Smjernice za izvještavanje o održivosti GRI. Verzija 3.0

Transcription

1 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti GRI

2

3 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Sadržaj Predgovor Održivi razvoj i imperativ transparentnosti Uvod Pregled izvještavanja o održivosti Svrha izvješća o održivosti 3 Snalaženje unutar okvira izvještavanja GRI-a 3 Opće napomene o izvještavanju Prikupljanje podataka 37 Oblik i učestalost izvješća 37 Verifikacija 38 Pojmovnik 39 Zahvale 41 Snalaženje unutar Smjernica GRI-a 4 Primjena Smjernica 5 Prvi dio Određivanje sadržaja, kvalitete i granice izvješća Upute za određivanje sadržaja izvješća 7 Načela za određivanje sadržaja izvješća 8 Načela za određivanje kvalitete izvješća 13 Upute za određivanje granica izvješća 17 Drugi dio Standardni podaci Profil Strategija i analiza 20 2:. Organizacijski profil Parametri izvješća 21 4:. Upravljanje, obveze i uključivanje dionika Pristup upravljanju i pokazatelji učinka 24 Pokazatelji ekonomskog učinka 26 Pokazatelji okolišnog učinka 28 Pokazatelji društvenog učinka: Radni odnosi i dostojan rad 30 Ljudska prava 32 Društvo 33 Odgovornost za proizvod 35

4 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Predgovor Održivi razvoj i imperativ transparentnosti Cilj održivog razvoja je zadovoljiti potrebe sadašnjosti ne ugrožavajući sposobnost budućih naraštaja da zadovolje svoje vlastite potrebe. 1 Važnu ulogu u postizanju tog cilja, kao ključne snage u društvu imaju organizacije svih vrsta. Pa ipak, u ovoj eri dosad neviđenoga gospodarskog rasta postizanje toga cilja može se činiti više težnjom nego stvarnošću. Globalizacijom ekonomija ukazuju se nove prilike za stvaranje blagostanja i poboljšanje kvalitete života kroz trgovinu, razmjenu znanja i pristupa tehnologiji. No te prilike nisu uvijek dostupne sve brojnijoj ljudskoj populaciji a popraćene su i novim rizicima za okoliš. Statistike koje pokazuju pozitivne pomake u životima mnogih širom svijeta kao protutežu imaju alarmantne podatke o stanju okoliša i stalnom teretu siromaštva i gladi, koji pritišće milijune. Ta suprotnost stvara jednu od najakutnijih dvojbi 21. stoljeća. Održivi razvoj zahtijeva nove i inovativne načine razmišljanja. To je jedan od njegovih ključnih izazova. Naime, razvoj znanja i tehnologije ne samo da pridonosi ekonomskom razvoju, on također predstavlja i potencijal za uklanjanje prijetnji održivosti naših društvenih odnosa, okoliša i ekonomija. Inovacije i nove spoznaje u tehnologiji, menadžmentu i javnoj politici postavljaju pred organizacije izazov pronalaska novih načina na koje će njihovo poslovanje, proizvodi, usluge i djelatnosti utjecati na zemlju, ljude i ekonomije. Hitnost, značaj i veličina opasnosti te prijetnja našoj kolektivnoj održivosti, uz sve veći izbor i prilike, čine transparentnost o ekonomskim, okolišnim i društvenim utjecajima temeljnim dijelom učinkovitih dioničkih odnosa, odluka o ulaganju i drugih tržišnih odnosa. Kao potpora tom očekivanju te radi jasnog i otvorenog komuniciranja o održivosti, potrebni su globalno prihvaćen konceptualni okvir, dosljedna terminologija i standardne mjere učinka. Misija Globalne inicijative za izvještavanje (GRI) jest zadovoljiti ovu potrebu stvaranjem pouzdanog i vjerodostojnog okvira za izvještavanje o održivosti, koji mogu koristiti sve organizacije bez obzira na veličinu, sektor ili lokaciju. Transparentnost organizacijskih djelatnosti glede održivosti od interesa je raznim skupinama dionika, uključujući poslovni sektor, sindikate, nevladine udruge, ulagače, računovodstveni sektor i druge. Iz tog razloga GRI svoj rad temelji na suradnji široke mreže stručnjaka iz navedenih dioničkih skupina, kroz proces dijaloga usmjeren ka traženju konsenzusa. Od osnutka GRI-a godine, zajedno s praktičnim iskustvom, takvi višedionički procesi vode stalnom poboljšavanju okvira za izvještavanje GRI-a te predstavljaju temelj vjerodostojnosti, koji GRI danas općenito uživa kod dionika. 1 World Commission on Environment and Development. Our Common Future. Oxford: Oxford University Press, 1987., str GRI

5 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Pregled izvještavanja o održivosti Svrha izvješća o održivosti Izvještavanje o održivosti praksa je mjerenja, objavljivanja i polaganja računa unutarnjim i vanjskim dionicima u vezi s organizacijskim učinkom u cilju održivog razvoja.»izvještavanje o održivosti«je širok termin koji se smatra istoznačnim s drugim terminima koji se koriste za opisivanje izvještavanja o ekonomskim, okolišnim i društvenim utjecajima (npr. trobilančno izvještavanje, izvještavanje o društveno odgovornom poslovanju itd.). Izvješće o održivosti treba dati uravnotežen i razuman prikaz učinka održivosti organizacije koja izvještava uključujući pozitivne i negativne doprinose. Izvješća o održivosti koja se temelje na okviru izvještavanja GRI-ja objavljuju ishode i rezultate ostvarene unutar izvještajnog razdoblja u kontekstu obveza, strategije i pristupa upravljanju organizacijom. Izvješća se mogu koristiti u sljedeće svrhe: određivanje oglednih vrijednosti (benchmarking) i procjenu učinka održivosti s obzirom na zakone, norme, kodekse, standarde učinka i dobrovoljnih inicijativa; prikaz načina na koji organizacija utječe na održivi razvoj te na koji način očekivanja glede održivog razvoja utječu na nju; i uspoređivanje učinka glede održivog razvoja unutar organizacije kao i s drugim organizacijama tijekom vremena. Snalaženje unutar okvira izvještavanja GRI-a Svi dijelovi okvira za izvještavanje GRI-a izrađeni su uz uporabu procesa koji teži izgradnji konsenzusa kroz dijalog između dionika iz poslovnog sektora, ulagača, sindikata, civilnog društva, računovodstvenih krugova, akademske zajednice i drugih. Svi dokumenti koji tvore okvir izvještavanja provjeravaju se kroz praksu te stalno poboljšavaju. Okvir izvještavanja GRI-a trebao bi služiti kao općeprihvaćeni okvir za izvještavanje o ekonomskom, okolišnom i društvenom učinku neke organizacije. Namijenjen je organizacijama bez obzira na veličinu, sektor ili lokaciju. Okvir uzima u obzir praktična razmatranja s kojima se suočava cijeli niz raznovrsnih organizacija od malih poduzeća do poduzeća s opsežnim i geografski široko rasprostranjenim poslovnim djelatnostima. Okvir izvještavanja GRI-a prihvaćen je od strane dionika diljem svijeta s obzirom na opću primjenjivost za izvještavanje o učinku održivosti organizacije. Okvir sadrži kako opći tako i sadržaj specifičan za određeni sektor. Smjernice za izvještavanje o održivosti (dalje u tekstu: Smjernice) sastoje se od načela za određivanje sadržaja izvješća te osiguravanje kvalitete iznesene informacije. Smjernice također obuhvaćaju Standardne podatke koje čine pokazatelji učinka i drugi podatci za objavljivanje, kao i upute o posebnim tehničkim pitanjima koja se javljaju u izvještavanju. kako izvještavati načela i upute izvještavati standardni p o datci okvir za izvještavanje protok oli što Slika 1: GRI okvir za izvještavanje

