Ljeto Broj 41. SLUŽBA U MANJIM ZAJEDNICAMA: Poticanje zdravlja i rasta

Transcription

1 Ljeto Broj 41 SLUŽBA U MANJIM ZAJEDNICAMA: Poticanje zdravlja i rasta

2 Uvodna riječ Ratni drugovi Činjenica je da od tri Osobe Presvetog Trojstva, u Bibliji imamo najmanje redaka koji govore o Svetom Duhu ili ga na neki način opisuju. Imam dojam da nam je nekako najapstraktniji pa i najmisteriozniji. Sina Božjeg Isusa mentalno vrlo lako percipiramo, Oca nešto teže, ali postoje brojne asocijacije i analogije. Ironično, kad je Duh Sveti u pitanju, baš nama, pentekostalcima i karizmaticima, to nešto teže polazi za rukom. Pritom ne govorim o darovima, manifestacijama ili plodovima Svetog Duha. Na tom području nešto bolje stojimo. Govorim o poznavanju osobe Duha. Naime, Bog nije tri klonirane osobe, već tri različite Osobe. Bog nije jedna osoba koja se očitovala na tri načina. Stoga među njima postoje distinkcije koje se ne tiču samo nekog aspekta njihove ekspresije ili djelovanja. Radi se o "karakternim" razlikama ako uopće možemo govoriti u tim relacijama. U tom smislu kršćani, po mom mišljenju, najmanje poznaju osobu Duha i sva ona obilježja kojima se razlikuje od ostalih osoba Trojstva, a o kojima Biblija vrlo malo govori. Zaključujući Drugu poslanicu Korinćanima, Pavao u pozdravu kaže: "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!" (2 Korinćanima 13,13). Riječ zajedništvo na koje smo s Duhom pozvani graditi je koinōnia, iz koje onda imamo izraz drug (koinōnos) (Filemonu 1,17), a koja kod Pavla, kad govori o svojim suradnicima u evanđelju ili bliskim prijateljima, nije neuobičajena. Naravno, neke od nas danas ona asocira na recentnu prošlost, u kojem je pravi smisao i bogati značaj ove riječi koja je devalvirala zbog inflacije i negativnih konotacija. Vjerujem da uz razmjerno slabu zastupljenost glede biblijskih tekstova, i jedan od razloga zašto je Duh toliko apstraktan leži u činjenici da se mi kao kršćani ne osjećamo dovoljno dostojni da mu se približimo u ostvarenju zajedništva na koji smo pozvani. Premda na intelektualnoj razini prihvaćamo svoj identitet pravednosti u Kristu Isusu koji nam to omogućuje, svakodnevna praksa nam s druge strane upravo zbog nedovoljne "svetosti" takvo zajedništvo onemogućava. Nešto detaljnije razmatranje koinōnije nam može pružiti dragocjen uvid u neka obilježja Duha Svetog jer se u ovom kontekstu radi o pridjevu vezanom uz Duha, baš kao što je milost vezana uz Isusa, a ljubav uz Oca. Naime, ova riječ znači i "pomoć". Konkretno Duh je taj koji pomaže nama, naprimjer u molitvi (Filipljanjima 1,19; Rimljanima 8,26-27). Koliko puta smo čuli ili stekli dojam kako je od svih djelatnosti Crkve molitva ona najpotrebnija i najteža, pa ju najmanje i najkraće (u smislu trajanja) prakticiramo upravo iz tih razloga? Zašto, ako nam Svemogući Duh pomaže? Sklon sam zaključku da je to stoga što u takvim prigodama nemamo adekvatno zajedništvo ili suradnju s Duhom. Koinōnia znači i "olakšanje". Kako su stvarni životni problemi, bol, patnja i razočaranja, stvarno je i olakšanje koje Sveti Duh pruža u takvim trenutcima. Tada On donosi nadnaravnu utjehu te ublažava bol radi koje trpimo (2 Korinćanima 1,3-7). Još jedno indikativno, možda najmanje apstraktno značenje je "dijeljenje". Naime većina nas iskustveno poznaje darove, a neki i plodove Duha (1 Korinćanima 12,4-11; Galaćanima 5,22). Svi tako rado primamo od Duha njegove darove na opću korist, njegovo pomazanje ili razne manifestacije. U njima se očituje njegov karakter. On besplatno i rado dijeli svojoj djeci. Prava je šteta ako ga još bolje ne upoznamo. Prije svoje muke Isus je učenicima govorio o drugom Branitelju koji dolazi nakon i umjesto njega (Ivan 14,16). Upravo je Duh taj Parakletos, što znači pomoćnik, netko tko je pozvan ili poslan da nekomu pomogne, da se zauzme za nekoga, koji pruža nekome korisnu službu, koji ga brani na sudu u ulozi odvjetnika. Neka nas njegova Svetost ne sprečava da s njim imamo još bolji odnos, da ga još bolje upoznamo. Ipak, On je na našoj strani. I na koncu, koinōnia je prije drugarstvo nego prijateljstvo. Prijatelji svoj odnos ostvaruju i grade na temelju nekog zajedničkog interesa, a drugovi na temelju zajedničkog ideala, cilja ili okolnosti. Mislim da je to nešto puno više. Na pamet mi padaju "braća po oružju", ratni drugovi koji su se tako različiti našli u istoj okolnosti. Njihove su veze postale neraskidive i doživotne pošto su jedan drugom povjerili živote. Oni nikoga ne "ostavljaju za sobom" bez obzira riskiraju li pritom vlastiti život. Takvo zajedništvo i takve odnose Duh nudi nama. Vjerujem da je razlog zbog čega o Svetom Duhu ima relativno najmanje redaka u Svetom Pismu i taj što smo upravo mi oni koji ih u svom životu trebaju napisati. Goran Punda je pastor EPC Jelenovac iz Zagreba i glavni urednik Duhovnog vrela. 2 Duhovno vrelo

3 SADRŽAJ Služba u manjim zajednicama: Poticanje zdravlja i rasta 04 Stephen Lim Manje crkve to mogu bolje - Kako iskoristiti prednost vaše veličine Veličina vaše crkve može prije pomoći nego odmoći učinkovito služenje. Donosimo šest područja u kojima manje crkve često imaju bolju službu od većih crkava Joseph B. Fuiten Neil B. Wiseman Izgrađivanje odnosa s društvenom zajednicom Naš odnos s Bogom bi trebao donijeti plodove u crkvi i u društvu. Pozvani smo sijati sjeme evanđelja kroz svoje propovijedanje, život i svoje odnose. Kako se zaljubiti u svoju crkvu Biblija donosi duboke misli o tome na koji način propovjednici sa svojom zajednicom mogu razviti radostan odnos ispunjen ljubavlju. Motiv, raspoloženje i smisao službe je ljubav Marcia Lednicky Rast: Kada to nitko ne primjećuje Ljude privlači crkva puna ljubavi u kojoj se očituje iskrena briga za potrebe jedni drugih. Kršćanska gostoljubivost je ključna za rast crkve Rick Thomas Sjeme od značaja Neprekidna žetva Žetva u doba gladi (osmi dio) Bez očitovanja zakona sjetve i žetve nikada ništa neće izrasti. Izjavite to! (deveti dio) Bog je svako svoje dijete stvorio s jedinstvenim darovima. Oni su zapravo živo sjeme puno potencijala. Ono što je Bog stavio u vas na specifičan način pripada vama i od vas se očekuje da posijete i kultivirate to sjeme James D. Wilkins Rješavanje sukoba u manjoj crkvi Rješavanje sukoba je dio pastoralne službe. Najbolji način za rješenje sukoba je traženje rješenja u njegovoj ranoj fazi H. Maurice Lednicky Serija Život u kraljevstvu (četrnaesti dio) Naviještanje njegovih veleposlanika Čast je biti nazvan veleposlanikom Isusa Krista. Kako ulazimo u neprijateljsko kraljevstvo tame, moramo se oslanjati na Svetog Duha za pomazanje, mudrost i vodstvo Chris Rainey Bivokacijska služba Bivokacijska služba može doprinijeti napretku Kraljevstva u određenim situacijama te ju trebamo smatrati legitimnom strategijom za službu. DUHOVNO VRELO 41 Ljeto 2018., godina XI. 34 Marija Mehanović Andreja Mil Life Publishers International. Sva prava pridržana. 39 Ljeto

4 MANJE CRKVE TO MOGU BOLJE KAKO ISKORISTITI PREDNOST VAŠE VELICINE Stephen Lim Veliki postotak kršćanskih djelatnika, uključujući i 80 posto misionara, dolaze iz malih crkava. Prema svakom relevantnom čimbeniku kvalitete, veće crkve su u lošijem položaju od manjih. 1 Christian Schwarz je do ovog zapanjujućeg zaključka došao nakon najiscrpnijeg istraživanja crkvenog rasta ikad provedenog i to na uzorku većem od 1000 crkava na šest kontinenata. Istraživanja i zapažanja drugih, zajedno s mojim 4 Duhovno vrelo iskustvom, potvrđuju njegove zaključke. Usprkos manjku ljudi, vođa, objekata, resursa i programa, prosječna mala crkva ima: bolje zajedništvo bolju pastoralnu skrb bolje učeništvo veću uključenost u služenje veći broj ljudi pozvanih u kršćansku službu. Nisu sve male crkve dobre. Mnoge su obeshrabrene ili se muče s rastom. Neke su locirane u društvenoj zajednici gdje je populacija u opadanju, dok druge rastu i napreduju. Kako se pastori manjih crkava mogu nositi s takvim okolnostima te iskoristiti prednosti veličine svoje crkve? Moj cilj u ovom članku je ohrabriti pastore manjih crkava pokazujući im kako im baš to što je crkva mala može pomoći umjesto da bude prepreka djelotvornoj službi. RADE BOLJE Ovo su područja u kojima manje crkve mogu bolje služiti od velikih. Bolje zajedništvo Mnogi su u manjim crkvama zamijetili dinamiku odnosa poput obiteljskih, gdje svatko svakoga poznaje i bolje se pove-

5 zuje s drugima. To potvrđuje činjenica da u prosjeku 46 posto članova pripada nekoj vrsti manje grupe u usporedbi sa samo 12 posto u megacrkvama. Veće crkve teže ostvaruju ozračje kućne grupe nešto što je prirodno u većini manjih crkava. Bolja pastoralna skrb U malim crkvama pastor poznaje svakog člana tako što s njim provodi vrijeme u raznim aktivnostima. Na početku svoje službe bio sam pastor male crkve u Los Angelesu. Ne samo da sam propovijedao ljudima već sam s njima radio u raznim odborima, posjećivao ih u njihovim domovima te za radnih dana s njima obavljao građevinske poslove i čistio. Svaki sam tjedan djecu i mlade razvozio na razne aktivnosti te tijekom školske godine igrao u crkvenim bejzbolskim i košarkaškim timovima. Na taj sam način jako dobro upoznao članove zajednice te sam ubrzo bio svjestan s kakvim se problemom svatko od njih suočava. Pastori većih crkava moraju više vremena provoditi u administrativnim aktivnostima kako bi se njihovi programi mogli glatko odvijati te često preuzimaju ulogu izvršnog direktora. Oni se mogu sprijateljiti samo s odabranim članovima. S ostalim članovima svoje zajednice oni imaju ograničene odnose, ako ih uopće imaju. makar inicijalnu grupu prije nego počne s poučavanjem ostalih. U tom smislu, pastor male crkve s malo programa koje mora nadgledati ima očitu vremensku prednost. Veća uključenost u služenje Pošto je pastor obično jedini plaćeni djelatnik u maloj crkvi, članovi su svjesni da ako se oni ne uključe u službu, od nje neće biti ništa. Čak su i mladi potaknuti da služe. Svatko se osjeća korisnim. Spremnost na učenje u praksi postaje sve važnije od profesionalizma koje se očekuje od velikih crkava. U manjim crkvama u prosjeku oko 31 posto članova služi u svojim darovima dok je u megacrkvama to slučaj kod samo 17 posto. Kada sam ja započinjao s pastoralnom službom u Los Angelesu, ne računajući djecu, zajednicu je činilo dvoje odraslih, deset studenata i deset srednjoškolaca. Bez iznimke svatko se od njih vrlo brzo uključio u služenje. Bolji odaziv na kršćansku službu Odmah po završetku Biblijske škole moj brat Dave je postao pastor novoosnovane crkve u San Franciscu. U prve tri godine, troje je mladih osjetilo poziv u službu. Jedna od njih je sa svojim suprugom završila na udaljenom neevangeliziranom filipinskom otoku gdje su stotinama ljudi pomogli da postanu vjernici; jedan je postao pastor; treći služi kao predavač u Biblijskoj školi. Ovakav je rezultat suglasan s rezultatima istraživanja koje su proveli Ron Klassen i John Koessler, dva stručnjaka na području malih crkava: "Nesrazmjeran postotak profesionalnih kršćanskih djelatnika, uključujući i 80 posto misionara, dolazi iz malih crkava." 3 Zašto? Osobna pastoralna skrb, učeništvo i prilika za uključenje u službu svakako doprinosi ovakvom rezultatu. POTREBNI STAVOVI Tri stava pomažu maloj crkvi da iskoristi svoju jedinstvenu dinamiku. Vjerujte da vas Bog može upotrijebiti. Vjerujte da će Bog blagosloviti vašu službu i da male crkve mogu učiniti velike stvari za Boga. To oslobađa Duha da djeluje u vašim okolnostima. Bolja disciplina Zašto ljudi koji redovito posjećuju crkvu imaju tako mali utjecaj na društvo? Dallas Willard smatra pomanjkanje istinskog učeništva tako očitim da taj problema naziva "slonom u crkvi". 2 Prečesto pretpostavljamo da su ljudi postali učenici samo zato što su završili šestomjesečni tečaj biblijskog učenja. Veliki dio učeništva podrazumijeva redovito provođenje vremena s ljudima kako bi oni mogli učiti iz kvalitete našeg života. "Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov", napisao je apostol Pavao (1 Korinćanima 11,1). Provođenje vremena s ljudima nam omogućuje da promatramo njihov napredak te im pružimo podršku i korekciju. Skrb i molitva za njihov duhovni napredak ih također motivira za rast. Učeništvo donosi veliku korist tako što se umnažamo kroz druge. Pored svoje putujuće službe poučavanja i iscjeljivanja Isus je tri i pol godine proveo podučavajući dvanaest pojedinaca. Osnaženi Duhom ti su učenici osnovali Crkvu koja širom svijeta žanje rastuću žetvu već dva tisućljeća. Obično pastor mora temeljno obučiti Vjerujte da će Bog blagosloviti vašu službu i da male crkve mogu učiniti velike stvari za Boga. To oslobađa Duha da djeluje u vašim okolnostima. Ljeto

6 Kada otkrijemo svoju vrijednost u tome tko smo u Kristu, manje ćemo se zabrinjavati time gdje služimo. Budite vjerni sluga. Bog ne prosuđuje pastore prema broju članova ili postignućima. Na koncu, on daje darove, obuku i prigode. Umjesto toga, on poziva svakoga da ga proslavi vjernim služenjem gdje god on odluči (1 Korinćanima 4,2). "Ja tebe proslavih na zemlji", molio je Isus, "dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti" (Ivan 17,4). Božji poziv mora biti važniji od reputacije i karijere. Gledajte na sebe kao na ljubljeno Božje dijete. Kada osjećamo nezadovoljstvo zbog skromnih dostignuća svoje službe, dopuštamo si osjećaj inferiornosti. Mi tražimo zelenije poljane pogrešno razmišljajući da će to stvoriti veći osjećaj samopoštovanja. Ja se od mladosti borim s niskim samopoštovanjem, što je pogoršalo moje okolnosti za vrijeme pastoralne službe u Los Angelesu. Što moji kolege propovjednici misle o meni? Što ako me vide moji kolege s fakulteta? Kad god bi mi došle takve misli, stresao sam se. Iako sam svoj identitet u Kristu poznavao razumski, prošle su godine prije nego što sam ga naučio u potpunosti prihvatiti. Kada otkrijemo svoju vrijednost u tome tko smo u Kristu, manje ćemo se zabrinjavati time gdje služimo. POTREBNO DJELOVANJE Manje crkve automatski ne služe bolje. Uz ispravne stavove pastori moraju poduzeti prave korake kako bi konkretizirali svoje prednosti. Pronađite nišu. Ako previše raširimo ograničena sredstva i radnike, nećemo puno postići. Umjesto toga, pronađite nekoliko potreba u svojoj društvenoj zajednici koje vaši članovi potencijalno mogu ispuniti. Ja sam se u Los Angelesu koncentrirao na evangelizaciju djece i mladih područja u kojima su naši mladi radnici briljirali. Za pet godina naša bogoslužja je tjedno posjećivalo prosječno stotinu djece i stotinu mladih. Upotrijebite ono što imate. Kao pastor male crkve maštao sam da kada bih samo imao sredstva i zgradu kao crkva X, kako bih tada bio uspješan. Što bih tek ja mogao učiniti s vodstvom i darovima crkve Y. No, mi možemo upotrijebiti samo ono što imamo, a ne ono što bismo željeli imati. Zavist proizvodi frustraciju. Nedostatak sredstava nas primorava da budemo kreativniji. Naša crkva u Los Angelesu se sastajala u trošnoj kući staroj 80 godina, u kojoj sam zbog nedostatka financija i ja morao stanovati. Za nedjeljni smo vjeronauk, pošto bi ispunili sobe, koristili vrt ispred i iza kuće, garažu i tavan. Zatim smo iznajmili susjedov podrum. I dalje smo se tiskali. Onda smo bili u prilici 6 Duhovno vrelo

