1. UVOD 2. ANALIZA PROTOKA

Transcription

1 Hidrološka analiza krškog izvora Žrnovnice kod Splita prof. emeritus Ognjen Bonacci, dipl. ing. građ. dr. sc. Ivo Andrić, dipl. ing. građ. 1. UVOD U krškim vodonosnicima većina se vode akumulira u sitnim pukotinama i prslinama, dok se većina vode transportira kroz krške provodnike dimenzija većih od 1 cm do čak nekoliko desetaka metara. Kretanje podzemne vode u krškim vodonosnicima karakterizirano je snažno promjenjivom dinamikom tečenja, što predstavlja posljedicu brze promjene hidrološko-hidrogeoloških uvjeta unutar ovog izrazito nehomogenog prostora. Fluktuacije razine podzemne vode izrazito su brze i mogu doseći raspon od više desetaka pa i preko sto metara tijekom kratkog vremena (Bonacci, 1987.; Bonacci i Roje-Bonacci, 2000.). Pri tome se naglo mijenjaju brzine i smjerovi tečenja podzemne vode u pojedinim dijelovima krškog sustava (Hartmann et al., 2014.; Ravbar, 2013.). Kao posljedica brzog porasta i velikih oscilacija razina podzemne vode u funkciju mogu doći brojni neaktivni krški provodnici koji se nalaze u nezasićenoj zoni. Prethodno navedeno može uzrokovati prelijevanja vode iz sliva u sliv, a time i nagle promjene površina slivova u kršu (Andreo et al., 2009.; Binet et al., 2006.; Birk et al., 2014.; Bonacci, 1999.; Fabre i Perrineau, 2001.; Finger et al., 2014.; Ravbar i Goldscheider, 2009.). Činjenica je da prethodno spomenuti prirodni procesi u krškom podzemlju mogu naglo, nepovratno, ali i vrlo opasno biti promijenjeni zahvatima koje na površini i u podzemlju krša sve češće poduzima čovjek (Bonacci, 2002.; 2004.; Bonacci i Andrić, 2008.). Zbog prethodno navedenog, sve češće dolazi do mijenjanja površina slivova izvora u kršu. Poznavanje točnih granica i površina slivova izvora ili vodotoka, ne samo u kršu već uopće, predstavlja bitan podatak za mogućnost pouzdanog upravljanja i zaštite njihovih vodnih resursa. U ovom će radu biti izvršena analiza hidroloških podataka sakupljenih na krškom izvoru Žrnovnice kod Splita s ciljem pokušaja određivanja površine njegovog sliva. Vodokazna postaja Izvor na rijeci Žrnovnici kod Splita započela je s radom 1. siječnja godine. Postaja je instalirana na reguliranom dijelu vodotoka s kombiniranim trokutastim i trapeznim preljevom. Opremljena je vodokazom i mehaničkim limnigrafom tipa Cetina. Kota nule do sada nije određena. Na tom se profilu vrši isključivo mjerenje vodostaja. Mjerenja protoka se vrše na profilu koji je 30 m uzvodno od cestovnog mosta Žrnovnica - Sitno Gornje, a koji je udaljen od vodokaza oko 800 m. Zavisno o razini podzemne vode u krškom vodonosniku voda u izvorišnoj zoni Žrnovnice izbija na nadmorskim visinama između 78 i 90 metara nad morem (m n.m.). Na strmom terenu uočeno je šest povremenih i tri stalna krška vrela. Površina na kojoj se nalaze spomenutih 9 izvora iznosi oko 400 m 2. Poslije obilnih oborina kod velikih protoka voda na površinu izbija na većim visinama sve do nadmorske visine od 90 m n.m. Vode koje izbijaju iz spomenutih izvora Žrnovnice formiraju otvoreni vodotok duljine 5235 m koji se izravno ulijeva u Jadransko more (Bonacci et al., 1998.) Pouzdane granice, pa prema tome niti hidrološkohidrogeološka površina sliva Žrnovnice nisu do sada određene. Radi se o složenom problemu otjecanja u Dinarskom kršu. Pokušaj bacanja svjetla na tu problematiku predstavlja i osnovni cilj ovog rada. Poznavanje sliva izvora u kršu od osobitog je značenja, stoga jer su krške podzemne vode mnogo ugroženije i ranjivije od voda koje se skladište u drugim medijima. U slučaju odnosa voda izvora Jadra i Žrnovnice taj je problem dodatno važno riješiti, stoga jer se iz izvora Jadra kvalitetnom pitkom vodom snabdijeva ne samo grad Split, već i šira regija. Istoj svrsi trebale bi poslužiti i vode koje na površinu izbijaju iz izvora Žrnovnice i koje se danas nekontrolirano koriste za navodnjavanje i opskrbu vodom lokalnog stanovništva. 2. ANALIZA PROTOKA Na slici 1 prikazani su nizovi karakterističnih (minimalnih, srednjih i maksimalnih) godišnjih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju s ucrtanim linijama linearne regresije i upisanim koeficijentom linearne korelacije, r. Uočava se postojanje 311

2 Slika 1 Nizovi karakterističnih (minimalnih, srednjih i maksimalnih) godišnjih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju s ucrtanim linijama linearne regresije i upisanim koeficijentom linearne korelacije, r Slika 2 Nizovi karakterističnih (minimalnih, prosječnih i maksimalnih) srednjih mjesečnih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju Slika 3 Nizovi karakterističnih (minimalnih, prosječnih i maksimalnih) srednjih dnevnih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju statistički neznačajnih trendova porasta maksimalnih i srednjih godišnjih protoka. Kod niza minimalnih godišnjih protoka praktično se ne javlja nikakav trend u razdoblju od 24 godine opažanja. Srednji godišnji protoci kreću se od minimalne vrijednosti 1,19 m 3 /s (izmjereno sušne godine) do maksimalne vrijednosti 2,94 m 3 /s (izmjereno vlažne godine). Prosječna vrijednost opažena tijekom raspoloživog razdoblja mjerenja iznosila je 1,81 m 3 /s. Na slici 2 prikazani su nizovi karakterističnih (minimalnih, prosječnih i maksimalnih) srednjih mjesečnih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju Najniži srednji mjesečni protoci javljaju se tijekom srpnja (minimalni je izmjeren te je iznosio 0,326 m 3 /s), dok se maksimalni protoci javljaju tijekom prosinca (izmjeren je 2008., a iznosio je 6,17 m 3 /s). Najveći raspon između minimalnih i maksimalnih srednjih mjesečnih protoka u analiziranom razdoblju ( ) se pojavio u veljači te je iznosio 