6 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Protokoli uz pokazatelje postoje za svaki pokazatelj učinka sadržan u Smjernicama. Protokoli sadrže definicije, upute o tome kako odgovoriti na određeni pokazatelj, te druge informacije, čija je svrha pomoći priređivačima izvješća, te osigurati dosljednost tumačenju pokazatelja učinka. Uz Smjernice priređivači trebaju koristiti i Protokole uz pokazatelje. Sektorski dodaci nadopunjuju Smjernice tumačenjima i uputama o tome kako primijeniti Smjernice u određenom sektoru te uključuju specifične pokazatelje učinka za taj sektor. Sektorski dodaci koji su na raspolaganju ne zamjenjuju Smjernice već se trebaju koristiti uz njih. Tehnički protokoli odgovaraju na pitanja koja se javljaju u postupku izvještavanja kao što je na primjer određivanje granica izvješća. Zamišljeno je da se koriste zajedno sa Smjernicama i Sektorskim dodacima te pokrivaju probleme s kojima se suočava većina organizacija za vrijeme procesa izvještavanja. Snalaženje unutar Smjernica GRI-a Smjernice za izvještavanje o održivosti sastoje se od Načela izvještavanja, Uputa za izvještavanje i Standardnih podataka (uključujući Pokazatelje učinka). Ovi su elementi jednaki po svojem značaju. Prvi dio Načela i upute za izvještavanje Tri glavna elementa procesa izvještavanja opisana su u prvom dijelu. Kao pomoć pri određivanju o čemu izvještavati, u ovom se dijelu iznose načela izvještavanja, koja se odnose na materijalnost, uključenost dionika, kontekst održivosti i potpunost, pri čemu je svako načelo popraćeno kratkim skupom provjera. Primjena ovih načela na standardne podatke određuje teme i pokazatelje o kojima će se izvještavati. Slijede načela uravnoteženosti, usporedivosti, točnosti, pravodobnosti, jasnoće i pouzdanosti, zajedno s popratnim provjerama, koje služe kao pomoć u postizanju primjerene kvalitete iznesenih podataka. Zaključni dio ovoga dijela sadrži upute o načinu određivanja raspona subjekata zastupljenih u izvješću (»Granica izvješća«). Mogućnosti izvje štavanja Načela i upute Upute za definiranje sadržaja izvješća Načela za definiranje sadržaja izvješća Upute za osiguranje kvalitete izvješća Smjernice za postavljenje granica izvješća Standardni podaci ulaz ulaz ulaz ulaz Profil Pristup upravljanju Pokazatelji učinka izlaz izlaz izlaz Fokusiran izvještaj o održivosti Slika 2: Pregled Smjernica GRI GRI

7 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Drugi dio Standardni podaci Drugi dio sadrži Standardne podatke koji trebaju biti obuhvaćeni izvješćima o održivosti. Smjernice sadrže informacije koje su relevantne i od materijalne važnosti za većinu organizacija te su od interesa za većinu dionika s obzirom na izvještavanje o trima vrstama Standardnih podataka. To su: Profil: Podaci koji postavljaju opći kontekst za razumijevanje učinka organizacije, kao što su njezina strategija, organizacijski profil i upravljanje. Pristup upravljanju: Podaci koji govore o načinu na koji se organizacija bavi određenim skupom tema, radi stvaranja konteksta za razumijevanje učinka na određenom području. Pokazatelji učinka: Pokazatelji koji donose usporedive informacije o ekonomskom, okolišnom i društvenom učinku organizacije. Primjena Smjernica Kako započeti Sve se organizacije (privatne, javne ili neprofitne), bilo da je riječ o organizacijama koje tek počinju ili već za sobom imaju bogato iskustvo izvještavanja te bez obzira na njihovu veličinu, sektor ili lokaciju, potiču da izvještavaju temeljem Smjernica. Izvješće o održivosti se može predstaviti u različitim oblicima, uključujući internetske stranice ili tiskano izdanje, te zasebno ili kombinirano s godišnjim ili financijskim izvješćima. Prvi je korak odrediti sadržaj izvješća, za što se upute nalaze u prvom dijelu. Neke će organizacije izabrati da od samog početka krenu s izvještavanjem prema cjelokupnom okviru izvještavanja GRI-a, dok će druge htjeti najprije započeti s najizvedivijim i najpraktičnijim temama da bi tijekom vremena prešle na izvještavanje o drugim temama. Sve organizacije koje izvještavaju trebaju opisati opseg svojeg izvještavanja, a bilo bi uputno i da navedu kako tijekom vremena planiraju proširivati svoje izvještavanje. Razine primjene GRI okvira Po završetku svojih izvješća priređivači se trebaju očitovatio razini primjene okvira izvještavanja GRI-a pomoću sustava»razine primjene«. Cilj ovoga sustava je: čitateljima izvješća osigurati uvid u stupanj korištenja Smjernica te ostalih dijelova okvira u pripremi izvješća; priređivačima izvješća osigurati jasnu viziju odnosno put za postupno proširenje primjene GRI okvira tijekom vremena. Očitovanjem o razini primjene jasno se priopćuje koji su dijelovi okvira primijenjeni u pripremi izvješća. Kako bi se izišlo ususret potrebama svih priređivača izvješća početnika, naprednih priređivača te onih koji se nalaze negdje između sustav ima tri razine, nazvane C, B i A. Kriteriji izvještavanja za svaku pojedinu razinu odražavaju rastuću primjenu okvira izvještavanja GRI-a. Dodatno, organizacija se može samoočitovati za»plus«(+) na svakoj razini (npr. C+, B+, A+) ako je koristila vanjsku verifikaciju. 2 Organizacija se samoočituje o razini izvještavanja temeljem vlastite procjene sadržaja izvješća u usporedbi s kriterijima navedenima u razinama primjene. 2 Više podataka o opcijama u pogledu verifikacije vidjeti u poglavlju o verifikaciji pod Općim napomenama o izvještavanju.

