorskog zavoda Hrvatske u Zagrebu, mr. sc. Miljenkom Domijanom, pomoćnikom ministra kulture RH, mr. sc. Joškom Belamarićem, ravnateljem Odjela državne uprave za zaštitu spomenika kulture, Konzervatorskog odjela u Splitu, Katarinom Alamat-Kusijanović, konzervatorom-restauratorom savjetnikom, Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Restauratorskog odjela u Dubrovniku, stručnim službama Dubrovačkih muzeja i drugima - pomogle su nam da dobijemo realan uvid u probleme i potrebe struke te potrebnu razinu obrazovanja restauratora i konzervatora s obzirom na zahtjeve i aktualnu situaciju u ovom segmentu kulturne stvarnosti. Za izradbu ovoga programa koristilo se prijedlogom plana i programa koji su sačinili stručnjaci iz Palazzo Spinelli iz Firence, te djelomice nastavnim planom i programom ALU Široki Brijeg i ALU Zagreb program dodiplomskog studija restauriranja umjetnina, ali i s većim brojem naslova objavljenih u stručnoj literaturi koja tretira ovu problematiku. Također su rabljeni i dostupni programi restauratorskih centara u Republici Hrvatskoj. U tom smislu zahvaljujem svima koji su dobronamjernim savjetima i sugestijama podržali ideju o osnivanju diplomskoga studija na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i time su pridonijeli izradbi ovoga programa. prof. dr. sc. Antun Karaman Pročelnik Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku 4

5 Sadržaj 1. UVOD Pristup Razlozi osnivanja studija restauratorstva i konzervatorstva Dosadašnja iskustva u provedbi ekvivalentnih ili sličnih programa Otvorenost studija prema pokretljivosti studenata Ostali elementi Osnovne značajke ponuđenog studija Posebnost dubrovačkog studija u odnosu prema sličnim studijima u Hrvatskoj i svijetu OPĆI DIO Nastavni plan Nositelj studija Trajanje studija Uvjeti za upis na studij Opis zvanja Ujedinjenje preddiplomskog i diplomskog studija Stručni nazivi OPIS PROGRAMA Popis i sadržaj obvezatnih, izbornih i neobvezatnih predmeta Opis pojedinog predmeta UVJETI IZVOĐENJA NASTAVE Mjesto Prostor Nastavnici i suradnici CV nastavnika Popis učionica Optimalni broj studenata Procjena troškova po studentu Način praćenja kvalitete Način provjere znanja Ispitni rokovi

6 4.8.3 Restauratorska praksa Diplomski rad Popis predmeta koji se nude studentima drugih studija Upis predmeta s drugih fakulteta Redoslijed upisa, izvedba i polaganje ispita Uvjeti upisa studenata u višu godinu Praksa u Firenci ili u Dubrovniku i izrada diplomskog rada Praćenje kvalitete i uspješnosti izvedbe programa Ostale napomene

7 1. UVOD Osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku kruna je dugogodišnjega napora pojedinaca i ustanova koje su sustavno razvijale visoko obrazovanje u Dubrovniku. A od veljače do studenog godine, kad je radna skupina sastavljena od predstavnika Veleučilišta u Dubrovniku i Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu iz Dubrovnika napisala elaborat o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku, dobivena je velika podrška društvene zajednice i referentnih ustanova. Elaborat je pozitivno ocijenilo Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu, pa je na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Vlada Republike Hrvatske jednoglasno podržala prijedlog zakona o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku, i Sabor Republike Hrvatske jednoglasno ga je donio 1. listopada Trgovački sud u Dubrovniku upisao je 16. prosinca Sveučilište u Dubrovniku u sudski registar (rješenje Tt-03/122-4, MBS: ), a ministar znanosti i tehnologije 19. prosinca u Upisnik visokih učilišta Ministarstva znanosti i tehnologije pod rednim brojem 0275 (rješenje klasa: UP/I /03-07/11, ur. broj: / ). Također, Ministarstvo znanosti i tehnologije izdalo je dopusnicu Sveučilištu u Dubrovniku za obavljanje djelatnosti 12. prosinca (klasa: UP/I /03-20/8, ur. broj: / ). Sveučilišta u Republici Hrvatskoj definirana su Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a Sveučilište u Dubrovniku temeljit će se na: - organizacijskom ustroju koji nije kopija postojećih sveučilišta u Republici Hrvatskoj i financijskom poslovanju koje će omogućiti potpunu integriranost Sveučilišta, - odjelima na kojima će se izvoditi sveučilišni i stručni studiji te ustrojavati i izvoditi nastavni, znanstveni i visokostručni rad u jednom znanstvenom, to jest stručnom polju, - izvedbi nastavnih planova i programa u skladu s preporukama Bolonjske deklaracije, - praćenju potreba gospodarstva i društvene zajednice pri izradbi novih nastavnih planova i programa kojima je ishodište u tradiciji i kulturi Dubrovnika, ali i uvođenju modernih na kojima će se stvarati nove tradicije, - nastavnim planovima i programima koji se ne izvode u drugim sveučilišnim centrima u Republici Hrvatskoj, - otvorenosti prema međunarodnoj suradnji radi privlačenja međunarodnih programa i stranih studenata, - osiguranju prijenosa ECTS kredita i mobilnosti studenata i nastavnika, - poticanju aktivnog uključivanja studenata u nastavni proces, upravna tijela i istraživačke projekte te njihove aktivnosti u izvannastavnim aktivnostima, - kontinuiranom praćenju kakvoće nastavnih aktivnosti na temelju obostranog ocjenjivanja nastavnika i studenata, - održavanju i unapređenju sustava kontrole kvalitete rada i poslovanja. 7