5,47 m 3 /s. Kretao se u rasponu između 0,577 m 3 /s i 6,05 m 3 /s. Na slici 3 prikazani su nizovi karakterističnih (minimalnih, prosječnih i maksimalnih) srednjih dnevnih protoka izvora Žrnovnice izmjereni u razdoblju Dani u godini označeni su rednim brojem od 1 (1. siječnja) do 366 (31. prosinca). Kako je vodomjerna postaja opremljena i automatskim registratorom vodostaja, bilo je moguće odrediti i trenutačne ekstremne vrijednosti protoka. Minimalni izmjereni protok pojavio se 9. rujna 1993., a iznosio je 253 L/s. Maksimalni protok se pojavio 18. prosinca 2008., te je određen u iznosu od 19,2 m 3 /s. Što se maksimalnog protoka tiče očigledno je da se radi o krškom izvoru s ograničenim kapacitetom maksimalnog istjecanja (Bonacci, 2001.b). Najvjerojatniji razlog ograničenog maksimalnog kapaciteta istjecanja iz izvora Žrnovnice leži u činjenici akumuliranja velikih količina vode u krškim šupljinama epifreatičkog područja te u ograničenim dimenzijama krških provodnika koji iz krškog vodonosnika podzemnu vodu pod tlakom provode do površine terena. O veličini epifreatičkog područja svjedoči i činjenica postojanja povremenih izvora koji se nalaze na nadmorskim visinama između 85 m n.m. i 90 m n.m., dok se stalni izvori javljaju na visinama između 78 m n.m. i 80 m n.m. Na slici 4 prikazane su tri karakteristične krivulje trajanja srednjih dnevnih protoka izvora Žrnovnice u razdoblju Modrom bojom prikazana je anvelopa minimuma, ljubičastom bojom označena je prosječna krivulja, dok je anvelopa maksimuma ucrtana crvenom bojom. Prema podatcima anvelope minimuma protok niži od 1 m 3 /s javlja se čak 70 % vremena godišnje, dok se prema anvelopi maksimuma javlja 31 % vremena godišnje. Prema prosječnoj krivulji trajanja javlja se 45 % vremena tijekom godine. Na slici 5 prikazana je prosječna krivulja trajanja, ali ovog puta je ucrtana na papiru log-normalne vjerojatnosti. Ovim se postupkom ljubičasta krivulja sa slike 4 transformira u tri pravca koji se lome u sljedećim vrijednostima srednjih dnevnih protoka: (1) 0,6 m 3 /s; (2) 7,9 m 3 /s. Lomovi na krivulji trajanja prikazanoj na lognormalnom papiru vjerojatnosti ukazuju na činjenicu promjene (povećanje) površine sliva izvora Žrnovnice pri dostizanju spomenutih protoka (Soulios, 1985.; 1991.; Bonacci, 1987.; 1993.; Denić-Jukić i Jukić, 2002.). U ovom slučaju kumulativna funkcija distribucije prikazana na log-normalnom papiru vjerojatnosti ima dva izražena loma na pravcu koji definiraju tri segmenta distribucije slučajne varijable Q s tri seta različitih parametara. 312

3 Prethodno navedene vrijednosti protoka, određene točkama lomova pravaca, ne treba shvatiti kao fiksne i konačne veličine kod kojih u svim hidrogeološkim situacijama dolazi do promjene površine sliva. U konkretnom slučaju najvjerojatnije se radi o povećanju sliva, tj. dotoka vode u izvorišnu zonu Žrnovnice iz drugih okolnih slivnih površina. Zavisno o stanju razina vode u krškom vodonosniku izvora Žrnovnice, ali i okolnih krških izvora, do preraspodjele cirkulacija podzemnih voda u ovom prostoru može doći i kod nešto većih, ali i manjih graničnih protoka. U ovom trenutku prethodni zaključak treba shvatiti kao hipotezu koju je neophodno potvrditi ili revidirati detaljnijim mjerenjima i analizama, što će se pokušati napraviti u nastavku ovog rada. Slika 4 Krivulje trajanja srednjih dnevnih protoka izvora Žrnovnice u razdoblju (anvelopa minimuma modra boja; prosječna krivulja ljubičasta boja; anvelopa maksimuma crvena boja) 3. SLIV U KRŠU Sliv u kršu predstavlja složeni sustav transporta vode unutar kojeg heterogenost i isprepletenost (a najčešće i nepoznavanje) površinskih i podzemnih veza i tokova te njihova brza promjena rijekom vremena onemogućavaju pouzdano definiranje njegovih granica, a time i površine. Krški sustavi su karakterizirani snažnom heterogenošću njihove poroznosti, što izravno utječe na nagle i neočekivane promjene hidrauličkih svojstava u tom prostoru, a time i na moguće promjene granica i površina slivova. Krški vodonosnik poseban je zbog koncentriranog prihranjivanja kao posljedica brze infiltracije vode s površine, brzog transporta vode kroz krške provodnike te velike sposobnosti krša za skladištenje vode u njegovom podzemlju. Binet et al., (2006.) su mjerenjima u slivovima mediteranskog krša Francuske utvrdili da je koeficijent infiltracije oborina u podzemlje znatno veći (često i dvostruko veći) u golom kršu nego u kršu pokrivenom slojem tla na kojem raste vegetacija. Ovu činjenicu važno je imati na umu u slučaju ako se želi odrediti površina hidrološko-hidrogeološkog sliva te formirati hidrološki model sliva izvora Žrnovnice. Naime, analizirani prostor manjim je dijelom pokriven poljima na kojima se nalaze slojevi slabije propusne i plodne zemlje (uglavnom crvenice), a okolo njih se prostiru goli krški tereni. Krški provodnici mogu transportirati vodu na velike udaljenosti povezujući na taj način vodonosnike dva ili više udaljenih (ne susjednih) krških izvora. Zbog toga vododijelnice, a time i veličine površina slivova krških izvora, variraju u zavisnosti od velikih i naglo promjenjivih razina podzemnih voda. U krškim regijama, a osobito u dubokom Dinarskom kršu, više je pravilo nego izuzetak da povremeno dolazi do prelijevanja vode iz jednog vodonosnika u drugi. Slučaj kad postoji takva veza između dva krška izvora Ravbar et al. (2012.) nazivaju dvojnim ( binary ) sustavom. Birk et al. (2014.) su utvrdili da do prelijevanja iz jednog u drugi krški sliv dolazi kad se prijeđe neka vrijednost protoka ili neke druge karakteristike hidrološkog sustava. Tu su vrijednost nazvali pragom ( threshold ). Ustanovili Slika 5 Prosječna krivulja