8 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Uz samoočitovanje organizacije koje izvještavaju mogu izabrati jednu ili obje od sljedećih mogućnosti: zatražiti mišljenje treće strane o samoočitovanju zatražiti provjeru samoočitovanja od strane GRI-a. Za dodatne informacije o razinama primjene i potpunim kriterijima pogledajte informacijski paket o razinama primjene okvira GRI-a uvršten u ovaj dokument ili ga možete naći na internetu na Obavijest o upotrebi Organizacije koje su kao osnovu za svoje izvješće koristile Smjernice i/ili druge dijelove okvira izvještavanja GRI-a traže se da po njegovom objavljivanju o tome obavijeste Globalnu inicijativu za izvještaanje. pri obavještavanju GRI-a organizacije mogu odabrati jednu ili sve od sljedećih opcija: jednostavno obavijestiti GRI o izvješću i poslati tiskani i/ili elektronički primjerak izvješća, registrirati svoje izvješće u online bazi GRI-a; zatražiti provjeru samoočitovanja razine primjene od strane GRI-a. Maksimiziranje vrijednosti izvješća Izvještavanje o održivosti živi je proces i sredstvo, te ne počinje niti završava s tiskanim ili online objavljivanjem. Izvještavanje bi se trebalo uklopiti u širi proces određivanja organizacijske strategije, provođenja planova djelovanja i procjene ishoda. Izvještavanje omogućuje zdravu procjenu učinka organizacije te može pomoći stalno poboljšanje učinka tijekom vremena. Ono također služi kao sredstvo uključenosti dionika i osiguravanja korisnih doprinosa organizacijskim procesima. Prvi dio: Određivanje sadržaja, kvalitete i granice izvješća U ovom se dijelu iznose načela izvještavanja i upute za izvještavanje s obzirom na određivanje sadržaja izvješća, osiguravanje kvalitete iznesenih informacija te određivanje granice izvješća. Upute za izvještavanje opisuju radnje koje se mogu poduzeti ili mogućnosti koje se mogu razmatrati kada se odlučuje o čemu izvještavati, te općenito mogu biti od pomoći pri tumačenju ili upotrebi okvira za izvještavanje GRI-a. Upute se odnose na određivanje sadržaja granice izvješća. Načela izvještavanja opisuju ishode koje izvješće treba postići i usmjeravaju odluke tijekom cijelog procesa izvještavanja, primjerice odluke o temama i pokazateljima o kojima će se izvještavati te o načinu na koji će se o njima izvještavati. Svako se načelo sastoji od definicije, objašnjenja i skupa provjera kojima se ocjenjuje primjena načela. Provjere trebaju služiti kao sredstvo samo-dijagnoze, a ne kao posebni podaci za izvještavanje, međutim, mogu poslužiti kao referencija pri obrazlaganju odluka o primjeni načela. Svrha načela u cjelini jest pomoći u postizanju transparentnosti vrednote i cilja, na kojima počiva svaki vid izvještavanja o održivosti. Transparentnost se može definirati kao cjelovito objavljivanje informacija o temama i pokazateljima potrebnim za odražavanje utjecaja te omogućuju dionicima donošenje zaključaka i odluka kao i objavljivanje informacija o procesima, postupcima i pretpostavkama korištenim u pripremi podataka za objavljivanje. Sama načela svrstana su u dvije skupine: načela za određivanje tema i pokazatelja o kojima organizacija treba izvještavati i načela za osiguravanje kvalitete i primjerenog predstavljanja iznesenih informacija. Cilj ovakvoga svrstavanja načela jest pridonijeti razjašnjavanju njihove uloge i funkcije, a ne nametati kruta ograničenja nad njihovom upotrebom. Svako načelo može pomoći pri cijelom nizu odluka, te se može pokazati korisnim i pri razmatranju pitanja koja nadilaze samo određivanje sadržaja izvješća ili osiguravanje kvalitete iznesenih informacija GRI

9 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG 1.1 Određivanje sadržaja izvješća Kako bi se osigurao uravnotežen i razuman prikaz učinka organizacije, potrebno je odrediti sadržaj koje izvješće treba obuhvatiti. Ta se odluka treba temeljiti na razmatranju kako svrhe i iskustva organizacije, tako i razumnih očekivanja i interesa dionika organizacije. Oba elementa važne su referentne točke pri donošenju odluke o tome što uključiti u izvješće. Upute za određivanje sadržaja izvješća Pri pripremi izvješća o održivosti upotreba okvira za izvještavanje GRI-a treba se rukovoditi sljedećim pristupom. opetovanom primjenom načela materijalnosti, uključenosti dionika, konteksta održivosti i uputa o određivanju granice izvješća odrediti teme i s njima povezane pokazatelje koji su relevantni te stoga možda i primjereni za izvještavanje; pri određivanju tema razmotriti važnost svih vidova pokazatelja navedenih u Smjernicama GRIa i relevantnim Sektorskim dodacima. također, ukoliko postoje, treba razmotriti i druge teme relevantne za izvješće; koristiti provjere uz svako načelo kako bi se ocijenilo koje su teme i pokazatelji, iz skupa prepoznatih relevantnih tema i pokazatelja, od materijalne važnosti te stoga o njima treba izvještavati; 3 koristiti Načela kako bi se odredilo prioritete među odabranim temama i odlučilo koji će se naglasiti; posebne metode ili procesi korišteni za ocjenu materijalnosti trebaju: biti prilagođeni svakoj pojedinoj organizaciji koja ih samostalno definira uvijek uzimati u obzir upute i provjere koje se nalaze u načelima izvještavanja GRI-a i biti objavljeni i pojašnjeni. U primjeni ovoga pristupa: treba razlikovati ključne od dodatnih pokazatelja. Svi su pokazatelji izrađeni putem višedioničkih procesa GRI-a, s time da su ključnim pokazateljima označeni oni koji su općeprimjenjivi i za koje se pretpostavlja da imaju materijalnu važnost za većinu organizacija. Organizacija bi o njima trebala izvijestiti, osim ako ih na osnovi načela izvještavanja ne smatra materijalnima. Dodatni pokazatelji također mogu biti od materijalne važnosti; pokazatelji u konačnim verzijama Sektorskih dodataka smatraju se ključnim pokazateljima i trebaju se primjenjivati na isti način kao i ključni pokazatelji koji se nalaze u Smjernicama; svi drugi podaci (npr. pokazatelji specifični za određenu tvrtku) obuhvaćeni izvješćem trebaju biti podvrgnuti istim načelima izvještavanja i visokim stručnim kriterijima kao i Standardni podaci GRI-a; primjenom načela potpunosti potvrditi primjerenost informacija o kojima će se izvještavati kao i primjerenost granice izvješća. Mogućnosti izvještavanja Načela i upute Načela za definiranje sadržaja izvještaja ulaz Relevantnost Uključenost dionika Kontekst održivosti Potpunost Slika 3: Načela za određivanje sadržaja izvješća 3 GRI-ovi Podaci o organizacijskom profilu (1 4) odnose se na sve organizacije koje izvještavaju.

