Jedra Boke. MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE KOTOR Oktobar 2013.

Transcription

1 Jedra Boke MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE KOTOR Oktobar I OVE GODINE U OKTOBRU ZAJEDNIČKO SJEĆANJE GRADOVA KRK I KOTOR NA LEPANTSKU BITKU I NJENE ZAVIČAJNE UČESNIKE Izlozba ˇ Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji Sa našim prijateljima sa hrvatskog ostrva Krka i ove godine početkom oktobra organizovali smo zajedničko sjećanje na čuvenu bitku kod Lepanta, i njene tragične sudionike, posade dviju galija Sveti Tripun Kotorski iz Kotora i Cristo Ressussitato sa Krka. U sklopu manifestacije pod nazivom Štorija o galiji Cristo Ressussitato kojom se u gradu Krku početkom oktobra svake godine obilježeva godišnjica ove, najveće pomorske bitke na vesla u istoriji koja je na Mediteranu prekinula tursku dominaciju i uticaj, naš Pomorski muzej i Kotorska biskupija su, priredili izložbu pod nazivom Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji. Izložba je održana od 5. oktobra do 5. novembra u romaničkom zdanju crkve Sv. Kvirina. Kroz izložbenu postavku predstavljena je 441 zavjetna pločica (ex-voto), koje su tematski uglavnim vezane uz brodove i Bogorodicu. Autori izložbe su italijanski stručnjak za mletačko zlatarstvo Pjero Paci (Piero Pazzi), generalni vikar Kotorske biskupije Mons. Anton Belan, direktorica pomorskog muzeja Crne Gore mr Mileva Pejaković Vujošević, kustosi Pomorskog muzeja Radojka Abramović i Ilija Mlinarević, te restauratori Muzeja Milica Vujović i Smiljka Strunjaš. U programu otvaranja izložbe u ime domaćina govorili su Maja Parentić, direktorica Centra za kulturu Krka, i Darijo Vasilić, krčki gradonačelnik, a u ime kotorskih priređivača ovog kulturnog poduhvata mr Mileva Pejaković Vujošević, don Anton Belan i Pijero Paci. (Nastavak na stranama 3, 4, 5, 6, 7 i 8 ) Fotografija: S. Dabinović Crkva sv. Kvirina, crkva zaštitnik Krčke biskupije i grada Krka, prilikom otvaranja izložbe Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji: Maja Parentić (lijevo), Darijo Vasilić, krčki gradonačelnik, mr Mileva Pejaković Vujošević, Pijero Paci i don Anton Belan

2 Jedra Boke MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE Jedra Boke je mjesečna publikacija Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru Oktobar godine Direktor Pomorskog muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević Prijatelji i saradnici Prof. dr Anton Sbutega Prof. dr Gracijela Čulić Prof. dr Milja Radulović mr Stevan Kordić Don Anton Belan Prof. dr Milenko Pasinović Antun Tomić Milan Sbutega Zoran Radimiri Željko Brguljan Petar Palavršić Radojka Janićijević Ilija Mlinarević Jelena Karadžić Slavko Dabinović Milica Vujović Smiljka Strunjaš Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje Drago Brdar Ekipa Televizije Crne Gore snimala emisiju o zavjetnim plocicama ˇ bokeljskih pomoraca Izložba Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji koja je održavana tokom cijelog oktobra na Krku i uopšte fascinantna tematika ex-voto pločica bokeljskih pomoraca privukla je pažnju i redakcije kulturno umjetničkog programa Javnog servisa Radio televizije Crne Gore (RTCG) čija je ekipa boravila u Pomorskom muzeju 16. oktobra radi snimanja emisije na tu temu. Ekipu je predvodio Milorad Mićo Miranović poznati TV autor, pedantni sakupljač, muzički i kulturni poslanik i vrsni znalac etnomuzikološkog nasljeđa Crne Gore. Sagovornici gospodina Miranovića bili su mr Mileva Pejaković Vujošević i generalni vikar Kotorske biskupije Mons. Anton Belan. Gospođa Pejaković Vujošević govorila je o kulturnom i duhovnom značenju izložbe na Krku, njenom značaju za širenje kulturne saradnje gradova Kotora i Krka. Uloga mons Belana bila je da bliže objasni šta je izlagano na Krku, kako su nastajale zavjetne pločice, te kakvo je njihovo mjesto u hrišćanskoj sakralnoj umjetnosti. Snimanje sa direktoricom Muzeja i generalnim vikarom Kotorske biskupije obavljeno je u biblioteci našeg muzeja, a dodatni kadrovi napravljeni su u izložbenom prostoru. Nakon što su obavili posao u Pomorskom muzeju saradnici RTCG-a snimali su u katedrali Sv. Tripuna. Prilog će biti emitovan u emisiji Kad prošetam Crnom Gorom. Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, Telefon: +382 (0) Fax: +382 (0) Website: pom.muzej.dir@t-com.me Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao je postepenim razvitkom prvobitne zbirke Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemeljene oko godine, koja je od godine otvorena za javnost, a godine preuređena i otvorena na prvom spratu sadašnje muzejske zgrade, barokne palate plemićke porodice Grgurina iz početka XVIII vijeka, koja je od godine kompletno restaurirana i adaptirana za potrebe Muzeja. Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice na bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske, njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate pomorske tradicije i kulturne baštine. Pomorstvo je u Kotoru počelo da se razvija za vrijeme srednjeg vijeka. Pomorski muzej sa dužnim poštovanjem čuva uspomene na te davne dane, na uspjehe slavnih kotorskih moreplovaca, umjetnika, brodograditelja, zanatlija, državnika i diplomata, posrednika između istoka i zapada. Pomorski muzej je institucija kulture Republike Crne Gore. 2 Jedra Boke - oktobar/2013. Don Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije, Mićo Miranović, autor, i mr Mileva Pejaković Vujošević u biblioteci Pomorskog muzeja pred početak snimanja (fotografija gore); Detalji snimanja za emisiju Fotografije: D. Brdar