trajanja srednjih dnevnih protoka izvora Žrnovnice u razdoblju prikazana na log-normalnom, papiru vjerojatnosti su da se vrijednost praga mijenja tijekom razdoblja od nekoliko godina. U literaturi je moguće naići na podjelu sliva krških izvora na unutrašnju ( inner ) i vanjsku ( outer ) zonu (npr. Ravbar i Goldscheider, 2009.). Unutrašnja zona se ponekad naziva i autogeni ( autogenic ) dio sliva (Ravbar et al., 2012.). Za vanjsku zonu (Bailly-Comte et al., 2012.; Ravbar et al., 2012.; Birk et al., 2014.) koriste termin alogeni ( allogenic ) dio sliva. Treba naglasiti da između pojmova vanjski i alogeni postoji određena sličnost, ali ih u svim slučajevima nije moguće u potpunosti identificirati. Ravbar i Goldscheider (2009.) definiraju unutrašnju zonu kao dio sliva iz kojeg voda stalno dotječe do analiziranog izvora. Andreo et al. (2009.) navode da iz tog dijela sliva u izvor dotječe više od 10 % ukupnih količina vode. Vanjsku zonu Ravbar i Goldscheider (2009.) definiraju kao područje koje se morfološki nalazi na većoj visini od unutrašnje zone i koja povremeno i u manjem iznosu prihranjuje analizirani izvor. Andreo et al. (2009.) smatraju da je iz ove zone izvor prihranjen s manje od 1 % ukupnih godišnjih količina. Andreo et al. (2009.) uvode pojam međuzone ( intermediate ), koja predstavlja prostor između unutrašnje i vanjske zone. Za izvor Žrnovnice 313

4 Slika 6 Šira situacija sliva Žrnovnice s ucrtanim položajem izvora Jadra i Studenci te rijeke Cetine, položajima meteorološke postaje Sinj i tri kišomjera. Na karti je ucrtan i orografski sliv izvora Žrnovnice. Na karti su ucrtani ponori (mjesta ubacivanja trasera). Rimskim brojevima (od I do IV) su označena 4 trasiranja kod kojih se obilježavač pojavio na izvorima Jadru i Žrnovnici dok su arapskim brojevima (od 1 do 6) označena mjesta ubacivanja iz kojih se traser nije pojavio na izvoru Žrnovnice nego isključivo na izvoru Jadra. je moguće utvrditi orografski sliv naznačen na slici 6, no raspoloživi podatci nisu bili dovoljni za jednoznačno definiranje granica vanjskog i unutarnjeg sliva, odnosno detaljnu kategorizaciju, a obzirom na alogeno i autogeno prihranjivanje sliva. Treba naglasiti kako dostupni podatci proizašli iz izotopne analize vode sa izvora Žrnovnice i Jadra sugeriraju da predmetni sliv sa slivovima Graba i Rude dijele isto priljevno područje (Kapelj et al., 2011.). Kako se veliki dio sliva Graba i Rude nalazi u Bosni i Hercegovini, sliv Žrnovnice se može smatrati prekograničnim vodonosnikom (Kapelj et al., 2011.). Bez obzira na to kako se u literaturi naziva pojedini dio sliva u kršu, činjenica je da postoji samo jedan sliv čije se granice tijekom vremena (često vrlo naglo i nepredvidivo) mijenjaju te ih je teško pa čak i nemoguće pouzdano odrediti. Kod analiza sliva u kršu radi se o vrlo složenom dinamičkom procesu (Terzić et al., 2014.). On se odvija brzo, a njegove prostorne i vremenske dimenzije i trajanje nije moguće pouzdano odrediti koristeći klasičan monitoring i postojeću metodologiju. Prethodno izneseno jasno ukazuje na velike poteškoće već i u samom definiranju pojma sliva, a kamo li u određivanju njegovih stvarnih dimenzija u prostoru i tijekom vremena. Sve navedeno uzrokuje velike poteškoće u izgradnji pouzdanih hidrološko-hidrogeoloških modela u uvjetima otjecanja u kršu. 4. RASPOLOŽIVE PODLOGE ZA ODREĐIVANJE SLIVA IZVORA ŽRNOVNICE Sliv izvora Žrnovnice graniči sa slivovima krških izvora Jadra i Studenci. Na slici 6 dana je situacija na kojoj su označeni položaji sva tri izvora te je ucrtana granica topografskog sliva izvora Žrnovnice čija površina iznosi 8,4 km 2. Na njoj su ucrtani položaji meteorološke postaje Sinj i kišomjera Muć, Dugopolje i Bisko, čiji su podatci u nastavku ovog rada korišteni za određivanje površine sliva. Osim tri spomenuta stalna i izdašna izvora u tom prostoru se javljaju i brojni manji krški izvori od kojih su većina povremenog karaktera. Analizirano područje u kojem se nalaze sva tri spomenuta izvora karakterizirano je razvijenim reljefom u kojem se nalaze brojna polja u kršu, ali krške zaravni i depresije različitih dimenzija kao i brojni istraženi (vrlo vjerojatno i mnogobrojni neotkriveni) površinski i podzemni krški fenomeni. Treba naglasiti da se često otkrivaju novi podzemni krški oblici. U poljima, koja su uglavnom pokrivena crvenicom, se tijekom hladnog i vlažnog razdoblja javljaju povremeni površinski tokovi. Na rubnim dijelovima polja nalaze se ponorske zone kroz koje voda s površine brzo prodire u podzemlje i prihranjuje krške vodonosnike. Osim litostratigrafskih osobina naslaga, koje grade analizirano područje, na procese tečenja bitan utjecaj imaju geološka zbivanja od početka mezozoika do danas. Za formiranje recentnih strukturnotektonskih odnosa ključnu je ulogu odigrala posljednja faza regionalnih tangencijalnih pokreta koja se odvijala u razdoblju između gornjeg eocena i donjeg oligocena. Veći dio sliva grade stijene koje su prema hidrogeološkim karakteristikama svrstane u propusne naslage. To su vapnenci i u manjoj mjeri vapnenačke breče tektonski znatno oštećene i karstificirane naslage bez površinske hidrografske mreže. Na osnovi terenskih geoloških i hidrogeoloških istraživanja Fritz (1981.) je zaključio da su podzemne vode u slivovima analiziranih krških izvora imale snažno izražene preduvjete za razvoj privilegiranih podzemnih tokova na znatnoj dubini ispod površine terena. Tečenje vode odvija se na velikim dubinama kroz povezane podzemne krške provodnike različitih dimenzija prema lokalnoj erozijskoj bazi, tj. krškim izvorima. Propusnost karbonatnih stijena najveća je uzduž recentno aktivnih rasjeda. Na njihovim sučeljavanjima često se javljaju jame, koje vrše funkciju ponora, kroz koje oborinske vode vrlo brzo i koncentrirano otječu u podzemlje. 314