8 1.1. Pristup Danas u Hrvatskoj postoje tri dodiplomska konzervatorsko-restauratorska studija, i to: Odsjek za restauraciju i konzervaciju umjetnina u sastavu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, zatim Odsjek za konzervatorstvo restauratorstvo u sastavu Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu i Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Svi ti studiji nedavno su osnovani, pa su diplomirale tek prve generacije studenata. Dva studija, splitski i zagrebački, usmjerena su uglavnom na restauraciju i konzervaciju umjetničkih djela slikarstva i kiparstva (na splitskom studiju slušaju se i kolegiji koji pokrivaju restauraciju metala), dok je dubrovački studij usmjeren na restauraciju i konzervaciju artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike. S obzirom na ograničene mogućnosti zapošljavanja diplomiranih konzervatora restauratora odnosnih usmjerenja, navedeni su studiji zasada dovoljni, uz potrebe njihova daljnjeg unapređivanja intenzivnijim povezivanjem s konzervatorsko restauratorskom praksom. Uz navedene dodiplomske studije osnovan je godine u Splitu poslijediplomski studij za graditeljsko naslijeđe u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a opred dvije godine i poslijediplomski studij zaštite spomenika pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni poslijediplomski studiji profilirani su prvenstveno za arhitekte i povjesničare umjetnosti. Zato možemo konstatirati da u Hrvatskoj, iako nailazimo na zavidno dugu povijest zaštite kulturne baštine, koju kontinuirano možemo pratiti od sredine 19. stoljeća - sustav visokog obrazovanja još uvijek nije osigurao poslijediplomsko školovanje i za zanimanje konzervatora i restauratora. Poglavito ne za stručne poslove na zaštiti predmeta od drva, papira, tekstila, metala i keramike iako se u realnosti može potvrditi iznimno bogatstvo hrvatske kulturne baštine upravo toga tipa, a koju odlikuju specifičnosti mediteranskog i srednjo-europskoga kulturnog kruga, potom i regionalne i stilske posebnosti, te brojnost i raznovrsnost kulturnih dobara sa svim navedenim karakteristikama i visokom razinom individualnih kreativnih ostvarenja. Spoznaja o bogatstvu kulturne baštine, uz svijest o potrebi i značenju očuvanja te baštine, te istodobno saznanje o nedostatnom školovanju za stručnu zaštitu kulturnog naslijeđa, što bi se moglo ostvariti na diplomskim studijima, trebalo bi biti poticajem za formiranje diplomskih studija i za konzervatore i restauratore. Zato Sveučilište u Dubrovniku želi u suradnji s Institutom per l'arte e il restauro Palazzo Spinelli iz Firence osnovati diplomski studij pod nazivom: Restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike. Prema predloženom studiju, nastavnim bi se predmetima postigla osposobljenost kandidata za prepoznavanje i rješavanje vrlo širokog raspona konzervatorsko-restauratorske problematike, a po svojem profilu studij bi bio prvi međunarodni sveučilišni diplomski studij u Republici Hrvatskoj i prvi hrvatski studij ravnopravno prihvaćen i u zemljama članicama EU. 8

9 Uzimajući u obzir da je osposobljavanje predviđeno za ukupnost materijalnoga nasljeđa od arhivske do umjetničke baštine, takav profil stručnjaka mogao bi u našim uvjetima znatno unaprijediti učinkovitost zaštite kulturne baštine. Možemo navesti nekoliko konstatacija: 1. U Hrvatskoj je za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara u stručno upravnom smislu zadužena služba koja u okviru Ministarstva kulture djeluje pod nazivom Uprava za zaštitu kulturne baštine s konzervatorskim odjelima, koji su i zaduženi za provedbu različitih mjera zaštite na području jedne ili više županija. 2. Navedena služban kadrovski je nedostatno ekipirana, kako za cjelokupnu zaštitu povijesnih cjelina ili pojedinačnih građevina, tako i za zaštitu zbirka ili pojedinačnih spomeničkih predmeta. Zato često nije u mogućnosti na zadovoljavajući način odgovoriti svim složenim, administrativnim i upravnim zahtjevima za uspješnu zaštitu hrvatske kulturne baštine. 3. S obzirom na to da u Hrvatskoj nema diplomskoga studija za zaštitu kulturnih dobara koji bi osposobljavao kandidate za poslove i zadaće navedene Uprave Ministarstva kulture, za te poslove angažiraju se diplomirani povjesničari umjetnosti, arhitekti, etnolozi i drugi, uz mogućnost stjecanja stručnog zvanja konzervator, nakon položenoga stručnog ispita, kojemu prethode dvije godine radnoga iskustva. Na isti način se konzervatorom postaje i u restauratorskoj djelatnosti. Zbog toga se angažirani djelatnici različitih matičnih struka, tek u neposrednom dodiru s konzervatorskorestauratorskom problematikom, više ili manje uspješno prilagođavaju rješavanju problema za koje često nisu osposobljeni tijekom studija. 4. Zbog izrazito velike količine svakodnevnih problema zaštite u prostoru, zbog nedopuštenih intervencija na zaštićenim građevinama i izgradnje, zbog nepostojanja planova s razrađenim režimima zaštite, osobito u urbanim i ruralnim povijesnim cjelinama, ali i zbog otuđivanja i trgovine kulturnim dobrima ili nedostatka odgovarajućega stručnog nadzora nad radovima koji se izvode na zaštićenim kulturnim dobrima - profil stručnjaka predviđen programom ovoga studija našao bi zasigurno široko područje djelovanja. 5. Uz podršku za osnivanje diplomskog studija koji bi uputio namjernike u aktualna znanja o suvremenim tehnikama i tehnologijama u konzervatorsko restauratorskim radovima na kulturnim dobrima, valjalo bi poraditi i na senzibiliziranju gradskih, lokalnih i samoupravnih institucija za angažiranje stručnjaka takva profila koji bi onda i na tim razinama mogli znatno pridonijeti očuvanju povijesne slike zaštićenoga hrvatskog prostora i očuvanju blaga kulturne baštine. 9