3 IZLO BE Izloba Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji (Nastavak sa strane 1) Izložbeni ambijent u crkvi Sv. Kvirina pred početak manifestacije otvaranja sa srebrnim zavjetnim pločicama na uokvirenim panelima; U pozadini Klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj MAJA PARENTIĆ, direktorica krčkog Centra za kulturu, govorila je na početku svečane ceremonije otvarenja, koju su pjesmom oplemenile Klapa Kaštadi iz Poljica i Klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj. Ona je između ostalog rekla: Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo biti u ovome trenutku sa svima vama u crkvi sv. Kvirina, crkvi zaštitnika Krčke biskupije i grada Krka. Obzirom na moje porijeklo često sam u sjećanje prizivala jednu poslovicu koja me znala voditi, a što sam bila starija sve sam više uviđala njezinu istinitost. Ona glasi: Ako ne viruješ u Boga, pojdi na more, virovat ćeš! Zaista vjerujem, nastavlja Parentić, da ta poslovica mnogo govori te da se ova večer, ali cjelokupna manifestacija, mogu predstaviti baš putem tih riječi. Prije sedam godina grad Krk predstavljao je Hrvatsku u Lepantu na proslavi obilježavanja godišnjice Lepantske bitke, a ono što se otad zasigurno nije promijenilo jest činjenica da se ovdje ne radi tek o slavlju pobjede već o davanju zahvalnosti i prisjećanju na sve one koji su stradali u tom povijesno relevantnom okršaju i koji su time obilježili Mediteran, naše gradove, naše živote, kako one naših predaka tako zasigurno i budućih pokoljenja. Krenuvši u realizaciju manifestacije Štorija o galiji Cristo Ressussitato grad Krk došao je u pravom smislu riječi do obilježavanja slavne obljetnice, i to povezivanjem s ostalim sredinama mediteranskog kruga, stoga iznimna mi je čast po drugi put za redom ugostiti grad Kotor čija je galija Sv. Tripun, poput naše, sudjelovala u Lepantskoj bitki, ali i na potporama zahvaliti ponajprije predsjedniku Države Crne Gore Filipu Vujanoviću čije nas riječi u upućenom nam pismu podrške obavezuju da i nadalje priređujemo ovakva i slična događanja, zatim Ministarstvu kulture Crne Gore i Ministarstvu kulture Republike Hrvatske koji iz godine u godinu podržavaju naše projekte, a potom Krčkoj i Kotorskoj biskupiji koje također čine značajnu kariku u organizaciji ovogodišnjeg programa. Jedra Boke - oktobar/2013 3

4 IZLO BE Maja Parentić Darijo Vasilić Pijero Paci Don Anton Belan Izloba Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji (Nastavak sa prethodne strane) MR MILEVA PEJAKOVIĆ VUJOŠEVIĆ, direktorica našeg muzeja, poslije besjede gospođe Maje Parentić prisutnima, među kojima je bila i grupa od dvadesetak kotorskih sugrađana, govorila je o organizaciji izložbe, te o saradnji Pomorskog muzeja i krčkog Centra za kulturu. Isplovili smo iz drevnog grada Kotora i doplovili do vašeg lijepog i pitomog grada sa željom da pokažemo tek dio neprocjenjive kulturne baštine prostora Boke kotorske u povodu 442. godišnjice Lepantske bitke u kojoj je pored vaše galije Cristo Ressussitato sudjelovala i galija Sv. Tripun iz našeg Kotora. Zajedno s Kotorskom biskupijom i Pijerom Pacijem, stručnjakom za mletačko zlatarstvo, nastavlja Pejaković Vujošević, realizovali smo izložbu Ex-voto - zavjetni darovi bokeljskih pomoraca, a zahvaljujući direktorici krčkog Centra za kulturu Maji Parentić i njenim saradnicima, ta je izložba svoje mjesto pronašla u istorijskom zdanju crkve sv. Kvirina. Izložba uključuje 441 zavjetnu pločicu (ex-voto), koje su tematski uglavnim vezane uz brodove i Bogorodicu. Na njima su iskazane emocije i poruke o životnim nedaćama pomoraca prisutnim u dubinama njihove duše, kao i dubinama mora. Autori tih zavjetnih pločica svojim su porukama oplemenjivali svoj život, odnos prema Bogu, svijetu i vremenu u kojemu su živjeli. Te srebrne pločice čine jedinstvenu i unikatnu cjelinu u europskom kontekstu budući da se ni na jednom drugom mjestu ne nalazi tako veliki broj primjeraka ovakvih reljefa u srebru kao u crkvama Boke kotorske. Ova izložba svjedok je naših mediteranskih veza kako kroz kulturnu nit, tako i kroz istorijsku i geografsku sferu, s uvjerenjem da će ona dati pun doprinos unaprijeđenju odnosa gradova Kotora i Krka. Vjerujem da ćemo i nadalje zajednički realizovati brojne kulturne i druge projekte na zadovoljstvo svih jer na to nas obavezuju dragocjene i dugotrajne morske veze kroz snažan socio-kulturni i etnološki identitet. Do našeg sljedećeg susreta u Kotoru želim da se Vaše oči odmore, a Vaša duša oplemeni u susretu sa ovim dragocjenim predmetima koji zauzimaju vidno mjesto u umjetničkom naslijeđu Boke i imaju visoki stvaralački domet. Napustili su svoja kultna mjesta, svoja odredišta, crkve u Perastu, Dobroti, Prčanju i Stolivu, da bi bili predstavljeni publici grada Krka, rekla je mr Mileva Pejaković Vujošević. DON ANTON BELAN govorio je o istorijsko-duhovnom ambijentu u kome su nastajale ex-voto, te o samim pločicama, njihovoj tematskoj simbolici i obimu te vrste duhovno-kulturne baštine i o dalekim vezama Kotora i Krka. Dvije znamenite bitke, jedna u XVI. stoljeću, a druga u XVII. stoljeću, jedna na moru, Lepant, a druga na kopnu, Beč, na jednoj strani križ, a na dragoj polumjesec, bile su presudne u Fotografije: S. Dabinović 4 Jedra Boke - oktobar/2013