5 Iako postoje četiri izvedena duboka piezometra unutar sliva Jadra i Žrnovnice, od toga dva opremljena uređajima za mjerenje razine podzemne vode, temperature vode i električne vodljivosti vode, izmjereni nizovi podataka nisu bili dostupni pri izradi ovog rada. Na osnovi tih podataka vjerojatno bi bilo moguće bolje istražiti međusobne hidrogeološko-hidrološke odnose između spomenuta tri stalna i izdašnija krška izvora (ali i brojnih drugih manjih koji pretežno presušuju). Krški izvor rijeke Žrnovnice zračnom je linijom udaljen od izvora Jadra samo 4200 m. Izvor Jadra izbija na površinu iz prostranog krškog kanala na nadmorskoj visini od 35 m n. m. Prosječni srednji godišnji protok izvora Jadra izmjeren u razdoblju iznosi 9,8 m 3 /s, a varira između 7,0 m 3 /s i 13,7 m 3 /s. Maksimalni izmjereni protok iznosio je 81 m 3 /s, a minimalni 2,8 m 3 /s. I ovaj izvor je okarakteriziran kao krški izvor s ograničenim maksimalnim kapacitetom istjecanja (Bonacci, 2001.b). Granice sliva izvora Jadra, pa prema tome i razvodnica između slivova izvora Jadra i Žrnovnice do danas nisu određene. Treba naglasiti da je u razdoblju koeficijent linearne korelacije, r, za istovremene dnevne protoke izvora Žrnovnice i izvora Jadra iznosio 0,955, dok je za godišnje srednjake iznosio 0,917. Visoke vrijednosti koeficijenata linearne korelacije svjedoče da su im hidrološki režimi vrlo slični. To je moguće objasniti činjenicama da se radi o susjednim slivovima koji su pod utjecajem sličnih oborinskih režima te da su im geološke karakteristike gotovo identične. Udaljenost izvora Žrnovnice od izvora Studenci iznosi 16,5 km. Radi se o izvorskoj zoni u kojoj postoje četiri veća stalna izvora i velik broj manjih stalnih i povremenih krških izvora. Ova se izvorska zona nalazi na kontaktu fliša i vapnenaca dugom nekoliko stotina metara. Vodopropusni vapnenci se tu nalaze iznad sloja nepropusnog fliša. Voda na površinu izbija na različitim nadmorskim visinama između 10 m n. m i 20 m n. m. Zavisno o izdašnosti izvorske zone varira i veličina površine, kao i visina izbijanja. Procijenjeno je da prosječni godišnji protok cijele izvorske zone Studenci iznosi oko 2 m 3 /s, dok je maksimalni protok procijenjen na vrijednost od oko 20 m 3 /s (Bonacci, 1987.). Zbog teško pristupnog terena pouzdana hidrološka mjerenja protoka izvorske zone Studenci nije moguće vršiti. Stoga nije moguće donositi zaključke o sličnosti ili razlikama hidroloških režima ovog izvora s režimima izvora Jadra i Žrnovnice. Za ispunjavanje složenih hidrogeološko-hidroloških zadataka u prostorima krša, a posebno za definiranje granica i slivova, uobičajeno se koriste različite metode ubacivanja različitih vrsta trasera (obilježavača) u ponore i analiza njihove pojave na potencijalno mogućim izvorima u kršu. Za izučavanja procesa cirkulacije vode u kršu koriste se umjetni, ali sve više i prirodni traseri (Ravbar et al., 2012.; Hartmann et al., 2014.). Za umjetne trasere se koriste netoksične i topive tvari za koje je moguće odrediti i ekstremno niske koncentracije. Najčešće korišteni prirodni traseri su izotopi vode, otopljeni organski ugljik, glavni ioni, prirodne fluorescentne tvari itd. (Leibundgut et al., 2009.). Palandačić et al. (2012.) su kao prirodni traser koristili strukturu populacije endemske ribe Delminichthys adspersus za utvrđivanje podzemnih veza u jednom dijelu Dinarskog krša. Andreo et al. (2006.) naglašavaju da je trasiranje umjetnim traserima skup i složen posao koji se može vršiti na ograničenim područjima. Pri interpretaciji rezultata trasiranja treba uvijek voditi računa da u regijama krša mogu istovremeno postojati plitki i duboki vodonosnici koji različito reagiraju na podražaje s površine (oborine, otapanje snijega, a time i na ubačene trasere). Na slici 6 ucrtana su četiri mjesta trasiranja (označena rimskim brojevima od I do IV) u izučavanom prostoru iz kojih se traser pojavio na izvorima Žrnovnice i Jadra. Na istoj slici označeno je šest mjesta ubacivanja trasera (označena arapskim brojevima od 1 do 6) kod kojih se on pojavio samo na izvoru Jadra (Kapelj et al., 2011.). Niti u jednom od 10 izvršenih pokusa traser se nije pojavio na izvoru Studenci. Nastavno će biti izneseni rezultati četiri trasiranja kod kojih se traser pojavio na izvorima Jadra i Žrnovnice te time ukazao na činjenicu da oba izvora mogu biti prihranjivana iz istog prostora. Traser (50 kg Na fluoresceina) je ubačen 11. rujna u ponor Grabov mlin, koji se nalazi u dolini rijeke Cetine na njenoj desnoj obali u blizini Beksetine mlinice (označeno rimskim brojem I na slici 6). Traser se na izvoru Jadra pojavio 23 dana poslije ubacivanja u ponor. Oko 95,8 % mase trasera se pojavilo u izvoru Jadra, a nešto manje od 3,1 % u izvoru Žrnovnice. Na izvoru Jadra manja koncentracija trasera se u beskišnom razdoblju pojavila prvi put 4. listopada, dok je veća količina istjecala od 15. listopada do 7. studenog 1962., kao posljedica obilnih oborina palih 15. listopada. Na izvoru Žrnovnice traser se pojavio tek 20. listopada, dakle tek poslije padanja obilnih oborina na širem području (Bičanić, 1974.). Dana 14. siječnja u 12 sati u ponor Jablan u Mućkom polju (označeno rimskim brojem II na slici 6) ubačeno je 120 kg uranina otopljenog u 600 litara otopine natrijeve lužine. Protok vode u ponor procijenjen je na oko 300 L/s. Traser se pojavio na izvorima Jadra i Žrnovnice. Prividna brzina do izvora Jadra iznosila je 10,58 cm/s, dok je do izvora Žrnovnice bila veće te je iznosila 12,18 cm/s. Nažalost, u izvještajima o trasiranju ne navodi se količina trasera koja se pojavila na pojedinom izvoru. Treba uočiti da je prividna brzina veća do izvora Žrnovnice koji je od mjesta ubacivanja dalji od izvora Jadra. Fritz (1981.) time nije iznenađen te taj fenomen objašnjava činjenicom da se sliv izvora Žrnovnice pruža u smjeru najizrazitije rasjedne zone, dok se izvor Jadra nalazi malo periferno. Od 25 kg trasera (Na fluorescein) ubačenog 28. ožujka u 10 sati u ponor Ponikva kod sela Putišić u Srijanskom polju (označeno rimskim brojem III na slici 6). 87,7 % je završilo u izvoru Žrnovnice, a 2,3 % u izvoru Jadro. Ukupno 90 % količine trasera je završilo u oba izvora. Udaljenost od mjesta ubacivanja do izvora 315