7 iznajmiti prostorije crkve petnaestak kilometara dalje za nedjelju poslijepodne te smo započeli s podružnicom našeg vjeronauka. To je rezultiralo evangeliziranjem još više djece. Pošto nismo imali dovoljno odraslih učitelja, angažirali smo mlade koji su se pokazali izvanrednim radnicima. Ako nas je Bog pozvao u službu, on će providjeti sve što nam je potrebno. Podučavajte i mentorirajte nekolicinu ključnih osoba. Isus nam je pokazao kako je mudro pronaći nekoliko pojedinaca s velikim potencijalom (premda njegovi učenici tada nisu tako izgledali) te u njih usaditi sve što smo naučili. Obratite pozornost na Barnabinu službu s Pavlom i Markom te Pavlovu sa Timotejem i Silom. Upitajte se: "Tko je među odraslima ili mladima taj za koga me Bog poziva da ga duhovno oblikujem? Postoje li jedan ili dvojica s liderskim potencijalom kojima mogu biti mentor?" Razvijte mrežu. Često se pastori malih crkava osjećaju izolirano. Njima trebaju drugi propovjednici radi zajedništva, podrške i odgovornosti. Za posebne probleme oni se za savjet mogu obratiti pastorima koje poštuju. Obično su takve osobe spremne dati mudar savjet. Ne smijemo dopustiti da nas ponos, samodostatnost ili poslovi spriječe od razvijanja i njegovanja odnosa koji su nam neophodni za djelotvorno služenje. Bog nas nije pozvao da budemo usamljeni jahači. Izgradite tim. Tim za služenje pruža podršku. Zbog toga je Isus poslao radnike u parovima. Tim također može povećati učinkovitost ako svaki član služi u području svog poziva i darova. Pastor koji "solira" je sam svoj majstor za sve, što može biti frustrirajuće jer istovremeno ograničava korištenje pravih darova. Pogledajte za koje je službe pastor male crkve odgovoran propovijedanje, poučavanje, učeništvo, savjetovanje, vođenje slavljenja, administracija, kršćansko obrazovanje, mladi i djeca. Tomu dodajte čišćenje i održavanje prostorija, božićni program i građevinske projekte i broj područja u kojima se ne osjećaju kompetentno povećava se poput balona. Premda mala crkva neće moći zaposliti dodatno osoblje, čak ni na pola radnog vremena, postoje kreativni načini za izgradnju tima za služenje. Kako se životni vijek čovjeka produžuje, umirovljenici mogu Bogu ponuditi godine zdravog volontiranja u službi. Puno je više diplomiranih teologa nego što ima plaćenih radnih mjesta. Ako im možemo prezentirati održivu viziju te im ponuditi kvalitetno mentorstvo i priliku za rast, neki od njih mogu uhvatiti tu viziju, prihvatiti posao "šatorara" te se priključiti timu. Odvažnija opcija bi bila da dvoje ili troje propovjednika dijeli jednu plaću te pronađu dodatni posao kako bi zaradili ostatak potrebnih sredstava. To je poželjno posebno u zajednicama u kojima postoji snažan potencijal za rast crkve s adekvatnim vodstvom. Rastite u kompetenciji. Pastori crkava neovisno o veličini crkve redovito se moraju "brusiti" poboljšavajući svoje vještine umjesto da ustraju u korištenju iste tupe oštrice. "Nemam vremena", uobičajeni je izgovor. No odvojiti sat ili dva tjedno za učenje nije luksuz nego nužnost. Nekompetentnost je gubljenje vremena koje rađa obeshrabrenjem. Kupite, posudite i razmjenjujte dobre knjige, časopise i propovijedi na temu vodstva i službe. Postavite si prioritet pohađanje odmora i seminara za propovjednike ili se pridružite predavanjima i radionicama za vođe. Vođenje male crkve je teška zadaća, ali manje crkve imaju posebnu dinamiku proslavljanja Boga. Uz pomoć Duha manje crkve mogu služiti bolje nego velike. BILJEŠKE 1. Schwarz, Christian. Healthy Church Development (Stream, Carol ChurchSmart Resources). 48. Ukoliko nije drugačije naznačeno, navedeni statistički podaci su preuzeti iz ove knjige. 2. Willard, Dallas. The Divine Conspiracy (San Francisco: Harper Collins, 1998.) Ron Klassen i John Koessler No Little Places. (Grand Rapids: Baker Books). 86. Stephen Lim, D.Min. govornik je na konferencijama u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Aziji. Predaje vodstvo i služenje na Assemblies of God Theological Seminary, Springfield, Missouri. Živi u San Franciscu, California. Ne smijemo dopustiti da nas ponos, samodostatnost ili poslovi spriječe od razvijanja i njegovanja odnosa koji su nam neophodni za djelotvorno služenje. Bog nas nije pozvao da budemo usamljeni jahači. Ljeto

8 IZGRAĐIVANJE ODNOSA S DRUŠTVENOM ZAJEDNICOM Joseph B. Fuiten 8 Duhovno vrelo

9 Ljubav prema Bogu koju izražavamo u crkvi, baš kao i ljubav prema ljudima, treba ići u smjeru dosezanja ljudi i uspostavljanja odnosa u društvenoj zajednici. Koliko ljudi ide u vašu crkvu?"ovo me pitanje tako iritira. Uvijek odgovorim neodređeno: "Ovisi o tome kada brojite." Možda brojimo pogrešne stvari u crkvi, a to rezultira iskrivljenim pogledom na uspjeh u službi. Izgleda da svakoga interesira koliko ljudi prisustvuje službi nedjeljom ujutro, ali jedva da je itko zainteresiran za količinu posijanog sjemena. Broj ljudi na nedjeljnoj službi ne odražava broj ljudi kojima ste služili tijekom tog tjedna. Niti ne određuje koliko će ljudi doći Kristu u idućih godinu dana. Pavao je rekao da jedan sadi, drugi zalijeva, ali Bog čini da raste (1 Korinćanima 3,6). Netko je primijetio da svatko može brojati sjeme u jabuci, ali samo Bog može brojati jabuke u sjemenu. Trebamo razmišljati o crkvi na nov način. Naš odnos s Bogom nije samo privatne i osobne naravi. Svrha mu je da proizvede plod u crkvi i u zajednici. Ljubav prema Bogu koju izražavamo u crkvi, baš kao i ljubav prema ljudima, treba dovesti do dosezanja ljudi i uspostavljanja odnosa u zajednici. Prije nego što dovedemo ljude k Isusu, potrebno je s njima izgraditi prisne i duboke odnose. Pavao je razumio važnost prijateljstava s ljudima iz zajednice te je molio Timoteja da dobro svjedočanstvo bude uvjet osobama koje se žele uključiti u službu. Pitanje koje bi bilo dobar pokazatelj jest: Da upadnem u nevolje, tko bi mi iz društva van crkve pritekao u pomoć, samo zato što sam mu drag? Ovo je ironično: Želimo da ljudi upoznaju Isusa kao svog Spasitelja. Isus ih spasi za vječnost kroz našu službu, ali prije toga oni nas "spase" na zemlji svojim vještinama, znanjem ili mudrošću. No, prije nego što stvari počnu funkcionirati na taj način, moramo izgraditi bliske odnose s ljudima van crkve. KAKO VOLJETI ZAJEDNICU U KOJOJ ŽIVIMO Druga velika kategorija odnosa u društvenoj zajednici razvija se kad vršimo drugu Božju zapovijed ljubimo svoje bližnje kao same sebe (Matej 22,34-40). Kad volimo ljude, razvijamo duboke i trajne odnose. Kad pomognete ljudima u potrebi, oni to nikad ne zaborave. Dobri Samaritanac je vjerojatno imao dubok i trajan odnos s jednim izranjavanim čovjekom iz društvene zajednice. " Trebamo razmišljati na način na koji razmišlja sijač. Ako želimo sijati sjeme, moramo izaći iz silosa i uputiti se na polje. Za izgrađivanje kvalitetnih odnosa u zajednici potrebna je sijačeva vizija budućnosti. U našoj analogiji sjetve i žetve, zajednica predstavlja polje za sijanje. Nositelji crkvenih službi trebaju razvijati dobre odnose u zajednici iz nekoliko razloga. Prvo, odnosi su važan pokazatelj je li netko kvalificiran za službu. Drugo, društvena zajednica je mjesto na kojem spremno moramo pokazivati na djelu poslušnost drugoj Božjoj zapovijedi. Treće, to je mjesto na kojem se isprepleću naš svakodnevni život sa zajedničkim ciljevima samog društva. I na kraju, razvijanje dobrih odnosa s okolinom može doprinijeti da više ljudi prisustvuje službama nedjeljom ujutro, Razmotrimo sad svako od ova četiri područja. ODNOSI MJERA NAŠE KVALIFICIRANOSTI ZA SLUŽBU Kad je Pavao dao Timoteju upute o karakternim osobinama dobrih pastira i nadglednika, rekao je da pastor "mora imati i od onih vani lijepo svjedočanstvo, da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku" (1 Timoteju 3,7). Dobro svjedočanstvo nije isto što i nedostatak lošeg svjedočanstva. Možeš biti osoba koja ništa ne radi i zato nema lošu reputaciju u zajednici. Dobro svjedočansvo zahtijeva pozitivnu interakciju s "onima vani". Pavao je imao mnogo neprijateljskih susreta s javnošću radi evanđelja. Ali, isto tako su ga "ti vanjski" prijatelji spasili (Djela apostolska 19,31). I to u više navrata. Kad volimo ljude, razvijamo duboke i trajne odnose. Kad pomognete ljudima u potrebi, oni to nikad ne zaborave. Dobri Samaritanac je vjerojatno imao dubok i trajan odnos s jednim izranjavanim čovjekom iz društvene zajednice. Ljeto

10 Osoba nije kvalificirana za službu ukoliko nema dobre odnose s ljudima van crkve. Isto tako, kršćanin koji nije iskazao ljubav nekome kroz djelo ljubavi ili davanje milostinje, još uvijek se nije ponio kršćanski. U posljednjih desetak godina došlo je do izuzetnog porasta službi ljubavi koje vode crkve i njihovi članovi. Naša crkva je dio tog pokreta. Prije dva tjedna primio sam elektronsku poštu od jedne žene koja je bila očajna. Auto joj se pokvario i nije imala novaca za popravak ili za kupnju drugog auta. Bez auta nije mogla ići na posao. Iako ide u drugu crkvu, pisala mi je jer zna da u našoj mehaničarskoj službi popravljamo automobile. U crkvi imamo četiri mehaničara i usluge popravka naplaćujemo razmjerno prihodima vlasnika auta, kako bismo mogli pomoći onima koji si ne mogu priuštiti popravak u drugim mehaničarskim radionicama. U ovom slučaju, nismo joj popravili automobil. Umjesto toga, prodali smo joj jedan koji dobro radi i dijelom je financirali. Poput Samaritanca koji je povio rane čovjeku koji je ležao pored puta, mi smo povili njene "automobilske rane" i opremili je za daljnji put. Ovo je izgradilo dobre odnose s cijelom njenom obitelji. Nekoliko puta tjedno, ljudi iz zajednice dolaze kod nas i svraćaju u naše crkvene prostorije. Posjete banku hrane u kojoj se nalaze zalihe svježe i konzervirane hrane. U banci odjeće mogu birati između atraktivno izložene nove i kvalitetne korištene odjeće. U banci namještaja nalaze se kućne potrepštine. Za mnoge crkve ove službe su odličan način za izgradnju odnosa s ljudima u zajednici. Dar, darivatelj i primatelj dara su povezani na jedan pozitivan način. Ova djela proizlaze iz našeg uvjerenja da ljubav prema bližnjem treba biti pokazana na opipljiv način. Ljubav koja se ne očituje uopće nije ljubav. Ova vrsta aktivnosti nije proizvoljna opcija niti evanđelja niti kršćana. Čak i nekršćani znaju da kršćanstvo uključuje ljubav. Kad nađemo načina da ih blagoslovimo, makar to značilo da će oni platiti samo dio troška, jasno im je da im je iskazana ljubav. S ovim djelima ljubavi dobivamo priliku da se čuje naš glas. Tada se ne bojimo iskoračiti sa svjedočenjem. Došli smo do zaključka da se na svjedočenje prijateljski reagira kad je srce na njega pripremljeno djelima ljubavi. Isus je podučavao da pravedan način života osim molive i posta uključuje i davanje milostinje (Matej 6,3-4) Osoba nije kvalificirana za službu ukoliko nema dobre odnose s ljudima van crkve. Isto tako, kršćanin koji nije iskazao ljubav nekome kroz djelo ljubavi ili davanje milostinje, još uvijek se nije ponio kršćanski. Trebamo na opipljiv način voljeti ljude jer to od nas zahtijeva evanđelje. Mi također gradimo odnose i sijemo živo sjeme i u živote ljudi u našoj društvenoj zajednici. Naš primarni cilj radi kojeg činimo djela ljubavi nije ostvarivanje odnosa, ali je to njihov neizbježan rezultat. Pastori se ponekad brinu da će presušiti ako pomognu ljudima. Zapravo, događa se upravo suprotno. Kad ljudi vide da nesebično pomažete ostalima, žele se uključiti. Darežljivost nadahnjuje davanje, a zadržavanje za sebe zatvara vrata priljevu. Isus je rekao: "Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite." (Luka 6,38). Ispunjavanje stvarnih ljudskih potreba ispunjava drugu zapovijed da ljubimo svoje bližnje. Time se također zakoračuje u jedan od Božjih velikih zakona primitaka. Ovo se naročito odnosi na one koji su u potrebi. KORIŠTENJE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA Treća kategorija odnosa sa zajednicom u kojoj živimo razvija se kroz svakodnevni život. Drugim riječima, živimo svoj život kao i svi drugi. Isus je prisustvovao vjenčanju i sudjelovao je u veselju. Vjerojatno je bio pozvan kao prijatelj mladenaca. Isus je živio običan život i sudjelovao je u uobičajenim aktivnostima. Ali, upravo je ovaj uobičajen događaj stvorio priliku da Isus napravi svoje prvo čudo. Kad postanemo kršćani, nismo odmah uzneseni na nebo. Živimo na ovoj planeti sa svim uobičajenim obvezama i radostima koje iskuse svi ljudi. Idemo na posao, bavimo se sportom, imamo djecu i uključeni smo u njihove aktivnosti. Ja sam kršćanin, ali sam istovremeno i građanin. Kad usporedimo kršćanstvo i društvo u kojem živimo, otkrit ćemo da dijele zajedničke ciljeve. Najbolje prilike za služenje koje ćemo imati proizaći će iz našeg svakodnevnog života i sudjelovanja u aktivnostima koje on donosi. 10 Duhovno vrelo