5 očuvanju onovremene pretežno kršćanske fizionomije Europe. Budući da su naša dva grada od postanka pa do danas, svoju sudbinu bez mogućnosti izbora vezali za more, autori su ovu izložbu posvetili hrabrim pomorcima i ratnicima krčke i kotorske ratne galije, sudionicima Lepantske bitke, koja je bila toliko značajna, na osobit način za područje Mediterana, da se u Mletačkim izvorima često puta i ne piše godina tog sudbonosnog događaja. Umjesto nje upotrebljava se sintagma anno magnae navalis victoriae. Godina velike pomorske pobjede, ili post magnam navalem victoriam, nakon velike pomorske pobjede. U osvit, i izlazak sunca, 07. listopada godine više od ljudi ukrcanih na preko 500 brodova pošlo je u susret vlastitoj sudbini. Jedna trećina nije vidjela zalazak tog istog sunca. Krčka i kotorska ratna galija, te njihove posade sudjelovale su u toj bitci, u sastavu Svete lige i mletačke flote, kao pripadnici istog naroda, vjere i države. veze zahvale upisivali u srebrne pločice i poklanjali Onoj uz čiji su zagovor milost primili. Danas je u Kotorskoj biskupiji sačuvano oko takvih zahvala, to je najveća zbirka exvoto srebrnih pločica pomorskog sadržaja na svijetu. Do godine bilo ih je 4.500, tada je na štetu povijesti bilo pretopljeno takvih zavjeta od kojih je urađeno šest velikih srebrnih svijećnjaka koji teže 30 kilograma za Bogorodičinu crkvu na Prčanju. Zavjet je ipak opstao, samo je primio drugu formu. Osim memorije koja nas povezuje s Lepantom i koju Vaš grad kroz ovaj tjedan komemorira, i radi koje smo danas svi zajedno ovdje, ja bih želio podsjetiti poštovane građane Krka na jednog značajnog biskupa Alberta Dujmića, za kojega je papa Pio IV kazao da u Crkvi ne postoji stolice koje on ne bi bio dostojan. To je potvrdio i hrvatski renesansni pjesnik Splićanin Jerolim Kavanjanin stihovima: Di e Kotoraš Albert Dujmi Veljski biskup pun znanosti, ki tač može i tač umi, da ga Pio zvani dosti, hvali i kliče da dostoi sve što u crkvi svetoj stoi. Fotografije: S. Dabinović Ova izložba posvećena je u spomen njima, a događa se gotovo uoči 442 godišnjice tog događaja. Non vivere sed navigare necesse est! Nije nužno živjeti, ali je nužno ploviti. Istinitost ove Plutarhove sentence potvrđuju i primjerci srebrnih zavjetnih pločica bokeljskih pomoraca koje vam večeras predstavljamo kao jednu priču u kojoj su glavni akteri: čovjek, more i Bogorodica. Bogorodica posrednica svih milosti i Stella mariszvijezda mora. Njoj u zahvalu don Huan od Austrije, vrhovni komandant kršćanske flote, iskrcavši se nakon bitke u Napulju, položio je na oltar svoju sablju, a mletački Senat dao je izraditi sliku Lepantske bitke i na njoj ispisao riječi zahvale: Non virtus, non arma, non duces sed Maria Rosarii victores nos fecit - Niti hrabrost, niti oružje, niti vojskovođe već Marija od Krunice učinila nas je pobjednicima. Svaka od ovih srebrnih pločica koje su pred nama predstavlja jednu sudbinu, jedan usud, koji je uz molitvu postao milost, a sve su milosti jedna velika obveza. Bokeljski mornari su te ob- Dujmić je bio krčki biskup od godine. Rođen je u Kotoru oko godine. Njegovim nastojanjem kotoranin Tiburcije Buća bio je imenovan u drugoj polovici XVI. stoljeća prvim ispovjednikom za hrvatski jezik u rimskoj bazilici Svetoga Petra. Izneseno dovoljno govori o opravdanosti ove izložbe nakon Venecije i Sevilje ovdje na Krku. Stoga u ime Kotorske biskupije hvala svima onima koji su na bilo koji način doprinjeli u realizaciji ove izložbe. U prvom redu Pomorskom muzeju iz Kotora, Centru za kulturu grada Krka, Krčkoj biskupiji te gradu Krku. Priča sa ex-voto pločica neka nas podsjeti da je čovjek metafizička stvarnost Homo orans, biće koje moli i koje je usmjereno onkraj životnog vela. Umjetnička vrijednost izloženih zavjeta neka nas oplemeni ljepotom u kojoj se nazire ishodište one vječne i neprolazne. Na pažnji i strpljenju hvala, riječi su don Antona Belana Jedra Boke - oktobar/2013 5

