Bosna i Hercegovina. Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: PREGLED STANJA

Transcription

1 Bosna i Hercegovina Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: PREGLED STANJA 1

2 2

3 Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) Bosna i Hercegovina Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja Sarajevo, godine 3

4 Bosna i Hercegovina Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja Naslov originala: Bosnia and Herzegovina Missing Persons from the Armed Conflicts of the 1990s: A Stocktaking Autori: Profesor Jeremy Sarkin, dr. Lara Nettelfield, gospodin Max Matthews, gospođa Renee Kosalka Izdavač: International Commission on Missing Persons (ICMP), Sarajevo Za izdavača: Kathryne Bomberger Recenzenti: Ewa Tabeau Christian Jennings Urednik: Andreas Kleiser Lektor: Kevin Sullivan Grafički dizajn i prelom: Edin Pašović Štampa: Eldžam trade d.o.o. Sarajevo Primjeraka: Prevod: Enida Avdić Lektorica prevoda: Zijada Bečirović Sarajevo, oktobar godine 4 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo (497.6) 1992/1995 BOSNA i Hercegovina : osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih : pregled stanja / Jeremy Sarkin... [et al.] ; [prevod Enida Avdić]. - Sarajevo : International Commission on Missing Persons (ICMP) ; str. : ilustr. ; 23 cm Prijevod djela: Bosnia and Herzegovina. - Bibliografija i bilješke uz tekst. ISBN Sarkin, Jeremy COBISS.BH-ID

5 Izdavanje ovog izvještaja omogućeno je uz finansijsku podršku Republike Češke, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Švedske, Švicarske i Turske. Svi izneseni stavovi odražavaju mišljenje autora, ali ne obavezno država i organizacija koje su finansirale njegovo izdavanje. 5

6 6

7 Predgovor Danas se broj osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava u svijetu broji milionima. Pored toga, nesreće, trgovina ljudima, organizirani kriminal i brojni drugi uzroci svake godine dovode do nestanka više hiljada osoba. Protekle dvije decenije obilježene su upečatljivim razvojem u pristupu rješavanja pitanja nestalih, posebno nakon sukoba i nesreća. Skorašnji napredak se može objasniti masovnijim globalnim pokretima usmjerenim na stvaranje mirnih društava kroz strategije tranzicijske pravde i inicijative vladavine zakona, kojima se nastoji mijenjati naslijeđe nasilnih sukoba i ozbiljnih povreda ljudskih prava. Takve strategije utječu i na slučajeve osoba nestalih usljed nesreća ili nekih drugih uzroka, gdje pristupi zasnovani na vladavini zakona postaju pravilo. Pored toga, naučni i tehnološki napredak u oblasti genetike, primjena savremenih forenzičkih metoda i informatičkih dostignuća omogućuju učinkovitije pronalaženje nestalih osoba. Radi se o napretku koji je mjerljiv. Više je osoba, nestalih u nedavnim sukobima ili nesrećama, pronađeno i identificirano, nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća. Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije tokom 1990-ih godina nestalo oko osoba. Do danas je pronađeno i identificirano oko 70 posto od tog broja. Veliki broj izgubljenih života u napadima na New York 11. septembra godine predstavlja još jedan dobar primjer, jer je uspješno identificirana većina nestalih. Još jedan sličan primjer upotrebe resursa na međunarodnom nivou predstavlja i besprimjeran pothvat policijskih snaga iz cijelog svijeta - pronalaženje i identifikacija nestalih u cunamiju koji je pogodio jugoistočnu Aziju godine. Napredak je utjecao i na razvoj zemalja nakon sukoba ili nakon masovnih nesreća. U zemljama koje uspješno rješavaju problem nestalih nakon sukoba i usljed povreda ljudskih prava - poput zemalja nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije, Čilea, Argentine, Istočnog Timora i Južne Afrike - vlade preuzimaju vlasništvo nad procesom, poduzimaju korake ka učinkovitoj istrazi slučajeva nestanaka i držanjem počinilaca odgovornim. Nabrojani faktori značajno utječu na jačanje vladavine zakona i omogućavaju srodnicima nestalih da saznaju istinu o sudbini nestalih i okolnostima njihovog nestanka te im omogućavaju traženje pravde i reparacije. 7

8 Problem nestalih osoba ne prepoznaje granice, bilo da se radi o osobama nestalim u sukobu, usljed kršenja ljudskih prava, nesreća ili organiziranog kriminala. Problem nestalih se, stoga, s pravom smatra globalnim pitanjem, koje zahtijeva strukturiranu i održivu međunarodnu reakciju. Rezultat takvih promišljanja je i promijenjena uloga međunarodne zajednice. Promjena počinje 1990-ih godina, nakon niza nasilnih sukoba i povreda ljudskih prava, osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda (MKS), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) te drugih međunarodnih i hibridnih mehanizama za postizanje pravde. Dobar su primjer napori Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL) na uspostavljanju trajne platforme za reakciju u slučajevima masovnih nesreća. Uz sve to je u posljednjim desetljećima došlo do promjene odnosa poginulih civila i vojnika u kontekstu oružanih sukoba. Samo tokom 1990-ih u ratovima su život izgubila gotovo četiri miliona ljudi, od čega su, prema nekim izvještajima, 90 posto njih civili. 1 Omjer od 10 ubijenih civila na svakog vojnika bilježi se u ratovima druge polovine 20. vijeka. Poređenja radi, u Prvom svjetskom ratu taj omjer je iznosio devet ubijenih vojnika na jednog civila. 2 Procjena broja civilnih žrtava složen je proces, tako da se prosječni omjeri moraju uzimati sa rezervom. 3 Jasno je, međutim, da su skorašnji ratovi imali drugačiji utjecaj na stanovništvo od ratova vođenih u 19. vijeku. Kako je istakla Mary Kaldor, novi ratovi su ratovi u kojima razlika između unutarnjeg i vanjskog nije sasvim jasna; istovremeno su i globalnog i lokalnog karaktera, a razlikuju se i od tradicionalnih međudržavnih i klasičnih građanskih ratova. 4 Kao rezultat danas imamo praktične probleme u primjeni pravila i običaja ratovanja na nestale osobe. Nekada se moglo osnovano pretpostaviti da zaraćene strane imaju najpouzdanije informacije o mjestu na kojem se osobe nestale u sukobu nalaze ili o njihovom identitetu, ali to danas nije slučaj. Kako se pokazalo tokom potrage za nestalima na području bivše Jugoslavije, neophodni su različiti pristupi, koji počivaju na odgovornosti država da štite ljudska prava i promiču mir i stabilnost kroz demokratske i institucije vladavine zakona. Rezultat su novi tehnički, upravni i pravosudni procesi koji nameću uključivanje niza političkih i društvenih snaga, a prvenstveno porodica nestalih. U Bosni i Hercegovini (BiH) je možda najbitnije to da srodnici nestalih osoba 1 Sigurna Evropa u boljem svijetu, Evropski institut za sigurnosne studije, str. 5, Sabrina Tavernise i Andrew W. Lehren: A Grim Portrait of Civilian Deaths in Iraq, The New York Times, 22. oktobar Centar za sigurnost: The Myth of Civilian War Deaths u Izvještaju o sigurnosti za 2005: War and Peace in the 21st Century, 75. New York: Oxford University Press, < 4 Mary Kaldor: New and Old Wars: Organised Violence in A Global Era, Cambridge, Polity Press, (predgovor). 8