11 U politici uživam još od srednje škole. Kad sam postao pastor, nisam odustao od svog interesa za politiku. Moj rad u političkim organizacijama van crkve je dijelom vršenje moje građanske dužnosti, ali je istovremeno postao i škrinja s blagom za kontakte i odnose. Često sam zamoljen da se molim na zakonodavnim sjednicama. Ja ne tvrdim da imam otkrivenje od Boga za svaki politički korak koji napravim. Jednostavno pokušavam sprovesti u život biblijske prioritete i dozvoliti im da oni oblikuju moja politička i građanska uvjerenja. Prijatelji iz političke sfere ponekad mi nude pogled na stvari koji nigdje drugdje ne bih mogao dobiti. Bliski odnosi koje sam izgradio s političarima otvorili su mi vrata da dijelim evanđelje. Budući da sam uključen u njihov svijet i oni su voljni biti uključeni u moj. Čak mi i političari koji nisu kršćani postavljaju pitanja. Kako sam na njihovom teritoriju, osjećaju se sigurnima poduzeti korake u izgradnji odnosa. Doveo sam Kristu i molio molitvu spasenja s nekoliko političara. Do ovih prilika ne bi došlo da nisam građanin koji je nastojao vršiti svoju građansku dužnost prema svojoj domovini. Mnogi pastori su došli do zaključka da su grupe za služenje zajednici plodno tlo za upoznavanje ljudi. Ponekad je odnos s pastorom sve što ljudima treba da bi krenuli u crkvu. Često je dovoljno početi s prijateljstvom iz kojeg će se razviti diskusija koja će rezultirati dolaskom u crkvu. Sijač zna da se sijanje i žetva ne događaju u istom danu. Izgradio sam odnose s pastorima i crkvama u našem području. S vremenom su ti odnosi doveli do zanimljivih preokreta IZGRADNJA MOSTOVA PREMA VAŠOJ ZAJEDNICI Prije dvije godine počeo sam graditi odnos sa šefom vatrogasne postrojbe u našem gradu. Kroz taj odnos pronašli smo nove načine kojima možemo izgraditi mostove prema našoj društvenoj zajednici. Svake godine naš grad ima proslavu kojom obilježava svoje osnivanje. Za proslavu smo prijavili stavljanje prodajnog štanda i odobren nam je. Naš štand je imao veliki natpis koji je glasio: "Testirajte svoj duhovni IQ. Ispunite naš upitnik i besplatan poklon je vaš". Napravili smo upitnik koristeći materijal "Put spasenja prema poslanici Rimljanima" ("The Romans Road to Salvation ) i volontere naučili kako da ga koriste kao alat za svjedočenje. Kupili smo vodu u boci i na njih stavili etikete sa logom i imenom naše crkve. Tu smo vodu davali kao besplatan dar. Prema broju upitnika koji su nam predani i količini podijeljene vode, imali smo barem 350 razgovora jedan-na-jedan o evanđelju. Konkretne rezultate nečeg ovakvog je teško izmjeriti. Nitko se nije spasio tijekom proslave, i samo 15 ljudi je posjetilo crkvu iduće nedjelje kao rezultat te jednodnevne evangelizacije. Ali evanđelje je čulo nekoliko stotina ljudi i 25 članova naše crkve je steklo vrijedno iskustvo u svjedočenju. Ta su se vrata otvorila jer smo razvili odnose sa zajednicom. John Sims je pastor crkve Cedar Park, Northshore, Washington. Ljeto

12 Kad postanemo kršćani, nismo odmah uzneseni na nebo. Živimo na ovoj planeti sa svim uobičajenim obvezama i radostima koje iskuse svi ljudi. Idemo na posao, bavimo se sportom, imamo djecu i uključeni smo u njihove aktivnosti. Ja sam kršćanin, ali sam istovremeno i građanin. u našim životima. U dvije situacije, nezavisne crkve u našem području našle su se u poteškoćama. Nedostajala im je snaga koja dolazi iz pripadnosti nekoj denominaciji. Budući da sam izgradio odnose s nekim njihovim vođama, bio sam pozvan pomoći posredovati u rješavanju problema. Da sam ostao začahuren u svoja četiri zida, nikad ne bi došlo do toga. za Božje kraljevstvo. Možda će biti dio neke druge crkve. S tim se da živjeti. Nisam pozvan izgraditi najveću crkvu s najviše ljudi na nedjeljnoj službi. Pozvan sam sijati sjeme evanđelja svojim propovijedanjem, svojim životom i svojim odnosima. Imamo jaku crkvu s mnogo učinkovitih službi. Samo Bog zna potencijal buduće žetve ovog sjemena koje sada sadimo kroz odnose. ŽETVA Tijekom godina izgradnja odnosa s lokalnom zajednicom doprinijela je rastu naše crkve. Mnoga sjemena koja smo posijali dio su crkvene žetve i prisutna su na našim službama nedjeljom ujutro. S druge strane, tisuće ljudi na našem području i dalje nemaju takav odnos s nama da bi prisustvovali našim službama. To je i dalje odnos, samo nije odnos koji uključuje prisustvovanje službi. Ipak, siguran sam da će posijano sjeme dati žetvu. Moje sjeme će se možda očitovati u posjećenosti službe nedjeljom. Možda će postati blagoslov i svjedočanstvo JOSEPH B. FUITEN, D.Min., glavni je pastor crkve Cedar Park Assembly of God, Bothell, Washington. 12 Duhovno vrelo

13 KAKO SE ZALJUBITI U SVOJU CRKVU Neil B. Wiseman Ima pjesma koja kaže "Ljubav i brak idu zajedno kao konj i kočija". Ali stoljećima prije nego što je napisana ta pjesma, apostol Pavao napisao je slične stihove o ljubavi i braku koji vjerojatno nikad nisu uglazbljeni. Dvije pjesme se slažu - ljubav i brak idu zajedno. Međutim, apostol dodaje nekoliko značajnih komponenti svojoj pjesmi. U 11 kratkih stihova tog uzvišenog, iako teškog odlomka u Efežanima 5,22-33, Pavao raspravlja o čistoj, svetoj, slavnoj Crkvi; Krist kao glava Crkve; uzajamna podložnost; i ljubav između muža i žene. Zatim, kao da je koncept previše nevjerojatan čak i za njega, Pavao daje ovu snažnu izjavu: "Ova je tajna uzvišena a ja velim (da je uzvišena) u odnosu na Krista i Crkvu" (Efežanima 5,32). Komentatori raspravljaju odnosi li se "uzvišenost" na brak ili na Crkvu. Mislim da se odnosi na oboje. Svaki sretni bračni par zna da je brak čudo, misterij i ispunjavajuća veza sve to međusobno isprepleteno. Tko može objasniti kako žena i muškarac, toliko različiti jedno od drugog fizički, emocionalno i hormonalno mogu graditi sretan zajednički život? Pavao je u pravu - ovo je uzvišena tajna. Dok čitamo ovaj odlomak Pisma i pokušavamo shvatiti njegovo značenje, on duboko govori o tome kako pastori mogu razviti radostan odnos pun ljubavi sa svojim zajednicama. Naša se ljubav nikad ne može usporediti s Kristovom ljubavlju, ali On jest naš primjer. Kako bi nam zadatak bio što kompliciraniji, neke je crkve lakše voljeti od drugih. Isto vrijedi i za pastore. Ljeto

14 Gubitak, nesreća, bolest ili slomljenost kad-tad iskusi svako ljudsko biće. Biti predstavnik Isusa Krista od krvi i mesa u kriznim vremenima predstavlja okosnicu kršćanskog služenja. Budite prisutni. Idite u ljubavi i idite često sve dok kriza ne prođe. LJUBAVNA VEZA - PREDUVJET ZA SLUŽBU Bilo to jednostavno ili zahtjevno, ljubavna veza između pastora i ljudi mora se razviti jer učinkovitost crkve ovisi o zdravim odnosima između zajednice i njenog pastora. Dvosmjerna ljubavna veza između pastora i zajednice nije jedina stvar koja je bitna u crkvi, iako je bez nje malo toga uistinu bitno. Evo kako možete produbiti ljubavnu vezu sa svojom zajednicom i potaknuti je da vas više voli. ISPRAVAN POČETAK NIJE LI TO MOŽDA LJUBAV? Kada budući pastor osjeti prvi treptaj poziva za služenje određenoj crkvi, vrijeme mu je da se zapita, može li ovo biti početak nečeg čudesnog? Spaja li nas Bog? Hoću li se ovdje uklopiti? Je li ovo ljubav na prvi pogled? Postoji li prava "kemija" među nama? Poput braka, odgovori će biti isključivo 14 Duhovno vrelo osobni. Pitajte bilo koji bračni par kako su se upoznali i zaljubili. Priča će vjerojatno biti jedinstvena, ponekad čak i smiješna. Čak se i oni koji su u braku već 50 godina mogu smijati poput tinejdžera dok pričaju svoju priču. Otkrivajući detalje priče, sastojci njihovog odnosa možda nam se neće činiti kao čvrsti temelj za snažan brak. Ali upravo su to uspjeli izgraditi. Kako to izgleda nekom sa strane, zapravo i nije toliko važno. Na sličan način, na početku odnosa potrebna je snažna, nježna, duhovno emocionalna kemija između pastora i zajednice. Kao i u braku, sastojci će biti jedinstveni. No, budući pastor treba biti uvjeren da se ljubavni odnos može uspostaviti i održavati, ili odlazak na novi zadatak nema smisla. RECITE: "VOLIM VAS." Recite ljudima kolika vam je privilegija biti njihov pastor. Zatim promatrajte koliko dobra se događa kada iskažete ljubav. Svako iskazivanje ljubavi podsjeća na Isusovu ljubav. Svako iskazivanje ljubavi je kao bumerang; netko u zajednici uzvratit će tu ljubav pastoru. I svako iskazivanje ljubavi oplemenjuje dušu onoga koji ju je poslao. Vježbajte riječi kod kuće i na vašem radnom mjestu kako biste bez trunke oklijevanja mogli reći: "Volim te ljubavlju Gospodnjom". ZAHVALITE IM ŠTO VAS VOLE. Neki pastiri vjeruju da ih je crkva dužna tretirati kao kraljeve. U svojim srednjim godinama i kasnije, neki pastiri vjeruju da su "platili svoj danak", a crkva im nešto duguje za njihove godine službe. Ta lažna predodžba ne zvuči kao žrtva, poslušnost i umiranje sebi koje počinje na Križu. Razmislite koliko ste stvarno bogati - dijete kralja koje služi kraljevim ljudima. Propovijedamo s Njegove propovjedaonice i radimo u Njegovom uredu. Svakodnevno predstavljamo Kralja među Njegovim narodom. Govorimo u Njegovo ime i nadgledamo Njegovu crkvu. Ali ne zaboravimo da nismo Kralj Kraljeva. Nikada nije bila namjera da se itko od nas uzdigne ili tetoši.

15 BUDITE DOSTOJNI ČASTI. Svaki pastor poznaje biblijsko upozorenje Božjem narodu da posebnu čast da svojim duhovnim vođama. Pavao u svoje dvije poslanice govori o obvezi iskazivanja časti. U Solunjanima kaže: "Molimo vas, braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu i koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe. Živite međusobno u miru" (1 Solunjanima 5,12-13). Nadalje, Pavao upućuje da se iskaže čast, čak i dvostruka čast: "Starješine koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, treba smatrati dostojnima dvostruke časti" (1 Timoteju 5,17). U knjizi Pastors at Greater Risk, H.B. London i ja pričamo priču o vođi laiku koji je pomogao crkvi u kojoj je služio da učini sve što može da iskaže čast, čak dvostruku čast novom pastoru. No, nakon toga je, crkvenog savjetnika koji je crkvi pomagao da pronađe novog pastora, upitao: "Podsjeća li netko pastore da biblijski odlomci o časti imaju dvije strane?" Taj vjerni laik je u pravu. Odlomak kaže da je pastorova strana časti, naporan rad, vođenje crkve, opominjanje Božjeg naroda. Dvostruka čast je za one koji propovijedaju i podučavaju. U svakodnevnici kao da blijedi strahopoštovanje prema činjenici da je izbor osobe za službu Božji odabir. Potrebno je obnoviti osjećaj odgovornosti prema vršenju službe i ugađanju Bogu. Osim toga, produbljivanje shvaćanja krajnje odgovornosti za svoju pastoralnu službu također mora oblikovati naše dugoročno razmišljanje. VOLITE LJUDE BEZUVJETNO. Vrednujte ljude kao trofeje milosti. Osnovno obilježje novozavjetne crkve je ljubav koja iscjeljuje razbijene ljudske odnose, topi destruktivne nesporazume, potiče opraštanje od sveg srca, ohrabruje iskreno zajedništvo i motivira učinkovito svjedočenje. Bog je stvorio svoju crkvu za ljude, a ne za denominacije, teološke sustave, društvenu angažiranost ili čak pastore. Želi da crkva pridobije ljude, razvija ih i uključi u službu svijetu. Jedan pastor veteran je rekao: Primarna svrha ovaca je komplicirati život pastira, i nitko ih ih tome ne treba podučiti. Ako čekamo da ljudi postanu ono što mi od njih očekujemo, pa da ih onda počnemo voljeti, možda ćemo se načekati. Naš je zadatak, po Božjoj milosti, voljeti ih takve kakvi jesu vjerujući u njihov potencijal. Nemojte biti zaprepašteni raznovrsnošću ljudi. Jedni su ljudi velikodušni, drugi su svadljivi; jedni nježni, drugi šašavi; jedni divni, drugi čudni; jedni osjetljivi, drugi egocentrični; jedni pouzdani, drugi beskorisni; jedni zahvalni, drugi osjetljivi. I svi trebaju pastira da ih voli dovoljno da im pokaže put kući, k Bogu. C.S. Lewis je istaknuo pozitivne mogućnosti raznolikosti: "Jer crkva nije društvo ljudi ujedinjenih po svojim prirodnim afinitetima, već Kristovo tijelo u kojem svi članovi, koliko god međusobno različiti, moraju dijeliti zajednički život, nadopunjavajući se i pomažući jedan drugom upravo zbog svojih razlika." ¹ Crkva postoji za ljude. Vjerujte u njih. Brinite za njih. Pomozite im da otkriju svoj puni potencijal. OBVEŽITE SE NA CJELOŽIVOTNO UDVARANJE. Priča je iz naših lokalnih nedjeljnih novina. Čovjek, koji je duboko zagazio u osamdesete, upitan je prilikom 67. godišnjice svog vjenčanja: "Kakav savjet imate za mlađe muževe?" Odgovorio je: "Morate nastaviti raditi ono što ste činili na početku da biste joj osvojili srce." U tom savjetu postoji nešto dobro i korisno za pastorov ljubavni odnos prema crkvi. Ali što je s vremenima kada osjećaji ljubavi ispare? Mudar savjetnik jednom je pisao svojim čitateljima: "Nastavi činiti djela ljubavi i osjećaj će uslijediti." Recite ljudima kolika vam je privilegija biti njihov pastor. Zatim promatrajte koliko dobra se događa kada iskažete ljubav. Svako iskazivanje ljubavi podsjeća na Isusovu ljubav. Svako iskazivanje ljubavi je kao bumerang; netko u zajednici uzvratit će tu ljubav pastoru. I svako iskazivanje ljubavi oplemenjuje dušu onoga koji ju je poslao. Ljeto

