GOSPIĆ Otvoren postupak beatifikacije s. Žarke Ivasić i susestara. katolič ki tjednik godište lvii. 27. svibnja broj 21 (2292) cijena 7 kuna

Transcription

1 DR. ANDREJA BRAJŠA-ŽGANEC Obitelj stvara osjećaj pripadnosti GOSPIĆ Otvoren postupak beatifikacije s. Žarke Ivasić i susestara BERNADETTE SMYTH»Božje srce u našem srcu kuca za svako nerođeno dijete«str. 6 str. 2 str. 20 Novo lice Crkve katolič ki tjednik godište lvii. 27. svibnja broj 21 (2292) cijena 7 kuna Održane mirne povorke»hoda za život«u Zagrebu, Splitu i Rijeci»Želimo kulturu života, a ne smrti«2 KOMENTAR Ponovno građani drugoga reda?! 12 ZAPAŽANJA Signal strahovite depopulacije 3 DR. MATO PALIĆ Izravno kršenje Ustava 4 VATIKAN Crkva dobiva nove kardinale 8 SISAK Svaki je referendum dobar 9 DR. LUKA MARKOVIĆ Mit o napretku poziva na ozbiljno promišljanje Snimio: Bernard Čović»Nedopustivo je da 75 posto onih koji se odluče na pobačaj navodi kao razlog egzistencijalne probleme. To znači da je razlog 75 posto pobačaja u Hrvatskoj bezobzirna i nesposobna politika koja je opustošila Slavoniju, napunila pučke kuhinje i tjera žene da nedjeljom rade u trgovinama bez adekvatnih naknada. To je poruka svima njima da tako dalje ne će ići.«građanska inicijativa»hod za život, obitelj i Hrvatsku«organizirala je u subotu 19. svibnja u Zagrebu, Splitu i Rijeci»Hod za život«, miroljubivo hodanje građana u znak potpore svakomu djetetu - rođenomu i nerođenomu, njegovoj majci, otcu i svakoj obitelji. Više tisuća osoba, brojne obitelji s djecom, mladi i stariji, izlaskom na ulice triju najvećih hrvatskih gradova pokušali su skrenuti pozornost javnosti na poštivanje svakoga ljudskoga života, i to od začeća do naravne smrti, jer pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakoga drugoga ljudskoga i građanskoga prava.»hod za život«ove godine održan je pod sloganom»sva ljudska prava počinju začećem«, a svakoj majci poslana je poruka:»nisi sama, život je dragocjen dar«. U Zagrebu je okupljanje sudionika počelo uz pjesmu i glazbu na Trgu dr. Franje Tuđmana, a potom se povorka Ilicom uputila do Trga bana Josipa Jelačića, gdje je upriličen prigodni program. Povorku je poveo plavi autobus na kojem su se nalazili transparenti»mi smo generacija za život«,»život je temeljno ljudsko pravo«,»nisam izbor, nego dijete«i drugi. Prema procjeni policije u zagrebačkom»hodu za život«, koji je treći po redu, sudjelovalo je oko deset tisuća osoba, a na Trgu bana Josipa Jelačića izrečene su važne prigodne poruke.»nedopustivo je da 75 posto onih koji se odluče na pobačaj navodi kao razlog egzistencijalne probleme. To znači da je razlog 75 posto pobačaja u Hrvatskoj bezobzirna i nesposobna politika koja je opustošila Slavoniju, napunila pučke kuhinje i tjera žene da nedjeljom rade u trgovinama bez adekvatnih naknada. To je poruka svima njima da tako dalje ne će ići«, rekla je glavna koordinatorica»hoda za život«hajdi Begović. Istaknula je da je educiranje i pravo na pristup informacijama ključan dio obrane svakoga začetoga ljudskoga života.»zato smo ovdje i hodamo. Ne možemo više zatvarati oči i gledati egzodus obitelji i podnijeti da obitelji važu mogu li si priuštiti dijete ili ne. Puna su usta ljudskih prava, a temeljno ljudsko pravo - pravo na život spremni smo ugasiti pod krinkom slobode i prava na izbor, slobode odlučivanja. Dajmo nerođenima glas«, poručila je Hajdi Begović. Dario Milić, predstavnik inicijative»život biraj«, u svojem govoru istaknuo je da očekuju da odgovorni u Hrvatskoj provode zakone i osiguraju zaštitu žena koje toliko često imaju problema na radnom mjestu samo zato što se odlučuju biti majke.»mi muškarci koji danas hodamo Zagrebom, Splitom i Rijekom želimo poručiti: tu smo uz vas. Ovdje smo za svaku ženu i dijete. Biti muž svojoj ženi i otac svomu djetetu najzahtjevnija je i najljepša uloga u životu svakoga muškarca.«marijeta Ščekić, predstavnica inicijative»život biraj«, upozorila je da razne medicinske pretrage za otkrivanje neizlječivih bolesti imaju samo jedan cilj - eliminiranje bolesne djece te je to suprotno konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini.»dio ljudske stvarnosti su bolesti, neke su nasljedne, a neke nisu. Genetski poremećaji i bolesti ne oduzimaju vrijednost ni dostojanstvo ljudskomu životu. Mi se zalažemo za društvo koje poštuje različitosti te slabije i ranjivije štiti, a ne eliminira. Oni imaju pravo na našu solidarnost i potporu.«jedan od volontera na pozornici je nakon govora zaprosio svoju djevojku, što su sudionici hoda oduševljeno pozdravili prepoznajući i u tom činu otvorenost životu. Manifestaciju»Hod za život«u Zagrebu pokušala je pred dolazak na Trg bana Jelačića zaustaviti skupina žena u crnim odorama pa je policija, nakon što su odbile poslušati naredbu, privela sedam osoba. U Splitu, gdje je bio održan drugi»hod za život«, sudionici su se okupili u parku Zvončac te su odjeveni u prigodne majice s natpisom»hod za život«dostojanstveno i radosno koračali Zapadnom obalom do Rive pjevajući dalmatinske hitove uz pratnju benda na kamionetu. Nastavak na str DAN GRADA ZAGREBA Kako je okrunjena Majka Božja od Kamenitih vrata? 18 MLADI MLADIMA Znanost i vjera bok uz bok 16 REPORTAŽA IZ OREBIĆA Pelješki biser primjer je hrvatskoga optimizma > STALNE RUBRIKE Sedam dana u svijetu 6 Propisi-pravo-pravda 8 Nedjeljna biblijska poruka 11 (Pri)govor znanosti 12 Meditacija 13 Iz hrvatske duhovne poezije 13 Sedam dana u Hrvatskoj 20 Naši razgovori 25 Čujem, vidim... pa se stidim 26 Uvod u duhovni život 27 U službi bližnjega 27

2 2 27. svibnja komentar Ponovno građani drugoga reda?! Gospić Otvoren biskupijski postupak beatifikacije s. Žarke Ivasić i susestara Zapanjujuće djeluje spoznaja koliko je u današnjoj Hrvatskoj moguće postupanje i prosuđivanje mimo zdrave pameti i po neujednačenim kriterijima pa to nužno rađa strah da u suvremenom hrvatskom društvu nema u zadovoljavajućoj mjeri ni demokracije, ni pluralnosti, čak ni ravnopravnosti. Poštujući sve hrvatske pozitivne propise, građani okupljeni u građanske inicijative»narod odlučuje«i»istina o Istanbulskoj«od 13. do 27. svibnja pokušavaju stvoriti preduvjete da bi svi hrvatski birači dobili pravo na osobno izjašnjavanje o pitanjima koja su u društvu izazvala velike prijepore. Dakle te građanske inicijative ništa ne prejudiciraju, ništa ne nameću, nikoga ne ugrožavaju, nikoga ni na što ne prisiljavaju, a ipak nailaze na otpor, onemogućavanje ili znatno otežavanje od ljudi na vlasti, dakle od ljudi koji su prvi dužni poštivati hrvatski Ustav i sve hrvatske zakone. Nije sporno da hrvatski građani pojedinačno ili u svojim formalnim ili neformalnim skupinama imaju drugačije mišljenje od onih okupljenih u te aktualne građanske inicijative i nije sporno da takvi građani ne žele dati svoj potpis kao osobnu potvrdu za raspisivanje iniciranih referenduma. Nije sporno ni da političari, bez obzira bili na vlasti ili u opoziciji, odnosno bili ove ili one političke i ideološke opcije, imaju vlastito stajalište o iniciranim referendumima, nije sporno ni da i oni osobno pruže ili uskrate potporu tim inicijativama, ali jest više nego sporno, zapravo je zastrašujuće, što svoje osobno uvjerenje i svoj položaj zlorabe za postupanje kojim žele spriječiti inicirane referendume. političari, koji su bilo uskratili bilo više Ivan Miklenić Lokalni ili manje onemogućili ili otežali prikupljanje potpisa za tek inicirane referendume, ponašaju se poput feudalaca prema svojim kmetovima. Takvo ponašanje u bitnoj je suprotnosti s pozivom političara koji imaju smisao samo ako služe svim svojim građanima, općemu ili zajedničkomu dobru. Još gore, takvi političari tim svojim postupcima otvoreno i javno, pred očima cjelokupne javnosti, krše hrvatske zakone, krše ustavna prava hrvatskih građana koji se ne slažu s njihovim političkim ili ideološkim gledištem. U Hrvatskoj je jako dobro zapamćeno takvo ponašanje političara iz vremena komunističkoga poretka u kojem su se mnogi hrvatski građani prepoznavali kao manje vrijedni i u kojem su stvarno bili građani drugoga reda, lišeni brojnih prava ili povlastica koje su uživali politički i ideološki podobni. Poznato je da je u Hrvatskoj demokracija još krhka, još u odrastanju, ali da može biti tako grubo istisnuta i ponižena, i to od političara koji su prvi pozvani štititi i razvijati demokratski poredak, ipak se nije moglo očekivati. Ako bi se ikako moglo kojega političara opravdati što je on osobno, po svojoj neistesanoj Da je kojim slučajem, a hvala Bogu što nije, takvo nepoštivanje ustavnih i zakonskih prava doživjela građanska inicijativa lijevo orijentiranih građana i da su ti građani naišli na takve zaprjeke, ne bi li se prosvjedi, povici i zgražanja dizali do neba? Ne bi li to odmah znala čitava europska i svjetska javnost? Nije li očito da se i u današnjoj Hrvatskoj tolerira postojanje građana prvoga i drugoga reda? naravi, autoritaran, diktatorski tip, nikako se ne može opravdati što je izostala i institucionalna i medijska i opća javna reakcija na takvo očito gaženje demokracije i pluralnosti u hrvatskom društvu. U hrvatskoj državi postoje institucije koje imaju zadaću braniti ustavnopravni poredak i koje su dužne štititi jednakopravnost svih hrvatskih građana, no one se nisu oglasile. Nije li i funkcija predsjednika države u Hrvatskoj jedna od institucija koje su dužne štititi ustavnopravni poredak i ustavne vrjednote, a ipak se s Pantovčaka o tom eklatantnom kršenju Ustava i zakona nije čulo ni slovo? Mediji se često vole predstavljati kao zaštitnici demokracije, a u ovom slučaju većina njih gromoglasno o tome šuti, poput noja zabija glavu u pijesak. Da je kojim slučajem, a hvala Bogu što nije, takvo nepoštivanje ustavnih i zakonskih prava doživjela građanska inicijativa lijevo orijentiranih građana i da su ti građani naišli na takve zaprjeke, ne bi li se prosvjedi, povici i zgražanja dizali do neba? Ne bi li to odmah znala čitava europska i svjetska javnost? Nije li očito da se i u današnjoj Hrvatskoj tolerira postojanje građana prvoga i drugoga reda? Da to nije osamljen ili izniman slučaj takvoga ponašanja očitovao je i medijski odnos prema»hodu za život«, manifestaciji u Zagrebu, Splitu i Rijeci koja je afirmirala život, njegovu neizmjernu vrijednost, promovirala isključivo dobro i pozitivno. Premda»Hod za život«nije bio uperen ni protiv jedne ljudske osobe, premda je obnova vrjednovanja svakoga ljudskoga života u suvremenom hrvatskom društvu elementarna potreba jer stanovništvo izumire, a istodobno preobilno napušta svoju domovinu, mnogim medijima bili su važniji oni koji su se suprotstavili»hodu za život«. Npr. premda je policija objavila da je u Rijeci u»hodu za život«sudjelovalo 1500 osoba, a u suprotstavljenom»hodu za slobodu«550 osoba,»novi list«je u izdanju od nedjelje 20. svibnja istaknuo na prvoj stranici samo taj drugi skup, a u tekstu taj je list naveo očitu neistinu objavivši:»nekoliko tisuća Riječana okupilo se jučer na Hodu za slobodu...slobodna Dalmacija«od nedjelje 20. svibnja obmanula je svoje čitatelje navevši:»u Rijeci je održan protuprosvjed pod nazivom Hod za slobodu, a tisuće ljudi protivnicima pobačaja poručile su: Čekamo vas u 21. stoljeću! «Ili»Jutarnji list«od nedjelje 20. svibnja u podnaslovu je naveo:»u Zagrebu ljudi, u Rijeci bilo višestruko više protivnika«. Nameće se pitanje misle li urednici tih listova da jedna»njihova«osoba vrijedi barem koliko tri one koje zastupaju drugačija gledišta od njihova? Nije li to još jedan pokazatelj manipulacije, diktature, totalitarističkoga ponašanja manjine prema većini u suvremenom hrvatskom društvu? Ima li u današnjoj Hrvatskoj uopće mjesta za zdrav razum, logiku, poštenje, pluralnost i demokraciju? Otvaranje biskupijskoga postupka beatifikacije s. Žarke i šest susestara važan je tranutak za milosrdnice u Hrvatskoj, što su one potvrdile svojom brojnom nazočnošću Zahvalnost za svjedočanstvo vjere i mučeništvo U gospićkoj katedrali u srijedu 16. svibnja održana je svečanost otvaranja biskupijskoga postupka beatifikacije službenica Božjih s. Žarke Julijane Ivasić i šest sestara: s. Kornelije Armine Horvat, s. Lipharde Josipe Horvat, s. Geralde Ane Jakob, s. Kon stantine Roze Mesar, s. Trofime Mande Mi loslavić, s. Blande Katarine Stipetić - iz Družbe sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga Zagreb, koje su žrtve komunističkoga režima i ubijene su iz mržnje prema vjeri. Spomen godišnjice mučeništva s. Žarke Ivasić, strijeljane 16. svibnja na gospićkom groblju uz kapelu sv. Marije Magdalene, počelo je kod njezina groba molitvom sestara milosrdnica iz svih krajeva Hrvatske te BiH, štovatelja, domaćih vjernika i vjernika iz Krašića. Sudionici su u procesiji, moleći krunicu, ušli u gospićku katedralu, gdje je euharistijsko slavlje i otvaranje biskupijskoga postupka beatifikacije predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. U slavlju je sudjelovao i veći broj svećenika, među kojima i postulator u postupku dr. Zvonimir Kurečić, delegirani sudac dr. fra Ratko Radišić i promicatelj pravde mr. Vjekoslav Đapić. Biskup Križić na početku je u kratkim crtama predstavio s. Žarku Ivasić kojoj je u pokrenutom procesu za beatifikaciju kasnije pridruženo još šest sestara.»crkva je stečena Isusovom krvlju, ali se ona također tijekom cijele svoje povijesti sve do naših dana neprestano njeguje i zalijeva krvlju Isusovih učenika. U to njegovanje i zalijevanje Crkve uključene su posebno i naše sestre kojih se danas spominjemo: sestre Žarke koja je svojom krvlju zalila Crkvu u Gospiću te drugih šest sestara koje su učinile to isto na drugim mjestima naše Crkve... Poznato nam je kako se i sestra Žarka, ovdje u gospićkom zatvoru, molitvom pripremala za prolijevanje svoje krvi. Nije izgubila u sebi Isusovu radost jer je mogla pjevati psalme i himne u čast Gospodinu, kako navodi više svjedoka koji su tada bili zatvorenici i koji su joj se pridružili te tako ljubavlju odgovarali na mržnju. I taj nas prizor podsjeća na apostola Pavla i Silu koji su, iako utamničeni s okovima na rukama i s nogama u kladama, pjevali i slavili Gospodina na čuđenje svih drugih uznika koji su bili s njima i kojima bi bilo puno normalnije kada bi ih vidjeli da plaču. Oni osjećaju Božju blizinu i u tamnici i to im je iskustvo jače od svake patnje. Dvije Gospićanke (Marija Sakač i Marica Oros), koje su imale kuću blizu zatvora, svjedoče da su vidjele kada su s. Žarku vodili na groblje na današnji dan ujutro oko četiri sata. S. Žarka je plakala i ponavljala riječi: Nisam ništa kriva. Gospođa Marica Oros svjedoči da joj je s prozora doviknula: Kćerkice, budi sretna što nisi kriva. Ista gospođa svjedoči Biskup Križić je završio riječima:»zahvalni smo s. Žarki i njezinim susestrama za njihovo svjedočanstvo vjere, za njihovo mučeništvo, sigurni da je donijelo puno blagoslova cijeloj našoj Crkvi i našemu narodu. Neka nas nastave zagovarati kod Gospodina.«da je nakon toga s. Žarka zašutjela i pošla u smrt kao janje na klanje. Neke osobe taj detalj plača s. Žarke zbunjuje kao da su njezine suze bile izričaj tjeskobe, očaja, beznađa, a kršćanski mučenici vođeni na mučeništvo bili su ispunjeni vedrinom i mirom. Međutim, s. Žarka je nakon javljanja te žene zašutjela jer je uspjela u naumu da glasno dade iskaz o svojoj nevinosti. Primirila se jer je ta žena čula da ona nije kriva pa će se ta istina proširiti i jednom postati javna te stići do duša vjernika. Silno ju je boljelo da ne bi kriva osuda uvjerila druge kako je ona kao redovnica, koja je cijeli svoj život posvetila Bogu, imala bilo kakav udio u zločinima i bila odgovorna za smrt drugih ljudi. Zlodjela koja su joj imputirali komunisti, koji su tada vjerovali da su moćniji i od neba, u očima drugih ljudi djelovali bi kao istinska sablazan. Jer to bi negiralo njezinu vjeru i pripadnost evanđelju. Pomisao na to boljela ju je daleko više od same smrtne presude. Te riječi i suze imale su cilj da ih netko čuje, da ostanu zapisane, kao što je davno zaželio nevini Job koji je bio nepravedno optuživan za nešto što nije učinio i koji je zavapio: O, kad bi bilo koga da me čuje (31, 35)... O kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale, kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale (19, 23-24)...«Biskup je završio riječima:»zahvalni smo s. Žarki i njezinim susestrama za njihovo svjedočanstvo vjere, za njihovo mučeništvo, sigurni da je donijelo puno blagoslova cijeloj našoj Crkvi i našemu narodu. Neka nas nastave zagovarati kod Gospodina.«Nakon blagoslova postulator dr. Kurečić najavio je prvu sjednicu biskupijskoga postupka za proglašenje navedenih sestara. Biskup Križić prvu je sjednicu otvorio zazivom Duha Svetoga. Postulator je pročitao molbe, a nakon utvrđivanja njihove ispravnosti kancelar Mišel Grgurić pročitao je dokument Kongregacije»Nihil obstat«, a potom i dekrete biskupa Križića. Svi sudjelovatelji u postupku, počevši od biskupa, položili su pojedinačno prisegu, nakon njih članovi Povjerenstva za povijest i arhivistiku i na kraju postulator i vicepostulatorica s. Tea Ana Juratović. Postulator Kurečić popis je predao biskupu Križiću, koji ga je prihvatio i predao delegiranomu sudcu. Slijedila je završna riječ biskupa Križića i delegiranoga sudca dr. Radišića za zapisnik. Članovi suda potpisali su zapisnik. S. Veronika Mila Popić podnijela je sažet prikaz kauze, što je učinjeno od početka do sada. Vrhovna glavarica družbe s. Miroslava Bradica, uz riječi zahvale, predala je biskupu Križiću na dar spomensliku službenica Božjih sestara mučenica. Svima je na kraju zahvalio postulator dr. Kurečić i slijedila je završna pjesma»kraljice neba, raduj se, aleluja«. Robertina Medven

3 ZADAR Uskoro 4. Marijanski zavjet za domovinu ZAGREB Ministrica primila požeškoga biskupa Požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji Ivice Žuljevića, prepošta Stolnoga kaptola sv. Petra u Požegi, posjetio je 17. svibnja ministricu Gabrijelu Žalac u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu. Uz ministricu bili su njezini pomoćnici Davor Huška, Dragan Jelić i Katica Mišković. Razgovarali su o mogućnosti financiranja školskih, socijalnih i kulturnih projekata iz europskih fondova. Posebnu pozornost posvetili su pitanju obnove staroga srednjovjekovnoga kaptolskoga grada u mjestu Kaptolu nedaleko Nova katolička osnovna škola Katolička osnovna škola»ivo Mašina«počinje od jeseni djelovati u Zadru, u novoj školskoj godini 2018./2019. Prvi razred te škole djeca će pohađati u učionici zgrade Nadbiskupskoga sjemeništa»zmajević«u Zadru. Tim povodom privremeni ravnatelj te škole don Roland Jelić u petak 18. svibnja uputio je dopis u kojem poziva zainteresirane roditelje da izvrše predupis djece za pohađanje Katoličke osnovne škole»ivo Mašina«. U dopisu se uz ostalo navodi:»zadarska nadbiskupija donijela je odluku o osnivanju Katoličke osnovne škole»ivo Mašina«sa sjedištem u Zadru, Trg sv. Stošije 2. Uz dobivenu svu dokumentaciju od nadležnoga Ministarstva znanosti i obrazovanja raspisuje predupis djece u I. razred školske godine 2018./19. Pravo predupisa u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2018./19. imaju djeca koja do 1. travnja navršavaju šest godina. Predupis će se obavljati od 23. svibnja do 25. svibnja od 9 do 12 i od 15 do 18 sati. Roditelji na predupis trebaju donijeti OIB djeteta. O svim predradnjama koje će trebati obaviti za upis, kao i svim potrebnim informacijama, bit će obaviješteni prilikom predupisa.«(i. G.) ZAGREB - Bratovština Marijanski zavjet za domovinu organizira 4. zavjetno hodočašće Marijanski zavjet za domovinu od 9. lipnja, blagdana Srca Marijina, do 22. kolovoza, blagdana Kraljice Hrvata. Glavna ruta kreće iz Osijeka 9. lipnja. Prva priključna ruta kreće iz Šumanovaca (kod Gunje) u petak 8. lipnja te se nakon tri dana priključuje glavnoj ruti u Vukovaru. Druga priključna ruta započinje iz Pakraca 7. srpnja i nakon 14 dana završava na Udbini. Glavna ruta završava 22. kolovoza u Dubrovniku. Osim glavne rute i postojećih dviju priključnih ruta Gunja - Vukovar i Pakrac - Udbina, ove godine predviđene su i dvije nove priključne rute: istarska ruta Pula - Rijeka (Trsat) i prva međunarodna ruta Montegrisa - Rijeka (Trsat). Time se stvara preduvjet da Marijanski zavjet za domovinu prolaskom kroz Italiju, Sloveniju i Hrvatsku postane Europska kulturna ruta. Istarska priključna ruta započinje iz Pule 7. srpnja te završava 11. srpnja na Trsatu u Rijeci. Talijanska ruta kreće iz marijanskoga svetišta Monte Grisa te nakon prolaska Italijom i Slovenijom ulazi u Hrvatsku i dolazi na Trsat (u Rijeku).Sve informacije o 4. zavjetnom hodočašću Marijanski zavjet za domovinu dostupne su na / o-ma ri - janskom-zavjetu. Požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je ministricu Gabrijelu Žalac u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU-a od Požege, koji ima nemalo povijesno-kulturno značenje, a u njegove prostore smjestile bi se povijesne knjižnice i povijesni arhivi iz župa Požeške biskupije te bi se na taj način spasila od ugroženosti građa, svjedok hrvatskoga identiteta na tim prostorima. (PB) Foto: Požeška biskupija 27. svibnja Zagreb Izjava za GK profesora ustavnoga prava dr. Mate Palića Izravno kršenje Ustava Republike Hrvatske Zamoljen za ocjenu o (protu) ustavnosti odluke nekih gradonačelnika i načelnika općina (Rijeke, Gradca, Vrgorca i drugih) da odbiju zamolbe za prikupljanje potpisa za referendume ili ih čak zabrane, dr. Mato Palić, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, za Glas Koncila je izjavio:»odbijanje gradonačelnika ili načelnika općine da na području jedinice lokalne samouprave odobri mjesto ili više njih za prikupljanje potpisa za referendum Važnost nove metropolije Biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine uputili su svojim vjernicima pismo o 10. obljetnici njezina utemeljenja.»slaveći svetkovinu Duhova, rođendan Crkve, želimo vas podsjetiti kako je papa Benedikt XVI. prije deset godina, 18. lipnja 2008., utemeljio Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu, s najvećim slavonskim gradom Osijekom u njezinu nazivu, u čijem je sastavu Đakovačko-osječka nadbiskupija, mlada Požeška biskupija te ponovno osamostaljena drevna Srijemska biskupija. Deset godina naše metropolije kratko je razdoblje, ali nas ono na svoj način povezuje s dugom poviješću Crkve u našim krajevima, koja je započela u ranokršćanskim zajednicama Panonije srijemske, proslavljene brojnim mučenicima, s metropolitanskim narodne inicijative izravno je kršenje Ustava Republike Hrvatske i Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnoga sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) sjedištem u Sirmiumu. Nizala su se potom stoljeća iznimno bogate kršćanske duhovne i kulturne baštine, istodobno bremenita borbama za opstanak, ispunjena svakovrsnom patnjom. Težnja za vlastitom crkvenom organizacijom na prostorima sjeverne Hrvatske ostvarena je godine osnutkom Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, sa sjedištem u Zagrebu. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske i teških stradanja u Domovinskom ratu, na području Slavonije, Baranje i Srijema utemeljena je nova Đakovačko-osječka crkvena pokrajina, s prvim nadbiskupom metropolitom mons. Marinom Srakićem. Uspostava metropolije obradovala je mnoge vjernike jer je tim činom navedenim dijelovima naše domovine priznato regionalno značenje na crkvenoj razini. To je otvorilo nove mogućnosti pastoralnoga rada, povezivanje i snažniju suradnju naših biskupija na različitim područjima crkvenoga poslanja. Poseban su izazov društveno-socijalne prilike u kojima živimo: osjetljiva i slojevita pitanja sve manjega broja pučanstva, ekonomskoga osiromašenja, iseljavanja, praćena nastojanjem da se u našim krajevima obnove perspektive za život i rad mladih osoba i obitelji. Zaživjele su već različite inicijative, osnovane su samouprave. Osobno stajalište ili eventualno političko stajalište vrha neke stranke o opravdanosti referendumske inicijative nema nikakve veze s ustavnim i zakonskim pravom građana da prikupljaju potpise. Takvo postupanje otvara pitanje odgovornosti gradonačelnika, odnosno načelnika općine u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Naposljetku, to je krajnje nedemokratsko postupanje za koje ne postoji nikakav valjan argument.«đakovo Pismo biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine Mons. Đuro Hranić Mons. Antun Škvorčević Mons. Đuro Gašparović»Spomen 10. obljetnice Đakovačko-osječke crkvene pokrajine poticaj je da u zajedništvo naših mjesnih Crkava ugradimo još snažnije pastoralno nastojanje naših župnih zajednica, još dublje i cjelovitije prihvaćanje kršćanske duhovnosti i evangelizacijskoga poziva.«nove pastoralne, odgojno-obrazovne i karitativne ustanove te se osnažuje suradnja s važnim institucijama znanstvenoga, kulturnoga i društvenoga života. Unatoč teškim iskustvima u prošlosti, nastojimo oko iskrena dijaloga među kršćanskim Crkvama i narodima s kojima dijelimo radosti i nade, žalosti i tjeskobe vremena u kojem živimo. Spomen 10. obljetnice Đakovačko-osječke crkvene pokrajine poticaj je da u zajedništvo naših mjesnih Crkava ugradimo još snažnije pastoralno nastojanje naših župnih zajednica, još dublje i cjelovitije prihvaćanje kršćanske duhovnosti i evangelizacijskoga poziva. Očitovanje zajedništva naše metropolije o 10. obljetnici njezina postojanja započeli smo minuloga 16. travnja hodočašćem svećenika iz svih naših biskupija u Staru Gradišku, da bismo iskazali poštovanje i zahvalnost brojnim svećenicima koji su tijekom komunističke vladavine bili zasužnjeni u tamošnjem zatvoru. Ono će se hodočašćima svećenika i vjernika nastaviti u Srijemskoj biskupiji 4. kolovoza na Tekijama (Petrovaradin), u predvečerje Gospe Snježne, u Požeškoj biskupiji 31. kolovoza, na svetkovinu Gospe od Suza u Pleternici, te u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji 1. listopada u Đakovu, na svetkovinu obljetnice posvete katedrale.«održane mirne povorke»hoda za život«u Zagrebu, Splitu i Rijeci Nastavak sa str. 1»Želimo kulturu života, a ne smrti«udruga»dalmacija za život«koja je organizirala splitski hod angažirala je više od 200 volontera. Na Rivi, ispred samostana sv. Frane na obali, održani su prigodni govori, a Goran Velić u ime organizatora uz ostalo je poručio:»želimo društvo u kojem se na obitelji s troje ili više djece ne će gledati s podsmijehom, društvo u kojem će trudnice i majke, samohrani roditelji, ali i sve obitelji - biti tretirani s poštovanjem i kojima će se konkretnim mjerama pomagati. Želimo društvo u kojem će život u svakoj njegovoj fazi biti nepovrjediv. Želimo kulturu života, a ne smrti, Snimio: B. Čović i ustrajmo zajedno u ostvarenju toga cilja.«uslijedio je zabavnoglazbeni program uz grupu»dalmatino«.»hod za život«održan je prvi put ove godine i u Rijeci, a organizirala ga je građanska inicijativa»život biraj«. Sudionici odjeveni u ružičaste, plave, žute i bijele majice okupili su se na riječkom Korzu ispred nekadašnje zgrade pošte, a zatim se povorka kretala do Ulice Ante Starčevića i tom ulicom do Jelačićeva trga, gdje je hod završen glazbenim programom. Među transparentima koji su viđeni u Rijeci bili su:»živjeti je lijepo«,»i ti si bitan...«,»reci životu da«,»voli oboje«,»mi ćemo se brinuti da i vaša beba ne bude na cesti«,»naša vrijednost nije određena našom veličinom«,»znanost je za život, život vrijedan borbe«,»život, dakle, biraj«,»zaključak svih hrvatskih medicinskih fakulteta - život počinje začećem«,»nerođeno dijete 10 tjedana od začeća osjeća bol«,»hod za slobodu, ali svih, pa i nerođenih«,»napredna Rijeka zna kada počinje život«... U Rijeci je istodobno održan i skup»hod za slobodu«koji je prema policijskim procjenama okupio oko 550 sudionika, a mediji su taj broj napuhivali na nekoliko tisuća. Petnaest djevojaka pokušalo je sjedenjem na cesti zaustaviti»hod za život«, no intervenirala je policija te ih je uklonila s puta. Prema policijskim procjenama u»hodu za život«u Rijeci sudjelovalo je 1500 osoba.

4 4 27. svibnja VATIKAN Papa iznenadio najavom na rođendan Crkve Rafael Rimić Na blagdan Duhova - rođendan Crkve svibnja papa Franjo iznenadio je najavom imenovanja i kreiranja 14 novih kardinala Katoličke Crkve. Nakon molitve»kraljice neba«na Trgu sv. Petra i mise u bazilici sv. Petra Sveti Otac je vjernicima i hodočasnicima iz cijeloga svijeta najavio da će se 29. lipnja održati konzistorij za imenovanje 14 novih kardinala.»njihovo podrijetlo izražava univerzalnost Crkve koja i dalje naviješta milosrdnu Božju ljubav svim ljudima na zemlji. Osim toga, uvrštavanje novih kardinala u Rimsku biskupiju očituje nerazdvojnu povezanost između Petrove stolice i partikularnih Crkva raširenih po svijetu«, rekao je papa Franjo i naveo imena novih kardinala. Molitva za mir u Izraelu i Venezueli U svom obraćanju nakon molitve papa Franjo je pozvao vjernike da mole za mir u Izraelu i na Bliskom istoku, kao i u Venezueli i u cijelom svijetu.»draga braćo i sestre, Pedesetnica nas srcem vodi u Jeruzalem. Jučer navečer duhovno sam bio sjedinjen s molitvenim bdjenjem za mir koje je održano u tom gradu, svetom za Židove, kršćane i muslimane. I danas nastavljamo zazivati Duha Svetoga da pobudi volju i geste dijaloga i pomirenja u Svetoj Zemlji i na cijelom Bliskom istoku. Poseban spomen želim posvetiti i ljubljenoj Venezueli. Molim da Duh Sveti cijelomu venezuelskom narodu - svima, vladajućima, narodu - dadne mudrost da pođu putom mira i jedinstva. Molim također za zatvorenike koji su umrli jučer«, rekao je Sveti Otac. U venezuelskom zatvoru u Barquisimetu u subotu 19. svibnja došlo je do pobune u kojoj je bilo 11 žrtava, piše austrijski Kathpress, dodajući da bi uzrok mogli biti nedjeljni predsjednički izbori na kojima je na novih šest godina ponovno izabran Nicolas Maduro. U zatvoru se nalazi puno njegovih protivnika, a mnoge je uspio isključiti i iz izbornoga procesa, što je Venezuelu i dovelo do nemira. Više je zemalja, među kojima i Europska unija, najavilo da ne će priznati izborne rezultate jer je predsjednik Maduro prošle godine oduzeo vlast parlamentu, što je dovelo do višemjesečnih prosvjeda u kojima je ubijeno više od 120 ljudi. Sveta Stolica već dugo traži mirno rješenje pregovorima i predlaže vrlo konkretne korake. Na prvom mjestu moli da se otvore koridori za humanitarnu pomoć, posebno za hranu i lijekova, ali i da se provedu novi izbori, da se poštuje parlament i da se na slobodu puste politički protivnici sadašnjih vlastodržaca. Papa je podsjetio na slavlje blagdana Duhova ovim riječima:»događaj Pedesetnice označava početak univerzalnoga poslanja Crkve. Zato se danas objavljuje poruka Crkva dobiva nove kardinale za sljedeći Svjetski misijski dan. A drago mi je također podsjetiti da se jučer navršilo 175 godina od osnutka Djela misijskoga djetinjstva u kojem su djeca protagonisti misija molitvom i malim svakodnevnim gestama ljubavi i služenja. Zahvaljujem i ohrabrujem svu djecu koja sudjeluju u širenju evanđelja u svijetu. Hvala!«Duh Sveti - izvor svetosti Prije molitve»kraljice neba«papa Franjo vjernicima je govorio o blagdanu Duhova kao danu u koji se nad apostole i druge učenike izlio Duh Sveti, ističući da je»toga dana započela povijest kršćanske svetosti jer je Duh Sveti izvor svetosti koja nije povlastica maloga broja, nego je poziv svima«.»naime, po krštenju smo svi pozvani sudjelovati u Kristovu božanskom životu, a po krizmi da postanemo njegovi svjedoci u svijetu.«citirajući tekstove iz dogmatske konstitucije Drugoga vatikanskoga koncila»lumen gentium«i Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta, Papa je objasnio da je»blagdan izlijevanja Duha«povezan sa svetošću:»od toga dana Pedesetnice pa sve do kraja vremena ta svetost, čija je punina Krist, daruje se svima koji se Od Italije preko Iraka do Japana Novi kardinali su Njegovo Blaženstvo Louis Raphaël I. Sako - patrijarh Babilona Kaldejaca, mons. Luis Ladaria - pročelnik Kongregacije za nauk vjere, mons. Angelo De Donatis - generalni vikar Rimske biskupije, mons. Giovanni Angelo Becciu - zamjenik za opće poslove Državnoga tajništva i posebni izaslanik pri Suverenom vojnom malteškom redu, mons. Konrad Krajewski - apostolski djelitelj milostinje, mons. Joseph Coutts - nadbiskup Karachija, mons. Antonio dos Santos Marto - biskup biskupije Leiria-Fatima, mons. Pedro Barreto - nadbiskup nadbiskupije Huancayo, mons. Desire Tsarahazana - nadbiskup nadbiskupije Toamasina, mons. Giuseppe Petrocchi - nadbiskup nadbiskupije L Aquila i mons. Thomas Aquinas Manyo - nadbiskup nadbiskupije Osaka.»Zajedno s njima članovima Kardinalskoga zbora pridružit ću jednoga nadbiskupa, jednoga biskupa i jednoga redovnika koji su se odlikovali svojim služenjem Crkvi. To su mons. Sergio Obeso Rivera - nadbiskup u miru nadbiskupije Xalapa, mons. Toribio Ticona Porco - prelat u miru iz Corocora i o. Aquilino Bocos Merino - klaretinac. Molimo za nove kardinale kako bi mi, potvrđujući njihove prianjanje uz Krista, Vrhovnoga milosrdnoga i vjernoga svećenika (usp. Heb 2, 17), pomogli u mojoj službi biskupa Rima na dobro cijeloga svetoga vjernoga Božjega naroda.«kao što je vidljivo iz samoga popisa kardinala, a i iz Papinih riječi, kardinali doista izražavaju lice Crkve koja je raširena po cijelom svijetu: patrijarh Sako je iz Iraka, nadbiskup Coutts iz Pakistana, nadbiskup Tsarahazana iz Madagaskara, a nadbiskup Manyo iz Japana. Na popisu novih kardinala je i Poljak nadbiskup Krajewski koji je djelitelj Papine milostinje te kurijski nadbiskupi Ladaria podrijetlom iz Španjolske i Becciu koji je Talijan, kao i nadbiskup De Donatis. Tri nova kardinala imaju više od 80 godina: Meksikanac nadbiskup Obeso Rivera ima 86, bolivijski biskup Ticona Porco 81, a španjolski klaretinac Bocos Merino 80 godina. Preostalih 11 novoimenovanih kardinala moći će birati i biti izabrani za papu, a s njima je taj broj povećan na 125. Sada je ispod 80 godina u Kardinalskom zboru 115 kardinala, no kardinal Angelo Amato nakon 8. lipnja puni 80 godina pa više ne će biti u krugu onih koji mogu birati ili biti izabrani za papu. otvore djelovanju Duha Svetoga i nastoje mu biti poslušni. Duh nam daje doživjeti potpunu radost. Duh Sveti, kada uđe u nas, pobjeđuje suhoću, otvara srca nadi i potiče i pomaže unutarnje dozrijevanje u odnosu s Bogom i s bližnjim.«i u homiliji na misi koju je slavio prije podne u bazilici sv. Petra u Vatikanu Sveti je Otac govorio o blagdanu Duhova i povezao ga sa životom u suvremenom svijetu. Duh Sveti spustio se»kao kad se digne silan vjetar«rekao je Papa i upitao:»što nam govori ta slika? Silan vjetar podsjeća na veliku snagu, koja nije sama sebi svrha: to je snaga koja mijenja stvarnost. Vjetar zapravo donosi promjenu: tople struje kada je hladno, svježe kada je toplo, kišu kada je suho... Čini tako. I Duh Sveti, na sasvim drugoj razini, čini tako. On je božanska snaga koja mijenja, koja mijenja svijet«, na što je podsjetila i Posljednica u liturgiji jer je Duh»umornima odmor, razgovor žalosnima«pa mu se vjernici obraćaju molitvom:»nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.on ulazi u stanja i mijenja ih; mijenja srca i mijenja događaje.«duh Sveti - mijenja srca Duh Sveti»mijenja srce«, nastavio je papa Franjo, jer je Isus svojim apostolima obećao da će primiti snagu Duha Svetoga i biti njegovi svjedoci. I upravo se tako i dogodilo:»te učenike, u početku uplašene, zatvorene iza zatvorenih vrata i nakon Učiteljeva uskrsnuća, preobražava Duh i - kako naviješta Isus u današnjem evanđelju - svjedoče za njega. Od oklijevala postaju hrabri i pošavši iz Jeruzalema odlaze sve do nakraj svijeta. Uplašeni kada je Isus bio među njima, odvažni su bez njega jer im je Duh promijenio srca. Duh je oslobodio duhove zapečaćene strahom. Pobjeđuje opiranja. Onima koji se zadovoljavaju osrednjošću predviđa poticaje darova. Širi stisnuta srca. Potiče na služenje onoga tko se uljulja u komociju. Na put potiče onoga tko misli da je već stigao. Daje sanjati onomu tko je zaražen mlakošću. Eto promjene srca. Toliki obećavaju doba promjena, novih početaka, moćnih obnova, ali iskustvo uči da ni jedan zemaljski pokušaj promjene stvari ne zadovoljava čovjekovo srce u potpunosti. Promjena Duha je drugačija: on ne diže revolucije u životu oko nas, nego mijenja naše srce; ne oslobađa nas odjednom od problema, nego nas oslobađa iznutra da bismo se s njima suočili; ne daje nam sve i odmah, nego nam daje da idemo s pouzdanjem, da se nikada u životu ne umorimo. Duh srce čuva mladim - onu obnovljenu mladost. Mladost, unatoč svim pokušajima da ju produžimo, prije ili kasnije prođe, no Duh je onaj koji zaustavlja jedino pravo nezdravo starenje - ono u nutrini. Kako to čini? Obnavljajući srce, pretvarajući ga od grješnoga u oprošteno. To je velika promjena: od krivih nas čini pravednima i tako mijenja sve, jer od robova grijeha postajemo slobodni, od slugu djeca, od odbačenih dragocjeni, od razočaranih puni nade. Tako Duh Sveti ponovno budi radost, tako daje da u našem srcu cvate mir.«papa je potom istaknuo da Duh Sveti osim srca mijenja i događaje. Kako vjetar puše gdje hoće, tako i Duh dolazi i tamo gdje je nezamislivo. A to je jako dobro vidljivo iz Djela apostolskih u kojima se navode brojna iznenađenja. Duh dolazi kada ga učenici ne očekuju, pa ih šalje poganima.»otvara nove putove, kao u odlomku o đakonu Filipu. Duh ga je nagnao na pusti put od Jeruzalema u Gazu - kako danas žalosno odjekuje to ime! Na tom putu propovijedao je Etiopljaninu i krstio ga; a kasnije ga Duh vodi sve do Cezareje, stalno u nove okolnosti i prilike»kako bi širio Božju novost«. I Pavla je Duh Sveti tjerao sve do nakraj svijeta, i kada on puše, nema nikada bonace.»kada život naših zajednica prolazi kroz razdoblja fjake, kada se više želi mir u kući negoli Božja novost, to je ružan znak. To znači da se želi zaklon od vjetra Duha. Kada se živi za samoočuvanje i ne ide se onima koji su daleko, nije lijep znak. Duh puše, ali mi slažemo jedra. No toliko smo puta vidjeli da čini čuda. Često, baš u teškim mračnim trenutcima, Duh je pobudio najsvjetliju svetost! Jer on je duša Crkve, uvijek ju ponovno budi nadom, ispunjava radošću, umnožava novošću, daruje joj klice života. Kao kada se u nekoj obitelji rodi dijete: ono promijeni sve rasporede, ne da spavati, ali donosi radost koja obnavlja život noseći ga naprijed i šireći ga u ljubavi. Evo, Duh donosi okus djetinjstva u Crkvu. Donosi stalna nova rađanja. Oživljava ljubav prvih početaka. Duh podsjeća Crkvu da je unatoč svojim stoljećima povijesti uvijek dvadesetogodišnjakinja, mlada Zaručnica u koju je Gospodin nepovratno zaljubljen. Dakle, nemojmo se onda umoriti pozivati Duha u naše prilike, zazivati ga prije našega posla: Dođi, Duše Sveti! On će donijeti svoju snagu promjene, jedinstvenu snagu koja je istodobno, da tako kažemo, centripetalna i centrifugalna. Centripetalna jer gura prema središtu, prema srcu; ali je i centrifugalna jer gura prema vani, prema periferiji, prema svakoj ljudskoj periferiji. Onaj tko nam objavljuje Boga gura nas prema braći. Šalje, čini svjedocima i zbog toga ulijeva - piše sveti Pavao - ljubav, dobrohotnost, dobrotu, blagost. Samo u Duhu Svetom Tješitelju izgovaramo riječi života i doista potičemo druge. Tko živi prema Duhu u toj je duhovnoj napetosti: protegnut je i prema Bogu i prema svijetu. Zamolimo ga da budemo takvi«, rekao je papa Franjo i zazvao Duha Svetoga da upravo takav duh dadne svakomu vjerniku i cijeloj Crkvi kako bi išla nakraj svijeta i kako svijetu ne bi donosila ništa drugo doli Božje poruke:»dođi, Duše Sveti, promijeni nas iznutra i obnovi lice zemlje.«vatikan Održan konzistorij za kanonizaciju šestero blaženika Papa bl. Pavao VI. Bl. Oscar Arnulfo Romero Pavao VI. i nadbiskup Romero najesen sveti Papa bl. Pavao VI. (Giovanni Battista Montini, rođ , papa od 21. lipnja do smrti 6. kolovoza 1968.) i mučenik bl. Oscar Arnulfo Romero, nadbiskup San Salvadora ubijen 24. ožujka 1980., u skupini su šestero blaženika koji će u nedjelju 14. listopada biti proglašeni svetima. Redoviti javni konzistorij (susret pape s kardinalima) na kojem je to potvrđeno i obznanjeno papa Franjo je održao u subotu 19. svibnja. Osim pape koji je kraju priveo Drugi vatikanski koncil i započeo s provođenjem njegovih reforma i nadbiskupa koji odavno slovi kao simbol zaštite malenih i obespravljenih, svetima će biti proglašeni i talijanski svećenici bl. Franjo (Francesco) Spinelli ( ) i Vinko (Vincenzo) Romano ( ), njemačka redovnica i utemeljiteljica Družbe siromašnih službenica Isusa Krista bl. Marija Katarina (Maria Katharina) Kasper ( ) te bl. Nazarija Ignacija od sv. Terezije od Isusa (Nazaria Ignazia March Mesa, ), rodom Španjolka, a najvažnije godine života provela je služeći siromašnima u Boliviji, osnivačica Družbe sestara križarica misionarki Crkve. (Da. G.)