6 IZLO BE PIJERO PACI, stručnjak za mletačko zlatarstvo, govorio je o jedinstvenosti zavjetnih pločica bokeljskih pomoraca i o njihovom značaju u okvirima Mediteranskog kulturnog nasljeđa. U prigodi bratimljenja Kotora i Krka postavljena je ova izuzetno vrijedna izložba. Zavjetne pločice koje čine postavku u crkvi sv. Kvirina uglavnom su iz crkve Gospe od Škrpjela, a znamo da je to svetište jedno od većih Bogorodičinih svetišta na području Dalmacije. Svaka od ondje izloženih pločica nije tek umjetničko djelo već i molitva pojedinog mornara koji je svoj zavjet odlučio materijalizovati baš na taj specifičan način. Ono što je utisnuto na te zavjetne pločice može se najbolje osjetiti u samoj Boki koja je njihov dom, međutim one nam ipak otkrivaju istoriju pomorstva koja je zajednička čitavom Jadranu. Posebnost ove važne zbirke jest u tome što se ovdje radi o najvećoj umjetničkoj zbirci zavjetnih pločica u svijetu jer mnoge su u vrijeme Napoleonskih ratova, kada su ih imale i druge crkve, pretopljene i upotrebljavane u druge svrhe; stoga ono što možemo otkriti u Boki kotorskoj doista je nešto jedinstveno. navodi Pijero Paci, DARIJO VASILIĆ, gradonačelnik grada Krka, izrekao je zahvalnost što je izložba organizovana baš na Krku. Najprije veliko mi je zadovoljstvo, ističe ovdje u romaničkom zdanju crkve sv. Kvirina ugostiti Pomorski muzej Crne Gore iz Kotora i Kotorsku biskupiju, te naravno vrijednu zbirku zavjetnih pločica koja nam je ovdje predstavljena. Radi se o umjetničkom i kulturnom događaju najvišeg ranga jer samo je nekoliko europskih gradova imalo priliku ugostiti ovaj jedinstveni postav, a Krk je prvi u našim (nacionalnim) okvirima zahvaljujući najviše prijateljima s kojima smo i dosad uspješno surađivali. Veliko je zadovoljstvo da upravo ova značajna tematska zbirka predstavlja temelj za obilježavanje 442. godišnjice Lepantske bitke i organizaciju Štorije o galiji Cristo Ressussitato koja se kao manifestacija već šestu godinu za redom uspješno održava na području grada Krka. IZ KATALOGA IZLOŽBE Ex-voto Boke Kotorske Boka Kotorska imala je rijetku sreću da je sačuvala svoje umjetničko nasljeđe koje je ostalo nedirnuto i pored teških ratnih zbivanja, osobito u doba Napoleonovih ratnih sukoba XIX stoljeća. To se uočava i na srebrnim ex-voto pločicama starije izrade koji su u ostalim dijelovima Evrope sasvim nestali. Osim u Kotoru, glavnom administrativnom centru Boke Kotorske, u svim njenim manjim mjestima: Herceg Novom, Perastu, Dobroti, Škaljarima, Mulu, Prčanju i Stolivu, postoje pobožna sjećanja bokeljskog naroda, utisnuta u srebrne ex-voto, pločice posvećene Bogorodici i svecima. Veliki broj je iz epohe baroka, dok su druge savremenije i potiču iz XIX vijeka, a ima nekih i nakon Prvog svjetskog rata. Kotor je zajedno sa Zadrom u mletačkoj Dalmaciji imao svoju zlatarsku istoriju. Ipak grad Kotor i Boka Kotorska premašuju Zadar, čija je uloga u tom umjetničkom zanatstvu bila u svemu skromnija. Zlatarstvo cvjeta već prije mletačke aneksije (1420), da bi tokom 15 vijeka počelo da propada. Ostalo je zahvaljujući malim obrtničkim radnjama sve do kraja XVIII vijeka. U spisima (dokumentima) za Zlatarsku konferenciju koju je naredila uprava načelnika Kovnice novca godine, Kotor se slabo spominje i to u oznakama na dragocjenim metalima i oznakama 6 Jedra Boke - oktobar/2013. koji potvrđuju postojanje zlatarskih radnji u gradu. Nobično bogatstvo srebrnih ex-voto pločica darovanim glavnim crkvama u Boki Kotorskoj potvrda su umjetničkog zanatstva tih krajeva koji su ekskluzivno pripadali katoličkom svijetu. Glavne zbirke ex-voto u Boki Kotorskoj su koncentrisane u slijedećim mjestima: Perast Svetilište Gospe od Škrpjela Crkva SV. Antona Padovanskog Dobrota Crkva Sv. Mateja Kotor Katedrala Sv. Tripuna Crkva Gospe od Zdravlja Muo Crka Sv. Kuzme i Damjana Prčanj Crkva Rođenja Bogorodice Stoliv Crkva Sv. Marije Tivat Ostrvo Gospe od Milosti Najveća zbirka zavjetnih pločica nalazi se u Svetištu Gospe od Škrpjela čija je registracija i katalogizacija počela godine proučavanjem 15 panela koji se nalaze na zidovima crkve, a čiji su rezultati bili objavljeni sljedeće godine u studiji koja sadrži 923 ex-voto pod nazivom: Srebrne zavjetne pločice u Svetilištu Gospa od Škrpjela u Boki Kotorskoj. U njoj će sukcesivno biti razmotrene zavjetne pločice u oltarskom dijelu i bočno od oltara koje broje još 504 primjeraka. Ovim istraživanjima ex-voto u Boki Kotorskoj nastojali smo da pronađemo tragove lokalnog zanatstva tog tipa i da pretpostavimo, tokom katalogiziranja, postojanje i drugih nukleusa srebrnih votivnih pločica na teritoriji Boke Kotorske. Pronašli smo još 33 ex-voto pločica peraške provenijencije u crkvi Sv. Antona Padovanskog i jednu u katedrali Sv. Tripuna. U crkvi Sv. Marije u Stolivu 20, crkvi svetih Kuzme i Damjana na Mulu 161, crkvi Sv. Mateja u Dobroti 64, a u ostrvu Gospe od Milosti pred Tivtom 54. Ostale su u Katedrali u Kotoru. Iznenađujući je broj ex-voto pločica koji je sačuvan na Prčanju u crkvi Rođenja Bogorodice. Tamo se na jednom antependijumu nalaze 173 zavjetne pločice, a na dva panoa ostale 21, koje potječu iz stare crkve koja se nalazi na brdu. Druga dva panoa sadrže ukupno 34 komada ex voto pločica. I ovo religiozno i kulturno naslijeđe je pretrpjelo teška oštećenja koja se odnose na samo dva perioda kad nismo mogli rekonstruisati mnoge događaje iz svakodnevnog bokeljskog života, a vezani su za donatore samih zavjetnih darova i za život u tom kraju. Prvi događaj desio se na Prčanju zbog jedne nagle odluke komunalne uprave iz godine da se 2000 srebrnih ex-voto otope da bi se napravilo šest novih srebrnih svi-jećnjaka za glavni oltar. Druga epizoda je događaj krađe ex-vota u crkvi Gospe od Zdravlja na kotorskoj tvrđavi koju je počinila italijanska vojska prilikom svog povlačenja godine.