9 imaju učinkovit pravni put i politički oslonac, čime se osigurava odvijanje procesa pronalaženja i identifikacije - koji je u rukama vlasti - na transparentan i odgovoran način. Takvi procesi su uspostavljeni uz pomoć međunarodne zajednice, posebno Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Ureda visokog predstavnika (OHR), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), Evropske unije (EU) i drugih aktera. Ove su međunarodne organizacije, zajedno sa vlastima BiH, pomogle da se pitanje nestalih osoba ugradi u pravne i ustavne garancije u BiH i drugim zemljama u regiji. Sam ICMP osigurao je administrativne i tehničke kapacitete koji domaćim vlastima nisu bili ranije na raspolaganju, jer pored garancije porodicama nestalih na pravo na učinkovitu istragu, bitno je poticati razvoj mehanizama neophodnih za ispunjavanje te obaveze. To podrazumijeva i jasnu podjelu uloga i odgovornosti domaćih javnih institucija, primjenu adekvatnih kapaciteta obrade podataka i osiguravanje tehničkih mogućnosti. Pronalaženje i identifikacija više od osoba koje se u BiH još vode kao nestale poziva na održiv napor demokratskih institucija zemlje, uključujući sudove, policijske agencije i javne službe i zahtijeva održavanje pristupa zasnovanog na vladavini zakona. Nakon 17 godina u ovom procesu, Bosna i Hercegovina bi trebala nedvosmisleno priznati da sudbina nestalih osoba nije pitanje političke volje, nego pravo porodica nestalih i ostalih građana. ICMP je osnovan na inicijativu Billa Clintona, predsjednika SAD-a, na samitu G-7 u Lyonu, Francuska. Prvobitna namjera bila je osigurati saradnju vlada u procesu pronalaženja nestalih u sukobima na tlu bivše Jugoslavije. Od godine ICMP je organizacija sa operacijama na globalnom nivou, koja pomaže vladama u pronalaženju i identificiranju nestalih osoba bez obzira na okolnosti njihovog nestanka. 9

10 10

11 Sažetak Posebnu zahvalnost za izradu ovog izvještaja dugujemo profesoru Jeremyju Sarkinu, dr. Lari Nettelfield, gospodinu Maxu Matthewsu, gospođi Renee Kosalka, gospodinu Kevinu Sullivanu i Institutu za nestale osobe BiH (INO). Ovaj izvještaj opisuje napore da se u BiH pronađu i identificiraju osobe nestale usljed ratova na teritoriju bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ) u periodu godina. 5 Uključuje historijski pregled pravne i institucionalne infrastrukture koja se razvijala u svrhu rješavanja problema velikog broja nestalih u oružanim sukobima, detaljnu analizu tehničkih i naučnih napora da se posmrtni ostaci pronađu, ekshumiraju, identificiraju i vrate porodici nestale osobe, te razmatranje značenja spomenutih aktivnosti u širem kontekstu procesa izgradnje države i tranzicije ka demokratiji. U BiH je pronađeno i identificirano oko 70 posto prijavljenih osoba nestalih usljed ratnih zbivanja. Niti jedna druga poratna zemlja ne postiže tako dobre rezultate u rješavanju slučajeva nestalih, što predstavlja jedan od najuspješnijih aspekata poslijeratnog oporavka BiH. ICMP od godine ima ključnu ulogu u tom procesu - kroz izgradnju institucionalnih kapaciteta BiH, neophodnih za rješavanje ovog problema bez diskriminacije, izradu zakona u cilju garantiranja prava porodicama nestalih, uvođenje sistematskih forenzičkih metoda, uključujući analizu DNK, potporu procesa utemeljenih na vladavini zakona koji su osigurali neophodne dokaze u suđenjima pred domaćim sudovima i MKSJ-om, te kroz potporu aktivnog angažmana porodica nestalih. Do danas je više od od oko osoba - čiji je nestanak prijavljen kao posljedica rata u BiH - pronađeno u skrivenim masovnim grobnicama i drugim tajnim lokacijama. Posmrtni ostaci nestale osobe identificirani su putem klasičnih metoda identifikacije, dok je njih identificirano zahvaljujući metodama utemeljenim na analizi segmenata izolirane DNK. Oko neidentificiranih tijela još se nalaze u 11 mrtvačnica širom zemlje. Ovako veliki broj pronađenih i identificiranih osoba nestalih u ratu rezultat je volje vlasti da uspostave institucionalne i pravne okvire koji omogućavaju saradnju između relevantnih vladinih odjela i agencija, koji su dobili i široku društvenu podršku. Anketa koju je ICMP proveo širom zemlje godine 5 Zakon o nestalim osobama BiH u članu 2. predviđa da će se odredbe Zakona odnositi na osobe nestale u periodu od 30. aprila do 14. februara godine, jer su neprijateljstva nastavljena i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra godine. 11