5 VATIKAN Svi čileanski biskupi stavili službe na raspolaganje Papi Velika sablazan u kojoj se našla Crkva u Čileu, prouzročena spolnim zloporabama i njihovim prikrivanjem, razriješena je na dosad neviđen način: na poziv pape Franje svi čileanski biskupi u službi i trojica u miru okupili su se u Vatikanu, gdje su tri dana (od utorka 15. do četvrtka 17. svibnja) zajedno s Papom raspravljali o slučaju, a na završetku susreta svi su stavili svoje službe na raspolaganje Papi, dajući mu punu slobodu da bilo kojega od njih potvrdi u službi ili ne potvrdi, ili po potrebi odmah razriješi. O ishodu skupa izvijestili su predstavnici samih čileanskih biskupa na konferenciji za novinare održanoj u petak 18. svibnja u Vatikanu. Pred novinare su izišli generalni tajnik Čileanske biskupske konferencije mons. Fernando Ramos (pomoćni biskup Santiaga) i mons. Juan Ignacio Gonzalez, biskup San Bernarda, te su pročitali završnu izjavu čileanskih biskupa i iznijeli njezina pojašnjenja, vezana uglavnom uz sadašnji status crkvene vlasti u Čileu. Osim o odluci o stavljanju svojih služba na raspolaganje Papi, biskupi u izjavi zahvaljuju Papi na»otčinskom slušanju i bratskoj opomeni«, no nadasve traže oproštenje za bol koju su teškim pogrješkama i propustima prouzročili žrtvama, Papi, Božjemu narodu i svojoj zemlji. Zahvaljuju i Papinim izaslanicima, nadbiskupu Charlesu Scicluni i svećeniku Jordiju Bertomeuu, koji su na licu mjesta pomno ispitali slučaj i došli do teških zaključaka, na temelju kojih je Papa sazvao biskupe.»zahvaljujemo žrtvama«, pišu također biskupi, a prenosi vatikanski portal Vatican News,»zbog njihove ustrajnosti i hrabrosti, usprkos silnim osobnim, duhovnim, društvenim i obiteljskim poteškoćama s kojima su se morale suočiti, često uz nerazumijevanje i napade same crkvene zajednice.«biskupi također okreću pogled prema budućnosti:»krećemo na put znajući da su ti dani poštenoga dijaloga bili prekretnica u dubokom procesu promjene koji predvodi papa Franjo. U zajedništvu s njime želimo ponovno uspostaviti pravednost i pridonijeti popravku nanesene štete, kako bismo dali novi zamah proročkomu poslanju Crkve u Čileu, u čijem je središtu uvijek morao biti Krist. (...) Želimo da lice Gospodnje ponovno zablista u našoj Crkvi te se za to zauzimamo. S poniznošću i nadom od svih tražimo da nam pomognu ići tim putom.«biskup Ramos je na konferenciji za novinare također rekao:»na prvome susretu u utorak Franjo je pročitao svoje zaključke o izvještaju koji je podnio mons. Scicluna nakon svoje misije u Čileu. (...) Na tri je sljedeća susreta svaki biskup mogao izraziti svoja mišljenja i svoje reakcije na ono što je Papa istaknuo. U tom ozračju dijaloga i razlučivanja, u iznalaženju prijedloga kako bi se suočilo s tako teškom krizom, dozrela je zamisao, kako bi se bilo na tragu Papine želje, da je prikladno izraziti našu apsolutnu spremnost i staviti naše pastirske službe u njegove ruke. Riječ je o kolegijalnom činu kako bi se preuzela odgovornost - ne bez boli - za teške činjenice koje su se dogodile, a kako bi Sveti Otac mogao slobodno nama raspolagati. Pismeno smo iskazali tu spremnost, stavljajući naše službe Papi na raspolaganje. Tako će u sljedećim tjednima moći odlučiti hoće li prihvatiti ili odbaciti ono što smo potpisali.«jedino što je o susretu objavio sam Tiskovni ured Svete Stolice, osim objave da je započeo, jest objava da je susret završio, popraćena kratkim pismom koje je papa Franjo uručio svakomu pojedinomu biskupu. U pismu stoji:»želim vam zahvaliti što ste prihvatili poziv kako bismo zajedno mogli provesti iskreno i snažno razlučivanje o teškim događajima koji su naštetili crkvenomu zajedništvu i oslabili djelovanje Crkve u Čileu posljednjih godina. U svjetlu tih bolnih događaja vezanih uz zloporabe - maloljetnika, moći i savjesti - dublje smo pronikli u njihovu ozbiljnost, kao i u njihove tragične posljedice, posebno za žrtve. Od nekih sam i sam tražio oproštenje srca, čemu ste se i vi pridružili u jedinoj želji i čvrstoj nakani da se popravi načinjena šteta. Zahvaljujem vam na čvrstoj volji, koju je svaki od vas iskazao, da se pridružite i surađujete na svim promjenama i u svim rješenjima koja ćemo morati primijeniti na kratki, srednji i dugi rok kako bi se ponovno uspostavila pravednost i crkveno zajedništvo. Nakon ovih dana molitve i razmišljanja molim vas da nastavite graditi proročku Crkvu koja znade kako u središte staviti ono što je važno: služenje svojemu Gospodinu u gladnome, u zatvoreniku, u migrantu te u žrtvi zloporabe.«skandal sa slučajevima spolne zloporabe pokrenuo je svećenik Fernadno Karadima. Nekoć ugledni svećenik iz čijega je kruga izišlo više svećenika i nekoliko biskupa godine u crkvenom je postupku proglašen krivim za spolne zloporabe maloljetnika, a pred građanskim je pravosuđem slučaj otišao u zastaru. Skandal se ponovno razbuktao godine kad je jedan od Karadiminih učenika, Juan Barros, imenovan biskupom malene biskupije Osorno. Žrtve zloporabe tvrdile su da je Barros znao za Karadimina nedjela, ali ih je prikrivao. Vrhunac skandala zbio se zapravo za Papina posjeta Čileu u siječnju ove godine, kad je sam Sveti Otac dvaput uzeo u obranu biskupa Barrosa. Nakon još žešćih prosvjeda i medijskih napisa Sveti je Otac odlučio poslati u Čile dvojicu spomenutih istražitelja. Njihov je izvještaj po povratku očito bio tako težak da je Papa čileanskim biskupima poslao pismo u kojem ih je pozvao u Vatikan. Od tada se mons. Barros uopće više ne spominje kao poseban slučaj, a uz spolnu zloporabu redovito se kao problem javlja zloporaba moći i savjesti. Nedugo prije susreta s biskupima Sveti je Otac primio i trojicu žrtava spolne zloporabe. (D. Grden) Dijalog i suradnja mogući i nužni Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u srijedu 16. svibnja zajedničku izjavu sa simpozija koji je dan ranije održan u Rimu na temu»dharma i Logos - Dijalog i suradnja u složenom dobu - Budisti, kršćani, hinduisti, džainisti i sikhi«. Kao što se kaže u objavi, riječ je o prvom simpoziju takve vrste u Italiji. Susret je pripreman dugo nizom manjih susreta, a u organizaciji su sudjelovali Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, Talijanska hinduistička unija, Talijanska budistička unija, društvo»sikhy Sewa«i Džainistički studiji iz Londona te Nacionalni ured za ekumenizam i međureligijski dijalog Talijanske biskupske konferencije. Simpozij je održan u»srdačnom ozračju«te je omogućio»iskustvo obogaćivanja i učenja«, kaže se u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Bolna prekretnica za novu uspostavu proročkoga poslanja Crkve»U ozračju dijaloga i razlučivanja, u iznalaženju prijedloga kako bi se suočilo s tako teškom krizom, dozrela je zamisao, kako bi se bilo na tragu Papine želje, da je prikladno izraziti našu apsolutnu spremnost i staviti naše pastirske službe u njegove ruke.«vatikan - ITALIJA Susret s predstavnicima istočnjačkih religija Sudionici skupa objavili su zajedničku izjavu u kojoj su izrazili svoje slaganje o sedam točaka. Zajednička izjava glasi:»priznajemo da je sama činjenica da je naš susret održan u duhu prijateljstva i poštovanja znak naše zajedničke želje: pokazati da su dijalog i suradnja u ovom složenom vremenu mogući. Svjesni smo da traženje mirnoga blagostanja za sve jest svjedočenje naših religijskih vjerovanja te ujedno našega zajedničkoga uvjerenja. Slažemo se da naš današnji svijet muče složena pitanja i teški izazovi. Vjerujemo da duhovna blaga naših religijskih tradicija i zajedničke ljudske solidarnosti trebaju biti pomoć da se prevladaju kušnje ovoga našega vremena. Potvrđujemo da je ovaj međureligijski simpozij znatno pridonio produbljivanju uzajamnoga poštovanja, razumijevanja i suradnje. Ističemo važnost i nužnost našega zauzimanja u zajedničkom dijalogu i uzajamnoj suradnji, u duhu ljubavi i istine, ostajući čvrsto ukorijenjenima u našim vlastitim religijskim tradicijama, kako bismo bili u stanju djelotvorno se suočiti s izazovima našega vremena i izgrađivati kulturu susreta i dijaloga. Pozivamo vjerske poglavare, pripadnike akademske zajednice i sljedbenike naših religija na gradnju mostova, ujedinjenje naših ruku sa svim osobama dobre volje, kako bismo pridonijeli izgradnji mira u svijetu današnjice i sutrašnjice.«(da. G.) VATIKAN 27. svibnja Poziv na jedinstvo s katolicima u Kini Na općoj audijenciji papa Franjo održao prvu katehezu o sakramentu potvrde Nakon što je na prethodnoj općoj audijenciji završio niz kateheza o sakramentima, papa Franjo nije se na općoj audijenciji u srijedu 23. svibnja odmaknuo od sakramenata. Pred petnaestak tisuća hodočasnika, koliko ih se prema portalu Vatican News okupilo pod sivim rimskim nebom, Papa je održao prvu uvodnu katehezu o sakramentu potvrde. Papa se na neki način osvrnuo na krštenje kad je govorio o pozivu kršćanina da bude»sol koja daje okus«i»svjetlo koje obasjava svijet«. Kako to postići?»samo Duh Sveti«to može učiniti, rekao je Papa. Pojasnio je da se sakrament zove potvrda jer»jača«krštenje, a zove se i krizma jer se Duha Svetoga prima po sakramentalnom znaku mazanja uljem (grč.»krizma«, što upućuje na Krista, Božjega Pomazanika) pomiješanim s miomirisom.»bez sile Duha Svetoga ništa ne možemo učiniti: Duh je onaj koji nam daje snagu ići naprijed«, rekao je Papa. Kad je riječ o Duhu Svetom, dva su ključna trenutka susret s Uskrslim (»Primite Duha Svetoga...«) i dan Pedesetnice.» Dah uskrsloga Krista puni životom pluća Crkve«, rekao je Sveti Otac, ističući da je Pedesetnica»za Crkvu ono što je za Krista bilo pomazanje Duhom koje je primio na Jordanu«, tj.»misionarski poticaj da posve podari život za posvećenje ljudi, Bogu na slavu«. U potvrdi, dakle,»krist nas ispunjava svojim Duhom posvećujući nas za svoje svjedoke«. Kršćansko je svjedočanstvo u tome ČEŠKA Biskupi protiv Istanbulske konvencije da»činimo samo ono i sve ono što od nas traži Kristov Duh, koji nam dade snage da to ispunimo«. Tumačeći izvještaj iz Evanđelja po Luki o Isusovu nastupu u sinagogi u Nazaretu, Sveti je Otac rekao da je Isus iznio svoju»osobnu iskaznicu«:»duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza...«na završetku kateheze papa Franjo je podsjetio okupljene vjernike i javnost da se 24. svibnja, na dan bl. Djevice Marije Pomoćnice kršćana, koja se slavi u najvećem kineskom marijanskom svetištu Shenshan, na razini opće Crkve slavi dan jedinstva i molitve za Crkvu u Kini. Za slavlje koje se»sutradan«(u odnosu na srijedu) imalo dogoditi Papa je rekao da»nas ono poziva biti duhovno sjedinjenima sa svim katolicima koji žive u Kini«.»Za njih molimo Gospu kako bi velikodušno i radosno mogli živjeti vjeru te kako bi znali činiti konkretne geste bratstva, sloge i pomirenja, u punom zajedništvu s Petrovim nasljednikom.«potom se izravno obratio kineskim kršćanima.»dragi učenici Gospodinovi u Kini, univerzalna Crkva moli za vas i s vama, kako biste se i u poteškoćama uzmogli pouzdavati u volju Božju. Gospa ne će dopustiti da vam uzmanjka njezine pomoći i čuvat će vas svojom majčinskom ljubavlju«, rekao je Papa. Dan jedinstva i molitve za Crkvu u Kini utemeljio je papa Benedikt XVI godine, u glasovitom pismu kineskim katolicima. (Da. G.) Kao što su to nedavno učinili hrvatski biskupi, i češki su se biskupi izjasnili protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u češkom parlamentu. U zajedničkom pismu, o kojem je austrijska agencija Kathpress izvijestila 18. svibnja, biskupi doduše podržavaju nastojanja na suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja, ali istodobno iznose zabrinutost zbog»shvaćanja rodnoga identiteta koje nije ukorijenjeno u naravnom zakonu«. Svako je nasilje»ugrožavanje ljudskih i kršćanskih vrjednota na kojima se temelji ne samo naša europska civilizacija, nego i načela ljudskih prava«. Nasilje nad ženama protivi se Božjoj volji jer prema njoj»od samoga početka vlada prijateljstvo između muškarca i žene«. Ipak, nastojanja na sprječavanju nasilja nad ženama»ne smiju ići na štetu zamagljivanja i dovođenja u pitanje naravnoga poretka«. Prema češkim biskupima, posljednjih se godina uočavaju nastojanja da se»zajedno s rješavanjem problema nasilja nad ženama nudi novi pogled na ulogu čovjeka koji je nespojiv s naravnim redom, zdravim ljudskim razumom i kršćanskim iskustvom«. Upravo u tom smjeru ide Istanbulska konvencija jer»muškarca i ženu postavlja u načelnu oprječnost«te»svako ponašanje prema ženama vidi samo u svjetlu povijesno nejednakih odnosa snaga između muškaraca i žena«, kažu biskupi, implicitno povezujući rodnu ideologiju s njezinim ekstremno feminističkim korijenima. Svojim»širokim poimanjem rodnoga identiteta, koje nije ukorijenjeno u naravnom poretku«, konvencija otvara»prostor za dovođenje u pitanje temeljnih društvenih konstanta«, kažu češki biskupi te na temelju rečenoga pozivaju parlamentarne zastupnike da»odluče u skladu sa svojom savješću i naravnim zakonom«. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (poznata pod imenom Istanbulska konvencija) izrađena je godine. Od 47 europskih zemalja nisu je potpisale Rusija i Azerbaidžan, a do sada ju je ratificiralo 30 zemalja. Od članica Europske unije nedavno su od ratifikacije odustale Bugarska i Slovačka. Slovački su se biskupi protiv ratifikacije izjasnili još godine. (Da. G.)

6 6 27. svibnja sedam dana u svijetu intervju BRUXELLES Vlasnik Facebooka Zuckerberg ispričao se za propuste u zaštiti osobnih podataka, 22. svibnja u Europskom parlamentu, kao i zbog kampanje dezinformiranja preko te društvene mreže, priznavši da nisu dovoljno široko shvaćali vlastite odgovornosti. WASHINGTON Nije isključena mogućnost odgode susreta američkoga i sjevernokorejskoga predsjednika, potvrdio je 22. svibnja američki predsjednik Trump, premda je ocijenio da je sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un»ozbiljan«u namjeri da iz svoje zemlje ukloni nuklearno oružje, na čemu SAD insistira. RIM Kandidat za talijanskoga premijera bit će Giuseppe Conte, 54-godišnji profesor prava i politički početnik, najavio je 21. svibnja Luigi di Maio, čelnik Pokreta pet zvijezda (M5S), tri dana nakon što je njegova stranka došla do koalicijskoga sporazuma s Ligom Mattea Salvinija, nakon punih 11 tjedana postizbornoga zastoja. TEHERAN»Tko su Sjedinjene Države da odlučuju o Iranu i svijetu«, uzvratio je 21. svibnja iranski predsjednik Rohani na američke zahtjeve koje je istoga dana izrekao američki državni tajnik Pompeo, najavivši najsnažnije sankcije u povijesti i stavivši pred Iran 12 zahtjeva (među kojima prestanak obogaćivanja urana te prestanak prijetnji Izraelu). Na Pompeov govor reagirala je i šefica europske diplomacije Mogherini rekavši da nema alternative nuklearnomu sporazumu te da američko povlačenje iz Zajedničkoga akcijskog plana (JCPOA) nije učinilo regiju sigurnijom od prijetnje širenja nuklearnoga oružja. VENEZUELA Na izborima je pobijedio sadašnji predsjednik Nicolas Maduro, objavljeno je 21. svibnja, dan nakon izbora čiju su valjanost u pitanje doveli i EU i niz latinoameričkih zemalja (14 zemalja Limske skupine povuklo je svoje veleposlanike iz Venezuele), a SAD je nametnuo i nove sankcije Venezueli, nazvavši izbore»farsom«. Ruski predsjednik Putin čestitao je Maduru, zaželjevši mu»uspjeh u rješavanju društvenih i ekonomskih izazova«uz»održanje nacionalnoga dijaloga«. Na izborima Maduro je dobio 68 posto glasova, a mandat će mu trajati do godine. LJUBLJANA Slovenija ne planira nikakvo uvođenje novih nacionalnih manjina ni promjenu Ustava zbog toga, izjavio je 21. svibnja ministar vanjskih poslova Erjavec u povodu rezolucije austrijskoga parlamenta kojom je tjedan ranije austrijskomu ministarstvu vanjskih poslova naloženo da se u razgovoru s Ljubljanom zauzme za priznanje slovenskih državljana njemačkoga materinskoga jezika. Slovenija status»autohtonih«manjina priznaje isključivo pripadnicima talijanske i mađarske manjine, iako su npr. Hrvati, Srbi ili Bošnjaci brojniji od tih manjinskih zajednica. WASHINGTON Gina Haspel postala je prva žena na čelu CIA-e, prisegnuvši 21. svibnja na tu dužnost, u nazočnosti američkoga predsjednika Trumpa. SAD Hrvatski ministar obrane u službenom posjetu SAD-u, 21. travnja održao je na sveučilištu»rider«predavanje o strategiji nacionalne sigurnosti RH i koncepta sustava domovinske sigurnosti američkim studentima i pripadnicima američke vojske. Ministar Krstičević svečano je primljen u Kuću slavnih međunarodnih polaznika Ratne škole kopnene vojske SAD-a. SARAJEVO Turski predsjednik Erdogan održao je predizborni skup u BiH, 20. svibnja, jedini takav izvan svoje domovine, te je pozvao pristaše u dijaspori da glasaju za nj na izborima u Turskoj 24. lipnja. Predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović turskoga je predsjednika nazvao»božjim izaslanikom«. Na sastanku izaslanstava Erodgan je izjavio da Turska nema skrivenih namjera prema BiH, čijoj stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti nastoji pridonijeti. WASHINGTON Kina i SAD dogovorili su trgovinske mjere za smanjenje američkoga deficita u robnoj razmjeni s Kinom, 19. svibnja, tako što je Kina pristala kupovati više američke robe, navodi se u zajedničkoj izjavi. Predsjednik Trump među prioritete svoje predsjedničke kampanje stavio je pitanje trgovinskoga deficita s Kinom, koja je lani imala suficit od 375,2 milijarde dolara. BARCELONA Novi predsjednik Katalonije Torra formirao je novu katalonsku vladu, 19. svibnja, koja uključuje dvojicu bivših ministara koji su u zatvoru te dvojicu koji su u egzilu. Iako se španjolska vlada nije odmah službeno očitovala, zastupnici vladajuće Narodne stranke taj su potez nazvali»provokacijom«i»inzistiranjem na svađi«te bi Madrid Torrinu odluku mogao i blokirati. WASHINGTON - JERUZALEM Vijeće za ljudska prava UN-a odobrilo je povjerenstvo za istragu smrti 118 Palestinaca u Gazi, rezolucijom donesenom 18. svibnja, sa 29 glasova»za«, 14 suzdržanih i dva»protiv«(sad i Australija). Izrael je zbog toga 21. svibnja pozvao na razgovor veleposlanike Belgije, Slovenije i Španjolske, čije su zemlje poduprle tu rezoluciju, koja odobrava istraživanje mogućih izraelskih kršenja ljudskih prava. Među suzdržanima ostale su i Njemačka i Mađarska. DANSKA Hrvatska je preuzela predsjedanje Vijećem Europe od Danske na šest mjeseci, 18. svibnja u Helsingoru, po ministrici vanjskih i europskih poslova Mariji Pejčinović Burić. Hrvatskoj je to prvo predsjedanje Vijećem Europe. TEKSAS Najmanje je osmero ljudi poginulo u pucnjavi u srednjoj školi u Santa Feu, 18. svibnja, te je priveden 17-godišnji učenik osumnjičen za napad eksplozivnom napravom. Još desetak osoba je hospitalizirano. HAVANA U padu zrakoplova poginulo je 110 osoba, 18. svibnja, neposredno nakon polijetanja Boeinga koji je kompanija Cubana de Aviacion unajmila od Mexican Global Aira. Tri žene su preživjele najtežu zrakoplovnu nesreću na Kubi u zadnjih 30 godina, a među poginulima bilo je 11 stranaca. SOČI Ruski predsjednik Putin na sastanku s njemačkom kancelarkom Merkel, 18. svibnja, rekao je da će se suprotstaviti svakomu pokušaju Trumpa da blokira rusko-njemački projekt plinovoda preko Baltika, u kojem su Njemačka i Rusija pronašle zajednički interes. Koji dan ranije dužnosnica SAD-a rekla je da taj projekt njima izaziva zabrinutost zbog toga što bi Moskvi omogućio»prisluškivanja i praćenja u Baltičkom moru«, a Putin je rekao da on»razumije Trumpa jer brani interese svoga biznisa s ukapljenim plinom«, ali da projekt ovisi o europskim partnerima. BUGARSKA Sastanak na vrhu zemalja EU-a i šest zemalja jugoistoka Europe okončan je 17. svibnja u Sofiji završnom deklaracijom o europskoj perspektivi zapadnoga Balkana. Predsjednik hrvatske Vlade Plenković izrazio je zadovoljstvo što je u dokumentu pozdravljena namjera Hrvatske da organizira sljedeći takav sastanak, koji je sada bio održan prvi put nakon punih 15 godina (kad je bio održan u Solunu). Ivan Tašev Hrvatska svakim danom ima sve više starijega stanovništva, što osim ekonomskih problema uzrokuje i mnoge druge. Stoga važno mjesto treba imati međugeneracijska obiteljska solidarnost. Tom se temom bave znanstvenici i na europskoj razini, a u projekt istraživanja politike aktivnoga starenja bila je uključena i voditeljica varaždinskoga centra Instituta društvenih znanosti»ivo Pilar«dr. Andreja Brajša- Žganec, profesorica psihologije, koja predaje kolegije iz razvojne psihologije i psihologije obrazovanja. Što su stariji uključeniji, to su zadovoljniji Pojam međugeneracijske solidarnosti mnogi povezuju uz mirovine, no taj je pojam mnogo širi od financija. Možete li približiti značenje međugeneracijske obiteljske solidarnosti, koliko je danas ona važna posebice na Starom Kontinentu koji još više stari? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Kada danas govorimo o obitelji, obiteljskim odnosima i međugeneracijskoj solidarnosti, treba uzeti u obzir promjene koje se događaju u obitelji u odnosu na promjene u svijetu, društvu i sustavu vrijednosti. Suvremene teorije obitelji promatraju obitelj kao složenu i povezanu cjelinu, kao sustav koji se sastoji od više podsustava. I u tim novim i ponešto izmijenjenim okolnostima funkcionalna obitelj dobro se nosi s postavljenim ciljevima i zadaćama, probleme rješava na zadovoljavajući način te njeguje dobrobit svih članova obitelji. Međugeneracijska obiteljska solidarnost pojam je koji uključuje odnose među članovima obitelji i njihovu međusobnu razmjenu: odnose baka i djedova i njihove unučadi, socijalnu podršku, kvalitetu bračnoga zadovoljstva, međugeneracijske razlike, važnost kvalitete odnosa starih osoba i njihove odrasle djece. Kvaliteta života starijih članova obitelji povezana je s reciprocitetom u odnosima. Što su stariji više uključeni u obitelj, to su zadovoljniji životom, a to se onda odražava na različite načine na mlađe generacije, ali i obrnuto. Glavne su dimenzije danas poznatoga modela međugeneracijske obiteljske solidarnosti učestalost kontakta, emocionalna blizina, sličnost u mišljenu, geografska blizina, primanje pomoći i davanje pomoći, kontakti, blizina, tj. različiti čimbenici povezani s kvalitetom života u različitim razdobljima životnoga ciklusa pojedinca. Međugeneracijska obiteljska solidarnost danas je važna posebice u Europi koja kao stari kontinent iz dana u dan još više stari jer se povećava udio starih ljudi u općoj populaciji. Općenito se istraživači slažu da je obitelj univerzalna i nužna institucija ljudskoga preživljavanja u svim društvima i važna u međugeneracijskim odnosima. Zajedništvo, ali i autonomija obitelji I u Hrvatskoj smo svjedoci promjene strukture obitelji. Dok su nekada zajedno živjele i tri generacije u jednom kućanstvu, danas je to rijetkost. Što je bolje za uravnotežen psihosocijalni razvoj - da djeca odrastaju samo s roditeljima ili i s bakom i djedom u istom kućanstvu? Koliko ta prisutnost znači za kvalitetu bračnoga zajedništva? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Zajednički život više generacija danas je često određen socioekonomskim prilikama u obiteljima te s brigom za obitelji u društvu. Za zdrave obiteljske odnose važno je da postoji prihvaćanje i zajedništvo među članovima, ali jednako je važna i autonomija. Stoga je važno da nuklearne obitelji, roditelji i djeca, razvijaju interakcije unutar svoje obitelji, rade na kvaliteti bračnoga i obiteljskoga zajedništva. U tim svakodnevnim procesima od presudne su važnosti različite vrste usluga za obitelji. Zasigurno bake i djedovi mogu pritom imati veliku ulogu te je i u tom kontekstu važno poticati odnose baka i djedova i unučadi, naglašavati važnost čestoće njihova odnosa, poticati pozitivne bračne odnose u mlađoj, srednjoj i kasnijoj odrasloj dobi, poticati pozitivno roditeljstvo s naglaskom na njegovu važnost kroz cijeli životni vijek, poticati davanje i primanje pomoći roditelja i njihove odrasle djece, poticati zajedničko donošenje odluka roditelja i njihove odrasle djece o smještanju u dom za stare i nemoćne osobe. Šire»Međugeneracijska obiteljska solidarnost danas je važna posebice u Europi koja kao stari kontinent iz dana u dan još više stari jer se povećava udio starih ljudi u općoj populaciji. Općenito se istraživači slažu da je obitelj univerzalna i nužna institucija ljudskoga preživljavanja u svim društvima i važna u međugeneracijskim odnosima.«gledano, pomoć obiteljima može pružati i šira zajednica, važnost se može dati blizini stanovanja bake i djedova, ali socijalne usluge u društvu igraju najvažniju ulogu. Ako si postavimo pitanje tko je odgovoran da okolinski čimbenici budu osigurani, tu su sustav socijalne politike, pomažuće profesije i institucije u najširem smislu te rad s mladima i starima, obiteljska savjetovališta itd. Tako smo u sklopu radne skupine za izradu Nacrta prijedloga nacionalnoga dokumenta iz područja obiteljske politike godine predložili mjere obiteljske politike koje, među ostalim, uključuju usluge za djecu i obitelj, podršku roditeljstvu, usklađivanje obiteljskih obveza i odnosa... Trenutačno izrađujemo strategiju demografske revitalizacije Hrvatske, u kojoj je već na početku istaknuta važnost upravo navedenih implicitnih mjera za budućnost. Za kvalitetu bračnoga zajedništva važna je i ravnoteža između poslovnoga i privatnoga života kao mjera do koje su u ovom kontekstu punoljetni članovi obitelji jednako uključeni u svoju radnu ulogu i obiteljsku ulogu te mjera do koje su oni zadovoljni tim ulogama, jer ravnoteža između poslovnoga i privatnoga života povećava kvalitetu života članova obitelji, a time i vjerojatnost dužega opstanka obitelji kao zajednice. Zašto je važna povezanost i interakcija između mladih i starijih, među generacijama? Kako ostvariti tu povezanost jer interesi različitih dobnih skupina nisu slični? Što stariji donose mladima, a što mladi donose starijima u življenju u zajedničkom domaćinstvu? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Dok stariji donose iskustvo u proširene obitelji, a mladi uče po modelu, istodobno mladi često traže različite oblike podrške od starih, što recipročno njihovoj angažiranosti može povećati kvalitetu života starih. Također, znamo da kada se kao odrasli nađemo u stresnim situacijama česti obrasci ponašanja upravo su oni koje smo naučili u svojim nuklearnim obiteljima. Jednako su tako prisutni i obiteljski rituali koje prenosimo iz generacije u generaciju, ali i uvodimo nove. Puno možemo naučiti i o kvaliteti obiteljskoga i bračnoga života od starijih generacija. No u svim tim odnosima važno je da svaka nuklearna obitelj ima svoju autonomiju. Znači važno je zadovoljstvo različitim komponentama obiteljskoga funkcioniranja, kao što je zadovoljstvo članova obitelji primljenom pomoću, zadovoljstvo obiteljskom komunikacijom i rješavanjem problema, zadovoljstvo članova obitelji dostupnom slobodom kod promjene uloga i u emocionalnom razvoju te zadovoljstvo u intimnosti i emocionalnoj interakciji s članovima obitelji, kao i zadovoljstvo načinom kako obitelj provodi vrijeme zajedno. Obitelj je važno mjesto odrastanja i stvara osjećaj pripadnosti. Odvajanje od prijatelja i obitelji Proveli ste istraživanje, nedavno publicirano, u kojem ste proučavali odnos socijalne podrške i subjektivne dobrobiti tijekom života. Koji je glavni zaključak? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Da, u sklopu istraživanja Pilarov barometar hrvatskoga društva ispitivali smo kako percepcija socijalne podrške dobivene iz različitih izvora - i to obitelji, prijatelja, značajnih drugih kod odraslih različite dobi - pridonosi sreći, životnomu zadovoljstvu i zadovoljstvu pojedinim područjima života. Rezultati su pokazali da je u tri dobne skupine - i to mlađe, srednje i kasne odrasle dobi - jedino socijalna podrška prijatelja bila znatno povezana sa životnim zadovoljstvom i srećom te pojedinim domenama životnoga zadovoljstva, kao što je zadovoljstvo životnim standardom, zdravljem, odnosima, sigurnošću. Sudionici koji su percipirali višu socijalnu podršku od prijatelja iskazali su više razine subjektivne dobrobiti. Mogli bismo reći da su ti nalazi suprotni onomu što smo malo prije govorili o važnosti obiteljske podrške, no podrška od obitelji u svim je dobnim skupinama bila povezana sa životnim zadovoljstvom i srećom odraslih u Hrvatskoj te vrlo visoko ocijenjena, što govori o važnosti podrške obitelji za širu kvalitetu života pojedinaca. No prijatelji imaju posebnu važnost u smislu davanja sigurnosti i kvalitete života jer su prijateljstva dobrovoljna, a obiteljski se odnosi mogu održavati dijelom zbog kulturnih norma i obveza. Zatim, prijatelji su obično članovi iste grupe i često dijele slične osobne karakteristike, imaju slična životna iskustva i stilove. Uz to prijatelji su obično izvor uživanja i druženja, a u obiteljima se često članovima dijele zadatci, očekuje se briga za

7 27. svibnja Prof. dr. Andreja Brajša-Žganec o međugeneracijskoj obiteljskoj solidarnosti Obitelj je važno mjesto odrastanja i stvara osjećaj pripadnosti druge članove obitelji. Takve rezultate možemo obrazložiti time da su odnosi s prijateljima obično visokokvalitetni jer je lakše odvojiti se od nezadovoljavajućega prijateljstva nego od nezadovoljavajuće obitelji. Liberalizacija društva donosi promjene Kako gledati na obiteljsku solidarnost u budućnosti u društvima koja su u stalnoj mijeni te je obitelj pod pritiskom redefiniranja pojmova, opterećena rastavama i udarima na temelje? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Vjerujem u opstanak obiteljske solidarnosti u budućnosti u ovim novim okolnostima. Potreba za pripadanjem jedna je od temeljnih ljudskih potreba, tako da ćemo mi kao društvena bića uvijek imati potrebu zajedništva, a obitelj tu zauzima najviše mjesto. Dakle, obitelj je i dalje bez obzira na liberalizaciju društva, krizu i neizvjesnost jako važna. Ljudi kao društvena bića imaju potrebu živjeti u zajednicama, a brak je tradicionalno najčešći oblik zajednice između dvoje ljudi. Usporedno, istina je da imamo sve više izvanbračnih zajednica i jednoroditeljskih obitelji, ali razloge za to možemo naći posvuda oko nas. Zbog liberalizacije društva i današnjega sustava vrijednosti sve su češći oblici zajedničkoga života izvan braka, posebno u velikim gradovima, i sve je veća želja imanja djece izvan bračne zajednice. Struktura obitelji u suvremenom svijetu razlikuje se od tradicionalnoga poimanja obiteljskoga sustava te je sve više djece koja odrastaju s jednim roditeljem - bilo zbog rastave, smrti jednoga od roditelja ili njihova slobodnoga izbora, no većinom su te jednoroditeljske obitelji i dalje obitelji samohranih majki. S promjenama u strukturi mijenja se i emocionalni život obitelji, međusobni odnosi i cjelokupno funkcioniranje koje se odražava na zadovoljstvo različitim komponentama obiteljskoga života. U jednom našem istraživanju na manjem uzorku ispitanika ispitivali smo ponašanje predškolske djece ovisno o strukturi njihove obitelji, i to jednoroditeljskih obitelj s majkom kao skrbnicom ili dvoroditeljskih cjelovitih obitelji. Budući da osim o strukturi obitelji razvoj djeteta ovisi i o odnosima unutar te obitelji, ispitali smo i razlikuju li se samohrane majke i majke iz cjelovitih obitelji s obzirom na procjenu obiteljske kohezije i zadovoljstva obiteljskim funkcioniranjem i emocionalnim životom obitelji. Dobiveni rezultati pokazali su da se djeca iz jednoroditeljskih obitelji s majkom kao skrbnicom i dvoroditeljskih cjelovitih obitelji ne razlikuju u izraženosti somatskih problema, a uz to su odgojiteljice procijenile da se djeca samohranih majki ponašaju više prosocijalno. Utvrđeno je da među dvjema skupinama majki nema razlike u procjenama obiteljske kohezije, zadovoljstva različitim aspektima obiteljskoga funkcioniranja, kao ni u procjenama emocionalnoga života obitelji. Rezultate takvih istraživanja treba razmatrati u današnjem širem kontekstu i promjenama stajališta društva prema novim oblicima zajednica. Iz razvojne psihologije znamo, a i nalazi u spomenutom istraživanju naglašavaju ulogu i važnost odrasle osobe koja je uključena u svakodnevni život djeteta za pozitivne ishode. Financijska pomoć roditeljima A što je s materijalnim vrijednostima: ostvaruju li se - nakon gospodarske krize započete prije desetak godina - financijski transferi lakše ili teže?»obitelj je i dalje, bez obzira na liberalizaciju društva, krizu i neizvjesnost, jako važna. Ljudi kao društvena bića imaju potrebu živjeti u zajednicama, a brak je tradicionalno najčešći oblik zajednice između dvoje ljudi.«prof. BRAJŠA-ŽGANEC: Istraživanja pokazuju da su prihodi starijih osoba i iznos primljene skrbi važni za financijske tokove prema gore - prema starijem roditelju i prema dolje - od starijih roditelja. Naime, pružanje skrbi starijim roditeljima ili roditeljima partnera važan je dio međugeneracijske solidarnosti unutar obitelji, osobito u zemljama u kojima se dugoročni sustav skrbi zasniva pretežno na obiteljskoj skrbi. Međutim, u sustavima mješovite skrbi potrebnu skrb zajedno pružaju Stariji sve nezadovoljniji kvalitetom javnih služba i usluga članovi obitelji i pružatelji formalne skrbi. Osim toga, odrasla će djeca možda morati i financijski pomagati svojim roditeljima, posebno zbog financijskoga tereta što ga formalna skrb nameće starijim osobama. Budući da nisu poznati objavljeni rezultati nekih takvih istraživanja u Hrvatskoj, a i s obzirom na geografsku blizinu Slovenije, možemo pretpostaviti da bismo nalaze u sličnom smjeru mogli dobiti i u Hrvatskoj. Naime, rezultati provedenoga istraživanja u Sloveniji pokazuju da postoji osjetna financijska razmjena između primatelja skrbi i obiteljskoga skrbnika. Nadalje, odrednice važne za financijske tokove prema gore odnosno prema starijem roditelju i prema dolje odnosno od starijega roditelja jesu prihod starijih osoba i iznos primljene skrbi. Ima prostora za pozitivne pomake Koliko su u našem društvu implementirane politike aktivnoga starenja, postoje li kakvi programi međugeneracijske solidarnosti te koliko su starije osobe spremne sudjelovati u takvim aktivnostima? Uz starenje često se veže i socijalna isključenost, no osim toga starije se osobe suočavaju i s problemima u ostvarivanju usluga, primjerice u prijevozu, socijalnoj skrbi, bankarskim uslugama, posebice u ruralnim dijelovima. Kako doskočiti toj problematici? Kakve mjere mogu poboljšati situaciju? PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: U sklopu Europskoga istraživanja o kvaliteti života uspoređivali smo trendove u kvaliteti života u Hrvatskoj u i godini te se pokazalo da je usporedba percipirane kvalitete javnih služba, i to usluga za brigu o starima, pala u promatranom razdoblju. Prema rezultatima toga istraživanja indeks socijalne isključenosti u Hrvatskoj smanjio se između i 2012., no bio je nešto veći od prosjeka u europskim zemljama obje te godine. Ovdje imamo puno prostora za djelovanje i provedbu politika socijalne uključenosti poboljšanjem pristupačnosti i kvalitete javnih služba uzimajući u obzir nejednakosti u pogledu pristupa javnom prijevozu u urbanim i ruralnim područjima, relativno nisku razinu pružanja usluga skrbi o djeci, nisku razinu javne percepcije o kvaliteti usluga dugotrajne skrbi i probleme u vezi s državnim mirovinskom sustavom. Dakle, to je područje gdje bi se sigurno moglo djelovati, a posebnu bi pozornost trebalo obratiti na populaciju starih. Općenito nedostatne su obiteljske politike i mjere povezane s kasnom odraslom doblju. Snimio: B. Čović PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Iz psihologije cjeloživotnoga razvoja poznato je koliko su važne razne aktivnosti za dobro funkcioniranje i aktivno starenje u kasnoj odrasloj dobi. U sklopu Hrvatskoga longitudinalnoga istraživanja dobrobiti, projekta koji trenutačno provodimo u Institutu»Pilar«, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost, ispitali smo i povezanost zastupljenosti bavljenja slobodnim aktivnostima i dobrobiti u starijih od 60 godina, jer neka istraživanja pokazuju da angažman u slobodnim aktivnostima promiče dobrobit među starijim odraslima. Dobiveni rezultati pokazuju da su starije osobe koje su sudjelovale u raznovrsnijim aktivnostima u slobodno vrijeme, koje su imale bolji financijski status i koje su bile u braku izvijestile o višim razinama svoje dobrobiti. Kada se uspoređuju dvije skupine starijih osoba s angažmanom i bez angažmana u slobodno vrijeme, rezultati su pokazali da su s višim procjenama dobrobiti i višim procjenama vlastitoga financijskoga stanja oni koji su sudjelovali u barem jednoj slobodnoj aktivnosti. Stoga bi uključivanje u aktivnosti u slobodno vrijeme osoba u kasnijoj životnoj dobi moglo imati blagotvorne učinke za njihovu dobrobit. Jedno ranije istraživanje također jasno naglašava pozitivnu vezu bavljenja slobodnim aktivnostima i procjene subjektivne dobrobiti i kod mladih i kod starijih. Dakle, zasigurno aktivno starenje te bavljenje različitim slobodnim aktivnostima u kasnoj odrasloj dobi pridonosi kvaliteti života starih ljudi. No u implementiranju politika aktivnoga starenja u našem društvu, kao i programima međugeneracijske solidarnosti te spremnosti starijih osoba da sudjeluju u takvim aktivnostima, ima mnogo prostora za pozitivne pomake. Nezamjenjiva razmjena potpore Što pokazuju europska iskustva kada je riječ o međugeneracijskoj obiteljskoj solidarnosti? Postoje li kakve poveznice među bogatijim društvima i onima koja su siromašnija? Spominje se da nefinancijske potpore imaju veći učinak od mjera financijske potpore PROF. BRAJŠA-ŽGANEC: Da, to je točno, kolege sa Sveučilišta u Luxembourgu prikazuju dio rezultata većega istraživanja o međugeneracijskim odnosima s naglaskom na međugeneracijsku solidarnost u odrasloj dobi i ulogu obiteljskih norma u međugeneracijskoj podršci i ambivalentnosti. Naime, istraživali su ulogu usvojenih obiteljskih norma u međugeneracijskoj potpori te iskustvo ambivalentnosti iz perspektive odrasloga djeteta te su pretpostavili da su usvojene obiteljske norme važne odrednice regulacije odnosa jer utječu i na odabir specifičnoga ponašanja i na njegovu procjenu. Slijedom toga, vlastito ponašanje, kao i ponašanje drugih, trebalo bi najpozitivnije ocijeniti ako je u skladu s usvojenim normama i vrijednostima. Nasuprot tomu, ako međugeneracijska solidarnost i razmjena potpore nisu usklađeni s usvojenim normama i očekivanjima, može se iskusiti ambivalentnost. No rezultati su pokazali da su normativni aspekti međugeneracijske solidarnosti bili manje važni u usporedbi s afektivnim aspektima u predviđanju razmjene potpore između odrasle djece i njihovih roditelja. Međutim, obiteljske vrijednosti imale su posredničku ulogu između razmjene potpore i ambivalentnosti.

8 8 27. svibnja propisi-pravo-pravda Stjepan Androić, dipl. pravnik Prije desetak godina povodom otkrivanja korupcije u Hrvatskom fondu za privatizaciju pisano je u ovoj rubrici o odgovornosti političara i državnih dužnosnika ne samo za kriminal i zloporabu dužnosničkih položaja, nego i za indolentnost, najčešće opravdavanu već otrcanom frazom:»nismo znali.«nažalost, ni do danas se stvari nisu promijenile. Ponavlja se dilema: može li se i treba li se država Hrvatska zaštititi od političara i svojih dužnosnika koji zlorabe blagoslov dobivenoga povjerenja i dopuštaju stvaranje stanja izravnih krađa ili naknadnih šteta. početku se sve obavlja pod zaštitom tzv.»tajnosti«, a kada propusti, U Odgovornost, a ne pranje ruku sukobi interesa, korupcija i zloporabe izbiju u javnost, započinju naivna opravdanja da se sve radilo radi zaštite općega dobra svih nas, dakle u javnom interesu. Političari se pozivaju na svoju profesionalnost, a onda i profesionalnost svojih suradnika, ali pri tome zaboravljaju da profesionalnost nije jamstvo moralnosti. Tobožnja»vrhunska profesionalnost«ipak nije jamstvo poštenja. Tako pokušavaju poslati poruku javnosti da nisu odgovorni što nisu mogli sve znati ni kontrolirati ili što su bili naivni ili da nije njihov posao baviti se sitnicama. Nažalost to su sve pokušaji manipulacija javnim mišljenjem radi izbjegavanja odgovornosti za ponašanje, prema obrascu: u svoju korist, a na tuđu štetu. Dopuštaju najviše kritiku vlastite indolentnosti, ali ne preuzimaju odgovornost, nego tvrde da su imali previše naivnoga povjerenja u poštenje svojih suradnika. Nakon izbijanja afera daju se javna priopćenja, često monolozi uz odbijanje davanja odgovora na pitanja. Pribroje li se tomu i propusti mjerodavnih državnih tijela i brojne istražne i procesualne pogrješke koje kasnije otežavaju utvrđivanje i izbjegavanje odgovornosti, stvara se organizirani pravni nered. Ako se tomu još pridodaju načelna mišljenja ili neka presuda Ustavnoga suda, kojima se objašnjava da bi neko naknadno drugačije rješenje, možda i zakonito, proizvelo veću štetu od koristi obrane zakonitoga postupanja, nered je potpun. Međutim, konačne su posljedice neizravna pravna zaštita lopovluka s ciljem da nitko ne odgovara i da se ne saznaju stvarni nalogodavci iz dubinske pozadine stranačkih i financijskih struktura. Sva ponašanja bez preuzimanja odgovornosti nijekanje su ne samo demokracije, nego i vladavine prava, a time i potvrda krize hrvatskoga pravosuđa. Mnogi su propisi neprovedivi, proturječni ili nejasni, pa i bez sankcija. Zato se mnogi lopovluci ne sankcioniraju. Takvu stanju pridonosi i ponašanje političkih stranaka, koje se u zabludi često poistovjećuju sa svojim čelnicima, misleći da njihovom obranom štite i sebe. To obranaško ponašanje čelništva političkih stranaka, odnosno tretiranje vlastitih čelnika kao nepogrješivih vođa, u krajnjoj posljedici šteti najviše tim strankama. Na djelu je prikriveni kult ličnosti, tipičan za neke bivše poretke. Nedostaje unutarnje vlastite hrabrosti za priznanje vlastite pogrješke, pa i indolentnosti. A ne smiju se ni fatalistički čekati buduća događanja. Čekanjem se dopušta drugima pravo na pitanja i sumnje, a nakon toga i rješavanje postojećih problema, čime se gubi i vlastita vjerodostojnost. Najbolji su dokaz brojne nedovršene gospodarske afere, a kao posljednje tijek događanja u slučaju»agrokor«i objava ova. Traži se istraga za utvrđivanje odgovornosti za objavu inkriminirajućih ova, a ne traži se odgovornost za nepoštovanje mirovinskoga propisa o prijavljivanju, odnosno odjavljivanju promjena zaposlenja i poslodavca sada već bivšega provoditelja zakona»lex Agrokor«. Vladajućoj političkoj stranci nedostaje političke hrabrosti prerezati gordijski čvor u koji je zapletena, a tu je hrabrost imala kod rješavanja slučaja trojice svojih ranijih vođa. Nikakva relativizacija ni poopćivanje odgovornosti s namjerom da se okrivi društveni sustav ili stvori javno mišljenje da su»svi krivi samo ne naši«ne će spasiti ugled ni jedne političke stranke, pa ni koalicije. Političke uhljebe iz malih strančica i manjina zanima najviše njihova plaća ili nagrada za članstvo u nekom odboru, a najmanje problem nezaposlenosti i iseljavanja, što vrijedi i za ostale. Brojčana odsutnost sabornika, obično petkom, a osobito pred produženim vikendima, potvrđuje političku nezainteresiranost za rješavanje stvarnih problema. Zaobilaženje političke odgovornosti pojedinaca s imenom i prezimenom postaje imperativ naše današnjice. Glede pitanja odgovornosti u Hrvatskoj spavaju i druge institucije. Tako npr. iz slučaja»agrokor«proizlazi i odgovornost odvjetničke kuće koja je pripremala i pisala sporni zakon i davala informacije za suprotne stranke. Nitko ne postavlja pitanje odvjetničke etike i odgovornosti. Odvjetnička komora glasno šuti unatoč činjenici da ima svoja pravila o tome, a posebice o odvjetničkoj etici. Mnogi odvjetnici obvezu obrane zakonitosti i etičkoga postupanja zamjenjuju obranom interesa pojedinca pod svaku cijenu s interesom utvrđivanja istine u konkretnom slučaju. Nadalje, malobrojni odvjetnici pod utjecajem amerikanizacije često medijski manipuliraju svojim izjavama u svrhu obrane pojedinca, kojima se samoreklamiraju, a istodobno preko tih medija stvaraju pritisak na sudstvo. Tako stvaraju pogrješan dojam o svojoj posebnoj stručnosti, a na štetu svojih kolega. Dakle i kod odvjetništva nedostaje odgovornosti za neetičko reklamiranje. Valja spomenuti i izjave nadležnoga ministra za mirovinski sustav, koji u slučaju»agrokor«minimalizira gubitke mirovinskih fondova II. mirovinskoga stupa iako su oni veliki, a bit će još veći. Sva takva ponašanja političara i lakonske izjave kojima se omalovažavaju sumnjičavci ili umanjuje neka šteta ili negira gubitak, čime se obmanjuje javnost, zahtijevaju političku odgovornost. Sva takva i slična ponašanja nijekanje su ne samo demokracije, nego i vladavine prava, a time i potvrda krize hrvatskoga pravosuđa. Mnogi su propisi neprovedivi, proturječni ili nejasni, pa i bez sankcija. Zato se mnogi lopovluci ne sankcioniraju. sisak Predavanje dr. Igora Peternela, potpredsjednika HHO-a Svaki je referendum dobar Predavanje»Zloupotreba ljudskih prava kao oružje hrvatskih postkomunista«održao je u četvrtak 17. svibnja u sisačkom Velikom kaptolu potpredsjednik Hrvatskoga helsinškoga odbora dr. Igor Peternel. Predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić, kojemu je predavač na početku zahvalio na pozivu i iskazanoj prilici. Na početku Peternel je rekao da u hrvatskom društvu, a posebno ako se gleda politički sustav, tradicionalna ljevica, odnosno desnica, više ne postoje. Upozorio je da hrvatska ljevica sebe smatra monopolistom na ljudska prava.»nisam vidio ni jedan primjer da su se oni zapravo i bavili ljudskim pravima. Oni se samo dobro reklamiraju da se bave time, a sve kako bi dobili ono što im je najvažnije, novac. Ljevica ide toliko daleko da ulazi nasilno u sve društvene sfere, zagospodarili su svime od medija pa do multinacionalnih kompanija u kojima prodaju priču da je samo ono što oni smatraju ispravnim sustavom vrijednosti napredno, a svi ostali koji se ne slažu s time su neobrazovani, nazadni itd. Za to smo imali krasne primjere pri javnoj raspravi o referendumu o ustavnoj definiciji braka te nedavno pri donošenju Istanbulske konvencije. Na dva primjera dobili smo uvid kako funkcionira hrvatska ljevica i takozvani hrvatski liberali, koji su, što je još interesantnije, najrigidniji dio našega društva jer su liberalni samo prema onima koji se s njima slažu«, rekao je predavač, dodavši da osim što hrvatska ljevica smatra da ima monopol na ljudska prava, monopol je uzela i na pitanje antifašizma.»njihova je logika da je onaj koji je ljevičar automatski antifašist, onaj koji je antifašist taj je odmah i ljevičar te misle da antifašist nikako ne može biti konzervativac, vjernik, centrist. To jednostavno odudara od njihova sklopa. To naravno nije logično, ali ako se kroz njihove medije to ponovi stotinu puta, to postaje općedruštveno prihvatljivo. Tu je naravno i obrtanje teza gdje se antifašizam veže za partizane, rade se emisije, slave se dani pobjede, a svi oni koji se s time ne slažu i ne misle da je ulazak partizana u gradove bila pobjeda, nego smatraju da je to bilo zamjenjivanje jednoga zla drugim, za njih su to fašisti. Nikada ne ću prihvatiti tezu da je vojska koja donese nepravdu i brutalnu strahovladu za idućih 45 godina vojska pobjede. Pobjedu su donijeli sebi i svojoj oligarhiji, ali nisu narodu.«govoreći o građanskim inicijativama poput referenduma o ustavnoj definiciji braka, Peternel je ustvrdio da su takve inicijative najbolje što se dogodilo Hrvatskoj na području demokracije u zadnjih 25 godina. Osvrnuvši se na aktualne inicijative skupljanja potpisa za referendume o otkazivanju Istanbulske konvencije i o promjeni izbornoga zakona, Peternel ih je snažno podržao, govoreći da je svaki referendum dobar te ih on podupire jer misli da se treba omogućiti narodu da bude subjekt upravljanja zemljom, što je uostalom i bit demokracije. Na kraju, u analizi života stranaka, a osobito sastava i funkcioniranja sadašnjega sastava Hrvatskoga sabora, koji je prema njegovim riječima najgori do sada, predavač je ustvrdio da se jasno vidi da su promjene u izbornom zakonu nužne, zaključivši da i u zdravstvu i pravosuđu trebaju korjenite reforme. (SV) Podrška HKS-u iz Kanade Rektor Željko Tanjić i dr. Krunoslav Novak s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta boravili su od 9. do 13. svibnja u Torontu u Kanadi na poziv Marka Radočaja, predsjednika Odbora HDZ-a Toronta. Podružnica HDZ-a Toronto odlučila je svoj tradicionalni godišnji banket posvetiti HKS-u i sva sredstva prikupljena na donatorskoj večeri darovati za potrebe Sveučilišta. Večera je održana 12. svibnja u župnoj dvorani župe Presvetoga Trojstva u Oakvilleu i na nju se odazvalo 250 gostiju i prijatelja, među kojima su, uz organizatore i domaćine, bili prisutni i svećenici mons. Ivan Vukšić, delegat za Kanadu, hrvatski svećenici Ilija Petković, dr. Mladen Horvat, Tomislav Kasić, Nikola Platužić, fra Jozo Grubišić te sestre milosrdnice iz Oakvillea. Među uzvanicima je bila i generalna konzulica Republike Hrvatske u Torontu Andreja Javor sa suprugom. Rektor Tanjić obratio se okupljenima, zahvalio na pozivu i odluci da na taj način podupru rad Sveučilišta. Ukratko je predstavio rad Sveučilišta, njegov dosadašnji razvoj, važnost, postignute rezultate i planove. Skupu se obratio i dr. Novak koji već nekoliko godina zajedno sa župnikom dr. Horvatom radi na prikupljanju pomoći za opremanje televizijskoga i radijskoga studija na Kampusu HKS-a za potrebe studija komunikologije. U petak 11. svibnja rektor Tanjić i docent Novak susreli su se Predavač je ustvrdio da se jasno vidi da su promjene u izbornom zakonu nužne Zagreb Vijesti s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta Podružnica HDZ-a Toronto odlučila je svoj godišnji banket posvetiti HKS-u i donirati sretdstva za potrebe Sveučilišta i s predstavnicima Kanadsko-hrvatske gospodarske komore te su prisustvovali 16. godišnjoj poslovnoj svečanoj večeri u centru»burlington Convention«upriličenoj povodom 25. godišnjice uspostave diplomatskih veza između Kanade i Hrvatske, na kojoj se okupilo 600-tinjak uzvanika. Tom prigodom predstavnici Kanadsko-hrvatske gospodarske komore John Marion, predsjednik Komore, Ivan T. Grbešić i Joe Draganjac uručili su rektoru Tanjiću i docentu Novaku ček u iznosu od 5000 kanadskih dolara za potrebe HKS-a - priopćeno je s HKS-a. Studenti sestrinstva na Trsatu Na poziv Hrvatskoga katoličkoga društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), Ogranak Rijeka, studenti i nastavnici Odjela za sestrinstvo Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta na čelu s pročelnicom doc. dr. Martom Čivljak u subotu 12. svibnja hodočastili su u svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci. Povod hodočašća i susreta bila je proslava Međunarodnoga dana sestrinstva koji se slavio toga dana. Dočekala ih je i pozdravila predsjednica riječkoga ogranka Nada Strčić, magistra sestrinstva, te je istaknula da od srca žele zahvaliti Gospodinu na pozivu sestrinstva i svoj poziv posvetiti Majci Mariji da bdije nad svakim korakom i postupkom, da se ne umore živeći i radeći kao katoličke medicinske sestre. Nakon pobožnosti križnoga puta misu je u bazilici svetišta predvodio duhovnik društva fra Tomislav Šanko zajedno sa sveučilišnim kapelanom Odilonom Gbenoukpom Singbom. Nakon krunice obišli su samostansku riznicu i kapelu zavjetnih darova. (J. S. i T. G.)