7 Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da među srebrnim liturgijskim predmetima koje su Francuzi otopili za vrijeme dok su bili u opsadi godine, nije bilo i srebrnih zavjetnih pločica. Među rukotvorinama od srebra koje se danas nalaze u crkvama Boke Kotorske, uočava se određena tipologija ex vota koja nas navodi na zaključak da potiču iz istog izvora i da su plod pobožnosti i pokloni crkvi od strane vjernika iz iste sredine. Skoro svi zavjetni darovi su posvećeni Majci Božjoj kao zaštitnici pomoraca, u nadi da će ih samo ona spasiti od teških opasnosti prilikom plovidbe. Pod njenom nebeskom zaštitom pomorci su uvijek nalazili i osmišljavali svoj život i svoju plovidbu. Najveći broj zavjetnih darova pokloni su, (sl ) kapetana, mornara, ribara, zanatlija i, u rijetkim slučajevima, darovi anonimnih donatora. Brojne darove su prilagale obitelji pomoraca, trgovaca i ljudi koji su bili u službi mletačke vojske. Legende na darovima napisane su na latinskom jeziku ili na mletačkom dijalektu. Latinski jezik, kao liturgijski, ograničen je na samo četiri početna slova rečenice koja glasi: Zavjet učinih, milost primih (V. F.G. A.) Votum fecit gratiam accepit. Mletački dijalekt je obojen koloritom svakodnevnog govora koji se govorio na čitavoj teritoriji Republike. Iako nema natpisa na slavenskom jeziku ipak je neupitna činjenica da je na ovim prostorima živio slavenski narod koji je govorio svojim jezikom. To potvrđuje i stilska raznolikost natpisa na darovnim pločicama kao i kulturna, umjetnička i etnička osobenost i slojevitost u samom iskazu kulta Bogorodice kao i u interferencijama idioma u zapisima na slavenskom i romanskom. Slojevitost u izrazu rezultirala je povijesnim prožimanjima i simbiozama različitih etničkih i lingvističkih slojeva koji su se na prostorima Boke Kotorske stoljećima susretali. Gradske etničke strukture stalno su se mijenjale i na taj način postajale vitalne i dinamične što im je omogućavao kontinuitet urbanog života i kompleksni sadržaji suživota na istim prostorima. Promatrajući političku geografiju Boke Kotorske uočava se i etnička neujednačenost u Herceg Novom i u Risnu, do Turski uticaj na jezik stanovništva romanskog, slavenskog i turskog etničkog porijekla. U Perastu, stanovništvo je bilo slavenske provenijencije koje je ranije bilo romanskog porijekla. U Kotoru, je međutim, dominirao bilingvizam stanovnika koji su govorili romanskim, italijanskim i slavenskim jezicima. U ostalim manjim mjestima Boke Kotorske većinsko je bilo slavensko stanovništvo. Međutim, dio stanovništva govorio je mletačkim dijalektom bez obzira na etničku provenijenciju, budući da je taj jezik (dijalekt) bio lingua franca na Jadranu i službeni jezik administracije i pomorske terminologije. Drugu polovinu XVI stoljeća karakteriše i pojava pravoslavnog stanovništva koje je slabo poznavalo mletački jezik, a često je, u pobožnosti i kultu Bogorodice, IZLOZENA ˇ DJELA - U nemogućnosti da izložimo čitavo blago koje čine srebrni zavjetni darovi Kotorske biskupije, napravili smo izbor, prikladan za ovu prigodu. On predstavlja jednu sintezu izbora ovih specifičnih umjetničkih djela koja će privući posjetitelja da i na ovaj način upoznaju zanimljivu povijest bokeljskog pomorstva. Izbor obuhvata djela raspoređena na osam panela. slijedilo katoličke običaje budući da su i sami hrišćani. Tako se može potvrditi da je i taj dio stanovništva ponekad posvećivao Gospi zavjetne darove, ali bez uobičajenih legendi koje bi olakšale identifikaciju darovatelja. U tekstovima mnogih legendi uočavaju se ortografske pogreške koje se pripisuju različitim uzrocima. Među prvima može se pretpostaviti da narod nije bio dovoljno pismen, a i sami zlatari su mogli načiniti greške kako u transkripciji, tako i u čitanju u toku kopiranja, tim prije ako su i sami često bili analfabete. U nekim slučajevima greške se mogu pripisati i samom naručitelju ex voto, budući da se legenda utiskivala nakon izrade dara prigodnim alatom što je radio sam zlatar. Jednostavnost i realnost natpisa na zavjetnim pločicama je veoma značajna za njihovo razumijevanje, a njihov kontekst nam asocira jednu daleku stvarnost, danas zaboravljenu. Dva su centra za produkciju ex vota u baroknom periodu, jedan je u Boki Kotorskoj, odnosno u Kotoru, drugi u Veneciji. Djela načinjena u Boki su sa umjetničkog stanovišta dosta skromna, dok ima i drugih koja su vrlo kvalitetne izrade. Ona predstavljaju inserte iz pomorskog života, brodove različitih tipova od ratnih i trgovačkih do ribarskih. Najčešće su predstavljeni modeli: karavela, koka, fregata i fregaduna, bracera, trabakula, polaka, šambeka, galija, pijelega i tartana i dr. Jedra Boke - oktobar/