6 Slika 7 Hipsometrijska krivulja orografskog sliva izvora Žrnovnice Slika 8 Odnos između srednjih godišnjih protoka izvora Žrnovnice, Q sr, i ukupnih godišnjih oborina, P, izmjerenih na kišomjerima Bisko, P B, i Dugopolje, P D, s ucrtanim pravcima linearne regresije i upisanim vrijednostima koeficijenata linearne korelacije, r, u razdoblju Žrnovnice iznosila je 11,3 km, a do izvora Jadra 15,1 km. Prividna brzina toka do izvora Jadra bila je 3,8 cm/s, a do izvora Žrnovnice 3,1 cm/s. Od 50 kg trasera (Na fluorescein) ubačenog 15. siječnja u Bazin ponor u Biskom polju (označeno rimskim brojem IV na slici 6) 95,6 % je završilo u izvoru Jadra, a 4,4 % u izvoru Žrnovnice. Ukupno 79,8 % (39,9 kg) količine trasera je završilo u oba izvora, dok preostalih 20,2 % trasera nije bilo opaženo na mjestima na kojima se vršilo motrenje. Udaljenost mjesta ubacivanja do izvora Žrnovnice iznosila je 10,15 km, a do izvora Jadra 13,1 km. Traser se prvo pojavio na izvoru Jadra 18. siječnja u 04 sata, dok se na izvoru Žrnovnice pojavio 21. siječnja u 14 sati. Prividna brzina toka do izvora Jadra bila je 6,7 cm/s, a do izvora Žrnovnice 1,9 cm/s (Kapelj et al., 2011.). 5. PRIMJENA DVIJE HIDROLOŠKE METODE ZA DEFINIRANJE POVRŠINE SLIVA IZVORA ŽRNOVNICE U ovom poglavlju bit će izneseni rezultati definiranja hidrološko-hidrogeološke površine sliva Žrnovnice korištenjem dvije klasične hidrološke metode koje nisu razvijene isključivo za uvjete otjecanja u kršu. Nastavno primjenjene metode zasnovane su na korištenju podataka godišnjih oborina palih na sliv, srednjih protoka izvora i srednjih godišnjih temperatura zraka sliva. Na slici 7 ucrtana je hipsometrijska krivulja orografskog sliva izvora Žrnovnice. Površina tako određenog sliva iznosi 8,4 km 2, a nadmorske se visine kreću u rasponu od 78 m n.m. do 1339 m n. m. Srednja nadmorska visina orografskog sliva iznosi 757,8 m n. m. Ključnu ulogu u definiranju površine sliva u nastavno primijenjenim hidrološkim metodama igraju oborine pale na sliv. U konkretnom slučaju raspolagalo se s oborinama mjerenim na sljedeće četiri postaje: (1) Bisko (394 m n.m mm ); (2) Muć (438 m n.m mm); (3) Dugopolje (295 m n.m mm); (4) Sinj (308 m n.m mm). Prvi broj u zagradi označava nadmorsku visinu postaje, dok drugi predstavlja prosječnu godišnju oborinu u razdoblju U tablici 1 se nalazi matrica koeficijenata linearne korelacije, r, nizova godišnjih oborina opaženih na četiri kišomjera u razdoblju Uočava se da je oborinski režim na sve četiri postaje sličan, o čemu svjedoče visoke vrijednosti koeficijenata korelacije koje se kreću u rasponu od 0,8278 do 0,9205. Treba uočiti da se niti jedna od četiri korištene postaje (osobito su udaljene postaje Muć i Sinj) ne nalazi na području orografskog sliva te da su njihove nadmorske visine dosta niže od srednje nadmorske visine orografskog sliva izvora Žrnovnice Analiza odnosa pale i otekle oborine tijekom godine Na slici 8 prikazan je odnos između srednjih godišnjih protoka izvora Žrnovnice, Q sr, izraženih u m 3 /s i ukupnih godišnjih oborina, izmjerenih na kišomjerima Bisko (P B ) i Dugopolje (P D ) izraženih u m. Na slici 8 su ucrtani pravci linearne regresije i upisane vrijednosti koeficijenata linearne korelacije, r, u razdoblju Jednadžbe pravaca linearne regresije glase: Q sr = 1,2202 P D + 0,2704 (2) Q sr = 1,0957 P B + 0,1845 (3) Tablica 1 Matrica koeficijenata linearne korelacije, r, nizova godišnjih oborina opaženih na četiri postaje u razdoblju r SINJ DUGOPOLJE BISKO MUĆ SINJ 1 0,8278 0,9054 0,9205 DUGOPOLJE 1 0,8354 0,8834 BISKO 1 0,8679 MUĆ 1 316

7 U oba analizirana slučaja visoke vrijednosti koeficijenata linearne korelacije, r, koje iznose 0,801 za oborine Dugopolja te 0,928 za oborine Biska ukazuju na to da oborine izmjerene na te dvije postaje imaju ključan utjecaj na zavisnu varijablu, srednje godišnje protoke izvora Žrnovnice, Q sr. Na slici 8 treba uočiti fenomen koji zahtijeva dodatno hidrološko objašnjenje. Presjek pravca regresije s osi apscise za oborine Dugopolja iznosi P 0 =-222 mm, dok za oborine Biska iznosi P 0 =-168 mm. U hidrološkom smislu značenje točke presjeka pravca regresije s osi apscise je od ključne važnosti (Bonacci i Andrić, 2008.). U slučaju kad bi vrijednost godišnjih oborina bila manja ili jednaka onoj na presjeku, dakle P 0, izvor bi presušio. U oba analizirana slučaja vrijednosti presjeka, P 0, su negativne, što navodi na zaključak da u izvor Žrnovnice dotječu podzemne vode s nekog mnogo većeg sliva. Linearne regresijske izraze (2) i (3) moguće je iskoristiti za pokušaj definiranja površine sliva izvora Žrnovnice na sljedeći način. Srednji godišnji protok izvora Žrnovnice, Q sr, izražen u m 3 /s, moguće je definirati sljedećim izrazom: Q sr t = P a c (4) pri čemu, t, označava broj sekundi u godini, P, oborinu palu na sliv izraženu u metrima, A, površinu sliva izraženu u m 2, dok, c, predstavlja bezdimenzionalni koeficijent otjecanja. Broj sekundi u godini koja traje 365 dana iznosi sekundi, dok