12 pokazala je da građani žele da vlasti BiH nastave ulagati u resurse namijenjene rješavanju pitanja nestalih osoba. Više od 70 posto građana smatra da traganje za nestalima doprinosi pomirenju i stvaranju bolje budućnosti za zemlju. Uprkos ostvarenom uspjehu, ovaj proces nije završen. U BiH se još traga za više od osoba. Izvještaj ukazuje na postojeće izazove i navodi prioritete u budućim aktivnostima. Državne institucije nadležne za pronalaženje i identifikaciju nestalih su opterećene nedostatkom resursa, političkim manipulacijama i, posebno u posljednje vrijeme, sve češćim opstrukcijama. U Izvještaju se iznose preporuke vlastima kako omogućiti odvijanje procesa u narednim godinama. Izvještaj sadrži i prijedlog načina kako iskoristiti iskustvo BiH u pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba i za dobrobit drugih zemalja nakon oružanog sukoba. Način na koji je BiH razvila kapacitete pomoću kojih učinkovito rješava pitanje nestalih dodatnu potporu ima u zaokretu napravljenom u pogledu načina na koji vlade počinju općenito pristupati ovom pitanju. Te promjene i njihove implikacije na traganje za nestalima u BiH i šire, također se razmatraju u ovom izvještaju. Nadamo se da će obimni i ozbiljni napori na pronalaženju nestalih osoba doprinijeti uspostavljanju trajnog mira na zapadnom Balkanu i u prevenciji nestanaka ljudi u budućnosti. 12

13 Sadržaj Predgovor 7 Sažetak 11 Popis tabela i slika 17 Skraćenice 19 I. Uvod Historijski kontekst 22 II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju rata Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe 28 III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK Aktivnosti na traganju za nestalim osobama prije uspostavljanja procesa na državnom nivou u Bosni i Hercegovini Međunarodna komisija za nestale osobe 34 IV. Domaći zakonski i institucionalni okvir Zakon o nestalim osobama Fond za potporu porodicama nestalih osoba Institut za nestale osobe Centralna evidencija nestalih osoba Uloga sudova i tužiteljstava 44 V. Proces identifikacije ostataka nestalih osoba utemeljen na naučnim metodama Prve aktivnosti MKSJ-a Prikupljanje antemortalnih podataka Prve aktivnosti na identifikaciji zasnovanoj na analizi profila izolirane DNK Trenutne aktivnosti: proces identifikacije zasnovan na analizi profila izolirane DNK Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka Preliminarna procjena lokacija na kojima se nalaze grobnice i ekshumacija posmrtnih ostataka Informiranje porodica i prikupljanje referentnih uzoraka za analizu segmenata DNK Problem pogrešnih identifikacija Analiza procesa identifikacije i nestalih osoba po regijama Situacija u Krajini Osnovne informacije 64 13

14 Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Stanje u donjem Podrinju Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Stanje u gornjem Podrinju Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Situacija u Hercegovini Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Situacija u sarajevskoj regiji Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Situacija u središnjoj Bosni Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Situacija u sjeveroistočnoj Bosni Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba 85 14

15 Situacija u zapadnoj Bosni Osnovne informacije Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK Otvoreni slučajevi nestalih osoba Pregled statusa identifikacija po regijama 87 VI. Politička razmatranja broja nestalih osoba 92 VII. Demografska raspodjela nestalih osoba 93 VIII. Srebrenica Mrtvačnice kojima je ICMP pružao posebnu pomoć 99 IX. Bosna i Hercegovina: mrtvačnice i status neidentificiranih posmrtnih ostataka Projekt identifikacije Podrinje i Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka Lukavac Projekt identifikacije Krajina Druge mrtvačnice u Bosni i Hercegovini Profili STR-ova dobijeni izoliranjem i analizom segmenata DNK iz posmrtnih ostataka u mrtvačnicama Proces obrade neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica i kosturnica u Bosni i Hercegovini 104 X. Rad tužiteljstava i otkrivanje istine Forenzički dokazi i MKSJ Istražne komisije Komisija/komisije u slučaju Palić Komisija za Srebrenicu Sarajevska komisija 112 XI. Društveni utjecaj traganja za nestalim osobama Stavovi u Bosni i Hercegovini: rezultati ankete Nepotrebnost diskriminacije Percepcija pristranosti Šta je urađeno? Pitanja koja su se odnosila na ulogu institucija Uloga ICMP-a Uključenost javnosti i transparentnost Uloga Instituta za nestale osobe Pitanja vladavine zakona Zakon o nestalim osobama i Fond za potporu porodicama nestalih osoba

16 11.7. Pružanje osobnih i genetičkih podataka tužiteljstvima Zajednički memorijali 121 XII. Porodice nestalih osoba Uvod Bošnjački savez Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a i Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Hrvatski savez ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih osoba Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba Zajedničke komemoracije 127 XIII. Preporuke Institut za nestale osobe Tužiteljstvo BiH Zakon o nestalim osobama Fond za potporu porodicama nestalih osoba Centralna evidencija nestalih osoba Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka (NN) Rješavanje problema pogrešnih identifikacija, NN-ova i razdvojenih dijelova tijela Jačanje stručne grupe u INO-u Nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica Zavod za sudsku medicinu Obilježavanje 30. augusta kao Međunarodnog dana nestalih Bilateralni sporazumi Regionalna lista nestalih osoba Regionalni sastanci između predstavnika vlada i građanskog društva Međunarodnopravni instrumenti