9 27. svibnja teološki osvrt Dr. fra Luka Marković Dok postmoderna na jednoj strani omalovažava stare mitove, istodobno gradi mit o svemoći znanosti, ekonomije i tehnologije. Govor o povijesnim mitovima liberalni racionalisti gotovo uvijek povezuju sa zabludama koje nemaju nikakvih kognitivnih vrijednosti za modernoga čovjeka. A u biti mit krije u sebi na svoj način uvijek iskustven odnos prema stvarnosti. Naime, mitovi su uvijek pokušavali na poseban način protumačiti odnose u svijetu, od njegova nastanka pa do danas, ali i dati smjernice za budućnost. Najbolji primjer za to imamo u priči o izgonu iz raja. Iako se priča o Adamu i Evi može smatrati i mitskom, ona istodobno zadire duboko u stvaran život, pokušavajući dati odgovor na određenu prisutnost destrukcije u svijetu. Ona istodobno daje i orijentaciju za odnos prema životu. Naime, priča o Adamu i Evi krije u sebi veličanstvenu poruku o tome da grijeh (destrukcija) na svijet dolazi i čovjekovom zloupotrebom slobode, zbog ljudske nesposobnosti da se odupre željama da bude apsolutni gospodar na zemlji, da u potpunosti ovlada drugim ljudima, da im bude bog, da si prisvoji ono što mu kao čovjeku ne pripada. Napredak novoga uvijek se temeljio na starom priči o Adamu i Evi govor je U i o tome da je sloboda pojedinca vezana uvijek uz odgovornost prema sebi i drugima, da zloupotrijebljena sloboda pojedinca može imati i velike posljedice za društvo u cjelini. Nikada ta poruka nije bila toliko aktualna kao danas, u vrijeme velikih tehnoloških dostignuća. Nikada pojedinac svojim grijehom, zloupotrebom slobode, nije bio toliko sposoban destruktivno djelovati na štetu svih kao danas. To mu omogućuje mit o svemoćnoj i sigurnoj znanosti i tehnologiji, o nezaustavljivu napretku. Jedan pritisak na gumb neodgovornoga političkoga subjekta može uništiti za nekoliko minuta čitav svijet. Biblijska poruka o grijehu Adama i Eve, koji žele pod svaku cijenu imati Božju kognitivnu sposobnost, upravo je u tom kontekstu golemo upozorenje današnjemu čovjeku da se ne igra bogova. Jer samo je jedan Bog, i to onaj koji je darovao čovjeku život i slobodu da si razumski planira svoj put. Između prvih biblijskih ljudi i modernoga čovjeka može se povući vrlo poučna paralela. Kao što je prvi čovjek svojom željom da bude kao Bog gurnuo čitav svijet u smjeru otuđenja od prvotne Božje zamisli, tako to može učiniti i čovjek postmoderne koji posjeduje golemu tehnološku moć, ali ne i izoštren odnos prema odgovornosti, dobroti, ljubavi. Problem je u tome što ekonomski i tehnološki napredak nije pratio i duhovni razvoj čovjeka. Čovjek postmoderne, s obzirom na sve prijevare i destrukcije, nije ništa bolji od onoga iz mitskih priča. Tehnološki napredak ne samo da ga nije Mit o svemoćnoj globalizaciji na ekonomskom i kulturnom području trebalo bi prihvatiti kao nešto iz čega se mogu izvući dobre pouke, a ne kao apsolutnu sigurnost koja diktira odnose u svijetu. Da se iza globalizacije krije često prijevara bogatijih i razvijenih zemalja vidi se i po tome da se na globalnoj razini vodi rat za»mudre glave«, kako kaže ekonomist Hariolf Grupp. Jednosmjerna ulica kojom se događa odljev stručnjaka iz siromašnijih zemalja svijeta u pravcu bogatijih koje nude veću zaradu govori o veličini prijevare. Mit o napretku poziva na ozbiljno promišljanje približio onoj zamišljenoj slici Biblije o ljudskom stvorenju, nego ga je i udaljio od nje. Problem je u tome, upozorava filozof Peter Sloterdijk u svojoj knjizi»strašna djeca moderne«(die schrecklichen Kinder der Moderne), što je prekinuta nit s tradicijom, što je stvoreno mišljenje da je staro nazadno, a novo uvijek napredno. A u biti napredak novoga temeljio se uvijek na starom, na starim spoznajama koje nalazimo i u mitovima. Potpuno odbacivanje tradicije stvara iluziju da je ova generacija dostatna sama sebi. Da Sloterdijk ima pravo pokazuje se u tome da se svjetske krize, ratovi i teror, ne mogu riješiti samo tehnologijom i ekonomijom. Štoviše tehnologija i ekonomija, bez nutarnje promjene čovjeka, omogućuju još veću destruktivnost. Opasno je odbacivanje starih vrijednosti Slično Sloterdijku razmišlja i filozof John Gray kad upozorava na to da je priča o kontinuiranom napretku samo opasan moderan mit. Taj mit je utoliko još opasniji jer uvjerava da se napredak ostvaruje potpunim odbacivanjem staroga. Naime, u modernom mitu o kontinuiranom napretku nedostaje ona bitna svijest da je ono što je postignuto u jednom razdoblju bilo uvijek podloga za noviji napredak. Potpuno odbacivanje starih vrijednosti i svođenje svega samo na tehnologiju i ekonomiju vrlo je opasno. Bolji svijet nije moguć bez uvažavanja starih etičkih, religijskih, filozofskih i političkih iskustava. O kakvim se zabludama glede napretka i liberalizma radi pokazuju Guantanamo, moderni vjerski terorizam, neokapitalističko izrabljivanje siromašnih, kao i sve veća zarada bogatih, liberalnih država u prodaji oružja. Pa ipak ono najopasnije s čim se postmoderna suočava jest otuđenje pojedinca i društva. Činjenica je da u svijetu nije bilo nikada više ovisnika, depresivnih i asocijalnih ljudi nego danas. Da se kod toga novoga mita ne radi samo o kontinuiranom napretku na svim područjima vidi se i u tome što velik dio čovječanstva danas gradi mir i zadovoljstvo uzimanjem antidepresivnih sredstava, kao i to da je religijsko nadomjestio klanjanjem bogovima športa i javnoga života. Gray, iako ateist, misli da je govor o uskrsnuću i ljudskoj besmrtnosti puno vjerodostojniji od težnja modernoga čovjeka za virtualnom vječnošću. Čovjek je više od onoga pojavnoga i trenutačnoga Pa ipak i iz ovoga modernoga mita o svemoći znanosti, ekonomije i tehnologije mogle bi neke nove generacije, ako ih bude, izvući veliku pouku kako ljudska sreća i zadovoljan život ne ovise samo o znanosti, tehnologiji i ekonomiji, nego prije svega o nadgradnji na starim iskustvima koja uvijek iznova upozoravaju da je čovjeku potrebno više od materijalnoga. Čitajući stare mitove, možemo puno toga saznati i o našem svijetu u kojem živimo, o načinu na koji se prema njemu treba odnositi, kao i to kako ga kreirati, prilagoditi životnim uvjetima koji pojedinca čine sretnim. Mitovi nam govore puno i o onoj bitnoj metafizičkoj strani čovjeka koja transcendira pojavni svijet tražeći dublji smisao života. Upravo preko mitova shvaćamo da čovjek vidi u sebi više od onoga pojavnoga i trenutačnoga. Preko mitova, pa i ovoga modernoga, koji traži zamjenu za religijsko, shvaćamo da je čovjek i transcendentalno stvorenje. Ljudsku težnju za onim metafizičkim ne mogu ispuniti ni ekonomija ni tehnologija ni virtualna besmrtnost. Pokušaj znanosti da se oslobodi mitova kao nečega iracionalnoga, stvarajući mit o sebi, jest velika zabluda koja bi se čovječanstvu mogla razbiti o glavu. Za razliku od današnjega mita o svemoćnoj znanosti koji je uvjeren u posjedovanje apsolutne spoznaje, stari su mitovi samo pokušavali dati odgovor na ona pitanja koja muče čovjeka. Najnoviji mit o svemoći znanosti, tehnologije i ekonomije ne ohrabruje u traganju za onim Ljudsku težnju za onim metafizičkim ne mogu ispuniti ni ekonomija ni tehnologija ni virtualna besmrtnost. Pokušaj znanosti da se oslobodi mitova kao nečega iracionalnoga, stvarajući mit o sebi, jest velika zabluda koja bi se čovječanstvu mogla razbiti o glavu. Za razliku od današnjega mita o svemoćnoj znanosti koji je uvjeren u posjedovanje apsolutne spoznaje, stari mitovi su samo pokušavali dati odgovor na pitanja... temeljnim životnim pitanjima jer stoji čvrsto na poziciji da posjeduje punu istinu. Borba protiv državne lobističke znanosti kakvoj se prijevari radi pokazuje najbolje razmišljanje po- O znatoga znanstvenika, evolucijskoga biologa i ekologa Josefa H. Reichholfa koji se godinama bori protiv državne lobističke znanosti koja sprječava razmišljanje o bitnim problemima čovječanstva. Prema njegovu mišljenju postoje u zapadnom svijetu protežirani znanstveni krugovi koje izdašno financira država, mainstream koji ne dopušta kritički odnos prema svomu radu. Problem je u tome što kritične znanstvenike pokušava ušutkati uskraćujući im financijsku podršku za istraživanje. Državni mediji stvaraju sliku o nepogrješivu mainstreamu, što mu omogućava da određuje društveni smjer. Kao primjer navodi Reichholf uvjeravanje elitnoga znanstvenoga kruga osamdesetih, financiranoga od države, kako će doći do izumiranja njemačke šume. Danas, kaže spomenuti znanstvenik, vidimo da je to bila podvala koja se nije zasnivala na znanstvenom istraživanju, nego na političkim smjernicama. Njemačka je šuma danas zdravija nego ikada. Problem je u tome, pojašnjava Reichholf, što je povlašteni krug istraživača polazio od maksimalističkih vrijednosti, a ne realnih. Procjena oštećenja šume bila je pogrješna kao što bi bilo pogrješno istraživanje o ljudima koje bi polazilo od pretpostavke da u svijetu žive samo sto posto zdravi ljudi. Nažalost u znanosti se ne događa ono što je često u gospodarstvu zakon. Menadžeri koji daju pogrješne procjene dobivaju u poduzeću otkaz, a mainstream ostaje i dalje na dobro plaćenoj državnoj blagajni unatoč katastrofalnim procjenama. Primjer prijevare - teorija evolucije Ta se prijevara može danas najbolje uočiti u prijevari glede evolucije. U školama se govori uglavnom o evoluciji kao apsolutnoj istini gdje je sve do u detalje poznato, a pri tome se ne upućuje učenike i studente na još neriješena evolucijska pitanja. Servira se teorija evolucije kao apsolutna istina, a pri tome se ne upozorava kako znanost još uvijek nema blage veze o tome kako je doista nastao život na zemlji, kako je došlo do pojave razumskoga stvorenja kao što je čovjek, sa svim svojim specifičnostima u odnosu na druga živa stvorenja. Gotovo svake godine dolazi do korekcije glede evolucijskih spoznaja, što upućuje na to da smo još uvijek daleko od one prave istine. Krivicu za to snose mnogi današnji časopisi koji o vrlo nesigurnim hipotezama govore kao o sigurnim znanstvenim otkrićima, što često lobiji i slabo izobraženi političari nameću kao apsolutnu istinu. U školama se uči kako je sigurno da čovjek potječe od modernoga čimpanze ili gorile. Istina izgleda nešto kompleksnije. Iako se zbog genetske blizine pretpostavlja da čovjek i čovjekoliki majmuni imaju daleke zajedničke pretke, koji datiraju iz razdoblja od prije sedam milijuna godina, to još uvijek nije znanstveno verificirano. Pa kad bi hipoteza i bila u potpunosti dokazana, ostaje još uvijek mnoštvo neodgovorenih pitanja. Jedno od njih vrlo je važno: Koji su faktori doveli do toga da se iz životinjskoga svijeta razvije takvo samosvjesno duhovno stvorenje kao što je čovjek? Iako su zasigurno na razvoj čovjeka utjecali faktori poput uspravnoga hoda, kooperacije i jezika, ne može se sa sigurnošću isključiti i programirani utjecaj na evoluciju koji je doveo do okretanja duhovnomu smjeru. Za teologe to znači da je Bog predvidio čovjeka u evolucijskom procesu, stvorenje sebi slično, kako opisuje Biblija. Upravo na to želi upozoriti biblijska priča o stvaranju čovjeka kao krune svega. Na kraju i evolucijski gledano čovjek je najveći uspjeh. Mit o svemoćnoj znanosti politička je demagogija Evolucijski istraživač Friedemann Schrenk upozorava na oprez glede prebrzih zaključaka politički motiviranih istraživača. Taj renomirani znanstvenik upozorava da govor o nastanku ljudskoga stvorenja s obzirom na sigurne nalaze nije ništa drugo nego misaona igra jer se sadašnje tvrdnje temelje uglavnom na samo 2000 nalaza. A to znači da imamo jedan nalaz na nekoliko tisuća generacija. Da se hipoteze prodaju često kao sigurni znanstveni dokazi vidi se najbolje u teoriji o izumiranju dinosaura zbog navodnoga udara velikoga meteora. Kako piše poznati njemački paleontolog Ebrhard Frey, danas gotovo svi istraživači prihvaćaju hipotezu»dekkan-trapp«koja kaže da se radi o više meteorskih udara, vulkanskih eksplozija i još mnoštva drugih faktora. Isto tako mit o svemoćnoj globalizaciji na ekonomskom i kulturnom području trebalo bi prihvatiti kao nešto iz čega se mogu izvući dobre pouke, a ne kao apsolutnu sigurnost koja diktira odnose u svijetu. Da se iza globalizacije krije često prijevara bogatijih i razvijenih zemalja vidi se i po tome da se na globalnoj razini vodi rat za»mudre glave«, kako kaže ekonomist Hariolf Grupp. Jednosmjerna ulica kojom se događa odljev stručnjaka iz siromašnijih zemalja svijeta u pravcu bogatijih koje nude veću zaradu govori o veličini prijevare. Na drugoj strani iz bogatijih zemalja, u kojima je lobistička mašinerija izgradila vlastito shvaćanje odnosa u društvu, odlazi u suprotnom smjeru upitna liberalna ideologija, što povećava još više nesigurnost u siromašnim zemljama. Mit o svemoćnoj znanosti često je više politička demagogija nego stvarnost, jer, kako kaže znanstvenik Stefan Klein, sa sve dubljom spoznajom raste i sve veći broj novih neodgovorenih pitanja. U tom bi se kontekstu moglo reći da je ono što znamo kap vode u velikoj rijeci koja brzo teče. U tom pravcu ide i mišljenje određenoga broja fizičara da je danas u odnosu na svijet i ljudsko stvorenje bolje govoriti o stvarnom i potencijalnom, o onome što shvaćamo i onome što je naša mogućnost, o čemu nemamo još uvijek potpune spoznaje. Buduće generacije, prežive li teror znanstvene mitologije i opasne liberalne ideologije, zasigurno će izvući određenu pouku. Ono što će ih zasigurno čuditi bit će spoznaja da se naša generacija odnosila negativno prema svim mitovima osim prema najnovijemu mitu o svemoći znanosti, tehnologije, ekonomije i liberalne ideologije.

10 Snimila: N. Ivanda Foto: Dubrovačka biskupija svibnja BELI MANASTIR Nadbiskupijski susret Roma i neroma U Caritasovu Centru za mlade - Beli Manastir u subotu 12. svibnja održan je VII. nadbiskupijski susret Roma i neroma. Pozdravnu riječ pred 80-ak sudionika susreta uputio je Krešimir Jukić, nadbiskupijski povjerenik za pastoral Roma, zahvalivši Romima na velikom odazivu. Pozdrave je uputio i Goran Hes, zamjenik gradonačelnika Beloga Manastira, istaknuvši:»problematika Roma, njihov život, kao i njihove aktivnosti nama u Gradu vrlo su poznate, stoga se trudimo pomoći u okviru naših mogućnosti.«kratak nagovor izrekao je Ivan Bolokovac, voditelj Centra za mlade Beli Manastir, rekavši da je»isus uvijek među nama te da stalno moramo biti dobri kako bi se Isus osjećao lijepo i dobrodošlo«. DUBROVNIK O VII. ciklusu projekta Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije pod nazivom»i mi smo tu«- radionice za djecu i mlade Rome prezentirala je Mira Vego, stručna suradnica projekta. Većina prisutnih su sudionici toga projekta pa ih uvijek razveseli dio prezentacije koji je vrlo bogat fotografijama na kojima su oni, njihova obitelj i njihovi radovi koje izrađuju na radionicama. U zabavnim aktivnostima nakon zajedničkoga ručka za svakoga je bilo ponešto. Za najmlađe je priređena radionica izrade kolačića. Na igralištu se plesalo kolo, igrao se nogomet, povlačilo se uže, skakalo se u vreći. Na kraju susreta svim sudionicima podijeljen je sladoled, kojemu su se razveselili i mali i veliki. (N. Ivanda) Na igralištu se plesalo kolo, igrao se nogomet, povlačilo se uže, skakalo se u vreći... Svećenici upoznali nove dokumente Studijski dan za svećenike Dubrovačke biskupije održan je u srijedu 16. svibnja u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku. Predavanje»Izazov svetosti danas: Apostolska pobudnica pape Franje Gaudete et exsultate - Teološko-pastoralni osvrt«održao je mr. Mario Popović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, doktorand patristike u Rimu, a dubrovački je biskup Mate Uzinić predstavio dokument»placuit Deo«, pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke Crkve o nekim aspektima kršćanskoga spasenja. Predstavljajući pismo Kongregacije za nauk vjere»placuit Deo«, biskup Uzinić je rekao da se srž pisma prepoznaje u drugom poglavlju apostolske pobudnice»gaudete et exsultate«gdje se govori o herezama neognosticizma i neopelagijanizma, učenju pape Franje koje je potaknulo Kongregaciju da objavi i pošalje to pismo prvo biskupima, a preko njih i svima drugima kojima se oni obraćaju. Njime se želi otkriti ljepota i privlačnost pripadanja Kristu i Crkvi, izbjegavajući istodobno neke opasnosti za vjeru, i produbiti neke aspekte kršćanskoga spasenja koji danas zbog novih kulturnih promjena mogu biti teško razumljivi. Kako je na studijskom danu bilo više govora o tim dvjema herezama, biskup je dao kratak pregled toga kako su se one kroz povijest razvijale i na što su sve utjecaje te je protumačio suvremene inačice tih dviju drevnih hereza. Tumačeći dalje pismo»placuit Deo«, biskup je uz ostalo izdvojio neke misli kojima se ističe središnja uloga Isusa Krista u spasenju te dodao da se»često događa da u Isusu vidimo neki uzor koji trebamo nasljedovati, a on to nije, to je redukcija Isusa«.»On nije onaj koji je došao da nam pokaže put, nego je on sam put. On nije uzor, nego je Spasitelj. Spasenje se sastoji u tome da se pridružimo njegovu životu primajući njegova Duha, on je istodobno Spasitelj i spasenje. Ili, kako bi to rekao naš sv. Leopold, on je i liječnik i lijek.«nakon predavanja svećenici su imali prigodu razgovarati o temama studijskoga dana i dobiti dodatna objašnjenja. Moderator susreta bio je generalni vikar don Hrvoje Katušić. Angelina Tadić Svećenici su upoznali Papinu pobudnicu»gaudete et exultate«i dokument»placuit Deo«Kongregacije za nauk vjere STARIN U MAĐARSKOJ Pohod biskupa Škvorčevića Na poziv pečuškoga biskupa Györgyja Udvardyja i župnika Joze Egrija požeški biskup Antun Škvorčević na spomendan sv. Ivana Nepomuka, 16. svibnja, posjetio je hrvatsko mjesto Starin u Pečuškoj biskupiji povodom 70. obljetnice izgradnje crkve sv. Ivana Nepomuka. Blagoslovio je najprije obnovljenu kapelu Majke Božje, povezanu sa snažnom molitvenom tradicijom Mlade nedjelje, a potom u crkvi predvodio euharistijsko slavlje. Polazeći od Božje riječi naviještene u misnim čitanjima, biskup Škvorčević je u homiliji potaknuo nazočne da naprave svojevrsnu dijagnozu svoga života. Rekao je da je starozavjetni mudrac Sirah zapisao što je sve pretrpio od onih koji su željeli njegovu propast te naglasio da bi svatko od nazočnih njegovu popisu nevolja zacijelo mogao pridodati svoje vlastite nevolje. Sirah je napravio najbolji korak s obzirom na to stanje kad je o njemu u molitvi razgovarao s Bogom i kad mu je povjerio sve zlo koje su mu ljudi nanijeli. Stavio ga je u odnos s onostranošću, nije ostao sam u zlu, nego je s Bogom bio pobjednik. Istaknuo je da je tim putom išao i sv. Ivan Nepomuk te da je on zbog toga aktualan i danas. Podsjetio je kako je on u Isusu Kristu pronašao odgovor na ljudsko stanje ranjenosti zlom. Razumio je da će onoliko biti izliječen od toga stanja koliko Isusu Kristu dopusti da svojom ljubavlju s križa uđe u njegov život. Počinjeno zlo nikada ljudima nije donijelo sreću, nego ih je u dubini njihova bića razorilo, učinilo nesretnima, unatoč možebitnom materijalnom bogatstvu i blagostanju. Na temelju primjera sv. Ivana Nepomuka, koji je radije prihvatio umrijeti mučeničkom smrću nego surađivati s kraljem u njegovim zločinima, biskup je poručio nazočnima da ne traže svoju sreću u sebičnim projektima zemaljskih moćnika i različitih ideologija, nego jedino u Isusu Kristu, koji je za njih umro na križu i svojim uskrsnućem pobijedio njihovu smrt. Podsjetio je da se njihovi predci, unatoč nevoljama koje su proživljavali na tim prostorima, nisu prevarili kad su smatrali da je vjera u Isusa Krista po služenju njegove Katoličke Crkve jedna od prvih vrijednosti koju treba njegovati u životu, i kad im je u njihovim nevoljama uporište bila Isusova ljubav s križa u koju su polagali svoje nemoći i nerijetko materijalno siromaštvo, te s njime bili pobjednici. Na kraju misnoga slavlja predstavnik župljana, a potom i župnik Jozo Egri zahvalili su biskupu Škvorčeviću za posjet njihovu Starinu i hrvatskoj zajednici te za predvođenje svetoga slavlja, a dvije djevojke su mu uručile darove. Na slavlju su bili predstavnici Konzulata Republike Hrvatske u Pečuhu te predstavnici Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, među njima i član državnoga parlamenta. Pjevanje je predvodio zbor iz župe Martinci praćen tamburašima. (PB) KOPRIVNICA Otvorena biskupijska jubilejska izložba U petak 18. svibnja u Muzeju grada Koprivnice svečano je otvorena izložba»trag dobrote: 20 godina Varaždinske biskupije«. Organizator izložbe je Varaždinska biskupija, a radi se o izložbi osmišljenoj, pripremljenoj i postavljenoj uz slavlje 20. obljetnice Varaždinske biskupije. U sklopu izložbe su u 313 kataloških jedinica prikazani najvažniji događaji iz povijesti, djelovanja i ustroja Varaždinske biskupije. Predstavljena su i biskupijska blaga, liturgijsko ruho i posuđe, vrijedne knjige te biskupijska izdanja. Izložba sadrži i multimedijske sadržaje. Na otvorenju izložbe bili su brojni gosti iz društvenoga, političkoga, vjerskoga i kulturnoga života Koprivnice, Podravine, ali i čitave Varaždinske biskupije. Izložbu je otvorio varaždinski biskup Josip Mrzljak, koji je uz ostalo istaknuo:»ova izložba želi nas podsjetiti na BJELOVAR Biskupijsko hodočašće proteklih 20 godina. To je u odnosu na povijest cijele Crkve malo, međutim kada sagledamo što se sve dogodilo kroz tih 20 godina, tada se dobiva puno toga. Počevši od osnutka, od potrebe za osnivanjem novih biskupija. Na ovoj izložbi vidjet ćete kako je to započelo. Kako je biskup Marko Culej, moj dragi prijatelj, napravio dobre temelje za život naše biskupije. Na njegovim temeljima trebamo i dalje graditi. Vjerujem da će ova biskupija stoga doživjeti ne samo desetljeća, nego i stoljeća.«u ime domaćina obratio se i ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin, a govorili su i gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić i Irena Gotal, voditeljica Biskupijske knjižnice. Za ugodno glazbeno ozračje na otvorenju izložbe pobrinuli su se učenici Umjetničke škole»fortunat Pintarić«iz Koprivnice. (VB) Izložbu»Trag dobrote: 20 godina Varaždinske biskupije«otvorio je biskup Mrzljak svećenika Svećenici Bjelovarsko-križevačke biskupije predvođeni svojim biskupom Vjekoslavom Huzjakom u ponedjeljak 14. svibnja pohodili su Banovinu u sestrinskoj Sisačkoj biskupiji. Cjelodnevni hodočasnički izlet započeo je molitvom u katedrali Uzvišenja svetoga Križa u Sisku. Nakon toga u zajedništvu s vjernicima župe Gora slavili su misu u legendarnoj crkvi Uznesenja BDM - crkvi Majke naših stradanja koja je do temelja uništena u Domovinskom ratu, a na njezinim temeljima nova je izgrađena i posvećena godine. Vojno-redarstvenom akcijom»oluja«, oslobođenjem Banovine oslobođena je i Gora. Biskup Huzjak u homiliji je ohrabrio svoje svećenike, pozivajući ih da budu predani i radosni širitelji radosne vijesti, koja je u najtežim trenutcima rata bila i utjeha i snaga i hrana i svećenstvu i patničkomu puku toga kraja Uslijedio je pohod Hrvatskoj Kostajnici te glinskomu kraju. Na temeljima razrušene crkve u Glini i osobito u novoizgrađenoj crkvi ondašnji glinski župnik Vlado Bogdan detaljno je i slikovito prikazao početak ratnih stradanja, prve žrtve i izbjeglice te mnoge - javnosti nepoznate - detalje. Moglo se shvatiti kako je bio velik križ Hrvatima vjernicima u ono teško vrijeme. Posebno je bilo vedro i raspjevano na kraju»rute Banovina«u Marinbrodu, gdje ih je župan Ivo Žinić dočekao, pozdravio i sa zelinskim dekanom Bogdanom počastio.»radost druženja, a osobito svjedočanstva koja smo na ovom putu čuli, neka je svima nama poticaj da se svim srcem dajemo na njivi Gospodnjoj«, bile su riječi biskupa Huzjaka na rastanku. Maks Herceg Misu u crkvi Uznesenja BDM - Majke naših stradanja u Gori na Banovini slavio je bikup Vjekoslav Huzjak Foto: Varaždinska biskupija

11 27. svibnja Zagreb Dodijeljene nagrade i priznanja HDKN-a»Žena, majka, kraljica«susret mladih Splita i okolice, održan u srijedu 16. svibnja, okupio je ponajviše djevojke i mlade majke, koje su mogle saznati nešto više o najposebnijem ženinu poslanju - majčinstvu. Temu»Žena, majka, kraljica«obradila je Jelena Burazin, profesorica psihologije i licencirana psihoterapeutkinja te majka četvero djece. Nadzemljaši su prikazali kratku videoanketu iz dječjega vrtića, a djeca su svojim iskrenim i jednostavnim odgovorima oduševila sve prisutne. Prof. Burazin navela je da su najveći problem današnjega vremena mediji koji suvremenomu društvu šalju iskrivljenu sliku o majčinstvu. Jedna od najtežih posljedica koja s tim dolazi jest pojava sve većega broja abortusa u svijetu, ali i u nas. On se, naime, prikazuje kao ženino emancipacijsko pravo jer u slučaju da se odluči za život, ona, kako to često iznose mediji, gubi sebe, a sukladno tomu i mogućnost da se posveti svojim prioritetima. Prof. Burazin istaknula je da žena, time što se odlučuje za život svoga djeteta ili na rađanje više djece, ne ostaje bez mogućnosti da se ostvari u svom zanimanju i stvori karijeru, ali za to joj je potreban dobar odnos sa suprugom te njegova podrška ili u slučaju da se radi o samohranim majkama pomoć prijateljica, obitelji ili molitvene ili neke druge zajednice. Kad žena na prvo mjesto Kako se oduprijeti»lažnim vijestima«fra Bono Zvonimir Šagi dobitnik je nagrade za životno djelo, riječkomu vjeroučitelju Marinu Miletiću pripala je godišnja nagrada, a priznanje za desetogodišnjicu izlaženja dobio je i mjesečni magazin GK-a»Prilika«. Split Susret mladih Splita i okolice Dodjelom nagrada i priznanja, kao i predavanjem o»lažnim vijestima«, Hrvatsko društvo katolič kih novinara (HDKN) proslavilo je 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije u srijedu 16. svibnja, u»plavoj dvorani«nadbiskupskoga duhovnoga stola u Zagrebu. Predsjednik Odbora HBK-a za sredstva društvenih komunikacija riječki nadbiskup Ivan Devčić ohrabrio je sve novinare katolike u promicanju istine, ljubavi, dijaloga, sloge, nasuprot lažnima vijestima koje su preplavile medije i društvo. Predsjednica HDKN-a dr. Suzana Peran istaknula je da HDKN želi biti mjesto okupljanja i zajedništva novinara, urednika, izdavača, onih koji proučavaju medije i onih koji o njima poučavaju. Predavanje»Novinarstvo pred izazovima lažnih vijesti«u duhu ovogodišnje poruke pape Franje za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije održala je dr. Jelena Jurišić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Podsjetila je na lažnu vijest iz kada je u američkim medijima objavljeno da je Papa podržao kandidaturu Donalda Trumpa, emitiranu više od puta. Spomenula je da je pojam»lažne vijesti«(engl.»fake news«) još iz 19. stoljeća, no posebno se aktualizira u posljednjih godinu dana, kada je upotreba toga pojma povećana za 365 puta. Odgovarajući na pitanje kako se oduprijeti lažnim vijestima, istaknula je potrebu prikupljanja podataka od pouzdanih i provjerenih izvora, provjeravanje činjenica, izvora, iznošenje potpunih informacija, uz provjerene sudionike, odnosno stručnjake. Nagrada za životno djelo dodijeljena je kapucinu fra Boni Zvonimiru Šagiju za dugogodišnji medijski rad u širenju radosne vijesti i dijaloga u Crkvi i društvu na tragu Drugoga vatikanskoga koncila. Primajući nagradu, o. Šagi je podsjetio da u vremenu njegova ranijega djelovanja nije bilo moguće kao danas javno istupati. Ohrabrio je mlade novinare na još snažnije artikuliranje svojih stajališta u društvu. Godišnja nagrada pripala je riječkomu vjeroučitelju Marinu Miletiću za pokretanje i osmišljavanje programa»radio skaut«te upućivanje mladih u rad s medijima. Nagradu za mlade novinare primila je studentica treće godine povijesti i komunikologije na Hrvatskim studijima Klara Jakobović. Mrežna stranica također je dobila nagradu, osobito za aplikaciju»susret Zovem Te«u želji da se mladima približi duhovni poziv. Dodijeljena su i jubilarna priznanja koja su primila uredništva i urednici:»glasnik sv. Josipa - list štovatelja sv. Josipa«za 145 godina od utemeljenja,»kršćanska sadašnjost«d.o.o. za 50 godina od utemeljenja,»vijesti«- informativno glasilo Hrvatske redovničke konferencije za 45 godina izlaženja,»živa zajednica«- mjesečnik hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj za 40 godina izlaženja,»svjetlo riječi«- list za vjeru, društvo i kulturu za 35 godina izlaženja, Informativna katolička agencija za 25 godina postojanja, emisija HKR-a»Sacro ritam«za 20 godina postojanja i 1004 emitirane emisije te Radio Marija Srbije za 15 godina emitiranja. Za deset godina izlaženja i postojanja priznanje je pripalo»prilici«, mjesečnomu magazinu Glasa Koncila, zatim informativnomu biltenu»drinske mučenice«, kao i Udruzi za promicanje znamenitih Križevčana»Dr. Stjepan Kranjčić«. Nagrade i priznanja laureatima su uručili nadbiskup Devčić i predsjednica HDKN-a. Događaj je pjesmom uveličao Bogoslovski oktet pod vodstvom Ivona Fabijanca. (ika/tš) Temu»Žena, majka, kraljica«obradila je Jelena Burazin (desno), profesorica psihologije te majka četvero djece stavi Boga i molitvu, potom pozitivnu sliku o sebi te stvori povjerenje u supruga, stvara ozračje u kojem se dijete može osjećati sigurno i sretno, a samim time i ona. Upozorila je na sliku žene kao žrtve jer se od nje očekuje da bude savršena. Svaka žena treba postati svjesna činjenice da je to nemoguće te tako priznati svoje pogrješke, a i shvatiti da nije neostvarivo biti i žena i majka i»kraljica«. Majčinstvo je fakultet koji traje cijeli život. Sve majke svoje poslanje trebaju vršiti dostojanstveno jer bez obzira što nije lako, majčinstvo donosi maksimalno zadovoljstvo i vrijedi svakoga truda. Nadzemljaši su potom napravili malo iznenađenje za svoje majke koje su doveli na taj susret. Svatko od njih izveo je svoju majku na pozornicu, predstavio ju te joj poklonio ružu. Na taj način zahvalili su majkama na najvećem daru života koji su od njih dobili. Susret su mladi iz»hrvatskoga nadzemlja«obogatili humorističnim filmovima i skečevima u skladu s temom, a VIS»Sv. Matej«s Ravnih njiva upotpunio svojim pjevanjem. Završnu riječ i nekoliko kratkih obavijesti prisutnima iznio je povjerenik za mlade don Mihael Prović. (M. Vuković) Foto: Hrvatsko nadzemlje nedjeljna biblijska poruka Svetkovina Presvetoga Trojstva Pnz 4, ; Rim 8, 14-17; Mt 28, Baštinici Božji po Duhu Svetom Darko Tepert Tekst iz knjige Ponovljenoga zakona sav je koncentriran na ispovijest vjere u jednoga Boga. U njemu je Bog prikazan kao onaj koji stvara čovjeka. Nema drugih bogova Taj je događaj nešto sasvim osobito, neviđeno i jedinstveno te se sveti pisac pita:»je li ikad, s jednog kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja?«potom se govori o izlasku iz Egipta, pri čemu se podsjeća da je Bog govorio»usred ognja«. Tu sintagmu knjiga Ponovljenoga zakona uvodi tek nekoliko redaka ranije, kada govori o susretu Boga i njegova naroda na brdu Horebu, što je drugi naziv za Sinaj. Tom prilikom Bog je narodu objavio svoj Savez i dao mu Deset zapovijedi ispisanih na dvije kamene ploče. Taj je susret bio sasvim poseban, jer narod nije vidio nikakva lika, nego je samo čuo glas. Na taj način Ponovljeni zakon mijenja prikaz susreta s Bogom iz Knjige izlaska. Ondje se kaže kako je brdo Sinaj bilo zavijeno u dim»jer je Gospodin u obliku ognja sišao na nj«. Očito tekst Ponovljenoga zakona želi izbjeći svaku pomisao da bi Bog bio prisutan u vatri. Tu je samo njegov glas, ali ne i lik. Ipak, taj glas označava Božju prisutnost i blizinu, kakvu nije iskusio nijedan drugi narod. Time je naglašena posebnost izabranoga naroda.»koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?«drugi događaj vezan uz izlazak iz Egipta čin je izbora naroda i njegovo stavljanje pod posebnu Božju zaštitu»kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote«. Zašto Bog izabire narod pojašnjeno je nešto kasnije. Nema tu nikakve zasluge samoga naroda, nego Bog ljubi svoj narod i vjeran je obećanju što ga je dao otcima. U nastavku sveti pisac objašnjava da iz takve istine o Bogu slijede i obveze naroda, koji mora»spoznati i zasaditi u svoje srce«da je»gospod Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema«. Tvrdnja da nema drugih bogova jest novost Ponovljenoga zakona. Dok u Deset zapovijedi nalazimo samo zabranu štovanja drugih bogova, na koje se gleda kao na bogove drugih naroda, ovdje se u potpunosti niječe njihova opstojnost. Uskrsli jedini može nadvladati sumnje Evanđelje ponovno svraća pozornost na vazmeno otajstvo. Riječ je o završnim riječima Evanđelja po Mateju. Nakon što je opisao što se dogodilo»u osvit prvoga dana u tjednu«, to jest na sam dan Uskrsa, kada je Isus ženama što su došle na grob ponovio riječi:»ne bojte se!«te ih uputio da kažu njegovoj»braći da pođu u Galileju«, gdje će ga vidjeti, evanđelist sada opisuje najavljeni susret. Ponajprije se saznaje da su u Galileju pošla jedanaestorica, oni koje je Isus za života poslao»k izgubljenim ovcama doma Izraelova«kako bi im propovijedali blizinu kraljevstva nebeskoga. Saznaje se također da su ta jedanaestorica došla»na goru«, što podsjeća na Isusov govor na gori, ali još više na njegovo preobraženje na visokoj gori, u osami. Ondje, kad su začuli glas iz oblaka koji govori:»ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«, učenici»padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše«. I sada, kad ugledaju uskrsloga Isusa, oni padaju ničice preda nj. Evanđelist se ne ustručava spomenuti da su neki od njih i posumnjali. Budući da će Isus upravo govoriti o zadaći apostolske Crkve, ta sumnja odražava duhovno iskustvo vjernika u susretu s Uskrslim koji jedini može nadvladati sumnje. Isus izjavljuje da mu je dana»sva vlast na nebu i na zemlji«te šalje jedanaestoricu da učine njegovim učenicima»sve narode«. On ih šalje u svojoj vlasti, predaje im svoju vlast, a njihovo je poslanje sada mnogo šire nego što je to»dom Izraelov«. Sredstvo po kojem ljudi postaju Isusovi učenici jest krštenje»u ime Otca i Sina i Duha Svetoga«i poučavanje u Isusovu nauku. Duh mijenja samoga čovjeka Apostol Pavao piše Rimljanima o oslobođenju od grijeha i smrti pod čijom su vlašću svi ljudi, koje se događa po Isusu Kristu kao novom Adamu. Imajući na umu taj širi kontekst, razumiju se i apostolove riječi iz ovonedjeljnoga odlomka:»svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.«Tko Duhom živi, Duhom izbjegava grijeh, Duhom usmrćuje tjelesna djela, taj priznaje i da je Duh Božji njegov putokaz i vođa. No, istodobno, tu nije riječ samo o nekom unutarnjem učitelju, nego o nečem mnogo većem. Duh mijenja samoga čovjeka, te postaje počelo istinskoga božanskoga života u Kristu. Stoga vjernik može kao i Pavao u Poslanici Galaćanima uskliknuti:»živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.«Na taj je način Bog njegov Otac, a kršćanin je dijete Božje te ne samo da više ne robuje grijehu, smrti ili Zakonu, nego nije ni rob Božji, nego sin koji ne treba imati straha pred svojim Otcem. Isus koji je u Getsemanskom vrtu molio riječima:»abba! Oče!«nakon uskrsnuća svojim je učenicima uputio ohrabrenje:»ne plašite se!«kršćanin se ne treba bojati jer je u njegovu srcu razlivena ljubav Božja»po Duhu Svetom koji nam je dan!«, a taj je Duh i zalog uskrsnuća. Djeca Božja po Duhu su i baštinici Božji i»subaštinici Kristovi«. Oni su baštinici Božjega obećanja o opravdanju danu Abrahamu i»potomstvu njegovu«. Po vjeri i krštenju čovjek uranja u Krista, s njime trpi, s njime umire, ali je»zajedno s njime i proslavljen«.