u prijestupnoj godini iznosi sekundi. Uvrštavanjem izraza (4) u jednadžbe (2) i (3) dobiju se sljedeća dva izraza pomoću kojih se može definirati površina sliva, A, u m 2 : A = {t [1, (0,2704/ P D )]}/c (5) A = {t [1, (0,1845/ P B )]}/c (6) U izrazima (5) i (6) jedina nepoznanica je godišnji koeficijent otjecanja, c. Koeficijent otjecanja, c, predstavlja jedan od najvažnijih hidroloških parametara. U njemu su integrirani svi procesi koji se zbivaju u slivu tijekom transformiranja oborina u otjecanje (Bonacci, 2001.a). U Dinarskom kršu Hrvatske on se kreće u relativno uskim rasponima između vrijednosti 0,4 do 0,6 (Bonacci, 1987.; Žugaj, 1995.). Vrijednost godišnjeg koeficijenta otjecanja se može promatrati i kao slučajna varijabla definirana prvim i drugim momentom (0,5; 0,1). Samim time primjena modela otjecanja je svojevrsna Monte-Carlo simulacijska metoda. Njene karakteristične vrijednosti ujedno definiraju i prosječne površine sliva. U tablici 2 upisane su vrijednosti prosječnih površina sliva izvora Žrnovnice, A, izračunata izrazima (5) i (6) za vrijednosti prosječnih godišnjih oborina izmjerenih Tablica 2 Prosječne površine sliva izvora Žrnovnice, A, izračunata izrazima (5) i (6) za vrijednosti prosječnih godišnjih oborina izmjerenih u razdoblju na postajama Dugopolje, P D, i Bisko, P B, te tri vrijednosti godišnjih koeficijenata otjecanja, c OBORINE P (m) A (km 2 ) P D - DUGOPOLJE 1,265 m P B - BISKO 1,487 mm c = 0, c = 0, c = 0, u razdoblju na postajama Dugopolje, P D, i Bisko, P B, te tri vrijednosti godišnjih koeficijenata otjecanja, c (0,4; 0,5 i 0,6). Analizom rezultata upisanih u tablici 2 moguće je zaključiti kako bitnu ulogu u određivanju površine sliva igra oborina pala na njegovu površinu. Što je oborina veća sliv je manji. U konkretnom slučaju izvora Žrnovnice ne raspolaže se s dovoljno gustom mrežom kišomjernih postaja iz koje bi se mogla pouzdanije procijeniti oborina pala na njegov sliv. Osim toga, sve su postaje locirane na nadmorskim visinama nižim od srednje visine orografskog sliva. Za pretpostaviti je da postoji porast godišnjih oborina s porastom nadmorske visine. Međutim, kako se mjerenim podatcima u ovom prostoru ne raspolaže, nemoguće je donositi zaključke dok se to ne utvrdi mjerenjima. Proračuni vršeni ovom metodom (analizom odnosa pale i otekle oborine tijekom godine kao vremenske jedinice) ukazali su na to da se prosječna površina sliva izvora Žrnovnice kreće u granicama između 77 km 2 i 90 km 2, ako se usvoji godišnji koeficijent otjecanja c=0,5. Pri tome treba imati na umu da se i godišnji koeficijent otjecanja mijenja u zavisnosti od ukupno palih oborina na sliv (Bonacci, 2001.a). Kod većih količina oborina on je manji. Osim toga, na vrijednost godišnjeg koeficijenta otjecanja, c, velik utjecaj ima i raspodjela oborina tijekom godine. Oborine pale u toplom dijelu godine imaju znatno manji utjecaj na otjecanje od oborina palih u hladnom dijelu godine Primjena metode Turc-a (1954.) U okviru ovog potpoglavlja bit će korištena metoda Turc-a (Turc, 1954.) za određivanje prosječne površine sliva izvora Žrnovnice korištenjem podataka iz razdoblja Radi se o regionalnoj formuli za određivanje godišnjeg otjecanja koja se pokazala primjenjivom u uvjetima krša na slivovima Zrmanje, Krke i Krčića te Like i Gacke (Bonacci, 1999.; Bonacci i Ljubenkov, 2005.; Bonacci et al.; 2006.; Bonacci i Andrić, 2008.). Proračuni su zasnovani na određivanju godišnjeg deficita otjecanja, D, izraženog u mm za svaku pojedinu godinu spomenutog razdoblja korištenjem sljedeća dva izraza: D = P/[0,9 + (P 2 /L 2 )] 0,5 (7) L = (25 T) + (0,05 T 3 ) (8) 317

8 pri čemu, P, označava godišnju oborinu palu na sliv izraženu u mm, dok, T, označava srednju godišnju temperaturu zraka sliva, izraženu u stupnjevima Celzijusa (ºC). Za potrebe proračuna vršenih u ovom radu korištene su srednje godišnje temperature zraka mjerene na meteorološkoj postaji Sinj, pošto nema drugih postaja u blizini sliva izvora Žrnovnice. Budući da je u radu Bonacci i Ljubenkov (2005.) objavljenom u ovom časopisu detaljno opisan postupak proračuna površine sliva, A, nastavno ga se neće iznositi, već se zainteresirane čitatelje upućuje da konzultiraju spomenutu literaturu na stranicama 277 i 278. U slučaju korištenja godišnjih oborina mjerenih na postaji Bisko metodom Turc-a izračunata je prosječna godišnja površina sliva izvora Žrnovnice, A, u iznosu od A=68,5 km 2. Prosječni koeficijent otjecanja, c, u sve 24 godine za koje se raspolagalo s podatcima bio je c=0,54. Kretao se u rasponu od c min =0,42 (izračunat za ekstremno sušnu godinu) do c maks =0,72 (izračunat za ekstremno vlažnu godinu). Navedene vrijednosti su prikazane tablično u tablici 3. Na kraju ovog poglavlja navodi se podatak da je u literaturi samo u jednom radu (Denić-Jukić et al., 2007.) koristeći kompozitne transfer funkcije procijenjeno da se površina sliva izvora Žrnovnice kreće u granicama između 78 km 2 i 83 km 2. Pri tome treba naglasiti da u tom radu nije navedeno koje su oborine pale na sliv Žrnovnice korištene u proračunu, kao ni s koje su meteorološke postaje korišteni ostali klimatološki parametri za definiranje prethodno navedenih površina sliva. Zaključujući ovo poglavlje može se s visokom vjerojatnošću kao prvu aproksimaciju prihvatiti da se površina sliva izvora Žrnovnice kreće u granicama između 70 km 2 i 80 km 2. U sljedećoj etapi rada trebalo bi pokušati definirati potencijalne granice sliva te unutar njih uspostaviti gusti monitoring klimatoloških parametara (prije svega oborina i temperatura zraka). Osim toga, neophodno bi bilo na pretpostavljenim razvodnicama između slivova izvora Žrnovnice s oba susjedna