8 IZLO BE DNEVNIK KRČKE IZLOŽBE: Skupina kotorana, u kojoj su bili don Anton Belan, osam članova Pomorskog muzeja i 15 prijatelja Muzeja željnih da vide izložbu i posjete Krk, pošla je na put rano ujutro 3. oktobra. Uz pjesmu, duhovite šale i priče vrijeme je u autobusu prevoznika Dejana Maslovara iz Tivta prolazilo brzo (fotografija1). Na Krk smo stigli istog dana predveče, gdje nas je radosno dočekala Maja Parentić, direktorica tamošnjeg Centra za kulturu koji je bio domaćin našeg boravka. Sjutradan, 4. oktobra, na gradskoj rivi je, izlaganjem replike vesla krčke galije trireme u prirodnoj veličini (dužina 12,5 m; težina 250 kg) počelo obilježavanje 442. godišnjice Lepantske bitke. Veslo je bilo položeno na kavalete te se tako postavljeno moglo pokretati na isti način kao što se to nekada činilo na galijama. Simulacije zaveslaja pratio je nastup krčkih folkloraša plesača, pjevača i sopelaša. Uveče, istog dana, u galeriji Decumanus otvorena je izložba Prostorna razotkrivanja riječke autorice Tee Paškov Vukojević čije su slike i skulpture inspirisane koloristički upečatljivim ambijentima Mediterana (fotografije 3 i 4). Izložbu je otvorio gradonačelnik grada Krka Darijo Vasilić. Nakon otvaranja izložbe i razgledanja lijepih slika Tee Paškov Vukojević za Kotorane je organizovana večera u konobi Tri maruna gdje su kotorskim muzealcima naši krčki domaćini uručili poklon - prugaste majice sa grbom Kotora na prednjoj strani i nazivom našeg muzeja na leđima (fotografija 5), a don Belanu darivali duhovitu karikaturu na kojoj je on sa papom Franjom kao dentistom. Ujutro slijedećeg dana ekipa našag muzeja sa don Belanom je pošla u crkvu Sv. Kvirina da postavi izložbu Zavjetni darovi sa pomorskom tematikom u Kotorskoj biskupiji. Na gradskoj rivi uslikali smo se pored velikog vesla krčke trireme (fotografija 6), a ispred ulaza u crkvu Sv. Kvirina napravili smo grupni portret sa gospođom Majom Parentić (fotografija 7). Nešto kasnije, pošto je izložba postavljena, don Belan, direktorica Muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević i Božana Biskupović, sekretar Muzeja, i bibliotekar Slavko Dabinović posjetili su direktoricu Centra za kulturu u njenom radnom prostoru gdje smo se dogovorili o realizaciji projekta održavanja izložbe Krk - otok vila koja treba da se održi slijedeće godine u Kotoru (fotografija 8). Predveče, oko 17 sati, našli smo se ispred crkve Sv. Kvirina gdje su nas prije početka programa otvaranja izložbe dočekala dvojica simpatičnih mladića u tradicionalnim krčkim odorama (fotografija 9), kao i pjesma klape Kaštadi za dobrodošlicu. Nakon održanih besjeda, sa krčkim domaćinima smo razmjenili prigodne poklone. Direktorica našeg muzeja je gradonačelniku Krka uručila kopiju Koronelijeve karte Boke Kotorske iz godine, dok je gospodin Darijo Vasilić direktorici Muzeja darivao sliku Palate Grgurina rađenu u tehnici vina, autora Saše Lončarića (fotografija 10). Dio kotorske grupe sutradan se u obilasku Krka uslikao na glavnom trgu Dobrinja sa gradonačelnikom tog mjesta (fotografija 11). Sa Krka smo pošli 8. oktobra. Povratak je bio veseo kao i odlazak pa je tako održana i šeretska aukcija don Belanove karikature Jedra Boke - oktobar/2013

9 NA 15. PO REDU LUČINDANSKIM SUSRETIMA CRNOGORACA U ZAGREBU NA KOJIMA JE PREDSTAVLJEN KOTOR Lučindanski susreti u sali Kina Studentskog centra 29. oktobra Promocija Pomorskog muzeja i našeg izdavackog ˇ poduhvata knjige Ljudi Boke uzagrebu je 29. oktobra održana petnaesta po redu manifestacija Lučindanski susreti Crnogoraca na kojima je predstavljen Kotor koji je svojom jedinstvenošću i neskrivenom ljepotom oduševio mnogobrojnu publiku. Predstavljanje grada gosta iz Crne Gore na Lučindanskim susretima događa se sedmu godinu za redom, a prije Kotora promociju na ovoj manifestaciji su imali Budva, Bar, Bijelo Polje, Cetinje, Danilovgrad i Tivat. Manifestaciju su organizovali Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro Zagreb, uz pomoć Savjeta za nacionalne manjine. Njen pokrovitelj ovoga puta je bio gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić. Ovogodišnji Lučindanski susreti su organizovani u spomen i slavu na Svetog Petra Cetinjskog, crnogorskog vladike, pisca poslanika jevanđeoske snage i svetog ratnika za slobodu i dostojanstvo Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, Mr Mileva Pejaković Vujošević i Ilija Mlinarević govore na Lučindanskim susretima čovjeka. Prije tačno 200 godina (29. oktobra godine) nakon rata sa Francuskom potpisao je sporazum o ujedinjenju Crne Gore i Boke, čijoj godišnjici su takođe posvećeni ovogodišnji Lučindanski susreti. Pozivu organizatora odazvalo se preko 800 Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore iz svih dijelova Hrvatske, okolnih država i Crne Gore. Delegaciju grada Kotora činili su direktorica Pomorskog muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević i Ilija Mlinarević, kustos Muzeja, Mirza Krcić, direktor Turističke organizacije Kotor, Tvrtko Crepulja, potpredsjednik kotorske opštine, Duška Banićević, sekretarka SO Kotor. Uz gradonačelnika grada Zagreba, pokrovitelja manifestacije, susretu je prisustvovao ambasador Crne Gore u Zagrebu Igor Građević, izaslanik predsjednika Vlade Crne Gore Nebojša Kaluđerović, predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović i poznati režiser Veljko Bulaić. Tu je bila i Maja Perfiljeva, koja je u okviru Lučindanskih susreta imala svoje veče. Zbog spriječenosti da prisustvuju pozdrave su uputili: predsjednik Republike Hrvatske (RH) prof. dr. sc. Ivo Josipović, predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, predsjednik Vlade RH Zoran Milanović; predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, prvi ambasador Crne Gore u RH Branko Lukovac, predsjednik Opštine Kotor Marija Maja Ćatović, gradonačelnik Grada Samobora Krešo Beljak. Pomorski muzej smo na skupu u Zagrebu predstavili nakon što su završene projekcija filma Kotor za sva doba i folklorne tačke. O Muzeju je najprije govorila direktorica mr Mileva Pejaković Vujošević, koja je i prva pozdravila skup u ime gostiju