12 svibnja zapažanja Signal strahovite depopulacije Đurđica Ivanišević Lieb (pri)govor znanosti Objavljen rat plastičnoj ambalaži Valerije Vrček U Hrvatskoj se sve više zatvaraju osnovne škole, i to najviše u seoskim područjima. Postupak zatvaranja škola je jednostavan - piše Mirela Lilek. Nakon što se isprazni inventar poput klupa i stolaca te projektora, zaključa se zgrada, odjavi se struja i voda te se obavijesti osnivača.»ostaju prazne zgrade«navodi se primjer u Šibenskokninskoj županiji u kojoj ravnatelj Osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskoga Saša Kolombo ima iskustva sa zatvaranjem škola. Ugasile su mu se dvije, Radonići II. i Kaočine, uskoro će i treća, u Čavoglavama. Njegova matična škola u Drnišu, koja je prije četiri godine imala čak deset područnih škola po okolnim mjestima, u posljednjih je 13 godina izgubila 300-tinjak učenika. U školi u Čavoglavama ove školske godine samo je jedan učenik. Od najmanjih škola ostaju im one u Radoniću I. s dva učenika, u Pakovu Selu s četiri, u Pokrovniku s pet, a Siverić dobro stoji s njih 19.»To je signal strahovite depopulacije u državi. Najčešće se zatvaraju male područne škole najudaljenije od centralnih. Strada ono što je najdalje, no sada gubimo učenike i na srednjim udaljenostima. Meni kao poslodavcu to je frustrirajući osjećaj. Ostaju prazne zgrade«, opisuje Saša Kolombo. Za mještane je, dodaje, donedavno gubitak seoske škole bio šok jer se čitav društveni život vrtio oko nje, no danas vlada rezigniranost. Škola u Drnišu samo je jedan u nizu primjera. Prema novim podatcima Državnoga zavoda za statistiku, u tekućoj školskoj godini u Hrvatskoj je 865 matičnih osnovnih škola i 1172 područne. Riječ je o malim mjesnim školama često s nastavom od prvoga do četvrtoga razreda ili kombiniranim odjeljenjima. U školskoj godini 2007./08. imali smo 1240 takvih škola, što znači da je Hrvatska u 10 godina izgubila 68 seoskih škola. Istodobno prema istom izvoru u gradovima je izgrađeno 29 velikih škola. Službena statistika pokazuje da je u dvije školske godine od do ugašeno 13 škola, a isti se nesretan broj ugašenih škola ponovio školske godine 2015./16. Škole se sve više gase jer je sve manje djece. Tu prednjači Slavonija u kojoj od škole do škole ravnatelji potvrđuju pad broja djece većinom i zbog iseljavanja obitelji. To ostavlja pitanje i roditeljima kako će njihova djeca nastaviti školovanje. Prijevoz djece jedna je od opcija kako doći do škole. Prognoze opstanka malih škola iznimno su loše i u okolici Zadra, na otocima, ali i u srednje velikim gradovima. Prosvjed medicinskih sestara Hrvatska kao da postaje sve više raseljena zemlja iz koje se odlazi, a sve se manje u nju vraća. Do sada je više od 900 medicinskih sestara»zamrznulo«članstvo u nadležnoj komori radi odlaska na rad u inozemstvo, piše Ivana Rimac Lesički. Dvostruko više zatražilo je od iste institucije potvrde s kojima mogu otići preko granice. Kao prvi razlog navodi se plaća, ali i uvjeti rada. Medicinske sestre ovih su dana na Međunarodni dan sestrinstva otišle i do Trga sv. Marka s upozorenjem da ih je sve manje te da ih iz zemlje za poslom odlazi sve više. Istina, i na burzi ih je prijavljeno stotine, a događa se da se na natječaj u nekim ustanovama ne javi ni jedna sestra odnosno tehničar. Hrvatski zdravstveni sustav ima krucijalnih problema jer ljudi su oni koji ga čine živim - stručni kadar zbog čijega znanja i rada sustav funkcionira. I liječnici i sestre govore o istim problemima, svatko iz svoje pozicije, no sadržaj je isti. Je li ih ovaj put itko čuo? Ili će tako biti i dogodine? Baš kao što godinama medicinske sestre i tehničari upozoravaju na nelogičnost i zbrku u obrazovnom sustavu, Škole se sve više gase jer je sve manje djece. Tu prednjači Slavonija u kojoj od škole do škole ravnatelji potvrđuju pad broja djece većinom i zbog iseljavanja obitelji. Prognoze opstanka malih škola iznimno su loše i u okolici Zadra, na otocima, ali i u srednje velikim gradovima. na sustavno ignoriranje visokoobrazovanih medicinskih sestara koje zakon jednostavno ne prepoznaje... Prepoznaje ih za to neka strana klinika. Napomenimo samo ono što se čulo na prosvjedu da se u nekim bolnicama jedna sestra brine o 30 pacijenata. Teška životna muka više se ne krije»kopanje«po kontejnerima pokazuje da bijeda slama ponos i nelagodu. Siromaštvo je tužno, ali tuga s vremenom prelazi u ljutnju i bijes, uglavnom prema onim»moćnima«čija su neodgovornost, nebriga i neosjetljivost do tih prizora doveli - piše Božena Matijević. Neimaština i bijeda u sve većem broju sve očajnijih ljudi postupno slama sve: i ponos i dostojanstvo i nelagodu i sram i zdravlje. Zagreb može poslužiti kao ilustracija toga. Prije nekoliko godina očajne ljude koji su primorani spas od gladi za svoj život tražiti po kontejnerima moglo se vidjeti samo noću, u kasne sate. Poklopce kontejnera i kanta za smeće otvarali su polako, nečujno, pokušavajući u mraku nazrijeti nešto za njih spasonosno. Bilo je primjetno da se jako trude pažnju slučajnih noćnih prolaznika ni na koji način ne skrenuti na sebe. No ta skrivena noćna borba za opstanak nije dugo trajala. Malo-pomalo isti su se ljudi, ali i sve veći broj njihovih supatnika, počeli pojavljivati na svjetlo dana. Obično zorom. Na sebi su mahom imali razne šilterice, kape ili pomno navučene kapuljače, kako bi od pogleda barem donekle zaštitili svoja lica, svoje identitete. A onda je nestalo i te zaštitne barijere kojom su se pokušavali onako dirljivo i razumljivo ljudski skloniti od pogleda drugih, ali i mogućega prepoznavanja, skriti svoju gorku i tešku životnu muku. I tako se već dulje vrijeme ulicama Zagreba u svako doba dana može sresti ljude raznih životnih dobi kako bez ikakvih pokušaja skrivanja svojih lica oboružani starim, bilo velikim bilo malim vrećicama, torbama i kukama za lakši dohvat, otvaraju kontejnere i kante za smeće, naginju se na njih, prevrću, traže i uzimaju. Ako pritom i čine neku buku, to im više nije važno. Različito tretiranje korupcije Slavni norveški autor krimića Jo Nesbo u Hrvatskoj je predstavio roman»machbeth«, što je izazvalo velik interes medija i čitatelja. Denis Derk opisao je kako su slavnomu piscu postavljana pitanja uz sugestije da se slobodno, kad im u nekorumpiranoj arkadijskoj Norveškoj ponestane inspiracije u vezi s korupcijom, posluže»bogatim hrvatskim korupcijskim arsenalom po čemu smo znameniti u cijeloj EU«. Nesbo je bio pristojan gost pa je rekao da i u Norveškoj ipak ima ponešto korupcije. Naravno Nesbo je došao iz bogate zemlje u kojoj je životni standard puno viši nego u Hrvatskoj. No Nesbo je došao iz Skandinavije koja se puno puta u cijelom svijetu reklamira kao nedostižni uzor demokracije, pravednosti, uspješnosti i društvenoga sklada. Norveška i Švedska uživaju sveopći ugled u svijetu i vjerojatno su među najuređenijim zemljama. No baš se u Švedskoj dogodio jedan od najvećih skandala koji se uopće mogao dogoditi, a tiče se i korupcije. Riječ je o skandalu zbog kojega ove jeseni ne će biti dodijeljena Nobelova nagrada za književnost jer su se u Stockholmu malo zaigrali i po pitanju seksa i po pitanju korupcije i po pitanju premreženosti osobnih i javnih interesa i po pitanju odavanja tajni. Eto korupcije i u blaženoj Skandinaviji.»Nesbo je morao putovati u daleku Hrvatsku da bi učio o društvenim anomalijama i dobivao ideje za nove kriminalističke zaplete. Dovoljno je zaviriti u susjedstvo kod megaorganiziranih Šveđana čiji su časni akademici napravili takvu globalnu frku da je ne bi mogli razriješiti ni Harry Hole, James Bond i Mata Hari zajedno. I dok bismo mi cijelomu svijetu zdušno trubili o našim koruptivnim sudovima, političarima, akademicima, doktorima, policajcima, novinarima, članovima žirija koji dodjeljuju nagrade i slično, Skandinavci o tome dostojanstveno šute i ponašaju se kao onaj neodoljivi noj koji gura glavu u pijesak. Tako je i Nesbo kojeg sam ciljano pitao za veliki skandal oko Nobelove nagrade za književnost kratko rekao: Ne znam što se događa u Švedskoj, kao da je školovan u najelitnijim diplomatskim školama Zapada«, napisao je Derk. Zna čovjek da ne treba uvijek pod svaku cijenu odgovoriti na svako pitanje. Tako Skandinavac Skandinavcu čuva leđa. I tako čuva mit o Skandinaviji kao području koje je davno raskrstilo sa zločestom korupcijom i koje nam treba biti uzor. Nama ogrezlima u korupciji svake vrste, koji smo o korupciji beznadno ovisni, dok su zapadnjački apostoli demokracije tu korupciju navodno odavno iskorijenili. Što je slučaj s Nobelovom nagradom i zorno dokazao. Derk je dao uvid o čemu je Nesbo šutio, a mi ne skrivamo naše istine, pa makar bile i ranjive. Kineska zabrana uvoza otpadne plastike pokrenula je lavinu pozitivnih reakcija u Europskoj uniji, ali je također razotkrila stvarni nemar država u odlaganju odnosno recikliranju plastike. U mnogim je državama članicama EU-a godinama stvaran dojam o odgovornoj politici gospodarenja plastičnim otpadom: plastika se ne deponira na odlagališta niti se spaljuje u spalionicama, nego se najveći dio odvojeno prikuplja i ponovno rabi. Pritom se najčešće prešućuje istina da se proces recikliranja plastike ne odvija u Europi, nego u Kini. Prikupljena plastika, ponajprije plastična ambalaža, transportnim se brodovima svakodnevno odvozila na Daleki istok. Na taj se način Njemačka, ali i druge»ekološki osviještene«članice EU-a, rješavala otpadne plastike i pritom popravljala statističke podatke o oporabljenoj plastici. No od ove godine to više nije moguće. Zelena oaza keltskoga tigra U pranju otpadne plastike posebno se ističe Irska u kojoj se više od 90 posto prikupljene plastike»deportira«u Kinu. Politikom zataškavanja istine o pravoj lokaciji plastičnih deponija irski je otok zadržao imidž zelene oaze. Na sličan je način, stvaranjem poreznih oaza, Irska postala keltski tigar, gospodarska uspješnica koja još uvijek privlači imigrante, uključujući i one iz Hrvatske. Sve dok se, čini se, (plastični) balon ne ispuše Irska i ostali prodavači plastike morat će, očigledno, potražiti novoga kupca odbačenih polimernih materijala ili preuzeti odgovornost odlaganja plastike u vlastitom dvorištu. Kineska je zabrana skinula maske te prisilila europske države da problem plastike proglase strateškim pitanjem. Prve laste (bez plastike) No prije nego što europska strategija bude usvojena i prve mjere primijenjene, neke su kompanije, institucije i trgovački lanci već objavili rat plastičnoj ambalaži i samoinicijativno započeli eliminaciju plastike s tržišta. Prve laste Ambalaža je, s pravom, prva meta za pokušaj eliminacije plastike iz okoliša jer na nju se odnosi čak 40 posto proizvedene plastike. U kompaniji»iceland«očekuju da će uvođenjem etiketa»plastic free«, odnosno proizvoda bez plastike, smanjiti uporabu plastičnih materijala za više od 600 tona godišnje. najavljuju promjenu europske plastične politike i zauzimaju prostor s novim proizvodima, koji ne sadrže plastiku. Nedavno je oblikovan i lansiran na tržište logo»plastic free«(»bez plastike«) za sve proizvode koji sadrže manje od 1 post plastike. Taj se jedan postotak odnosi na neizbježan sadržaj polimera u ljepilu, naljepnicama i bojama na ambalaži proizvoda. Akreditiranu deklaraciju»plastic free«izdaje organizacija za okoliš»plastični planet«(»a Plastic Planet«), a besplatno je mogu rabiti svi vlasnici ako se u sastavu njihovih proizvoda ne otkriju tragovi plastike. Tu su inicijativu prihvatili prvi trgovački lanci, poput britanskoga»icelanda«i nizozemske»ekoplaze«, a pridruživanje je najavila i multinacionalna kompanija»unilever«. Naravno, radi se o tržišnim igračima koji žele dodatno poboljšati svoj imidž društveno odgovornih institucija te dodati vrijednost novim linijama svojih»plastic free«proizvoda. Zeleni plac Moguće je da nametanje novih standarda za proizvode široke potrošnje izazove lančanu reakciju pa će oni koji na vrijeme ne prihvate pravila igre»bez plastike«teže osvojiti prostor na tržištu.»ekoplaza«je najveći lanac organskih proizvoda u Nizozemskoj i u svim su njezinim prodavaonicama smješteni zeleni otoci na kojima se nalaze proizvodi bez ikakve plastične ambalaže. Kada bi se na hrvatskim tržnicama zabranila prodaja plastičnih vrećica, formalno bi i svaki plac u Hrvatskoj bio zeleni otok. Ambalaža je, s pravom, prva meta za pokušaj eliminacije plastike iz okoliša jer na nju se odnosi čak 40 posto proizvedene plastike. U kompaniji»iceland«očekuju da će uvođenjem etiketa»plastic free«, odnosno proizvoda bez plastike, smanjiti uporabu plastičnih materijala za više od 600 tona godišnje. Prema tome, rješenje plastičnoga problema nisu transportni brodovi ni nove tehnologije za biorazgradivu plastiku, nego je ono mnogo jednostavnije - izbjegavanje uporabe toga naftnoga derivata.

13 27. svibnja SPLIT - KAŠTEL SUĆURAC Održani Dani dr. fra Bernardina Sokola Dragica Zeljko Selak U povodu 130. obljetnice rođenja franjevca, glazbenika i hrvatskoga mučenika dr. fra Bernardina Sokola (20. svibnja rujna 1944.) Franjevačka provincija sv. Jeronima, Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela Bijaći, Splitsko-dalmatinska županija, Institut za crkvenu glazbu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i u Splitu, Grad Kaštela i HRM, Zapovjedništvo Split, priredili su od 18. do 20. svibnja u Splitu i Kaštel Sućurcu Dane dr. fra Bernardina Sokola. Dani, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, započeli su koncertom skladba o. Sokola u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Prigodnu riječ izrekli su dr. fra Bernardin Škunca i tajnik organizacijskoga odbora Milivoj Bratinčević te su govorili o životu i djelu o. Sokola. O. Škunca pozdravio je nadbiskupa splitsko-makarskoga Marina Barišića, izaslanicu predsjednice RH Jelenu Hrgović, župana Blaženka Bobana, Gorana Golovka, intendanta HNKa, provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja Joška Kodžomana i sve nazočne. Potom je Zbor i orkestar HNK-a Split pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveo Angeluse i Missu iubilaris, najveće Sokolovo djelo. Nakon koncerta pročitana su pisma predsjednice Grabar-Kitarović i fra Andrije Bilokapića provincijalu Franjevačke provincije sv. Jeronima. Predstavljena poštanska marka U subotu u Nadbiskupskoj palači u Sućurcu, nakon što su kraj Sokolove biste vijenac položili Milivoj Bratinčević, Mihovil Biočić i Renata Dobrić, o. Škunca izmolio je odrješenje. U pošti u Sućurcu predstavljena je poštanska marka koju je tiskala Hrvatska pošta u povodu 130. obljetnice rođenja o. Sokola, s popratnom omotnicom, arak i žig od prvoga dana. Ivan Akrap je rekao da je Hrvatska pošta prepoznala važnost toga hrvatskoga mučenika i glazbenika te ga uvrstila u program izdavanja i otisnula sto tisuća maraka te stavila u upotrebu poštanski žig. O njemu će od danas svaki Hrvat znati i nikad ga se ne će zaboraviti Filatelist Ivo Pavelin rekao je da je ponosan na dragoga sumještanina i rođaka kojega su ugradili u tokove filatelije. U ime generalnoga ministra franjevačkoga reda fra Michaela Perryja misu u franjevačkoj crkvi na Poljudu predvodio je generalni definitor fra Ivan Sesar Veliki glazbenik i hrvatski mučenik Znanstveni skup U Nadbiskupskoj palači u Sućurcu 19. svibnja održan je znanstveni skup. Uvodnu riječ imala je Lejdi Oreb, a sve nazočne pozdravio je kaštelanski gradonačelnik Denis Ivanović, istaknuvši da je dobiveno odobrenje da se zemni ostatci mučenika o. Sokola mogu iskopati i prenijeti u rodno mjesto. Pozdrave su izrekli i dožupan Luka Bačić u ime Splitsko-dalmatinske županije te o. Nosić čitanjem pisma provincijala Bilokapića, u kojem se provincijal ispričao što ne može biti dionikom Dana. Prvi dio skupa o životnom putu fra Bernardina Sokola, kojim je predsjedao dr. Vladan Vuletin, otvorio je dr. o. Nosić predstavljajući o. Sokola:»Krsno mu je ime bilo Luka. Godine stupio je u franjevački red. Kao svećenik otišao je na studij glazbe i teologije u Klosterneuburg kraj Beča ( ). Do na Franjevačkom učilištu u Dubrovniku predavao je moralku, crkveno pravo i glazbu. Godine doktorirao je teologiju, a na Papinskoj višoj glazbenoj školi i muzikologiju. Od do na Teološkom fakultetu u Zagrebu predavao je koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju. Poslije je živio na otoku Badiji kraj Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Uz uspješan pedagoški rad i komponiranje iskazao se i kao nakladnik. Posebno se ističe njegov veliki glazbeni projekt Pjevajte Gospodinu pjesmu novu - Zbirke za crkvenu i svjetovnu glazbu, koji je započeo i u kojem je do izdao 80 zbirka. Surađivao je s više glazbenika u domovini i inozemstvu, za života ime mu je uvršteno u strane glazbene leksikone. U Zagreb se preselio 1941., kako bi nastavio svoje izdavačko djelovanje. U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, pa se na Badiju vratio u veljači Lažno optužen da je odavao partizane, nekoliko njih u noći 28. rujna uhitilo ga je i odvelo iz samostana. Nakon nekoliko dana more mu je izbacilo tijelo na obalu Orebića, gdje su ga mještani u tajnosti pokopali. Poslije toga i njegova je djela zahvatio veo šutnje. Pripadnici Ozne prigodom njegova uhićenja odnijeli su iz njegove sobe više spisa, a neki od njih nađeni su tek nakon 74 godine. Među njima je i njegovo pismo iz kojega se vidi da nije volio partizane, ali i da ih nije odao. Ubijen je nevin, bez suda, a njegovi zemni ostatci još leže negdje na plaži u Orebiću.«Prof. Marko Trogrlić i Marijan Buljan iznijeli su izlaganje»vjersko i društveno stanje u Kaštelima od kraja 19. st. do kraja Drugoga svjetskoga rata«. Doc. dr. Mladenko Domazet izložio je temu»kaštel Sućurac u vrijeme rođenja fra Bernardina Sokola«, a mo. Josip degl Ivellio održao izlaganje»fra Bernardin Sokol kao član Družbe Braća hrvatskoga zmaja - Zmaj putaljski«. Drugi blok skupa o glazbenom stvaralaštvu o. Sokola započeo je izlaganjem mo. fra Stipice Grgata, orguljaša, dirigenta, i dr. Vite Balića predstavljanjem izvornih i novih notnih izdanja fra Bernardina Sokola s posebnim osvrtom na zbirku Angelusa. Prof. Hana Breko-Kustura i muzikolog dr. Vito Balić obradili su temu»paradigme (liturgijskih) skladbi fra Bernardina Sokola, novi pogledi i pokušaj revalorizacije«, a prof. Ivana Tomić Ferić i dr. Jelica Valjalo Kaporelo temu»svjetovna glazba fra Bernardina Sokola«. Dr. Tea Tereza Vidović Schreiber imala je izlaganje»stilske značajke pjesama biranih za Glazbene monologe fra Bernardina Sokola«, a dr. Vladan Vuletin»Fra Bernardin Sokol u krugu svećenika glazbenika u Kaštelima novijeg doba«. Treći blok skupa o o. Sokolu u promicanju glazbene kulture, kojemu je predsjedatelj bio mo. degl Ivellio, otvorio je dr. don Josip Dukić (izlaganje prvoga bloka) temom»komunističke čistke i ubojstvo fra B. Sokola«, a o ulozi o. Sokola u pokretanju inicijative za glazbenu formaciju u Crkvi u Hrvata govorio je prof. o. Marijan Steiner. Dr. Joško Ćaleta iznio je temu»doprinos fra Bernardina Sokola hrvatskoj etnomuzikologiji«, a prof. Edo Škulj temu»tragovi i odjeci fra Bernardinovih skladbi u Sloveniji«. Skup je završio okruglim stolom na temu»valorizacija glazbenoga i pedagoškoga djela fra Bernardina Sokola«, a sudjelovali su glazbenici i muzikolozi. U kinodvorani»sveti Juraj«u Kaštel Sućurcu praizveden je dramski recital»s Gospom na Hladi užežin mučeničke smrti«, podnaslova»meditativna večer s fra Bernardinom Sokolom«na tekst Renate Dobrić, uz scenarij o. Škunce u režiji Ksenije Prohaske, prvakinje HNK-a Split, a sudjelovali su u ulozi fra Bernardina Sokola Špiro Boban, tenor Opere HNK-a Split, i Pere Eranović, glumac HNK-a Split, kao pripovjedač, uz zbor župe sv. Jurja Kaštel Sućurac i zbor Školskih sestara sv. Franje Split - Lovret, uz glazbenu pratnju Rozalije Samodol.»Mislili su da su i Boga ubili«u nedjelju 20. svibnja u franjevačkoj crkvi na Poljudu euharistijsko slavlje predvodio je generalni definitor fra Ivan Sesar, u ime generalnoga ministra franjevačkoga reda fra Michaela Perryja, u suslavlju s više franjevaca. Pročitano je pismo o. Perryja, a u propovijedi je o. Sesar, govoreći o mučeništvu o. Sokola, uz ostalo kazao:»do dana današnjega previše je šutnje o ovom zločinu, a zapravo iz te šutnje proizlazi tama o onom tko živi u šutnji. Obilježavanje 130. obljetnice rođenja ovoga franjevca potiče nas na razmišljanje o nama i našem jučer, danas i sutra. Ovom obljetnicom otimamo zaboravu one koje ne smijemo zaboraviti, ona nas potiče na neumorno traganje za istinom jer samo nas istina može osloboditi.«kazao je također da su počinitelji toga i mnogih drugih zločina držali sebe gospodarima života i smrti.»mislili su da su i Boga ubili. Ali gospodar nad životom i smrću je Bog Otac koji je uskrisio Isusa Krista Čitajući ono malo što je zapisano u mučeničkoj smrti ovoga svjedoka vjere, imajući pred očima i sva ona druga mučeništva naših fratara, svećenika, časnih sestara, kao i svih nevino stradalih, možemo ustvrditi da bez Duha Božjega nema života «Sokolovi dani završeni su pučkim slavljem u klaustru sv. Ante na Poljudu, a nastupili su župni zbor sv. Jurja iz Kaštel Sućurca, klapa»cambi«iz Kaštel Kambelovca, klapa»podvorje«iz Kaštel Sućurca te»pučki pivači«zbora»sv. Cecilija«iz župe Uznesenja BDM iz Kaštel Lukšića. Snimila: D. Zeljko Selak meditacija Iz hrvatske duhovne poezije Juraj Habdelić Lica prave ljubavi Blaženka Horvat je na prvu apstraktan pojam, ali svima poznat. Izaziva osmijeh, toplinu, pokreće i nosi, ne ostavlja Ljubav ravnodušnim. Ljubav je snaga i energija usmjerena prema čovjeku, prema dragomu, dragoj, prema roditeljima, bratu, prema sestri, djetetu. Osjećaj koji, kad se pretvori u aktivnost, dobiva snagu, veličinu i dubinu. Ako se samo priča da je netko važan i drag, a pritom ga se pušta da samuje, da tuguje, da je gladan ili da mu je hladno, od takve ljubavi nema ništa. Primjeri požrtvovne ljubavi su posvuda, prenosi se ono što svatko dobije: poštovanje, obazrivost, prisutnost, brigu. To je opipljiva ljubav na djelu. U blagdansko se vrijeme često govori o ljubavi na djelu, prezentira ju se organiziranjem dobrotvornih večera, balova, koncerata, otvaraju se telefoni za potporu raznim akcijama, prodaju se rukotvorine, nakiti... Tada se javno čuje da»imamo veliko srce«, da smo ujedinjeni u ideji pomoći, da smo jednodušni kad imamo cilj - razlog? I to je znak za Božji poklon među ljudima koji svijet okreće prema bližnjima. Ljubav na djelu, u akciji, donosi konkretne pomake i rješenja. U bolesti je ruka, u žalosti rame, u osudi razumijevanje. Ljubav je svakidašnja jer Bog je tu neprestano, onaj koji se daruje kroz poziv za dnevne borbe djece oboljele od raka, beskućnika, ljudi koji nemaju osnovne egzistencije, onih koji su bez posla, žena koje su zlostavljane, koje su zbog sebičnosti i uskogrudnosti svojih dojučerašnjih supružnika ostale na ulici s djecom. Ljubav je opjevana i oslikana kao nepresušan izvor inspiracije, inicijative, odricanja i davanja. Ona je lišavanje bolesne ugode i sebičnosti da bi onaj drugi imao malo više, da bi se više osjetio čovjekom s vraćenim dostojanstvom. Zasljepljuje sjaj mnoštva žaruljica koje skrivaju bijedu koja se otvori kada se one ugase. Privlačne su oku, stvarajući privid boljega, iluziju koja prođe njihovim gašenjem. Treba stati, pogledati oko sebe jer u svakome se može vidjeti svoga bližnjega koji treba trenutak vremena, osmijeh, podršku, poticaj. Sve nam je to donijelo skromno dijete, srećom samo naoko skromno, a zapravo Kralj nad kraljevima, Isus Krist, Božji sin! Ljubav nije osamljenički čin, nego treba je dijeliti s drugima! Davati svoje vrijeme, svoju blizinu, biti empatičan, brižan, biti netko na koga se računa, komu nije teško priskočiti, doći, naići, komu nije teško pitati:»kako si?«, reći:»nosim te u molitvi«, zastupničkoj, jer si Božje dijete. Preporučenje Tebe, Gospe odličena, zvrhu vseh stvari zvišena, ponizno se naklanjamo, ove ore aldujemo. Naše ravnaj putovanje, vražje tiraj skušavanje vazda v žitku i na smrti, v nebu bumo da po smrti. Pjesma glasovitoga isusovca, književnika i jezikoslovca Jurja Habdelića (Staro Čiče, 17. travnja Zagreb 27. studenoga 1678.)»Preporučenje«objavljena je u četvrtom svesku»hrvatskoga brevijara«, Split, SABORSKO Priznanje župnim suradnicama Herojsko mjesto i župa Saborsko u Gospićko-senjskoj biskupiji na župni patron sv. Ivana Nepomuka, u srijedu 16. svibnja, spomenulo se svojih žrtava. Kod spomenika ubijenim Saborčanima godine vijence su položili zamjenica karlovačkoga župana Vesna Hajsan Dolinar, načelnik općine Saborsko Marko Bičanić, predstavnici susjednih gradova i općina te predstavnici udruga. Molitvu je predvodio župnik fra Draženko Tomić. Nakon mise koju je predvodio gvardijan franjevačkoga samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Dubravi fra Svetozar Kraljević održana je svečana sjednica općinskoga vijeća na kojoj su jedno od priznanja općine dobile članice Ženske akcije Saborsko, koja svojim radom na duhovnom i humanitarnom planu, kao i na zaštiti kulturne i duhovne baštine, puno čine za župu Saborsko. (Z. R.)

14 Foto: Riječka nadbiskupija Snimio: Z. Ranogajec svibnja RIJEKA Zaređena dva svećenika Mario Frlan i Laurent Kružić novi su svećenici Riječke nadbiskupije koje je zaredio na svečanoj euharistiji 19. svibnja u riječkoj katedrali sv. Vida nadbiskup Ivan Devčić. U tom važnom činu za svaku katoličku zajednicu sudjelovali su brojni vjernici i obitelji ređenika, svećenici nadbiskupije polaganjem ruku simbolično su izrazili zajedništvo s novim kolegama, a svečanost liturgije obogatio je Nadbiskupijski zbor. Uz rektora riječkoga bogoslovnoga sjemeništa»ivan Pavao II.«dr. Marija Tomljanovića u liturgiji je sudjelovao i isusovac dr. Stefan Dartmann, rektor papinskoga zavoda»germanicum et ZAGREB HKR postao dio Hrvatske katoličke mreže Hrvatski katolički radio (HKR) integriran je u Hrvatsku katolički mrežu (HKM), novo medijsko tijelo Hrvatske biskupske konferencije. U srijedu 16. svibnja HKR je tako dobio i novu upravu. Vodstvo su preuzeli mons. Fabijan Svalina kao ravnatelj i Siniša Kovačić kao glavni urednik HKM-a. Čelni ljudi HKM-a imenovani su krajem siječnja na zasjedanju HBK-a. Mons. Ivan Devčić, predsjednik Odbora HBK-a za medije, koji je nazočio primopredaji uprave između dosadašnjega ravnatelja i glavnoga urednika Zvonimira Ancića i vodstva HKM-a, rekao je kako vjeruje da će Crkva u Hrvatskoj u HKM-u dobiti medij koji će doista pridonijeti suvremenijoj evangelizaciji naše Crkve. Mons. Svalina, nakon primopredaje, istaknuo je da se nastavlja kontinuitet HKR-ova evangelizacijskoga KRASNO Biskupijsko hodočašće svećenika U ponedjeljak 14. svibnja održano je drugo biskupijsko hodočašće svećenika Gospićko-senjske biskupije u biskupijsko marijansko svetište Gospe od Krasna. Uz svoga biskupa Zdenka Križića okupila su se 33 svećenika. Na početku je mjesni ordinarij u prigodnoj propovijedi iznio povijesni pregled Marijina štovanja u Crkvi, odnosno predstavio hod Crkve s obzirom na marijanski Hungaricum«u Rimu. Nadbiskup je ređenike uputio u zadaće svećeničke službe koju preuzimaju ređenjem. Propovijedanje Božje riječi, euharistija, briga za crkveni prostor i liturgijsko ruho, osobni duhovni život, redovita molitva te otvorenost za sve ljude, čak i one koji su udaljeni od Crkve, neke su od zadaća koje je nadbiskup istaknuo ređenicima. Posebno je istaknuo sinovski odnos prema Mariji, Kristovoj majci i majci svakoga svećenika.»dopustite da vas ona, Majka našega velikoga svećenika, trajno na vašem svećeničkom putu prati i zagovara«, zaključio je nadbiskup propovijed. (DD) poslanja u hrvatskom medijskom prostoru:»hrvatski katolički radio jedna je od najznačajnijih medijskih ustanova u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Ovim činom ne započinje nešto revolucionarno novo, nego nastavljamo novu stranicu u kontinuitetu rada dosadašnjih ravnatelja i svih djelatnika koji su uložili svoj velik trud i ljubav kroz cijelo ovo razdoblje.«izrazio je nadu da će HKR i dalje»u hodu evangelizirati ljude prema većemu rastu«.»prema zrelijoj vjeri, prema odgovorima u društvu koji se od nas na neki način očekuju da dajemo putokaze i da budemo jedno svjetlo u ovim trenutcima u kojima se i Crkva i društvo u Hrvatskoj nalazi i živi. Nadam se da ćemo u tome uspjeti«. HKR nakon 21 godine djelovanja postaje sastavnica Hrvatske katoličke mreže u kojoj su IKA i Novi mediji. (T. P.) Svećenici Gospićko-senjske biskupije u svetištu Gospe od Krasna Mario Frlan i Laurent Kružić novi su svećenici Riječke nadbiskupije koje je zaredio nadbiskup Ivan Devčić kult koji je duboko ukorijenjen u kršćanskom puku. Nakon misnoga slavlja svećenici su se okupili u dvorani pastoralnoga doma uz svetište, gdje je biskup Križić iznio nekoliko najvažnijih točaka s nedavno održane sjednice Prezbiterskoga vijeća u Gospiću te se poveo razgovor o nekim aktualnostima u Crkvi i društvu, kao i o sljedećim pastoralnim događajima u biskupiji. (Z. R.) KARLOVAC»Isus računa s nama«ured za mlade Zagrebačke nadbiskupije, odjel pastorala športaša, 17. svibnja osmi je put organizirao misu zahvalnicu za karlovačke športaše u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Karlovcu. Na euharistijskom slavlju sudjelovali su dopredsjednik Hrvatskoga paraolimpijskoga odbora Josip Držaić, čelnici Karlovačke športske zajednice, Zajednice športova Karlovačke županije i Nogometnoga saveza Karlovačke županije, kao i športaši s tjelesnim poteškoćama. Misno slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško zajedno s mons. Ferdinandom Vražićem i župnikom Draženom Karačićem, uz asistenciju trajnoga đakona Marijana Spehnjaka, povjerenika za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije. Osvrćući se na Isusovu velikosvećeničku molitvu za jedinstvo, biskup Šaško je uz ostalo rekao:»to jedinstvo premošćuje vremena i prostore zbog darovane ljubavi Duha Svetoga koja živi u Crkvi; i vidljiva je osobito po njenim slabostima koje ljubav preobražava. U toj Isusovoj molitvi prije muke čini mi se iznimno utješnim, ohrabrujućim, uočiti da on moli za nas, ali računa s nama; on ne čini ono što možemo učiniti mi i ne ide protivno našoj volji. To je otajstvo dane nam slobode koju Bog nikada ne narušava: Bog čovjeka nikada ne prisiljava, nego uvijek poštuje slobodu. Bez nje nema ljubavi, a bez ljubavi i život gubi okus i smisao. Tako je očito da jedinstvo za koje moli Isus nije u jednoličnosti, u uniformiranosti, nego ostajanje u ljubavi, osobito u kušnjama napetosti. Iz toga je proizlazio način života, poštovanja, zalaganja za vrjednote, odnosi s drugima i zato su za prve kršćane drugi govorili: Gledajte kako se vole.«osvrćući se na logotip paraolimijskih igara, biskup Šaško je na kraju sažeo:»zajedništvo/jedinstvo - nada - vjera - ljubav. To su sastavnice koje mi kršćani smijemo prepoznavati u paraolimpijskom znaku, izraženom u tri gibanja i tri boje, u našoj kulturi lako poistovjećene s crvenom, bojom svjedočanstva i ljubavi, zelenom bojom nade i plavom bojom pouzdanja koje se jača u raznim kušnjama. Misi je prethodila nogometna utakmica između zagrebačke selekcije invalida i ŽNK 4 rijeke Karlovac u OŠ Grabrik. U dinamičnoj utakmici punoj obrta selekcija grada Zagreba bila je rezultatski uspješnija sa 8:4. Misi je prethodila nogometna utakmica između zagrebačke selekcije invalida i ŽNK 4 rijeke Karlovac u OŠ Grabrik VARAŽDIN Na skupu o znanosti i vjeri sudjelovali su filozof dr. Kutleša, liječnica i bioetičarka dr. Radan, fizičar dr. Šunjić, genetičar dr. Mitrikeski i teolog dr. Murić Duh Sveti nadahnjuje znanstvenike U sklopu bogatoga programa duhovske osmine koju je uoči svetkovine Duhova pripremio Ured za pastoral mladih Varaždinske biskupije u četvrtak 17. svibnja u crkvi sv. Nikole u Varaždinu održana je tribina»znanost i vjera«. Gosti predavači na okruglom stolu bili su, svi redom doktori znanosti, genetičar Petar Tomev Mitrikeski, filozof Stipe Kutleša, fizičar Marijan Šunjić, liječnica/bioetičarka Mirjana Radan i teolog Branko Murić. Jesu li znanost i vjera u suprotnosti, može li i kako vjera pomoći znanstveniku u njegovu radu, je li vjera dopustiva u znanstvenom istraživanju? Neka su od pitanja na koja su odgovore mogli doznati posjetitelj te zanimljive tribine. Genetičar dr. Mitrikeski s Instituta za istraživanje i razvoj održivih ekosustava iz Zagreba te vanjski suradnik na Institutu»Ruđer Bošković«kazao je da se znanost temelji na nevjeri, ali ne na onoj nevjeri prema Bogu, nego na zdravorazumskoj skepsi.»kada bi znanstvenik isključio zdravorazumsku skepsu, izišao bi iz okvira formalne znanstvene metodologije. Time bi prestao biti znanstvenik. Znanstvenik mora biti hladan, metodičan, potpuno skeptičan oko onoga što istražuje bez bilo kakvih predrasuda. Vjera je sasvim druga sfera ljudskoga postojanja. Ona se temelji na povjerenju prema Gospodinu i znanstvenici koji ZAGREB su vjernici trebaju zadržati svoje povjerenje prema Gospodinu. To je izbor slobodne volje svakoga čovjeka«, rekao je dr. Mitrikeski i uz ostalo dodao:»znanstvenici su ljudi, a ljudima vjera uvijek pomaže. U samoj znanosti vjera ne igra neku ulogu jer znanstvenik metodički i hladno proučava područje svoga zanimanja i iz toga pokušava izvući potpuno nepristrano tumačenje zbiljnosti koju proučava. Duh Sveti, pak, prožima ovaj svijet u potpunosti. Ja sam vjernik i to mogu reći. Premda je to već sada teološka domena i dopuštam da ljudi to zanemare.«dr. med. Radan napomenula je da iako pojmovi znanosti i vjere često bude različita stajališta, blisko su povezani.»u znanosti je vjera itekako dopustiva. Zdrava znanost i prava vjera međusobno su u pozitivnoj povezanosti. One su u sinergiji, a ne u antagonizmu. Znanosti je vjera potrebna, u prvom redu zato što prava vjera bistri razum. Razum ima visoke domete, ali nema odgovor na sva pitanja. Rekla bih da tamo gdje staje razum, počinje vjera. Duh Sveti nadahnjuje znanstvenike. Mnoga svjetska znanstvena otkrića nastala su slučajno. Ali, slučajnoga nema. Osobno duboko vjerujem u stvarateljsko djelo Duha Svetoga koji nadahnjuje ljude i povezuje ih. Jednostavno nas izaziva na veliko čuđenje, traženje istine, ali i klanjanje istini.«(vb) Pano s fotografijama ovogodišnjih maturanata i maturantica postat će dijelom velike povijesti gimnazije Zahvalnica šalatskih maturanata Svečanim euharistijskim slavljem u bazilici Srca Isusova u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu u ponedjeljak 21. svibnja maturanti Nadbiskupske klasične gimnazije, njihovi roditelji i bližnji te profesorski gremij s ravnateljicom Ljubom Duvnjak zahvalili su Gospodinu na milosti primljene u gimnaziji. Misno slavlje predvodio je mr. Ivan Grbešić, povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije, koji je pozvao maturante da budu»online s Isusom«, da budu s njim trajno povezani u molitvi kako bi postigli cilj svoga života, a to je svetost. Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale uputili su Matej Kristan Mirković, maturant godine NKGa, i Josip Čoklica, generalni duktor sjemeništa, ispreplićući, svaki iz svoga kuta gledišta, prijeđeni hod, sa željom blagoslovljene budućnosti, a maturantica Manda Zrno predala je prigodni poklon predvoditelju slavlja. (P) Foto: Varaždinska biskupija

15 Foto: Požeška biskupija Foto: Varaždinska biskupija VIROVITICA Dan Katoličke klasične gimnazije U Kazalištu»Virovitica«svečanom priredbom u četvrtak 17. svibnja održan je Dan Katoličke klasične gimnazije u Virovitici. Prigodni program bio je prožet glazbom, glumom i predstavljanjem monografije škole o njezinoj 10. obljetnici djelovanja. Školski zbor pod vodstvom nastavnika Perice Mihaljevića izveo je skladbu»ivane blaženi«, pjesmu posvećenu bl. Ivanu Merzu, zaštitniku Gimnazije. Zatim je dramska skupina izvela scenski prikaz Ionescovih»Stolica«. Prof. Hrvoje Drvenkar nazočnima je ukratko predstavio 11 godina djelovanja Katoličke gimnazije u Virovitici s naglaskom na prošlogodišnju desetu obljetnicu koja je sažeta u monografiji. Na kraju svečanosti ravnatelj Mario Voronjecki čestitao je i zahvalio djelatnicima Maji Fabijanac i Željki Kovačević za njihov doprinos radu škole od početaka. Predstavio je zaslužne učenike koji su ove godine sudjelovali na školskim i županijskim natjecanjima iz gotovo svih predmeta, osvajajući prvih KOPRIVNICA Biskup s novinarima U petak 18. svibnja u pastoralnoj dvorani župe sv. Antuna Padovanskoga u Koprivnici varaždinski biskup Josip Mrzljak susreo se s medijskim djelatnicima Podravskoga arhiđakonata. Susret s novinarima koji rade na podravskom području održan je povodom 52. svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije. Okupljene novinare, fotoreportere i druge medijske djelatnike pozdravila je voditeljica Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije mr. Anita Treščec, zahvalivši biskupu, ali i kolegama na dolasku. Predstavila je Ured za pastoral u medijima i djelatnosti kojima se ured bavi. Potom je predstavila ovogodišnju poruku pape Franje povodom Svjetskoga dana deset mjesta. Najuspješniji od njih plasirali su se i na državna natjecanja iz grčkoga i hrvatskoga jezika na kojima su ostvarili dobar uspjeh na razini Hrvatske. Čestitajući dan škole, predstojnik Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević zahvalio je za plodonosno djelovanje Katoličke gimnazije u Virovitici, zazvao Božji blagoslov na daljnji rad te istaknuo kako Požeška biskupija po svom pastiru Antun Škvorčeviću trajno ulaže u mlade ljude brinući se za njihov odgoj i obrazovanje te duhovni napredak. Među uzvanicima bili su Vesna Šerepac, pročelnica upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Virovitičko-podravske županije, te ravnatelji osnovnih i srednjih škola s područja Virovitičko-podravske županije. Proslava dana škole započela je 16. svibnja otvorenjem prve samostalne izložbe fotografija školske fotoskupine»alfa«u kojoj su učenice Dorotea Kožnjak, Laura Kolesarić i Dorea Paloš. (PB) Prigodni program bio je prožet glazbom, glumom i predstavljanjem monografije škole o njezinoj 10. obljetnici djelovana sredstava društvene komunikacije. Ovogodišnja poruka svetoga otca Franje nosi naslov» Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32) - Fake news i novinarstvo mira«. Biskup Mrzljak podsjetio je da Koprivnica zauzima posebno mjesto u njegovu srcu budući da je dužnost kapelana u župi sv. Nikole, inače tada jedinoj župi na području grada Koprivnice, bila njegova prva svećenička zadaća. Uslijedila je rasprava o brojnim temama u hrvatskom medijskom prostoru, a tijekom razgovora mogle su se čuti želje, problemi, ali i prijedlozi koji bi ubuduće mogli pridonijeti još boljoj suradnji medijskih kuća i Varaždinske biskupije. (VB) Biskup Josip Mrzljak s medijskim djelatnicima Podravskoga arhiđakonata 27. svibnja Kako je okrunjena zavjetna slika Majke Božje od Kamenitih vrata? Krunidbeno drago kamenje za zagrebačka»vrata nebeska«povjesničarka umjetnosti Željka Zdelar Ivan Tašev Iako zaštićena iza dvostrukih željeznih vrata, pomalo skrivena od pogleda, zavjetna slika Majke Božje na Kamenitim vratima na Gornjem gradu intimno je duhovno utočište brojnih Zagrepčana koji u slici visokoj 57 i širokoj 47 centimetara ne vide tek umjetničku vrijednost, nego veliko duhovno bogatstvo. To je za Zagreb neprocjenjiva dragocjenost pa se zato svake godine 31. svibnja veličanstveno slavi zaštitnica metropole, a čudotvorna se slika nosi u procesiji od zagrebačke prvostolnice do Kamenitih vrata. Pogotovo tada u oči upada i odsjaj dragoga kamenja kojim je prije 87 godina okrunjen lik Majke Božje i Djeteta Isusa. Naime, u prigodi 200. obljetnice požara u kojem je usred vatre ostala očuvana slika Majke Božje pojavila se ideja krunidbe slike, a taj je posao povjeren velikomu hrvatskomu umjetniku Jozi Kljakoviću. Detalje o toj izvedbi i ideji krunjenja zna povjesničarka umjetnosti Željka Zdelar. Pred slikom molila dvojica papa»ta je slika Majke Božje vrlo jednostavna, danas bismo suvremeno rekli da je minimalistički izvedena. Na njoj su samo bitne stvari, nema nikakvih dodatnih efekata, no s postavljanjem kruna ona je dobila dodanu vrijednost. Ta slika za građane Zagreba ima zavjetno značenje i vrlo je vrijedna. Iako s umjetničke strane možda toliko ne plijeni pozornost, otkad je godine okrunjena Kljakovićevom izvedbom dobila je i umjetničku i materijalnu vrijednost. Mislim da su krune vrhunska izvedba umjetničkoga obrta i vrijedan spomenik koji nažalost nije poznat čak ni u struci povjesničara umjetnosti, a treba imati na umu da su Kameni- Prepoznatljive Kljakovićeve Bogorodice Da izrada kruna za sliku Majke Božje od Kamenitih vrata nije bio prvi susret umjetnika Joze Kljakovića ( ) s Majkom Božjom pokazuju i njegovi slikarski radovi iz najranijih početaka. Za sliku Navještenja koju je naslikao sa 30-ak godina dobio je jednu od najznačajnijih međunarodnih nagrada godine u Philadelphiji, a sliku je darovao sestri Frani za vjenčanje.»ima mnogo Kljakovićevih slika Bogorodice koje nisu prezentne, ali ih se može pronaći u literaturi. Njegova je Bogorodica stilizirana i prepoznatljiva iako se ta vrata sigurno najposjećeniji kulturni spomenik u Zagrebu. Tamo gotovo nikada nije prazno: navečer su grupe molitelja, preko dana turisti i slučajni prolaznici, na Kamenita vrata dolazi valjda svaki posjetitelj Zagreba«, započinje priču Željka Zdelar o slici pred kojom je molio i sveti papa Ivan Pavao II. kada je prvi put posjetio Zagreb, kao i Benedikt XVI. na bdjenju s mladima prije sedam godina jer je zavjetna slika prenesena s Kamenitih vrata na Trg bana Josipa Jelačića. No još tridesetih godina prošloga stoljeća bila je razvijena pobožnost prema Majci Božjoj od Kamenitih vrata. Stoga je godine odlučeno da se na visokoj razini proslavi 200. obljetnica spašavanja slike, a cijeli je projekt bio povjeren župniku župe sv. Marka dr. Svetozaru Rittigu, koji je skupio ugledne građane i vjernike te iznio ideje za proslavu. Jedna od njih bila je i krunjenje slike, a - kako povijesni izvori otkrivaju - dr. Rittig je zapisao:»u čitavom svijetu je običaj, da se časne slike Majke Božje, koje vjernici naročito štuju kruništu dragocjenim krunama. Bilo bi krasno, ako bi i mi isto učinili, a krune da budu izrađene iz priloga i darova cijeloga Zagreba. ( ) Mi slavimo tvoj jubilej da posvetimo vjerovanje svojih otaca. Slavimo tvoj jubilej željom srca za vječnim svjetlom i nebesima. Mi te vjenčamo i krunišemo zlatom i draguljima, našim čuvstvima i osjećajima, da Ti za navijek kažemo: Ti si zavjet naših srdaca, Ti si vječni Uzor naših duša.«javljala kroz različite stilove - od secesije do art decoa, ali uvijek je istican ambijent i okružje koje se moglo prepoznati u Dalmaciji ili drugim hrvatskim krajevima«, rekla je Željka Zdelar o umjetniku koji upravo franjevcu Frani Buliću duguje prepoznati talent i poticaj da iz rodnoga Solina pođe školovati se na svjetski priznatim učilištima. U Kljakovićevu opusu nekoliko je crteža njegova suvremenika nadbiskupa Alojzija Stepinca, kojemu pak duguje zahvalnost što je spašen iz pritvora u NDH te je uspio emigrirati u Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Dragulji po ljepoti i skladu boja Taj je posao umjetničkoga oblikovanja izrade krune bio povjeren umjetniku Kljakoviću, a kako tumače povjesničari umjetnosti on je odabran vjerojatno zbog povezanosti sa župnikom Rittigom. Oni su se, naime, mnogo družili te fantastično surađivali i na izradi fresaka za crkvu sv. Marka na Gornjem gradu.»bila sam zatečena s kakvom je lakoćom Kljaković radio te krune. Sastanci odbora organizirali su se u župnom dvoru kod župnika Rittiga i prisustvovao je crkveni odbor, gdje su većinu činile žene, vjerojatno i zato što se u tom slučaju radilo o predmetima koji više prianjaju ženskoj duši. Postoje zapisi koji otkrivaju da je Kljaković na licu mjesta uzeo model slike i oblikovao krune za Blaženu Djevicu Mariju i Isusa te određivao koji će kamen gdje postaviti. Onda je došla i primjedba od nekoga tko je bio više sklon vlasti da bi se trebao staviti i smaragdni komad darovan od jugoslavenske kraljevske obitelji, na što je Kljaković odgovorio: Nižem dragulje po ljepoti i skladu boja, a ne po rang-listi darovatelja. Također, način na koji se baratalo svim tim silnim draguljima je impresivan, oni su bili doslovce podastrti ispred Kljakovića i dolazimo do onoga što je u današnjem društvu jako potisnuto ili se pojavljuje u vrlo malim mjerama, a to je duh povjerenja i poštenja. To su sve bile donacije i zavjetni darovi vjernika«, prepričava povjesničarka umjetnosti Zdelar povijesne podatke o krunjenju slike Majke Božje od Kamenitih vrata. Darežljivost vjernika Rad odbora za jubilej Majke Božje od Kamenitih vrata organizirao je i akciju prikupljanja priloga i darova za krunu i čitavu proslavu, a prilozi su - kako piše dr. Rittig - obilno tekli te je odbor primio srebra, zlata i dragulja od 331 darovatelja te dinara u gotovini. U velikoj kruni upotrijebljeno je četiri briljanta, 158 dijamanata, osam rubina, tri smaragda, dva safira, četiri almandina, jedan ametist te 454 bisera, a u drugoj se kruni Djeteta Isusa nalazi 15 briljanata, 111 dijamanata, pet rubina, sedam smaragda, dva safira, četiri almandina i 339 bisera.»s obzirom na to da je Kljaković vrlo lako radio i ostvarivao svoje ideje, vjerojatno mu ni za izvedbu kruna nije trebalo mnogo vremena, a imao je i dobar odnos sa zlatarom Mesićem, kojemu je bila povjerena obrtnička izvedba«, napominje povjesničarka umjetnosti Zdelar. Među svim zavjetnim darovima izabiralo se najčišće zlato iz darovanih lanaca, ogrlica, narukvica, prstenja, broševa i medaljica, a zapisi otkrivaju da je zlatar Mesić znalački vadio najplemenitije zlato i provjeravao mu karatnu vrijednost. U darežljivosti prikupljanja prinosa prednjačila je prva građanka Zagreba, supruga tadašnjega gradonačelnika Zagreba Stjepana Srkulja. U radu odbora, pripovijeda Zdelar, bila je i časna sestra koju je toliko impresionirala kruna Majke Božje od Kamenitih vrata da je rekla kako slika sliči na vrata nebeska budući da lom svjetla s dragulja stvara nevjerojatne boje. Svečanost krunidbe dogodila se 31. svibnja na Trgu sv. Marka pod otvorenim nebom, a obavio ju je posebni delegat Svete Stolice tadašnji zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Istoga je dana sveti otac omogućio potpuni oprost za vjernike. Dokumenti otkrivaju i kako je za tu prigodu izrađeno i posebno krunidbeno svećeničko odijelo, misnice, izvezene kod redovnica milosrdnica, a njihov je nacrt načinila s. Pacis Ivančić, te je upriličena izvedba pučke svečane glume Velimira Deželića st.»majka Božja od Kamenitih vrata (Zagrebački misterij)«.