10 1.2. Razlozi osnivanja Studija restauratorstva i konzervatorstva Što je život brži i tehnološki raznovrsniji, to su kulturna baština i prirodno okružje izloženiji propadanju i nestajanju. Međutim, i jedno i drugo - i kulturna baština i prirodno okružje - čuvaju neiscrpne memorije iskustva, postojanja i opstanke u svakom djeliću svjetskoga, pa tako i našega nacionalnog prostornog određenja, pa ih zato treba čuvati. Suvremeno shvaćanje zaštite kulturne baštine podrazumijeva vrlo složen multidisciplinaran i multikulturološki pristup. Cilj je jasan treba sačuvati što veći broj spomenika i artefakata i kulturne povijesti i sadašnjosti, a da bi se to postiglo, kulturnu baštinu treba najprije vrednovati, a onda zaštititi, bilo restauriranjem bilo konzerviranjem, pri čemu se uputno koristiti najsuvremenijim znanstvenim, umjetničkim i stručnim postignućima. Hrvatsko područje vrlo je bogato raznovrsnim kulturnim spomenicima i artefaktima. Jedno interno istraživanje (objavljeno godine) koje je za potrebe ondašnjeg SIZ-a za kulturu u Dubrovniku godine obavila Umjetnička galerija Dubrovnik - pokazalo je da na području ondašnje Općine Dubrovnik, nešto manjem administrativnom području od današnje Dubrovačko neretvanske županije, ima više od pokretnih i nepokretnih spomenika kulture (ponajviše artefakata muzejsko-galerijske provenijencije), od čega je tek oko 20% adekvatno konzervatorsko-restauratorski tretirano. Takvo se stanje gotovo i danas zadržalo,s tim što je u Domovinskom ratu mnogo toga oštećeno, a ponešto i potpuno nestalo. Slična je situacija i u ostalim hrvatskim županijama, iz čega proizlazi nepresušna potreba za velikim brojem stručnjaka različitog profila koji bi se konzervacijom i restauracijom trebali baviti, a s time i potreba mogućeg educiranja stručnjaka upućenih u različita znanja i najsuvremenije tehnike restauriranja i konzerviranja, i to na raznim stupnjevima i područjima edukacije, već prema polaznim kompetencijama u zajedničkim poslovima u ovoj djelatnosti. Tržište je rada je za ovo područje veliko jer usluge i znanje educiranih stručnjaka po predloženom programu dubrovačkoga studija trebaju gradski i županijski uredi, državna uprava, muzeji, galerije, javne i privatne zbirke, vjerske institucije, crkvene i samostanske zbirke, restauratorske i preparatorske radionice, arhivi, knjižnice te široki krug privatnih vlasnika i radnih organizacija koji posjeduju vrijedno povijesno pokućstvo, knjige, odjeću i drugi uporabni ili umjetnički inventar. Dubrovački studij usporediv je sa sličnim već spomenutim studijima u Zagrebu i Splitu, osnovanima pri likovnim akademijama, te poglavito sa studijskim programima koji se izvode na Institutu Palazzo Spinelli u Firenci, već okušanom partneru Sveučilištu u Dubrovniku, i to u provođenju preddiplomskog studija restauracije i konzervacije. Edukacija stručnjaka restauratora-konzervatora zahtijeva prenošenje i usvajanje različitih znanja: umjetničkih, znanstvenih, stručnih, pravnih, organizacijskih i sl., koje je potrebno odmjereno dozirati i integrirati kako bi se u procesu restauriranja i konzerviranja moglo svako pojedino djelo sagledati u njegovoj povijesno-kulturnoj ukupnosti. Zato je u procesu edukacije važno moći uspostaviti stalnu interdisciplinarnu suradnju valjanom komunikacijom, za što je potrebno odmjereno povezati informatički sustav s likovnoumjetničkim praktičnim radom i stručno-znanstvenim sadržajima, primjenjujući svu moguću 10

11 znanstvenu tehnologiju - ispitivanja, analize, tumačenja, sinteze, provjeravanja, laboratorijska istraživanja i slično. S obzirom na željene ciljeve koji bi se s pomoću sveučilišnoga diplomskog studija restauriranja i konzerviranja u Dubrovniku postigli, potrebno je, uz nastavak stjecanja osnovnih informatičkih, stručnih i povijesno-umjetničkih i društvenih znanja, ovladati i svim stručnim vještinama u radu s drvom, papirom, tekstilom, metalima i keramikom. Tako bi nakon završenog studija, diplomirani studenti - magistri struke bili optimalno informirani i osposobljeni raditi i na najsloženijim poslovima konzervacije i restauracije spomeničke građe izrađene u navedenim materijalima Dosadašnja iskustva u provedbi ekvivalentnih ili sličnih programa Dosadašnja iskustva na provedbu ekvivalentnih ili sličnih programa u Republici Hrvatskoj pokazala su da se osnivanjem dvaju restauratorskih studija sličnog profila (restauracija i konzervacija slika i artefakata od kamena) u Zagrebu i Splitu učinio u zaštitarskoj struci značajan korak naprijed, ali i to da jedan broj završenih stručnjaka nije uspio naći zaposlenje Stručnjaka za rad s artefaktima od papira, drva, tekstila, metala i keramike obilato nedostaje, a tog je materijala u baštinskom korpusu brojem nominalno mnogo više negoli artefakata slikarske i kamenarske provenijencije Otvorenost studija prema pokretljivosti studenata Studenti koji budu studirali na diplomskom studiju na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku pojedine će programe polaziti u Italiji na Institutu Palazzo Spinelli u Firenci, a prema profilu studija bit će im moguće pojedine kolegije slušati i polagati na studijima za restauraciju i konzervaciju u Zagrebu i Splitu, te na drugim sveučilištima u zemlji i inozemstvu, dakle svugdje gdje postoje grupe predmeta ekvivalentne grupama predmeta uvrštenih u Nastavni plan Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, a koje su organizirane po sličnom modelu modulskih jedinica i bodovane sličnim koeficijentima (ECTS bodovima) Ostali elementi Za kadrove koji budu završili diplomski studij na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku zainteresirane su restauratorske i preparatorske radionice, institucije u kulturi i upravi koje čuvaju kulturnu baštinu, ili se njome bave, zatim muzeji, zbirke, arhivi, vjerske institucije, a svoje usluge i znanje oni će moći ponuditi i brojnim gospodarskim subjektima koji stvaraju vlastite muzeje i zbirke. 11

12 Uz potrebe u gospodarstvu te u privatnom i javnom sektoru interes za stručne kadrove sa zvanjem magistra iz predviđenih restauratorsko-konzervatorskih stručnih usmjerenja (drvo, papir, tekstil, metali i keramika) svakako će pokazati i obrazovne institucije - u prvom redu škole za primijenjenu umjetnost i obrt, te sveučilišta koja po bolonjskom ustroju na pojedinim stručnim poslovima mogu zapošljavati i magistre struke Osnovne značajke ponuđenoga studija Osnivanje diplomskoga studija restauracije i konzervacije potaknuto je željom i potrebom za daljnjim obrazovanjem stručnjaka koji će, raditi na poslovima restauriranja i konzerviranja umjetničkih djela, a koji će pri vraćanju originalnoga oblika i izgleda djelima u maksimalno mogućoj mjeri znati: a) sačuvati estetski i povijesni integritet djela, b) sačuvati originalnu zamisao autora djela, c) držati se etičkih načela u odnosu prema djelu, d) odrediti originalnu strukturu, materijal i stupanj oštećenja djela, e) predložiti tehniku i tehnologiju optimalnoga restauratorskog zahvata, f) primijeniti rezultate znanstvenih dostignuća, analiza i provedenog istraživanja, g) provesti potrebito dokumentiranje i bilježenje cjelokupnoga postupka, h) poštovati princip reverzibilnosti (svi postupci primijenjeni u restauraciji moraju biti uklonjivi bez opasnosti za original), i) Pritom reverzibilnost svake intervencije na umjetnini je obvezna jer se naknadnim otkrićima boljih metoda restauracije mogu otkloniti sredstva iz prethodnoga zahvata i predmet tretirati na nov način. Kako ovo stručno područje zahtijeva i posebna znanja iz različitih oblasti umjetničkoga i tehničkog/tehnološkog stvaranja, te pretpostavlja svrhovito preuzimanje teorijskih postavka i praktičnoga laboratorijskog rada, proces edukacije uključuje, u usko povezanom (integriranom) preddiplomskom i diplomskom studiju, vrlo široku paletu nastavnih predmeta: 1. grupa predmeta iz informatičke problematike, 2. grupa predmeta iz prirodnih i tehničkih/tehnoloških znanosti, 3. grupa predmeta za temeljnu likovnu naobrazbu, 4. grupu predmeta iz povijesnoumjetničkih i humanističkih znanosti, 5. grupa predmeta iz ekonomskih i pravnih znanosti, 6. grupa predmeta iz lingvistike talijanski i engleski jezik. Kratko obrazloženje uz prvu grupu predmeta iz informatičke problematike podrazumijeva svladavanje programa pohrane podataka, te računskih analiza i komunikacije interno u radu i eksterno u provjeri i prikupljanju potrebnih podataka za analitički rad uz restauriranje pojedinih artefakata. 12