10 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Načela za određivanje sadržaja izvješća Svako se načelo izvještavanja sastoji od definicije, obrazloženja i skupa provjera koje rukovode upotrebom načela. Provjere su osmišljene kao sredstvo za samodijagnozu, a ne kao posebni podaci za izvještavanje. Načela treba koristiti zajedno s uputama o definiranju sadržaja. materijalnost Informacije, koje su sadržane u izvješću, trebaju obuhvatiti teme i pokazatelje koji odražavaju značajne ekonomske, okolišne i društvene utjecaje organizacije ili bi u znatnoj mjeri mogli utjecati na procjene ili odluke dionika. Obrazloženje: Organizacije su suočene sa širokim rasponom tema o kojima bi mogle izvještavati. Relevantne teme i relevantni pokazatelji su oni koje je u razumnoj mjeri moguće smatrati važnima s obzirom na odražavanje ekonomskih, okolišnih i društvenih učinaka organizacije ili s obzirom na utjecanje na odluke dionika te, stoga, potencijalno zavređuju da budu uvrštene u izvješće. Materijalnost označava prag na kojem određena tema ili pokazatelj postaju dovoljno važnim da bi o njima trebalo izvještavati. Iznad ovoga praga sve teme koje su materijalne, međutim, neće imati istu važnost, stoga bi prioritet u izvještavanju trebale imati relevantne teme i relevantni pokazatelji. koje su izravno izrazili dionici, šira društvena očekivanja i utjecaj organizacije na dobavljački lana, s jedne strane, i distributere, kupce i korisnike, s druge strane. Procjene materijalnosti trebaju također uzeti u obzir temeljna očekivanja izražena međunarodnim standardima i sporazumima, pridržavanje kojih se očekuje od organizacije. Takvi se unutarnji i vanjski čimbenici trebaju uzeti u obzir pri ocjeni važnosti informacije glede odražavanja značajnih ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja ili odlučivanja dionika. 5 Za procjenu značaja utjecaja može se koristiti cijeli niz postojećih metodologija. Općenito,»značajni utjecaji«odnose se na one utjecaje koji su u očima stručne zajednice izvorom neosporne zabrinutosti ili su kao takvi prepoznati upotrebom postojećih sredstava, primjerice metodologije procjene utjecaja ili procjene životnog ciklusa. Utjecaji koji se smatraju dovoljno važnima da iziskuju aktivno upravljanje ili angažman organizacije, vjerojatno se mogu smatrati značajnima. Izvješće treba naglasiti informacije o učinku s obzirom na teme od najveće materijalne važnosti. Mogu se obuhvatiti i druge relevantne teme, ali njima u izvješću treba dati manji značaj. Isto tako treba objasniti proces pomoću kojeg se određuje relativni prioritet tema. U financijskom se izvještavanju o materijalnosti obično razmišlja kao o pragu gdje počinje utjecaj na ekonomske odluke korisnika financijskih izvješća organizacije, posebice ulagača. Koncept praga važan je i u izvještavanju o održivosti, s time da se ovdje odnosi na širi raspon utjecaja i dionika. Kada je riječ o izvještavanju o održivosti, materijalnost nije ograničena samo na one teme održivosti koje imaju značajan financijski učinak na organizaciju. Određivanje materijalnosti za izvješće o održivosti također uključuje razmatranje ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja koji zadovoljavajući potrebe sadašnjosti ugrožavaju mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. 4 Ta će materijalna pitanja često imati značajan kratkoročni ili dugoročni financijski učinak na organizaciju. Stoga će ona biti relevantna i za dionike koji se strogo usredotočuju na financijsko stanje organizacije. Utjecaj na procjene i odluke dionika Ne relevantna pitanja Relevantna pitanja Relativni prioritet pri izvješćivanju Nizak Visok Pri određivanju materijalnosti informacija treba koristiti kombinaciju unutarnjih i vanjskih čimbenika, uključujući čimbenike kao što su misija i poslovna strategija, interesi Važnost ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja Slika 4: Definiranje relevantnosti 4 World Commission on Environment and Development. Our Common Future. Oxford: Oxford University Press, 1987., str Radi boljeg uvida u raspravu dionika, pogledajte načelo uključenosti dionika GRI

11 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Osim usmjeravanja procesa odabira tema za izvještavanje, načelo materijalnosti također se primjenjuje pri iznošenju pokazatelja učinka. Naime, pri objavljivanju podataka o učinku izvješće može sadržavati različite stupnjeve opsežnosti i detalja. Upute GRI-a postoje na razini detalja koji se općenito smatraju prikladnima za određeni pokazatelj. Ukupno gledajući, odluke o razini detalja kojima treba popratiti neki pokazatelj trebaju se rukovoditi važnošću informacije za procjenu učinka organizacije i olakšavanje primjerenih usporedbi. Izvještavanje o materijalnim temama može obuhvaćati objavljivanje podataka koje koriste vanjski dionici i koji se razlikuju od podataka korištenih u svakodnevnom upravljanju organizacijom. No takvi podaci doista i spadaju u izvješće budući da mogu utjecati na procjene ili odluke dionika ili pak mogu unaprijediti uključenost dionika, te dovesti do aktivnosti koje bi u značajnoj mjeri mogle utjecati na učinak ili se doticati ključnih tema, važnih dionicima. Provjere: Unutarnji čimbenici Pri definiranju tema od materijalne važnosti treba uzeti u obzir unutarnje čimbenike, uključujući: R R R R R ključne organizacijske vrednote, politike, strategije, operativne poslovne sustave, kratkoročne i dugoročne ciljeve; interese/očekivanja dionika posebno zainteresiranih za uspjeh organizacije (npr. zaposlenika, dioničara i dobavljača); značajne rizike za organizaciju; kritične čimbenike koji utječu na omogućavanje organizacijskog uspjeha; ključne kompetencije organizacije i način na koji iste mogu ili bi mogle pridonijeti održivom razvoju. Određivanje prioriteta R Izvješće da je prednost temama i pokazatljima od materijalne važnosti. Vanjski čimbenici Pri definiranju tema od materijalne važnosti treba uzeti u obzir vanjske čimbenike, uključujući: R R R R glavne interese/teme održivosti i pokazatelje koje su potaknuli dionici; glavne teme i buduće izazove za sektor koje su iznijele istovrsne organizacije; relevantne zakone, propise, međunarodne sporazume ili dobrovoljne sporazume, koji imaju strateško značenje za organizaciju i njezine dionike; utjecaje, rizike ili prilike s obzirom na održivost, koji se mogu procijeniti u razumnoj mjeri (npr. globalno zatopljenje, HIV-AIDS, siromaštvo) i koji su prepoznati na osnovi stručnjaka ili stručnih tijela priznatih na tom području.