16 Izbjegavanje uključivanja u služenje snažnih ljudi i želja za kontrolom svake službe ili programa dva su značajna čimbenika radi kojih crkve ostaju male. Potreba za kontrolom svake pojedinosti crkvenog života postavlja ograničenje na rast i potkopava polet. Propovijedaj ljubav. Vratite se u Riječ i hranite svoju dušu čitanjem poglavlja o ljubavi. Konstantno podučavajte ljude da naša međusobna ljubav raste prirodno iz Božje ljubavi za nas. Pokažite im da je ljubav dar koji primamo od Boga i prosljeđujemo onima koji nas okružuju. U crkvi pokušajte izgraditi duhovnu atmosferu koja ispunjava biblijski izazov: "Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris (Efežanima 5,1-2) Postani cjelovita osoba. Karakter je bitan. Osobna pobožnost se očekuje. Bivanje dolazi prije djelovanja, a karakter je izvor vladanja. Ako bi se trebala odlučiti između vještog i posvećenog pastora, većina zajednica bi izabrala posvećenog. U ovo doba neviđene disfunkcije i slomljenosti, crkva ponekad postaje posljednja postaja za ranjene, zbunjene, upropaštene ljude. Ona je toliko dobrodošlo utočište za njih. Kao rezultat toga, mnogi su pronašli novi život u Kristu, život preobraženih novih početaka. No, u procesu iscjeljenja neki ljudi imaju jedan ili više konstantnih problema - naviku, ožiljak, osjetljivo mjesto ili tajni grijeh. Učinite sve što je potrebno kako biste popravili ta slomljena mjesta i izliječili te boli. Da bi bio učinkovit službenik evanđelja, pastor treba biti potpuno ovisan o Bogu. Pastor koji pokušava služiti u ljudskoj snazi ne može ponuditi ništa više nego odvjetnik, inženjer ili liječnik. Milost, prisustvo i sila Božja su nešto izvanredno u našem životu - i oni nas čine pobjednicima i djelotvornima, te nam pomažu uvjeriti ljude da je ono što propovijedamo autentično i istinito. Apostol Pavao je naglašavao temu cjelovitosti u ovoj moćnoj sažetoj izjavi: "Budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Posvećuj se čitanju, ohrabrivanju i poučavanju" (1 Timoteju 4,12-13). UČINITE USLUGU SVOJOJ CRKVI; POKUŠAJTE SHVATITI SAMI SEBE. Na koji način razmišljate? Koje su vaše predvidive reakcije? Koja je pokretačka sila u vašem životu? Koji su vaši motivi? Razumijevanje samog sebe je važan ključ za razumijevanje drugih. Preispitajte svoje motive pitanjem: Zašto sam to učinio? Prekontrolirajte na koji način vodite sastanke. Provjerite kako trošite svoj novac. To otkriva dosta o vašem karakteru. Preispitajte se kako biste utvrdili manipulirate li administrativnim zadatcima kako biste "doveli vodu na svoj mlin", a zatim opravdali učinjeno nazivajući to Božjom voljom. SMATRAJTE SVOJ POZIV ZADA- ĆOM OD BOGA. Apostol Pavao je gledao na svoj rad kao zadatak od Boga. Na primjer, rekao je Galaćanima: "A kad odluči onaj koji me izdvoji "u utrobi moje majke i pozva" svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam među poganima, ja sam odmah (otišao) ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom" (Galaćanima 1,15-16). Kakva izjava! Promotrite sastavne dijelove apostolovog poziva: izdvojen za službu prije rođenja, pozvan milošću; vjerodostojnost i radost što se Isus objavljuje u njegovom životu i službi; božanski poziv (da propovijeda) poganima svog vremena. Božanski poziv opskrbljuje snagom, silom i motivacijom za službu. Od pomoći je razvijanje osjećaja misije i svjesnosti svete osposobljenosti, tako da čovjek Božji može pokušati postići I više nego što je i mislio da može. Poziv koji se prakticira daje autoritet za propovijedanje, ustrajnost i snagu za ljubav prema svima onima koje Bog ljubi, drugim riječima, prema svim ljudima. UŽIVAJTE U SLUŽBI KAO NAČINU ŽIVOTA. Iako se služba može promatrati i kao zanimanje i kao poziv, ona je u biti najveći izvor svrhe poznat čovječanstvu. Poput roditeljstva, služba traje iz dana u dan, iz godine u godinu. Ova činjenica o službi može se radosno prihvatiti ili odbaciti, ali i dalje ostaje činjenicom. 16 Duhovno vrelo

17 ODBIJTE BITI PROFESIONALNI PUSTINJACI. Pastore se nekad podučava da vjeruju da bi trebali živjeti u profesionalnoj izolaciji. Mene su tome učili. Preporučava se imati površinske odnose sa svima i ne dopustiti ikome da vam se previše približi. Opravdanje za ovaj savjet je da će drugi biti ljubomorni ako se netko previše približi. A ako vam se ljudi približe, oni će vam slomiti srce kada dođe vrijeme za odlazak. Ova logika je za puknut od smijeha, zar ne? U posljednjim danima moje prve pastorske službe, slijedio sam uvriježeni običaj izoliranosti. Obavijestio sam crkvu na ovaj način: "Po Božjoj volji, mi odlazimo kako bismo preuzeli novi zadatak. To znači da nećemo slati niti primati pisma, čestitke ili telefonske pozive." Jedna starija žena u crkvi smatrala je da je moj postupak malo čudan. Ubrzo nakon što smo se smjestili u našem novom odredištu, rođeno je naše prvo dijete. Dva tjedna nakon njegovog rođenja, naša je beba dobila pismo od ove starije žene iz naše bivše crkve. Između ostalog, u pismu je pisalo: "Tvoj tata nam je rekao da ne pišemo njemu, pa zato pišem tebi. Molim te, reci mami i tati da ih volimo i da ćemo ih uvijek voljeti." Je li moguće da su mnoge frustracije u službi ukorijenjene u društvenoj izolaciji? Dok govorimo o ljubavi, zajedništvu i zajednici, prakticiramo sumnju, zatvorenost i individualizam. PROVJERITE BOŽJU PERSPEKTIVU VAŠEG ZADATKA. Kada vas Bog šalje na mjesto, On zna sve o tom mjestu i On zna vaše sposobnosti, pozadinu i potencijal. Kada se ponudi ili uzme zadatak koji se čini Božjom voljom, zapitajte se što Bog namjerava da vi ostvarite na tom mjestu. Kada vas Bog šalje, morate ostati tamo dok se njegov plan ne ostvari. u nedjelju ujutro kako bi poljoprivrednici imali vremena dovršiti svoje poslove prije dolaska u crkvu, bili su najnovije inovacije u tog doba. Ljudi su tada vjerojatno govorili: "Nikad prije to nismo radili na ovaj način." Držanje budućnosti, prošlosti i sadašnjosti u zdravoj ravnoteži je težak posao u službi. Svaka crkva i pojedinac oblikovani su svojom poviješću. Mora se priznati postojanje tradicije, pa promjena ponekad dolazi sporo. U međuvremenu, sadašnjost je bitna i budućnost je sjajna kao i Božja obećanja. Neki pastori provode dane nadajući se suprotno nadi budućnosti koja neće doći. Drugi žive u sadašnjosti, bez obraćanja puno pažnje na ono što je bilo ili sanjarenja o onom što bi moglo biti. Često je njihov rad poput izrezbarenog cvijeta lijep, ali bez korijena. Dobro bi bilo razmišljati o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao povijesti, postignuću i nadi, te ih držati u kreativnoj ravnoteži u svom umu. Svaki dan u službi partnerstva s Bogom je dobar dan ako znamo što ćemo učiniti s njim. PODIŽITE VELIKE LJUDE. Desetljećima su rast crkve i programi evangelizacije bili način za podizanje velikih crkvi. Je li moguće da kada zajednica podiže velike ljude, rezultat njihovih međusobnih odnosa i odnosa s Gospodinom je izgradnja velikih crkava? Izgradite velike ljude potičući ih da sebi daju veliku svrhu. Pjesnik je rekao: "Dajte si veliku svrhu. Vi možda nećete pomoći svrsi, ali će svrha pomoći vama." KAD LJUDI DOĐU U CRKVU, POKA- ŽITE IM KOLIKO SU VRIJEDNI. Svako bogoslužje bi trebalo dodati lako prepoznatljivu vrijednost životima onih koji mu nazoče. Svaka osoba ima pravo biti hranjena, ohrabrena i nadahnuta kada dolazi u crkvu. Ljudi trebaju pouku, inspiraciju, ohrabrenje i nadu. Ljude se ne treba prekoravati, vrijeđati ili im se obraćati svisoka. To se dovoljno često događa u svijetu. Broj ljudi prisutnih na službi često se može značajno povećati tako da službe budu relevantnije, poticajnije i manje dosadne. Dok pripremate svaku službu, zapitajte se: "Što bi ljudi željeli primiti u crkvi sljedeći put kad se susretnemo?" UNESITE LJUBAV U KRIZNE SITU- ACIJE KOJE LJUDI PROLAZE. Vratite se u Riječ i hranite svoju dušu čitanjem poglavlja o ljubavi. Konstantno podučavajte ljude da naša međusobna ljubav raste prirodno iz Božje ljubavi za nas. Pokažite im da je ljubav dar koji primamo od Boga i prosljeđujemo onima koji nas okružuju. DIJELITE SNOVE, ZAMISLI I KREA- TIVNOST. Crkva se često čini izuzetno vezanom svojim tradicijama. Čudesna, a možda i duhovita činjenica je da je velik dio onoga što se danas smatra tradicijom u nekom prošlom razdoblju počelo kao nova avantura. Povijest nedjeljne škole, suvremene misije i termin službe u 11 sati Ljeto

18 Pastor koji pokušava služiti u ljudskoj snazi ne može ponuditi ništa više nego odvjetnik, inženjer ili liječnik. Milost, prisustvo i sila Božja su nešto izvanredno u našem životu - i oni nas čine pobjednicima i djelotvornima, te nam pomažu uvjeriti ljude da je ono što propovijedamo autentično i istinito. Gubitak, nesreća, bolest ili slomljenost kad-tad iskusi svako ljudsko biće. Biti predstavnik Isusa Krista od krvi i mesa u kriznim vremenima predstavlja okosnicu kršćanskog služenja. Budite prisutni. Idite u ljubavi i idite često sve dok kriza ne prođe. Oni koji prolaze kroz dolinu voljet će vas zauvijek. Kada drugi promatraju kako nudite ljubav i brigu onima koji to najviše trebaju, to će rezultirati porastom vjerodostojnosti služenja u cijeloj crkvi. CIJENITE KRŠĆANSKU SLUŽBU KAO DAR LJUBAVI OD BOGA. Danas su mnogi ljudi koji idu u crkvu duhovno pretili od previše brze hrane te nedovoljno mesa i hranjivih sastojaka. Potrebno im je više vježbe u službi Bogu i ljudima. Mnoge su mogućnosti ukomponirane u tri bitna fokusa kršćanske službe. Zamislite ih kao noge tronošca. Prvo, služba je ono što radimo za Boga. Drugo, služba je ono što radimo za druge. Treća - često zanemarena komponenta - naša je osobna korist kad služimo drugima. Propovjednik propovijeda o Bogu kako bi pomogao drugima da bolje upoznaju Boga. Ali kad propovijeda, Riječ utječe i na njega te on postaje bolji i njegova duša napreduje u tom procesu. Učitelj vjeronauka podučava o Bogu kako bi pomagao drugima da nauče primijeniti Sveto pismo u životu te time napreduje i njegova vlastita duhovna dobrobit. Ovim načinom gledanja služba prestaje biti dužnost i obveza i postaje privilegija i blagoslov. PRIHVATITE I UKLJUČITE SNAŽNE LJUDE. Neki se pastori osjećaju ugroženima od snažnih, sposobnih ljudi. Neki se osjećaju nelagodno kada netko pita: Zašto? Drugi duhovni vođe dovode u pitanje motive jakih ljudi, posebno onih koji žele izvrsnost i učinkovitost. Izbjegavanje uključivanja u služenje snažnih ljudi i želja za kontrolom svake službe ili programa dva su značajna čimbenika radi kojih crkve ostaju male. Potreba za kontrolom svake pojedinosti crkvenog života postavlja ograničenje na rast i potkopava polet. PREUZMITE VODSTVO BOŽJE OBI- TELJI. Biološka obitelj je pod strašnim napadom. Gotovo svatko treba pomoć kako bi ojačao svoju obitelj. Neki trebaju zamjensku obitelj da zauzme mjesto obitelji koju nikada nisu imali ili obitelji koju su izgubili. Mnogi ljudi imaju slomljena srca. Prijateljstvo, prihvaćanje, podrška i odgovornost crkve koja ljubi sada su potrebni više nego ikad prije. Nazovite priliku da vodite Božju obitelj kako želite: glava klana, vođa izgubljene šire obitelji, osnivač surogat obitelji ili pastor Božje obitelji. No, budite sigurni da se posao obavi i da se stvore brižni odnosi. SLUŽBA PREDSTAVLJA VELIČAN- STVENE MOGUĆNOSTI DA VOLI- MO I BUDEMO VOLJENI. Sjetite se tko ste bili kad ste dobili poziv od Boga? Sjetite se kako je Bog iskoristio vašu ljubav prema Njemu kako bi vam pomogao da uvidite potrebe ovog svijeta? To je bio presudan trenutak za vašu službu. Toga vas je dana Suvereni Gospodin pozvao da zakoračite na nepoznati teritorij s obećanjem da će biti s vama, osnažiti vas i ljubiti bezuvjetno. Mnogi dijelovi u Pismu pomažu nam razumjeti kako služba funkcionira. Ostali dijelovi pred nas stavljaju izazov zadat- Neil B. Wiseman je pisac, govornik i edukator. Također je osnivač i ravnatelj Small Church Institute. ka i potreba. Ali iznova i iznova, motiv, način i svrha službe uvijek mora biti ljubav. Važnost i prioritet ljubavi jasno je prikazana Isusovim odgovorom na pitanje: "Koja je najveća zapovijed?" Isus je odgovorio: "Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Ovo je prva i najveća zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe." Zatim je dodao nevjerojatnu rečenicu koja je sažetak svega: "O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci" (Matej 22,37-40). Isus je ljubav prema Bogu i prema bližnjemu smatrao važnom. Sljedeći primjer svog Gospodina, Pavao je također stavio ljubav u središte našeg djelovanja kad je napisao: "[Ljubav] sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi" (1 Korinćanima 13,7). Nakon čitanja ovih odlomaka, dokazi su nepobitni - služba je ljubav prema Bogu, bližnjemu i samome sebi. Ova ljubav prema Bogu i bližnjemu daje nam doživotnu kartu za skrovita i javna mjesta, te tužna i vesela mjesta. Ljubav prema Isusu pruža nam priliku da ga zastupamo na svadbama, sprovodima, krštenjima, u bolničkim čekaonicama, Gospodnjim večerama, slavljenju i propovijedanju. Radost i pustolovina službe treba uvijek iznova naglasiti riječima poput zadovoljstvo, radost, užitak, spokojstvo i postignuće za vječnost. Pastor u tjedan dana vidi više onoga što Bog čini nego što većina ljudi vidi u cijelom životu. Ljubav prema Kristu pomaže usredotočenosti službe. Kad vam se čini da je razina ljubavi niska, podsjetite se na stvarnost i ona će ponovno procvjetati. Stvari na koje se morate podsjetiti su: Bog vas voli. Većina, ako ne i svi vaši ljudi vas vole i vi ih imate priliku voljeti. Prigrlite svoju službu. Ljubite ljude koje vam je Bog dao da im služite, i oni će vas zauzvrat voljeti na načine na koje to niste mogli sanjati ni u najluđim snovima. BILJEŠKE 1. Martindale, Wayne. Root, Jerry The Quotable Lewis. (Wheaton, Ill.: Tyndale House Publishers) Duhovno vrelo

19 RAST: KADA TO NITKO NE PRIMJECUJE Marcia Lednicky Promatrate li ikad djecu kako rastu? Jedva se da primijetiti, izuzev kad ih ne vidite po godinu dana, A tada su promjene prilično drastične. Očito, viši su. Emocionalno su zreliji i ponašaju se zrelije. I kažemo da "odrastaju". To je bila Pavlova želja za vjernike u Efezu kad ih je ohrabrivao da "rastu u Kristu i budu zreli" (Efežanima 4,12-16). Kako "raste Crkva"? Postoje mnogi dobri odgovori na ovo pitanje. Budući da proces duhovnog i brojčanog rasta zahtijeva kontinuirano predanje tijela Kristova, Crkva raste molitvom, pomazanim propovijedanjem Riječi, silom Duha Svetog i s mnogo napornog rada! Ovaj članak sadržava nekoliko praktičnih načina kako utjecati na druge da postanu Kristovi sljedbenici i zreli učenici. Svaka crkva je uključena u "službu gostoprimstva", čak iako ne za nju ne postoji službeni naziv. Visoki prioritet za svaku zajednicu vjernika trebao bi biti uključivanje svih, nastojanje da ih se dovede u zajedništvo milosti i ljubavi našega Gospodina, i istovremeno, razvijanje odnosa s drugim vjernicima. A On uvijek koristi članove svoje vlastite obitelji kako bi to postigao. Bez sumnje, pismo nam prikazuje Isusa usredotočenog na ljude. Njemu je istinski bilo stalo do svakog. Ljudi su bili jedina misija zbog koje je došao na ovu zemlju! Riječ gostoprimstvo doslovno znači "razvijanje srca sluge". Korijen riječi dolazi iz dvije grčke riječi "Philo" koja se prevodi sa "ljubav" i "Zenos" koja se prevodi sa stranci. Jednostavno rečeno "Philozenos" je "ljubav prema strancima". Primijetite, to ne znači ljubav za tvog najboljeg prijatelja, već, ljubav za stranca. Dame, razumijem da sve volimo svoje vlastite prijatelje. Ponekad, približavanje novoj osobi u našoj crkvi zahtijeva da iskoračimo iz svoje zone udobnosti. Ipak, apostol Petar daje uputu vjernicima da prakticiraju gostoprimstvo. 1 Petrova 4,9 kaže "budite gostoljubivi jedni prema drugima bez mrmljanja". Moglo bi se slobodno reći da je gostoprimstvo umjetnost (nadahnuta od Duha Svetoga) da se ljudi osjećaju ugodno - kao da su u vlastitom domu. Svatko od nas ima od Boga danu odgovornost ne samo da "izađemo i potaknemo Ljeto