17 Popis tabela i slika Tabela 1.: Tabela 2.: Tabela 3.: Tabela 4.: Tabela 5.: Tabela 6.: Tabela 7.: Tabela 8.: Tabela 9.: Tabela 10.: Tabela 11.: Tabela 12.: Tabela 13.: Tabela 14.: Razvoj institucija uključenih u proces rješavanja pitanja nestalih u BiH Pregled odobrenog budžeta INO-a od do godine Broj nestalih osoba po regijama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama Prikaz po regijama: PM uzorci dostavljeni na analizu DNK, stopa generiranja profila DNK te pronalaženje podudarnosti profila DNK sa referentnim porodičnim profilima (identifikacije zasnovane na analizi DNK) Status profila segmenata DNK izoliranih iz posmrtnih ostataka koji se nalaze u mrtvačnicama u BiH za koje nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima generiranim iz izolirane DNK Slika 1.: Slika 2.: Slika 3.: Mapa ureda INO-a u BiH Proces identifikacija zasnovan na analizi izolirane DNK prije i poslije godine u vezi sa srebreničkim slučajevima. Primjena referentnih uzoraka različitih srodnika u procesu identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK Slika 4.: Lokacije na kojima se vrši ekshumacija posmrtnih ostataka od godine Slika 5.: Slika 6.: Odvijanje saradnje i tok informacija u procesu pronalaženja grobnica Stopa prikupljanja referentnih uzoraka za BiH 17

18 Slika 7.: Slika 8.: Slika 9.: Slika 10.: Slika 11.: Slika 12.: Slika 13.: Slika 14.: Slika 15.: Slika 16.: Slika 17.: Slika 18.: Slika 19.: Slika 20.: Slika 21.: Slika 22.: Slika 23.: Slika 24.: Slika 25.: Slika 26.a: Slika 26.b: Slika 27.: Slika 28.: Slika 29.: Mapa Krajine Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa donjeg Podrinja Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa gornjeg Podrinja Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa Hercegovine Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa sarajevske regije Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa Posavine Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa središnje Bosne Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa sjeveroistočne Bosne Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Mapa zapadne Bosne Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama Odnos između stope podudarnosti dobijenih DNK profila i procenta identifikacija zaključenih klasičnim metodama Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka koji su ekshumirani iz masovnih grobnica, 91,0% Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka koji su ekshumirani na grobljima, 53,85% Starosna struktura nestalih osoba Veza između pet glavnih primarnih masovnih grobnica i povezanih sekundarnih grobnica Lokacije velikih primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u vezi sa Srebrenicom 18

19 Skraćenice AM AMP BAM BIH BIM CATI CEN CRV DNK EKLJP ESLJP FBiH FrJ ICMP IFOR INTERPOL INO IPTF KIP LKRC MKCK MKSJ MLJPI mtdna NIOD Antemortalni Antemortalni podaci bosanskohercegovačka konvertibilna marka Bosna i Hercegovina Ludwig Boltzmann Institut für Menschenrechte (Institut za ljudska prava Ludwig Boltzmann ) telefonski intervju napravljen uz pomoć računarske tehnologije Centralna evidencija nestalih osoba Centar za reasocijaciju u Visokom dezoksiribonukleinska kiselina Evropska konvencija o ljudskim pravima (Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda) Evropski sud za ljudska prava Federacija Bosne i Hercegovine Federalna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) Međunarodna komisija za nestale osobe Implementacijske snage NATO-a (Implementation Force (NATO)) Međunarodna organizacija kriminalističke policije (International Criminal Police Organization) Institut za nestale osobe/lica BiH Međunarodne operativne policijske snage (International Police Task Force) Projekt identifikacije Krajina (Krajina Identification Project) Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka u Lukavcu (Lukavac Reassociation Center) Međunarodni komitet crvenog križa/krsta Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice mitohondrijalna DNK Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie (Nizozemski institut za ratnu dokumentaciju sada poznat kao Nizozemski 19

20 NN NNRG OHR OSA OSA PHR PIP PM PORZ RS SFOR SfrJ SIPA STR TBiH UNDP UNFET UNHRC UPNO UNTAES VM VRS ZKP ZPE WGEID institut za izučavanje rata, genocida i holokausta) Bez imena (No Name) Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative) Obavještajno-sigurnosna agencija Arhivi otvorenog društva (Open Society Archives) Ljekari za ljudska prava (Physicians for Human Rights) Projekt identifikacije Podrinje (Podrinje Identification Project) Postmortalni Posebni odjel za ratne zločine Republika Srpska Stabilizacijske snage NATO-a (NATO-led Stabilization Force) Socijalistička federativna republika Jugoslavija Državna agencija za istrage i zaštitu (State Investigation and Protection Agency) Kratki uzastopno ponavljajući nizovi (Short Tandem Repeats (DNA)) Tužiteljstvo BiH Razvojni program Ujedinjenih nacija (United Nations Development Programme) Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija (United Nations Finnish Expert Team) Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (United Nations Human Rights Council) Udruženja porodica nestalih osoba (Associations of Families of the Missing) Prelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu (United Nations Transitional Administration in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium) Vijeće ministara Vojska Republike Srpske Zakon o krivičnom postupku Zajednički proces ekshumacija Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke (UN Working Group on Enforced or Involuntary Disappearances) 20