13 uz drugu grupu predmeta - obuka iz fizike, kemije, biologije, tehnologije materijala i dr. prijeko je potrebna radi karaktera posla i doticaja s problemima iz domene prirodnih i tehničkih znanosti. uz treću grupa predmeta iz temeljne likovne izobrazbe važna je radi svladavanja manualnih vještina i stvaranja senzibilnosti potrebnih pri restauratorsko konzervatorskom poslu. uz četvrtu grupu predmeta - da bi se prepoznalo vrijeme nastanka artefakata, likovne vrijednosti i važnost u kontekstu povijesnog i umjetničkog iskustva, treba ovladati znanjima iz ove materije. uz petu grupu predmeta - kako će u radu budući restauratori i konzervatori doticati i pitanja iz pravne zaštite kulturnih dobara te pitanja iz oblasti upravljanja kulturnim dobrima, bitna je edukacija u svezi s tom problematikom. uz šestu grupu predmeta - studij restauriranja i konzerviranja će se odvijati u zajedničkom radu s Palazzo Spinelli iz Firence, što nameće poznavanje talijanskog jezika, a engleski je jezik potreban zbog komunikacije na Internetu i radi služenja opsežnom literaturom uglavnom na engleskom jeziku Posebnost dubrovačkoga studija u odnosu prema sličnim studijima u Hrvatskoj i u svijetu Većinom su svjetski studiji, kao i dva hrvatska, usmjereni na restauriranju i konzerviranju slikarskih i kiparskih djela. Primjereno tomu, problemu edukacije restauratora i konzervatora pristupa se s dva stajališta: Restauriranje kulturnih dobara stručno se tretira pri likovnim akademijama s naglaskom na likovnoj naobrazbi, ali i uz stjecanje znanja koja mogu pomoći u uspostavljanju suradnje s istraživačima različitih struka. Konzerviranje kulturnih dobara provodi se kroz stručno-znanstveni studij na odgovarajućim fakultetima za konzervaciju kulturne baštine, pri čemu se posebno vodi računa o činjenici da je materijal od kojega je napravljeno djelo, s vremenom podložan spontanom fizikalno-kemijskom procesu starenja (propadanju), o čemu ovisi struktura i estetska dimenzija umjetničkog djela, ali i vijek njegova trajanja, pa se restauratorsko-konzervatorskom zaštitom produžuje vijek njegova trajanja. Uz ta dva temeljna pristupa, u svijetu se izobrazba za zaštitu baštine ustrojava i za druge potrebe kao što je djelatnost u muzejima (izobrazba muzejskog kadra kustosa, preparatora, dizajnera za postave i sl.), u arhivima (restauriranje i konzerviranje knjiga, papira, kože), etnološkim muzejima (zaštita tekstila). Dubrovački studij restauriranja i konzerviranja, polazeći od razlika između umjetničkih, stručnih i znanstvenih prilaza ovoj oblasti, svojim diplomskim stručnoznanstvenim studijem želi, za potrebe zaštite i obnove papira, artefakata načinjenih od drva, tekstila, metala i keramike educirati stručnjake koji će optimalno ovladati znanjima s 13

14 pomoću kojih će u obradi nenadomjestivih originala, često unikata od velike umjetničke, povijesne, vjerske, znanstvene, kulturne, društvene ili gospodarske vrijednosti - prići odgovorno, ali i bez straha od pogrešnoga ili štetnog rukovanja artefaktima. U tom smislu studenti se već kroz program edukacije usmjeruju na tijesnu suradnju međusobno i s drugim stručnjacima iz raznih oblasti, te se upućuju na metodičku i znanstvenu analizu kako bi se se problematika vezana uz svaki pojedini predmet shvatila u svim aspektima, u svoj njezinoj širini i slojevitosti. U odgovornoj obradi vrijednih artefakata nema mjesta onima koji nisu u stanju uspješno provesti složena ispitivanja i proces rada što ih postupak restauracije i konzervacije nalaže. Da bi ispunili zahtjeve struke, restauratori i konzervatori moraju proći umjetničku, tehničku i znanstvenu obuku zasnovanu na vrhunskoj općoj naobrazbi, kakva je na našem studiju i predviđena. Teorijska obuka i praktično obrazovanje zbog toga i obuhvaćaju predmete iz informatike, dokumentiranja, povijesti umjetnosti, crtanja, kiparenja, metoda istraživanja, tehnologije materijala, fizike, kemije, biologije, povijesti i tehnologije restauratorske djelatnosti, restauratorske teorije i etike, metoda konzerviranja i učenja stranih jezika. Pri tome se kao posebno presudno važan element studija naznačuje - restauratorska praksa, i ona će se izvoditi u tijesnoj suradnji i s domaćim i s talijanskim ekspertima i restauratorskim radionicama. Time se dubrovački studij prepoznaje kroz cijeli obrazovni proces, od prijemnog ispita do završnih ispita i sveučilišne diplome. Tjedna, mjesečna i semestralna satnica, te broj nastavnih predmeta i njihovo semestralno organiziranje, rezultat su analize sličnih studija u Hrvatskoj i u Europi. Uvjet pak za upis na diplomski studij je završen preddiplomski studij na Odjelu za umjetnost i restauraciji Sveučilišta u Dubrovnik, kao i završen studij na nekomu od kompatibilnih fakulteta ili likovnih akademija. 14

