Izgradnja bioplinskih postrojenja - kontrolna lista za upravna tijela -

Transcription

1 IEE Projekt BiogasIN Izgradnja bioplinskih postrojenja - kontrolna lista za upravna tijela - D.4.7, WP 4 Dominik Rutz, David Güntert WIP Renewable Energies Sylvensteinstr Munich, Germany Prijevod: Željka Fištrek, Ana Kojaković Energetski institut Hrvoje Požar Savska 163, Zagreb, Hrvatska Siječanj, 2012 Ovaj projekt (Ugovor br. IEE/09/848/SI ) podržava:

2 Sadržaj 1 UVOD KONTROLNA LISTA ZA ADMINISTRATIVNE PROCEDURE IZDAVANJA DOZVOLA Sirovina Proizvodnja i potrošnja električne energije Proizvodnja i potrošnja topline Nadogradnja bioplina do biometana i potrošnja Uporaba digestata Zaštita okoliša i emisije stakleničkih plinova Sigurnosni propisi Uključivanje javnosti ZAKLJUČAK Odgovornost za sadržaj ovog dokumenta u potpunosti je prenesena na autore. Ne mora nužno reflektirati mišljenje Europske Unije. Europska Komisija nije odgovorna za eventualnu upotrebu informacija sadržanih u materijalu ni na koji način.

3 1 UVOD Projekt BiogasIN Razvoj održivog tržišta bioplina u centralnoj i istočnoj Europi sufinancira Europska komisija u okviru programa Inteligentna energija za Europu. Projekt je usmjeren prema stvaranju održivih tržišta bioplina u sljedećim zemljama centralne i istočne Europe: Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Grčkoj, Latviji, Rumunjskoj i Sloveniji. Cilj projekta je smanjenje postojećih prepreka za pokretanje projekata bioplina unutar zakonodavnih okvira centralne i istočne Europe, poglavito administrativnih prepreka te nedostatnog pristupa financijskim sredstvima. Ovaj izvještaj pruža upravnim tijelima kontrolnu listu važnih aspekata projekata bioplina u administrativnom postupku ishođenja svih relevatnih dozvola. Cilj izvještaja je pružiti pregled najvažnijih pitanja s kojima su upravna tijela najčešće suočena. Nadalje, kontrolna lista će se koristiti i u raspravama o poboljšanju administrativnih postupaka za projekte bioplina na radionicama u okviru projekta BiogasIN. Sljedeća poglavlja tumače ključna pitanja i značajke lanca vrijednosti bioplina važna u administrativnim prostupcima. Svako poglavlje sadrži kratki sažetak u kojem se tumače pojedina pitanja i aspekti projekata bioplina, popraćen specifičnim preporukama. Na taj način, mogući efekt "uskog grla" postojećih administrativnih postupaka može biti analiziran i poboljšan od strane upravnih tijela. 2