16 svibnja na dobrobit opstanka hrvata Reportaža Župa u Orebiću prema popisu ima oko 2150 vjernika. Statistički gledano, župa raste. U prošloj godini bila su 22 krštenja, 10 vjenčanja i 15 sprovoda. Uz to, statistika bilježi 33 prvopričesnika i 28 krizmanika. Dakle vidljivo je da je više prvopričesnika, što je za župu jako važno jer to jamči opstanak života u mjestu, pa čak i njegov razvoj. Župna crkva resi orebićku ljepotu Vlado Čutura Na južnom dijelu Lijepe Naše smjestio se poluotok Pelješac. Drugi po veličini hrvatski poluotok resi prirodna raznolikost, razigranost mora i sunca, polja, vinograda, niskoga raslinja. O njegovoj prošlosti svjedoče netaknuti kameni nijemi svjedoci, kao i oni koje je klesala ljudska ruka i pretvarala u umjetnička djela. Pelješac s najvišim vrhom Sveti Ilija, koji se uzdiže na 961 metar nadmorske visine, omeđen je kanalima i zaljevima, počevši sa sjevera neretvanskim, malostonskim, mljetskim i pelješkim. Svojom ljepotom na površini od 348 četvornih kilometara i dužini od 77 kilometara privlači znatiželjnike. Mljet je u prošlosti često bio meta osvajačima. Povijest mu seže u duboku prošlost, prema zapisima postojala je tu kršćanska zajednica još od ranih kršćanskih dana, a povjesničari donose da je to od IV. stoljeća. U samostalnoj Hrvatskoj pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a u crkvenom ustroju Dubrovačkoj biskupiji. Zaseban je dekanat, a najveća župa na Pelješcu posvećena je Mariji Pomoćnici Kršćana u Orebiću, živahnom mjestu, punom mladosti i vedrine. Svojim primjerom Orebić pobija sve medijske pesimizme. Trajekti ga spajaju s Korčulom, a prema popisu stanovništva iz godine općina je imala 4104 stanovnika. Najljepše mjesto u monarhiji Pelješki biser primjer je Samozatajni orebićki župnik don Marko Stanić, koji se pokazao kao graditelj, obnovitelj, prosvjetitelj, iskusni pastoralac, navodi povijesnu zgodu kad je car Franjo Josip došao u Orebić na otvaranje brodogradilišta Pelješkoga pomorskoga društva te je rekao da mu je to najljepše mjesto u monarhiji. Orebićka ljepota kroz povijest se dopunjavala novim stanovništvom. Koliko je Orebić značajan potvrđuje i povijesni podatak da je biskup Pavao Butorac nakon ratnih godina krizmao u Orebiću gotovo 1000 krizmanika sa zapadnoga Pelješca i nekih župa otoka Korčule. Župnik Stanić, koji je nekoć bio u Korčuli, Janjini, navodi da se to mjesto puno promijenilo posljednjih pedeset godina, posebno otkako je došlo do hrvatske samostalnosti.»danas župa prema popisu ima oko 2150 vjernika. Statistički gledano, župa raste i to je ohrabrujuće. U prošloj godini bila su 22 krštenja, 10 vjenčanja i 15 sprovoda. Uz to, statistika bilježi 33 prvopričesnika i 28 krizmanika. Dakle vidljivo je da je više prvopričesnika, što je za župu jako važno jer to jamči opstanak života u mjestu, pa čak i njegov razvoj.«župnik Stanić ističe da s toga aspekta promatra župu i mjesta u kojima je djelovao. Svojim iznimnim pastoralnim radom prilagođava se potrebama vjernika, pa tako i u Orebiću.»Imam puno povjerenje u suradnikepovezanost ljudi s crkvom ovisi o kućnom odgoju, tj. o roditeljima, djedovima i bakama koji imaju tradiciju pohađanja mise i sudjelovanja u životu župe. A manji postotak utjecaja svakako imaju župnici i vjeroučitelji, što je vjerojatno i u slučaju naše župe. Predstavljanje Boga kao čiste ljubavi koja oprašta puno više privlači ljude i djecu Crkvi, a posebno ako to imamo u liku župnika koji svakodnevno gledamo«, navodi vjeroučiteljica Damjanović Tolj.»Uvažavam razlike i nastojim uvijek pomoći koliko god mogu, zapravo razumjeti ljudske teškoće današnjice. Tu mi puno pomažu i suradnici u koje imam puno povjerenje. Bez njih bi sve to puno teže ili bolje rečeno teško išlo... Tu se puno ljudi doseljavalo i doselilo iz okolnih mjesta, zatim iz Dalmacije, Hercegovine. Jako su vezani za Crkvu, jer to su imali usađeno u sebi i prije. Gledajući s liturgijskoga stajališta, tu nema liturgijske tradicije, jer Orebić je bio mjesto kapetana, pomoraca. To je bilo malo mjesto koje se počelo širiti i naseljavati posljednjih pola stoljeća, a ekspanzija je nastala posljednjih 30 godina, posebno poslije i u vrijeme Domovinskoga rata. Primjerice, već je četvrti titular župe promijenjen u posljednja četiri i pol stoljeća, a to puno govori o tradiciji. Danas je župa posvećena Pomoćnici Kršćana. Sjedište župe je nekoć bilo izvan Orebića, u selu. No kako se formiralo mjesto, tako se i Crkva prilagođavala. Tako je i danas. Treba ljudima pomoći da nađu smisao, da nađu Boga koji će ih voditi kroz život u današnjem vremenu kad je niz ponuda i različitih vrijednosnih sustava koji zbunjuju ljude. Bog je jedini, on je taj koji vodi svijet i nastojim raditi na tome da ljudi to shvate.«župnik Stanić napominje da je jako dobro prihvaćen u župi Orebić koja se razvija u pozitivnom smjeru. Ističe da je tu još sve pozitivno jer ljudi se međusobno poznaju, međusobno dijele svoje teškoće, rješavaju probleme.»gradić Orebić neplanski je izgrađen, jer kako se tko doseljavao, tako je gradio objekte, jer to su ljudi činili prema svojim mogućnostima. Tako i danas ima kuća do kojih, ne daj Bože da zatreba, ne može doći hitna pomoć s vozilom. Nekad je bila samo jedna ulica, a onda su u gradnji svi radili onako kako su mogli. Izgrađena je nova i moderno opremljena osnovna škola za 250 učenika, a 70-ak učenika pohađa glazbenu školu. Ovaj kraj ima svijetlu budućnost, ali trebalo bi izmjestiti trajektno pristanište Orebić - Korčula, da se rastereti samo mjesto. Uz turizam koji je sezonski, stanovnici se bave vinogradarstvom, maslinarstvom i povrtlarstvom. Sve je više proizvođača kvalitetnih i prepoznatljivih vina, što je karakteristično za ovo područje. Ostvaruju se poticaji, mlađi se uključuju i organiziraju poljoprivredna gospodarstva. Tu se može sve kupiti jer je stotinjak trgovina, koje imaju sve od igle do automobila.«primjer organizirane župne zajednice Pod vodstvom župnika Stanića uređena je crkva, obnovljeni su i održavaju se sakralni objekti, izgrađena je vjeronaučna dvorana, uređeno Dio članova mješovitoga župnoga zbora parkiralište za župljane pokraj župnoga dvora. Župnik posebno naglasak stavlja na živu Crkvu, na zajedništvo i okupljanje. Živa zajednica aktivna je na svim razinama, počevši od ekonomskoga župnoga vijeća koje uz župnika ima pet članova. U župnom je pastoralnom vijeću uz župnika i franjevac o. Šimun Romić koji je gvardijan svetišta Uznesenja Marijina koje se nalazi na području župe te još 20 članova. Župni Caritas vodi Marija Kordić uz šest članova. U župi su tri pjevačka zbora, a mješoviti zbor Pomoćnice Kršćana vodi dominikanka s. Anita Sučić te okuplja 30-ak članova. Djeluje zbor mladih sa 12 članova i dječji zbor koji okuplja dvadesetak članova, a vodi ih prof. Marina Šabić. Aktivna ministrantska skupina ima tridesetak članova. Župa ima i svojih petnaestak čitača, koji se izmjenjuju. Uz redovite pobožnosti, u župi djeluje i molitvena zajednica s dvadesetak redovitih članova. Slave se dvije mise nedjeljom, jedna u župnoj crkvi, a druga kod franjevaca u svetištu.»suradnja je izvrsna s franjevcima, a svetište Uznesenja Marijina odnedavno su preuzeli članovi Hercegovačke provincije. Tamo djeluju o. Šimun Romić, koji je upravitelj samostana, i fra Milan Jukić, koji je čuvar muzeja i galerije. Sve je uređeno i obnovljeno još za fra Petra Perkovića. Tamo se slavi misa u isto vrijeme kad i u župnoj crkvi. No u župnoj crkvi su krštenja, prve pričesti, krizma, a za ostalo se dogovaramo.«župnik Stanić navodi da se cijela župna zajednica dopunjava, suradnja je izvrsna. Vjeroučiteljice puno pomažu Među ministrantima najstariji je Antonio Šundrica koji ide u 1. razred gimnazije u Korčuli.»Ima nas do tridesetak ministranata, a većina je ministranata mlađa od mene«, navodi Šundrica.»Okupljamo se redovito, služimo, družimo se i raspoređujemo tko će što raditi u službi za vrijeme ministriranja.«dominikanka s. Anita Sučić iz samostana iz Korčule vodi mješoviti pjevački zbor.»uglavnom su tu amateri, a kad vidim s kojim žarom pristupaju, i mene to raduje.«ona predaje vjeronauk u osnovnoj školi na Korčuli, a u Orebiću vodi zbor.»dolazim povremeno, zapravo kad su probe, mise ili neka druga slavlja. Jako su otvoreni za liturgiju, za molitve, za mise. Redovito su na probi. Tu su i vjeroučiteljice koje mi pomažu u okupljanju, pa smo tako suradnjom podigli solidan zbor.«u župi je aktivna Marina Damjanović Tolj, koja od udaje živi u Orebiću.»Imam blizanke srednjoškolke, Blanku i Magdalenu, koje su od poč etka školske godine 2017./2018. kod djeda i bake u Slavonskom Brodu radi pohađanja škole«, svjedoči vjeroučiteljica Damjanović Tolj.»Rodom sam iz Rušćice pokraj Slavonskoga Broda, gdje sam završila osnovnu i

17 Župa Pomoćnice Kršćana u Orebiću 27. svibnja Novi članovi župne zajednice jamče budućnost hrvatskoga optimizma Fra Šimun Romić i fra Milan Jukić odnedavno vode franjevački samostan Čuvaju umjetničko i promiču duhovno blago srednju školu. Nakon opće Gimnazije»Matija Mesić«završila sam teologiju na KBF-u u Zagrebu. Kao vjeroučiteljica zaposlila sam se u Srednjoj školi Korčula i Osnovnoj školi Petra Kanavelića na Korčuli. Danas radim u Osnovnoj školi Orebić i Osnovnoj školi Kuna na Pelješcu. Aktivna sam članica župe i nastojim, i kao vjeroučiteljica i kao vjernica, primjerom i poučavanjem u školi prenositi životne i kršćanske vrjednote mladim naraštajima našega mjesta.«ističe da je Orebić, kao i sva manja južnodalmatinska naselja, mjesto sezonskoga karaktera s oko 2000 stanovnika.»sve ima svoje prednosti, ponajprije manja zajednica u kojoj ljudi žive jednostavnim životima u dobrim međuljudskim odnosima. Orebić se u našoj županiji posebno ističe u poljoprivredi i turizmu. Kao mjesto za kvalitetan odgoj djece isprofilirali smo se i pozitivnim demografskim pokazateljima i naselje Orebić ima svijetlu budućnost razvoja u svim sferama, ali nažalost na štetu okolnih ruralnih sredina«, svjedoči vjeroučiteljica, koja je ujedno izvanredna djeliteljica pričesti.»povezanost ljudi s crkvom ovisi o kućnom odgoju, tj. o roditeljima, djedovima i bakama koji imaju tradiciju pohađanja mise i sudjelovanja u životu župe. A manji utjecaj svakako imaju župnici i vjeroučitelji, što je vjerojatno i u slučaju naše župe. Predstavljanje Boga kao čiste ljubavi koja oprašta puno više privlači ljude i djecu Crkvi, a posebno ako to imamo u liku župnika koji svakodnevno gledamo.«pojašnjavajući svoju ulogu izvanredne djeliteljice pričesti, vjeroučiteljica navodi da su župljani vrlo brzo prihvatili da žena dijeli pričest.»a kako sam uključena i u druge župne aktivnosti, ta nova aktivnost nije bila sporna. Ni u mojem ni u slučaju druge vjeroučiteljice. Općenito, župljani su u nekim stvarima, o pitanju odnosa vjere i života, možda i otvoreniji u razgovoru s nama vjeroučiteljima nego sa svećenicima, tako da je suradnja i komunikacija, na obostrano zadovoljstvo, vrlo otvorena i zbog toga i učinkovita. Vrlo lako uspijevamo organizirati humanitarne događaje, u koje se rado uključuju svi župljani, napose privatnici, obrtnici, udruge, klape, a i druge obitelji svojim novčanim prilozima.«nadalje svjedoči da svojim načinom života i rada nastoji biti što bolji primjer.»budući da sam vjeroučiteljica, moja aktivnost najviše je vezana uz školu i školsku djecu. Organizirali smo razne humanitarne akcije u kojima smo prikupljali novac za Unicefov projekt Škole za Afriku, školovanje djece u Lower Subukiji u Keniji hrvatskoga misijskoga centra koji vodi fra Miro Babić, za izgradnju crkve u Ruandi. Sve je to u suradnji s našim župnikom i drugim župljanima.«anita Vidović-Vranješ također je vjeroučiteljica.»u Orebiću se povećava broj djece, izgrađena je nova škola. To znači da u današnje vrijeme, kada se svagdje oko nas priča o depopulaciji stanovništva u Hrvatskoj, ugodno je, ali Na prelijepom vidikovcu s kojega pogled puca na more i otok Korčulu te okolna mjesta nalazi se franjevački samostan Gospe od Anđela te crkva Uznesenja Marijina i groblje. Samostan se izdiže 150 metara iznad mora, odnedavno su se nastanili franjevci Hercegovačke provincije koji su ga preuzeli od franjevaca Provincije sv. Jeronima. Samostan je uređen, a posebno ga rese muzej i galerija, o čemu vodi brigu fra Milan Jukić. Upravitelj samostana je o. Šimun Romić. Samostan u muzeju i galeriji čuva brojne umjetničke i povijesne vrijednosti. Upravo je pri dovršetku i izgradnja prostorija za smještaj desetak osoba koje će moći naći duhovni mir u današnjem užurbanom svijetu. Prije dolaska hercegovačkih franjevaca crkva je obnovljena i dovršen je muzej pod vodstvom fra Petra Perkovića.»Mi spadamo pod župu Orebić - Mariju Pomoćnicu Kršćana«, navodi gvardijan o. Romić.»Redovito je i kod nas misa na kojoj se okupi od 150 do 200 vjernika. U dogovoru sa župnikom i u izvrsnoj suradnji nastojimo izići u susret jedni drugima na dobrobit vjernika.«i neobično čuti i uočiti da se u nekom mjestu kao što je Orebić povećava broj djece i da se i zbog toga morala izgraditi nova škola. Naravno da to budi optimizam i nadu da situacija ipak može krenuti na bolje. Jasno je da je obrazovanje i izgradnja škola jedan od segmenata oporavka društva. Moje se aktivnosti kreću od župnih humanitarnih akcija pa sve do katehetskoga djelovanja vezana za uzrast školske djece. Moram izraziti zadovoljstvo što je danas vjera mladima i te kako bitna i važna. Mladi se sve više okreću vjeri, prepoznaju njezine vrijednosti, istražuju je. Nije teško prepoznati da molitva kreće iz obitelji, i u zadnje vrijeme uočavam učestaliju molitvenu obiteljsku aktivnost. Kad smo bili djeca, nije bilo toliko mogućnosti.«aktivna župljanka Tereza Lolić Krističević članica je molitvene zajednice, majka je troje djece i sada je na porodiljinom dopustu, a po struci je enolog.»tu sam rođena, tu živim. Rođena sam 1981., a od moje generacije barem nas je polovica tu ostala ili se vratila nakon školovanja. Kad sam željela upisati fakultet, promišljala sam da je dobro biti enolog, jer vinogradarstvo se širilo. Nekoliko godina kasnije više je mladih s ovih područja upisalo enologiju i okrenulo se proizvodnji ili obiteljskim gospodarstvima. Posebno me raduje što mlađe obitelji imaju troje i više djece. Svi smo na neki način povezani s Crkvom. Tu se uistinu nudi puno sadržaja, a posebno nas okuplja naš župnik don Marko, otvoren je za naše potrebe. Dolazim u molitvenu zajednicu koja okuplja dvadesetak članova, ovisno o liturgijskoj godini. Primjerice, svibanj nam je pun duhovnih sadržaja.«u manjem mjestu čovjek nije broj Mlade vodi Marina Šabić. Osnovnu školu završila je u Orebiću, gdje je odrasla. Srednju Umjetničku školu završila je u Dubrovniku, a Glazbenu akademiju u Splitu.»Radim u Osnovnoj školi Orebić i u srednjoj školi u Korčuli kao profesorica glazbe. Kao nastavnica vidim napredak našega mjesta u smislu broja djece. Zadnjih godina Orebić se razvio, postaje sve veće mjesto i centar Pelješca, što svjedoči i nova škola koja odgovara potrebi djece za većim prostorom i više popratnih sadržaja. Život u Orebiću je lijep i mlade obitelji imaju razloga ostati ovdje. Ja prva ne mogu zamisliti da bih živjela u većem gradu gdje bih bila broj. Život u malom mjestu pruža mala zadovoljstva, veću povezanost sa župom, ljudima i prirodom. Posljednjih se godina osjeti djelovanje naše molitvene zajednice. Sve se veći broj župljana uključuje u župne aktivnosti, a polako dolaze i mladi, koji imaju velik utjecaj jedni na druge te polako uvode i ostalu mladost u crkvu. Srećom, jedna takva dobra ekipa ostala je u Orebiću i završava srednju školu u Korčuli. Osnovali smo Zbor mladih Pomoćnice Kršćana. Pjevamo na nedjeljnoj popodnevnoj misi te nas često zovu da uljepšamo vjenčanja. Trudimo se imati probe jednom tjedno, no nekad ne uspijemo. Odaziv župljana je velik zadnjih godina, zahvaljujući našemu dobromu don Marku koji se zna približiti svakomu, od ministranata, pjevača i čitača do mladosti i starosti te nas kao dobri pastir vodi u bolje sutra.«radost događaja prenijeti fotografijom U župnim je vijećima aktivni Boris Poluta koji je cijeli svoj radni vijek proveo radeći u Orebiću, a od ljeta je u mirovini.»u Janjini je kuća u kojoj sam rođen svojim istočnim dijelom sastavni dio zida oko crkve sv. Vlaha, a u Orebiću samo je jedna kuća između moje i župne crkve Marije Pomoćnice«, navodi Poluta, koji redovito fotografira i pomaže u župi u uređenju mrežne stranice.»takva blizina sigurno je utjecala da sam svoj cijeli život bio vezan uz crkvu od najranijega djetinjstva, dakle još kao ministrant do sadašnjih dana kada sam službeni fotograf župe, a ujedno član ekonomskoga i pastoralnoga vijeća u župi.«ističe da se kao rođeni Janjinarin nije odrekao svoje župe niti ju je zaboravio, tako da je i dalje za najvažnije i velike feste tamo.»tamo sam upoznao don Marka koji je pet godina prije dolaska u Orebić bio župnik župe Janjina, i od tada je počela naša suradnja. K tomu, uvijek sam imao sklonosti, volje i želje za fotografiranjem i fotografijom pa mi nije bilo teško prihvatiti ponudu don Marka. Koristim se svakom prilikom i odlazim i u druge župe po Pelješcu fotografirajući događaje u tim župama, što onda objavljuju na svojim portalima. Redovito fotografije šaljem i uredništvu portala Dubrovačke biskupije.«poluta ističe da mu je radost što i oni koji nisu mogli nazočiti događajima na fotografijama mogu vidjeti i donekle doživjeti i uživati u nekom događaju. I on vidi svijetlu budućnost župe, pogotovo ako je dalje bude vodio don Marko ili netko tko će znati nastaviti njegov rad.

18 svibnja mladi mladima Suvremeno okruženje u kojem živimo karakterizira izniman napredak znanosti. Ona nam je u različitim smjerovima i na različitim područjima pružila mnogo mogućnosti koje ljudi prije samo nekoliko desetaka godina nisu mogli ni zamisliti. No uz mnogo dobroga znanost nam je donijela i mnogo odgovornosti. A tu već ulazimo na područje morala i etike, na kojem se svaki znanstveni napredak mora vezati i uz poštivanje svakoga čovjeka i njegova dostojanstva. Zato znanost i u svojem napretku uvijek mora biti u službi promicanja cjelovita čovjeka koji se njezinim dostignućima koristi na ispravan i moralno prihvatljiv način. A takvu je čovjeku potrebna i vjera i duhovnost. Upravo smo se zato u ovom broju odlučili pisati vam o odnosu znanosti i vjere, to jest o znanosti sa i bez religije. Iako se ponekad u javnosti nameće stajalište da su znanost i vjera u proturječju, duhovnost i znanost nisu na suprotnim stranama. Da je to istina potvrđuje i sama povijest Crkve koja je prva poticala napredak znanosti, pokretala sveučilišta, otvarala knjižnice i škole, što čini i danas. Osim te teme, pišemo vam i o tome koji su poznati znanstvenici svojim životom, znanstvenim istraživanjima i postignućima slavili Boga. No naša su tema i oni koji se slijepo pouzdaju u znanost, zbog čega je sve veće oslanjanje na novi znanstveni scijentizam koji neki čak nazivaju i novim ateizmom. Tako mnogi koji su vođeni samo znanošću iskoriste svoje znanje na pogrješan način, a to za posljedicu ima sve neprihvatljivija sredstva za ubijanje, odnosno opasnije ratove. Moramo imati na umu da znanost može ponuditi mnoga rješenja i izliječiti bolesti, no za probleme koji se dogode kad znanost utihne i nema odgovora rješenja može ponuditi samo Bog. Snimio: Z. Atletić Mladi u ozračju suvremene kulture Uzori u svakidašnjici (39) Suvremeno okruženje u kojem živimo obilježeno je tehnološki visokorazvijenim svijetom. A dio su toga društva i brojni kršćani, osobito mladi kojima se kroz prizmu znanosti propagira ideja takozvane»neutralne«kulture koja im zamagljuje pogled na prave životne vrijednosti. Razvijajući se u takvoj kulturi, suvremeni je čovjek postupno izgubio ili gubi svoj smisao. Zato je u posljednjih 20 godina objavljen zamjetan broj istraživanja o odnosu religije i znanosti. Naime, razvoj suvremene znanosti otvara mnoge mogućnosti i pitanja, ne samo u smislu općih društvenih, kulturnih i ekonomskih promjena, nego i u smislu promjena u izgradnji ljudskoga identiteta i vjerovanja. Mladi su tu pogotovo izloženi mnogim razmišljanjima koja proizlaze iz raznih znanstvenih otkrića i teorija, među kojima ima i onih koje im sugeriraju da im vjera i duhovnost nisu nužni za život. Zato se može zamijetiti kako mladi imaju određene poteškoće u tom odnosu. Tomu u prilog govore i rezultati istraživanja dr. sc. Valentine Mandarić. Ona upućuju na to da mladi na našim prostorima imaju vjersko opredjeljenje, ali istodobno pokazuju sve izraženiju tendenciju da vlastitu vjeru žive izvan institucije, odnosno izvan Crkve. Većina mladih izjašnjava se religioznim, odnosno katolicima, a opet se nikada kao danas nije događalo takvo udaljavanje mladih od Crkve, posebno nakon primanja sakramenta potvrde. U mnogih mladih koji se osjećaju dijelom Crkve uočava se velik raskorak između životnoga iskustva i prihvaćanja nauka koji Crkva naviješta. Autorica navodi da se mladi smatraju religioznima, a opet mnogi podupiru kontracepcijska sredstva, umjetnu oplodnju, pa čak i pobačaj. S druge strane, mladi još uvijek u Crkvi vide važnoga i aktivnoga čimbenika u rješavanju gorućih društveno-socijalnih problema, ali Crkvu ne vide kao važnoga partnera znanosti i predlaganja moralno-etičkih norma u društvu. Jednako tako, nije nam teško primijetiti da suvremeno društvo u kojem živimo karakterizira stalna potraga za srećom i istinom. Djeca se rađaju u složenom tehnološki visokorazvijenom svijetu i imaju mnogo, pa i previše informacija za koje još nisu ni dovoljno spremna ni dovoljno zrela. Umjesto da im u tome pomogne, današnja im kultura nudi model čovjeka koji odbacuje sve što je razumom neshvatljivo i što ga nadilazi te je kao takav bitno osiromašen u odnosu na viđenje čovjeka kako ga zamišlja i predlaže Crkva. Jer, htjeli si to priznati li ne, potpun i ostvaren čovjek svoje znanje ne crpi samo iz razuma, nego i iz božanske objave. Sluga Božji Ante Gabrić Otac Ante Gabrić bio je katolički svećenik, isusovac i misionar. Rođen je kao osmo dijete u obitelji u Metkoviću, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda srednje prije nego što se odlučio za isusovačko sjemenište u Travniku. Maturirao je 1933., a iste je godine primljen i u isusovački novicijat u Zagrebu. Upisao je studij filozofije, a godine vratio se u Metković i objavio roditeljima da ide u Indiju kao misionar. Godinu je dana u Indiji učio engleski i bengalski jezik, a zaređen je za svećenika. Posvetio se misionarskom radu s hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Često ga se moglo vidjeti sa siromašnima i odbačenima. Tako se posebno brinuo za udovice hindusa koje nakon suprugove smrti nisu bile sposobne zakonski naslijediti imovinu koju su skupa stekli za vrijeme svoga braka te su zbog pritiska rodbine i šire zajednice bile protjeravane. Osnivao je male seoske škole, zanatske škole i bolnice te gradio kapelice, a pomagao je i u gradnji koliba, nasipa i putova. Osnovao je misijsku postaju»maria Polli«u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama, a tijekom života pokrstio je tisuće ljudi. Mnogi ga pamte i po prijateljstvu s Majkom Terezijom s kojom je usko i često surađivao. Umro je godine u Kalkuti, a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji»maria Polli«. Na sprovodu je bilo oko ljudi svih vjera. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je u 28. veljače u Zagrebu biskupijski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića, na dan 100. obljetnice njegova rođenja. Dva reda spoznaje istine Kada se govori o pitanju odnosa vjere i znanosti, kao dominantna paradigma kroz koju se taj odnos nastoji shvatiti nameće se koncept konflikta i nemogućnosti kohabitacije vjere i znanosti. No objekt vjere i objekt znanosti nisu istovjetni. Znanost se bavi onim što je spoznatljivo ljudskim osjetilima, a vjera na jasan način čini korak dalje od toga i ulazi u područje transcendentalnoga. Ako vjera i znanost ostaju unutar vlastitih okvira, tada i ne može doći do konflikta ili prijepora među njima. Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu»gaudium et spes«naglasak stavlja upravo na takvo razlikovanje.»postoje dva reda spoznaje, koji su različiti, tj. vjere i razuma«, stoji u konstituciji, a»crkva se ne protivi tomu da se umjetnost i znanost, svaka u svom djelokrugu, služe svojim načelima i svojom metodom«. Priznanjem te opravdane slobode Crkva potvrđuje zakonitu samostalnost kulture, a posebice znanosti, naglašava»gaudium et spes«. Da znanost i vjera nisu u neizbježnom odnosu konflikta objašnjavaju i drugi važni dokumenti Katoličke Crkve. Tako papa Ivan Pavao II. encikliku»vjera i razum«(fides et ratio) započinje idejom da su vjera i razum dva krila kojima se ljudski rod uzdiže k promatranju istine.»sam Bog je pak onaj koji je usadio u srca ljudi nastojanje da spoznaju istinu i da najposlije ipak spoznaju i njega kako bi spoznavajući i ljubeći njega prispjeli isto tako k punoj istini o samima sebi«, nastavlja Ivan Pavao II. U enciklici sada sveti papa izravno se obratio i znanstvenicima riječima:»onaj»bog je kriv za sve«znanost je do današnjega dana iznimno napredovala, a opet nije svemoguća. Pružila nam je mnogo mogućnosti koje ljudi prije nekoliko desetaka godina nisu mogli ni zamisliti, a kamoli oni koji su zemljom hodali prije nas. No uz mnogo dobroga, stvari dobivene znanošću donijele su nam i mnoge odgovornosti kako bismo ono što nam je dano mogli upotrijebiti u dobre svrhe. No kad ljudski um i djelovanje Zloga odluče drukčije, stvari krenu po zlu. Svijetom se najglasnije šire vijesti o novim ratovima, ubojstvima, mučenjima, smrti mladih ljudi itd. I tada se počinju postavljati mnoga pitanja. Kako se to sve događa ako je Bog čisto dobro? Zašto Bog, ako je svemoćan, ne želi pomoći potrebitima? Zašto se sve to zlo moralo dogoditi baš meni? I nakon mnogih razmatranja u dubini naših misli dolazimo do zaključka:»bog je kriv, ne želi nam pomoći.«u takvim se trenutcima i oni koji su gorko nijekali njegovo postojanje ipak odluče optužiti i okriviti Svemogućega. Jer nije bitno to što i mi Znanost i Znanost i vjera međusobno se nadopunjuju U najtežim trenutcima prepustite Bogu svoje brige koji se bavi znanošću sasvim je svjestan da istraživanje nikad ne prestaje, čak ni onda kada se tiče nekog ograničenog dijela svijeta ili čovjeka. Ono ga naime upućuje u smjeru onoga što se nalazi ponad neposrednih predmeta studija, to jest prema pitanjima koja otvaraju pristup k otajstvu.«dakle, znanosti i vjeri nije predodređen konflikt. Jer prava znanost, ona koja traga za istinom, ne može biti u proturječju s vjerom. imamo svoj udio u događanjima oko nas, što prste u svemu oko nas ima i»otac laži«, jer tako je najlakše - optužiti Onoga koji nam je sve to omogućio. Još su Adam i Eva doveli svijet u položaj da se bori sa zlom, da budu protjerani iz ljepota edenskoga vrta zbog utjecaja Zloga. Bog nam sigurno nije namijenio mnoge stvari koje danas siju smrt, nego su one iskorištene na pogrješan način. Mi ne shvaćamo ili jednostavno ne želimo shvatiti da Bog svakim danom sve više daje ljudima, ali i sve više traži. On nas želi u borbi protiv Zloga koji pokušava zavladati ovim svijetom, kad se u raju već»nije mogao nametnuti«. Zato moramo shvatiti: Bog jest svemoguć, ali dana nam je velika odgovornost i moć. Znanost može ponuditi mnoga rješenja, izliječiti bolesti, prekinuti ratove, udahnuti ono božansko na zemlju. No na probleme koji se dogode kad znanost utihne rješenja može ponuditi samo Bog. Prije nego što se spomenemo Onoga kojega smatramo krivcem, valjalo bi samo reći:»isuse, misli ti i budi nam na pomoć.«jer riječ Božja ostvarit će se i ovisno o našem trudu i nastojanju, nekomu će donijeti spasenje, a nekomu osudu.

19 27. svibnja Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak Sklad vjere i znanosti Kao što smo već više puta istaknuli, iako možda naizgled proturječni, duhovnost i znanost ne moraju stajati na suprotnim stranama. Rad i istraživanja u znanosti ne umanjuju vjeru, isto kao što vjera ne stoji na putu ljudima koji se žele posvetiti znanosti. Čovjek kroz vjeru može dobiti snagu i ideju koja mu pomaže u njegovu znanstvenom radu i preko koje se istodobno razvija kao osoba u oba područja. Jedan od najvećih umova Albert Einstein jednom je prilikom rekao da je»znanost bez religije hroma, a religija bez znanosti slijepa«. Ta rečenica lijepo opisuje sklad u kojem se znanost i duhovnost mogu nadopunjavati i skupa napredovati. Slično Einsteinu razmišljao je i Isaac Newton, koji je također u svojoj znanosti veličao Boga. Istom se mišlju vodio i veliki fizičar Max Planck i mnogi drugi. Kako je napisao Lucas Ioannes, znanstvenik i vjernik, znanost i vjera su komplementarne. Svoju tvrdnju potkrijepio je i izjavom pape Pia X. koji je objasnio kako se vjera i znanost nadopunjuju:»na prvom se mjestu mora držati da je objekt jedne potpuno različit od objekta druge i od njega odijeljen jer se vjera bavi isključivo stvarju za koju znanost tvrdi da je u sebi nespoznatljiva. Dakle potpuno im je različito područje dodijeljeno: znanost je sva u stvarnosti pojava, u koje vjera uopće ne zalazi; ona se naprotiv bavi božanskom stvarnošću koja je znanosti potpuno nepoznata. Iz toga se izvlači zaključak da između vjere i znanosti ne može nikada doći do razdora jer ako svaka od njih drži svoje područje, ne će se nikada moći susresti, pa stoga ne može među njima ni doći do proturječnosti.«mnogi smatraju ili da vjera mora biti podređena znanosti ili da se znanost mora podrediti vjeri, ali to nije ispravno stajalište. Iz takvih razmišljanja proizlaze sukobi i potiče se netrpeljivost koja još više odvaja i čini pristrane pobornike čiste znanosti bez vjere i pobornike vjere koja potpuno isključuje znanost. I duhovnost i znanost imaju svoje istine koje, ako se interpretiraju i shvate na ispravan način, ne prkose jedna drugoj, nego se međusobno jačaju i učvršćuju. S tim stajalištem treba promatrati sva znanstvena istraživanja i nova otkrića jer su i ona došla i dolaze od Boga. vjera bok uz bok Prava znanost traga za Istinom Vjera ne smije biti»stigma«veliki ljudi,»povijesne veličine«, sinonimi su napretka čo- samo vjernik, nego i zaređen čoriju u tom vremenu odbacila zbog = mc 2 «mnogo smo puta vidjeli u tovo redovito skriva da je bio ne bio vjernik. Crkva je njegovu teo- poznate - ikoničnu formulu»e vječanstva, a njihova imena»urezana«su u naše pamćenje - Kristofor Kolumbo, Isaac Newton, Albert Einstein i Nikola Tesla samo su neki od njih. I dok se u njihovim biografijama ističu njihova najveća postignuća, kada je u pitanju njihova vjera, silan je trud da ju se sakrije - kao da je biti vjernik nešto nazadno, sve u pokušaju da se diskreditira istina da»ljudi od Boga«mogu biti i»ljudi od znanosti«. Jedan od najvećih»vjernika znanstvenika«za kojega se govjek je Ruđer Bošković, u prvom redu isusovac, a zatim i znanstvenik poznat po svojem radu na područjima matematike, fizike i astronomije. Također je malo poznato da je Gregor Mendel, kojega se smatra otcem moderne genetike, bio augustinac. On je istraživao nasljedne osobine biljaka i među ostalim imenovao određene osobine koje se pojavljuju kod potomaka dominantnim i recesivnim. Nikola Kopernik, astronom i fizičar koji je postavio heliocentrični sustav, također je manjka znanstvenih dokaza, a ne zbog krivovjerja. Valja istaknuti da su i dvojica fizičara koji se smatraju jednima od najvećih u povijesti, Isaac Newton i Albert Einstein, također bili vjernici. S radom Isaaca Newtona, kojega se smatra nevjerojatno originalnim teoretičarem znanosti, upoznali smo se još u osnovnoj i srednjoj školi učeći o optici, njegovim trima zakonima, gibanju i sili, čija je jedinica imenovana njemu u čast. Općenite informacije o radu Alberta Einsteina malo komu nisu medijima, kao i u brojnim udžbenicima. U ovom kontekstu posebno je zanimljiv jedan njegov citat:»mislim da je znanost bez religije hroma, a religija bez znanosti slijepa«, kroz koji možemo tumačiti i temelj ovoga teksta - religija i znanost nisu u suprotnosti, nego su dva dijela koja se međusobno nadopunjuju. Vjera ni na koji način ne smije biti nešto što diskreditira velike znanstvene umove, nego dapače, pokazatelj različitosti pristupa znanosti i međusobne tolerancije. Foto: Shutterstock Novi znanstveni scijentizam Kako bismo shvatili pojam scijentizma, trebamo ga definirati. Prema stranicama koje se bave filozofijom i teologijom, scijentizam se definira kao»ideologija koja izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života«. Za tu je ideologiju karakteristično pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti. Također, treba istaknuti da unutar scijentizma postoje dvije struje. Jaki/tvrdi scijentizam smatra da je empirijska znanost jedini izvor našega znanja o svijetu. Međutim slabi/blagi scijentizam tvrdi da je empirijska znanost zasad najbolji izvor racionalnih vjerovanja. Osim toga, časopis»vijenac«piše da je scijentizam utemeljen na nekoliko stupova: racionalizam, empirizam, pozitivizam i utilitarizam. Sve veće oslanjanje na znanost neki nazivaju i novim ateizmom. Mnogi smatraju da se taj fenomen dogodio upravo na početku 21. stoljeća. Scijentizam je usmjeren na to da prirodne znanosti konačno dokažu da nema Boga. Želi se dokazati da je religija prevladana i da je praznovjerje. Osim toga, religija je predstavljena kao izvor svakoga zla u društvu. Scijentizam nije isto što i znanost. On se može protumačiti i kao znanstveni ekspanzionizam -»znanost nema granica«. Prema pobornicima scijentizma, znanost se može proširiti i na područja koja ne pripadaju znanosti. Taj pokret želi sve pretvoriti u nešto mjerljivo i opipljivo i to je jedina odrednica objektivnosti. Sve što se znanstveno istražuje mora biti predvidljivo i pod kontrolom. Mnogi su postavili pitanja u vezi s umom te našim razmišljanjima i osjećajima. Kako njih pretvoriti u nešto mjerljivo? Kako se mjere moralni osjećaji? Kako to da postoji sam koncept religije? Mnogi novi atesti stoga će tvrditi da vjera nema znanstvene osnove i tako će degradirati sve one koji vjeruju. Na kraju trebamo se zapitati ne osiromašuje li onda scijentizam znanstvenu raspravu i promišljanja? Nagrađujemo»Točan odgovor na pitalicu iz broja 17. je: Alžir, a nagrađena je Štefanija Šoštarić iz Lepoglave. Čestitamo!«Novi nagradni zadatak Dragi čitatelji, ovotjedno pitanje glasi: Kojoj se poljskoj svetici Isus ukazivao više puta tijekom života? Bolovala je od tuberkuloze te umrla u 33. godini. Odgovore šaljite na: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, e-adresu: mladi@glas-koncila.hr ili telefaks: 01/