21 I. Uvod Međunarodno pravo razlikuje opći pojam nestalih osoba i konkretniji pojam nestanaka. Dalja podjela se često pojavljuje u kontekstu krivičnih djela i masovnih nesreća. Spomenute pravne kategorizacije u određenoj mjeri definiraju nadležnosti u različitim scenarijima nestanaka. Osobe nestale u masovnim nesrećma, naprimjer, smatraju se prvenstveno odgovornošću policije, dok se nestanci nakon oružanih sukoba već duže vrijeme smatraju nadležnošću strana učesnica u sukobu. Kao rezultat pojavljuje se dihotomija između humanitarnih pristupa koji se odnose na period sukoba i reakcije zasnovane na vladavini zakona, koje provode policija, tužioci i sudovi. Osnivanjem MKSJ-a i ICMP-a godine, procesi zasnovani na vladavini zakona preuzimaju primarnu ulogu u rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije. To, naravno, nije umanjilo neophodnost za humanitarnom podrškom, posebno u smislu potrebe da se poštuje bol sa kojim žive porodice nestalih osoba. Međutim, procesi utemeljeni na vladavini zakona pružili su jedinstveniji i sveuključujući odgovor na problem, povezujući podršku porodicama sa naporima da se pronađu i identificiraju nestali i, zauzvrat, sa cjelokupnim procesom ponovne izgradnje ratom razorenog društva. Do danas je oko 70 posto nestalih u oružanim sukobima tokom 1990-ih pronađeno i identificirano uprkos velikim poteškoćama. 6 Na rješavanju pitanja nestalih, pored ICMP-a, nastojao je raditi i niz međunarodnih aktera. Implementacijske snage predvođene NATO-om (IFOR) i NATO-ove Stabilizacijske snage (SFOR), Međunarodne operativne policijske snage (IPTF), Prelazna uprava za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem (UNTAES), Institut za ljudska prava Ludwig Boltzmann (BIM), Međunarodni komitet crvenog krsta/križa (MKCK), Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija (UNFET), Ljekari za ljudska prava (PHR) i MKSJ, kao i OHR i UN su u različitim vremenskim intervalima davali doprinos u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih u BiH, a neki to čine i danas. Veliki broj nestalih usljed ratnih zbivanja i povreda ljudskih prava podsjetnik su na neuspjeh u očuvanju individualnih prava svakog čovjeka i neuspjeh u održavanju vladavine zakona. Time se nastavlja mučna prošlost, podrivaju postojeći krhki mir i pokušaji pomirenja te sprečava razvoj demokratskog 6 Broj nestalih osoba, statistički podaci i procjene izneseni u ovom izvještaju odnose se na stanje zaključno sa 31. julom godine. 21

22 društva kroz učinkovite, odgovorne i pravične institucije. Pouzdana informacija o tome šta se dogodilo nestalim osobama važna je za njihove porodice. Bez tih informacija porodice, i ne samo one, ostaju u paklu neizvjesnosti i nerijetko su izložene psihološkoj torturi tako što im se uskraćuje istina o sudbini njihovih bližnjih. Primjena savremenih forenzičkih metoda u politički obojenim poratnim okolnostima u BiH važan je faktor u učinkovitom nošenju sa problemima poricanja, manipulacije činjenicama i propagiranja mitova o ratu Historijski kontekst BiH je nezavisnost od Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ) proglasila 3. marta 1992, nakon referenduma održanog 1. marta iste godine. Rat je bjesnio zemljom naredne tri i po godine. 7 Ubijanja, mučenja i nestanci ljudi rezultat su oružanih sukoba, etničkog čišćenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti, koji su nerijetko bili usmjereni protiv civila. 8 Samo u BiH život je izgubilo više od ljudi. Taj broj obuhvata i oko nestalih osoba. 9 Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije nestalo oko Obim radova nastalih o temi rata u Republici BiH i bivšoj Jugoslaviji je ogroman. Vidjeti, naprimjer: Robert J. Donia i John V.A. Fine: Bosnia and Herzegovina: A Tradition Betrayed (London: C. Hurst & Company, 1994); Laura Silber i Alan Little: Yugoslavia: Death of a Nation (New York: Penguin Books, 1997); Peter Maass: Love Thy Neighbor: A Story of War (New York: Vintage Books, 1997); David Rieff: Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West (New York: Touchstone, 1996); Christopher Bennett: Yugoslavia s Bloody Collapse: Causes, Course and Consequences (London: C. Hurst & Company, 1995); V.P. Gagnon: The Myth of Ethnic War: Serbia and Croatia in the 1990s (Ithaca, NY: Cornell University Press, 2004); Lenard J. Cohen i Jasna Dragović Soso: State Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia s Disintegration (West Lafayette, IN: Purdue University Press, 2007). 8 Neki od ranih radova o ovoj temi: Roy Gutman, A Witness to Genocide: The First Inside Account of the Horrors of Ethnic Cleansing in Bosnia (Rockport, MA: Element Books, 1993); Ed Vulliamy, Seasons in Hell: Understanding Bosnia s War (New York: St. Martins Press, 1994). 9 Za podatke o broju žrtava u ratu u BiH vidjeti procjene MKSJ-a iz godine, nastale na osnovu procjene više sistema (PVS), Jan Zwierzchowski i Ewa Tabeau: The War in Bosnia and Herzegovina: Census-based Multiple Systems Estimation of Casualties Undercount, rad prezentiran na konferenciji, Međunarodna radionica o istraživanju o temi Globalna cijena sukoba Mreže domaćinstva u sukobu (the Households in Conflict Network (HiCN) i Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, 1-2. februar < Demographics/en/bih_casualty_undercount_conf_paper_ pdf>. Istraživanja Demografskog odjela MKSJ-a su pokazala da je civila i vojnika ubijeno od do Na opću temu PVS vidjeti listu osnovnih koncepata Grupe za prikupljanje i analizu podataka o ljudskim pravima (HRDAG): Vidjeti i članak Bosanska knjiga mrtvih (BKM) (Bosnian Book of the Dead (BBD)), objavljen u Slobodnoj Bosni 20. maja Vidjeti i BKM u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju (CID) iz Sarajeva. Za rana istraživanja BKM vidjeti: Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Vermip: Bosnian Book of the Dead: Assessment of the Database, HiCN Research Note, 17. juni < 22