4 2 KONTROLNA LISTA ZA ADMINISTRATIVNE PROCEDURE IZDAVANJA DOZVOLA U okviru pripreme izgradnje bioplinskog postrojenja, operator postrojenja (investitor) mora ishoditi različite dozvole, kao npr. dozvole za izgradnju, uključujući lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu, te energetske dozvole uključujući ugovor o priključenju na elektroenergetsku mrežu, ugovor o otkupu električne energije po povlaštenoj cijeni i dr. I dok u nekim zemljama operator bioplinskog postrojenja mora podnijeti zahtjev za svaku pojedinu dozvolu, što često komplicira i znatno produljuje administrativnu proceduru, u drugim zemljama dovoljna je samo jedna dozvola za izgradnju i rad bioplinskog postrojenja (vidi BiogasIN izvješće o administrativnim procedurama u zamljema EU: Kirchmeyr et al. 2010) 1. U tu svrhu, preporuke ponuđene u sljedećim poglavljima mogu pomoći u poboljšanju administrativnih procedura. 2.1 Sirovina Za pogon bioplinskog postrojenja moguće je koristiti različite sirovine. Sirovine variraju od energetskih usjeva kao što je kukuruzna silaža do biorazgradivog otpada uključujući kanalizacijski mulj te prehrambeni otpad. Na izbor sirovine utječu dostupnost, lokacija sirovine i moguća logistička rješenja, te naravno financijski aspekti. No, na izbor sirovine utječe i zakonodavstvo dotične države koje obično svrstava sirovine u različite kategorije. Tako npr. mulj od odbrade otpadnih voda i prehrambeni otpad spadaju u različitu kategoriju od energetskih usjeva, pa su time i tretirani drugačije. Prvi su kategorizirani kao otpad pa se na njih primjenjuju zakonski propisi gospodarenja otpadom, dok su energetski usjevi proizvod iz poljoprivrede, te podliježu primjeni zakonskih odredbi iz sektora poljoprivrede. Iz tog razloga potrebno je stvoriti prikladan zakonodavni okvir za administrativnu proceduru. Važni propisi koji reguliraju klasifikaciju sirovina u Europskoj uniji su Direktiva 28/2009/EC o promociji korištenja energije iz obnovljivih izvora energije (skraćeno: Direktiva o obnovljivim izvorima energije od eng. Renewable Energy Directive), Okvirna direktiva o otpadu 2008/98/EC (eng. Waste Framework Directive) i Direktiva 91/676/EEZ o zaštiti voda od zagađenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (skraćeno: Nitratna direktiva - eng. Nitrate Directive). Ovim direktivama dan je zakonodavni okvir za sve članice Europske unije, koje su ga dužne transponirati u nacionalno zakonodavstvo. U mnogo slučajeva, problemi se javljaju u slučaju ko-digestije biorazgradivog otpada i energetskih usjeva, budući da sirovina za dobivanje bioplina podliježe različitim zakonskim odredbama (propisanim zakonskim 1 Kirchmeyr F., Wellinger A., Hahn H., Ferber E., Rutz D. (2010) Permitting procedures for biogas projects in Austria, Germany, Denmark, The Netherlands and Italy. Report of the BiogasIN project funded by the European Commission (IEE/09/848); 38p. 3

5 propisima o otpadu, poljoprivredi, obnovljivim izvorima energije, zaštiti okoliša). Sljedeće preporuke mogu pomoći u rješavanju navedenih problema: Potrebne su konkretne definicije te klasifikacija odgovarajućih sirovina za proizvodnju bioplina, po mogućnosti sažeta u jednom pravnom dokumentu kao što je zakon, uredba/pravilnik, tehnička smjernica ili standard. Potrebno je jasno definirati zakonske propise o obradi higijenski osjetljivog otpada kao što je prehrambeni otpad ili dijelovi mrtvih životinja (usklađeni s ABP uredbom) 2. Obično takav otpad, ili mora biti termički tretiran na temperaturi od 70 C jedan sat (pasterizacija) ili mora biti obrađen pod tlakom od 3 bara pri temperaturi 130 C tijekom 20 minuta (sterilizacija pod pritiskom). Uporabu opasne biomase, gnojnice ili gnojiva životinja s zdravstvenim problemima, treba zabraniti ukoliko postoji rizik od daljnjeg širenja patogena. U slučaju da se bioplin (biometan) koristi u prijevozu, potrebno je dokazati ispunjenje kriterija održivosti za sirovine, u skladu s Direktivom o obnovljivim izvorima energije. Nadalje, potrebne su praktične smjernice za provedbu sustava dokazivanja ispunjenja kriterija održivosti. Treba osigurati zelene i crne (pozitivne i negativne) liste, pogodnih i zabranjenih sirovina za proizvodnju bioplina. Uporaba sirovina može biti podržana različitim visinama povlaštenih otkupnih cijena (eng. feed-in-tariffs) ovisno o vrsti sirovine, te u skladu s nacionalnim okolnostima i politikama. Dakle, potrebni su jasni propisi. 2.2 Proizvodnja i potrošnja električne energije Najčešći povod za izgradnju bioplinskog postrojenja je proizvodnja električne energije. Električna energija se uglavnom proizvodi u kogeneracijskom postrojenju, pri čemu se istovremeno proizvodi toplinska i električna energija. Instalirana snaga kogeneracijskih postrojenja obično varira između 50 kw el i 1 MW el. Proizvedena električna energija biva iskorištena od samog proizvođača tj. operatora postrojenja, ili se može isporučiti u javnu elektroenergetsku mrežu. Da bi se proizvedena električna energija isporučiti u elektroenergetsku mrežu, potrebno je ispuniti različite uvjete: Direktiva o obnovljivim izvorima energije zahtijeva od zemalja članica implementaciju odgovarajućeg zakonodavstva kojim će biti osiguran prioritet priključka na elektroenergetsku mrežu elektranama koje proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora Prema tome, svakom operatoru bioplinskog postrojenja treba zakonom biti omogućena isporuka proizvedene električne energije u mrežu. Međutim, uspjeh ovog 2 Uredba (EC) No 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća iz 21. listopada, 2009 postavlja zdravstvena pravila glede životinjskih sporednih proizvoda i derivata koji nisu namjenjeni za ljudsku konzumaciju. Uredba (EC) br. 1774/2002 (eng. Animal by-products Regulation) na snazi je od 4. ožujka ; 12:21 4