12 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Uključenost dionika Organizacija treba identificirati svoje dionike i u izvješću objasniti kako je odgovorila na njihova razumna očekivanja i interese. Obrazloženje: Dionici su definirani kao subjekti ili pojedinci za koje je razumno očekivati da će u značajnoj mjeri biti pogođeni djelatnostima, proizvodima i/ili uslugama organizacije, ili da će utjecati na sposobnost organizacije da uspješno provede svoje strategije i postigne svoje ciljeve. Ovdje su obuhvaćeni i subjekti ili pojedinci koji na osnovi prava zajamčenih zakonom ili međunarodnim konvencijama imaju legitimne zahtjeve spram organizacije. Dionici mogu obuhvaćati one koji su izravno uključeni u poslovanje organizacije (npr. zaposlenici, dioničari, dobavljači) kao i one koji se nalaze izvan organizacije (npr. zajednice). Razumna očekivanja i interesi dionika ključna su referentna točka za mnoge odluke u pripremi izvješća, primjerice odluke koje se tiču opsega, granice, primjene pokazatelja i verifikacijskog pristupa. No izvješće neće koristiti svi dionici organizacije. Ova činjenica predstavlja poseban izazov s obzirom na postizanje ravnoteže između specifičnih interesa/očekivanja dionika, za koje je razumno očekivati da će izvješće koristiti i širih očekivanja glede odgovornosti prema svim dionicima. Za neke odluke, kao što je odluka o opsegu ili granici izvješća, bit će potrebno razmotriti razumna očekivanja i interese šireg raspona dionika. Primjerice, postoje dionici koji nisu u mogućnosti artikulirati svoja gledišta o izvješću i čije će zabrinutosti iznijeti ovlaštenih predstavnici. Također, postoje dionici koji radije ne izražavaju stajališta o izvješću jer se oslanjaju na druga sredstva komunikacije i sudjelovanja. Pri donošenju odluka o sadržaju izvješća svejedno treba uzeti u obzir razumna očekivanja i interese takvih dionika. No druge odluke, kao što su one vezane uz razinu detalja potrebnih da bi izvješće bilo od koristi dionicima, ili očekivanja raznih dionika o tome što je potrebno da bi se postigla jasnoća informacije, mogu iziskivati stavaljanje većeg naglaska na one dionike za koje je razumno očekivati da će koristiti izvješće. U svakom slučaju, važno je dokumentirati procese i pristupe primijenjene pri donošenju tih odluka. Procesi uključivanja dionika mogu služiti kao sredstvo za shvaćanje razumnih očekivanja i interesa dionika. Organizacije obično uvode različite vrste uključivanja dionika kao dio svojih redovitih djelatnosti, kojima mogu priskrbiti mišljenja korisna za donošenje odluka o izvještavanju. Mogu, na primjer, obuhvaćati sudjelovanje dionika u svrhu pridržavanja međunarodno dogovorenih standarda ili oblikovanja tekućih organizacijskih/ poslovnih procesa. K tome, dionike se može uključiti s konkretnom svrhom da pridonesu procesu pripreme izvješća. Organizacije mogu koristiti i druga sredstva, kao što su mediji, znanstvena zajednica ili suradnja s istovrsnim organizacijama i dionicima, koja mogu pomoći organizaciji da dobije bolju sliku glede razumnih očekivanja i interesa dionika. Kako bi se izvješće moglo verificirati, potrebno je dokumentirati proces sudjelovanja dionika. Kada se procesi sudjelovanja dionika koriste u svrhu izvještavanja, treba ih zasnivati na sustavnim ili općenito prihvaćenim pristupima, metodologijama ili načelima. Cjelokupni pristup treba biti dovoljno djelotvoran da osigura ispravno razumijevanje informacijskih potreba dionika. Organizacija koja izvještava treba dokumentirati pristup korišten pri definiranju odabira dionika uključenih u proces, načina i vremenskog razdoblja njihova sudjelovanja, te načina na koje je uključenost dionika utjecalo na sadržaj izvješća i aktivnosti organizacije glede održivosti. Tim bi se procesima trebalo moći prepoznati izravan doprinos dionika kao i legitimno uspostavljena društvena očekivanja. Moguće je da će se organizacija susresti sa suprotstavljenim gledištima ili nepodudarnim očekivanjima među svojim dionicima te će trebati biti u stanju objasniti na koji ih je način uspjela uravnotežiti pri donošenju odluka u vezi s izvještavanjem. Neuspješno prepoznavanje i uključivanje dionika najvjerojatnije će za posljedicu imati izvješća koja neće biti prikladna, a samim time niti u potpunosti vjerodostojna za sve dionike. Nasuprot tome, sustavno uključivanje dionika pojačava prijemljivost dionika i korisnost izvješća. Ako je pravilno obavljeno, najvjerojatnije će voditi trajnom stjecanju novih spoznaja kako unutar organizacije tako i dionika, te će poboljšati odgovornost prema cijelom nizu dionika. Odgovornost jača povjerenje između organizacije i njezinih dionika. Povjerenje, zauzvrat, učvršćuje vjerodostojnost izvješća GRI

13 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Provjere: Kontekst održivosti R R R R Organizacija može opisati dionike kojima se smatra odgovorna. Sadržaj izvješća oslanja se na ishode procesa sudjelovanja dionika koje organizacija koristi u svojim stalnim djelatnostima i koje zahtijeva pravni i institucionalni okvir unutar kojeg djeluje. Sadržaj izvješća oslanja se na ishode svih procesa sudjelovanja dionika, provedenih posebno za izvješće. Procesi sudjelovanja dionika koji utječu na odluke o izvješću, u skladu su s opsegom i granicom izvješća. Izvješće treba prikazati učinak organizacije u širem kontekstu održivosti. Obrazloženje: Informacija o učinku trebala bi biti stavljena unutar konteksta. Temeljno pitanje u procesu izvještavanja o održivosti odnosi se na način na koji neka organizacija pridonosi ili u budućnosti ima za cilj pridonijeti poboljšanju ili pogoršanju ekonomskih, okolišnih i društvenih uvjeta, razvoja događaja i trendova na lokalnoj, regionalnoj ili globalnoj razini. Izvještavanje samo o trendovima u vlastitom učinku (ili učinkovitosti) neće uspjeti odgovoriti na ovo temeljno pitanje. Izvješća stoga trebaju nastojati prikazati učinak u odnosu na šire koncepte održivosti, što će uključivati raspravu o učinku organizacije u kontekstu ograničenja ili zahtjeva u odnosu na okolišne ili društvene resurse na sektorskoj, lokalnoj, regionalnoj ili globalnoj razini. To može, na primjer, značiti da bi organizacije, osim izvještavanja o trendovima u ekodjelotvornosti, također mogle prikazati svoju apsolutnu količinu zagađenja u odnosu na kapacitet regionalnog ekosustava da apsorbira zagađenja. Ovaj koncept se često najjasnije artikulira, na području okoliša u pogledu globalnih ograničenja upotrebe resursa i razinâ zagađenja. No, on također može biti relevantan s obzirom na društvene i ekonomske ciljeve, primjerice na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, ili općenito ciljeve održivog razvoja. Na primjer, neka bi organizacija mogla izvijestiti o plaćama zaposlenika i razinama socijalnih davanja u odnosu na minimalne i prosječne razine dohotka u cijeloj zemlji i sposobnosti socijalnog sustava da obuhvati one koji žive ispod ili blizu granice siromaštva. Organizacije čije aktivnosti obuhvaćaju široki raspon lokacija, veličina i sektora trebaju razmotriti kako najbolje izraziti svoj sveukupni organizacijski učinak u širem kontekstu održivosti. Za to će biti potrebno razlikovati teme ili čimbenike koji pokreću globalne utjecaje (na primjer, klimatske promjene) od onih koji su od regionalnog ili lokalnog značaja (na primjer razvoj zajednice). Slično tome, potrebno je razlikovati trendove ili obrasce utjecaja na razini cjelokupnog raspona djelatnosti spram kontekstualizacije učinka za svako mjesto posebno. Sama održivost i poslovna strategija organizacije pružaju kontekst za vođene rasprave o učinku. Potrebno je razjasniti odnos između održivosti i organizacijske strategije te kontekst unutar kojeg se izvještava o učinku. 11