20 svibnja sedam dana u hrvatskoj susret Svjedočenje aktivistice pokreta za život Bernadette Smyth PRISJETILI se prve velike razmjene ratnih zarobljenika prije 26. godina, kada je po načelu»svi za sve«razmijenjeno 288 logoraša u Lipovcu, u utorak 22. svibnja u organizaciji Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. POTPISANI ugovori između Ministarstva državne imovine i gradonačelnika i načelnika Primorsko-goranske županije, kojima ministarstvo daruje ili prepušta na uporabu lokalnoj samoupravi nekoliko nekretnina, u utorak 22. svibnja. Uz ostalo i Gradu Malomu Lošinju bivšu vojnu nekretninu»dom JNA«i»Bećarušu«, za osnivanje Centra za znanost o moru. ORGANIZIRANA konferencija o osnovnim značajkama Zakona o zdravstvenoj zaštiti u utorak 22. svibnja u Opatiji. OTKRIVENO spomenobilježje na mjestu masovne grobnice žrtava iz Domovinskoga rata na mjesnom groblju u Dragoviću kod Pakraca u utorak 22. svibnja. POTVRDIO predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković nakon sastanka stranačkoga vodstva u ponedjeljak 21. svibnja da će Darko Horvat biti predložen za ministra gospodarstva, a ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić za potpredsjednika Vlade. OBJAVLJEN bilten Srpskoga narodnoga vijeća u ponedjeljak 21. svibnja u Zagrebu o slučajevima nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima tijekom prošle godine u Hrvatskoj. POKRENULA ustavne tužbe Građanska inicijativa»narod odlučuje«, izvijestila je u ponedjeljak 21. svibnja, protiv gradova Rijeke i Samobora jer su, tvrde, svojim građanima uskratili osnovno ustavno pravo da se izjasne po pitanju referenduma, a Zagreb, Osijek i Rijeku tužit će jer su svojim građanima naplatili porez na referendum. PORINUT brod»siem Ashanti«za prijevoz automobila nosivosti tona, dugačak 200 metara, širine 32 metra, koji može prevesti 7000 automobila na 13 paluba za ganskoga naručitelja»auto Marine Transport«u subotu 19. svibnja u brodogradilištu»3. maj«u Rijeci. IZABRAN novi predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskoga rata RH - Zoran Maras, ratni pripadnik Specijalne jedinice policije»omega«bjelovar, na izborno-izvještajnom saboru u subotu 19. svibnja u Zagrebu. ORGANIZIRAN Otvoreni dan Instituta»Ruđer Bošković«u Zagrebu u subotu 19. svibnja. ORGANIZIRAN edukativno-zabavni program»dan bioraznolikosti«u subotu 19. svibnja u zagrebačkom parku Maksimiru u povodu Međunarodnoga dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. OTVOREN Sajam ekoloških proizvoda»eko fjera«na kojem je svoje proizvode izložilo 50-ak ekoloških proizvođača iz cijele Hrvatske na splitskim Prokurativama u petak 18. svibnja. POČELA izgradnja akumulacije Kešinci, u blizini Đakova, koje se vrijednost procjenjuje na 13 milijuna kuna, a znatno će smanjiti opasnost od poplava na tom području, objavljeno je u petak 18. svibnja. DAROVALO Ministarstvo državne imovine u petak 18. svibnja Gradu Bjelovaru zemljište veličine oko sedam hektara na kojem je planirana gradnja nogometnoga stadiona i ostalih športsko-rekreativnih i društvenih sadržaja. OBJAVILO poziv Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u petak 18. svibnja za izradu studijsko-projektne dokumentacije za centre za gospodarenje otpadom Zagreb, Orlovnjak i Šagulje. PREDSTAVLJEN projekt izgradnje pristaništa na jezeru Sakadašu u Parku prirode Kopačkom ritu u petak 18. svibnja. PRIJAVIO Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje iz fondova EU-a projekt sanacije jame Sovjak, lokacije visoko onečišćene opasnim otpadom, obznanjeno je u petak 18. svibnja u Zagrebu. ODRŽANA konferencija za novinare u Dječjoj bolnici u Klinici za dječje bolesti Zagreb u petak 18. svibnja u povodu izlaska iz bolnice najmanjega novorođenčeta koje je preživjelo kompleksnu abdominalnu operaciju, što je drugi takav slučaj u svijetu. PREDSTAVLJENI rezultati istraživanja»koliko hrvatski građani znaju o zaštiti osobnih podataka?«u zagrebačkom Klubu Novinarskoga doma u petak 18. svibnja. POTVRDIO Hrvatski sabor u petak 18. svibnja Ugovor između hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH o europskom partnerstvu. PROSLAVILO Zapovjedništvo specijalnih snaga Hrvatske vojske u petak 18. svibnja svoj dan svečanošću u vojarni»stožerni brigadir Ante Šaškor«u Delnicama, a ujedno je proslavljena i 27. godišnjica osnutka specijalnih postrojba Hrvatske vojske. UPOZNALO predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović izaslanstvo Hrvatske vatrogasne zajednice u četvrtak 17. svibnja s pripremama za ovogodišnju protupožarnu sezonu. ČEKAJU još uvijek nadoknadu štete stočari Račinovaca i Rajeva Sela, tamošnjih 210 obitelji, četiri godine otkako je puknuo savski nasip i izazvao poplavu u županjskoj Posavini, rečeno je u četvrtak 17. svibnja na sjednici Stožera za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije u Račinovcima. PROSLAVLJENA 45. obljetnica riječkoga Sveučilišta u tamošnjem Sveučilišnom kampusu u četvrtak 17. svibnja. POLOŽENI vijenci na grob prvoga potpredsjednika Hrvatskoga sabora Stjepana Sulimanca, na mjesnom groblju u Turnašici kod Pitomače u četvrtak 17. svibnja povodom 24. godišnjice smrti, a služena je i zadušnica u tamošnjoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva. OTVOREN informativno-edukativni simpozij stručnjaka koji pružaju skrb hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata -»Zakonski okvir i EU projekti«na Zagrebačkom velesajmu u četvrtak 17. svibnja. OTVOREN međunarodni sajam dentalne medicine»dentexe«u četvrtak 17. svibnja u Zagrebu. ORGANIZIRANA konferencija»sigurno djetinjstvo: prevencija nasilja od predškolske dobi«u zagrebačkom Kongresnom centru»forum«u četvrtak 17. svibnja. PREDSTAVLJENI rezultati istraživanja»europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2015/2016 (CroCOSI)«u četvrtak 17. svibnja u Ministarstvu zdravstva. POČELA provedba međunarodnoga projekta FORRET - projekta prekogranične suradnje šumske retencije za integrirano upravljanje rizicima od poplava, okolišem i šumama u Hrvatskim vodama u Zagrebu u četvrtak 17. svibnja. Tomislav Šovagović Borba za»poruku istine i kulture života«. Tako bi se u jednoj rečenici moglo sažeti predavanje Bernadette Smyth, osnivačice i direktorice najveće»pro life«udruge u Sjevernoj Irskoj»Precious Life«(Dragocjen život), na Prvoj međunarodnoj konferenciji»život, dakle, biraj«, održanoj od 27. do 29. travnja u Zagrebu. Najzvučnija govornica na konferenciji Smyth svoju je udrugu osnovala godine nakon što je vidjela sliku pobačenoga djeteta. Različitim kampanjama educiranja javnosti i razotkrivanja laži koje promovira industrija smrti»precious life«afirmirao se kao jedan od najsnažnijih pokreta te vrste u Europi. Udruga svakodnevno aktivno radi na ulicama, a u nju su uključene osobe iz svih dijelova društva. Zajednička im je golema ljubav prema nerođenoj djeci i njihovim majkama. Od početka djelovanja Bernadette Smyth smanjio se broj žena koje su odlazile iz Sjeverne Irske napraviti pobačaj u Engleskoj. Ta supruga, majka četvero djece i baka petero unučadi bila je aktivno uključena i u borbu za život preminuloga liverpoolskoga dječaka Alfieja Evansa, na kojem se, prema njezinu mišljenju, slomila sva nepravednost pravnoga sustava.»presuda nad njim nalik je presudi nad svakim nerođenim djetetom«, napomenula je u svojem izlaganju. Molitva unatoč ovozemaljskim zakonima»u protekla dva desetljeća svakodnevno sam posvećena djeci i majkama koje sam spašavala od užasa pobačaja. Različita su iskustva, najprije me ignoriraju, zatim se smiju, pa optužuju, ali na kraju pobjeđujem«, svjedočila je u svojem predavanju aktivistica Smyth, koja je naučena i na medijsku mašineriju lažnih optuživanja, zbog kojih je i sudski procesuirana, ali i oslobođena većine optužaba zbog svojega predanoga rada. Ne namjerava odustati jer smatra da je borba za svako dijete smisao putovanja duboko prema Božjemu srcu. Priznaje da zbog napornoga rada često nema vremena ni za svoje bližnje, no željela je i dolaskom u Hrvatsku pokazati koliko je važno skrbiti se o svakom nerođenom djetetu.»božje srce u našem srcu kuca za svako nerođeno dijete, gdje god se ono nalazilo, u Irskoj, Indiji, Africi, Hrvatskoj, Europi«, navela je, ističući dragocjenost dara života. Prisjetila se i prvoga uhićenja prije 19 godina, kada se u policijskom vozilu osjećala poput kriminalca. Čak su se i njezin suprug i djeca pitali:»o moj Bože, što ona sada radi?priznajem da tada, dajući otiske prstiju, nisam znala na što me točno Bog poziva, koji je smisao mojega prosvjedovanja i angažmana, bila sam uplašena mogućnošću da završim u zatvoru, molila sam Boga da zaštiti moju obitelj ako se meni dogodi nešto loše«, iskreno je ispričala osnivačica»precious lifea«. Smatra da Bog čovjeku svaku krizu daje u pravo vrijeme, i nema toga križa koji čovjek ne može ponijeti, i učiniti vrijednim podnesene žrtve. Mnogo se puta suočila s pitanjem zašto se toliko daje, cijelim svojim bićem, u borbu za prava nerođenih. Napominje da joj Gospodin na duhovan način daje izvanrednu prirodnu milost vidjeti tu nerođenu djecu.»božje srce u našem srcu kuca za svako nerođeno dijeteu protekla dva desetljeća svakodnevno sam posvećena djeci i majkama koje sam spašavala od užasa pobačaja. Različita su iskustva, najprije me ignoriraju, zatim se smiju, pa optužuju, ali na kraju pobjeđujem.«ističe i važnost molitve koja jača svaku aktivnost, čak i kada svijet ili sudci prosuđuju prema ovozemaljskim zakonima. Navela je da se nikada ne treba zamarati obeshrabrenošću i malodušnošću jer će Gospodin već pokazati čovjeku smisao njegova djelovanja. Svijest o duhovnoj borbi Iznijela je i kronologiju posljednjega slučaja u kojem je najprije bila proglašena krivom, a zatim i oslobođena optužaba za uznemiravanje ispred privatne klinike za pobačaje»marie Stopes«u Belfastu godine. Kazna od dvije tisuće funta i stotinu sati društveno korisnoga rada drugostupanjskom je presudom preinačena u oslobađajuću.»molila sam devetnicu Božjemu milosrđu. Isus može učiniti nevjerojatne stvari. Katastrofu može promijeniti. Kleknula sam pred Isusa i rekla: Molim te, obrani me. Bila je nedjelja, imala sam zakazan sud u ponedjeljak. Gospodin mi je u duhu rekao - sutra je taj dan, dan pobjede. Knjiga o Jošui nam kaže: Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam. Ušla sam u sudnicu pobjednički. Moj se suprug tresao pa sam mu rekla: Ovo je taj dan. Rekao je: Kako znaš? Bog će me osloboditi. Ne će me osuditi jer me treba, sve nas treba «, otkrila je Bernadette Smyth pripovijedajući kako ju je sud oslobodio.»javni tužitelj bio je na mojoj strani. Bog je preokrenuo stvar... Nisam čak ni razumjela što govore. Mediji nisu mislili da ću biti oslobođena. Vjerujem da je Bog moj osloboditelj. On je naš spasitelj. Nikad nam ne će dati nešto što ne možemo nositi. Tražit će od nas žrtvu, ali velika je povlastica žrtvovati se za Boga. Povlastica je biti u pokretu za život i spašavati živote nerođene djece. Držala sam tolike Snimio: T. Šovagović malene u ovih dvadeset godina i vjerojatno sam to uzimala zdravo za gotovo. Nema veće radosti«, navela je aktivistica u svojem zagrebačkom predavanju.»moj posao dio je velike kampanje. Nije samo lobiranje. Lobiram na razini vlade, na europskoj razini, na britanskoj, ali dio je moje strategije i prenositi ovo na mlade generacije. Odgojila sam generacije mladih pro life ljudi. Želim da ponesu poruku istine i kulture života. Oni mijenjaju srca i umove. U mojoj zemlji, Sjevernoj Irskoj koja je dio Velike Britanije, nema pobačaja jer nismo prihvatili zakon o pobačaju godine. Stotine tisuća djece rođene su u mojoj zemlji. Ne bi bili rođeni da je pobačaj legaliziran. Vidimo da se životi mogu spasiti. Naše opredjeljenje mora biti beskompromisno, sve mora biti učinjeno sa sviješću o duhovnoj borbi koja pogađa svijet kako bi uništila malene stvorene na Božju sliku«, rekla je, podsjećajući da je i irski zaštitnik sv. Patrik bio jasan u vrijeme kada je poganstvo preuzimalo Irsku, a kršćanska vjera je uzdrmana i razvodnjena. Tada je, naglasila je, sv. Patrik upalio vatru vjere i Duha Svetoga, vatru koja se nikada kasnije nije ugasila. Devetnica Božjemu milosrđu Nakon oslobađajuće presude otišla je ponovno pred spomenutu kliniku»marie Stopes«i proživjela iznova čitavu medijsku torturu i zaključila da je najvažnije da njezina obitelj ne pati.»kada čovjek stane u obranu malenih, mora znati da ima velikoga branitelja na svojoj strani, svemogućega Boga koji kaže: Učinit ću vas braniteljima, jer nemam drugoga tijela, nemam drugoga glasa, nemam drugu osobu nego tebe kao instrument. Kad se prepustimo, on može učiniti velike stvari za nas. Moramo biti poslušni, a ne kao ja koja nisam poslušala svoga supruga taj dan da ne idem pred kliniku, nego svoga odvjetnika, i trpjela sam posljedice toga neposluha čekajući policiju da mi se na Božić pojavi na vratima jer sam prekršila sudsku zabranu iz neznanja. Ponižena sam i to dijelim s vama. Moramo primati savjete jedni od drugih i biti ujedinjeni, u ljubavi, jer ljubav osvaja. Nakon toga iskustva shvatila sam da mi je Bog dao pravoga muža. Jako volim svoga muža. Bog mi ga je dao da me podržava, ne da se bavi onim čim se ja bavim. On je tiha i plemenita osoba. Nije zapaljiv kao ja. Bez njega nisam ta koja jesam. Ujedinjeni smo. Jako je važno biti u zajedništvu s bračnim drugom jer ste odgovorni jedno za drugo«, povjerila se sjevernoirska aktivistica za pravo na život. Nakon svega uspjela je spriječiti dvije majke da počine pobačaj, što smatra jednom od većih pobjeda.»ohrabrila me spoznaja da sam unatoč svemu omogućila život dvaju novorođenčeta. Božja milost nadahnula me iako sam se pitala zašto moja djeca moraju gledati majku na vijestima kao zadnjega kriminalca«, kazala je, sretna zbog prilike biti»veleposlanicom Krista«u ovom svijetu, boriti se za svaku ručicu, noge, srce nerođenoga djeteta.»moja malenkost dio je mnogo veće, Božje kampanje«, zaključila je Bernadette Smyth, iznoseći još niz iskustava iz svojega djelovanja, ohrabrujući i nove naraštaje da nastave njezino djelo, kako bi još hrabrije i predanije nosili»poruku istine«, jer»još je ostalo mnogo toga učiniti u svakodnevnoj borbi - za život«.

21 27. svibnja SRPSKI ZLOČINI G NA SLATINSKOM PODRUČJU (10) Nizanka donosi kronologiju i opise zločina srpskih paravojnih postrojba na slatinskom području u Balincima, Četekovcu i Čojlugu 4. rujna te Voćinu, Humu i okolici od sredine srpnja do sredine prosinca 1991., kao i popise žrtava i osumnjičenih za zločine prema knjizi dr. Miljenka Brekala»Slatinska kronika Domovinskoga rata«. Tomislav Vuković Primitivne laži za podizanje borbenoga morala Popis dvadeset i devet srpskih ekstremista i terorista okrivljenih za zločine u Voćinu, Humu i okolici, koje je optužilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, završava sljedećim osobama:»21. okrivljeni Predrag Bosanac, sin Dmitra i Nade r. Zeba, rođen 26. srpnja u Ćeralijama, gdje je prebivao u Ulici Petra Preradovića 5, općina Podravska Slatina, JMBG: , matičar u Voćinu, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Beška, općina Inđija, Ulica Dunavska 67, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije pod rednim brojem: 15300/2000, broj rješenja o državljanstvu: /98 od 26. siječnja godine, u bijegu okrivljeni Krsto Tomašević zv. Krle, sin Pere i Smilje r. Muselinović, rođen 27. rujna u Sekulincima, gdje je i prebivao na kbr. 133, općina Podravska Slatina, ostali podatci nepoznati, u bijegu okrivljeni Borislav Tomašević, sin Joce i Ruže r. Kovačić, rođen 22. listopada u Sekulincima, gdje je i prebivao na kbr. 129, općina Podravska Slatina, JMBG: , s prijavljenim prebivalištem u mjestu Hrtkovci, općina Ruma, Ulica Krajiška 3a, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije pod rednim brojem: 46871/2002, broj rješenja o državljanstvu: od 15. svibnja godine, u bijegu okrivljeni Davor Bosanac zv. Gara, sin Dragana i Zore r. Pejić, rođen 1. listopada u Voćinu, općina Podravska Slatina, JMBG: , s prijavljenim prebivalištem u mjestu Kuzmin, općina Sremska Mitrovica, Ulica Savska 31, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije pod rednim brojem: 8745/2002, broj rješenja o državljanstvu: /02 od 11. prosinca godine, u bijegu okrivljeni Veselko Petrušić, sin Rajka i Rajke r. Repić, rođen 20. prosinca u mjestu Popovac, JMBG: , prebivao u Humu 39, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Petrovaradin, općina Novi Sad, Ulica Tesana Podrugovića 14, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije, pod rednim brojem: , broj rješenja o državljanstvu: /2000 od 4. listopada godine, u bijegu okrivljeni Ranko Lukić, sin Vladimira i Jele r. Radaković, rođen 25. svibnja u Voćinu, prebivao u Humu kbr. 29, općina Podravska Slatina, ostali podatci nepoznati, u bijegu okrivljeni Rade Ivanović, sin Milojka i Gospave r. Miličić, rođen 15. veljače u mjestu Vlatkovići, općina Skender Vakuf, BiH, JMBG: , prebivao u mjestu Popovac kbr. 6, SO Podravska Slatina, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Ćala, općina Novi Kneževac, Ulica Vuka Karadžića 51, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije, općina Novi Kneževac, mjesna kancelarija Ćala, redni broj: 2727/2004, broj rješenja o državljanstvu: od 30. prosinca godine, u bijegu okrivljeni Milenko Ivanović, sin Đorđa i Gospave r. Marić, rođen 15. srpnja u mjestu Vlatkovići, općina Skender Vakuf, BiH, JMBG: , prebivao u mjestu Popovac kbr. 9, SO Podravska Slatina, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Mokrin, općina Kikinda, Ulica Vuka Karadžića 11, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije pod rednim brojem: 8864/2004, broj rješenja o državljanstvu: /2002 od 24. lipnja godine, u bijegu okrivljeni Milutin Popović,sin Danice Popović, rođen 20. listopada u mjestu Jasenaš, općina Virovitica, prebivao u Voćinu, Trg Karaule 8, JMBG: , s prijavljenim prebivalištem u mjestu Grocka, općina Grocka, Ulica Hajduk»Ideološka indoktrinacija Srba u Hrvatskoj dosegnula je svoj vrhunac i na okupiranom području općine Podravska Slatina. Hrvati su prikazivani isključivo kao neprijatelji, a nova je demokratska vlast u Republici Hrvatskoj kontinuirano optuživana kao recidiv ustaštva.«veljka 2. dio broj 12, Republika Srbija, upisan u Matičnu knjigu državljana Republike Srbije pod rednim brojem: 67225/34/2002, broj rešenja: /01 od 30. rujna 2000., u bijegu...«(miljenko Brekalo:»Slatinska kronika Domovinskoga rata«,»svjetla grada«, Osijek, 2017., str ).»Ratni bilteni Gudnoga«Proučavajući zločine srpskih pobunjenika na slatinskom području, dr. Brekalo nije se zaustavio samo na činjenicama/faktografiji, nego je pokušao proniknuti i u povijest velikosrpske misli kako bi se što bolje mogli razumjeti uzroci mržnje, koja je početkom devedesetih prošloga stoljeća svom silinom i okrutnošću dobila zamaha. Ta je svojevrsna ideološka indoktrinacija Srba u Hrvatskoj dosegnula svoj vrhunac i na okupiranom području općine Podravska Slatina. Hrvati su prikazivani isključivo kao neprijatelji, a nova je demokratska vlast u Republici Hrvatskoj kontinuirano optuživana kao recidiv ustaštva. Istina, objektivnom analizom lako je doći do zaključka kako je riječ o vrlo prizemnoj i primitivnoj promidžbi, što pokazuje i»ratni bilten Gudnoga«koji je izdavala Komanda Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije. Bilteni su pisani na latinici,»tekstovi nisu lektorirani, a sadržavali su informacije, pjesme i viceve s ciljem podizanja borbenoga morala«.»tiskani su na šapirografu, a svaki je sadržavao sedam stranica formata A-4«(str. 475.). Naslovnica biltena srpskih pobunjenika Voltaire, Mao Ce-tung i vatikanski lobi Već u prvom broju»ratnoga biltena Gudnoga«razvidna je urednička koncepcija:»pošto se je naš oslobodilački pokret proširio do ovoliko velikih razmjera, javila se i potreba za izdavanjem ovog Ratnog bilttena. Nalazimo se u jednom ne samo oružanom ratuu već i psihološkom i političkom. Naravno, sve su to korjeni istog stabla, jer kako reče Volter: da je plotika vještina da se laže u pravi čas. Na tako davno Mao-Ce Tung je takođe rekao Politika je rat bez prolivanja krvi, rat je krvava politika. Mi bi smo još dodali prljava i genocidna... Danas smo svjedoci bestijalne propagande protiv svega što je srpsko, ne biraju se sredstva, čak ni najgnusnije laži. Ova roba uspješno se plasira preko vatikanskog lobija na evropsko tržište. Kada im oduzmemo ove laži oduzećemo im momente sreće, jer sva njihova priopćenja i nisu ništa drugo do spisak izgubljenih želja i propalih snova. Naš bi narod rekao: što je babi milo to joj se i snilo«(str ). Svakako je zanimljiva i biltenova analiza uzroka rata:»za neke naše ljude sadašnje borce, rat je počeo mnogo ranije. Mnogo toga se radilo u ilegali, pod stalnim strahom da im ustaše ne zakucaju na vrata ne pobiju njih same i njihove porodice. Pre tri mjeseca pod vodstvom novoformiranog Štaba TO Podravska Slatina pristupilo se organiziranoj borbi protiv ustaške hrvatske vlasti, koju srpski narod nije mogao prihvatiti nakon višestranačkih izbora u Republici Hrvatskoj. Srpski narod ni tada pa ni danas nije u ratu sa hrvatskim narodom, ve sa hrvatskom vlašću i njenim plaćenicima, ustašama i bojovnicima«(476.). Predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je, očekivano, najčešća meta velikosrpskih ideologa, pa i u Teritorijalnoj obrani SAO Zapadne Slavonije:»Da li je Franjo Tuđman nasljednik Ante Pavelića i ustaštva? Na ovo pitanje možemo kratko odgovoriti: da... Da mu nisu nepoznate ni Hitlerove metode govori miniranje Banskih dvora kao što je Hitler spalio Rajhtag kako bi za svoje zločine dobio argumente protiv druge strane«(str. 480.). Nije zgorega spomenuti imena i prezimena nekih pobunjenih Srba koji se spominju u biltenu:»nažalost moramo da odamo i veliku počast i priznanje našim poginulim drugovima, prijateljima, rođacima, saborcima Teodoru Kuzmiću, Bori Popoviću, Jovici Buzadžiću i Živku Milakoviću koji su poginuli u izvršenju zadataka«(str. 477.). Kao što je spomenuto, velikosrpski projekt u tzv. SAO Zapadnoj Slavoniji bačen je na povijesno smetlište hrvatskim vojno-redarstvenim akcijama»orkan 91.«i»Papuk 91.«. Završetak KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE»Anima angelica«velikoga domoljuba Ive Prodana Vladimir Lončarević Pravaštvo je, poznato je, unatoč Starčevićevim kritikama klerikalizma, bilo vrlo rašireno među hrvatskim svećenstvom, a među onima koji su ga posebice širili u Dalmaciji bio je don Ivo Prodan, ili dum, kako također pisahu, uvelike zaslužan i na kulturnom polju. Rođen je 31. prosinca u Janjini na Pelješcu. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. Za svećenika je zaređen Radio je kao profesor na bogosloviji u Zadru, gdje je započeo svoje novinarsko i političko djelovanje. Najprije je započeo suradnju s don Mihom Pavlinovićem, no uskoro se razočarao u rad njegove Hrvatske narodne stranke, koja je nakon Pavlinovićeve smrti postala liberalna, te je prionuo uz pravaštvo. Od surađivao je u zadarskom listu»la Dalmazia Cattolica«, koji je posve pohrvatio, a Veliki borac za hrvatsko nacionalno jedinstvo i samostalnu hrvatsku državu, bio je dum Ivo Prodan i veliki kulturni radnik, objavivši veoma važne izvore za povijest hrvatske glagoljice. podnaslov»katolička Dalmacija«pretvorio u naslov, utemeljivši ujedno Katoličku hrvatsku tiskaru.»katolička Dalmacija«izlazila je do 1898., a potom je izlazila kao»hrvatska - Croatia«do pod geslom»bog i domovina«. Bio je isto tako izdavač i urednik»hrvatske: Bogu i Hrvatskoj - časopisa za pouku i zabavu, za zdravu prosvjetu, za hrvatski jezik«od do te opet od do Od list izdaje prilog»hrvatska Kruna: glavno glasilo Stranke prava u Dalmaciji - za narodnu cielokupnost i slobodu«koje se već sljedeće godine osamostalilo, a Prodan ga je uređivao do Kao prvak dalmatinskoga pravaštva okupljao je pravaše i zagovarao jedinstvo hrvatskoga naroda i samostalnost države na temelju prirodnoga i povijesnoga hrvatskoga državnoga prava, suprotstavljajući se odlučno talijanskomu autonomaštvu, srpstvu i nijemstvu u Dalmaciji i drugim hrvatskim zemljama i stvaranju zajedničke jugoslavenske države. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču, gdje»brani kao lav sve hrvatske vrijednosti«(l. Rusković), boreći se za samostalnost hrvatske države, što je bila i ostala konstanta njegove ukupne politike. Stvaranje Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije vrlo je teško primio, osobito pad Zadra i dijelova Dalmacije pod Italiju, ali je, unatoč tomu, ostao živjeti u Zadru odbivši kanoničko mjesto u Dubrovniku i mirovinu jer nije želio primati»plaću iz Beograda«, a za života nije kročio u Jugoslaviju - radije je ostao živjeti s ljutim protivnicima talijanašima. No tiskaru je morao prebaciti u Preko na Ugljanu, a dao ju je franjevcima trećoredcima samostana sv. Pavla na Galovcu, gdje je radila još deset godina. Pisao je još u»narodnom koledaru«,»osvitu«,»crvenoj Hrvatskoj«,»Hrvatskoj slobodi«,»za vjeru i dom«. Branio je kler i Crkvu od napada za klerikalizam, branio je svećenstvo jer je, osim vjere, širilo kršćanska načela, univerzalna i»zaslužna za uljudbu i civilizaciju«, da se ne bi smio nitko na njih olako nabacivati, osobito ne u našim kulturnim i političkim prilikama kada to znači ujedno i slabljenje obrambene moći hrvatskoga nacionalnoga, duhovnoga i državnoga bića. Kritičan je bio prema vlastima:»no dok vlada ne mari za svoje pučanstvo na ekonomskom polju, bar da mu ne izpija krv, bar da mu ne ubija uvjete preporoda i napretka, koji napokon i samoj vladi danas koristi, jer u koliko snaga narodna odpada, i država od toga strada.«šibao je»gospodu«koja ne mare za narodne potrebe:»u obće mislim, da bi se porezi imali svaliti s onih, koji cio dan na žegi sunčanoj rade i muče se, na gospodu, koji su tako tusti, da, i ako ih udariš, malo ih zaboli, i koji imadu novaca ne samo za ono što treba, nego i za kojekakve bedastoće i luksuze.«posebno je od do tiskao»spise D. Ive Prodana. Uspomene«u deset svezaka. U desetom svesku na više od šeststo stranica objavio je»borbu za glagolicu. I. dio. Povijest glagolice i nje izvori«. Riječ je o iznimno važnom djelu za proučavanje glagoljice u Hrvata jer je Prodan donio desetke izvora iz rimskih i drugih arhiva.»hoće li biti koristi od ovoga truda? Bog zna. Nu nadati se je da hoće, jer izkustvo zadnjih godina, i ako je mnogo nemarnika, da je srećom još veći broj onih, koji živo žele, e bi se ponovno u našem narodu što više moguće razplamsala sveta vatra ljubavi prema glagolici ( ) Uprimo, da nam oblaci ne zastru ovu zviezdu, koja nam akoprem oslabljene luči, još svietli nad obzorjem.značajan, siromašan, uzornog života, dobar i mek kao dijete pomagao je veoma rado sirote i radnike«, napisao je u nekrologu šibenski»katolik«, a fra Leonardo Rusković u svom sjećanju na nj u»glasu sv. Antuna«(Buenos Aires) piše:»fin, čestit, pošten, lojalan, otvoren, dostojanstven, načelan. Nikada nije osobno vrijeđao svojih protivnika. Karakter je dum Iva Prodana bio iznad diskusije. Njegova je osobna etička vrijednost također bila iznad svake diskusije«, pa su ga i Talijani zvali»anima angelica«. Pa iako je s njima živio do smrti 9. ožujka 1933., tražio je da ga pokopaju među njegovim hrvatskim pukom u Preku na Ugljanu. Perivoj Gospe od Zdravlja u Zadru krasi i njegovo poprsje.

22 svibnja 2018.

23 knjige Chestertonovo katoličanstvo Rijeka i salezijanci Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti Dan škole 8. svibnja proslavila je predstavljanjem monografije»stoljeće salezijanske prisutnosti u Rijeci, , oratorij - župa - škola«. U školskoj dvorani o monografiji su govorili dr. Josip Grbac, dr. s. Veronika Popić i dr. Vladimir Rosić. Ravnatelj riječke salezijanske zajednice don Drago Detić rekao je da su brojne osobe sudjelovale u prikupljanju materijala i sastavljanju monografije, posebno zahvalivši U prostorijama nakladničke kuće»verbum«u Splitu na konferenciji za novinare u četvrtak 10. svibnja knjigu»katolička Crkva i obraćenje«predstavili su dr. Miro Radalj i mr. Petar Balta, direktor i glavni urednik»verbuma«. Riječ je o djelu engleskoga književnika i jednoga od najomiljenijih, najsjajnijih i najduhovitijih branitelja kršćanstva Gilberta Keitha Chestertona. Rođen godine, Chesterton se na anglikansko kršćanstvo obratio godine, što je opisano u njegovu remek-djelu»pravovjerje«. Bio je to početak njegova poduljega puta ka katoličkoj vjeri koji je konačno 1922., u dobi od 48 godina, doveo do Chestertonova ulaska u okrilje Katoličke Crkve. Pet godina potom Chesterton je napisao svojevrsni nastavak»pravovjerja«, a riječ je upravo o djelu»katolička Crkva i obraćenje«, u kojem ponovno sjaji njegova briljantnost kao pisca i mislioca dok objašnjava svoje shvaćanje katolicizma i Katoličke Crkve. ravnatelju škole don Niki Tunjiću i profesoricama koje su radile na tekstovima. Dr. Grbac istaknuo je odgojnu dimenziju djelovanja salezijanaca, napominjući da»knjiga svjedoči kako se prenosi vjera mladim ljudima našeg vremena«.»u njoj je iznesena metodologija salezijanskoga odgoja koji počiva na tri stupa, međusobno povezana: vjera, znanje i humanizam.«monografija svjedoči i o teškim vremenima koje su salezijanci, kao i cijela Zasluge hrvatske emigracije U prostorijama»hrvatskoga slova«u Zagrebu predstavljen je 10. svibnja treći svezak knjige Kazimira Katalinića»Od poraza do pobjede - Povijest hrvatske političke emigracije «. O knjizi su govorili urednik dr. Tomislav Jonjić i mag. Marko Paradžik. Knjigu je objavila Naklada»Trpimir«. U svojim knjigama Katalinić sintetizira političko djelovanje hrvatske emigracije te kronološki prikazuje događaje i političko-emigrantska strujanja nakon Drugoga svjetskoga rata. U trećem svesku autor skreće pozornost na nastanak i djelovanje Hrvatskoga narodnoga vijeća (HNV) te na nacionalno dozrijevanje hrvatske političke emigracije u vremenu od Prvoga sabora HNV-a do Titove smrti Autor ističe i likove hrvatskih intelektualaca, heroja koji su prešućeni u hrvatskoj povijesti - Mate Prpića, Vjenceslava Čižeka i Franje Mikulića - čiji trud i borba za uspostavu suverene hrvatske države mogu nadahnuti mlade naraštaje u ljubavi prema domovini. Knjiga ima sedam poglavlja:»mate Prpić: I pero i mač«,»i. sabor HNV-a«,»Hrvatski dijalog«,»pluralistički II. sabor HNV-a«,»Profesor Vjenceslav Čižek«,»Djelovanje UDBA-e u Australiji«i»Kriza Razotkrivanje suvremenosti Knjigu»Putokazi«filozofa Damira Barbarića u četvrtak 10. svibnja u knjižari Matice hrvatske u Zagrebu uz autora predstavili su glavni urednik Luka Šeput, Lada Žigo te Ivan Rogić. Izdanje na 187 stranica, objavljeno kao prva knjiga nove Matičine biblioteke»hic et nunc«, obuhvaća 17 autorovih tekstova objavljivanih u Matičinu dvotjedniku»vijenac«od do 2017.»Znanost u službi globaliziranog tržišta«,»što s humanističkim znanostima?«,»tehnika kao izazov«,»ideja Europe«,»Na izvoru demokracije«,»što je kultura?«,»što znači čitati?«,»grad kao umjetničko djelo«,»arhitektura kao okamenjena glazba«,»jezik i domovina«... naslovi su nekih od 16 članaka, nakon kojih se nalazi intervju naslovljen»bez filozofije zapadamo u barbarstvo«koji je autor dao Kultura U ovoj knjizi Chesterton - nazvan i»apostol zdravoga razuma«- iskreno svjedoči kako ga je konačno osvojilo katoličko pozivanje na razum i istinu te kako je uvidio da katoličanstvo ljude oslobađa od mnogih gluposti i predrasuda. Chesterton u knjizi podrobno objašnjava kako se katolička vjera ne mijenja s obzirom na ljudsko raspoloženje i na trenutačnu modu, nego postojano uči kako ispravno razmišljati i prihvaćati istinu. Katoličanstvo ne skučuje obzorja, nego omogućava uvijek nov i svjež pogled na stvarnost, dajući ljudima istodobno istinsko samopouzdanje i slobodu mišljenja. Djelo potiče čitatelje na preispitivanje vlastite vjere ili nevjere. (v) Crkva, prolazili u vrijeme Drugoga svjetskoga rata i nakon njega.»salezijanci su bili simbol proganjane Crve, što je i razumljivo jer su prvi na udaru jednoumlja oni koji rade s mladima.«podsjetio je da gimnazija pravo javnosti dobiva tek nakon demokratskih promjena i uspostavom samostalne Hrvatske. Do tada je, više od 30 godina, djelovala bez priznanja države, samo kao škola za svećeničke kandidate. Dr. Popić, sestra milosrdnica, istaknula je da»monografija priča priču o neobičnim redovnicima, koji po dolasku u Rijeku umjesto crkve grade i uređuju kazališnu i kinodvoranu, a crkva Marije Pomoćnice izgrađena je tek nakon toga«. Dr. Rosić, profesor koji je odgojio brojne generacije salezijanaca, istaknuo je da je Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti vrhunac njihova djelovanja.»danas je ovo srednja škola s blizu 300 učenika u kojoj se iznimno dobro i uzorno radi. Obrazovala je mnoge znanstvenike i intelektualce«, zaključio je dr. Rosić. Danijel Delonga HNV-a«. Urednik Jonjić istaknuo je da su prva dva sveska knjige dobro prihvaćena u hrvatskoj javnosti te da autor upravo dovršava i posljednji, četvrti svezak knjige, koji će biti objavljen do kraja Kazimir Katalinić hrvatski je povjesničar, publicist i emigrantski političar. Pisac je političkih, povijesnih i socioloških rasprava u emigrantskom tisku. Djelovao je u Hrvatskoj republikanskoj stranci te držao brojne govore i predavanja diljem Amerike, Australije i Europe. (M. Mioč) na zamolbu izdavačke kuće»karl Alber«. Prema Šeputu u percepciji javnosti i općoj duhovnoj klimi filozofija se slabo primjećuje i sve više marginalizira, o čemu dr. Barbarić piše i u knjizi kako bi postavio dijagnozu današnjice te upozorio na zabrinjavajuće stanje vremena u kojem se zahvaljujući prevlasti tehnike i usponu prirodnih znanosti nalazi u opasnosti od»zapadanja u svojevrsni novi barbarizam u svijetu koji sve brže zaboravlja cjelokupnu duhovnu predaju čovječanstva«. Iako su tekstovi tematski različiti, u cjelini odaju autora i filozofa zabrinutoga za suvremenost, otkrivaju ga kao svojevrsnoga kritičara suvremenoga svijeta, što je osobito vidljivo u tekstovima posvećenima položaju humanističkih znanosti u znanstvenom sustavu i obrazovanju. Misaona razotkrivanja pravoga lica suvremenosti kakva je s neobičnom uvjerljivošću poduzeo autor u»putokazima«pokazuju da se živi u vremenu u kojem je čitavo povijesno nasljeđe ugroženo jer današnjicom vlada duh koji ne pokazuje nimalo osjećaja ni sluha za sve njegovo bogatstvo, ocijenio je, uz ostalo, urednik Šeput. (M. C.) kazalište Razigrana baletna bajka film izložbe 27. svibnja Balet: Gusar; skladatelj: Adolphe Adam; koreograf: Aivarsa Leimanis; prvaci i solisti: Irina Čaban Bilandžić, Hazuki Tanase, Artjom Žusov, Ivan Boiko, Eva Karpilovska, Jaclyn Ann Higgins, Remus Dimache i Salvatore Cerulli; Orkestar HNK-a Split; dirigent: Hari Zlodre; kostimograf: Luca Dall Alpi; scenograf: Juan Guillermo. Baletni ansambl HNK-a Split 12. svibnja, prvi put u svojoj povijesti, praizveo je klasični balet»gusar«francuskoga skladatelja Adolphea Adama, u koreografiji Aivarsa Leimanisa, umjetničkoga ravnatelja Latvijskoga nacionalnoga baleta.»gusar«je razigrana i raskošna romantična baletna bajka o neustrašivim gusarima, prelijepim robinjama i turskim pašama smještena u bučne bazare, palače, tropske otoke. Oluje koje potapaju brodove, otmice, bijeg, izdaja i ljubav koja na kraju sve pobjeđuje, sve su to djelići baleta francuskoga skladatelja Adolphea Adama. Taj romantični balet na početku je rađen prema libretu Jules-Henrija Vernoya de Saint-Georgesa i koreografa Josepha Mazillera, a kasnije su petrogradske koreografije Mariusa Petipe postale okosnicom modernih produkcija»gusara«. Radnja se vrti oko lijepe i mlade Medore koju prodaju kao robinju turskomu paši, potom je otima gusar Conrad i slijedi uzbudljiv zaplet, u kojem, naravno, pobjeđuje ljubav i počinje priča. D. Zeljko Selak Bijegom do prihvaćanja»la fuga: Girl in flight«(»bijeg«); drama; redateljica: Sandra Vannucchi; glume: Lisa Ruth Andreozzi, Emina Amatovic, Donatella Finocchiaro, Filippo Nigro Hrvatski dječji žiri koji je u zagrebačkom kinu»europa«glasovao za ovogodišnji najbolji europski film za djecu u organizaciji Europske filmske akademije odabrao je talijansko-švicarsku dramu»la fuga: Girl in flight«, u hrvatskom prijevodu»bijeg«. Primjeren je djeci iznad 12 godina, ali i odraslima, jer prikazuje kako se djeca (ne)nose s obiteljskim problemima, posebice bolešću jednoga od roditelja, i to kad je posrijedi jaka depresija. Film je o odrastanju i dozrijevanju te ujedno film ceste jer putovanje donosi ključne promjene glavnoga lika. To je 11-godišnja Silvia (Andreozzi), koja s mlađim bratom i roditeljima živi u malom toskanskom mjestu blizu Firence. Majka (Finocchiaro) je bolesna, a otac (Nigro) preopterećen pa često strogo reagira. Silvija se osjeća nevoljenom, zanemarenom, pa kada roditelji odustanu od obećanoga puta u Rim, ona sama kreće na put. Film zanimljivo u flashbackovima naizmjence daje prošlost iz koje se saznaju uzroci, i Silvino putovanje. Kamera i režija jako su dobre, a to je prvi film redateljice i scenaristice Sandre Vannuchi, u koji je unijela i autobiografske dijelove. Silvia želi razgledati Rim i posebice turističku atrakciju»usta istine«, da bi dobila odgovore. U vlaku susreće malo stariju djevojčicu Eminu (Amatovic), Romkinju koja joj pomaže u nevoljama i vodi je u romski kamp, u kojem su ti dijelovi filma snimljeni. Ondje se susreću dva različita svijeta. Život Roma prikazan je pozitivno, kao i njihova odgovornost i samopouzdanje. Njih dvije postaju prijateljice, a Silvia u tom okruženju počinje shvaćati i prihvaćati svoju svagdašnjicu. No njezin bijeg izazvao je potragu za njom, ali i trgnuo njezinu majku iz bolesti... Marijana Jakovljević Djela Fausta Vrančića Izložba»Faust Vrančić Machinae novae«zagrebačkoga Tehničkoga muzeja otvorena je u četvrtak 10. svibnja u Muzeju Brodskoga Posavlja u Slavonskom Brodu. Izložbu je otvorio ravnatelj Muzeja Brodskoga Posavlja Hrvoje Špicer, a predstavila ju je Markita Franulić, ravnateljica tehničkoga muzeja. Zahvaljujući međumuzejskoj suradnji, slavonskobrodska publika sve do 1. srpnja može vidjeti izložbu priređenu povodom 400. obljetnice izdavanja knjige»machinae novae«(novi strojevi) Fausta Vrančića, prvoga hrvatskoga inženjera i glasovitoga hrvatskoga konstruktora i tehničkoga pisca na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, te autora petojezičnoga rječnika (Dictionarium «, Venecija, 1595.) Kapitalno Vrančićevo djelo»machinae novae«, objavljeno u Veneciji 1615., sadrži 49 znalački izvedenih bakropisa s grafičkim prikazom i višejezičnim opisom 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija, od kojih su neki izvorni Vrančićevi izumi, prvi put viđeni u svijetu. Izložba predstavlja deset maketa izvedenih prema Vrančićevim skicama u Tehničkom muzeju (tri makete mostova, šest maketa mlinova i jedna maketa preše), koje daju uvid u njegove konstrukcije za proizvodnju odnosno uporabu energije. Središnji izložbeni prostor zauzima stilizirana replika pomičnoga krova u mlinu na postolju s elektropogonom koji omogućava pokretanje 12 lopatica na kojima su otisnuti crteži iz djela»machinae novae«, a na deset uvećanih crteža iz Vrančićeve»tehničke enciklopedije«izabrane su Vrančićeve konstrukcije s pripadajućim opisom. Izložba otvara uvid ne samo u povijest, nego i razvoj tehnike, inventivnosti hrvatskoga inženjera i inovatora s kraja 16. i 17. stoljeća (Šibenik, Venecija, 1617.), ali i promišlja o uporabi snage prirode i energije. B. Lukačević

24 svibnja ZAGREB Tribina o»laudato si «iz perspektive teologije zemlje Spriječiti ropstvo na vlastitoj zemlji Sudjelovali su akademik dr. Ferdo Bašić i dr. Đurica Pardon Misa za žrtve grobišta Savica SV. ILIJA - Beretinec - U kapeli sv. Mihaela u Črešnjevu u nedjelju 13. svibnja misu zadušnicu za žrtve grobišta Savica, tj. za župljane župe sv. Ilije poginule u ratovima i progonima totalitarnih režima, predvodio je domaći župnik Izidor Ferek. Misno slavlje uzveličao je zbor mladih župe sv. Ilije, a misi za žrtve prisustvovao je i brat ubijene braće Đure i Franje Kukreta, predstavnici Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva iz Zagreba i članovi društva te zamjenik načelnika općine Beretinec Matija Kefelja, rodbina stradalih i brojni vjernici. Početkom svibnja jedna je partizanska jedinica dolaskom u naselje Beretinec organizirala O Papinoj enciklici»laudato si «iz perspektive tloznanosti i teologije zemlje, odnosno o zemlji kao daru, zadaći i kušnji govorilo se na trećoj tribini u organizaciji Katedre za teologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u četvrtak 17. svibnja u Zagrebu. Sudjelovali su profesor emeritus Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu akademik dr. Ferdo Bašić te predsjednik Hrvatskoga katoličkoga biblijskoga djela i član Biblijskoga instituta KBF-a dr. Đurica Pardon, uz moderiranje domaćina s HKS-a dr. Zorana Turze. Akademik Bašić iznio je agronomski pregled i analitiku tla, navodeći i da je tema zemlje u kršćanskoj svijesti zaboravljena. Smatra da je u posljednjih sedam tisuća godina bilo više neuspjeha nego uspjeha u gospodarenju zemljom, što pokazuju brojni»zapisi«iz tla - toga prirodnoga, a misterioznoga tijela. Podsjetio je i na brojne nelogičnosti, primjerice da se u nerazvijenim zemljama i do 70 posto stanovništva bavi poljoprivredom, a u razvijenima i manje od tri posto. Izdvojio je i podatak da Europa navodnjava 13 posto, a Hrvatska oko 1 posto svojih površina. Enciklika»Laudato si «poruka je ohrabrenja upućena svim graditeljima zajedničkoga doma i obveza baštinicima, zaključio je akademik Bašić. Autor dviju knjiga o teologiji zemlje dr. Pardon podsjetio je da pojam»zemlja«jest treći najčešći u Svetom pismu jer se nakon pojmova»bog«i»čovjek«spominje više od tri tisuće puta. Naveo je starozavjetni primjer proroka Jeremije i sadnju njive u nadi povratka izabranoga naroda, makar i za 80 godina, usporedio sa situacijom u Slavoniji i Hrvatskoj.»Kako zvuči danas biblijska poruka kada mnogi mladi ljudi, unatoč tomu što im je relativno dobro u Hrvatskoj, i umjesto da ulože svu energiju u Hrvatsku, odlaze radije u Irsku i druge države, gdje peru suđe, rade u mesnici, prljave poslove, rade poslove koje ovdje ne bi nikad radili. Kada bi istovjetnu energiju uložili ovdje, Hrvatska bi bila prosperitetna«, smatra dr. Pardon, župnik u Punitovcima, otkrivajući kako je posljednjih godina broj stanovnika u tom slavonskom selu smanjen za tristotinjak osoba. Naveo je i»sud«, a prethodno je na predjelu Savica dala iskopati grabu prema kojoj su u noći poveli grupu ljudi koju su odredili za likvidaciju. Ljude su poubijali i zagrnuli tankim slojem zemlje. Kada su partizani napustili Beretinec i Črešnjevo, sa sobom su vodili zarobljenike. Nekoliko su ih poubijali na izlasku iz Črešnjeva, a zarobljenička kolona potom je dalje put nastavila prema Sloveniji. Kad Snimio: T. Šovagović da vanjski utjecaji utječu na aktualnu situaciju budući da se oglašivačkom mašinerijom zemlja obezvrjeđuje, i to namjerno, kako bi ju stranci kupili.»u Slavoniji se ljudima više ne isplati raditi zemlju. I odlučuju otići. Zemlja je postala jeftina. I tko je kupuje? Ne mogu je kupiti oni koji imaju jedva za plaću. Kupuju je oni izvana koji imaju novca. Područja od Erduta do Vinkovaca pod kreditima su triju investicijskih fondova i nekoliko banaka«, ustvrdio je dr. Pardon i dodao da ljudi nakon prodaje postaju robovi na vlastitoj zemlji, što se u povijesti dogodilo i Izraelcima. Zaključio je da teologija zemlje može biti jedan od načina proširivanja čovječje svijesti koliko je zemlja važna.»u to spadaju sve zemaljske djelatnosti, bavljenje tlom, politikom, ekonomijom. U to spadaju sve ljudske, zemaljske djelatnosti kao služba Bogu i ljudima. Moramo se brinuti za naš zajednički dom, i velika je opasnost misliti da je ovo tuđa zemlja, tuđ planet«, zaključio je dr. Pardon i prikazao kratak film s porukom pape Franje o teologiji zemlje. (T. Šovagović) su došli do Višnjice, tamo su brojne poubijali, a među njima i braću Đuru i Franju Kukreta, koje je otac tamo pronašao mrtve i dopremio ih kući te su pokopani na groblju u Črešnjevu. Komemoracija je potom nastavljena kod spomenkriža na grobištu Savica, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće te održani prigodni govori. (ft) naši pokojnici Marijan Kovačević svećenik - redovnik Okrijepljen svetim sakramentima, u 72. godini života, 55. redovništva i 46. godini svećeništva preminuo je u petak 18. svibnja u Slavonskom Brodu fra Marijan Kovačević, svećenik Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Rođen je 16. rujna u Rešetarima u župi Nova Gradiška, u uzornoj katoličkoj obitelji od otca Antuna i majke Marije r. Palić. Odrastao je uz četvero braće i sestara, najstarije Ankice Karmele, koja je redovnica družbe Male Gospe i na službi je u Subotici, brata Ivana, koji je preminuo kao dijete, te uz sestru Tereziju i brata Alojzija. Otac mu je preminuo 1983., a majka mu je živa i ima 93 godine. U franjevački red ušao je u Cerniku 1963., a sljedeće je godine dao prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete dao je u Zagrebu, gdje je zaređen za svećenika. Bio je na službama u Osijeku, Karlovcu, Subotici (u dva navrata služio ukupno 28 godina), Vukovaru, a posljednje tri godine bio je samostanski vikar u Slavonskom Brodu. Bio je definitor, a obavljao je i službe vikara i ekonoma samostana, kapelana, duhovnoga asistenta OFS-a, kroničara, dušobrižnika bolesnika, ispovjednika. Istinski se trudio biti franjevcem kojega je odnjihala zdrava, čista vjera slavonske obitelji, očitovana kroz trajno produbljivanu i gajenu osobnu i zajedničku molitvu, iskrenu dobrotu srca prostranoga poput slavonske ravnice koju je uvijek u sebi nosio. Bio je franjevac slavonskoga štiha. Slavljenju svetih otajstava pristupao je s dostojanstvom starih pobožnih mistika i poniznih razlagatelja otajstava vjere u homilijama i porukama. U ispovjedaonici bio je strpljiv služitelj Božjega milosrđa. Bio je mudar, a njegovi su savjeti uvijek bili popraćeni konkretnom molitvom. Cijenio je bratstvo i zajedništvo na svakoj razini, osobno je nenametljivo davao svoj obol. Bio je vedar, veseo, duhovit, nenametljiv, ponizan, skroman, jednostavan Volio je i znao je lijepo pjevati, a i svirati. Volio je svoju braću redovnike, poštivao svećenike, redovnice, vjernike, svakoga čovjeka. Njegova ljubav bila je prepoznatljiva što je u svim mjestima gdje je boravio bio omiljen kako među pukom