6 prioritetnog priključka ovisi o detaljima definiranim u zakonskim propisima. U stvarnosti za proizvođače bioplina još uvijek postoje mnogobrojne zapreke. Upravna tijela trebala bi pomoći u ostvarenju mogućnosti priključka na mrežu za postrojenja na bioplin. Preporuča se primjena povlaštenih otkupnih cijena (eng. feed-in-tariffs) električne energije proizvedene iz bioplina (vidi Zakon o obnovljivim izvorima energije u Njemačkoj). Općenito, sustav povlaštenih otkupnih cijena je poželjniji u odnosu na zelene certifikate, budući da jamči višu razinu i dugotrajniju sigurnost za investitore radi garantirane otkupne cijene za definirano razdoblje (npr. 12 godina). Zajamčene povlaštene otkupne cijene mogu se razlikovati ovisno o veličini postrojenja i tipu sirovine koja se koristi. Primjer je Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) 2012 u Njemačkoj. Prema ovom zakonu, zajamčene cijene električne energije iz bioplinskih postrojenja do 150 kw iznose 0,143 /kwh, za postrojenja između 150 i 500 kw iznose 0,123 /kwh, za postrojenja do 5 MW kapaciteta iznose 0,11 /kwh, a za postrojenja instalirane snage manje od 20 MW zajamčene tarife iznose 0,06 /kwh 3. Nadalje, zajamčene tarife se razlikuju ovisno o vrsti sirovine koja se koristi kao i tehnologiji, ovisno o kojima operator postrojenja može dobiti dodatne premije godine uvedena je posebna kategorija za bioplinska postrojenja instalirane snage do 75 kw koja koriste supstrat u kojem je 80% stajskog gnoja. Za ovakva postrojenja zajamčena tarifa iznosi 0,25 /kwh. Više informacija o postojećem sustavu zajamčenih tarifa u Njemačkoj te primjere iz ostalih zemalja, mogu se naći u BiogasIN izvještaju Best biogas practice examples for biogas permitting: Permitting procedures for biogas projects in Austria, Germany, Denmark, The Netherlands and Italy 4. Ukoliko operator bioplinskog postrojenja mora potpisati ugovor o otkupu električne energije po povlaštenoj cijeni, obrazac ugovora sastavljen od strane državnog tijela, može ubrzati i pojednostaviti sam proces. Ugovor može urediti različita pitanja između mrežnog operatora i operatora bioplinskog postrojenja vezana uz pristup mreži, zajamčene tarife te način plaćanja isporučene električne energije. Obrazac treba također uključiti opće ugovorne informacije kao što su lokacija postrojenja i tehnički detalji o bioplinskom postrojenju (instaliranu snagu, obujam isporuke itd). 2.3 Proizvodnja i potrošnja topline Bioplinsko postrojenje u prosjeku proizvode 35% električne energije i 65% topline. Trećina proizvedene topline se koristi za grijanje digestora da bi se mikrobiološki procesi održali stabilnima. Ostatak topline najčešće se ispušta u atmosferu. Zbog zaštite okoliša, povećanja učinkovitosti postrojenja te ekonomskih razloga i tu toplinu trebalo bi iskoristiti ; 14: ; 14:37 5