20 Ljude će privući crkva puna ljubavi, u kojoj se izražava toplina i istinska briga za potrebe jedni drugih. ih da dođu", već da kad jednom dođu u Božju kuću, budemo apsolutno sigurni da imaju razloga ponovo se vratiti. Izuzetno je važno da, što je prije moguće, asimiliramo pridošlice u zajednicu crkvene obitelji punu ljubavi, jer bi ih u suprotnom mogli izgubiti za crkvu ili, još gore, za Kraljevstvo Božje. Ako pronađemo načine da uključimo goste koji dolaze u zajednicu, doista ćemo imati "rast: kad to nitko ne primjećuje!" Ljude će privući crkva puna ljubavi, u kojoj se izražava toplina i istinska briga za potrebe jedni drugih. Poruka evanđelja nikada se ne mijenja; međutim, metode kojima dijelimo nepromjenjivu istinu mogu se promijeniti u kulturi koja se konstantno mijenja. Potrebno je u molitvi tražiti mudrost Duha Svetoga kako bi pronašli odgovarajući pristup služenju ovoj generaciji. Baš kao što nastojimo da se svaki gost u našem domu osjeća dobrodošlim i da mu je ugodno, jednako je važno da se gosti (i redoviti sudionici i članovi) u našim crkvama, što je prije moguće, osjećaju dobrodošlo i prihvaćeno. Ključ je "usmjerenost na ljude". Izgradnja odnosa s drugima je prava slika odnosa koji uživamo kao sinovi i kćeri Nebeskog Oca i Njegovog Sina, Isusa Krista. Bilo da se radi o djeci, mladima, pojedincima, parovima s djecom ili starijima, svakog se mora poštivati i svatko treba imati značajno mjesto u crkvenoj obitelji. Naš Gospodin i Spasitelj ne želi da itko propadne. Zato moramo iskreno željeti biti posuda koju Duh Sveti može upotrijebiti za iskazivanje Kristove ljubavi. Dok gledamo druge očima našeg divnog Gospodina, ubrzo uviđamo vrijednost svakog pojedinca. Božjom milošću na djelu u našim srcima ciljano investiramo u svaku osobu koju nam Gospodin stavlja u naše područje utjecaja. Nasmiješite se, pozdravite ih toplo i prijateljski, iskreno im zaželite dobrodošlicu na crkvenu službu ili neku drugu aktivnost, naučite im imena. I zatim, kad otvore srce i iznesu osobne potrebe, učinite što god možete da ih utješite i ohrabrite da se potpuno pouzdaju u Isusa. Ovo je važan prvi korak u brzom asimiliranju u zajednicu. 20 Duhovno vrelo

21 Često se kaže, "nemamo ponovo priliku ostaviti dobar prvi utisak". Statistika nam govori da će gost koji je prvi put u crkvi, u prvih jedanaest minuta odlučiti hoće li se u nju vratiti. To je uistinu nevjerojatno! Istraživanja su također pokazala da će prosječna osoba s devet do dvanaest prijatelja podijeliti dobro iskustvo iz crkve. Naravno, to vrijedi i u obrnutom slučaju. Sasvim sigurno će podijeliti i sva loša iskustva. Služba gostoprimstva vaše crkve počinje kada ćete vi i vodstvo dijeliti zajedničku želju, "strast" da dosegnete (obraćenje) i podučite (učeništvo) vašu zajednicu o Kristu. Vi, kao pastor ili pastorova žena, možete biti silan primjer pokazivanjem istinskog duha biblijske gostoljubivosti. Konstantno traženje mogućnosti da pozovete druge u crkvu je puno više od pokušaja da zajednica brojčano naraste to je poslušnost i želja da svi ljudi upoznaju Krista kao Otkupitelja. To može biti netko na tržnici ili susjed koji živi preko puta vas. U jednostavnoj poslušnosti Gospodinovoj zapovijedi, iskoristite svaku priliku da svjedočite svojim životom i osobno ih pozovete da vam se pridruže u crkvi i iskuse što Bog radi. Budite primjer dok pozdravljate posjetioce kad dolaze i molite za njih ukoliko zatraže molitvu. Isus u Ivanovom evanđelju 13,35 kaže: "Po ovome će svi upoznati da ste moji učenici, ako imadnete ljubavi jedan prema drugome". Služba gostoprimstva u crkvi ne uključuje samo aktivnosti koje se odnose na službe. Postoje mnoge druge prilike za poticanje duhovnog rasta među vjernicima. Cilj je razviti odnose. Isus govori učenicima da bi "ljubav" trebala biti znak prepoznavanja kršćanina. Bez sumnje, pismo nam prikazuje Isusa usredotočenog na ljude. Njemu je istinski bilo stalo do svakog. Ljudi su bili jedina misija zbog koje je došao na ovu zemlju! Cijela zajednica mora biti podučena važnosti kršćanskog gostoprimstva. To je vizija koju trebamo prigrliti. Ne radi se o pomoćnom sredstvu, nego o zapovijedi iz riječi Božje. Duhovno vodstvo mora angažirati vjernike kako bi razvili plan djelovanja lokalnog tijela. Drage supruge pastora, ima mnogo ljudi u zajednici koji će se radosno uključiti u službu gostoprimstva. Ovi pojedinci se možda ne osjećaju sposobni voditi tim za slavljenje, poučavati vjeronauk ili voditi bilo koju drugu javnu ili istaknutu službu. Pa ipak, ako predani Kristov sljedbenik može shvatiti važnost gostoprimstva i biti potaknut da sudjeluje u nekom aspektu ove službe, crkva će rasti kad nitko ne primjećuje! Od presudne je važnosti adekvatno obučiti svakog radnika. Prije svega, pobrinite se da odlično poznaju crkvene prostorije. Provedite ih po zgradi za vrijeme trajanja obuke, pobrinite se da svaki pojedinac zna gdje se nalaze sve učionice i kojem uzrastu je svaka od njih namijenjena. Na taj način će pouzdano moći pomoći svakom posjetitelju. Ukoliko služba uključuje nekoliko različitih aspekata, korisno bi bilo imati smjernice "napismeno" kako bi svaka osoba znala što se od nje očekuje da bi mogla izvršiti dodijeljeni joj zadatak. Treba razmotriti nekoliko pitanja dok u molitvi razmišljate o pokretanju razvoja ove službe. 1. Raste li brojčano vaša crkva? 2. Gubite li članove? Ako da, zašto? 3. Vrati li se većina posjetitelja nakon prvog puta i drugi ili treći put? 4. Je li većina vaše crkve uistinu predana brojčanom i duhovnom rastu i razvoju? Ovo su teška pitanja, ali na njih treba iskreno i otvoreno odgovoriti. Istina je da jednostavno moramo uključiti novopridošle ljude u crkvenu obitelj što je brže moguće, inače, postoji vjerojatnost da neće ostati u crkvi. Najbolji način da se pridošlica asimilira je da se poveže s osnovnom grupom prijatelja. Ljudi će uvijek više voljeti crkvu u kojoj su toplina i briga za njihove potrebe očiti prioritet. Neophodno je da shvatimo što danas privlači ljude. Imam snažan osjećaj da su ljudi privučeni na mjesto gdje nalaze "plod Duha" u stavovima i djelovanjima članova i vodstva. Sveto pismo nam daje smjernice s popisom koji uključuje "ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost i uzdržljivost" (Galaćanima 5,22-23). Evo istinite priče koju je ispričao student medicine po imenu John. Ova kratka priča ima vrlo vrijednu lekciju za sve nas. "Jednog dana nam je profesor dao neočekivani 'blic' test vezan za tematiku koju smo proučavali tijekom proteklih nekoliko tjedana. Bio sam savjestan učenik pa sam znao odgovore na pitanja i brzo sam prolazio kroz njih. Zatim sam došao do zadnjeg pitanja koje je glasilo: Kako se zove žena koja čisti ovu školu? Razmišljao sam: 'Ovo je sigurno neka šala.' Često sam viđao čistačicu tijekom mnogih godina u školi. Čak sam je mogao opisati. Bila je visoka, tamnokosa, vjerojatno u ranim 50-ima. Ali, zašto bi ijedan student medicine trebao znati njezino ime? Uostalom, kakve to ima veze s tim jesam li vješt Molite da vođa ove službe bude od Boga pozvan za nju. Onaj koji vidi potencijal da ta služba postane veliki svjetionik u zajednici. I da, taj vođa možeš biti upravo ti. Ako odlučiš voditi ovu službu, izuzetno je važno osposobiti laike i dopustiti im da prime blagoslov koji dolazi sa služenjem. Tko god je pažljivo izabran da vodi službu mora (1) iskreno voljeti ljude, (2) imati organizatorske sposobnosti, (3) imati sposobnost motivirati ostale radnike i (4) biti vrlo osjetljiv na vodstvo Duha Svetog u svakom trenutku. Održite organizacijski sastanak na kojem će biti prisutni pastor i crkveno vodstvo. Sastanak otvorite za cijelu zajednicu. Možda ćete biti poprilično iznenađeni brojem ljudi koji će prisustvovati i onih koji će se dobrovoljno javiti da služe. Ljeto

22 Natpis na jednoj crkvi glasi: "Što ste bliže Bogu, to je šire vaše srce za ljude". kao liječnik ili ne? Predao sam svoj test profesoru, ostavljajući posljednje pitanje praznim. Prije no što je razred napustio učionicu, jedan drugi student je upitao hoće li posljednje pitanje utjecati na ocjenu. "Apsolutno", rekao je profesor, "u svojoj ćete karijeri upoznati mnoge ljude. Svatko s kim se susrećete je važna osoba. Oni zaslužuju vašu pažnju i brigu, čak iako im se samo osmjehnete i pozdravite ih." John je tog dana naučio najvažniju lekciju na svom studiju medicine. Naučio je da je život više od ispunjavanja rokova, poznavanja informacija i koliko ste vješti u vašoj struci. Sutradan je John naučio nešto drugo da se žena koja čisti zove Dorothy. Da, svaka osoba koju sretnete je važna. Zašto? Zato što je Isus umro na križu kako bi je otkupio - baš kao što je učinio za nas. Jer ih Duh Sveti želi privući Ocu i osposobiti ih da žive pobjedonosni život. Natpis na jednoj crkvi glasi: "Što ste bliže Bogu, to je šire vaše srce za ljude". LJUDI NE MARE ZA TO KOLIKO ZNATE O NEČEMU, SVE DOK NE SAZNAJU KOLIKO MARITE ZA NJIH. Sljedeći korak u procesu asimilacije novih ljudi u crkvu je njihovo potpuno predanje barem jednoj službi u crkvi. Porazgovarajmo sada o nekoliko stvari koje bi višestruka služba mogla promijeniti. NAPOMENA: Zapamtite - nešto što je učinkovito u jednoj crkvi, ne mora nužno biti jednako učinkovito u drugoj zajednici ili na drugoj lokaciji. 1. Kartice "Budi naš gost" (85% ljudi po prvi put dolazi u određenu crkvu jer ih je osobno pozvao prijatelj i / ili član obitelji). Posebni dizajn kartice može biti prilagođen samoj crkvi, ali bi istovremeno trebao biti dovoljno malen (veliči- 22 Duhovno vrelo

23 ne posjetnice) kako bi kartica bila jednostavna za nošenje i kako bi se mogla dati kao pozivnica. Kartica bi trebala sadržavati dovoljno informacija kako bi potencijalni gosti imali sve informacije (naziv crkve, adresu, telefonski broj, vrijeme održavanja bogoslužja itd.). 2. Ljudi koji pozdravljaju, domaćini i domaćice (s oznakama imena) na svim ulaznim vratima za svaku službu. Želim objasniti razliku između ljudi koji pozdravljaju i domaćina ili domaćice. Onaj koji pozdravlja nikada ne ostavlja svoj položaj na vratima. Domaćin ili domaćica će odvesti goste do mjesta na trebaju ići. Ovo je jako važno. Zapamtite, domaćin i domaćica moraju biti dobro upućeni u raspored crkvenih prostorija. Bez oklijevanja će odvesti osobu u odgovarajuću prostoriju. I nemojte samo davati verbalne upute, već otpratite pojedince dok se ne upoznaju s nekim u prostoriji, nekoga tko će se brinuti za njih. 3. Nazovi gosta je telefonska služba preko koje svaki gost dobiva telefonski poziv u roku od 24 sata nakon posjeta crkvi. Ovo nije teološki poziv za raspravljanje o stavovima po pitanju vjere. Ako je moguće, poziv bi trebao biti u nedjelju poslijepodne kojom bi se osoba pozvala na večernju službu. Ako nema nedjeljne večernje službe, budite sigurni da dajete informacije o sljedećoj dostupnoj službi (ili grupi). Na primjer, ovaj zadatak bi se mogao dodijeliti dvanaest predanih osoba. To bi značilo da će svaka od njih preuzeti obavezu na mjesec dana 4. Pismo glavnog pastora trebao bi dobiti svaki gost koji ispuni karticu dobrodošlice. Pismo bi trebalo poslati poštom što ranije istog tjedna kad je posjetitelj bio na službi. U tom dopisu, pastor bi mogao uključiti informacije i pozivnicu za "Orijentacijski sat". Društveni mediji su također mogućnost u nekim situacijama ( , Facebook itd.). 5. "Orijentacijski sat" je pregled svake crkvene službe (dječjeg vjeronauka, grupa po dobnim skupinama mladi, djeca, proučavanje u malim grupama, raspored bogoslužja itd.) u trajanju od 45 minuta do sat vremena. Ako je moguće, pastor i / ili drugi crkveni vođe mogu svratiti i pozdraviti goste. Mogu se poslužiti grickalice te se svakom može dati mali dar kao podsjetnik na posjet. Statistika o članstvu u Crkvi ili redovitom pohađanju službi pokazuje da je 92-98% posjetitelja nastavilo dolaziti u crkvu nakon ovog sata. 6. Druženje uz ručak za nove ljude može se održavati svaki mjesec, ali ne manje od jednom u tromjesječju. Opcije su obrok s drugim gostima i pastorom i crkvenim vođama. Ako to nije moguće, druženje uz kavu ili čaj može biti jednako učinkovito. Cilj je održavanje odnosa koji se počinju razvijati. Pridošlice bi trebali dobiti službenu (pisanu) pozivnicu s mogućnošću odgovora. 7. Druženje "Peta nedjelja" može se održavati u svakom mjesecu koji ima 5 nedjelja. Ovo je sjajna prilika za zajedništvo redovitih članova i bolje upoznavanje novijih članova. Format može biti u rasponu od jednostavnih osvježenja do obroka za posebne prigode. 8. Crkveni radni projekti izvrstan su način za korištenje vještina različitih članova zajednice. Mogu varirati od čišćenja objekata do obnavljanja vrtića ili učionica pa sve do većih projekata vezanih za preuređenje. Ljudi različitih interesa i vještina će dati svoj doprinos na različite načine i tako se uključiti i u ostale aktivnosti. Zajednički rad također je i odlična prilika za izgradnju odnosa. 9. Zastupnički molitveni tim je tim kojeg se obavještava kada netko u crkvenoj obitelji oboli ili umre i odmah počinje posredovati za osobe koje u tom trenutku imaju hitnu potrebu. Jednoj se osobi može dodijeliti uloga da obavještava (zove) ostale članove molitvenog tima u hitnim slučajevima. 10. Oglasna ploča "Novo lice". Nakon što ljudi počnu redovno pohađati crkvu, zamolite za dopuštenje da njihovu obiteljsku sliku stavite na posebnu oglasnu ploču koja ih predstavlja zajednici. Na ovaj način se ne bi trebali osjećati ugroženi, a ostali će lakše povezati članove obitelji muža sa ženom, roditelje s djecom. 11. Budite kreativni. Mnogo je kreativnih načina kako se približiti novim ljudima, dok članove zajednice uključujemo u službu Gospodinu. Što je s tečajem kuhanja za mlade dame? Ili, mogu li dva para iz crkve pozvati dva para koji nisu Kristovi sljedbenici na ručak? A sportski kamp (nogomet, itd.) za dječake? I tako dalje... Cilj uključivanja ljudi u službu je da kroz to nauče postaviti Božji rad kao prioritet u svom životu i pomoći drugima u njihovom duhovnom rastu. Zamolite Gospodina da vas vodi s vizijom i idejama za učinkovite načine asimiliranja još više ljudi u krug zajedništva i odnosa u vašem konkretnom mjestu i kulturi. Kako služba gostoljubivosti bude dobivala novu dimenziju, crkva će biti ojačana i rast će se početi očitovati na novim razinama. Uskoro ćete se diviti čudesnim stvarima koje je Gospodin učinio. Nedvojbeno ćete reći: Rasli smo, a da nitko nije ni primijetio! Isus uskoro dolazi! Blagoslivljam vas, dame dok sve "zajedno radimo dok Isus ne dođe" po svoju Crkvu. Marcia Lednicky Marcia Lednicky odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu s posobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorvokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav. Ljeto