14 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Provjere: Potpunost R R R R Organizacija iznosi svoje razumijevanje održivog razvoja i oslanja se na objektivne i dostupne podatke kao i na mjere održivog razvoja s obzirom na teme obuhvaćene izvješćem. Organizacija iznosi svoj učinak u pogledu širih uvjeta i ciljeva održivog razvoja, kako su izneseni u priznatim sektorskim, lokalnim, regionalnim i/ili globalnim publikacijama. Organizacija prikazuje svoj učinak tako da izvješćuje o veličini svojeg učinka i doprinosa u primjerenim geografskim kontekstima. Izvješće opisuje na koji su način teme održivosti povezane s dugoročnom organizacijskom strategijom, rizicima i prilikama, uključujući pitanja koja se odnose na dobavljački lanac. Izvještavanje o materijalnim temama i pokazateljima te određivanje granice izvješća trebaju biti dostatni za odražavanje značajnih ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja te omogućavanje dionicima procjenu učinka organizacije u izvještajnom razdoblju. Obrazloženje: Potpunost ponajprije obuhvaća dimenzije opsega, granice i vremena. Koncept potpunosti može se također koristiti s obzirom na postupke prikupljanja podataka (primjerice, osiguravanje da prikupljeni podaci obuhvaćaju rezultate sa svih mjesta unutar granice izvješća), te na procjenu je li prikaz informacija razuman i primjeren. Budući da se ta pitanja odnose na kvalitetu izvješća, podrobnije su obrađena u načelima točnosti i ravnoteže kasnije u prvom dijelu.»opseg«se odnosi na raspon tema održivosti obuhvaćenih izvješćem. Zbroj tema i pokazatelja o kojima se izvještava treba biti dostatan za odražavanje značajnih ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja. Također dionicima bi trebao omogućiti procjenu učinka organizacije. Pri određivanju dostatnosti informacija u izvješću organizacija treba razmotriti podjednako i rezultate procesa sudjelovanja dionika i raširena društvena očekivanja koja možda nisu izravno dotaknuta tijekom procesa sudjelovanja dionika.»granica«se odnosi na raspon subjekta (primjerice podružnice, zajednička ulaganja, podugovarači itd.) čiji je učinak uključen u izvješće. Pri određivanju granice izvješća organizacija mora uzeti u obzir raspon subjekata nad kojima ima nadzor (o čemu se često govori kao o»organizacijskoj granici«i obično se vezuje uz definicije koje se upotrebljavaju u financijskom izvještavanju) i nad kojima ima značajan utjecaj (često nazvano»operativnom granicom«). Pri procjeni utjecaja organizacija treba razmotriti svoju sposobnost utjecaja na subjekte u pretproizvodnji (primjerice u svojem dobavljačkom lancu) s jedne strane, i distributere, kupce i korisnike, s druge strane. Granica će možda varirati s obzirom na određeni aspekt ili vrstu podatka o kojima se izvještava.»vrijeme«se odnosi na potrebu da odabrane informacije budu potpune za vremensko razdoblje određeno izvješćem. U mjeri u kojoj je to praktično, treba prikazati aktivnosti, događaje i utjecaje koji su se zbili tijekom izvještajnog razdoblja. To uključuje izvještavanje o aktivnostima koje kratkoročno proizvode minimalan utjecaj, ali imaju značajan i razumno predvidiv kumulativni efekt koji će na dulji rok možda postati neizbježan ili nepovratan (npr. bio-akumulativni i postojani zagađivači). Pri procjeni budućih (pozitivnih GRI

15 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG i negativnih) djelovanja prikazana bi se informacija trebala zasnivati na dobro potkrijepljenim procjenama koje odražavaju vjerojatnu veličinu, prirodu i opseg utjecaja. Iako su takve procjene po svojoj prirodi podložne neizvjesnosti, ne mogu pružiti informacije korisne za donošenje odluke, sve dok god je osnova na kojoj se donose procjene jasno navedena, a ograničenja držana na umu. Iznošenje prirode i vjerojatnosti takvih utjecaja, čak i ako bi se oni mogli ostvariti tek u budućnosti, u skladu je s ciljem davanja uravnoteženog i razumnog prikaza ekonomskog, okolišnog i društvenog učinka organizacije. Provjere: R R R R Pri izradi izvješća uzet je u obzir cjelokupni lanac subjekata, kako u fazi nabave tako i u fazi distribucije, prodaje i korištenja proizvoda, i ono sadržava i prioretizira sve informacije koje treba razumno smatrati materijalnima na osnovi načela materijalnosti, konteksta održivosti i uključenosti dionika. Izvješće obuhvaća sve subjekte koji su pod nadzorom ili značajnim utjecajem organizacije koja izvještava, osim ako nije drukčije navedeno. Informacije u izvješću uključuju sve značajne akcije ili događaje u izvještajnom razdoblju te razumne procjene značajnih budućih utjecaja prošlih događaja, kada su ti utjecaji u razumnoj mjeri predvidljivi te bi mogli postati neizbježni ili nepovratni. Izvješće ne izostavlja relevantne informacije koje bi utjecale ili oblikovale ocjene ili odluke dionika, ili bi odražavale značajne ekonomske, okolišne i društvene utjecaje Načela za određivanje kvalitete izvješća Ovo poglavlje sadržava načela vezana uz osiguravanje kvalitete iznesenih informacija, uključujući i njihovu prezentaciju. Odluke koje se odnose na proces pripreme informacija za izvješće trebaju biti u skladu s ovim načelima. Riječ je o načelima temeljnim za postizanje učinkovite transparentnosti. Kvalitete informacija dionicima omogućuje donošenje pouzdanih i razumnih procjena učinka te poduzimanje primjerenih radnji. Ravnoteža Izvješće treba odražavati pozitivne i negativne aspekte učinka organizacije kako bi se omogućila pouzdana procjena cjelokupnog učinka. Obrazloženje: Cjelokupni prikaz sadržaja izvješća daje nepristranu sliku učinka organizacije. Izvješće treba izbjegavati selekciju ili format sadržaja ukoliko je opravdano za pretpostaviti da će takvo što nepravilno ili neprimjereno utjecati naodluku ili su čitatelja izvješća. Izvješće treba sadržavati kako povoljne tako i nepovoljne rezultate, kao i teme koj emogu utjecati na odluke dionika razumjerno njihovoj relevantnosti. U izvješću treba jasno razlučiti prikaze činjenica od tumačenja istih od strane organizacije koja izvještava. Provjere: R R R Izvješće iznosi i povoljne i nepovoljne rezultate i teme. Informacije u izvješću iznesene su u formatu koji korisnicima omogućuje uvid u pozitivne i negativne trendove glede učinka iz godine u godinu. Naglasak na različitim temama u izvješću razmjeran je njihovoj relativnoj materijalnosti. 13