7 Višak topline proizveden radom kogeneragcijskog postrojenja instalrane snage 250 kw el, koje radi pod punim opterećenjem oko sati godišnje iznosi oko MWh godišnje, što je ekvivalentno godišnjoj potrošnji energije za oko 100 kućanstava u središnjoj Europi. Postoje različite mogućnosti korištenja viška topline. Prikladnost ovih mogućnosti ovisit će o zakonskim propisima, postojećim kupcima toplinske energije, udaljenosti od potrošača, tehnologiji itd. Konkretne mogućnosti iskorištenja topline mogu uključivati: sustav centraliziranog grijanja s kogeneracijskom jedinicom blizu bioplinskog postrojenja, mikrobioplinska mreža sa satelitskom kogeneracijskom jedninicom u blizini potrošača topline, sušare (drvna sječka, digestat i žitarice), uporaba u industriji, uporaba u organskom Rankineovom ciklusu (ORC) ili Stirling motoru, itd. Odabir načina iskorištenja viška topline često je uvjetovan administrativnim procedurom, kao što je slučaj za postavljanje plinske mreže i toplovoda. Sljedeće preporuke mogu pomoći u osiguranju korištenja viška topline nastale u kogeneraciji na bioplin. Operatorima bioplinskih postrojenja trebalo bi uvjetovati iskorištenje barem određenog postotka toplinske energije. U Njemačkoj se 60% topline dobivene radom kogeneracije na bioplin mora iskoristiti (vidi Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) ). U protivnom proizvođač bioplina može izgubiti zajamčene tarife za tekuću godinu. Međutim, potrebno je uvesti i mehanizam koji će zaštititi proizvođača bioplina od neočekivanih promjena u potražnji toplinske energije (npr. ako potražnja toplinske energije stane zbog stečaja potrošača topline). Dozvole za izgradnju bioplinskih cjevovoda i toplovoda trebalo bi olakšati da bi se potaknulo postavljanje mikro-plinske mreže ili sustav centraliziranog sustava grijanja. Ako je kogeneracijsko postrojenje postavljeno u blizini stambenog naselja (satelitska kogeneracijska jedinica), potrebni su jasni zakonodavni okviri i uvjeti. To se odnosi osobito na emisije buke, zagađenje i neugodan miris, kao i pitanje sigurnosti. Administrativna procedura za izgradnju bioplinskih postrojenja, uključujući postrojenje za sušenje ili ORC postrojenje, ne bi trebao biti teža nego u drugim uobičajenim zahvatima. 2.4 Pročišćavanje bioplina do biometana i potrošnja Umjesto izravnog iskorištenja bioplina u kogeneracijskom postrojenju, bioplin se može pročistiti do kvalitete prirodnog plina (biometan). Zakonodavstvo vezano uz utiskivanje biometana u mrežu prirodnog plina uvedeno je u više od 10 zemalja Europske unije. Stoga, određeni zahtjevi kakvoće koji zadovoljavaju nacionalne ili međunarodne (npr. ISO, CEN) standarde kakvoće za prirodan plin moraju biti zajamčeni. Prema istima biometan se mora sastojati od najmanje 96% metana. Pročišćavanje bioplina se obavlja primjenom različitih kemijskih i fizikalnih metoda. Nakon pročišćavanja, biometan se može utisnuti u mrežu ; 15:53 6

8 prirodnog plina ili se može koristiti kao gorivo za pogon vozila. Sljedeće preporuke mogu pomoći da bi se definirale administrativne procedure za takve projekte: Općenito, utiskivanje (injektiranje) biometana u mrežu prirodnog plina trebala bi biti zakonski dopuštena. To za sada nije regulirano na razini EU, međutim, u nekim europskim zemljama npr. Njemačkoj, nedavno su uvedeni propisi o utiskivanju biometana u mrežu. U početnoj fazi uspostavljanja prvih postrojenja za ubrizgavanje biometana u Njemačkoj, odgovarajuće zakonodavstvo još nije postojalo. Ova prva inovativna postrojenja su izgrađena u dogovoru između ključnih dionika: operatora bioplinskih postrojenja, operatora mreže prirodnog plina i državnih tijela. Prema tome, i državna tijela ostalih zemalja trebala bi potaknuti injektirane biometana u mrežu, čak i ako za to trenutno ne postoji odgovarajuća zakonska regulativa. Zahtjevi kakvoće za biometan trebaju se službeno definirati u nacionalnim pravnim dokumentima. Za prekograničnu trgovinu obavezan je standard za biometan na razini EU. To je dio EC mandata za CEN TC Uvjetovanje mrežnim operatorima da dopuste utiskivanje biometana u mrežu, može pojednostaviti takve projekte i pomoći u razvoju tržišta biometana. Zajamčene povlaštene otkupne cijene za biometan, kao što postoje za isporuku električne energije u električnu mrežu, mogu biti korisna potpora razvoju tržištu biometana. 2.5 Uporaba digestata Digestat je materijal koji preostaje u bioplinskom postrojenju nakon anaerobne razgradnje biorazgradive sirovine. Kvaliteta proizvedenog digestata uvelike ovisi o sirovini (supstratu) koja je korištena. Kvaliteta digestata se određuje s obzirom na kemijske, biološke i fizičke karakteristike. Digestat nastao digestijom mulja od obrade otpadnih voda može biti kemijski kontaminiran, jer mulj može sadržavati bilo anorganski materijal (teške metale) ili određene količine antibiotika, dezinficijensa i hormona. Biološka kontaminacija digestata može biti uzrokovana sporama patogena, no one su obično uništene procesom anaerobne digestije. Fizičku kontaminaciju čine nerazgradivi ili teško razgradivi materijali kao što su kamenčići, staklo, plastika, drvo i pijesak. Ove onečišćujuće tvari najčešće se mogu naći u kućanstvima, hrani ili otpadu iz vrtova. Fizikalne onečišćujuće tvari mogu prouzročiti štetu za okoliš i tako utjecati na stvaranje negativne slike digestata kao gnojiva. Uporaba digestata u različite svrhe ovisi o sirovini iz koje je dobiven. Potrebno je jasno zakonodavstvo o klasifikaciji sirovinskog materijala i različitih mješavina digestata. Ono bi trebalo uključiti i različite mogućnosti uporabe i prodaje digestata. 6 CEN TC 408 Project Committee - Biomethane for use in transport and injection in the natural gas grid 7