24 SERIJA: SJEME OD ZNACAJA NEPREKIDNA ŽETVA ŽETVA U DOBA GLADI (OSMI DIO) IZJAVITE TO!(DEVETI DIO) Rick Thomas Sjetva i žetva nije utemeljena na činjenicama, logici i rezoniranju. To je vječni Božji zakon. Kao rezultat Gospod širi i produbljuje našu vjeru te nas pomiče iz zone utjehe prema ostvarenju svojih ciljeva. 24 Duhovno vrelo

25 Žetva u doba gladi (osmi dio) Kako biste reagirali da vam je umro otac, vaša investicija propala, a obitelj vam je na rubu gladi? S takvom se dilemom suočavao Izak nakon Abrahamove smrti. Biblija bilježi da "u zemlji zavlada glad" (Postanak 26,1), a ljudi su počeli odlaziti u Egipat kako su činili za prijašnjih sušnih razdoblja. Ali Gospod je za Izaka imao drugačije planove. On mu je dao ovu direktivu: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti. U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu" (Postanak 26,2-3). Usprkos nesigurnoj budućnosti Gospod je rekao: "Izače, ne samo da ja želim da ostaneš tu gdje jesi, Ja želim da uzmeš sjeme koje posjeduješ i posiješ ga." Mogu zamisliti Izaka kako govori: "Čekaj malo, Gospode. Jedno je ostati u ovoj pustoši, a nešto sasvim drugo je kad shvatiš da je ovo sjeme sve što imam to je sve što mi je otac ostavio!" Bog mu je odgovorio: "dznam da je to tako, ali Ja ti zapovijedam da ga oslobodiš". Pismo nam kaže da je Izak "sijao u onom kraju" (Postanak 26,12). Obećanje Razmislite malo o tome! Zemlja je bila noćna mora za ratare i nije donosila rod nikome, ali Izak je ipak vjerno posijao jer mu je Bog tako rekao! On je naravno oklijevao, želeći zadržati ono što je posjedovao, ali Bog mu je zapovjedio: "Daj!" Izak je bio poslušan. Zašto? Zato što mu je Bog dao isto obećanje koje je dao i njegovom ocu Abrahamu: "Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" (Postanak 26,4-5). Kako je Izak mogao ne poslušati Gospoda koji mu je dao takvo obećanje? Izak je odbio gledati u okolnosti ili se priključiti koloni izbjeglica. On je shvatio da nad njegovim životom postoji poseban poziv koji se mora ispuniti. Tko čini razliku? Kakva dinamična lekcija za nas danas! Ne možemo svoje sjeme sijati na temelju nečijeg iskustva bilo da su blagoslovljeni ili nisu. Mi moramo početi sijati jer nam je Bog tako zapovjedio! Izak će orati tlo na istoj zemlji gdje je propala žetva pa će ipak primiti veliku nagradu. Što je bilo drugačije? On je imao nebesko jamstvo nešto što drugi nisu imali! Ne samo da je Izak sijao u tom kraju nego nam Biblija kaže da mu je "one godine urodilo...stostruko. Jahve ga blagoslivljao" (Postanak 26,12). Ovo je zapanjujuće! Stostruki urod u istoj godini godini suše. U međuvremenu su svi ostali skapavali. Mogu si zamisliti Izaka kako unajmljuje zaštitare da štite njegovu ljetinu pošto je on jedini imao obilnu žetvu. Za Izaka blagoslov je bio samo početak. Pismo nam kaže da je "čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli" (r ). "Ti si baštinik!" Zašto je ova priča tako bitna za vas i mene? Mi imamo nešto što svijet nema zakletvu Svemogućega koja nam osigurava slavnu budućnost. Štoviše, zato što smo prihvatili Krista Božja je narav u nama. Prijatelju, isti savez koji je Bog sklopio s Abrahamom i Izakom je i naš! Ne zaboravite: "Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju" (Galaćanima 3,29). Moramo razumjeti važnost onoga što je Bog rekao Izaku. Gospod mu je rekao a govori i nama: "Ja ću učiniti nešto u tvom životu na temelju obećanja koje sam dao tvome ocu. I pošto si ti njegov baštinik, isto obećanje vrijedi i za tebe!" Slava Bogu! Novi početak Kao Izak, i mi imamo bogatu baštinu. Usred pokvarenog svijeta Bog je pozvao čovjeka imenom Noa. On je bio "čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio" (Postanak 6,9). Gospod mu je zapovjedio da sagradi korablju zbog čega je postao predmetom sprdnje pošto nije bilo kiše. Ali kad je Bog otvorio nebesa i voda je potopila zemlju, Noa, njegova obitelj i po jedan par svih živih stvorenja su bili pošteđeni. Kada se veliki potop povukao, Bog je Noi rekao: "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" (Postanak 8,16-17). Isti čas čim su stupili na suho tlo te sagradili žrtvenik zahvalnosti, Bog je objavio nepromjenjivi zakon sjetve i žetve koji "nikada prestati neće" (r. 22). Bilo je vrijeme za novi početak. Pošto je svijet bio očišćen, Bog je rekao Noi kako da ispravno posije pravo sjeme. "Mi starimo!" Postanak 11 prati rodoslovlje jednog od Noinih sinova Šema sve do Abrahama kome je rečeno: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju" (Postanak 12,7). Bog mu je obećao da će biti otac velikog naroda. No, Abraham je trebao savladati važne lekcije o tome gdje i kako treba sijati. Ponovo i ponovo ovog izabranog vođu uvjeravao je da će njegovi potomci postati moćan narod. Ali koji potomci? Abraham i Sara su starjeli bez djece na vidiku. Ovdje imamo muškarca u devedesetima s deset godina mlađom ženom koji žive s vjerom da će im Bog dati dijete. U očajanju tragajući za rješenjem Sara je Abrahamu dovela svoju sluškinju, Egipćanku Hagaru, i rekla: Ona je moje vlasništvo i ja ti je želim dati. Hajde, spavaj s njom i ako začne dijete, ono će biti kao da je moje pošto su se robovi smatrali vlasništvom. I još je dodala: " možda ću imati djece" (Postanak 16,2). Iako je to bilo pogrešno Abraham je učinio što je žena tražila od njega. Spavao je s Hagarom, a ona je začela. Loš savjet Danas se konstantno susrećem s ljudima koji su pod pritiskom da postupe na način za koji u svom srcu znaju da je pogrešan. U svojoj želji da ugode ljudima, kompromitiraju svoj integritet i vrijednosti. Rezultati su često tragični. To se dogodilo i Abrahamu. Slušajući krivi savjet on je sijao u zemlju koju Bog nije htio da dira sijući svoje sjeme gdje nije smio. Pošto je Hagara začela, Sara je počela prezirati tu ženu zlostavljajući je do te mjere da je sluškinja Egipćanka po- Ljeto

26 bjegla u pustinju. Anđeo ju je zaustavio riječima: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" (Postanak 16,9). I anđeo je još dodao: "Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti" (r. 10). Na nesreću to nije bilo sjeme iz kojeg je Abraham trebao požeti blagoslov. Sin koji se rodio iz ovog nelegalnog odnosa je bio Jišmael za koga je anđeo prorekao: "On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići" (r. 12). Dva sina Bibličari korijen sadašnjeg sukoba na Bliskom istoku smještaju do Jišmaelovog rođenja čiji su potomci naselili arapski svijet. Ja vjerujem da su problemi na globalnoj razini koje danas gledamo, izravna posljedica Abrahamovog grijeha. Pa ipak, Bog mu je pružio još jednu priliku kada mu se anđeo Gospodnji obratio riječima: "Slušaj, ti znadeš što je Gospod obećao. Ti ćeš imati sina ona će začeti." To je zvučalo nemogućim, da stogodišnji muškarac i devedesetogodišnja žena postanu roditelji. Ali to se ipak dogodilo i Izak se rodio. Sara se smijala: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se" (Postanak 21,6). I dodala je: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti?"(r. 7). Bog je potvrdio svoju Riječ i sada u priči imamo dva sina. No, Gospod je uvjeravao Abrahama da će "Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime" (r. 12). Ali što s Jišmaelom? Što će se dogoditi s njegovim sjemenom? Gospod je objavio: "I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak"(r. 13). Dva sina dva različita naroda. Svako sjeme rađa prema svojoj vrsti! Crvena vrpca Od Noe do Abrahama, Izaka pa sve do danas, kada Bog dadne obećanje, to bude popraćeno zapovijedi kako bi i mi mogli sudjelovati u njegovom planu. Drugim riječima, mi moramo djelovati na temelju toga što on kaže. Na primjer, Gospod je Jošui obećao da će osvojiti Jerihon, ali to je zahtijevalo sudjelovanje bludnice imenom Rahaba koja je privezala crvenu vrpcu na svoj prozor kao signal izraelskoj vojsci (Jošua 2,17-18). To također predstavlja činjenicu da je ona bila očišćena te je postala dijelom Kristovog rodoslovlja (Matej 1,5). 26 Duhovno vrelo Sjeme za Ninivu Sjećate li se Jone? Znamo priču kako mu je Bog rekao da otplovi za Ninivu i propovijeda tom grešnom gradu. Umjesto toga on je pobjegao od Boga te ga je golema riba progutala. Pošto se pokajao, Jona je tražio od Boga da ga izbavi, no Bog je od svog prevrtljivog sluge tražio da u grad Ninivu posije sjeme izbavljenja. Jona se vratio propovijedati jer je u potpunosti razumio da će grad propasti ukoliko ne posije sjeme. U Božjem srcu stoji upisano da ništa ne može izrasti, bez da se očituje zakon sjetve i žetve. Novi početak U Novom zavjetu čitamo predivnu priču o tome kako je Bog čovjeku dao novi početak sijući sjeme u Marijinu maternicu kako bi Spasitelj mogao doći na svijet. To je rezultiralo žetvom bezbrojnih duša za Kraljevstvo. Sva Božja obećanja su dijelom njegova zakona sjetve i žetve. On je obećao poslati Mesiju koji će ljude izbaviti od njihovih grijeha i on je ispunio to obećanje. "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca" to je njegovo sjeme. "Da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" tako je njegovo sjeme oživjelo! Ako Stvoritelj ne može započeti novi život bez sjemena, zašto mi mislimo da možemo? Vaša druga prilika Poput Abrahama i Jone i vi ste možda putem napravili velike pogreške, ali Bog pun ljubavi čeka da vam pruži drugu priliku. Jeste li se spremni vratiti viziji koju je Gospod objavio? Ako jeste, on će obnoviti vašu strast i svrhu čineći da iz izvornog sjemena izraste vaša obećana sudbina. Slava Bogu, dani vaše suše su završili! Izjavite to! (deveti dio) Bezvremensko načelo sjetve i žetve pohranjeno kroz čitavu Božju riječ odjednom oživi kada odlučimo na temelju njega djelovati. Dok ste čitali ove članke, možda ste u sebi rekli: "Ovo je dobra misao", ili "Slažem se s ovim". Ali kako će to utjecati na vaš život sutra, idući tjedan ili sljedeće godine? Danas hrabro zakoračite u vjeri te donesite odluku da ćete ove istine ugraditi u svoju svakodnevicu. Od vas očekujem da ćete učiniti više od samog čitanja deset izjava koje slijede želim da ih izgovorite naglas tako da ožive. Primite ih osobno! Izjava #1: Ja već posjedujem izobilje u obliku sjemena. Kako je nevjerojatno kad zastanemo da bi razmislili da je Bog svako svoje dijete stvorio s jedinstvenim darovima. No, većina ljudi ne shvaća da su oni zapravo živo sjeme puno potencijala. Sposobnost pjevanja, poučavanja ili vodstva nije univerzalna to što je Gospod stavio u vas je posebno za vas i od vas se očekuje da posadite i njegujete to sjeme. Apostol Pavao kaže: "Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje neka je primjereno vjeri; je li služenje neka je u služenju; je li poučavanje u poučavanju; je li hrabrenje u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik revan; tko iskazuje milosrđe radostan!" (Rimljanima 12,6-8). Obrazac je jasan. Naš dar ne treba sakriti kako bismo ga sačuvali, već osloboditi kako bi dotakao živote drugih. Konstantno se susrećem s ljudima koji se trude steći reputaciju imitirajući nekog drugog tako što su nešto što nisu. Umjesto toga bi trebali stati na trenutak te razumjeti da već posjeduju sve što im treba da nešto postignu. To im je došlo u vidu sjemena koje posjeduje silu za otvaranje nevjerojatnih vrata. Kao što je kralj Salomon zapisao: "Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše" (Izreke 18,16). Božji dar, a ne vaš, donosi žetvu. Izjava #2: Moj dohodak za sutra počinje s tim što danas držim u ruci. Jedan prodavač mi je jednom rekao: "Kako bih potpisao jedan ugovor moram održati prezentacije sedmerim ljudima." On u praksu stavlja temeljni zakon koji zahtijeva sijanje značajne količine sjemena danas, kako bi dočekao buduću žetvu. Čujem kako ljudi fantaziraju o budućnosti nesvjesni činjenice da će ono što rade sada, odrediti hoće li se njihov san ostvariti. Današnja mala investicija će u konačnici proizvesti značajne dividende. Taj isti zakon utječe na naš duhovni hod. Toliko smo nestrpljivi primiti Božji trenutačni blagoslov da molimo u podne, a do jedan sat očekujemo odgovor i uzrujamo se kad ne stigne! Pogledajte

27 ponovno na prispodobu o sijaču (Marko 4,6) pa ćete vidjeti da između sjetve i žetve postoji određeno razdoblje. Razlog zašto se mnogi nalaze u škripcu i materijalnom i duhovnom leži u tome što su dopustili da im jučerašnje vrijeme iscuri kroz prste. Prijatelju, još nije kasno da počneš sijati. To je jedini način koji ti jamči budućnost u obilju. Izjava #3: Svako sjeme koje imam posjeduje sposobnost umnažanja ako ga posijem u plodno tlo. Netko me upitao: "Pastore kako odrediti koje je najbolje mjesto za davanje?"postoji samo jedan način za procjenu "dobre zemlje". To je tamo gdje vam Bog kaže da posijete. Ne možete donijeti mudre odluke isključivo na temelju okolnosti ili vidljivih čimbenika. Samo zato što se čini da neka organizacija ima potrebu ili netko "jadno izgleda" ne smije biti mjerilo za vaš dar. Nastavite vjerno moliti i tražiti Gospoda: "Molim te, vodi moje odluke glede davanja." Ako Bog kaže da je u redu i vi osjetite mir, to je sve što vam treba; tada sijete u dobru zemlju. Vi ne djelujete sami. Gospod je taj koji daje žetvu po sjemenu koje vam je rekao da ga posijete. Zapravo, to uklanja pritisak sa vas. Kada Bog odluči i izabere tlo, on jamči da će ono što je posijano biti spremno za žetvu. Izjava #4: Bog nikada neće znati da ja stvarno želim žetvu sve dok ne posijem sjeme. Gospodu pokazujete to što vjerujete u svom životu onoga trenutka kad počnete saditi. Na primjer: Bog zna da želite da se netko moli za vas, onda kad počnete moliti za druge. Bog uviđa vašu potrebu za prijateljstvom, onda kada se počnete prijateljski ponašati. Vaš nebeski otac zna da ste spremni za blagoslov kada dajete desetak i priloge radi širenja evanđelja. Mi postavljamo svoje standarde prema tome kako sijemo svoje sjeme. Kada se Na koncu, vi morate odrediti koliko je ozbiljno vaše predanje. Koliku ste cijenu spremni platiti da biste vidjeli kako Gospod djeluje u području vaših financija, vaših odnosa i vašeg duhovnog rasta? nalazim u prometnoj gužvi te ugledam automobil koji se želi uključiti u promet, ako je ikako moguće, ja ga propustim ispred sebe. Zašto? Jer znam da će doći trenutak kada će meni zatrebati ista takva usluga. Možda vjerujete Bogu da će vas ozdraviti. Postavite si pitanje: Za koliko sam bolesnih ljudi danas molio? Za vrijeme sastanka vodstva jedne kršćanske organizacije primijetio sam starijeg gospodina koji se uvijek držao po strani očigledno je stalno bio usamljen. Izgledao je izmoždeno emocionalno i tjelesno te sam osjetio sućut prema njemu. Jednog popodneva dok smo se taksijem vozili prema hotelu, s namjerom sam se sjeo kraj njega, te mi je radostan zbog mog interesa, započeo sa svojom pričom. Ispalo je da je zbog toga što je crkveno vodstvo bilo nezadovoljno njegovom odlukom da slijedi Gospodnje vodstvo morao napustiti crkvu. Sada je sa 65 godina upravo započeo s novom crkvom. Usprkos novom početku i dalje je bio ogorčen i obeshrabren zbog svega što se događalo proteklih pet godina. Istog časa me Gospod usmjerio da u idućih nekoliko dana iskažem ljubav i ohrabrenje ovom dragom pastoru. S entuzijazmom smo počeli razgovarati o budućnosti, ne zadržavajući se na prošlosti, bivajući sve uzbuđeniji zbog svega što će Bog ostvariti u njegovoj trenutnoj službi. Prije nego su sastanci završili, on je na licu imao blistav osmijeh, novu viziju i obnovljenu snagu. Zašto? Zato što je netko posijao u njegov život. Ali to nije kraj priče. Nedugo nakon ovog Ljeto