23 osoba. Do danas su pronađene i identificirane blizu dvije trećine, odnosno osoba. Prema nedavno formiranoj Regionalnoj listi nestalih osoba, u regiji se još traga za osoba, od čega se odnosi na Hrvatsku, na Kosovo i na BiH. 10 Aneksom IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dejtonski mirovni sporazum) 11, koji je potpisan godine, donesen je Ustav BiH 12, čime se uvodi demokratski izabrana vlada. 13 Složen politički i administrativni sistem koji je u BiH uveden poslije rata donio je ozbiljne probleme, posebno u vezi sa pitanjem nestalih osoba. Ustavni okvir zemlje, zasnovan na dva entiteta - Republici Srpskoj (RS) i Federaciji BiH (FBiH) i samoupravnoj administrativnoj jedinici Brčko Distrikt - tek djelimično reflektira političku stvarnost. Ta stvarnost se ne zasniva obavezno na zvaničnim entitetskim mehanizmima, jer je neformalno pod dominacijom etnički orijentiranih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političkih frakcija. Potreba za pronalaženjem i identifikacijom nestalih usljed međunarodnih, lokalnih oružanih sukoba ili nasilja unutar jedne zemlje, sada je priznato međunarodno ljudsko pravo. Zajamčeno je i međunarodnim humanitarnim pravom. Član 32. Četvrte ženevske konvencije, naprimjer, predviđa obavezu sukobljenih strana da omoguće provođenje upita o osobama čiji je nestanak rezultat neprijateljstava. Dodatni protokol Ženevskih konvencija iz godine nalaže da sve sukobljene strane tragaju za osobama koje je suprotstavljena strana prijavila kao nestale. 14 Ove su odredbe komplementarne univerzalnim garancijama koje počivaju na ljudskim pravima. Različiti pravni instrumenti, poput Evropske konvencije o ljudskim pravima, nameću obavezu svake države da provodi učinkovitu istragu nestanaka ljudi. Nastaje čitav niz prava s tim u vezi, uključujući pravo na istinu, pravo na pravdu i obavezu države da istraži kršenja ljudskih prava. Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UNHRC) ističe da međunarodna zajednica treba raditi na prepoznavanju prava žrtava teških kršenja ljudskih prava, njihovih porodica i društva uopće, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri otkrila istina. 15 Oni čija su ljudska prava prekršena imaju pravo na sve 10 Lista Radne grupe MKCK/oktobar 2012, Knjiga osoba nestalih na teritoriju Republike Hrvatske, april 2012, Jednistvena lista CEN-a, 31. decembar Za analizu mirovnih sporazuma, uključujući i Dejtonski, pogledati: Christine Bell: Peace Agreements and Human Rights (Oxford:Oxford University Press, 2000). 12 Zoran Pajić: A Critical Appraisal of the Human Rights Provisions of the Dayton Constitution of Bosnia and Herzegovina, Human Rights Quarterly 20(1) (1998): David Chandler: Democratization in Bosnia: The Limits of Civil Society Building Strategies 5(4) (1998) Democratization: Običajno međunarodno humanitarno pravo, pravilo 117, razjašnjavanje sudbine nestalih osoba, < 15 Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Rezolucija vijeća za ljudska prava 9/11, Pravo na 23

24 postojeće informacije o okolnostima kršenja i o odgovornim osobama. UNHRCov dopunjeni Set principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava kroz borbu protiv nekažnjavanja od 5. februara godine ponovno potvrđuje neotuđivo pravo na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava. Pravo na istinu istaknuto je i Međunarodnom konvencijom o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka, koja je usvojena u Generalnoj skupštini UN-a 20. decembra 2006, a na snagu je stupila 23. decembra godine. 16 Nekoliko drugih međunarodnih instrumenata, uključujući i domaće pravo, pravnu praksu i odluke međuvladinih tijela također prepoznaje to pravo. Ujedinjene nacije su 24. marta godine uvele obilježavanje Međunarodnog dana prava na istinu o žrtvama teških kršenja ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava, prepoznajući važnost ovih pitanja. Godine Savez udruženja porodica nestalih-zarobljenih Latinske Amerike (Federación Latinoamericana de Asociaciones de Familiares de Detenidos- Desaparecidos FEDEFAM) inicirao je komemoraciju na datum koji danas Ujedinjene nacije obilježavaju kao Međunarodni dan nestalih 30. august. Pored prava na istinu, ključno je i pravo na pravdu, koje je suštinska potreba porodica nestalih. Države imaju obavezu da sude osobama odgovornim za povrede ljudskih prava i počiniocima ratnih zločina. To je u direktnoj vezi sa pravom na pravno sredstvo uključujući pravo na učinkovitu istragu, utvrđivanje činjeničnog stanja i otkrivanje istine. Naprimjer, Evropski sud za ljudska prava zaključuje da neuspjeh države u provođenju učinkovite istrage sa ciljem otkrivanja istine o mjestu na kojem se nestale osobe nalaze i istine o sudbini osoba nestalih u okolnostima opasnim po život predstavlja trajno kršenje proceduralne obaveze države da štiti pravo na život garantirano članom 2. Konvencije. 17 U tom smislu je važno podsjetiti na komentare UN-ove Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke (WGEID) iznesene u Općem komentaru na pravo na istinu u vezi sa prisilnim nestancima. WGEID ističe da bi srodnici žrtava trebali biti usko povezani sa istragom slučaja prisilnog nestanka. Odbijanje pružanja informacije predstavlja ograničenje prava na istinu. 18 ICMP-ova opća svrha i funkcija jesu pomoći vlastima u provedbi procesa usmjerenih ka pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba te primjeni standarda i načela pluralističkog, demokratskog društva u tim procesima. ICMP je u BiH nastojao osigurati trajni rad na rješavanju pitanja nestalih te promoviranje objektivnih standarda i metoda rada. Napredak BiH u tom procesu potrebno je posmatrati u kontekstu razvijenog političkog okvira koji podrazumijeva međunarodne standarde tehničkih i administrativnih kapaciteta. Rezultat je istinu, 24. septembar 2008, A/HRC/RES/9/ Član Kipar protiv Turske (aplikacija br /94), odluka ESLJP-a (10. maj 2001), para Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, Opći komentar na pravo na istinu u vezi sa prisilnim nestancima, august 2010, 3. 24

25 proces u kojem su međusobno povezani institucionalni i zakonodavni procesi i aspekt saradnje, koji su potporu dobili u osnivanju INO-a, usvajanju Zakona o nestalim osobama i stvaranju međuinstitucionalne Radne grupe za rješavanje problema neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnicama širom zemlje. Važno je naglasiti da se sve odvija pod okriljem domaćih sudova i tužilaštava. 25