16 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Usporedivost Teme i podaci trebaju se odabrati, sastaviti i iznijeti na dosljedan način. Podaci sadržani u izvješću trebaju biti izloženi na način koji dionicima omogućuje analizu promjena u učinku organizacije tijekom vremena, te omogućavaju i analizu učinka u odnosu na druge organizacije. Obrazloženje: Usporedivost je nužna za procjenu učinka. Dionici, korisnici izvješća trebaju biti u stanju informaciju o ekonomskom, okolišnom i društvenom učinku, iznesenu u izvješću, usporediti s prošlim učinkom organizacije, njezinim ciljevima i, u mjeri u kojoj je to moguće, s učinkom drugih organizacija. Dosljednost u izvještavanju omogućuje akterima unutar i izvan organizacije usporedbu i ocjenu napretka s obzirom na uspostavljene standarde a u sklopu rangiranja investicijskih odluka, aktivističkim kampanjama i dr. Pri uspoređivanju organizacija potrebna je osjetljivost prema čimbenicima kao što su razlike u veličini ili geografskom utjecaju organizacija te drugim okolnostima koje mogu utjecati na relativni učinak neke organizacije. Ukoliko je to potrebno, priređivači izvješća trebaju ponuditi objašnjenje koje će korisnicima izvješća pomoći pri razumijevanju čimbenika koji mogu pridonijeti razlikama u učinku među organizacijama. Dosljednost u korištenju metoda za izračun, grafičkom izgledu izvješća, te obrazlaganju metoda i pretpostavki korištenih u pripremi informacija, olakšava usporedivost tijekom vremena. Relativna važnost tema za određenu organizaciju i njezine dionike, vremenom se mijenja te se time razvija i sadržaj izvješća. Organizacija, međutim, u granicama načela materijalnosti, treba nastojati da u svojim izvješćima tijekom vremena bude dosljedna. Organizacija treba uključiti ukupne brojeve (tj. apsolutne podatke poput tona otpada) kao i omjere (tj. normalizirane podatke poput otpada po jedinici proizvodnje) kako bi omogućila analitičke usporedbe. U slučaju promjene granica, opsega, duljine izvještajnog razdoblja ili sadržaja (uključujući oblikovanje, definicije i upotrebu bilo kojeg pokazatelja u izvješću), organizacija kad god je to praktično, treba prepraviti tekuće podatke te usporedo navesti podatke iz prošlih razdoblja (ili obratno). Time se osigurava pouzdanost i smislenost informacija i usporedbi tijekom vremena. U slučaju da takvoga prepravljanja nema, u izvješću treba objasniti razloge kao i implikacije po tumačenje tekućih podataka. Provjere: R R R Izvješće i sadržani podaci mogu se uspoređivati iz godine u godinu. Učinak organizacije može se uspoređivati s oglednim vrijednostima (benchmarks). Svaka značajna promjena između izvještajnih razdoblja koja se odnosi na granicu, opseg, duljinu izvještajnog razdoblja ili iznesenu informaciju u izvješću, može se jasno prepoznati i objasniti. Mogućnosti izvještavanja Načela i upute Upute za osiguranje kvalitete izvješća ulaz Ravnoteža Jasnoća Točnost Pravodobnost Usporedivost Pouzdanost Slika 5: Načela za osiguranje kvalitete izvješća GRI

17 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG R R Tamo gdje su dostupni, izvješće koristi općeprihvaćene protokole za sastavljanje, mjerenje i prikaz podataka, uključujući GRI-ove Protokole uz pokazatelje sadržane u Smjernicama. Izvješće koristi Sektorske dodatke GRI-a, tamo gdje su ovi na raspolaganju. Točnost Iznesena informacija treba biti u dovoljnoj mjeri točna i podrobna kako bi dionici mogli ocijeniti učinak organizacije. Obrazloženje: Odgovori na gospodarske, okolišne i društvene teme i pokazatelje mogu se izraziti na mnoge različite načine, u rasponu od opisanih odgovora do detaljnih brojčanih mjerenja. Značajke koje određuju točnost informacije razlikuju se s obzirom na prirodu i korisnika informacije. Na primjer, točnost opisane informacije uvelike je određena stupnjem jasnoće, detalja i ravnoteže u prezentaciji unutar primjerenih granica izvješća. Točnost brojčanih podataka, s druge strane, može ovisiti o metodama i tehnikama korištenima u prikupljanju, sastavljanju i analiziranju podataka. Potreban prag točnosti koji je potreban ovisit će dijelom o namjeravanoj upotrebi informacije, naime određene će odluke zahtijevati veću razinu točnosti iznesene informacije od drugih. Provjere: R R R R R Izvješće navodi podatke koji su izmjereni. Tehnike mjerenja podataka i osnove za izračune primjereno su opisane i mogu se replicirati sa sličnim rezultatima. Odstupanje brojčanih podataka nedostatno je da bi u znatnoj mjeri utjecalo na sposobnost dionika za donošenje primjerenih i zasnovanih zaključaka o učinku. Izvješće upućuje na podatke zasnovane na procjenama te navodi temeljne pretpostavke i tehnike korištene za dobivanje procjena ili pak navodi izvor informacije. Brojčani navodi u izvješću valjani su na osnovi drugih iznesenih informacija i drugih dostupnih dokaza. 15