15 2. OPĆI DIO 2.1. Nastavni plan Diplomski studij restauracije i konzervacije ustrojava se na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku kao dvogodišnji nastavak već postojećega trogodišnjeg dodiplomskog studija. Na njemu će se provoditi nastavni, visokostručni i znanstveni rad. Studij uključuje pet usmjerenja: 1. Restauriranje i konzerviranje predmeta od drveta, 2. Restauriranje i konzerviranje predmeta od papira, 3. Restauriranje i konzerviranje predmeta od tekstila, 4. Restauriranje i konzerviranje predmeta od metala, 5. Restauriranje i konzerviranje predmeta od keramike. To je prepoznatljivo tijekom cijelog studija do završnoga diplomskog rada Nositelj studija Nositelj studija je Sveučilište u Dubrovniku, a izvođač je Odjel za umjetnost i restauraciju u suradnji s Institutom Palazzo Spinelli u Firenci. Program diplomskog studija je osmišljen tako da se, kao nastavak dodiplomskog studija, nastava četvrte i pete godine izvodi u za tu svrhu osposobljenim prostorima Sveučilišta u Dubrovniku, a u godišnjim segmentima i u prostorima Palazzo Spinelli u Firenci. Cilj Odjela i projekt studija jest školovanje budućih restauratora i konzervatora na način koji će ih osposobiti i pripremiti za savjestan i stručan rad na obnovi i zaštiti umjetnina od drveta, papira, tekstila, metala i keramike. U tu svrhu svladavat će se nastavni sadržaji kojih će oblik biti teorijska predavanja i razni oblici praktičnog rada, što će se realizirati na sljedeći način: 1. Nastavnim procesom stvorit će se pretpostavke za analizu tehničkih i tehnoloških problema vezanih za zaštitu umjetnina i izbor pravoga načina za vraćanje povijesne i estetske vrijednosti tretiranog materijala. 2. Nastava će imati multidisciplinarni profil, a inzistirat će se na povezivanju umjetnosti i znanosti sa suvremenim tehničkim i tehnološkim domašajima. 3. Njegovat će se pristup koji kroz stručnu praksu zahtijeva etički odnos, savjesnost, disciplinu, preciznost i visoku razinu osobne i profesionalne odgovornosti restauratora/konzervatora. 4. Stručno i znanstveno utemeljena nastava podrazumijeva suradnju sa znanstvenicima raznovrsnoga profila tijekom istraživanja u potrazi za novim materijalima i metodama što će kroz restauratorsko/konzervatorski posao i posao na kasnijem održavanju restauriranih artefakata naći svoju pravu primjenu. 15

16 Ovakav pristup podrazumijeva i stalnu suradnju s pojedinim ekspertima, zatim restauratorskim zavodima i radionicama, te umjetničko - znanstvenim institutima i ustanovama, uključujući sve one institucije koje mogu pripomoći u razmjeni znanja Trajanje studija Diplomski studij traje četiri semestra Uvjeti za upis na studij Uvjeti za upis na studij su završen trogodišnji dodiplomski studij ili završen fakultet ili likovna akademija koji su po apsolviranom programu kompatibilni postavljenom studiju. Pristupnik treba priložiti liječničku potvrdu da nema daltonizam, eventualnu klaustrofobiju, strah od visina ili pati od nekih drugih bolesti koje eventualno ometaju postizanje koncentracije potrebine za obavljanje složenih poslova u restauraciji i konzervaciji. Prijem na studij zasniva se na vrednovanju uspjeha u prethodnom školovanju i na postignutim rezultatima završnoga ispita. Ako pak u tijeku prije završenoga studija kandidat za upis nije slušao neke od kolegija na preddiplomskom studiju Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, a bez kojih nije moguće upisati diplomski studij, dužan je te kolegije apsolvirati u roku koji će biti naveden u pravilima studiranja Opis zvanja Zvanje magistar specijalist (restaurator/konzervator predmeta od drva, papira, tekstila, metala ili keramike) podrazumijeva stečenu široku izobrazbu temeljem koje su razvijene senzibilnost i manualne vještine, teorijska spoznaja o materijalima, tehnikama i tehnologijama restauratorskog/konzervatorskog postupka, te ovladavanje znanstvenom metodologijom rada, a sve radi stjecanja i razvijanja sposobnosti za rješavanje i najsloženijih problema restauriranja kao cjelovitoga procesa (od «dijagnoze» do «terapije») obilježenoga sustavnim pristupom, uporabom preciznog istraživanja te raščlambom i kritičkim tumačenjem rezultata istraživanja. 16

17 2.6. Ujedinjenje preddiplomskog i diplomskog studija Diplomski studij treba ujedinit s preddiplomskim studijem jer to zahtijevaju potrebe tehnološkog zaokruženja stručne naobrazbe i svladavanja svih suvremenih tehničkih i tehnoloških postupaka u konzervaciji kulturnih dobara. Uspješnim završetkom pak diplomskoga studija stječu se uvjeti za nastavak studiranja na doktorskim studijima Stručni nazivi Nakon završene pete godine studija stječe se zvanje : 1. magistar specijalist - restaurator / konzervator za predmete od drva, 2. magistar specijalist - restaurator / konzervator za predmete od papira, 3. magistar specijalist - restaurator / konzervator za predmete od tekstila, 4. magistar specijalist - restaurator / konzervator za predmete od metala, 5. magistar specijalist restaurator / konzervator za premete od keramike. 17