9 Npr. uporaba digestata u Njemačkoj regulirana je postojećim Zakonu o gnojivima ( 1 br. 2 DüMG) i Pravilnikom o gnojivima ( 5 (2)) 7. Ovisno o tipu digestata (npr. proizvedenom iz otpada) kvaliteta digestata mora biti redovito kontrolirana, ako se npr. primjenjuje kao gnojivo na poljoprivrednom zemljištu. U Njemačkoj je tako potrebno poštovati takozvani Pravilnik o gnojivu. Kontrola digestata podrazumijeva različite postupke. Obično su proizvođači bioplina kontrolirani od predstavnika odgovarajućih službi (inspekcija) koji nasumično uzimaju uzorke digestata i analiziraju ih u laboratoriju. Ukoliko vrijednosti nisu u skladu s propisanima, proizvođač bioplina dužan je platiti kaznu. Prekrivanje skladišta digestata treba biti uvjetovano propisima - zakonom, uredbom, pravilnikom, tehničkim smjernicama ili standardom, kako bi se smanjile emisije metana u okoliš koje bi pridonijele efektu staklenika (vidi poglavlje "zaštita okoliša i emisije"). Za uporabu i prodaju digestata, kao i za uporabu na poljoprivrednom zemljištu, potrebno je postaviti pravila koja uzimaju u obzir europsko zakonodavstvo, kao što je ABP uredba 8 ; Nitratna direktiva 9 ; dobra poljoprivredna praksa i Okvirna direktiva o otpadu Zaštita okoliša i emisije stakleničkih plinova Bioplinsko postrojenje otpušta različite tipove emisija u okoliš. Ukoliko nisu adekvatno tretirane, te emisije mogu naštetiti okolišu i ljudima koji prebivaju u okolici bioplinskog postrojenja. Dakle, da bi zaštitili okoliš i dobrobit ljudi, emisije moraju biti u skladu s propisima. Nadalje, ako želimo postići prihvaćanje projekta od strane javnosti, javnost mora biti informirana o nastojanjima usmjerenima prema zaštiti okoliša. Sljedeće preporuke mogu pomoći u ostvarenju razumijevanja i prihvaćanja projekta od strane javnosti: Hermetički zatvoren pokrov spremišta digestata štiti od visokih emisija metana. Shodno tome, susjedi su također zaštićeni od neugodnog mirisa. Dakle, zatvaranje spremišta digestata trebalo bi biti uključeno u administrativni okvir izdavanja dozvola. Nepropusnost glavnog plinskog sustava i cijevi treba biti uvjetovana i regulirana propisima. Potrebno je izbjeći emisije u vode (npr. procijeđivanje silažne vode iz skladišta sirovine). Trebaju se razmotriti uredbe koje se odnose na zaštitu voda, podzemnih i nadzemnih. Npr. u Njemačkoj je propisana minimalna udaljenost postrojenja od vodenih tokova (rijeka) od 50 m. Također, najdublja komponenta bioplinskog ; 16:29 8 Uredba (EC) No 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća iz 21. listopada, 2009 postavlja zdravstvena pravila glede životinjskih sporednih proizvoda i derivata koji nisu namjenjeni za ljudsku konzumaciju. Uredba (EC) No 1774/2002 (Animal byproducts Regulation) na snazi je od 4. ožujka Direktiva 91/676/EEC glede zaštite voda od zagađenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora 10 Okvirna direktiva o otpadu ili direktiva 2008/98/EC Europskog parlamenta i Vijeća iz 19. studenog2008. o otpadu 8