25 27. svibnja u spomen naši razgovori jednako tako i među svećenicima. Bio je odan Crkvi, poglavarima, a koliko je volio svoj hrvatski narod osjetilo se po njegovim gestama, strepnjama. Istaknuli su to u ponedjeljak 21. svibnja u svojim oproštajnim govorima na pogrebu provincijal fra Ilija Vrdoljak, koji je predvodio sprovodne obrede i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Petra u Cerniku, potom slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, koji je predvodio misu zadušnicu s ispraćajem pokojnikova tijela u franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva u Slavonskom Brodu, i fra Klaudio Milohanović, gvardijan brodskoga samostana. U dirljivu oproštajnom govoru na pokopu, ocrtavajući život i djelo pokojnika, fra Marko Malović, koji je bio njegova svećenička generacija, među ostalim je ustvrdio da je pokojnik bio heroj Domovinskoga rata, i to zbog toga što je imao hrabrosti vratiti se u Suboticu, što je tada bilo vrlo opasno, napose za svećenike, kao i zbog toga što je rado došao mijenjati ga u okupirani Ilok. Nakon mise zadušnice s ispraćajem iz franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu pokopan je na mjesnom groblju u Cerniku uz nazočnost rodbine, brojnih prijatelja, osamdesetak redovnica, redovnika i svećenika. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Petra u Cerniku predvodio je provincijal Vrdoljak. Pročitane su sućuti požeškoga biskupa Antuna Škvorćevića, nadbiskupa đakovačko-osječkoga Đure Hranića i umirovljenoga Marina Srakića te subotičkoga biskupa Ivana Penzesa. (B. Lukačević) Marija Zohil pulskoj Općoj bolnici u ponedjeljak U 14. svibnja, primivši sakramente, nakon kratke i teške bolesti preminula je uzorna vjernica, župljanka župe sv. Mihovila u Žminju Marija Zohil. Rođena je 9. svibnja u selu Laginjima u župi Žminj, kao treće dijete od otca Ivana i majke Marije rođ. Matika. U brak s Mirom Zohilom, iz sela Tončaka, stupila je 26. siječnja u žminjskoj župnoj crkvi sv. Mihovila, gdje su 50 godina kasnije, misom zahvalnicom proslavili 50. obljetnicu zajedničkoga života. Godine dobili su sina Gracijana, a dvije godine kasnije sina Lina, svećenika Porečke i pulske biskupije danas na službi u župi Vrsar i Gradina. Prvorođenac ih je po sklapanju braka s Eni r. Jurić iz župe Sv. Martin Labinski obradovao unucima koji su im bili velika radost i velika ljubav. Velika radost, posebno za majku Mariju, kao i za cijelu obitelj Zohil, bilo je svećeničko zvanje na koje se odlučio mlađi sin Lino koji je za svećenika zaređen u Rovinju godine. Osim vođenja domaćinstva te skrbi o obitelji, suprugu, djeci i kući u različitim periodima, Marija je radila u»purisu«,»pazinki«te Općini Žminj. Bila je dio one generacije koja je u teškom poratnom vremenu - doslovno ni iz čega - gradila egzistenciju svojih obitelji, želeći nadasve bolju budućnost za svoju djecu. Proživjela je, sa svojim suprugom Mirom koji se u vječnost preselio prije dvije godine, sve nedaće i brojne promjene koje su Istru i Hrvatsku zahvatile u posljednjih osam desetljeća. Doselivši se s oskudnom imovinom u Žminj iz sela Tončaka, ona i suprug svili su obiteljsko gnijezdo poštenim i vrijednim radom svojih ruku. U svim životnim poteškoćama, kojih je bio nemali broj, glavnu snagu pronalazili su u nepokolebljivoj vjeri. Vjeru koju su primili u svojim obiteljima jednostavno su živjeli, i na isti takav način, nadasve primjerom, prenijeli ju sinovima, a kasnije i unucima. Dok je mogla Marija je svakoga dana sudjelovala na misi, a u župi se ništa važno nije događalo u što ne bi bila uključena. U srijedu 16. svibnja od nje su se oprostili obitelj, rodbina i prijatelji te vjernici žminjske župe, kao i župa u kojima je djelovao i djeluje sin Lino, velebnim ispraćajem, u kojem su sudjelovali nadbiskup đakovačkoosječki Đuro Hranić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, biskup u miru Ivan Milovan i četrdesetak svećenika. Sprovodni obred na žminjskom groblju predvodio je biskup Milovan, koji je izrekao i prigodno oproštajno slovo. Misu zadušnicu u župnoj crkvi predvodio je biskup Huzjak, a prigodnu je homiliju održao nadbiskup Hranić. Na kraju misnoga slavlja okupljenima se u ime svih svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije obratio generalni vikar mons. Vilim Grbac, prenijevši izraze sućuti porečkoga i pulskoga biskupa Dražena Kutleše. U ime župne zajednice od pokojnice se oprostio župnik Jordan Rovis, a emotivnim govorom okupljenima se obratio sin svećenik Lino, zahvalivši svima na iskazanoj blizini i potpori. (G. K.) Danijel Mihatov svećenik redovnik Zagrebu je U 13. svibnja u Domu za starije i nemoćne osobe Kuća sv. Franje u Odri u 103. godini života, 85. godini redovništva i 78. godini svećeničke službe preminuo o. Danijel Mihatov, redovnik i svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, bivši provincijal, član samostana sv. Franje u Krku. Rođen je 31. ožujka u Poljani na otoku Ugljanu, u župi Sutomišćica Poljana, od otca Petra iz Poljane i majke Petrice, rođ. Stipanov, iz Preka. U njegovoj je obitelji rođeno još četvero braće i sestra. Poslije osnovne škole u Poljani ( ) pristupio je Provinciji franjevaca trećoredaca u samostanu i sjemeništu na otočiću Školjiću pred Prekom. Pet je razreda gimnazije polazio na Školjiću ( ), a srednjoškolsko je obrazovanje završio u Krku. U novicijatu je bio također u Krku. Prve je redovničke zavjete položio u Krku, a doživotne zavjete u Zagrebu. Filozofsko-teološki studij završio je na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 1940., a za svećenika, iste godine, pomoćni biskup Josip Lach. Kao mladomisnik poslan je u samostan sv. Antuna u Herceg-Novom i bio tamo i Bio je šest godina samostanski poglavar, vjeroučitelj na pučkoj školi te je pastoralno pomagao u župama. Bio je samostalni kapelan u Rosama i upravitelj župâ u Đenovićima, Vitaljini i Herceg-Novom. Posljednju je godinu rata bio ekonom samostana sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Bio je gvardijan u Krku i u samostanu na Sv. Ksaveru u Zagrebu , generalni vizitator provincije 1959., samostanski i provincijski ekonom na Sv. Ksaveru te gvardijan na Glavotoku, na otoku Krku Godine počeo je djelovati među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj, najprije u Bochumu, zatim u predjelu Bergeborbeck te kao voditelj Hrvatske katoličke misije u Essenu Godine izabran je za provincijala za razdoblje a zatim je bio gvardijan u Ogulinu , uvijek raspoloživ za pastoralnu pomoć u gradu i okolnim župama. Od do početka živio je i, prema mogućnostima svoje dobi, sudjelovao u pastoralnom djelovanju samostana sv. Franje u Krku kao ispovjednik, propovjednik, duhovni savjetnik, pohoditelj bolesnika te, sve donedavno, kao voditelj i duhovni animator molitvene zajednice»isus uskrsli«i biblijske zajednice, ostajući uvijek svježa duha i spremne volje. Rado je i zauzeto, u nizu generacija, sudjelovao u odgoju novaka u Krku uvodeći ih, osobito, u Sveto pismo, Božju riječ. Prije nekoliko mjeseci zbog nemoći je i radi medicinske njege došao u dom za starije i nemoćne osobe pri samostanu franjevaca trećoredaca u Odri. Ostavio je za sobom primjer ljudske Sjećanje na našega dragog JURU JUKU MATIĆA 25. V V Dragi naš Jure, tvoj plemeniti lik neprestance živi u našim srcima, mislima i molitvama. Hvala ti za nesebičnu ljubav koju si nam darivao i pokazivao svojim primjerom put kršćanina i domoljuba. Zahvaljujemo svima koji te spominju u svojim molitvama i posjećuju tvoj tihi dom. Živjet ćeš vječno u našim srcima! Tvoji sinovi i kćeri s obiteljima U spomen divnoj supruzi, majci i baki ANĐI MIJATOVIĆ 31. V V Zahvalna obitelj U spomen na brata, ujaka i strica VLČ. JOSIPA DRUŠKA Kako vrijeme teče teško se pomiriti da te nema, da život više nikada neće biti isti. Iako smo tužni, zauvijek ćeš živjeti u našim srcima do ponovnog susreta. Hvala svima koji Te se sjećaju. Počivaj u miru Božjem. Tvoje sestre Pavica i Anđela, brat Alojz i ostala rodbina Sjećanje na ANĐELU BELOŠEVIĆ ROĐ. HARAMINA 29. V V Kad zaklopim oči... Ne brišite sjene s mojega puta i ne gasite svjetla na stazi... (Ivan Golub) I dalje živiš u srcima onih koje si voljela i koji su tebe voljeli i poštovali. Prati nas i dalje svojim blagim pogledom iz Očeva doma! pažnje, ljubavi prema svojoj redovničkoj zajednici i primjer pobožnosti, strpljivosti i blagosti. Sprovodne je obrede 16. svibnja na Mirogoju predvodio provincijal fra Ivo Martinović, a uz njega su bili mons. Franjo Velčić, generalni vikar Krčke biskupije, i fra Antun Badurina, gvardijan samostana u Krku. Uz braću Tonka iz SAD-a i Šimu iz Zagreba i rodbinu bilo je nazočno više od 30 redovnika, pet svećenika Krčke biskupije, redovnice, vjernici iz Krka, u kojem je živio i djelovao, te njegovi prijatelji i poznanici. Provincijal je prenio poruku sućuti zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a pismo krčkoga biskupa Ivice Petanjka pročitao je mons. Velčić. Uz provincijala oproštajno slovo izrekao je fra Antun Badurina, gvardijan u Krku. Misu zadušnicu u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu predvodio je krčki biskup u miru Valter Župan s više od trideset svećenika. U prigodnoj homiliji biskup Župan istaknuo je da je bio»čovjek Božji i čovjek Crkve«te je pokojniku zahvalio za sve što je učinio za Krčku biskupiju, za Crkvu u Hrvata, u Hrvatskoj i Njemačkoj. (Z. Brusač) Zar se pod obje prilike pričešćuju samo»odabrani«? U»Glasu Koncila«br. 10 od 11. ožujka na str. 25 čitatelj M. J. piše o neujednačenosti prakse pričešćivanja kod nas te pita:»zbog čega neke svećenike u naše vrijeme higijenske zahtjevnosti ne obvezuju crkveni propisi, odnosno s kojim se pravom oni izuzimlju od njih?«u odgovoru navodite pretpostavku da je svećenik»odlučio ne dijeliti pričest na ruku možda zbog velikoga broja vjernika i zbog moguće zloporabe«jer»crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom«. S tim u vezi iznosim nemili događaj kojemu sam nazočio dva puta. Prilikom pričešćivanja sveta hostija je pala na tlo, a svećenik je pričesniku rekao:»pričesti se s poda!«pliticu pod bradom pričesnika više ne viđamo, a o higijeni i dostojanstvenom ophođenju tko još razmišlja? Čak je i bojazan od oskvrnjivanja iščezla ako je pričest na usta veća sigurnost, jer dok pjevamo predivnu pričesnu pjesmu:»uzmite, jedite, evo vam Tijelo moje, uzmite pijte svi, evo vam Krvi moje«, jedu svi, a piju samo odabrani i tako uglavnom i (uz časne iznimke) na velike euharistijske blagdane: Veliki četvrtak i Tijelovo, protivno želji našega Gospodina. Vjerojatno je i tu važnija»procjena«praktičnosti pričestitelja od želje Utemeljitelja. Čitatelj V. P. Žao nam je zbog nemiloga događaja koji spominjete u svom pismu kojim upozoravate na nedopustivo ponašanje u odnosu na hostiju, sam čin pričešćivanja i vjernika za koji je odgovornost u tom slučaju na svećeniku koji je pogrješno postupio. Premda nam okolnosti nisu poznate, način ophođenja ostaje i dalje nedopustiv jer je svaki svećenik dužan - i ponajviše on - brinuti se ne samo o dostojanstvenu ophođenju prema hostiji, nego i da ne bi došlo do njezina oskvrnjivanja ili bilo koje druge vrste zloporabe. U drugom dijelu svojega pisma dotičete i drugo pitanje koje se odnosi na činjenicu da se vjernici najčešće pričešćuju pod prilikom kruha, a svećenici redovito pod obje prilike, pri čemu spominjete kako»jedu svi, a piju samo odabrani«, te sugerirate razmišljanje da je važnija» procjena praktičnosti pričestitelja od želje Utemeljitelja«. Kako i Vi i ostali naši čitatelji ne biste bili u zabludi ili pak neznanju, navest ćemo Vam odredbe kojih se - bez obzira na osobnu»procjenu«, želju ili nahođenje - treba držati svaki svećenik, tj. svaki slavitelj mise. Kada govori o obredu pričesti, Opća uredba (OU) Rimskoga misala navodi:»budući da je euharistijsko slavlje vazmena gozba, poželjno je da vjernici, pravo raspoloženi - prema Gospodnjemu nalogu - primaju njegovo Tijelo i Krv kao duhovnu hranu. Na to smjeraju lomljenje kruha i ostali pripravni obredi kojima se vjernici neposredno privode k pričesti«(ou 80). Isto tako, u broju 85»Opće uredbe«navodi se da je»veoma poželjno da vjernici, kao što to treba činiti i sam svećenik, prime Tijelo Gospodnje od hostija posvećenih u toj istoj misi, a da se u predviđenim slučajevima (usp. br. 283) pričeste i iz kaleža, da tako i samim znakovima dođe bolje do izražaja da je pričest dioništvo u žrtvi koja se upravo slavi«. Broj 160 i 161 iste uredbe ističe da»nije dopušteno da vjernici sami uzimaju posvećeni kruh ili sveti kalež niti da ga iz ruke u ruku prosljeđuju jedan drugomu«.»vjernici se pričešćuju klečeći ili stojeći, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se pričešćuju stojeći, preporučuje se da se, prema istim odredbama, iskaže dužno poštovanje prije nego se primi Sakrament. Ako se pričest dijeli samo pod prilikom kruha, svećenik hostiju malo podigne, pokaže je svakomu pojedinom i kaže: Tijelo Kristovo. Pričesnik odgovori: Amen te primi Sakrament na usta ili, gdje je to dopušteno, na ruku ako to želi. Pričesnik čim primi svetu hostiju, odmah je u cijelosti blaguje. Za pričest pod objema prilikama slijedi se obred opisan na drugom mjestu (usp. br ).«No još prije u broju 283 Opće uredbe jasno se navodi:»pričest pod objema prilikama, osim slučajeva izloženih u obrednim knjigama, dopušta se: a) svećenicima koji misnu žrtvu ne mogu slaviti ili u njoj koncelebrirati; b) đakonu i drugima koji u misi vrše neku službu; c) svim članovima zajednice na konventualnoj misi ili u tzv. misi zajednice, sjemenišnim pitomcima, svima koji obavljaju duhovne vježbe ili pak sudjeluju na nekom duhovnom ili pastoralnom skupu. Dijecezanski biskup može za područje svoje biskupije izdati odredbe o pričesti pod objema prilikama; te odredbe treba obdržavati također u redovničkim crkvama i malim zajednicama. Isti biskup ima ovlast dopustiti da se pričest dijeli pod objema prilikama svaki put kad to svećenik, kojemu je kao vlastitom pastiru povjerena zajednica, bude smatrao zgodnim, pod uvjetom da su vjernici dobro poučeni i da nema nikakve opasnosti od oskvrnuća sakramenta ili od toga da obred bude otežan zbog velikog broja vjernika ili zbog drugog razloga. Što se tiče dijeljenja pričesti vjernicima pod objema prilikama te glede proširenja dopuštenja o takvoj pričesti, konferencije mogu izdati odredbe koje će Apostolska stolica prethodno potvrditi.«naši su se biskupi u broju 101 i sljedećima»direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici«pozvali na Opće uredbe, posebno na broj 80 i 106 koji smo naveli, a u broju 102 ističu:»u nekim prigodama, kao što su duhovne vježbe i obnove, pučke misije, pastoralni tjedni, pastoralni blagdan i neke druge liturgijske svečanosti, može se dijeliti pričest pod obje prilike.«iz svega je vidljivo da nema povlaštenih, odnosno kako ste vi naveli»odabranih«, pri primanju svete pričesti pod obje prilike, nego je u prikladnim zgodama takva mogućnost jednako dostupna svim sudionicima euharistijskoga slavlja. A što takva praksa nije češće u primjeni najvjerojatnije ovisi o praktičnim mogućnostima, no važno je imati svijest da je sveta pričest i pod jednom prilikom susret s cjelovitim Kristom.

26 svibnja čujem, vidim... pa se stidim Hod za... potpis?! V. Dunižarić Zagreb OMIŠ Ustaj, Vilko! Budi se, diži se - ženina ruka na mom ramenu ne popušta - dolazi nam rodbina s Krka... - Frka?? Što trka?... Frka, trka, koja sad strka?! Prošlu smo subotu hodali - bun(t)ovno ustajem i teturam prema kuhinji - za život... Kud sad, što je sad na redu, koja trka, koji hod? - Hod za potpis! Dolaze nam stric Anton, teta Katica i svi njihovi, potpisati se za ova dva referenduma... - Daj, zafrkavaš me?? - ne vjerujem vlastitim ušima, dok očima još bez naočala ionako ništa ne vidim. - Na cijelom najvećem i još»zlatnom«otoku nisu našli papire da se potpišu?!? - Tja, nisu... - mirno odgovara moja Jelica ženica. - Prošlu su nedjelju krenuli na mjesto gdje su čuli da se potpisuje, ali... Ili su promašili vrijeme ili mjesto radnje, nisu našli nikog... -»Krčki jeti«, navodno viđen da prikuplja potpise... Pa dobro, pa nije njima Zagreb najbliži grad! Što nisu išli u Rijeku? - još se moje»drugo ja«buni zbog ranog vikend-buđenja. - Hej, čekaj, zar nisi govorila da su i oni prošle subote bili u Rijeci na»hodu za život«, što se nisu tad potpisali?? - Pa moj ti,»bleso«, gdje ti živiš? - pogledom između sućuti i prijezira prostrijeli me Jela. - Nisi čuo da je riječki gradonačelnik potpuno zabranio prikupljanje potpisa za»istanbulski referendum«, a za ovaj drugi,»izborni«, dao je čak jednu lokaciju. Ali na dan»hoda za život«, za svaki slučaj, zabranio je prikupljanje potpisa i na toj lokaciji!»šerif«,»lex šerif«... - Ma,»car«! Nadmašio je sve, čak i našeg gradonačelnika, vječnog šerifa»bandi Earpa«! - uključi se u»sat informiranja«i moj već debelo razbuđeni punac. -»Lex car«! Car samovolje i svepameti!»samoustavno«ocijenio neustavnost referendumskih pitanja, ustavne stručnjake proglasio tupanima, u»svome«gradu uspostavio svoju samovladu Čovjek sve sam zna i može. I hoće!»obi car«, nema takvog do Kine, Japana i Ognjene zemlje! - Ma daj, zabranio prikupljanje potpisa!?! U drugom po veličini gradu u Hrvatskoj»velikodušno«je»dao«jedno mjesto za»narod odlučuje«?!? - još ne vjerujem snenim ušima. - Pa kako to može?! Što je to? Novi Mao, Staljin?? Ceausescu, Pol Pot Novi»drug«Tito?!? - E to, baš to, novi Tito! Zato bih ga ja takvog i čuvao,»preparirao«! - Daj, tata, što to govoriš? - zgranu se Jelica. - Baš nam sad takvi trebaju... - Trebaju, još kako! - čvrsto je uvjeren stari Jura. - Ja bi njemu i sličnima, a ima ih još pun koš, al on mi je, ono, baš po mjeri Samo mu staviš dva tri»čvarka«na ramena, na glavu nabiješ onu»šapku«s»dopuštenom«petokrakom, i eto ti ga, Tita! Pa ga vodiš po školama i fakultetima, da se ne mučiš mladima objašnjavati i analizirati što je to bio komunizam! Vodaš takvih nekoliko naokolo kao»jednoumlje uživo«, kao»hodajući dokaz«komunističke širine duha i uma, tolerancije, uvažavanja različitih... Učas bi mladi, na svoje oči i uši, shvatili koliko je veze imao komunizam s demokracijom, ljudskim, manjinskim i drugim pravima, jer svaki je pravi komunist bio»uvijek u pravu«, baš kao i»riječki car«, i unaprijed je sve znao... - Puno pričaš, stari... - prekinu ga punica. - A sam još nisi potpisao nijedan referendum jer»teško hodaš«?! Da je jezikom iz kuće potpisat, ha? - Bolje se oblači, tata, pa brzo i ti s krčkom rodbinom... - pogurnu ga moja i njegova Jelica. - Potpiši, dokaži da si i politički pismen, a ne samo usmen! Na otoku Pašmanu (1) Župna crkva sv. Tome apostola u Tkonu Zdenko Galić Otok Pašman (60 km2) smješten je u zadarskom arhipelagu, a povezan je mostom preko prolaza Ždrelac s otokom Ugljanom. Nalazi se nasuprot gradovima Biogradu i Zadru sa sjeverne i Kornatskomu otočju s južne strane. Župe Pašmanskoga dekanata u sastavu su Zadarske (nad)biskupije (od 341. do danas), osim kratkoga razdoblja ( ) kada su pripadale Biogradskoj biskupiji. Crkva sv. Tome apostola iz 11. st. u Tkonu u svojoj jezgri ima atribute srednjovjekovne bazilike. Izgrađena je u središtu naselja iznad luke. Ona je trobrodna romanička građevina s odijeljenom sniženom pravokutnom apsidom bačvastoga stropa i romaničkom kamenom rešetkom začelnoga prozora, korom, grobovima u pločniku i zvonikom. Apsida je u visini bočnih lađa, a srednja glavna lađa uzdignuta je i završava otvorenim drvenim krovištem. Do g crkva je nosila titular sv. Marije. Godine vizitator biskup Vicko Zmajević ( ) navodi da je crkva u lošem stanju. Do g izvršeni su popravci, a 8. srpnja posvetio ju je isti biskup (ploča u svetištu). Obnovljena je g donacijom Šibenske biskupije, prema nacrtima Emilija de Erca i dragovoljnim radovima župljana. U bombardiranju 9. rujna znatno je stradala, a na obali i u mjestu poginulo je 19 mještana i djece. Spomenploča o tragičnom događaju postavljena je g Crkva je obnovljena g zaslugom o. Martina Kirigina i ostalih koludara iz benediktinskoga samostana na Ćokovcu. U crkvi je pet mramornih oltara sa slikama koje uglavnom prikazuju Blaženu Djevicu Mariju sa svetcima i jednim prikazom Kalvarije. Šest stiliziranih stupova s kapitelima i arkadama odjeljuju lađe iznad kojih je matroneum (u srednjem vijeku galerija za odličnike). Na glavnom oltaru uz niz kipova nalazi se slika Bogorodice nepoznatoga autora iz 12. st. (ili zadarskoga svećenika Petra Jordanića iz 15. st.), i kip sv. Šimuna (mletački rad). Nedjeljne mise su u 11, a blagdanima i subotom u 8 sati. Naviještali u Lavovu Četvero mladih animatora iz Hrvatske sudjelovalo je na prvom Malom tečaju radosnoga kršćanstva - Kursilju u Ukrajini. Tečaj je održan od 10. do 13. svibnja u Lavovu. Tim animatora sastojao se od suradnika Kursilja iz triju država - Ukrajine, Hrvatske i Španjolske, a rektor i svećenik, koji su organizirali i vodili program, dolaze iz SAD-a. Zbog toga su teme i rad u grupi održani na ukrajinskom i engleskom jeziku. Teme ideal, milost, kršćanin u svojoj Crkvi, produbljivanje, apostolat i zaprjeke obradili su animatori, a o. Cahill dvije teme o sakramentima. Program je završio u nedjelju, zajedničkom liturgijom i iznošenjem dojmova sudionika i animatora. (K) RIJEKA Dan sjemeništa U Bogoslovnom sjemeništu»ivan Pavao II.«u ponedjeljak 21. svibnja proslavljen je blagdan Marije Majke Crkve, zaštitnice sjemenišne kapele, a time i Dan bogoslovnoga sjemeništa. Svečano euharistijsko slavlje u kapeli je predvodio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u zajedništvu sa sjemenišnim poglavarima, svećenicima i bogoslovima. Uvodeći u slavlje, rektor dr. Mario Tomljanović istaknuo je da je vjernicima taj blagdan podsjetnik da nisu sami, nego da u Mariji, Isusovoj majci, imaju brižnu i nježnu zaštitnicu. Pod misom su dvojica bogoslova primili službe čitača i akolite, a u propovijedi se nadbiskup Devčić prisjetio i trećega posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je pet dana boravio upravo u riječkom sjemeništu. Podsjetio je i na štovanje Marije Kraljice Apostola i Majke Crkve koje je u riječkom sjemeništu vezano uz sliku Marije okružene apostolima na blagdan Duhova i koja se slavi kao zaštitnica sjemeništa. (DD) Mittelbaden Ususret Duhovima Uoči Duhova u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden u Njemačkoj održana je duhovna obnova koju je za sve zajednice te misije u gradu Pforzheimu u crkvi st. Antonius u subotu 19. svibnja predvodio Vinko Kraljević. Programom je pripremano ozračje za doživljaj iskustvene blizine Duha Svetoga. Pomogli su pri tome simboli Duha Svetoga, procesija mladih s plamenovima u crvenim staklenkama, pjesme, biblijski tekstovi, predavanja i meditacije, molitveno zazivanje darova i plodova Duha Svetoga,»izvlačenje«papirića sa simbolima Duha, popraćenih lijepim i pobudnim tekstovima, šutnja i osobna molitva uz instrumentalnu duhovnu glazbu. (V. K.) Snimio: B. Gunjača Misu i procesiju omiškim ulicama predvodio je zadarski nadbiskup i predsjednik HBK-a Želimir Puljić 400. obljetnica posvete crkve Omiš i župa sv. Mihovila proslavili su blagdan sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika grada, i 400. obljetnicu posvete crkve, brojnim vjerskim, kulturnim, športskim i drugim događanjima tijekom svibnja. Središnja proslava bila je u srijedu 16. svibnja, kad je misno slavlje i procesiju omiškim ulicama predvodio Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK-a. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika predvođenih župnikom don Matom Čulićem. Na kraju slavlja riječ zahvale uputio je župnik Čulić te je uručio odlikovanja u obliku papinskoga blagoslova peterim članovima župnoga mješovitoga zbora: Katici Kovačić, Dragici Škrivanić, SLAVONSKI BROD Mladi glumci iz Kaštel Kambelovca Petru Stelli, Božidaru Čečuku i Nevenu Raljeviću, koji pjevaju u zboru 50, 60 ili 80 godina. Proslavi blagdana sv. Ivana Nepomuka prethodila je trodnevnica koju su predvodili mo. Ivan Urlić, Ratomir Vukorepa i fra Stipe Bešlić. U sklopu proslave 400. obljetnice posvete župne crkve sv. Mihovila u Omišu održan je od 13. do 15. svibnja u župnoj crkvi prigodan program: koncert Zagrebačkoga katedralnoga mješovitoga zbora i Župnoga mješovitoga zbora Omiš, predavanje akademika Radovana Tomića»Kult sv. Ivana Nepomuka u Omišu«i predavanje prof. dr. Slavka Kovačića»Omiške crkve - bratovštine do početka 19. stoljeća«. (Josip Ančić)»Za mir ja dižem svoj glas«u spomen na 29 poginule djece u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, kao i poginulu djecu u ostalim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i kao posvetu svoj djeci svijeta koja trpe zbog rata, prigodom Dana grada Slavonskoga Broda djeca iz Kaštel Kambelovca izvela su u srijedu 16. svibnja, na blagdan sv. Ivana Nepomuka - zaštitnika Grada, u Kazališno-koncertnoj dvorani»ivana Brlić-Mažuranić«scenski igrokaz, kojemu su dali naslov»brod«. Tekst za igrokaz napisala je Doris Grgurin, voditeljica KUD-a»Karol Wojtyla«u Kaštel Kameblovcu. Igrokaz započinje pjesmom»dosta je rata, za mir ja dižem svoj glas«, nakon čega slijedi potresna radnja, koja se odvija vrlo brzo: troje srednjoškolaca i sedmero osnovnoškolaca nađu se u parku za vrijeme opće opasnosti i ondje ostanu desetak minuta, željni igre na otvorenom, na suncu, ali svjesni opasnosti od metaka i bomba, govoreći o otčevima na bojištu, o odlasku u Hrvatsku vojsku iako su maloljetni, o kraju rata Neki od njih jako se boje»nemančine«koja buši rupice, a drugima je sve to zabavno ili samo prikrivaju svoj strah od stradavanja Posebno je bilo dirljivo kada su mladi glumci čitali imena svakoga od 29 poginule djece u Slavonskom Brodu. Predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika u Domovinskom ratu Julijana Rosandić zahvalila je autorici Grgurin i izvođačima što i na taj način senzibiliziraju javnost na istinu o Domovinskom ratu. (B. Lukačević) Snimila: B. Lukačević

27 27. svibnja MOSTAR Održano trostruko slavlje u katedrali Biskup Žanić počinuo u kripti Na Duhovski ponedjeljak, 21. svibnja, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve proslavljeno je zatvaranje Godine biskupa Pavla Žanića. Istoga dana svečano je proslavljen i blagdan Marije Majke Crkve, patron katedralne župe i naslov katedralne crkve. Misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BKBiH-a kardinal Vinko Puljić zajedno sa zadarskim nadbiskupom i predsjednikom HBKa Želimirom Puljićem, apostolskim nuncijem u Angoli Perom Raičem, apostolskim nuncijem u BiH Luigijem Pezzutom, splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, biskupima Matom Uzinićem, Tomislavom Rogićem, Petrom»Odlaskom mi pristajemo na njihovu prljavu igru«adolf Polegubić Hrvati katolici iz hrvatskih katoličkih misija i župa iz Rajnskomajnskoga pastoralnoga područja tradicionalno su hodočastili na Duhovski ponedjeljak, blagdan Marije Majke Crkve, u franjevačko svetište BDM od Milosti - Gospe Žalosne u Marienthal, u organizaciji Hrvatske katoličke župe Frankfurt na Majni. Zajedno s njima hodočastili su i Hrvati katolici iz HKM-a Ludwigshafen am Rhein pod vodstvom voditelja misije fra Slavka Antunovića. Svečano misno slavlje ispred crkve u svetištu predvodio je upravitelj svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju u BiH fra Filip Karadža u zajedništvu sa župnikom HKŽa Frankfurt i predstavnikom toga pastoralnoga područja za svećenike fra Željkom Ćurkovićem, voditeljem HKM-a Wiesbaden dr. fra Mironom Sikirićem i još devetoricom redovničkih i biskupijskih svećenika. Sve je na početku u ime organizatora HKŽ-a Frankfurt pozdravio župnik o. Ćurković, a potom i gvardijan franjevačkoga samostana u Marienthalu fra Bernold Geyer. O. Karadža je u propovijedi uz ostalo rekao:»biblijskoj antropologiji suprotstavlja se agnostičkomaterijalistička antropologija bez ikakvoga onostranoga uporišta koja čovjeka gleda samo kao objekt profita. Za razumijevanje čovjeka nema mjesta tajni, nego je čovjek predmet sumnjivih kvaziznanstvenih naklapanja. Donose se novi zakoni koji su prirodno neutemeljeni. Moralne vrjednote i ćudoređe nisu zadane vrijednosti, nego su podložne raznim sociološkim konstrukcijama. Ne postoje vječne i nepromjenjive istine, nego je sve podložno čovjekovoj percepciji i čovjekovu doživljaju. Sve je dopušteno što državnim zakonom ili normom nije regulirano. Na prvi Palićem, Draženom Kutlešom, Markom Semrenom i domaćinom slavlja Ratkom Perićem i uz suslavlje četrdesetak svećenika. Propovijedao je biskup Perić. Na kraju mise katedralni župnik mons. Luka Pavlović u ime Biskupskoga ordinarijata u Mostaru uputio je molbu mostarskomu gradonačelniku Ljubi Bešliću U mostarskoj katedrali proslavljeno je zatvaranje»godine biskupa Pavla Žanića«pogled moglo bi se reći da je to plod demokracije pa nek svatko misli i radi kako hoće. Ali stvari postaju daleko opasnije kada takvim svjetonazorom zadojeni i oboružani moći ljudi čine izvršnu vlast u zemljama i zakoni od njih doneseni postaju obvezujući za sve. Bogatije zemlje u Europi, među kojima je i Njemačka, u kojoj vi živite, socijalnom i gospodarskom stabilnošću možda moralna pitanja građana ostavljaju po strani budući je ljudima osiguran materijalni dio života, a duhovni dio za njih se čini manje bitnim ili proizvoljnim. Međutim, kod nas, u zemljama koje su bile pod jarmom komunističke ideologije, posljedice moralnoga nereda i sunovrata vidljive su na svim područjima. U našoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tragovi i ostatci starih komunističkih, ateističkih i materijalističkih struktura još uvijek su vidljivi u političkom djelovanju njihovih krvnih i ideoloških sljedbenika. Oni su se dobro umrežili, ekonomski potkožili, dobro su se infiltrirali u institucije novih država. Oni ne slušaju molbe i potrebe svoga naroda, nego su licemjerni poslušnici centara moći izvan zemlje, bilo da se radi o političkim centrima moći ili multinacionalnim kompanijama koje postaju jače od pojedinih, posebno malih država. Velik je dio duboko korumpiran, a dobar dio zdravoga narodnoga bića u nemogućnosti da se nosi s postojećim stanjem prisiljen je na siromaštvo ili na odlazak u druge zemlje. Mnogi nosioci odgovornih služba u državi zapravo ne vole ni državu ni njezine stanovnike. Oni samo uživaju u privilegiranom statusu koje određene državne i diplomatske službe sa sobom nose. Poslodavci ucjenjuju ljude tako da im ne isplaćuju zaslužene plaće. Moraju prekovremeno raditi ili im se prijeti otkazom. Moraju raditi nedjeljom i blagdanima, a zato nisu više plaćeni. Ženama se postavljaju uvjeti pri zaposlenju da da jedna ulica u Mostaru nosi ime biskupa Žanića. Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem uljepšao je Katedralni mješoviti zbor»marija«, uz pratnju Katedralnoga orkestra sa sedam violina, osam flauta i tri violončela i uz orguljašku potporu s. Mateje Krešić, u aranžmanu i pod ravnanjem prof. don Nike Luburića. Nakon mise uslijedio je pohod i molitva u kripti katedrale, gdje su preneseni zemni ostatci biskupa Žanića 2. svibnja 2018., na obljetnicu njegova biskupskoga ređenja godine. Potom je u velikoj katedralnoj dvorani bila svečana akademija na kojoj su govorili nadbiskup Barišić, nuncij Raič, biskup Uzinić, generalni vikar mons. Željko Majić, don Ivo Šutalo, fra Ivan Ševo i vjernik laik ing. Srećko Vučina. Nakon živih svjedočanstava o biskupu Žaniću bilo je predstavljanje zbornika»u vjeri, nadi i ljubavi - Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića ( )«koji su priredili mr. Željko Majić i prof. Božo Goluža. (N. L.) MARIENTHAL Održano tradicionalno hodočašće Hrvata katolika u prvim godinama radnoga odnosa ne smiju zatrudnjeti, i tako dalje. Time se razara egzistencija obitelji, koju bi država morala i institucionalno štititi, kao prirodnu zajednicu sačinjenu od muškarca i žene te djece koja se iz te obitelji rađaju. Država, koja mora biti servis u službi svoga naroda i građana, postaje omča oko vrata koja je tu samo da bude u službi ovršitelja ili da sankcionira svoje članove, a ničim da ih zaštiti ili da im pomogne. Pa nije se ni čuditi onda da ljudi bježe iz takve zemlje koju je Bog obdario prirodnim ljepotama i svakovrsnim darovima. Možda su i neki od vas ovdje otišli upravo iz tih razloga, bilo iz Hrvatske ili iz Bosne i Hercegovine. Spomenuta oligarhija to i čini da mi odemo, da vi odete. Našim odlaskom mi pristajemo na njihovu prljavu igru. Možda se naša zemlja i prazni od našega naroda da bi ju netko drugi zaposjeo ili da bi bila poligonom za razne eksperimente moćnih svjetskih sila za one radnje koje ne smiju ili ne mogu izvoditi u svojim zemljama. Treba poštivati svačiju slobodu i mogućnost izbora da čovjek živi gdje hoće, ali da to bude sloboda, a ne prisila. Možemo li se mi kršćani pomiriti s takvim stanjem. Dijagnozu smo čuli, ali koja je terapija. Trebamo se upitati što je s nama zauzetim katolicima u politici, u gospodarstvu, u socijali, u školstvu. Jesmo li sve prepustili drugima i samo nemoćno promatramo što se događa? Ne možemo biti introvertirana Crkva. Moramo izići na ulice, kako kaže papa Franjo. Crkva mora po nama biti vidljiva u svakodnevnom životu. Po našim postupcima i vjerovanjima mora se vidjeti da smo kršćani.«prikazne darove prinijeli su mladi u hrvatskim narodnim nošnjama, a milodari su bili namijenjeni za izgradnju i uređenje svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju. Nakon okrjepe bila je molitva i blagoslov s Presvetim. uvod u duhovni život Rasti u duhovom životu znači rasti u ljubavi Petar Janjić Čovjek kao tjelesno, duševno i duhovno biće nalazi se na putu k svom cilju: trajnom i punom zajedništvu s Bogom, ne samo u vječnosti, nego i već ovdje na zemlji. Na tom putu on je u procesu stalnoga izrastanja. Duhovno izrastati ponajprije znači rasti u bogoslovnim krjepostima: vjeri, nadi i ljubavi. Onaj tko raste u vjeri istodobno se usavršuje u ljubavi i učvršćuje u nadi, jer rast u jednoj krjeposti podrazumijeva izrastanje i u ostalim dvjema. Duhovno izrastanje nikad ne prestaje, pa ni onda kada se dosegne cilj: savršeno zajedništvo s Bogom u ljubavi odnosno preobražajno sjedinjenje, tj. kada osoba biva osposobljena da ljubi Boga onom istom ljubavlju kojom on ljubi nju. I tada se još uvijek može napredovati, jer ljubav ne poznaje granice. U duhovnom životu ne može se stajati u mjestu: ili se napreduje ili pak nazaduje. To je zato što je glavno mjerilo duhovnoga izrastanja ljubav, a ona je»poput mjeseca, koji ili raste ili se umanjuje«, veli sv. Augustin. Stoga, ne radi li na svom duhovnom izrastanju, čovjek nazaduje. No kako raditi na svom izrastanju? Što treba činiti da bi se duhovno raslo? Kao prvo osoba treba biti svjesna cilja za koji je stvorena, a to je ostvariti savršeno zajedništvo s Bogom i životom slaviti Boga. Nadalje, važno je učiniti temeljno opredjeljenje za Isusa Krista, nastojeći svoj život uređivati i ravnati prema evanđelju i zapovijedima Božjim te smjernicama učiteljstva Crkve. Tko želi živjeti duhovno i napredovati u tome, mora savjesno i odgovorno vršiti svoje redovite dužnosti; nastojati oko mira sa svima; redovito sudjelovati na nedjeljnoj misi, moliti svakoga dana, tj. svakodnevno posvetiti Bogu određeno vrijeme kad će boraviti samo s njim. U početku to može biti nekoliko minuta, no što osoba više duhovno napreduje, utoliko će imati i veću potrebu za Bogom i sve više će mu darivati od svoga vremena. Kao što je tijelu potrebna hrana, tako je potrebna i duši odnosno duhu. A hrana za dušu i duh jest molitva, slušanje riječi Božje i sakramentalni život. Bez sakramenata - osobito redovite ispovijedi i pričesti - svakodnevne molitve i slušanja riječi Božje čovjek gubi orijentir, gubi svjetlo i potrebnu snagu Duha da čini ono što je Bogu ugodno; drugim riječima udaljava se od Boga i njegova puta te umjesto da s Bogom hodi on malo-pomalo postaje lutalica. u službi bližnjega Širenje ponosa i briga za potrebite Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika osnovana je radi socijalne i pravne zaštite svojih članova te promicanja istine o Domovinskom ratu. Udruga ima oko 320 članova iz cijele Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Pakraca i Lipika. Uz potporu državnih institucija udruga pridonosi dosljednomu provođenju odredaba svih zakonskih i podzakonskih akata kojima se reguliraju prava hrvatskih branitelja. Udruga sudjeluje i daje potporu u radu državnim institucijama za otkrivanje zločinaca, zločina, ratnih profitera i dezertera. Raznim aktivnostima nastoji potaknuti članove na sudjelovanje u svim oblicima društvenoga i političkoga života. Radi komemoriranja dana značajnih za stvaranje domovine, akcija i događanja koja su posebno značajna za pakračko ratište organiziraju se susreti branitelja i njihovih obitelji. Udruga je nositelj organizacije spomena početka Domovinskoga rata u Hrvatskoj koji je počeo u noći sa 1. na 2. ožujka Tada se organiziraju višednevni programi, među ostalim»mimohod pobjednika«u kojem se okupljaju svi sudionici toga događanja, a bude oko 1000 sudionika. Organizira se manifestacija»susreti prijatelja«na Omanovcu kojom se slavi pobjeda u»bljesku«te memorijalni turnir u čast Vlade Laučana, prvoga poginuloga pakračkoga policajca i prve žrtve zapadne Slavonije, na kojem nastupaju djeca do 12 godina. Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika u suradnji s gradovima i školama pokrenula je literarni natječaj»mladi i Domovinski rat«među učenicima 7. i 8. razreda pakračke i lipičke osnovne škole, koji se provodi kontinuirano od godine. Najbolji radovi budu nagrađeni, a cilj je natječaja obrazovati mlade generacije, potaknuti ih na promišljanje te pobuditi njihov ponos na hrvatske branitelje i Domovinski rat. Radi promicanja hrvatskih nacionalnih, povijesnih, kulturnih, gospodarskih i drugih vrjednota organiziraju se večeri domoljubnih pjesama, poezije i proze, kulturne večeri, izložbe i druženja. Posebno je područje rada briga o socijalno ugroženim članovima UHPB-a Pakraca i Lipika i članovima njihovih obitelji. Osim raznih individualnih oblika pomoći, članovima je jednom tjedno dostupno besplatno pravno savjetovanje. Udruga organizira i humanitarne koncerte za bolesnu djecu hrvatskih branitelja, a organiziran je i humanitarni koncert za dječji odjel pakračke bolnice. (J. P.)

28 svibnja mali oglasi Krovopokrivačke i limarske radove i manje hitne popravke izvodim uz jamstvo. Mogućnost višeobročnog plaćanja: 01/ , Prodaje se grobnica na Mirogoju, I. razred, polje 95, 4 ukopna mjesta, upitati na br traže poznanstvo Udovac 75/178/83, katolik, VSS, ugodne naravi i izgleda želi upoznati sličnu slobodnu ženu do 68 godina (prednost Dalmacija, Primorje). (15) Udovac, 80 g. iz Zagreba, situiran, traži udovicu do 74 g. bez obaveza, iz Zagreba i okolice za zajednički život i brak. (16) Dečko, iskren, praktični katolik, traži djevojku od 40 do 45 god., za brak i obitelj. (17) NAJNOVIJE zagreb RIM VIJESTI iz Crkve u Hrvata i svi je tu, crkvene dokumente, prikaze i osvrte, možete pro či tati u tjednom biltenu IKE i pronaći na Internet adresi ,00 KN SVETA ZEMLJA GARANTIRANI POLAZAK ,00 $ NAJPOVOLJNIJA PUTOVANJA U HRVATSKOJ SVE UKLJUČENO U CIJENU BEZ - NADOPLATA Krešićeva 32, Zagreb (okretište Borongaj) tel: 01/ , fax: 01/ tjedni kalendar 27. N - Presveto Trojstvo - Augustin, Julije, Bruno, Barbara, Mutmir; Pnz 4, ; Ps 33, ; Rim 8, 14-17; Mt 28, Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! 28. P - German, Vilim, Velimir; 1 Pt 1, 3-9; Ps 111, ; Mk 10, Što imaš, prodaj i idi za mnom! 29. U - Euzebije, Polion, Ervin, Većeslav; 1 Pt 1, 10-16; Ps 98, ab. 3cd-4; Mk 10, Primit ćete - s progonima - sada stostruko i u budućem vijeku život vječni. 30. S - Bazilije, Emilija, Anastazije, Hubert; 1 Pt 1, 18-25; Ps 147, ; Mk 10, Evo, ulazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan. 31. Č - Presveto Tijelo i Krv Kristova - Tijelovo - Marija, Petronila; Izl 24, 3-8; Ps 116, bc ; Heb 9, 11-15; Mk 14, Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja. 1. P - Marija, Justin, Justina, Mladen, Slobodan, Teofil, Liberije; Od dana: 1 Pt 4, 7-13; Ps 96, ; Mk 11, 11-25; Sv. Justin, vl: 1 Kor 1, 18-25; Ps 34, ; Mt 5, Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode... Imajte vjeru Božju. 2. S - Marcelin, Petar, Erazmo, Eugen, Gvido, Nikola; Od dana: Jd b-25; Ps 63, ; Mk 11, 27-33; Sv. Marcelin i Petar, vl.: 2 Kor 6, 4-10; Ps 124, ; Iv 17, 6a. 11b-19 - Tko ti dade tu vlast da to činiš? 3. N - Deveta nedjelja kroz godinu - Karlo, Cecilija, Hilarije, Olivija, Morando; Pnz 5, 12-15; Ps 81, ab. 6c-8a ab; 2 Kor 4, 6-11; Mk 2, 23-3, 6 - Sin čovječji gospodar je i subote. RJEŠENJE KRIŽALJKE IZ OVOGA BROJA VODORAVNO: Reparatori, Ivan, Matej, Marko, Kova, anketa, PIN, đeram, Izabel, četiristo, ALU, Olja, armiran, K, perika, iskra. ISPRAVAK Nenamjernom novinarskom pogrješkom u prošlom broju Glasa Koncila (20/2018.) na naslovnici umjesto Josipa Bartovčak netočno stoji - Jelena Bartovčak. Ispričavamo se sugovornici iz rubrike»vjernici laici aktivni u Crkvi«i svim čitateljima. crkvene obavijesti Svetkovina Majke Božje od Kamenitih vrata: u srijedu 30. svibnja u 19 sati misu u katedrali predvodi kardinal Angelo Banasco, slijedi procesija Bakačevom ulicom, sjevernom stranom Trga bana Jelačića, Radićevom do Kamenitih vrata. Jutarnja misa na Kamenitim vratima u 7 sati. Spomen na žrtve u Maclju - u nedjelju 3. lipnja u 16 sati pobožnost križnoga puta, u 17 sati misu predvodi kardinal Vinko Puljić. Misu zahvalnicu svih fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu za akad. god /2018. u zagrebačkoj katedrali u četvrtak 7. lipnja u 19 sati predvodi biskup Mijo Gorski. Koncert duhovne glazbe pod nazivom»ljiljani - pjesma za nebesa«na kojem će nastupiti crkveni zborovi djece i mladih s područja Sisačke biskupije održat će se u Voloderu 8. lipnja u sati. Okupljanje generacije maturanata iz godine dubrovačkoga Biskupskoga sjemeništa i klasične gimnazije»ruđer Bošković«bit će u petak 22. lipnja u 12 sati u dubrovačkom sjemeništu. Više informacija i prijava dolaska na Klanjanje uz ljetne kvatre u kapeli Corpus Domini (Trešnjevka, Mošćenička 3) održava se 25. svibnja cijeli dan i noć. U 19 sati je pokorničko bogoslužje i ispovijed, u 20 sati misa. Tijelovo u Corpus Domini - blagdan kapele u 75. godini sveudiljnoga klanjanja mise su u 7, 9 i 18.30, koju predvodi mons. Zvonko Sekelj. Trodnevnu pripravu u u ponedjeljak i utorak predvodi karmelićanin o. Anđelko Jozić, a u srijedu župnik Ivica Berdik. ZA KOMERCIJALNE OGLASE Nazovite Boris Makovšek: 091/ Marija Samardžija: 091/ marija.samardzija1@zg.htnet.hr Glas Koncila POZOR Umoljavaju se svi oglašivači u rubrikama Traže poznanstvo, Mali oglasi i U spomen da nam uz tekst obvezno pošalju dokaz o uplati, ili oglas neće biti objavljen. Cijena objave do 10 riječi je 50 kn, svaka daljna riječ 5 kn, a za inozemstvo do 10 riječi 100 kn, svaka daljna riječ 10 kn. Objavljene fotografije u rubrici U spomen 150 kn, a za inozemne osobe 250 kn. NABAVITE LIPANJSKI BROJ MAKA! VOZOČAŠĆE MAJCI BOŽJOJ NA TRŠKI VRH 51 Svečanu misu i blagoslov vozača i vozila u 11 sati predvodi rektor sjemeništa na Šalati Matija Pavlaković TRŠKI VRH U NEDJELJU 3. LIPNJA U 11 SATI ORGANIZATORI: I ŽUPNI URED KRAPINA OSNIVAČ: Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, Kaptol 31 IZDAVAČ: Nadbiskupski duhovni stol - Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8 V. D. DIREKTORA: Ivan Miklenić GLAVNI UREDNIK: Ivan Miklenić TAJNICA: Irena Puljić UREĐIVAČKI KOLEGIJ: Ivan Blažević (lektor), Bernard Čović, Vlado Čutura, Darko Grden, Ivan Miklenić, Branimir Stanić (zamjenik glavnog urednika), Jerko Šišić, Tomislav Šovagović, Ivan Tašev, Tomislav Vuković, Vojmil Žic ADRESA UREDNIŠTVA: Zagreb, Kaptol 8, pp 216, tel. uredništva (01) , faks (01) PRETPLATE I NARUDŽBE: za pojedinačnu pretplatu (01) ; za župe ili druge crkvene ustanove koje primaju više primjeraka Glasa Koncila (01) , faks. (01) redakcija@glas-koncila.hr Dopisništva: Split: Silvana Burilović Crnov, tel.: 021/ , faks: 021/ , mob.: 098/ , e-pošta: silvana.burilovic@st.t-com.hr (suradnici: Stipo Marčinković - Hvar; Angelina Tadić - Dubrovnik; Anton Belan - Kotor) Rijeka: Helena Anušić, tel.: 051/ , faks: 051/ , mob.: 098/ , e-pošta: kontakt@ri-nadbiskupija.hr Đakovo: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije (Martina Kuveždanin), tel.: 031/ , faks: 031/ , e-pošta: tiskovni.ured@djos.hr Zadar: Ines Grbić, mob: 098/ , tel. 023/ , faks: 023/ , e-pošta: tiskovni.ured.zadar@zd.htnet.hr Varaždin: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, tel.: 042/ , mob.: 098/ , e-pošta: pastoral-u-medijima@biskupija-varazdinska.hr Šibenik: Ivo Kronja, tel.: 022/ , faks: 022/ , e-pošta: ivo.kronja@si.hbk.hr GRAFIČKA PRIPRAVA: Glas Koncila: Danijel Lončar (grafički urednik), Dragica Šantić, Tomislav Kučko, Blaženka Matić TISAK: Tiskara Zagreb d. o. o., Radnička cesta 210, Zagreb Izlazi svakog tjedna Pojedini broj 7 kuna GODIŠNJA PRETPLATA za tuzemstvo 364 kune; za BiH 105 KM; za inozemstvo: Europa EUR 140, ŠVICARSKA CHF 155 PRETPLATE NA POŠILJKE ZRAKOPLOVOM: Europa EUR 235, SAD USD 335, Kanada CAD 400, Južna Afrika USD 350, Južna i srednja Amerika USD 335, Australija i Novi Zeland AUD 420 E-pretplata: godišnja 294 kune, polugodišnja 160 kuna, doplata uz tiskano izdanje 70 kuna PRETPLATA: za GK šalje se općom uplatnicom na račun: Nadbiskupski duhovni stol - Glas Koncila, Zagreb IBAN HR PRETPLATNICI IZ INOZEMSTVA uplaćuju na devizni račun: Zagrebačka banka IBAN HR , SWIFT: ZABAHR2X Dopisi se šalju na adresu:»glas Koncila«, Kaptol 8, pp 216, Zagreb Rukopisi i fotografije se ne vraćaju.