18 3. OPIS PROGRAMA 3.1. Popis i sadržaj obvezatnih, izbornih i neobvezatnih predmeta Nastava Nastava se u jednoj akademskoj godini ustrojava i izvodi u dva semestra zimskom i ljetnom tijekom ukupno 30 tjedana. Nastava izvannastavne djelatnosti studenata iz tjelesne i zdravstvene kulture te terenska nastava izvode se izvan satnice utvrđene ovim nastavnim planom i programom. Nastavna se obaveza sastoji od obvezatnih, izbornih i neobvezatnih predmeta te restauratorske prakse. U okviru pojedinih predmeta nastava se izvodi u obliku predavanja, vježba, seminara, mentorskog rada, konzultacija i stručne prakse, tijekom školske godine, a dijelom i tijekom godišnjih školskih praznika. Mentorski rad podrazumijeva nastavnikov individualni rad sa studentom tako da nastavnik studenta podučava, potiče i usmjerava na samostalan i kreativan rad. Usklađenost pojedinih nastavnih dijelova i cjelina postiže se s pomoću posebno sačinjenog rasporeda / harmograma koji je sastavni dio izvedbenoga programa. 38.). Tjedna satnica iznosi do 30 sati, što je u okvirima zakonskih odluka (NN, 59/96. str. Popis obvezatnih i izbornih predmeta s brojem sati aktivne nastave potrebnih za njihovu izvedbu i s brojem ECTS bodova, navedeni su pod brojem 4. u Sintezi plana petogodišnjega studija. Obvezatni predmeti Obvezatni su predmeti teorijski i praktični predmeti koji sadržavaju gradivo potrebno za stjecanje stručne i visokostručne spreme u restauratorsko / konzervatorskoj struci. Obvezatni predmeti obvezni su za sve studente koji se upisuju na diplomski studij (od I. do IV. semestra). Izborni predmeti Izborni predmeti su oni predmeti koji sadržavaju gradiva užega teorijskog ili praktičnog dijela restauratorske struke. Upisuju se od I. do IV. semestra. Izborna nastava organizirat će se kao 18

19 mentorstvo, predavanja, vježbe, seminari ili praksa u laboratorijima Sveučilišta, te na drugim fakultetima, znanstvenim institutima, muzejima ili restauratorskim radionicama. Neobvezatni predmeti Student može upisati neobvezatne predmete predviđene ovim nastavnim programom ili bilo koji predmet drugoga sveučilišnog dodiplomskog studija. Neobvezatna nastava organizirat će se kao mentorstvo, predavanja, vježbe, seminari ili praksa na drugim fakultetima, znanstvenim institutima, muzejima ili restauratorskim radionicama. 19

20 3.2. Opis pojedinoga predmeta Naziv predmeta PRIMIJENJENA KEMIJA I. (Kemija materijala: veziva, lakovi i prirodna i umjetna ljepila) Šifra Oblik nastave Obvezni ili izborni predmet Predavanja i laboratorijske vježbe Obvezni Godina 1. Semestar I. IV. Sadržaj - Proteini ljepila životinjskog prodrijetla, polisaharidi, ulja za sušenja, vosci, cijelo jaje, žumance i bjelance jajeta - Terapenske smole: monoterpeni, sekviterpeni, diterpeni, triterpeni - Smole koje nisu samo terpenskog podrijetla - Sintetske smole: akrilik, vinilske, ketonske, miješane, cijanoakrilske, epoxy smole poliesteri, fluorirani polimeri - Mineralna veziva: vapno, proizvodnja i uporaba - Proteini i pigmenti: kreda, kalcijum karbonat, silikati, kaolin, zemlje, pijesak, pucolanska zemlja, počena glina - Karakteristike pigmenata i boja - Tipologije i kemijsko-fizikalne karakteristike prirodnih (mineralnih) i umjetnih pigmenata - Korištenje, stabilnost, epoha uporabe i sinteza pigmenata Kompetencije koje se stječu Oblici provođenja nastave i satnica Preporučena literatura Dopunska literatura Osposobiti studente za dostatno razumijevanje kemijskih pojava na djelima baštine i time omogućiti njihov rad na primjenskim istraživanjima, dobro razumijevanje kemijskih metoda analize i kemijskih procesa što se s vremenom događaju na materijalima koje će obrađivati, ali procesu njihova estauriranja i konzerviranja. Nastava predmeta održava se na predavanjima i vježbama siknorizirano s praktičkim restauratorskim radom. Predavanja (40), vježbe (20) 1. Atkins, P. W., Clugston,M. J., Načela fizikalne kemije, Školska knjiga, Zagreb, Sikirica, M., Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb, Filipović, I., Lipanović S., Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, Pine, S. H., Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb, Grdenić, D., Molekule i kristali, Školska knjiga, Zagreb, Jelačić, Č., Kemijska veza i struktura molekula, Tehnička knjiga, Zagreb, Lačan, M., Šurina, M., Spektrometrijske metode u organskoj kemiji, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Skogg D. A., Principles of Instrumental Analysis, Saunders, Philadelphia, Harrison, G. R., Lord R. C., Loofbourow J. R., Practical Spectroscopy, Prentice Hall, Inc., Massachutes, Matteini, M., Moles A., La chemica del restauro, Firenze, nardini Editore, Palazzi, S., Analisi chimica per l'arte e il restauro. Principi, tecniche, applicazioni, Firenze, Nardini Editore,

21 ECTS (uz odgovarajuće obrazloženje) Način polaganja ispita Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta i/ili modula 4 boda (predavanja, vježbe, seminarski radovi, kolokviji, konzultacije, priprema za nastavu i polaganje ispita) Usmeni ispit Ankete studenata i nastavnika Primjena ISO 9000 Naziv predmeta Šifra Oblik nastave Obvezni ili izborni predmet PRIMIJENJENA KEMIJA II. (Kemija otopina i pojmovi iz toksikologije) Predavanja i laboratorijske vježbe Obvezni Godina 2. Semestar I. i II. Sadržaj Kompetencije koje se stječu - Otopine i topivost - Kemijsko fizikalne karakteristike otopina - Jakost otapala i topljivost materijala - Trokut topljivosti - Otapala: alifatski i aromatski hidrokarbonat, klorirani hidrokarbonat - Otapala: alkohol, ketoni, eteri, esteri, amini, amidi, nitroderivati - Otapala: amonijak, karbonat i bikarbonat amonija, EDTA, limunska kiselina - Otapala: sapun Marsiglia, Contrad 2000, AB57, smole i razmjena iona - Kemijske karakteristike, jakost otapala, toksičnost otapala i spojeva - Karakteristike - Alternativne mogućnosti toksičnih rastvarača - Tensioaktivi - Vodene metode u bojenju polikromnih površina, smolasti sapun i gel za rastvaranje. Enzimi, umjetna pljuvačka. Materijali i metodologije učvršćivanja. - Akrilne i vinilne smole za učvršćivanje - Silani: alkosisilani i alkialkoholsisilani - Mineralne metode učvršćivanja - Materijali i metodologije zaštite. Prirodna organska i umjetna zaštita - Zaštitni minerali Osposobljuju se studenti za dostatno razumijevanje kemijskih pojava na djelima baštine i time omogućuje njihov rad na primjenskim istraživanjima, dobro razumijevanje kemijskih metoda analize i kemijskih procesa što se događaju na materijalima koje će obrađivati i pri procesu njihova restauriranja i konzerviranja. Nastava predmeta održava se na predavanjima i vježbama siknorizirano s praktičkim restauratorskim radom. Oblici provođenja Predavanja (40), vježbe (20) 21