iz Kotora. Potom je publici prikazan film o Pomorskom muzeju, a nakon par folklornih tačaka kustos našeg muzeja Ilija Mlinarević predstavio je knjigu prof dr Antuna Sbutege Ljudi iz Boke, koju je naš muzej izdao avgusta prošle godine, i u kojoj autor apostrofira ličnosti koje su obilježile istoriju Boke. Prema riječima kustosa Mlinarevića, knjiga je sažeto svjedočanstvo o ljudima iz Boke, čiji su uticaji prelazili geografske okvire i nastojali da svojom osobenošću i humanošću zadovolje, ne samo svoja, nego i druga, šira, Slavenska nastojanja u vremenu koje ih je formiralo. Priča o ljudima Boke započinje antičkim vremenima, mitovima i legendama, a završava sadašnjim trenutkom. Autor nije zaboravio legende o vili Alkimi, Kadmu i Harmoniji i Teuti koje nas vode davnim stvarnim ili izmišljenim tragovima i zaustavlja se na trenutak kod istorije - stvarnosti koju predstavlja Andreacije Saracenis ktitor crkve Sv. Tripuna, njegovog zapisa u kamenu kojim je ostavio spomen na gradnju crkve Sv. Tripuna za prošla i buduća vremena. Ljudi iz Boke su stvarali njenu istoriju: sveci, slikari, štampari, moreplovci, učitelji, kapetani jedrenjaka, admirali, diplomate, muzičari, pisci i svećenici. Svi oni doprinijeli su svojom kreativnošću, Jedra Boke - oktobar

10 (nastavak sa strani 9)...duhom, vizijom budućnosti da Boka postane izuzetan i neponovljiv predio snova, stvaralaštva stvarnosti, sadašnjosti i budućnosti, rekao je Mlinarević i dodao: Svaka od predstavljenih ličnosti, svojim bogati stvaralačkim potencijalom, suvereno vlada, bilo religioznim doktrinama, poetskim kanonima, štamparskim vještinama, kistom ili vajarskim dlijetom, kormilom jedrenjaka, filozofijom i politikom. Većina njih plovila je morima, osvajala Mediteran, borila se na moru i nestajala u njemu. Neki su kao kapetan Ivo Vizin osvojili svijet, a neki kao Viktor Vida ili don Branko Sbutega govorili o njemu sa poetskim i socijalnim nadahnućem. Drugi su kao: Lovro Dobričević, Tripo Kokolja, Vasko Lipovac ovjekovječili na svojim slikama i skulpturama vjeru naroda, iskrene zanose posvećenosti u sadašnje trenutke njegovog života u realnosti koja ga takođe definiše i tumači. Dok je narod ostavljao tragove svoje pobožnosti na otocima, crkvama i zapisima na kamenu, dotle su neustrašivi pomorci svojim jedrenjacima ostavljali svoje tragove po Mediteranu, njegovim lukama i okeanima Svijeta. U svemu ovome Boka je bila polazište i sidirište. Boka im je bila zavičaj iz koga su odlazili i vraćali se dok god im je život to dopuštao. Susret sa Lidijom Laforest Boravak u Zagrebu direktorica Pomorskog muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević i kustos Ilija Mlinarević iskoristili su da, zajedno sa Duškom Banićević, sekretarom Optine Kotor, posjete Lidiju Laforest, unuku jednog od utemeljivača fotografije u Boki Franca Tiarda de Laforesta i kćerku takođe poznatog majstora fotografije Feliksa Laforesta. U porodici Lidije Laforest povezani su i Kotorani i Bečani, oni čisti i oni s korijenima burgundske plemićke familije Thiard de Bissy. Susret je upriličen u Galeriji Karas gdje je održavana retrospektivna izložba djela ove poznate grafičke dizajnerice i fotografske umjetnice sa diplomom zagrebačke Akademije primijenjene umjetnosti. Prisutne su bile i advokatica i prijateljica gospođe Laforest mr Lana Srkoč, te dr Koraljka Kuzman Šlogar, voditeljica dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i autorka elektronskog foto-albuma narodnih nošnji na fotografijama Franca Laforesta čiju je izradu pomogao i naš muzej. Sa gospođama Srkoč i Kuzman Šlogar tom pilikom dogovorili smo se o organizaciji izložbe fotografija članova porodice Laforest koja će, kako je zamišljeno, prvo biti održana u Zagrebu, potom u Kotoru, a zatim u nekoliko drugih gradova u kojima su živjeli i radili članovi te znamenite porodice. Lidija Laforest rođena je u Herceg Novom g. Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu završila je g. a majstorski ispit iz fotografije položila je g. Članica ULUPUHA (Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti Hrvatske) postala je g. Njenu biografiju krase brojna umjetnička dijela, radovi, izložbe, te 30 godina radnog iskustva na poslovima grafičkog dizajna (posebno tokom 60-tih i 70-tih godina 20. vijeka). Razgledanje djela prve dame grafičke umjetnosti u Hrvatskoj izloženih u Galeriji Karas, te grupna fotografija sa umjetnicom na kojoj su: Ilija Mlinarević, Duška banićević, mr Lana Srkoč, Lidijom Laforest, mr Mileva Pejaković Vujošević i Tvrtko Crepulja, potpredsjednik opštine Kotor NAš KANTuN Dotjerivanje prostora u Palati Grgurina Krajem oktobra u Pomorskom muzeju smo započeli dotjerivanje radne sobe u kojoj rade kustosi Radojka Abramović, Jelena Karadžić i Ilija Mlinarević, te konzervator Milica Vujović, kao i radne prostorije restauratorke našeg muzeja Smiljke Strunjaš. Takođe smo planirali farbanje salona u kome je smješteno Odjeljenje školstva i pomoćnog stepeništa, kao i popravku brava na vratima u radnom prostoru našeg osoblja. Molersko-farbarske radove izvodi naš majstor za sve Vicko Milutin, koji će uraditi i popravku ili zamjenu brava. Majstorima sa strane povjerili smo samo hoblovanje parketa u sobi za kustose iz razloga što Muzej ne posjeduje mašinu kojom se to radi. Planirali smo da se ovaj posao završi početkom novembra. Vicko Milutin farba zidove u sobi kustosa 10 Jedra Boke -oktobar/2012.