26 II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba 2.1. Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije Ujedinjene nacije suočile su se sa ozbiljnim poteškoćama u traženju rješenja za sve složeniju situaciju po pitanju ljudskih prava u zemljama na području bivše Jugoslavije, u jeku rata, početkom 1990-ih. Rat je u BiH izbio u aprilu godine, nakon što su neke zapadne zemlje priznale Republiku BiH. U prvim mjesecima rata zabilježen je veliki broj civilnih žrtava, nastali su brojni izvještaji o masovnim krvoprolićima i povredama ljudskih prava u ratnim logorima. U odlomcima 23. i 24. Rezolucije 1994/72 o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, Komisija za ljudska prava UN-a zahtijevala je od svih strana, a posebno vlada Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora - SrJ), saradnju na otkrivanju istine o sudbini hiljada nestalih osoba, objavljivanjem svih informacija i dokumentacije koja može pomoći da se nestali pronađu. Godine nevladine organizacije su WGEID-u prijavile više od slučajeva nestanaka. Međutim, ti slučajevi nisu uzeti u obzir, jer mandat WGEID-a nije uključivao međunarodne oružane sukobe. WGEID je od UN-ove Komisije za ljudska prava, na njihovoj 49. sjednici, zatražio smjernice o daljem postupanju u takvim slučajevima. Nakon toga, godine, Komisija je osnovala Specijalni proces o nestalim osobama na području bivše Jugoslavije. 19 Specijalni proces je uključivao i zajednički mandat WGEID-ovog stručnjaka za pitanje nestalih - gospodina Manfreda Nowaka i posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, gospodina Tadeusza Mazowieckog. 20 Nowak i Mazowiecki su za svojih mandata izdali nekoliko izvještaja 21, ističući 19 E/CN.4/1995/37, Pitanje ljudskih prava svih osoba podvrgnutih bilo kakvim oblicima pritvaranja ili zatvaranja, pitanje prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, posebni procesi u vezi sa nestalim osobama na području bivše Jugoslavije, izvještaj predao gospodin Manfred Nowak, stručni član WGEID-a, odgovoran za posebne procese u skladu sa stavom 4. Rezolucije 1995/35 Komisije, 4. mart 1996., E/CN.4/1996/ Stanje ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, Završni periodični izvještaj o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije koji je podnio gospodin Tadeus Mazowiecki, posebni izvjestitelj Komisije za ljudska prava u skladu sa stavom 42 Rezolucije 1995/89 Komisije, dodatak II E/CN.4/1996/9. 26

27 stalne povrede ljudskih prava u regiji i rastući problem nestalih osoba. Odlazeći sa pozicije 26. marta godine, Nowak je istakao da je dobijeno svega 5 posto sredstava obećanih za provođenje istraga i ekshumacija masovnih grobnica. 22 Politička volja za sveobuhvatnim rješavanjem pitanja nestalih će se tek postepeno razvijati u poslijeratnom periodu Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju rata MKCK je u BiH prisutan od 1991, a zemlju nije napuštao ni tokom rata izuzev kratkotrajnog povlačenja zaposlenika 20. maja godine. Domaće podružnice Crvenog krsta/križa bile su prva adresa za prijavu nestalih osoba tokom rata, a prikupljeni podaci su predavani MKCK-u. 23 Nije se radilo o novom sistemu, jer je Služba traženja Crvenog krsta/križa Jugoslavije još aktivno radila na rješavanju slučajeva nestalih u Drugom svjetskom ratu. Aktivnosti domaćih vlasti na pronalaženju nestalih počele su još u aprilu godine. Jerko Doko, ministar odbrane Republike BiH, osnovao je državnu Komisiju za ratne zarobljenike, zatvorenike i poginule. U julu godine formirana je nova komisija 24, u čiji sastav su ušle tri komisije - Komisija za razmjenu ratnih zarobljenika, lica lišenih slobode i tijela poginulih, Komisija za evidenciju ranjenih i poginulih lica i Komisija za evidenciju nestalih osoba. Komisija je definirala tri kategorije nestalih osoba: osobe za koje se vjeruje da su još žive, osobe koje se smatraju mrtvima i osobe čija sudbina nije poznata. Fokus njenih aktivnosti bili su svi građani, bez obzira na etničku pripadnost i religijsko opredjeljenje. 25 Iako je multietnički sastav prvih zaposlenika Komisije naizgled odražavao to opredjeljenje, kako je rat odmicao, tako se mijenjao multietnički karakter državnih institucija - poput policije i vojske. Vremenom je i Komisija ostala bez brojnih zaposlenika, bosanskih Srba i Hrvata 26, ali je ostala posvećena dokumentiranju sudbine svih građana. Sve su češći, međutim, bili i drugi oblici prikupljanja podataka uglavnom nezavisni i često neadekvatni za razmjenu informacija. Predstavnici Komisije su opisali koliko je teško bilo doći do podataka, čak i od MKCK-a, zbog strogog pridržavanja načela neutralnosti i povjerljivosti 22 Izaslanik UN-a za ljudska prava u Jugoslaviji podnosi ostavku, Deutsche Presse-Agentur, 26. mart Razgovor sa Elvirom Šišić, Društvo Crvenog krsta/križa BiH, Sarajevo, 10. august Odluka o obrazovanju Državne komisije o razmjeni ratnih zarobljenika, Službeni list RBiH, br. 10/ Razgovor sa Amorom Mašovićem, predsjedavajućim Kolegija direktora, Institut za nestale osobe, Sarajevo, juli Ibid. 27