28 iskustva u mojem se životu pojavio izazov i Bog je milostivo poslao nekoga tko mi je pomogao nositi teret. To je bilo kao da me Bog podsjećao: "Ti si posijao svoje sjeme, sad je vrijeme da požanješ!" Izjava #5: Moje sjeme ne može osloboditi svoj potencijal ako ga ne ispustim. Jeste li ikada bili ljubazni prema nekome, a da ste zauzvrat doživjeli grubu reakciju? Naša prirodna reakcija je da se osjećamo povrijeđeno i kažemo: "Ja ovo ne moram trpjeti!" Ako je to naša reakcija upravo smo otkopali svoje sjeme. Bog od nas traži da posijemo čistog srca i ostavimo tako. Kada dobijete hladnu reakciju, nasmijte se i nastavite ljubiti tu osobu bez obzira na njezin stav. Vi ne idete za priznanjem koje ćete objesiti na zid ili za nagradom "Osoba godine". Sve što radite je radi Gospoda, ne radi sebe. Zato morate potpuno ispustiti sjeme i bez obzira na okolnosti, nikada ga ne pokušavati povratiti. Pošto je to toliko važno, dopustite da vas još jednom podsjetim: kada sijete u tuđe živote, nikada od njih ne očekujte žetvu. Postoji samo jedan izvor Bog! Ako vam nikada ne uzvrate, to uopće nije bitno. Potencijal se jedino može ostvariti odbacivanjem sjemena. Pustite ga i pustite Boga! Izjava #6: Za svaku potrebu s kojim se mogu susresti Bog posjeduje sjeme koje će ispuniti moju potrebu. Muškarci i žene su dolazili u moj ured kako bi si olakšali srca. Govorili bi: "Pastore, vi ne razumijete kroz što prolazim!" To je istina: Ja se ne mogu poistovjetiti s čovjekom čiji je život gotovo upropašten zbog dugotrajne zlouporabe droga. Ja se ne mogu poistovjetiti s pojedincem kojeg su prevarili u poslu te je izgubio sve što je posjedovao. Ja se ne mogu poistovjetiti sa ženom koju je suprug upravo brutalno istukao. Ja se ne mogu poistovjetiti s osobom koja je zbog razvoda ostala bez obitelji. 28 Duhovno vrelo O, ja mogu duboko suosjećati, imati empatiju i ljubiti ih, ali ja nisam hodao u njihovim cipelama. Ono što ja znam je sljedeće: kakvu god potrebu imala neka osoba, bilo veliku ili malu, Bog ima odgovarajuće sjeme. Za alkoholičara sjeme može biti program rehabilitacije od 12 koraka. Za usamljenu ili depresivnu osobu može biti krug brižnih kršćanskih prijatelja. Za osobu koja tone u stečaj to može biti prilika za novi početak. Gospod vam može dati sjeme kreativnosti, vizije, motivacije i odlučnosti. Vaša je zadaća da otkrijete što točno Bog želi da posijete. To nije neki magični mistični proces. To je ustrajna molitva sve dok vam Bog ne otkrije svoju savršenu volju zatim iskoračite u vjeri! Izjava #7: Prihvaćam činjenicu da vrijeme sjetve i žetve nije nužno ugodno. Sjetva i žetva nije utemeljena na činjenicama, logici i rezoniranju. To je vječni Božji zakon. Kao rezultat Gospod širi i produbljuje našu vjeru te nas pomiče iz zone utjehe prema ostvarenju svojih ciljeva. Na primjer, teško je čuti Boga kako šapuće: "Posij sjeme koje imaš", u trenutku kada ti je ostala zadnja kuna. I teško je moliti za bližnjega koji je bolestan kada se netko od vaših ukućana bori sa smrtnom bolešću. No vrijeme sjetve i žetve se ne temelji na tome da je vama ugodno. Pavao je napisao: "Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao" (1 Korinćanima 9,27). Apostol je znao da Božje poslanje znači posjedovati samodisciplinu uzdržavati se, kako njime ne bi upravljalo tijelo već duh. Susreo sam se s onima koji su odbili poslušnost smjernicama Svetog Duha. Umjesto toga su protratili svoj potencijal na nešto trivijalno, ne shvaćajući da je jedini način na koji sjeme može promijeniti njihove okolnosti taj da ga posiju. Drugi su davali takve izjave koje su im upropastile buduću sjetvu. Oni nisu naučili ovladati samima sobom ugristi se za jezik te biti tolerantni kada su drugi oko njih grubi. Ja osobno ne djelujem na temelju toga što je netko drugi napravio, već gledam kako biti ljubazan jer je to plod Duha. I ja ne dajem prema svoti koju možda imam na tekućem računu, već prema tome kako me Sveti Duh potiče da dam. I siguran sam da ste već naučili kako to nije uvijek lako. Izjava #8: Ako sam odlučio biti predani sijač, Gospod će providjeti sjeme. Neki vjernici pogrešno zaključuju da kada siju moraju se konstantno žrtvovati ili živjeti u potrebi sve dok ne dođe vrijeme žetve. To je pogrešno! Bog je obećao brinuti se za one koji siju u razdoblju koje sjemenu treba da se umnoži. "A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše" (2 Korinćanima 9,10). Bog uvijek ispunjava svoja obećanja! Moramo shvatiti da Sotona ne može upropastiti našu žetvu samo mi to možemo! Dopustite da vam objasnim zašto. Kada ja dajem desetak, ja objavljujem da je Bog Preuzvišeni Bog koji posjeduje nebo i zemlju. Dakle ja uzimam nešto što se nalazi u području naravnog i to premještam u duhovno objavljujući što pripada Bogu a ono što je Božje Sotona ne može ukrasti. Zato je Svemogući rekao: "Neću li zbog vas zaprijetit skakavcu" (Malahija 3,11). To je zato jer ono što dajete prelazi s vaših ruku i đavao ne može spriječiti izlijevanje Božjeg blagoslova. Zašto? Jer vaš prilog određuje veličinu vašeg izlića. Sotona je ograničen samo na sijanje kukolja na vaše polje. Isus je o tome govorio kad je uspoređivao Kraljevstvo nebesko s čovjekom koji "posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode" (Matej 13,24-25). Naravno, neželjeni kukolj je izrastao usporedno sa žitom. Tada su sluge vlasnika polja došle i upitale: "Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?" (r. 28). "Ne", uslijedio je odgovor: "Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek' oboje raste do žetve" (Matej 13,29-30). Ima članova crkve koji daju desetak i dragovoljni prilog, ali ako se u zajednici radi o nekoj aktivnosti s kojom se ne slažu, oni se uvrijede, postanu emocionalni i žele sve rasturiti, slijepi do te činjenice da istovremeno upropaštavaju svoju potencijalnu žetvu. Sotona ne uzrokuje kaos, nego mi! Naše stabljike, uključujući i korov moraju se pustiti da rastu na miru do konačne žetve.

29 Izjava #9: Bog zna za moju potrebu. Ja se nasmijem kad čujem ljude kako se žale: "Pastore, Bog će mi uzeti sve što imam!" Pa, da je to Gospod htio, već bi to i napravio! Prijatelju, Bog je potpuno svjestan svega što trebaš te kada trebaš njegovu pomoć. Njegova volja nije da dok ostvaruješ njegovo obećanje trpiš. Sjećate li se Joba? Nije Gospod bio taj koji je prouzročio njegove probleme. Nego da bi testirao Jobovu vjeru Bog je dozvolio Sotoni da ga iskuša. Bog nije osvetoljubiv Otac koji samo gleda priliku da kazni svoju djecu. Ne, on nas želi učiniti moćnima i snažnima. Bog od vas ne traži da sijete samo radi iskustva. On očekuje da to postane vaš životni stil temeljen na zakonima sjetve i žetve, davanja i primanja. Izjava #10: Sjeme koje sam posijao može biti za tuđe potrebe, ali je to također i moja žetva. Ne možemo izbjeći Božji zakon koji kaže: "Dajite i dat će vam se" (Luka 6,38). Onoga trenutka kada posijete svoje sjeme kako biste ispunili nečiju potrebu, započinje slavan proces. Ne samo da će on blagosloviti život primatelja, već ćete i vi od toga imati koristi. To je poput bumeranga! Isus vam kaže: "Kojom mjerom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti" (r. 38). Možda je vrijeme da se Rick Thomas je glavni pastor Aboundant Life Christian Centre u Margate, Florida. On je međunarodno priznat pastor i učitelj te govornik na konferencijama. upitate: "Kako veliku žetvu očekujem? Takvu koja će ispuniti maleni spremnik? Ili sam spreman požeti nagradu koja se prelijeva?" Na koncu, vi morate odrediti koliko je ozbiljno vaše predanje. Koliku ste cijenu spremni platiti da biste vidjeli kako Gospod djeluje u području vaših financija, vaših odnosa i vašeg duhovnog rasta? Nemojte zaboraviti: "Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti" (2 Korinćanima 9,6). Izjavite to i počnite sijati! I dok traje proces, poput svakog dobrog Oca, on će brižno paziti na svoje. Harvest 2005, Rick Thomas. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana. Vi ne djelujete sami. Gospod je taj koji daje žetvu po sjemenu koje vam je rekao da ga posijete. Zapravo, to uklanja pritisak s vas. Kada Bog odluči i izabere tlo, on jamči da će ono što je posijano biti spremno za žetvu. Ljeto

30 RJEŠAVANJE SUKOBA U MANJOJ CRKVI James D. Wilkins Jučer su vam neki ljudi iz vaše zajednice uzeli radost, mir i nekoliko produktivnih sati. Noćas zbog njih niste spavali. Danas se osjećate jadno i bijedno. Da, ti ljudi iz vaše zajednice koji su u sukobu su kradljivci. Također to su i ljudi koje volite. To su ljude za koje vas je Bog pozvao da ih podignete, izgradite i dovedete do mjesta na kojem mogu služiti. Ovaj članak će vam pomoći da ublažite bol od sukoba te doprinesete zdravlju u vlastitom životu i zajednici. RJEŠAVANJE SUKOBA Sukob generira stres, a stres dovodi do razaranja sve dok ne pronađete način kako da ga se riješite. Neki pastori za to koriste nedjeljnu propovijed. Uz jako ozvučenje i s mikrofonom u ruci šeću podijem i popuju kradljivcima koji su ih opljačkali. Postoji bolji način za rješavanje boli te ozdravljenja Božje obitelji. Malahija 2,16 savjetuje da poštujemo svoj život pa nećemo biti nevjerni. Pastorovo stanje uma može imati silne posljedice. U konfliktnim situacijama može biti destruktivno ili produktivno. Vaša teologija kao pastora će također odrediti kako ćete riješiti sukob. Razumijevanje da sukob među osobama nije uvijek loš, može vam priuštiti dobar noćni počinak te će vam omogućiti da ga riješite na kreativniji način. Ako svaki sukob smatrate grijehom bit će vam teško pomoći ljudima da prebrode konfliktne situacije. Primjer u Djelima apostolskim 15 demonstrira kako sukob pomaže u pojašnjavanju raznih pitanja i otkriva Božju volju. Sabor u Jeruzalemu je raščistio doktrinarni prijepor te je otvorio put da jedna čitava grupa ljudi postane dio Kristova tijela. Dobar pastor neće tražiti sukob, ali neće niti bježati od njega ili dopustiti da ga sukob terorizira te mu ukrade njegov integritet i duševno zdravlje. Postoje dva motiva za obraćanje posebne pažnje na rješavanje konflikata u manjim crkvama: dobrobit Kristove crkve i vaše emocionalno zdravlje kao pastora. Kreativno rješavanje sukoba u manjim crkvama može biti veliki izazov. Manje su crkve često sačinjene od nekoliko manjih obiteljskih jedinica koje su godinama dijelom crkve. Te obitelji ponekad smatraju da su njihove želje važnije od želja drugih koji nisu toliko dugo u crkvi ili nemaju toliko puno članova obitelji koji dolaze u crkvu. Kada to postane slučaj, sukob postaje vrlo izgledna opcija. Kada dođe do sukoba, oni često ne shvaćaju da su ga upravo oni prouzročili. U svom razmišljanju 30 Duhovno vrelo

31 Pastori manjih zajednica moraju biti svjesni da je rješavanje sukoba dio pastoralne službe i najbolji način za uspjeti u tome je pronaći rješenje u njegovoj najranijoj fazi. Svaki puta kada pastor gleda sukob kao situaciju u kojoj uvijek mora postojati pobjednik i gubitnik, on će na koncu uvijek biti jedan od gubitnika. Ljeto