22 nastave i satnica Preporučena literatura Dopunska literatura ECTS (uz odgovarajuće obrazloženje) Način polaganja ispita Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta i/ili modula 1. Atkins, P. W., Clugston M. J., Načela fizikalne kemije, Školska knjiga, Zagreb, Sikirica, M., Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb, Filipović, I., Lipanović S., Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, Pine, S. H., Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb, Grdenić, D., Molekule i kristali, Školska knjiga, Zagreb Jelačić, Č., Kemijska veza i struktura molekula, Tehnička knjiga, Zagreb, Lačan, M., Šurina, M., Spektrometrijske metode u organskoj kemiji, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Skogg D. A., Principles of Instrumental Analysis, Saunders, Philadelphia, Harrison G. R., Lord R. C., Loofbourow J. R., Practical Spectroscopy, Prentice Hall, Inc., Massachutes, Matteini M., Moles A., La chemica del restauro, Firenze, nardini Editore, Palazzi S., Analisi chimica per l'arte e il restauro. Principi, tecniche, applicazioni, Firenze, Nardini Editore, bodova (predavanja, vježbe, seminarski radovi, kolokviji, konzultacije, priprema za nastavu i polaganje ispita) Usmeni ispit Ankete studenata i nastavnika Primjena ISO 9000 Naziv predmeta Šifra Oblici provođenja nastave i satnica Preporučena literatura ETNOLOGIJA I FOLKLORISTIKA Predavanja (60) 1. Bošković-Stulli, M., Usmena književnost, Povijest hrvatske književnosti, 1 (Usmena i pučka književnost), Liber-Mladost, Zagreb, Cocchiara, G., Storia del folklore in Europa, Boringhieri, Torino, 1971 Prevedeno na srpski: Đuzepe Kokjara: Istorija folklora u Evropi, Prosveta, Beograd, Žmegač, Ć., Muraj J. A., Vitez Z., Grbić J., Belaj V., Etnografija: Svagdan i blagdan hrvatskoga puka, Matica hrvatska, Zagreb,

23 Dopunska literatura 1. Hrvatska tradicijska kultura: Na razmeđu svjetova i epoha [Ur. Zorica Vitez i Aleksandra Muraj], Barbat [etc.], Zagreb, Gavazzi, M., Godina dana hrvatskih narodnih običaja [II. novo priređeno izdanje], Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, Jakobson R., Bogatyrev P., "Die Folklore als eine besondere Form des Schaffens", Donum Natalicium Schrijnen, Nijmegen-Utrecht. (Objavljeno također u: R. Jakobson, Selected Writtings IV, Mouton & Co., The Hague-Paris i u: Usmena književnost, prir. M. Bošković-Stulli, Školska knjiga, Zagreb, 1971, str.17-30, pod naslovom "Folklor kao naročit oblik stvaralaštva") 4. Narodna umjetnost. Hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, br Prica, I., Mala europska etnologija, Golden marketing, Zagreb, ECTS (uz odgovarajuće obrazloženje) Način polaganja ispita Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta i/ili modula 5 bodova (predavanja, vježbe, seminarski radovi, kolokviji, konzultacije, priprema za nastavu i polaganje ispita) Usmeni ispit Ankete studenata i nastavnika Primjena ISO 9000 Naziv predmeta PREVENTIVNO KONZERVIRANJE Šifra Oblik nastave Obvezni ili izborni predmet Predavanja Obvezni Godina 2. Semestar III. i IV. Sadržaj - Definicija preventivne konzervacije - Standardi uporišta za konzervaciju u području muzeologije - Tehnike, metode i instrumenti za otkrivanje ambijentalnih parametara u prostoru - Kriteriji i metode aklimatizacije izložbenih prostora i čuvaonica - Sastav i fizičko-kemijske karakteristike atmosfere, interakcija atmosferskih promjena i izloženih / čuvanih predmeta - Trajnost materijala, korozijski procesi na različitim materijalima - Kemijsko fizički procesi na materijalima pod utjecajem svjetlosti, vlage, temperature i dodira sa štetnim materijalima i tvarima - Optimalni uvjeti za konzerviranost pojedinih tipova materijala - Temeljne konzervatorske i klimatološke smjernice u radu s drvom, papirom i 23

24 tekstilom - Bilješka: teoretska predavanja bit će praćena praktičkim mjerenjem fizikalnih parametara relativne vlažnosti i iluminacije s prikladnim mjernim instrumentima poradi detektiranja štetnih utjecaja i primjene mjera za njihovo minimaliziranje. Kompetencije koje se stječu Cilj je predmetu je osposobiti za rad na svim poslovima konzerviranja i restauriranja umjetnina. Ovu skupinu predmeta čini organizirani sustav ukupnog znanja koje podrazumijeva razne teoretsko praktične discipline iz područja konzervacije i restauracije likovnih i drugih djela. Posebna pozornost usmjerit će se na predmete koji obrađuju probleme restauriranja i konzerviranja predmeta od drva, papira i tekstila. Pri tome će se najuže surađivati sa stručnjacima koji vode razne oblike restauratorskih postupaka uz nastavne sadržaje kao što su crtanje, kiparstvo, povijest umjetnosti, ikonografija, tehnologija materijala i postupaka i dr., uključujući i znanstvena istraživanja i rad s računalnom tehnologijom. Uz teoretsku nastavu u učionici, nastavni će se program ostvariti i s pomoću prikaza, demonstracija, vježba i praktičanog rada u restauratorskim laboratorijima, kako bi se studenti pripremili za samostalan rad i upoznali sa složenom problematikom preventivnog konzerviranja kulturnih dobara. U sklopu toga, posebno će se afirmirati konzervatorsko-restauratorske etički principi i formirati studentova svijest te njegov višeznačan pristup svim umjetničkim, povijesnim, kulturnim i drugim vrijednostima na koje u tretmanu različitih dobara neizostavno nailazi. Oblici provođenja nastave i satnica Preporučena literatura Dopunska literatura ECTS (uz odgovarajuće obrazloženje) Način polaganja ispita Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta i/ili Predavanja ( ) 1. Menegazzi, C., Silvestri, I., La conservazione preventiva delle raccolte museali, Nardini editore, Firenze 2. Camuffo, D., Microclimate for Cultural Heritage, Elsevier, Vokić, D., Temperatura, utjecaj na zbirke i praktični načini zaštite, Skripta za tečajeve preventivne zaštite u muzejima, otisak MDC-a za polaznike tečaja Vokić, D., Relativna vlaga zraka, utjecaj na zbirke i praktični načini zaštite, Skripta za tečajeve preventivne zaštite u muzejima, otisak MDC-a za polaznike tečaja Vokić, D., Svjetlost, utjecaj na zbirke i praktični načini zaštite, Skripta za tečajeve preventivne zaštite u muzejima, otisak MDC-a za polaznike tečaja Odabrane web-stranice. 4. Odabrana poglavlja i radovi iz sljedeće stručne periodike: Vijesti muzealaca i konzervatora, HRMUD, Zagreb; Studies in Conservation, IIC, London; Bulletin AIC, Washington; ICOM Trienal Meetings Preprints, ICOM, Paris 5 bodova (predavanja, vježbe, seminarski radovi, kolokviji, konzultacije, priprema za nastavu i polaganje ispita) Usmeni ispit Ankete studenata i nastavnika Primjena ISO