29 Snimila: D. Zeljko Selak PUČIŠĆA Marijanski klapski festival brodsko vinogorje»zlatna harfa«pod geslom»dođite, kličimo Gospodinu!«34. u nizu Zlatna harfa - smotra crkvenih dječjih zborova Slavonskobrodskoga dekanata održana je u četvrtak 17. svibnja u župi Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu. Program je u župnoj crkvi započeo misnim slavljem koje je uz brodskoga župnika Roberta Farkaša predvodio domaći župnik Markan Kormanjoš. U drugom dijelu susreta s po dvije duhovne pjesme na temu ovogodišnjega gesla, među kojima je bilo i onih koje su djeca sama napisala, nastupili su dječji zborovi iz župa Bezgrješnoga Srca Marijina, svete Obitelji, sv. Brodska dječica pjevala su i klicala svomu Gospodinu Zabok Deseti marijanski klapski festival pod nazivom»čuj nas, Majko, nado naša«u organizaciji tamošnje župe i pod pokroviteljstvom općine održan je u subotu 19. svibnja u župi sv. Jeronima u Pučišćima na Braču. Uz domaću klapu»volat«nastupile su klape»turanj«iz Supetra,»Blaca«iz Nerežišća i»žrnovnica«iz istoimenoga mjesta. Festival je revijalnoga karaktera, a u mjesecu posvećenom Mariji pravilo je da svaki izvođač mora nastupiti s jednom marijanskom pjesmom. Gost klapske večeri bio je vokalno-instrumentalni sastav»rim«iz Zagreba koju su osnovale sestre Ružica i Maja Nedić. Zahvalnu riječ u ime organizatora izrekao je župnik Pavao Gospodnetić. Napomenuo je da se klapska večer posvećena Blaženoj Djevici Mariji održava uoči svetkovine Duha Svetoga.»Pjevanje je nešto što u nama otvara naša vrata koja su možda zatvorena i skida naše pregrade kako bi nas zahvatila radost i ganuće Duha Svetoga.«Zahvalio je izvođačima te općini i organizatorici festivala Mirjani Bauk. Sudionicima su tradicionalno uručene zahvalnice s prigodnim darom, deseticom krunice izrađene od bračkoga kamena, a smotra je zaključena zajedničkom izvedbom festivalske himne pred oltarom pučiške crkve. Jadran Bašić Nikole Tavelića, Duha Svetoga, sv. Leopolda Mandića i Gospe Brze Pomoći. Svi su jedni druge nagrađivali velikim pljeskom. U zahvali slavonskobrodski dekan Ivan Lenić dječici je rekao da svi zaslužuju veliku pohvalu za svoj trud, odvajanje vremena u probama i redovitim sudjelovanjem na nedjeljnim misama, naglasivši da je to dragocjeno i za njihov osobni život i za obitelj i za župne zajednice, jer svojim djetinjim srcem, glasom i iskrenošću čine mise posebno radosnim. Uz znakovit cvjetni dar zahvalio je i voditeljima zborova, a napose organizatorici Zlatne harfe s. Ankici Tomas. (B. L.) Obnovili bračna obećanja U sklopu proslave zaštitnice župe, 360. obljetnice osnutka župe i 220. obljetnice početka izgradnje župne crkve sv. Jelene Križarice u Zaboku održana je trodnevna duhovna priprema kojoj je svojevrsni vrhunac bio obnova bračnih obećanja i gostovanje vjernika iz župe Sv. Juraj kod Senja pod vodstvom župnika i senjskoga dekana Silvija Milina. Dvadeset parova koji slave okrugle obljetnice braka, a koji su se odazvali na poziv zabočkoga župnika Marijana Culjaka, među kojima je bilo čak šest parova koji slave zlatni Uz domaću klapu»volat«nastupile su klape»turanj«iz Supetra,»Blaca«iz Nerežišća i»žrnovnica«(na slici) iz istoimenoga mjesta jubilej, obnovilo je u nedjelju 20. svibnja bračna obećanja i primilo lijep dar kao uspomenu na taj događaj. Gosti iz Senja skladno su otpjevali pjesmu»gospe ribara i težaka«, a nakon mise održana je procesija u kojoj su uz brojne domaće vjernike sudjelovali u svojim odorama vatrogasci s limenom glazbom, lovci, članovi udruge za pokop, žene u narodnoj nošnji, a članovi kuburaške udruge priključili su se svečanosti svojim pucanjem. Slavlje za bilo zaključeno vatrometom. (D. F.) Snimila: B. Lukačević slavonski brod Dar je s. Ani Mariji Maleš i s. Ann Mary uručio župnik Kvetek Dar za Nigeriju U slavlju Duhova u župi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu sudjelovale su karmelićanke koje djeluju u Nigeriji: Hrvatica s. Ana Marija Maleš i Nigerijka s. Ann Mary. S. Maleš već petnaest godina djeluje u toj zemlji s još nekoliko sestara te se brinu za bolesne, siromašne, poučavaju djecu i odrasle u vjeri, vode vrtić za djecu... Tom prigodom župnik Florijan Kvetek uručio im je 6000 kuna, koje su članice misijske skupine njegove župe prikupile prodajući predmete izrađivane tijekom godine u njihovoj kreativnoj radionici. Sestre su im zahvalile i na duhovnoj i na materijalnoj pomoći, naglasivši da im je svaka pomoć dragocjena jer su potrebe u Nigeriji velike. (B. L.) DONJI MIHOLJAC Svjedočanstvo iz Tanzanije Josip Brnjić, bogoslov Družbe Duha Svetoga, na svetkovinu Duha Svetoga, 20. svibnja, u pastoralnom centru u Donjem Miholjcu pred tridesetak članova Misijske skupine održao je kratko izlaganje o svom višemjesečnom boravku u Tanzaniji, gdje odrađuje svoj novicijat. Opisao je život u toj afričkoj zemlji koja je bila britanska kolonija. On je bio među narodom Masai koji je vrlo gostoljubiv, vjera mu je katolička, muslimanska i protestantska. Misa kod njih traje i po nekoliko sati, nakon čega je druženje ispred crkve. Ljudi drže do dijaloga, a djevojke su unatoč vrućini vrlo čedno odjevene, i to bez obzira na vjeru. Liturgija je specifična - darovi se donose na misu u naturi, čak i žive kokoši, uz liturgijske pjesme prisutan je i ples, molitva vjernika traje i do 20 minuta... (S. D.) Dubrovnik Nastup zborova katoličkih škola Smotra zborova katoličkih škola u Dalmaciji održana je u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u subotu 19. svibnja u sklopu proslave dana Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića. Na smotri su uz domaćine nastupili zborovi Nadbiskupijske klasične gimnazija»don Frane Bulić«iz Splita, Franjevačke klasične gimnazije iz Sinja, Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra te Katoličke osnovne škole iz Šibenika. Na kraju je svim prisutnim zavalio don Bernardo Pleše, ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića. (D. T.) Snimila: B. Lukačević Snimio: D. Boban OSIJEK Dva desetljeća vojne kapelanije Svečanim euharistijskim slavljem u petak 11. svibnja proslavljena je 20. obljetnica i Dan vojne kapelanije svetoga Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika Zapovjedništva za obuku i doktrinu»fran Krsto Frankopan«(ZOD»F.K.F.«) u Osijeku. Slavlje je predvodio biskup u miru Juraj Jezerinac s vojnim kapelanima i drugim svećenicima. Slavlju je nazočilo oko 250 djelatnika ZOD-a»F.K.F.«sa zapovjednikom brigadirom Željkom Šikićem, djelatnici Pješačke pukovnije, gardijsko-oklopno mehanizirane brigade bojne»pume«i»sokolovi«, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece, predstavnici Osječko-baranjske županije, predstavnici Gradskoga poglavarstva te Split Predstavljena arheološka otkrića U utorak 15. svibnja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika održano je peto predavanje»ranoromanički benediktinski samostani u Splitu, Solinu i Kninu«, u ciklusu»antikvarijat«. Viši kustos Muzeja HAS dr. Ante Jurčević iznio je rezultate najnovijih arheoloških istraživanja lokaliteta vezanih uz hrvatske kraljeve u Kninu, koje je usporedio s već poznatim ostatcima samostana u Solinu i na splitskom Sustipanu. Govorio je o arhitekturi i crkvenom namještaju koji se pripisuju benediktinskim opatijama sv. Bartolomeja na Kapitulu kod Knina, sv. Petra i Mojsija u Solinu, sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu u Splitu te bazilici sv. RIJEKA»Stavite Boga na prvo mjesto«u četvrtak 17. svibnja u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina slavljena je misa zahvalnica za kraj školske godine. Uz mnogobrojne srednjoškolce koji su na misu došli sa svojim vjeroučiteljima na misi je sudjelovala i predstojnica Katehetskoga ureda Riječke nadbiskupija Ksenija Rukavina Kovačević. Euharistijsko slavlje predvodio je povjerenik za pastoral mladih Riječke nadbiskupije Marko Šarić, U najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina slavljena je misa zahvalnica za kraj školske godine 27. svibnja predstavnici zapovjedništava i uprava koje djeluju na području Osijeka, kao i obitelji poginulih pripadnika. Vojni kapelan i dekan Osječkoga vojnoga dekanata Ante Mihaljević na kraju mise uz ostalo je rekao:»prije 20 godina u ovoj dvorani tada mladi vojni biskup Juraj Jezerinac uveo me u službu vojnoga kapelana. Sada je biskup mladi umirovljenik, a ja na putu prema mirovini. Iza nas su godine rada, nadam se pune dobroga, i zato Bogu zahvaljujemo, a za propuste i pogrješke tražimo oproštenje.«na kraju je potaknuo sve pripadnike kapelanije, ako još nisu, da se počnu moliti za novoga vojnoga kapelana. (D. Boban) Slavlje je predvodio biskup Jezerinac, a nazočilo je oko 250 djelatnika postrojba s dužnosnicima i zapovjednicima Ostatci ranoromaničkog benediktinskog samostana Marije i sv. Stjepana u Biskupiji kod Knina. Na temelju novih rezultata arheoloških istraživanja s kninskih lokaliteta istaknuo je slične promjene, koje započinju sredinom 11. stoljeća, a očituju se na isti način i na cijeloj istočnoj jadranskoj obali. Glavni protagonisti novih promjena, uz hrvatske kraljeve Stjepana I. ( ), Petra Krešimira IV. ( ) i Dmitra Zvonimira ( ) bili su splitski nadbiskup Lovro ( ) i trogirski Ivan ( ). D. Zeljko Selak uz kojega je u koncelebraciji bio i njegov suradnik dominikanac fra Ivan Dominik Iličić. U poticajnoj propovijedi Šarić je mlade potaknuo da lijepo iskoriste skore praznike te ih ispune korisnim sadržajima kako praznici ne bi ostali prazni dani. Pozvao ih je da stave Boga na prvo mjesto u svom životu kako bi on mogao zahvatiti sve dimenzije njihova života, što uključuje i vrijeme praznika. (AH)

30 svibnja iz RTV-programa preporučujemo LAUDATO TV HRVATSKI KATOLIČKI RADIO RADIO MARIJA Zemaljska mreža: regija d44-46 (Zagreb i okolica). Digitalna televizija: EvoTV, pozicija 102. Kabelske/IPTV platforme - Osnovni paketi: MaxTV, pozicija 503; OptiTV, pozicija 15; H1 Telekom, pozicija 31; VIPnet, pozicija 353. Prošireni paketi: B.net, pozicija 353. Regionalni paketi: Iskon.TV, pozicija 703. BiH: HOME.TV, pozicija 12, HT ERONET; Telemach, pozicija 86, D3 digitalna ponuda, Start paket. Sjeverna Amerika, Europa, Australija: CroatianTV America. Izdvojeno - pregled tjedna. Vijesti iz protekloga tjedna. Nedjelja 27. svibnja u sati. Božanstvena komedija. Tema su mediji: njihova sveprisutnost, utjecaj i moć. Nedjelja 27. svibnja u sati. Što nam kaže Sveto pismo. Tema: evanđeoski talenti. Utorak 29. svibnja u 11 sati. O mila majko nebeska. Jedinstveni koncertni program Folklornoga ansambla Studentskoga kulturno-umjetničkoga društva»ivan Goran Kovačić«hrvatskih marijanskih hodočasničkih pjesama iz bogate tradicije crkvenoga pučkoga pjevanja. Utorak 29. svibnja u sati. Razlog nade: svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Religijska emisija. Četvrtak 31. svibnja u 7.30, 13 i sati. Jeste li znali? Edukativna emisija. Petak 1. lipnja u sati. Iz vjerskoga programa na HTV-u Pozitivno. HTV 1, nedjelja 27. svibnja u 9.25 sati. Izravni prijenos euharistijskoga slavlja iz župe Pomoćnice Kršćana u Splitu. HTV 1, nedjelja 27. svibnja u 9.55 sati. Biblija. HTV 1, nedjelja 27. svibnja u sati. Mir i dobro. Vjerska informativna emisija koja donosi tjedne događaje u Katoličkoj Crkvi. HTV 1, nedjelja 27. svibnja u sati. Izravni prijenos euharistijskoga slavlja iz župe sv. Terezije Avilske u Bjelovaru. HTV 1, četvrtak 31. svibnja u 10 sati. Biokovo 107,9 MHz - Josipovac 98,6 - Lička Plješevica 104,1 - Promina Psunj 103,9 - Slatina 107,9 - Slavonski Brod 98,7 - Sljeme 103,5 - Split 97,9 - Stipanov Grič 104,5 - Šubićevac 104,5 - Učka 106,7 - Ugljan 95,5 - Velika Petka 91,3 - Vinkovci 104,9 - Virovitica 103,2 - Vrlika 97,8 - Vukovar 102,4 MHz; Satelit: EUTELSAT 16A (16 E) na frekvenciji MHz (transponder A1), polarizacija: H, symbol rate: kBaud, FEC:3/4. Kava s Doricom. Mala, ljudska, vjernička razmišljanja Dorice Barbić koja na jednostavan i zanimljiv način,»uz kavu«, oslikava društvena, obiteljska i crkvena zbivanja ili jednostavno poseže u škrinju svojih sjećanja, ne prepuštajući zaboravu velikane povijesti ili male ljude svoga skromnoga i samozatajnoga kršćanskoga života. Od ponedjeljka do subote u 8 i u sati. Kulturne minute. Pregled aktualnih kulturnih događaja (promocije knjiga, otvaranje izložaba, kazališne premijere, festivali, koncerti...). Od ponedjeljka do petka u sati. Pametna pitanja za pametne glave. Učenje o vjeri i hrvatskoj kulturi kroz igru. U drugoj polufinalnoj emisiji natječu se ekipe OŠ Mertojak Split - Ribice i OŠ Dragutin Tadijanović Vukovar - Kapljice. Srijeda 30. svibnja u 11 sati. Zagreb 96,4 MHz i 106,8 MHz - Split 97,2 MHz - Virovitica 88,3 MHz - Rijeka i Opatija 88,8 MHz - Satelit EUTELSAT 16E, H. Bogatstvo u različitosti. Emisija o starim obrtima, zanatima, običajima koje je potrebno očuvati. Urednica i voditeljica je Višnja Mikić. Nedjelja 27. svibnja u 17 sati. Moj život u vjeri. Uređuje i vodi svećenik dr. Josip Šimunović. Ponedjeljak 28. svibnja u 9 sati. Svjedoci Srca. Uređuje i vodi Jelena Vuković. Utorak 29. svibnja u 21 sat. Duhovni obzori. Uređuje i vodi s. Jasminka Pomper, uršulinka. Četvrtak 31. svibnja u 17 sati. Biskup Lang - prijatelj siromašnih. Urednik i voditelj je p. Mijo Nikić. Četvrtak 31. svibnja u 21 sat. Oči u oči. Uređuje i vodi Božo Barun. Petak 1. lipnja u 21 sat. Prijenos molitvenoga susreta»cenakul - svećenički marijanski pokret«iz župe Bezgrešnoga Srca Marijina s Jordanovca u Zagrebu. Subota 2. lipnja u 9 sati. Vjerske emisije na Hrvatskom radiju Duhovna misao. HR 1, svakodnevno u 6.05 i sati. Mali radio vjeronauk. HR 1, nedjelja 27. svibnja u sati. Izravni prijenos euharistijskoga slavlja iz Baških Oštarija. HR 1, nedjelja 27. svibnja u sati. Susret u dijalogu. Aktualne teme iz života Katoličke Crkve. HR 1, ponedjeljak 28. svibnja u 9.05 sati. Religijski forum. Mozaična emisija o temama iz života vjerskih zajednica koje djeluju u Hrvatskoj. HR 1, četvrtak 31. svibnja u sati. Trag vjere. Aktualnosti iz života Katoličke Crkve. HR 1, petak 1. lipnja u sati. Vjerske emisije na Radiju Sljeme Hvaljen Isus i Marija. Duhovna misao. Od ponedjeljka do petka u 6.45 sati, subotom i nedjeljom u 7.45 sati. Kristalni zvuk. Emisija o popularnoj duhovnoj glazbi. Nedjelja 27. svibnja u sati. Ovjera. Četvrtak 31. svibnja u sati. Svjetionik. Pregled religijskih sadržaja s naglaskom na Zagrebačku nadbiskupiju. Subota 2. lipnja u sati. Snimila: D. Zeljko Selak Snimio: Z. Nikolić RADOBOJ ŽUPANJA U glazbenom dijelu programa nastupio je dječji zbor»vrijeskice«iz Radoboja Dvadeseti dani Side Košutić GUNJA Glavni nositelji programa bili su mladi iz»božje družine«sisak Od 7. do 12. svibnja u OŠ Side Košutić u Radoboju, kraj Krapine, održani su Dvadeseti dani Side Košutić. Uručene su nagrade za najbolje pjesme i prozne uratke učenika osnovnih škola te priznanja za čitanje odabranih učeničkih uradaka pristiglih na ovogodišnji natječaj»poljubi grumen zavičajne zemlje i prošapći: Hvala«. Na svečanosti u organizaciji Kulturno-obrazovnoga društva Side Košutić o dječjem stvaralaštvu i nadahnućima Sidinim stihovima govorili su dr. Nada Babić, Ančica Ivanjek i Mirko Ivanjek. U nedjelju 13. svibnja, na dan kada je Sida Košutić preminula, misu zadušnicu u crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu služio je župnik i dekan Krapinskoga dekanata Tomica Šestak. U sklopu svečanosti predstavljena je najnovija knjiga Mirka Ivanjeka»Veliki petak Biskup Josip Marija Carević, život za narod - smrt u ime naroda«, posvećena biskupu Careviću kojega su komunisti mučili i ubili 10. svibnja u Velikom Trgovišću i za čiji se grob ne zna. Knjigu su predstavili Biserka Šimunić i autor. Tjedan pjesme, molitve i kreativnih radionica bio je tek mala uvertira za svečanu proslavu Radobojskoga proljeća u subotu 12. svibnja. U glazbenom dijelu programa nastupio je dječji zbor»vrijeskice«iz Radoboja pod ravnanjem glazbenice Dubravke Habjanec, dopredsjednice KOD-a Side Košutić. D. Zeljko Selak»Majčina večer«u župi Gunja u nedjelju 13. svibnja održan je Dan župnoga zajedništva. Župnik Ivan Živić na svim misama u Gunji i Đurićima govorio je u homiliji o snazi zajedništva i važnosti uzajamne ljubavi u župnoj zajednici. Iste večeri u prepunoj gunjanskoj crkvi nastavljeno je zajedništvo - u duhovnom programu pod nazivom»majčina večer«. U programu su pjesmom i multimedijalnim programom sudjelovala đurićanska i gunjanska djeca, mladi»božja družina«, koji su bili glavni nositelji i kreatori programa, i mješoviti župni zbor iz Gunje i Đurića. Cilj večeri bio je uzveličati majčinstvo Majke Božje Marije, ali i odati počast i zahvalu svim zemaljskim majkama, bilo da su žive ili pokojne. Program je bio popraćen multimedijalnim sadržajem i pjesmom. (Z. Nikolić) Vjernici u Europskom parlamentu Vjernici s područja Sisačke biskupije na svom hodočašću svetištima zemalja Beneluxa posjetili su u petak 18. svibnja i Europski parlamentu u Bruxellesu, gdje ih je ugostila hrvatska zastupnica Marijana Petir. Tako je 45 hodočasnika imalo priliku saznati kako funkcionira Europski parlament i ostale europske institucije te posjetiti vijećnicu u kojoj se održavaju plenarne sjednice. Zastupnica Petir sa svojim je posjetiteljima podijelila i osobno iskustvo koje sa sobom donosi dužnost zastupnice u Europskom parlamentu. Poseban naglasak stavila je na inicijative očuvanja i prenošenja kršćanskoga naslijeđa Europe te življenja vjere kroz politiku. Tako je posjetiteljima ispričala kako se malena skupina zastupnika, suorganizatora Europskoga molitvenoga doručka, među kojima je i ona, okuplja svakoga utorka ujutro na molitvu i promišljanje, a svake srijede u Europskom se parlamentu slavi katolička misa. Snimila: H. Ivičin Nadbiskupijska završnica KMNL-a Nadbiskupijska završnica Katoličke malonogometne lige (KMNL) Đakovačko-osječke nadbiskupije, sezona 2017./2018., održana je u subotu 12. svibnja u Županji. Misno slavlje u crkvi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja predvodio je i propovijedao domaći župnik Krunoslav Karas. Nogomet je igran u športskoj dvorani županjske Gimnazije. U skupini A igrali su Vinkovci 7 - prvak regije Vinkovci, Vođinci - drugi predstavnik regije Vinkovci i Osijek 3 - prvak regije Osijek. Vinkovci Ekipa Vinkovci 7 (na slici) tek je izvođenjem šest ti nadbiskupiju na nacionalnoj završnici BELI MANASTIR - BRANJIN»Vjera i kultura U organizaciji Centra za kulturu Grada Beloga Manastira, u suradnji s Prijateljima svetoga Martina, od 7. do 12. svibnja u Belom Manastiru i Branjinu Vrhu održana je 5. manifestacija»vjera i kultura«na temu»suvremena kršćanska glazba«. U predvorju kina»beli Manastir«svaku su večer bile prikazane videoprojekcije koncerata nekih važnijih predstavnika suvremene kršćanske glazbe:»mercyme«-»live«; Michael W. Shith -»Live in Concert: A 20 Year Celebration«; Israel Houghton & New Breed -»Live from Another level«; Matt Redman -»Facedown«;»Hillsong«-»A Beautiful Exchange«. Najposjećeniji je bio 4. Najposjećeniji dio manifestacije bio je 4. susret SISAK Koncert za zakladu Prvi u ovogodišnjem ciklusu humanitarnih koncerata Biskupijske zaklade»fra Bonifacije Ivan Pavletić«održan je u petak 18. svibnja u Velikom kaptolu u Sisku. Za potrebite studente zaklade nastupio je petrinjski sastav»laura s«izvevši duhovne i domoljubne skladbe dvojice autora Karla Ivančića i Gorana Brebrića, a

31 7 opravdali su epitet favorita te su se s dvije uvjerljive pobjede, 7:1 protiv ekipe Vođinaca i 6:1 protiv ekipe Osijek 3, plasirali u finale. U skupini B igrali su Đakovački Selci - prvaci regije Đakovo, Račinovci - prvaci regije Županja i Viljevo - prvak regije Donji Miholjac. Domaći Račinovci su s uvjerljivih 3:0 protiv Viljeva sebi osigurali vizu za nacionalnu završnicu u Osijeku, a Viljevo gurnuli u dvoboj za treće mjesto. U velikom finalu Vinkovci 7 su protiv Račinovaca odigrali 3:3, tako da je utakmica riješena izvođenjem šesteraca, u čemu su bili bolji Vinkovčani. Vinkovci 7 i Račinovci predstavljat će Đakovačko-osječku nadbiskupiju na nacionalnoj završnici koja će biti održana u Osijeku od 7. do 10. lipnja. (S. Kraljević) eraca svladala Račinovce, no obje će predstavlja- VRH 2018.«susret pjevača duhovne glazbe u Baranji u subotu 12. svibnja održan u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Branjinu Vrhu. Koncert je započeo pozdravnim riječima domaćina, župnika i baranjskoga dekana Gergelyja Beera. Sudjelovali su baranjski zborovi i pjevači duhovne glazbe: Crkveni pjevački sastav»laudate Dominum«iz Branjine, grupa»sviram, dakle postojim«, VIS»Effata«župe Bezgrješnoga začeća BDM Bilje, grupa»boanerges«župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja Darda, zbor»evo me«župe sv. Martina biskupa Beli Manastir i domaćini susreta zbor župe Uzvišenja sv. Križa Branjin Vrh.(H. Ivičin) pjevača duhovne glazbe u Baranji gost večeri bio je Ženski vokalni ansambl»lađarice«. Uz brojne prijatelje zaklade, u prepunoj dvorani koncertu su nazočili sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić i ravnatelj zaklade dr. Domagoj Mosler, koji je na početku i pozdravio okupljene, zahvalivši im na dolasku u svoje, ali i u ime svih stipendista. Na kraju koncerta okupljene je pozdravio i biskup Košić, posebno zahvalivši na glazbenoj večeri svima koji su uložili svoj angažman kako bi se ona ostvarila. (SV) osvrti Smeta li zaista turistima križ? Tin Kolumbić Čuda nisu nemoguća Mato Mandir Da čuda nisu nemoguća osobno sam se uvjerio pa bih to želio podijeliti s čitateljima Glasa Koncila. Došao sam u poštu u Varaždinskim Toplicama i tražio sam telefonski imenik za ulicu Grana, Novi Marof, pod prezimenom Ferendža. Poštar Ladislav Tuk rekao mi je da zna tu adresu i dovezao me tamo na lice mjesta. Snaha od Ferendže potom me odvezla k šogorici Katici Trstenjak. Bio sam i kod obitelji Smoljanec, gdje je sestra Neda stanovala dok je radila u Novom Marofu. Trebao sam ići natrag u Toplice, ali nije bilo autobusa. Poslali su me da stopiram na kružnom toku za Toplice. U tijeku godine, kada turisti počnu dolaziti obilnije u naše krajeve, redovito se u medijskom prostoru jave razmišljanja o odnosu prema turistima s obzirom na religijska uvjerenja, koja se iskazuju i svjedoče i izvanjskim znakovima. Pritom za određene strukture, posebice zaposlene u turističkoj djelatnosti, ali i za pojedine medijske»stručnjake«koji samouvjereno sebe smatraju sposobnima o svemu donositi prosudbe, predmet prijepora postaju izvanjski religijski znakovi, primjerice simbol križa koji je ustvari temeljni znak kršćanstva. U tom smislu u dnevnom tisku nedavno smo mogli pročitati razmišljanje turističke djelatnice, odnosno predsjednice Zajednice obiteljskoga smještaja koja o»križu na zidu«u apartmanima razmišlja na sljedeći način:»sve više turista dolazi nam iz Azije i neki bi mogli izvući pogrješne zaključke, odnosno krivo shvatiti istaknuta vjerska obilježja. Gostu je najvažnije da je domaćin gostoljubiv, strpljiv, empatičan, nasmiješen, komunikativan, uvijek na raspolaganju. Pri tome križ na zidu nije jamstvo da je došao u kvalitetan objekt i da će to i dobiti. Smatramo da je križ, općenito gledano, suvišan.«u tom kratkom razmišljanju djelatnice u turizmu ima mnogo nelogičnosti, ali i neznanja s obzirom na značaj ljudske vrjednote snošljivosti i poštivanja različitosti, te začudo i neznanja o bitnim sastavnicama fenomena turizma, koji u našem vremenu postaje svojevrsni»svjetski pokret«koji možemo nazvati modernom»seobom naroda«. Također neznanje se odnosi i na povijesnu i kulturnu vrijednost kršćanstva koje je ugrađeno u temelje zapadne kulture i civilizacije. U prvoj rečenici svoje neshvatljive izjave turistička djelatnica neutemeljeno tvrdi da bi neki turisti iz Azije mogli»izvući pogrješne zaključke i krivo shvatiti istaknuta vjerska obilježja«, a zapravo ona osobno sama pogrješno zaključuje. Naime, ako turist ne zna što znači simbol križa, ne može na temelju svoga neznanja nešto pogrješno zaključiti ili pak krivo shvatiti. Ako pak zna, kao kulturan i pristojan gost u duhu snošljivosti i poštivanja različitosti prihvatit će svjetonazor i religijsko uvjerenje svoga domaćina koji ga je ugostio. Osim toga većina turista, posebice onih koji dolaze iz drugih kultura i civilizacija, dolazi u nepoznate krajeve da upozna nepoznatu kulturnu baštinu, tradiciju, običaje, mentalitet ljudi koji u tim prostorima obitavaju i sve ostalo što ga može obogatiti novim spoznajama, a ponekad i oplemeniti novim ugodnim i ljudskim doživljajima. Većina turista, Sve rečeno vrijedi i za posebice onih koji Europljane koji putuju u azijske zemlje dolaze iz drugih te bismo u duhu razmišljanja spomenute kultura i civilizacija, dolazi u nepoznate turističke djelatnice i krajeve da upozna njezinih istomišljenika mogli ustvrditi da nepoznatu kulturnu je u inozemnim prostorima u kojima će baštinu, tradiciju, običaje, mentalitet ljudi europski turisti kao koji u tim prostorima gosti boraviti, primjerice u Indiji»kipić obitavaju i sve ostalo što ih može obogatiti Bude suvišan«, kao što je za našu predsjednicu Zajednice obitelj- novim spoznajama, a ponekad i oplemeniti skoga smještaja»općenito gledano križ novim ugodnim i ljudskim doživljajima. suvišan«. Ne samo da bismo tom tvrdnjom iskazali svoju nesnošljivost i nepoštivanje različitosti, nego bismo iskazali i svoju nekulturu i necivilizacijsko ponašanje. Naime, temelj uljudbe i civilizacijskoga ophođenja jest snošljivost i poštivanje različitosti, dakle i nečijega svjetonazora i vjere. Zaključno osvrnut ćemo se na osobine koje turistička djelatnica preporučuje da domaćini iskazuju u ophođenju prema svojim gostima ističući da trebaju biti»gostoljubivi, strpljivi, empatični i komunikativni«, dakle osobine koje bi svaki kršćanin prema Kristovu nauku trebao iskazivati prema svojim bližnjima. Nije li takav odnos koji se zapravo zasniva na ljubavi prema bližnjima, a bližnji su nam svi ljudi, dakle i oni koji dolaze iz dalekih azijskih krajeva, propovijedao upravo Onaj koji je na križu svojom žrtvom to i posvjedočio? Stoga križ kao kršćanski simbol ljubavi i žrtve za druge ni u kojem slučaju ne može biti»suvišan«, naprotiv može samo pridonijeti boljim i plemenitijim odnosima među ljudima. Mladić imenom Mihael Horvat ugledao me da stopiram. Počela je kišica padati. Vratio se natrag, jer je dobio poticaj da stane. Odvezao me direktno u Toplice, a nije mu bilo usput, jer je iz Remetinca kod Novog Marofa. Čak je i on znao spomenutoga poštara Ladislava Tuka. Pitao sam za naplatu za benzin, no nije primio ništa zauzvrat. Bog mu plati, u rajski vrati. U drugu subotu sam bio kod prijatelja Mate Banovića u Sigetcu, kod Ludbrega, i nije bilo autobusa, pa sam opet stopirao. Mlada majka Marija Katalenić stala je da me pokupi, a inače nikomu ne staje, što mi je rekla kasnije tijekom vožnje. Odvezla me skroz do Sigetca, kod Ludbrega. Neka i njoj dragi Bog plati, u rajski vrati. iz drugih medija 27. svibnja Europska komisija i o Hrvatima u Srbiji Nedostaje konzistentan pristup zaštiti manjina«naslov je članka Darka Baštovanovića u subotičkom tjedniku»hrvatskoj riječi«o novom izvješću o napretku Srbije u procesu europskih integracija, objavljenom 17. travnja, koje se osvrće i na položaj i zaštitu manjina: Za razliku od izvješća iz pitanje unaprjeđenja položaja nacionalnih manjina se detaljnije tematizira i zamjerke su dane mnogo jasnije. Kao glavni problemi po pitanju unaprjeđenja ljudskih i manjinskih prava navedeno je da Srbija mora razvijati konzistentne i konkretne politike koje se moraju primjenjivati na čitavom teritoriju, jačanje neovisnosti institucija koje se bave ljudskim pravima i ujedno jačanje njihovih kapaciteta i osiguravanje odgovarajuće financijske potpore za njihov rad. Zatim, kada su u pitanju nacionalne manjine, eksplicite se navodi da je neophodno razviti konzistentan pristup zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina uz adekvatno realiziranje mjera predviđenih akcijskim planom za zaštitu nacionalnih manjina te unaprjeđivanje pravnog okvira u transparentnom, inkluzivnom i efikasnom procesu. Posebice se ističe da se u Srbiji nedovoljno i dalje implementiraju međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava, uključujući i zaštitu nacionalnih manjina, jer je prilikom predstavljanja Periodičnog izvješća o ljudskim pravima UN-a - Treći ciklus, konstatirano da je Srbiji dano 190 preporuka od čega je od srbijanske strane prihvaćeno samo 74, dok se za ostalih 116 čeka razmatranje tek u lipnju Iako se konstatira da je srbijanski sustav za zaštitu nacionalnih manjina u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina, posebice se ističe da postoje nerazmjerne razlike, posebice u regionalnom kontekstu. Područja tradicionalno nastanjena manjinskim skupinama i dalje ostaju među najnerazvijenijim i najsiromašnijim. Na lokalu se kao problem također ističe to što vijeća za međuetničke odnose nisu formirana u svim općinama u kojima su predviđena zakonom, te i tamo gdje su formirana ona i dalje nisu funkcionalna. Važno je također naglasiti da se u samom izvješću konstatira da još uvijek traju izmjene dva krovna zakona koja reguliraju položaj nacionalnih manjina: Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, čije izmjene ne odgovaraju europskim standardima i odudaraju od instrumenata ključnih europskih institucija, prije svega Vijeća Europe i OESS-a, na što su ukazivali i relevantni europski eksperti koji se bave nacionalnim manjinama... U izvješću se kao problem ističe što i dalje nema rješenja za problem nedostatka udžbenika za srednje škole na manjinskim jezicima, što posebice pogađa hrvatsku zajednicu jer proces za otklanjanje ovoga problema još nije započet. Isto tako se konstatira da manjinski mediji i dalje ostaju veoma ranjivi nakon privatizacije medija, te najveći problem ostaje nedovoljno i neujednačeno financiranje, dok na republičkoj razini i dalje nedostaje adekvatno unaprjeđenje medijskih sadržaja na jezicima nacionalnih manjina. Na kraju, autori izvješća su zapazili i jedan od najozbiljnijih problema kada su u pitanju nacionalne manjine, a to je apsolutna podzastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u javnoj upravi, što hrvatsku nacionalnu manjinu isto tako kao novu manjinu posebice pogađa te usložnjuje položaj. U kontekstu položaja hrvatske nacionalne manjine, te odnosa domicilne i matične države važno je istaknuti i da su velike zapreke primijećene i u četvrtom dijelu izvješća koje se bavi regionalnom suradnjom i dobrosusjedskim odnosima. Kao posebice osjetljivo se ističe da Srbija i dalje ne prihvaća odluke međunarodnog suda pravde, te da europske institucije zabrinjava to što se osuđenim ratnim zločincima daje medijski prostor, a još više zabrinjava što se oni danas zapošljavaju u važnim državnim institucijama. Kako podvlače autori izvješća, to je veliki razlog za zabrinutost. U izvješću se također navodi da su sami odnosi između Srbije i Hrvatske dosta složeni, te da je jedan od najvećih problema to što nema dovoljno volje da se započne s procesom pronalaženja i razotkrivanja sudbina osoba nestalih tijekom rata. Roditelji djeteta s teškoćama, niste sami! Dr. Milena Nikolić u sarajevskom mjesečniku»svjetlo riječi«objavila je vrlo koristan i stručan članak, koji već po naslovu govori o čemu je riječ:»neplanirano putovanje - Obitelji djece s teškoćama u razvoju«: U stručnoj literaturi se navodi da obitelj djeteta s teškoćama u razvoju prolazi kroz tri faze krize i to: početnu šok krizu, krizu osobnih vrijednosti i realnu krizu... Početna šok kriza je prva reakcija na rođenje djeteta s teškoćama u razvoju i najčešće se očituje kroz reakciju poricanja»ovo se ne događa meni, mom djetetu, mojoj obitelji«. Nakon toga javlja se lepeza različitih osjećanja od ljutnje, žalovanja, samosažaljenja, gubitka, straha itd. U drugoj fazi počinju se javljati osjećanja koja dovode do krize osobnih vrijednosti kao što su krivica, zbunjenost, bespomoćnost, razočaranje, sram, odbacivanje i sl. Treću fazu krize čini realna kriza koja se vezuje za vanjske faktore koje roditelji mogu samo djelomično kontrolirati i koji otežavaju integraciju djeteta kako u vlastitu obitelj tako i u širu zajednicu. U ovoj fazi obitelji se suočavaju s društvenim preprekama i nefunkcioniranjem sustava podrške, a koji treba kreirati država kroz nacionalnu politiku invalidnosti... Za obitelji djece s teškoćama u razvoju važno je da na svom putovanju dođu do ove treće, realne krize. Međutim, veliki broj roditelja i obitelji»zaglavi«u drugoj fazi iz koje ne nalazi izlaz te se često izoliraju prije svega jedni od drugih, zatim od šire obitelji, prijatelja, susjeda, pa i zajednice u kojoj žive. U fazi krize osobnih vrijednosti važno je shvatiti da vi, kao roditelji djeteta s teškoćama, niste sami. Roditelji podršku mogu dobiti u vlastitoj obitelji, kao i u izvanobiteljskom okruženju. Prvi vid podrške obitelj mora tražiti od članova uže obitelji. Prije svega nužno je razgovarati, a na prvom mjestu s bračnim partnerom. Bračni partneri su oboje roditelji djeteta s teškoćama u razvoju i suočavaju se s istim preprekama i izazovima...podršku mogu pružiti i bliski prijatelji, susjedi. Ponekad»čašica razgovora«s njima može imati veliki terapeutski učinak. Podršku svakako treba tražiti i u Crkvi, na misi te u osobnoj i obiteljskoj molitvi. Mnogi roditelji ističu da im je u kriznim fazama osobito pomogla zajednička obiteljska molitva i odlazak u crkvu.

32 katolički tjednik 27. svibnja broj 21 (2292) cijena 7 kuna FOTOGOVOR Snimio: Bernard Čović GORAN PLEĆAŠ, volonter na Hodu za život, zaželio je svojoj djevojci Ivoni Skoko sretan rođendan i priredio joj nezaboravan rođendanski dar zaprosivši ju na pozornici.»planirao sam Ivonu zaprositi. Nisam znao hoću li na Hodu za život ili negdje drugdje, no kako joj je bio i rođendan, iznenadio sam ju. Upoznali smo se prije dvije godine na hodočašću Marijanski zavjet za domovinu.«ogulinska dentistica Danira Štimac volontirala u Tanzaniji»Boravak u misijama - moja najveća životna škola«odluka mlade doktorice dentalne medicine Danire Štimac iz Ogulina da svoj prvi godišnji odmor provede u Tanzaniji pomažući potrebitima netipična je za današnje mlade, ali i vrlo inspirativna i svjedočka za mnoge. Još za vrijeme studija dentalne medicine u Rijeci 25-godišnja Danira Štimac odlučila je otići u Afriku i pomagati potrebitima. Prilika se ukazala protekle zime zahvaljujući prijateljstvu njezine majke sa sestrom župnika Ante Luketića koju je susrela u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama s don Velimirom Tomićem, misionarom iz Tanzanije koji je boravio u Hrvatskoj zbor oporavka nakon loma noge. Kad je izrazila svoju želju za pomaganjem mladima u Africi, sve je dogovoreno za nekoliko minuta. Ušteđevinu od nekoliko Danira Štimac u Kisongu s djevojčicom Priskom plaća Danira je potrošila na zrakoplovnu kartu Zagreb - Katar - Aruša te odlazak u misiju Kisongo k don Velimiru Tomiću koji tamo već više godina pomaže mjesnomu stanovništvu i gradi crkvu i dječji vrtić. Mlada doktorica sa sobom je u više putnih torba ponijela hrpu dječje odjeće, slatkiša, školskoga pribora i blokova, privjesaka i magneta s motivima Ogulina te pasta i četkica za zube. Njezin boravak poslužio je da se upozna s mladima u tom dijelu Tanzanije, da shvati njihove potrebe i najnužnija sredstva kojima im se može olakšati težak život u velikom siromaštvu, slaboga obrazovanja i zdravstvene zaštite. Isto se tako upoznala s upornošću svećenika Tomića koji gradi crkvu i vrtić velikim dijelom uz pomoć Zadarske nadbiskupije i njegovim nasušnim potrebama da taj veliki projekt završi, a da u njega uključi što više donatora i dobrotvora. Doktorica Štimac tako je odabrala 14-godišnju djevojčicu Prisku, za koju se obvezala da će je školovati za učiteljicu, a obvezala se i da će u Ogulinu pronaći donatore za školovanje 20 najsiromašnije djece (školarina, hrana i odjeća). Prema njezinu svjedočenju duboko ju je potresla Priskina reakcija nakon što joj je darovala čarape. Djevojčica joj je za Na Filipinima svečano proslavljen blagdan bl. Ivana Merza»Živio je u Istini i nju je propovijedao«zahvalu donijela liziku, iako je ona za njih pravo bogatstvo.»siromaštvo, neiskvarenost i zahvalnost osobine su koje često nalazimo kod djece u zemljama Trećega svijeta, a koje su se kod nas Europljana pomalo izgubile«, rekla je Danira, priznajući da su joj dva tjedna boravka kod misionara Tomića promijenila percepciju života.»susret s potrebitima i osjećaj da se nekomu pomaže izvlači iz čovjeka ono najbolje, istinsko kršćansko milosrđe i živo svjedočenje Boga.«Prateći rad misionara Tomića, koji je svladao svahili jezik, primijetila je njegovu opsjednutost pomaganjem ljudima u Kisongu. On na nedjeljnim misama preko evanđelja, osim riječi Božje, pokušava usađivati navike, svakodnevnu logiku života i civilizacijske tekovine, čime im Zajednica blaženoga Ivana Merza na Filipinima proslavila je blagdan blaženoga Ivana 10. svibnja na filipinski način. Pod filipinskim nazivom»fiesta ni Ivan 2018«proslava je prvi put održana u novootvorenom centru i relikvijariju blaženoga Ivana u gradu Marikini blizu Manile. Osim toga prvi put je organizirana i svečana procesija po okolnim ulicama u kojoj su se nosile relikvije bl. Ivana, njegova zastava i njegov veliki kip, a sve je bilo praćeno limenom glazbom. U četvrtak 10. svibnja na svečanosti blaženoga Ivana Merza slavljene su dvije mise: jedna u centru blaženoga Ivana i jedna u župnoj crkvi koja se nalazi u blizini centra. Centar je bio ispunjen štovateljima bl. Ivana, a za vrijeme mise predstavljeni su i blagoslovljeni novi članovi zajednice (volonteri u različitim apostolatima). Navečer su vjernici pohrlili u župnu crkvu Gospe od Žalosti kojoj pripadaju centar i relikvijarij. Na misi su bile i različite vjerske zajednice i župljani. Tijekom svoje propovijedi, vlč. Paglinawan je istaknuo pobožnost blaženoga Ivana Blaženoj Djevici Mariji, osobito njegovo iskustvo u Lurdu. Također je naglasio da se svetost blaženoga Ivana očitovala kroz izdržljivost u trpljenju za Isusa i Crkvu. Nakon mise svi su bili počašćeni jednostavnom večerom koju je pripremila zajednica blaženoga Ivana Merza. Proslava blagdana bl. Ivana završena je u subotu 12. svibnja. Održana je procesija, koja je bila organizirana u filipinskom duhu uz sudjelovanje ansambla»music Foundation«iz Angonoe. Bila je nošena relikvija bl. Ivana i njegov kip. Kada je procesija ulazila u centar, veoma jasno se na ulazu vidjela i hrvatska zastava koja ondje stoji zajedno s vatikanskom zastavom od otvorenja i blagoslova centra. Potom je slavljena misa za ozdravljenje koju je predvodio Ranie Orsolino, animator nove udruge klerika»institut svete Obitelji«. U propovijedi on je podsjetio sve da ostanu u Istini, koja je Isus, poput blaženoga Ivana koji je sam živio u Istini i nju propovijedao. Nakon mise održana je iscjeliteljska molitva i pomazanje uljem bl. Ivana. Na kraju je vicepostulator Dave Dela Cruz naglasio da su godinu filipinski biskupi proglasili Godinom mladih na Filipinima. Zajednica blaženoga Ivana Merza priprema se u toj godini obići sve biskupije s relikvijama bl. Ivana i programom za njegovo upoznavanje. Gradske vlasti Marikine pridonijele su također svojom pomoću da»fiesta ni Ivan«bude još svečanija. Zahvaljujući posredovanju bivšega zamjenika gradonačelnika, a sada i gradskoga javnoga službenika dr. Mariona Andresa, oslikana su vrata centra blaženoga Ivana i u blizini vrata postavljena su ulična svjetla. Proslava blagdana bl. Ivana započela je već 1. svibnja, s početkom devetnice koja je sljedećih dana nastavljena u obiteljima, uredima i zajednici vjernika. (B. N.) olakšava život. Nezaboravan je za mladu zubaricu bio i doček. Zbor od 50 djece pjevao joj je dobrodošlicu na svahiliju.»dva tjedna u misijama (od 28. travnja do 12. svibnja) bila su za mene najveća životna škola«, zaključila je mlada zubarica iz Ogulina, koja namjerava i dalje pomagati misionaru Tomiću i mladima iz Kisonga. Zvonko Ranogajec Isusovi»životopisci«SLIK, SROK BIBLIJSKA KNJIGA O ISUSOVU ŽIVOTU MAJSTOR KOJI PO- STAVLJA PARKETE SIDRA, KOTVE RADIJUS AMERICIJ BILJARSKI ŠTAP, KE ZAGRIJAVA- NJEM OD- MRZNUTI NADGLED- NICI, KON- TROLORI DOBROTVOR- NA NOVČA- NA POMOĆ (TUR.) ONI KOJI POPRAV- LJAJU, RE- PARIRAJU JEDAN EVANĐELIST (ORAO) EVANĐELIST KRPA ZA BRISANJE EVANĐELIST S KRILATIM LAVOM NOGOMETAŠ KOVAČIĆ MUSL. Ž. IME PRIKUPLJA- NJE PODA- TAKA O NE- KOJ POJAVI OSOBNI IDENTIFIKA- CIJSKI BROJ PITKO POD- VODNO PO- DRUČJE, SPRUD NAZIV ZA SLOVO L EVANĐELIST S KRILATIM BIKOM MOTKA S KABLOM ZA IZVLAČENJE VODE IZ ZDENCA TAJNIK HOO-a, JOSIP STR. Ž. IME, ELIZABETA SAMARIJ TROZNA- MENKAST BROJ AKADEMI- JA LIKOVNIH UMJETNOSTI ARSEN Ž. IME, OLGA UČVRŠĆEN ŽELJEZNIM ŠIPKAMA ITALIJA KALIJ RADIJUS IMITACIJA KOSE, VLASULJA UŽARENA SITNA ČESTICA