sliva (izvora Jadra i Studenci) izbušiti sustav dubokih piezometara kako bi se ustanovio odnos između njihovih krških vodonosnika, tj. dolazi li i kada do prelijevanja vode iz jednog u drugi vodonosnik. Tablica 3 Prosječne površine sliva izvora Žrnovnice, A, izračunata izrazima (7) i (8) za vrijednosti prosječnih godišnjih oborina izmjerenih u razdoblju na postaji Bisko P B, srednjih godišnjih temperatura na postaji Sinj T S, izračunatih vrijednosti godišnjih protoka Q SR-T i vrijednosti godišnjih koeficijenata otjecanja, c T prema Turcovoj formuli te pripadajućih površina sliva A. Q SR-T predstavljaju mjerene srednje godišnje protoke, a c M godišnje koeficijente otjecanja definirane pripadajućim mjerenim vrijednostima. P Godina B - Bisko T S - Sinj Q SR-M Q SR-T A cm c (mm) (ºC) (m 3 /s) (m 3 /s) T (km 2 ) ,6 13 1,45 1,39 0,52 0,5 69, ,6 12,5 1,78 1,7 0,58 0,55 62, ,2 13,4 1,56 1,4 0,55 0,5 69, ,6 12,9 1,48 1,45 0,52 0,51 67, ,1 14 1,54 1,32 0,56 0,48 72, ,3 12,5 2,09 2,53 0,53 0,64 54, ,8 12,7 2,14 2,32 0,57 0,62 55, ,2 1,68 1,56 0,56 0,52 66, ,7 13,2 1,68 1,03 0,71 0,43 80, ,7 13,1 1,85 2,42 0,47 0,62 55, ,2 13,6 1,55 1,51 0,52 0,51 67, ,7 13,3 1,93 1,62 0,63 0,53 65, ,2 13,5 1,6 1,42 0,56 0,5 69, ,5 13,5 1,47 1,31 0,54 0,48 72, ,6 12,7 2,45 2,61 0,6 0,64 54, ,8 12,1 2,03 1,96 0,61 0,59 58, ,4 1,46 1,09 0,61 0,46 75, ,8 13,4 1,69 1,29 0,63 0,48 72, ,7 13,3 2,16 2,55 0,53 0,63 55, ,5 13,2 2,21 2,17 0,61 0,6 57, ,7 12,6 2,94 3,85 0,55 0,72 47, ,4 13,4 1,19 0,96 0,52 0,42 82, ,5 1,43 1,32 0,52 0,48 72, ,8 13,2 2,18 2,76 0,51 0,65 53,16 Srednja vrijednost 1487,4 13,1 1,81 1,81 0,56 0,54 0,64 318

9 6. ZAKLJUČCI Održivo upravljanje vodnim resursima krša zahtijeva odgovarajuće znanje o funkcioniranju tog ekstremno složenog sustava. Od osobite je važnosti pouzdano utvrditi granice i površinu sliva krških izvora, ali i svih drugih vodnih fenomena koji se javljaju u tom prostoru. Položaj krških vododijelnica promjenjiv je tijekom vremena te je uglavnom određen razinom podzemnih voda i funkcioniranjem podzemnih krških provodnika Ta činjenica stvara poteškoće pri hidrološkim i hidrogeološkim analizama, a osobito ju je teško ukomponirati u hidrološke i/ili hidrogeološke modele. Za rješavanje ove problematike neophodno je raspolagati s brojnim informacijama do kojih je skupo i teško doći. Činjenica je da su do danas dostignuta saznanja o kretanju vode u krškim sustavima ograničena (Hartmann et al., 2014.). Točnost rezultata određivanja površine sliva kod dvije u ovom radu primijenjene relativno jednostavne hidrološke metode zavisi o pouzdanosti oborina koje su pale na sliv, tj. o tome koliko su u analizama korištene mjerene oborine predstavljale stvarnu oborinu palu na sliv izvora Žrnovnice. Godišnja količina pale oborine na vanjski i unutarnji dio sliva (cjelokupni hidrološkohidrogeološki sliv), ali i njen raspored tijekom godine, određuje razinu podzemne vode u krškom vodonosniku, a time i granice i površinu sliva, koje mogu biti promjenjive. Kod metode Turc-a (1954.) osim oborina značajnu ulogu igra i srednja godišnja temperatura sliva. Kod složenijih metoda i modela potrebni su mnogobrojniji podatci i daleko detaljniji monitoring različitih hidroloških, hidrogeoloških, hidrokemijskih, klimatoloških te drugih parametara. Stoga se dvije primijenjene metode preporuča koristiti kao preliminarne. Opisana metoda preporuča se koristiti kod slivova u kršu kod kojih nema dovoljno podataka za detaljno izučavanje, jednom riječju kod slabo ili nedovoljno izučenih slivova. Treba se suočiti s činjenicom da većina slivova u kršu pripada upravo toj skupini. Na osnovu ovih preliminarnih rezultata bit će moguće planirati pouzdani monitoring koji bi trebao dati odgovore na ključna pitanja vezana s cirkulacijom vode u kršu, a prije svega s definiranjem površine, a potom i granica hidrološko-hidrogeološkog sliva krškog izvora. Pri tome treba imati na umu da je svaki pojedini slučaj specifičan i da zahtijeva poseban pristup zasnovan na uvažavanju osnovnih principa hidrologije i hidrogeologije. Problemi koji se javljaju prilikom modeliranja otjecanja u kršu upravo su uzrokovani činjenicom nepoznavanja i nemogućnosti pouzdanog definiranja granica i površine sliva krških izvora i drugih vodnih fenomena (otvorenih vodotoka, jezera itd.). Klasični koncept sliva kao stabilnog i nepromjenjivog hidrološko-hidrogeološkog parametra u uvjetima cirkulacije vode u kršu mora biti podvrgnut ozbiljnom preispitivanju. LITERATURA Andreo, B.; Goldscheider, N.; Vadillo, I.; Vias, J. M.; Neukum, C.; Sinreich, M.; Jiménez, P.; Brechenmacher, J.; Carrasco, F.; Hötzl, H.; Perles, M. J.; Zwahlen, F. (2006.): Karst groundwater protection: First application of a Pan-European approach to vulnerability, hazard and risk mapping in the Sierra de Libar (southern Spain). Science of the Total Environment. 357(1-3): Andreo, B.; Ravbar, N.; Vias, J. M. (2009.): Source vulnerability mapping in carbonate (karst) aquifers by extension of the COP method: application to pilot sites. Hydrogeology Journal, 17(3), Bailly-Comte, V.; Borrell-Estupina, V.; Jourde, H.; Séverin, P. (2012.): A conceptual semidistributed model of the Coulazou River as a tool for assessing surface water - karst groundwater interactions during flood in Mediterranean ephemeral rivers, Water Resources Research, 48(9), W09534, doi: /2010wr Bičanić, V. (1974.): Male vode Žrnovnice kod vodokaza Žrnovnica u novim prilikama. Vodovod i kanalizacija, Split (neobjavljeni elaborat). Binet, S.; Mudry, J.; Bertrand, C.; Guglielmi, Y.; Cova, R. (2006.): Estimation of quantitative descriptors of northwestern Mediterranean karst behavior: multiparametric study and local validation of the Siou-Blanc massif (Toulon, France). Hydrogeology Journal, 14(7), Birk, S.; Wagner, T.; Mayaud, C. (2014.): Threshold behavior of karst aquifers: the example of the Lurbach karst system (Austria). Environmental Earth Sciences, DOI /s z. Bonacci, O. (1987.): Karst hydrology with special reference to Dinaric karst. Springer Verlag, Berlin. Bonacci, O. (1993.): Karst springs hydrographs as indicators of karst aquifers. Hydrological Sciences Journal, 38(1-2), Bonacci, O. (1999.): Water circulation in karst and determination of catchment areas: example of the River Zrmanja. Hydrological Sciences Journal, 44(3), Bonacci, O. (2001.a): Monthly and annual effective infiltration coefficient in Dinaric karst: example of the 319