25 modula Naziv predmeta RESTAURIRANJE DRVA Šifra Oblik nastave Obvezni ili izborni predmet Predavanja i laboratorijske vježbe Obvezni Godina 1., 2. Semestar I.- IV. Sadržaj Praktičan i teorijski rad na restauraciji predmeta od drva pokućstvo, skulpture, drveni predmeti, upoznavanje s tehnikama restauracije intarzije, rezbarija, radova na ebanovini uz rasklapanje, čišćenje, učvršćivanje dijelova te uz rekonstrukciju dijelova koji nedostaju, s montažom; upoznavanje s alatima, konzervacijom, načinom klasifikacije fragmenata i preporukama za konzervaciju. Kompetencije koje se stječu Cilj je predmeta osposobiti za rad na svim poslovima konzerviranja i restauriranja umjetnina. Ova skupina predmeta čini organizirani sustav ukupnog znanja koje podrazumijeva razne teoretsko praktične discipline iz područja konzervacije i restauracije likovnih i drugih djela. Posebna pozornost usmjerit će se na predmete koji obrađuju probleme konzerviranja i restauriranja predmeta od drva. Pri tome će se najuže surađivati sa stručnjacima koji vode razne oblike restauratorskih postupaka uz nastavne sadržaje kao što su crtanje, kiparstvo, povijest umjetnosti, ikonografija, tehnologija materijala i postupaka i dr., uključujući i znanstvena istraživanja i rad s računalnom tehnologijom. Uz teorijsku nastavu u učionici, nastavni će se program ostvariti prikazima, demonstracijama, vježbama i praktičnim radom u restauratorskim radionicama, kako bi se studenti pripremili za samostalan rad i upoznali sa složenom problematikom restauracije umjetničkih i drugih djela. U sklopu toga, posebno će se afirmirati konzervatorsko-restauratorske etički principi i formirati studentova svijest te njegov višeznačan pristup svim umjetničkim, povijesnim, kulturnim i drugim vrijednostima na koje u tretmanu različitih dobara neizostavno nailazi. Oblici provođenja nastave i satnica Preporučena literatura Dopunska literatura ECTS (uz odgovarajuće obrazloženje) Predavanja ( ) + vježbe ( ) 1. Baulez, D., Ledoux-lebard, D., Il mobile francese del Luigi XVI all'arte Decò, Milano, Fabbri, Gregori M., Il mobile italiano dal Rinascimento al 1925, Milano, Fabbri, Tampone, G., (a cura di), Il restauro del legno, Firenze, Nardini, Liotta, G., Gli insetti e i danni del legno. Problemi di restauro, Firenze, Nardini Editore, Ordoñez, M., Ordoñez L, Del Mar Rotaeche M., Il mobile. Conservazione e restauro, Firenze, Nardini Editore, Paolini, C., Mobili e arredi dell'ottocento, Novara, De Agostini, bodova (predavanja, vježbe, seminarski radovi, kolokviji, konzultacije, priprema za nastavu i polaganje ispita) 25

26 Način polaganja ispita Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe svakog predmeta i/ili modula Usmeni ispit Ankete studenata i nastavnika Primjena ISO 9000 Naziv predmeta RESTAURIRANJE PAPIRA Šifra Oblik nastave Obvezni ili izborni predmet Predavanja i laboratorijske vježbe Obvezni Godina 1., 2. Semestar I. IV. Sadržaj Praktičan i teorijski rad na restauraciji predmeta od papira grafički listovi, crteži na papiru, obojeni tekstovi na papiru, knjige, plakati i dr; upoznavanje s tehnikama pranja, čišćenja, sušenja, rekonstrukcije pojedinih dijelova; upoznavanje s kemijskim procesom zaustavljanja propadanja papira, te tehnikama zaštite materijala od papira; usvajanje znanja iz uvezivanja, lijepljenja, kaširanja i dr. tehnika oblikovanja rekonstruirane građe. Kompetencije koje se stječu Oblici provođenja nastave i satnica Preporučena literatura Cilj je predmeta osposobiti za rad na svim poslovima konzerviranja i restauriranja dobara od papira. Ova skupina predmeta čini organizirani sustav ukupnog znanja koje podrazumijeva razne teoretsk praktične discipline iz područja konzervacije i restauracije kulturnih dobara. Posebna pozornost usmjerit će se na predmete koji obrađuju probleme restauriranja i konzerviranja predmeta od papira. Pri tome će se najuže surađivati sa stručnjacima koji vode razne oblike restauratorskih postupaka uz nastavne sadržaje kao što su crtanje, kiparstvo, povijest umjetnosti, ikonografija, tehnologija materijala i postupaka i dr., uključujući i znanstvena istraživanja i rad s računalnom tehnologijom. Uz teorijsku nastavu u učionici, nastavni će se program ostvariti prikazima, demonstracijama, vježbama i praktičnim radom u restauratorskim radionicama, kako bi se studenti pripremili za samostalan rad i upoznali sa složenom problematikom restauracije kulturnih dobara. U sklopu toga, posebno će se afirmirati konzervatorsko-restauratorski etički principi i formirati studentova svijest te njegov višeznačan pristup svim umjetničkim, povijesnim, kulturnim i drugim vrijednostima na koje u tretmanu različitih dobara neizostavno nailazi. Predavanja ( ) + vježbe ( ) 1. Salamon, A., Il conoscitore di stampe, Torino, Restauro e conservazione delle opere d'arte su carta, catalogo della mostra (Firenze, Gabinetto Disegni e Stampe degli Uffizi 1981), Firenze, Leo S. Olschki, Gallo, F., Biological Factors in Deterioration of Paper, Roma, ICCROM,