28 ove organizacije. Na teritoriji BiH do kraja rata su registrirane nestale osobe. 27 U novembru osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvobitno kao zasebna regija u okviru BiH 28, kojom je upravljalo Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a u augustu godine nastala je nezavisna Hrvatska republika Herceg- Bosna. 29 Odgovornost za pitanje nestalih osoba u Hrvatskoj zajednici Herceg- Bosna u početku je bila u rukama Odjela obrane i Odjela unutarnjih poslova. 30 U julu godine osnovana je Služba Vlade Hrvatske zajednice Herceg- Bosna za razmjenu zarobljenika i drugih osoba Služba se bavila isključivo hrvatskim žrtvama i osobama koje su preminule, zarobljene, poginule ili nestale na području Herceg-Bosne. Komisija je registrirala stotine nestalih osoba 33 za vrijeme mandata, koji je okončan osnivanjem Federalne komisije za nestale osobe. Poput sličnih ureda u ostatku BiH, i Komisija RS-a za razmjenu ratnih zarobljenika i nestala lica radila je na registriranju i traganju za nestalim osobama. Iako ova Komisija WGEID-u nikada nije dostavljala informacije, procjenjuje se da se po okončanju rata tragalo za oko boraca Vojske Republike Srpske (VRS). 34 U vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru godine nekoliko organizacija i institucija zabilježilo je različite brojeve nestalih osoba, jer su neke tragale samo za pripadnicima svoje etničke grupe ili nacije, druge su tragale za svima, dok je bilo i onih koje su vršile i ekshumaciju i razmjenjivale ostatke preminulih Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe Imajući u vidu veliki broj neriješenih slučajeva zatvorenika po okončanju rata, 27 Komisija za ljudska prava, E/CN.4/1996/36, izvještaj podnio gospodin Manfred Nowak, stručni član Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke, odgovoran za posebni proces u skladu sa stavom 4. Rezolucije 1995/35, 5 Komisije. 28 Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, 1/ Narodni list Hrvatske Republike Herceg-Bosna, 1/ Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, 1/ Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, 13/ Berislav Pušić, nekada na čelu Komisije, prvostepenom presudom, koja je izrečena 29. maja godine, pred MKSJ-em osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina. Slučaj Tužiteljstvo protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića (IT-04-74). 33 E/CN.4/1996/36, Pitanje ljudskih prava svih osoba izloženih bilo kojem obliku pritvaranja ili zatvaranja; Pitanje prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, Komisija UN-a za ljudska prava, izvještaj predao gospodin Manfred Nowak, stručni član WGEID-a, odgovoran za posebni proces u skladu sa Rezolucijom 1996/71 Komisije, 15. januar E/CN.4/1997/55. 28

29 MKCK je predložio da se pitanje nestalih osoba uključi u Dejtonski mirovni sporazum 35, kojim je, slijedom toga, MKCK-u dodijeljena posebna uloga. Diskutiralo se i o osnivanju multilateralne komisije za nestale osobe koja je trebala posredovati između različitih strana, prikupljati liste nestalih osoba i koordinirati aktivnosti na pronalaženju nestalih. 36 Prijedlog o osnivanju komisije nije usvojen jer su međunarodni akteri tada smatrali da bi iskopavanje grobnica moglo narušiti mirovni proces Za analizu Dejtonskog mirovnog sporazuma vidjeti Sumantra Bose: Bosnia After Dayton: Nationalist Partition and International Intervention (London: C. Hurst & Co., 2002). 36 Ibid Telefonski razgovor sa Manfredom Nowakom, septembar godine. 29

30 III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba 3.1. Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma MKCK je osnovao i predsjedavao Radnom grupom za nestale osobe. 38 Radna grupa, koja je ostala aktivna do godine, okupila je predstavnike bivših zaraćenih strana, OHR-a, predstavnike društava Crvenog krsta/križa iz BiH te udruženja porodica nestalih osoba (UPNO). 39 MKCK je kroz Radnu grupu pokrenuo proces prikupljanja zahtjeva za traženje, čiji su podnosioci bile osobe u potrazi za nestalim srodnikom sa kojim su članovi porodice izgubili kontakt. Pored toga, cilj je bio da Radna grupa posluži kao mehanizam putem kojeg sukobljene strane mogu pružati informacije, poduzimati korake ka pronalaženju nestalih osoba i, u skladu s tim, obavještavati porodice. Uprkos svim ograničenjima, zahtjevi za traženje su predstavljali važan izvor informacija koji je omogućio kreiranje vjerodostojnih listi nestalih osoba. Nakon što su godine registrirani prvi zahtjevi za traženje, MKCK je prikupio više od imena u BiH. 40 Ove aktivnosti su rezultirale objavom MKCK-ove Knjige nestalih osoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja je prvi put izdata 30. maja godine. U knjizi su se nalazila imena nestalih osoba prema prijavljenom mjestu nestanka. Izdanje iz navodi imena. Uslijedilo je osam izdanja, od kojih je posljednje objavljeno u januaru godine. Iako je postojala nada da će nekadašnje zaraćene strane ispunjavati obaveze i pružati informacije sastanci Radne grupe su redovno opisivani kao zloupotrijebljeni za predstavljanje političkih platformi, dok je svaki oblik saradnje bio zasnovan prvenstveno na proračunatim pregovorima po sistemu uzimanja i davanja. 41 Proces je neprekidno patio i zbog nestabilnih političkih 38 Radna grupa je službeno osnovana 30. marta godine. Vidjeti: Manfred Nowak: Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Michael O Flaherty i Gregory Gisvold, urednici Postwar Protection of Human Rights in Bosnia (The Hague: Martinus Nijhoff Publishers, 1998), Ured visokog predstavnika je institucija jedinstvena za BiH, zadužena za civilni dio primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma. 40 MKCK: Nestali u Bosni i Hercegovini 7. april Od MKCK prikuplja Izvještaje o smrti. Radi se o izvještajima u kojima se navode informacije relevantne za proces pronalaženja i identifikacije posmrtnih ostataka. Od osoba koje se još vode kao nestale u bazama podataka MKCK-a, su predstavljene ovim vidom dokumentiranja. Komunikacija putem a sa predstavnicima MKCK-a, august Renate Frech: Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Association for the Promotion of 30