11 Pomorstvo u KOTORu danas Luka Kotor je u oktobru registrovala 59 dolazaka 36 različitih kruzera. Dolazili su slijedeći kruzeri: Azamara Quest MSC Armonia Rotterdam Armonia MSC (3, 10, 17, 24. i 31), Artemis (25), Artania (1), Athena (3, 13. i 24), Azamara Quest (1), Celebrity Silhouette (13), Costa Classica (3, 10, 17, 24. i 31), Cristal Serenity (23), Delphin (27), Deutschland (29), Equinox (2, 14. i 26), Grand Holiday (31), Kristina Katarina (21), La Belle de l'adriatique (2, 9, 16, 23. i 30), Legend of the Seas (23), Kruna Mora (7), Main Schiff 2 (9), Marina (25), Minerva (26), Noordam (12), Pacific Princess (1), Pan Orama (1), Riviera (29), Rotterdam (27), Royal Clipper (9), Ryndam (22), Sea Cloud II (2. i 15) Sea Dream I (7. i 10), Seabourn Spirit (11. i 18), Serenissima (14, 19. i 26), Seven Seas Voyager (29), Silver Spirit (20), Silver Wind (8), The World (3 - boravio tri dana), Thomson Majesty (10. i 24), Wind Surf (4. i 28). Artania Legend of the sease Noordam Celebrity Silhouette Delphin Deutschland Grand Holiday Main Schiff 2 i RoyalClipper Fotografije: D. Brdar Luka Kotor 26. oktobra oko 12 sati: Kruzeri Equinox (sidro), Minerva (vez - Riva), Athena (vez - Škurda) i Serenissima (vez - Riva). Ispered Athene, na vezu Škurda bio je još kruzer Artemis (na fotografiji zaklonjen Serenissimom) Jedra Boke - oktobar/

12 UZ GODIŠNJICU LEPANTSKE BITKE NIKOLA SPALITIN SA RABA ZABORAVLJENI JUNAK NAJVEĆEG OKRŠAJA GALIJA: Najveća pomorska bitka brodova na vesla odigrala se 7. oktobra godine. Evropske galije izvojevale su u toj bici pobjedu nad Turcima kod grčke luke Lepant, a prema nekim tumačenjima, presudnu ulogu u pobjedi hrišćana imao je Rabljanin Nikola Spalatin, koji je neposredno prije bitke otkrio i dojavio položaje turskih brodova. Na temelju tog otkrića zapovjednik hrišćanske flote Don Juan je borbeni raspored galija pod svojom komandom postavio tako da onemogući manevar turskih galija pri izlasku iz luke Lepant, gdje je bila usidrena u očekivanju sukoba. U prilog tvrdnji da je Spalatinova dojava bila presudna za ishod bitke svjedoči i izjava Kolan Dražića, zapovjednika creske galije koja je preživjela bitku kod Lepanta, nakon povratka u Cres: Da nije bilo Nikolinih vijesti, Turci bi opkolili našu flotu i uništili je. Bila bi to katastrofa za cijeli kršćanski svijet Sredozemlja i Jadrana, kazao je tada Dražić. Osim toga, Nikola Spalatin je iz uništene kapitane turskog zapovjednika Petrev-paše spasio važne spise među kojima tri Hronike pisane arapskim pismom i više Sultanovih pisama namijenjenih drugim vladarima. Nikola Spalatin se nakon vojne službe vratio na svoj Rab. U penziji je unaprijeđen u čin pukovnika, a austrijski car Rudolf ga je imenovao Zlatnim vitezom. Primio je odlikovanje i od španjolskog cara Filipa II. Grob Nikole Spalatina, zaboravljenog junaka Lepantske bitke, nalazi se u crkvi sv. Bernardina u Kamporu na Rabu. S istočnog Jadrana u sastavu Liginih snaga bilo je osam galija: koparska Leone zapovjednik Domeniko del Tako, creska San Nicolo zapovjednik Kolan Draško, krčka Cristo Ressussitato zapovjednik Ljudevit Čikuta, rapska San Giovanni zapovjednik Ivan de Dominis, trogirska La Donna zapovjednik Lujo Ćipiko, hvar-ska San Girolamo zapovjednik Ivan Balzija, kotorska San Tri-fone zapovjednik Jerolim Bisanti i rezervna galija grada Ši-benika San Giorgio zapovjednik Kristofor Lučić. Iz bitke su se vratile: koparska, creska, krčka i rapska galija. Pomorstvo Rječnik GRČKI TRGOVAČKI BROD (2): Sudeći po slikama na jednom fragmentu vaze, Grci su na početku željeznog doba imali dug nizak brod sa dvanaest vesala. Pramac je svršavao oštrim kljunom na vodenoj liniji, a krma visokim uzvišenim ukrasom. Taj tip može se smatrati prvim začetkom grčke galije trijere, koja je poznatija pod nazivom rimske mornarice trirema. Duga trijera vitkih linija se smatra ratnin brodom. Prvi trgovački brodovi bili su kraći i okruglog oblika a glavno pogonsko sredstvo bilo im je križno jedro. Oko veliki trgovački brodovi su bili dugi 16 do 20 m. na vodenoj liniji. Pramčana statva bila je obla i štrčala je kao goli nastavak zakrivljene krme. Na slikama trgovačkih brodova vide se neobično duge rešetke ali nije poznato kojoj su svrsi one služile. Čini se da prikazuju četiri dijela opreme. Najniža služi kao palubna ograda, najviša, pokraj krme, kao ograda zapovjedničkog mosta. Koso na krmi nalaze se Ijestve, koje su Grci upotrebljavali umjesto mosta za iskrcavanje i nosili ih sa sobom obješene na krmenoj statvi. Četvrta je uzdužni mostić naslonjen sa strane, uz jarbol, da se po njemu može slobodno hodati od pramca do krme. Drugi tip grčkoga broda je isto s jednim jarbolom i jednim križnim jedrom, bez vesala. Pramac ima neobičan oblik. Gore je kosa, ponekad uzvijena statva, a pri vodenoj liniji oštar kljun kao u trijere. Smatra se da bi taj kljun mogao biti i slikarska omaška, jer ga nemaju svi brodovi toga tipa. Još veća i oblija je hipagoga. Taj teški teretni brod upotrebljavao se za prijevoz konja, ali prevozio je i ratnu opremu i kamen za gradnju. Pramac mu je veoma širok i zaobijen, a oko čitavog broda stoji vodoravni povez kao uzdužno pojačanje trupa. Jedan relativno nizak jarbol usađen je u sredini broda, ali je toliko nagnut prema pramcu da križno jedro visi gotovo na prvoj trećini dužine broda. Stari jedrenjaci Dobra Ana, bark; slika Bazi Ivanković, 1888.