10 postrojenja trebala bi biti najmanje jedan metar iznad najviše očekivane razine podzemnih voda (vidi poglavlje "Sigurnosni propisi"). Kogeneracijsko postrojenje mora udovoljiti propisima koji reguliraju buku. Potrebne su jasne odredbe o emisijama u zrak iz kogeneracijskih postrojenja. To također uključuje i emisije formaldehida. Emisije metana iz postrojenja za nadogradnju metana trebaju biti regulirane. 2.7 Sigurnosni propisi Tijekom rada bioplinskog postrojenja određeni sigurnosni propisi moraju biti ispunjeni, uglavnom u vidu zaštite od požara i eksplozije te zdravstvene zaštite radnika. Glavnu komponentu bioplina (40-70%) čini metan (CH 4 ). Iako je metan neotrovan plin bez boje i mirisa, opasan je za rukovanje budući da je zapaljiv i eksplozivan. Prema tome, za rad bioplinskog postrojenja obvezni su određeni sigurnosni propisi. Sljedeće preporuke mogu doprinijeti zajamčenoj sigurnosti oko bioplinskog postrojenja te zaštiti okoliša. Potrebno je izvršiti sigurnosnu provjeru bioplinskog postrojenja prije puštanja u rad od strane nadležnog državnog tijela (inspekcija). Nadalje, nužne su redovite provjere zaštitnih mehanizama, kao što je nepropusnost sigurnosnih ventila. Svaka osoba koja radi bilo izravno na postrojenju ili u blizini postrojenja, mora slijediti sigurnosne propise. Nadalje, da bi opasna mjesta unutar postrojenja bila vidljiva, na takvim mjestima moraju biti postavljene uobičajene oznake upozorenja. Značenje tih oznaka upozorenja mora biti poznato operativnom osoblju bioplinskog postrojenja. Da bi to osigurali, preporuča se tečaj o sigurnosti na radu za radnike na bioplinskom postrojenju. Da bi se takvi tečajevi mogli i provesti, potreban je jasan okvir. Sva sigurnosna oprema, kao što su npr. aparati za gašenje požara, mora biti na za to predviđenim mjestima i u funkciji. Navedeno treba biti redovito kontrolirano od strane službenih inspektora i državnih tijela. 2.8 Uključivanje javnosti Kao i za mnoge druge projekte obnovljivih izvora energije, informiranost i uključenje javnosti važni su faktori za uspješnu provedbu projekta. To se također odnosi i na izgradnju bioplinskog postrojenja. Obim uključivanja javnosti u provedbu projekta ovisit će o veličini i lokaciji postrojenja. Tako u Njemačkoj "Federalni zakon o kontroli emisija" (BimSchG) ovisno o tipu i veličini postrojenja određuje da li je sudjelovanje javnosti obavezno ili ne. Potreban je zakonodavni okvir koji specificira da li je potrebno uključiti javnost u proces ili ne. Istim se također treba odrediti način uključivanja javnosti u administrativni postupak. U administrativnom postupku potrebno je definirati vremenski okvir za informiranje javnosti o projektu. 9

11 3 ZAKLJUČAK Svaki projekt izgradnje bioplinskog postrojenja se provodi pod različitim okolnostima i time zahtjeva različite vrste dozvola, ovisno o zakonodavnom okviru koji su specifični za svaku državu. Dakle, ponuđena kontrolna lista o administrativnom postupku može poslužiti kao pomagalo upravnim tijelima i državnim tijelima zemalja partnera u BiogasIN projektu. Međutim, ovu kontrolnu listu treba gledati kao zbirku različitih stanovišta i preporuka za administrativne procedure te treba uzeti u obzir da ona nije konačna te da se može redovito ažurirati. Općenito, državna tijela trebala bi uravnotežiti administrativni postupak pružanjem razumnog zakonodavnog okvira izvedivog u smislu troškova i vremena, te ne kontrolirajući proces do te mjere da propisi postanu prepreka daljnjem razvoju. 10

12 Odgovornost za sadržaj ovog dokumenta u potpunosti je prenesena na autore. Ne mora nužno reflektirati mišljenje Europske Unije. Europska Komisija nije odgovorna za eventualnu upotrebu informacija sadržanih u materijalu ni na koji način.