10 Gradole karst spring catchment. Hydrological Sciences Journal, 46(2), Bonacci, O. (2001.b): Analysis of the maximum discharge of karst springs. Hydrogeology Journal, 9(4), Bonacci, O. (2002.): Development of catchment area in karst as a result of natural and anthropological factors. U: Evolution of karst: from prekarst to cessation, (ur. F. Gabrovšek), Inštitut za Raziskovanje Krasa, Postojna, Bonacci, O. (2004.): Hazards caused by natural and anthropogenic changes of catchment area in karst. Natural Hazards and Earth System Sciences, 4(5/6), Bonacci, O., Andrić, I. (2008.): Sinking karst rivers hydrology: case of the Lika and Gacka (Croatia). Acta Carsologica, 37(2-3), Bonacci,O.; Jukić, D.; Ljubenkov, I. (2006.): Definition of catchment area in karst: case of the rivers Krčić and Krka, Croatia. Hydrological Sciences Journal, 51(4), Bonacci, O.; Kerovec, M.; Roje-Bonacci, T.; Mrakovčić, M.; Plenković-Moraj, A. (1998.): Ecologically acceptable flows definition for the Žrnovnica River (Croatia). Regulated Rivers: Research & Management. 14(3), Bonacci, O.; Ljubenkov, I. (2005.): Nove spoznaje o hidrologiji rijeke Krke. Hrvatske vode, 13(52), Bonacci, O.; Roje-Bonacci, T. (2000.): Interpretation of groundwater level monitoring results in karst aquifer: examples from the Dinaric karst. Hydrological Processes, 14(14), Denić-Jukić, V.; Jukić, D. (2002.): Kompozitne kernel funkcije i njihova primjena na izvor Jadra. Hrvatske vode, 10(39), Denić-Jukić, V.; Jukić, D.; Vego, G. (2007.): Karst springs discharge modelling by using the composite transfer functions: example of the Žrnovnica and Jadro Springs. Proceedings of the XXXV Congress of the International Association of Hydrogeologists Groundwater and Ecosystems. Fabre, P. ; Perrineau, A. (2001.): Mise en évidence du phénomène du «renard» : exemple des crues exceptionnelles des sources du Boulet-Blagour (Causse de Martel, Lot). Karstologia, 38, Finger, D.; Hugentobler, A.; Huss, M.; Voinesco, A.; Wernli, H.; Fischer, D.; Weber, E.; Jeannin, P.-Y.; Kauzlaric, M.; Wirz, A.; Vennemann, T.; Hüsler, F.; Schädler B.; Weingartner, R. (2013.) : Identification of glacial meltwater runoff in a karstic environment and its implication for present and future water availability. Hydrology and Earth System Sciences, 17(8), Fritz, F. (1981.): Hidrogeologija zaleđa Splita. Krš Jugoslavije, 10(5), Hartmann, A.; Goldscheider, N.; Wagener, T.; Lange, J. M.; Weiler, M. (2014.): Karst water resources in a changing world: Review of hydrological modeling approaches, Reviews of Geophysics, 52, Kapelj, S.; Kapelj, J.; Novosel, A.; Singer, D.; Terzić, J.; Marković, T. (2001.): Hidrogeološka istraživanja slivnog područja izvora Jadro i Žrnovnica. Preliminarni izvještaj (elaborat). Kapelj, S.; Kapelj, J.; Švonja, M. (2011.): Hidrogeološka obilježja sliva Jadra i Žrnovnice. Tusculum, 5(1) Krešić, N.; Bonacci, O. (2010.): Spring discharge hydrograph. U: Groundwater hydrology of springs (ur. N. Krešić i Z. Stevanović), Elsevier, Leibundgut, C.; Maloszewski, P.; Kulls, C. (2009.): Tracers in hydrology. Willey-Blackwell, Chichester. Maillet, E. (1905.): Essais d hydraulique fluviale. Herman, Paris. Palandačić, A.; Bonacci, O.; Snoj, A. (2012.): Molecular data as a possible tool for tracing groundwater in karst environment: example of Delminichthys adspersus in Dinaric karst system. Ecohydrology, 5(6), Ravbar, N. (2013.): Variability of groundwater flow and transport processes in karst under different hydrologic conditions. Acta Carsologica, 42(2-3), Ravbar, N.; Barberá, J. A.; Petrič, M.; Kogovšek, J.; Andreo, B. (2012.): The study of hydrodynamic behaviour of a complex karst system under low-flow conditions using natural and artificial tracers (spring of the Unica River, SW Slovenia). Environmental Earth Sciences, 65(8), Ravbar, N.; Goldscheider, N. (2009.): Comparative application of four methods of groundwater vulnerability mapping in a Slovenian karst catchment. Hydrogeology Journal, 17(3), Ravbar, N.; Kovačič, G. (2010.): Characterisation of karst areas using multiple geo-science techniques, A case study from SW Slovenia. Acta Carsologica, 39(1), Soulios, G. (1985.): Recherches sur l unité des systèmes aquifères karstiques d après des exemples du karst Hellénique. Journal of Hydrology, 81(3-4), Soulios, G. (1991.): Contribution à l étude des courbes de récession des sources karstiques: Exemples du pays Hellénique. Journal of Hydrology, 124(1-2), Tallaksen, L. M. (1995.): A review of baseflow recession analysis. Journal of Hydrology, 165, Terzić, J.; Marković, T.; Lukač Reberski, J. (2014.): Hydrogeological properties of a complex Dinaric karst catchment: Miljacka Spring case study. Environmental Earth Sciences, 72/4), Turc, L. (1954.): Le bilan d eau et des sols. Troisième journée de l hydraulique, Alger, Žugaj, R. (1995.): Regionalna hidrološka amaliza u kršu Hrvatske. Hrvatsko hidrološko društvo, Zagreb. 320