18 RG Smjernice za izvještavanje o održivosti Pravodobnost Do izvještavanja dolazi u redovitim razmacima te je dionicima informacija dostupna na vrijeme kako bi mogli donositi zasnovane odluke. Obrazloženje: Korisnost informacije usko je povezana s vremenom njezinog objavljivanja koje dionicima omogućuje da je učinkovito iskoriste u donošenje svojih odluka. Vrijeme objavljivanja odnosi se kako na redovitost izvještavanja tako i na neposrednost u odnosu na događaje opisane u izvješću. Iako je za određene svrhe poželjan stalni protok informacija, organizacija koja izvještava treba se opredijeliti za redovito davanje objedinjenih informacija o svojem ekonomskom, okolišnom i društvenom učinku u određenoj točki vremena. Dosljednost u učestalosti izvještavanja i duljini izvještajnih razdoblja također je nužna za osiguravanje usporedivosti informacije tijekom vremena i dostupnosti izvješća dionicima. Dionicima može biti od velike vrijednosti ako je raspored za izvještavanje o održivosti i financijsko izvještavanje usklađen. Organizacija treba postići ravnotežu između potrebe za pravodobnim davanjem informacija i važnosti da se osigura njena pouzdanost. Provjere: R R Informacija objavljena u izvješću još je nedavna s obzirom na izvještajno razdoblje. Prikupljanje i objavljivanje ključnih informacija o učinku usklađeno je s rasporedom izvještavanja o održivosti. Jasnoća Informacija se treba iznijeti na način da je razumljiva i pristupačna dionicima koji koriste izvješće. Obrazloženje: Izvješće treba iznijeti informaciju na način da je ona razumljiva, pristupačna i upotrebljiva cijelom nizu dionika organizacije (bilo u tiskanom obliku bilo drugim kanalima). Dionik treba biti u stanju pronaći željeni podatak bez ulaganja truda koji prelazi razumnu mjeru. Informacija treba biti iznesena na način da je ista shvatljiva dionicima koji su razumno upoznati s organizacijom i njezinim djelatnostima. Grafikoni i tablice s objedinjenim podacima trebaju pridonijeti pristupačnosti i razumljivosti informacija iznesenih u izvješću. Na jasnoću izvješća može utjecati i razina konsolidacije podataka ukoliko su isti znatno detaljniji ili pak manje detaljni no što to dionici očekuju. Provjere: R R R Izvješće sadržava razinu informacije koju traže dionici, ali izbjegava pretjerane i nepotrebne detalje. Dionici mogu naći željenu informaciju bez truda koji prelazi razumnu mjeru, pomoću pregleda sadržaja, pretraživanje interneta, internetskih poveznica ili drugih pomagala. Izvješće izbjegava upotrebu tehničkih termina, skraćenica, žargona ili drugog sadržaja, s kojima dionici vjerojatno nisu upoznati, te uključuje i obrazloženja (gdje je to potrebno) u relevantnim poglavljima ili u pojmovniku. R Informacija iznesena u izvješću (uključujući i onu predstavljenu na internetskim stranicama) jasno navodi vremensko razdoblje na koje se odnosi, kada će biti ažurirana i kada je izvršena zadnja nadopuna. R Podaci i informacije u izvješću dostupni su dionicima, uključujući i one dionike s posebnim potrebama u pogledu dostupnosti (na primjer, s obzirom na različite mogućnosti, jezike ili tehnologiju) GRI

19 Smjernice za izvještavanje o održivosti RG Pouzdanost Informacije i procesi korišteni u pripremi izvješća trebaju biti prikupljeni, zabilježeni, sastavljeni, analizirani i objavljeni na način koji se može podvrgnuti provjeri, te koji potkrijepljuje kvalitetu i materijalnost informacije. Obrazloženje: Dionici trebaju imati povjerenje u mogućnost provjere točnosti izvješća i njegovog sadržaja kao i mjere u kojoj su se primjenila načela izvještavanja. Informacije i podaci uključeni u izvješće trebaju biti potkrijepljeni internim procesima kontrole ili dokumentacijom koju mogu pregledati pojedinci koji nisu pripremali izvješće. Podaci o učinku koji nisu potkrijepljeni dokazima ne bi se trebali pojaviti u izvješću o održivosti, osim onda kada predstavljaju materijalnu informaciju, a samo izvješće daje nedvosmislena obrazloženja o svakoj neizvjesnosti u vezi s tom informacijom. Procese odlučivanja na kojima se temelji izrada izvješća treba dokumentirati na način koji omogućuje ispitivanje osnove ključnih odluka (kao što su procesi za određivanje sadržaja i granice izvješća ili sudjelovanja dionika). U osmišljavanju informacijskih sustava organizacije koje izvještavaju trebale bi predvidjeti i mogućnost ispitivanja tih sustava kao dijela vanjskoga verifikacijskog procesa. Provjere: R R R R Utvrđen je opseg i stupanj vanjske verifikacije. Organizacija može navesti izvor informacija korištenih u izvješću. Organizacija može ukazati na pouzdane dokaze koji potkrijepljuju pretpostavke ili složene izračune. Na raspolaganju je prikaz izvornih vlasnika podataka ili informacija, koji mogu posvjedočiti o njihovoj točnosti unutar prihvatljivih odstupanja Upute za izvještavanje u pogledu određivanja granice izvješća Usporedno s određivanjem sadržaja izvješća organizacija mora odrediti subjekte (primjerice, podružnice i zajednička ulaganja) čije će učinke predočiti izvješćem. Granica izvješća o održivosti treba obuhvatiti subjekte nad kojima organizacija ima nadzor ili znatan utjecaj, kako neposredno tako i posredno kroz svoje odnose s različitim subjektima u dobavljačkom lancu, te distributerima, kupcima i korisnicima. U svrhu određivanja granice treba primijeniti sljedeće definicije: 7 Nadzor: moć upravljanja financijskim i poslovnim politikama tvrtki radi izvlačenja koristi iz njegovih djelatnosti. Znatan utjecaj: moć sudjelovanja u odlukama o financijskim i poslovnim politikama subjekta, ali ne i moć nadziranja tih politika. Upute za određivanje granice izvješća koje slijede odnose se kako na izvješće u cjelini tako i na određivanje granice na razini pojedinih pokazatelja učinka. O svim subjektima unutar granice izvješća ne mora se izvijestiti na isti način. Pristup izvještavanju o određenom subjektu ovisit će o kombinaciji nadzora ili utjecaja organizacije nad tim subjektom, te o tome odnosi li se podatak na poslovni učinak, učinak upravljanja ili opisnu informaciju. Upute o granici izvješća zasnivaju se na uvažavanju činjenice da različiti odnosi uključuju različite stupnjeve pristupa informaciji i sposobnosti utjecaja na ishode. Na primjer, podatak o emisijama može se pouzdano prikupiti od subjekata koji se nalaze pod nadzorom organizacije, ali možda neće biti dostupan kada je riječ o zajedničkom ulaganju ili dobavljaču. Upute o granici izvješća koje slijede, određuju minimum očekivanja s obzirom na uključenost dobavljačkog lanca i lanca distributera/kupaca pri izvještavanju o pokazateljima i podacima o upravljanju. No organizacija može odrediti kako je, radi uključivanja subjekata iz dobavljačkog lanca i lanca distributera/kupaca, nužno proširiti granicu u pogledu određenog ili određenih pokazatelja. 6 Upute o granici izvješća izvedene su iz Protokola o određivanju granice izvješća. Buduće nadopune Smjernica uključit će sve daljnje pouke ili upute nastale na osnovi iskustva s Protokolom. 7 Daljnja rasprava o ovim terminima nalazi se u Protokolu o određivanju granice izvješća. 17