32 oni su stupovi crkve koji znaju što je najbolje. Čak crkvu mogu nazivati svojom obitelji te vam reći da su sretni što vas imaju za pastora i člana obitelji. To je posebno istina ako ste novi. Pastori manjih zajednica moraju biti svjesni da je rješavanje sukoba dio pastoralne službe i najbolji način za uspjeti u tome je pronaći rješenje u njegovoj najranijoj fazi. Osjećaj napetosti je najčešći znak da se nešto kuha. To je pravo vrijeme da se stvari počnu rješavati. Nažalost, problem često uznapreduje kroz različite faze sve do otvorenog sukoba. U novozavjetnoj crkvi vođe su sukobljene strane doveli za isti stol. Oni su radili na rješenju problema sve dok ga nisu postigli. I vi morate napraviti istu stvar. STILOVI RJEŠAVANJA SUKOBA,Kao pastor morate izabrati najbolji stil rješavanja sukoba za određenu situaciju. Jedna od najgorih grešaka koju možete napraviti je odabrati pogrešnu metodu za vašu situaciju. Pastori često preferiraju jedan stil za rješavanje sukoba baš kao i pričuvni plan. Vi možete naučiti kako svjesno odabrati onaj najprikladniji za trenutačnu potrebu. Usporedite vlastite tehnike za rješavanje sukoba s ovima koje navodimo. Izbjegavanje Osoba koja koristi ovakav stil preferira vjerovati da sukob ne postoji. Ako i mora priznati da postoji sukob, zauzima općeniti stav da se ne želi miješati. Nada se da će sukob nestati bez njezine intervencije. Više je zainteresirana da zaštiti sebe nego da pronađe rješenje. Ljudi koji prihvaćaju takav stil prisiljavaju nekog drugog na preuzimanje odgovornosti za rješavanje sukoba. U nekim prilikama je u redu primijeniti stil izbjegavanja. Na primjer, ima trenutaka kada je problem tako trivijalan da nije vrijedan pažnje. Ali, ako redovito koristite ovaj stil, ljudi će ubrzo početi gledati na vas kao na nekog tko nije sposoban biti vođa. Strana koja vam se protivi će iskoristiti priliku izgraditi svoju bazu. Frustracija i neprijateljstvo će se nastaviti umnažati sve dok više nećete moći ignorirati problem. Usklađivanje Osoba koja želi uskladiti je često mirotvorac. Njezina deviza je: "Odnosi su važniji od problema". Ona svoje vrijeme provodi pokušavajući svima prenijeti poruku bez rješavanja problema koji razdvaja ljude. Postoje razdoblja kada se ovaj stil može učinkovito primijeniti, ali to nije uvijek slučaj. Pastor koji konstantno koristi ovu metodu će se u konačnici potrošiti jer se problem koji uzrokuje podjelu nikada neće riješiti. Ostali ljudi uključeni u sukob koji se odgađa postajat će sve zahtjevniji i agresivniji. Pastor sve više osjeća stres jer je strašno teško uvijek biti nasmijan kada bi najradije zaplakali. Nakon par godina ili mjeseci ovakvog načina rada pastor bi mogao dati otkaz ili otići negdje drugdje samo kako bi se ciklus ponovio. Pregovaranje Pastor koji koristi ovu tehniku pokušava nagovoriti svakog uključenog da odustane od nečega kako bi svaka strana dobila nešto od onoga što traži. Upotreba pritiska pri traženju kompromisa može biti korisna u iznalaženju rješenja. Rezultati ovakve metode su najčešće pozitivni. Osoba s ovakvim stilom je uvjerljiva, ali ponekad na suptilni način. Nedostatak ove metode je da je najbolje rješenje često žrtvovano zbog postizanja nešto lošijeg rješenja. Ova tehnika možda nije idealna, ali je bolja od alternativnih ili nikakvih rješenja. Dobra prigoda za korištenje ovog stila je kada agresija zaraćenih strana prijeti uništiti crkvu, a u nedostatku prilike za iznalaženje savršenog rješenja koje bi zadovoljilo obje strane. Opasnost se krije u tome da ljudi uključeni u sukob neće bezrezervno prihvatiti odluku. Ljudi moraju osjetiti da su oni zaslužni za to rješenje, u protivnom će ga samo djelomično prihvatiti. Kombinacija usklađivanja i pregovaranja je dobro funkcionirala za pastora jedne manje obiteljski usmjerene crkve. Nju su sačinjavala dva brata sa svojim velikim obiteljima i treći segment sačinjen od dugogodišnjih članova koji nisu bili članovi obitelji. Sukobi su se često događali u zajednici, pa čak i između dvije velike obitelji. Pastori su se često smjenjivali. Jedan od članova obitelji je postao propovjednik, a zajednica je donijela odluku da će se problem riješiti ako mu se dopustiti da on bude pastor u svojoj kućnoj crkvi. To je funkcioniralo do onog trenutka kada su on i njegov ujak počeli stvari sagledavati iz različitih perspektiva. Često rješenje je dovođenje novog propovjednika. Na koncu je došao tolerantan, ali iskusan pastor koji je ostao mnogo godina. On je kontinuirano očitovao plodove Duha te je sukobljene članove počeo poučavati da se radi mira odreknu nekih od svojih prava. Mir je zavladao. Zajednica je rasla i napredovala. Zastrašivanje Ovaj stil stvara atmosferu u kojoj se ljudi osjećaju tako izmoždeni da zaborave podijeliti važnu informaciju i činjenice. Ali ta informacija je ključna za pronalaženje rješenja. Pastor koji upotrebljava metodu zastrašivanja najčešće ima osobni plan te je unaprijed odredio koja će strana pobijediti. Jedan je pastor izjavio da je u prvim godinama svoje službe u svaki sukob ulazio s namjerom da pobijedi. Čak i kad bi se povlačio ili predavao, činio je to radi konačne pobjede. Svaki puta kada pastor gleda sukob kao situaciju u kojoj uvijek mora postojati pobjednik i gubitnik, on će na koncu uvijek biti jedan od gubitnika. Nenamjerno je naučio svoje neprijatelje i ratoborne ljude u zajednici da se pobjeda nalazi u gomilanju moći te će oni upravo to i činiti. Postoje razdoblja kada je donošenje čvrstih, individualnih odluka jedina prava metoda, ali se ona mora provoditi u ograničenom opsegu. Često očitovanje autoritativnog duha pri rješavanju sukoba rezultirat će opadanjem broja članova zajednice. Doći će dan kada će ostati samo šačica ljudi. Pastor će tada objaviti da je konačno očistio crkvu. Čak može i reći kako je to njegov poziv te će otići kako bi pročistio još jednu crkvu. Oni koji ostanu bez mogućnosti odlaska dogorijevat će u gorčini zbog osjećaja da nikoga nije briga za njihovo mišljenje. Umrežavanje Možda je najučinkovitiji način rješavanja sukoba na redovitoj bazi kroz umrežavanje. Pomoću ove metode, pastor/posrednik tražit će način kako suprotstavljene pojedince ili obitelji uključiti u dijagnosticiranje problema, predlaganje rješenja te dogovaranja potrebnih koraka u implementaciji rješenja. U početku će se možda razgovarati s grupom ili s pojedincima prije nego ih skupi na jedno mjesto kako bi im predložio rješenje. Ljudi imaju tendenciju podržati nešto u čijem su razvoju sudjelovali. To je obiteljski način. Cilj je pomoći ljudima u suočavanju s problemima u naporu da razriješe sukob, umjesto da se sukobljavaju jedni s drugima. To oduzima puno vremena, ali je svakako vrijedno truda. Dva temeljna ishoda umrežavanja su postizanje ciljeva svih uključenih u proces te postizanje i održavanje dobrobiti zajedništva. Neuspjeh u ostvarivanju ovih ciljeva u manjoj crkvi će rezultirati još manjom crkvom. U nekim situacijama pastori idu linijom manjeg otpora te crkvenom vodstvu prepuštaju 32 Duhovno vrelo

33 donošenje teških odluka. No to potkopava dva cilja koja smo upravo naveli. Sustav umrežavanja će biti žrtvovan u interesu donošenja odluka i odjednom će jedna strana pobijediti, a druga izgubiti. Umrežavanje zahtijeva jedinstvenu kombinaciju vještina koje uključuju strpljenje, samouvjerenost i fleksibilnost. Svi moraju osjetiti da pastor vjeruje kako su njihovi ciljevi važni, ali on mora inzistirati na činjenicama te razlučiti između činjenica i mišljenja. On stvara ozračje koje govori: Ako ćemo surađivati, pronaći ćemo svima prihvatljiv pristup za rješenje sukoba. Svatko će imati priliku osjetiti se pobjednikom jer se suprotstavljene strane dogovaraju glede rješenja, i što god da su izgubili, toga su se odrekli svojom odlukom. Stil umrežavanja je najbolji način u većini slučajeva, ali za njegovo korištenje pastor mora imati dovoljno vremena na raspolaganju. Kako vrijeme curi, rješenje može ležati u prilagođavanju ili kompromisima. ZAKLJUČAK Kako je prethodno navedeno, većina pastora ima preferirani stil rješavanja sukoba i jedan pričuvni. Kako biste odredili vaš pričuvni stil, promatrajte kojem se stilu okrećete čim se nađete pod pritiskom. Kada je napredak spor, javlja se iskušenje da se napusti izabrana metoda u korist pričuvne metode. Mudar pastor će svjesno izabrati stil koji odgovara situaciji te će se okrenuti drugom samo u slučaju izostanka napretka. S procedurama svih metoda rješavanja sukoba mora se konstantno ispreplitati moćan aspekt molitve. Molitva je moćnija nego sve vještine zajedno. Ne samo da će molitva osnažiti i pomoći vođi da nastavi s pozitivnim stavom glede rješavanja sukoba u crkvi, nego će i osposobiti posrednika da odredi kakav će biti krajnji rezultat. Mudri pastori shvaćaju da kršćani ne moraju uništiti crkvu i jedni druge. Oni pronalaze načine u razrješavanju sukoba. Oni koriste moć molitve zajedno s Bogom danim vještinama u postizanju tog cilja. James D. Wilkins je bivši superintendant za Nebraska District. On je osnivač Assist Ministries, Inc., službe posvećene pomaganju pastorima manjih crkava. Dobar pastor neće tražiti sukob, ali neće niti bježati od njega ili dopustiti da ga sukob terorizira te mu ukrade njegov integritet i duševno zdravlje. Ljeto

34 SERIJA: ŽIVOT U KRALJEVSTVU (CETRNAESTI DIO) NAVIJEŠTANJE NJEGOVIH VELEPOSLANIKA H. Maurice Lednicky Spasenje je "besplatan dar", naše otkupljenje od strašne kazne zbog grijeha. Ovo predivno izmirenje obnavlja naše zakonito mjesto zajedništva s Nebeskim Ocem po našem Gospodu Isusu Kristu. Ali, taj se milosni dar ne smije zadržavati i čuvati samo za osobnu dobit. "Radosna vijest" se treba podijeliti sa svakim u području našeg utjecaja. Pismo jednostavno, ali s empatijom objavljuje da se ona treba navijestiti "sve do kraja svijeta". Naš je Gospod rekao svojim najbližim sljedbenicima: "Besplatno ste primili, besplatno dajte", kao neizostavni dio svoje zapovijedi kada ih je slao u misiju propovijedanja (Matej 10,1-8). Koja je čast biti nazvan veleposlanikom Krista Isusa. Nema veće privilegije! Dok prihvaćate ovu moćnu biblijsku istinu / zapovijed / načelo u svoj život, krenite 34 Duhovno vrelo s vjerom i pouzdanjem da možete i da ćete značajno doprinijeti velikoj žetvi posljednjeg vremena. Veleposlanik koji predstavlja državu ili kraljevstvo u drugom narodu služi na poziciji od najveće strateške važnosti i časti. Sa sobom nosi autoritet države koja ga šalje on ili ona govore službenim glasom svoje matične zemlje. U kontekstu odnosa veleposlanik ima zadaću održavanja trajne izmjene informacija između dva naroda. I još da dodamo, veleposlanik mora odlično poznavati svoje dužnosti i koristi i odgovornosti. Službovanje u nekim zemljama može biti ugodno i mirno, dok u drugima može biti napeto i turbulentno u mnogim prilikama. Sada ćemo tu analogiju primijeniti na Pavlove riječi: "A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! (2 Korinćanima 5,18-20, naglasak dodan). Prikladno je nakratko razmotriti riječi pomiriti kako bismo naglasili značaj našeg poslanstva u ime duhovnog kraljevstva. Ta riječ doslovno znači razmijeniti. U slučaju čovjekovog pomirenja s Bogom, na njegovu inicijativu čovjek može zamijeniti svoju grešnu povijest za Božju milost i milosrđe po Kristu Isusu. "Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje" (Rimljanima 5,10-11, naglasak dodan). Uklanjanje Božje srdžbe od njegovih "neprijatelja" ne kompromitira integritet svetog Boga. On vazda djeluje u pravednosti i ljubavi. Dakle, za Boga na njegovu vlastitu inicijativu, je zamjena čovjekova neprijateljstva za njegovu milost i milosrđe najviši izraz njegove nepromjenjive biti. Niti na jednom mjestu Pismo eksplicitno ili implicitno ne ukazuje da se Bog pomirio s čovjekom. Neprijateljstvo dolazi isključivo s naše strane - nikada s Božje. Čovjek se mora pomiriti s Bogom, a ne Bog s nama. Mi nemamo argumenata za pregovaranje, ništa što bi bilo vrijedno s naše strane. Shodno tome, Krist je postao "pomirnica" (da pomiri, pokrije) za naše grijehe (Rimljanima 3,25; 1 Ivanova 2,2; 4,10) po svojoj otkupljujućoj (kojom je platio) smrti na križu. Svaki čovjek može obnoviti pravi odnos s Bogom Stvoriteljem i tu snažnu poruku smo svi pozvani naviještati. Stavimo ovu slavnu poruku u kontekst Velikog poslanja: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio" (Matej 28,19-20, naglasak dodan). Učinkovita evangelizacija sadrži dvije podjednako važne komponente: (1) učiniti učenike dovesti ljude do spasenja po vjeri u Krista i (2) učiti dovesti obraćenike do zrelog odnosa s Kristom i njegovom Crkvom. Danas se za učeništvo često koriste izrazi poput mentorstva i treniranja.

35 Rijeka očišćenja koja teče s Kristova križa i danas dopire do kanalizacije grijeha. Poruka nade očajnicima koji su došli do samog dna mora se navijestiti u ljubavi. Kako Luka započinje s knjigom Djela apostolskih, nastavlja opisivati posljednje dane uskrslog Krista na zemlji s čim je započeo u svom evanđelju. U odgovoru svojim učenicima na upit o obnovi izraelskog kraljevstva na zemlji Isus je kazao: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje" (Djela 1,7-8). Ovi redci pružaju jednostavan pregled povijesti novozavjetne Crkve, što potvrđuje da su muškarci i žene koji su bili s Kristom poslušali njegovu zapovijed. Jeruzalem Djela 1-7 Samarija Djela 8-12 Čitav svijet Djela U zanimljivoj naraciji Djela apostolska se primarno usredotočuju na Petrovu i Pavlovu službu. Također upoznajemo i ostale ljude sa značajnim službama, poput Stjepana i Filipa (obojica su bili đakoni) te Barnabe. Upravo je Petar prvi koji je otišao poganima, rimskom vojniku imenom Kornelije (Djela 10), ali je Savao (kasnije Pavao), obraćeni židovski rabin, usredotočio svoju službu na pogansko stanovništvo te u svoja tri podulja misijska putovanja donio evanđelje "do kraja zemlje". Petar je napisao dvije poslanice; Pavao četrnaest novozavjetnih poslanica (ako računamo i Poslanicu Hebrejima). Apostol Ivan, Jakovljev brat napisao je pet knjiga Novog zavjeta (Evanđelje po Ivanu; Prvu, Drugu i Treću Ivanovu poslanicu; Otkrivenje). Jakov i Juda, Isusova polubraća, napisali su svak po jednu poslanicu. Naravno, pisci evanđelja Matej i Marko su napisali po jednu knjigu, a Luka (jedini poganin među biblijskim piscima) napisao je Evanđelje po Luki i Djela apostolska. Djela 2 nastaje novozavjetna Crkva pošto je 120 vjernika na Dan pentekosta u Jeruzalemu ispunjeno Svetim Duhom. Djela 28 knjiga završava Crkvom koja ubrzano raste te se iz Jeruzalema proširila na veći dio Rimskog Carstva. Pomazanje Svetog Duha je osnažilo apostole i ostale Kristove sljedbenike te one koji su kroz propovijedanje evanđelja na Pentekost i ubrzo nakon toga povjerovali u Krista. Oni su prodrmali tadašnju religijsku i pogansku kulturu naviještajući da je Isus ŽIV. Kada su Kristovi poslanici počeli naviještati ("biti svjedoci") da je Krist uistinu bio raspet (rimska smrtna kazna), ali je ustao od mrtvih, Sveti Duh je mnogim stanovnicima Jeruzalema potvrdio istinitost nadnaravnog ispunjenja Pisma. Ljeto

36 Na Dan pentekosta 3000 ljudi iz svih krajeva poznatog svijeta primilo je Krista za Spasitelja i Gospoda (Djela 2,41). Ubrzo nakon toga broj muškaraca (ne računajući žene i djecu) koji su pristupili duhovnom kraljevstvu je dosegao 5000 (Djela 4,4). Uz naviještanje živućeg Krista, događala su se mnogobrojna čudesna ozdravljenja i oslobođenja. Događalo se upravo onako kako je Isus rekao: "A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro" (Marko 16,17-18). Uzimanje zmija rukama (Djela 28,3-6) i ispijanje otrova nisu trebali biti iskazivanje Božje moći, već, ako su se takve stvari i dogodile, to je bilo slučajno ili zato što im je netko želio nauditi. Ova nadnaravna očitovanja Božje silne moći su opisana kao "silna djela, čudesa i znamenja" (Djela 2,22). Znamenja putokaz ili znak Usmjeravaju na razumijevanje Silna djela čudna, neobična Usmjeravaju na imaginaciju Čudesa moć nad prirodnim, naravnim Ukazuju na nadnaravni izvor Je li zadatak donošenja evanđelja svakom narodu na zemlji u cijelosti ispunjen? Teško. S ubrzanim rastom populacije u ovoj generaciji, iako Krista kao osobnog Spasitelja poznaje više ljudi nego prijašnjih stoljeća (slava Bogu što je vjeran ispunjenju svoje Riječi), također je razvidno da danas imamo više ljudi koji NISU iskusili spasenje nego u bilo kojem drugom razdoblju ljudske povijesti. Zadatak neće biti ispunjen sve dok svakom pojedincu na zemaljskoj kugli nije jasno i razumljivo prezentirana Radosna vijest. To je ono što Bogu leži na srcu "jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju" (2 Petrova 3,9). Svakako svi imaju slobodu izbora i Bog neće silom prijeći preko te privilegije koja je čovjeku dana pri stvaranju. No usprkos tome: "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu" (Ivan 3,16-17, naglasak dodan). Ne postoje ograničenja tko se može spasiti. Svatko je dobrodošao da se po Kristu pomiri s Bogom i dana nam je "riječ pomirenja" (2 Korinćanima 5,19). 36 Duhovno vrelo Ali postoje ograničenja u donošenju poruke koja su vezana uz vrijeme. Prvo, sam život je jako nestabilan. Jakov nas podsjeća: "Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane" (Jakov 4,14). I stari i mladi umiru svakodnevno. Za njih više ne postoji mogućnost za pokajanje: "I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud" (Hebrejima 9,27). Razdoblje mogućnosti izbora završava smrću. S druge strane groba ne postoji dodatna mogućnost za prihvaćanje Krista (Luka 16,19-31). Shodno tomu, da i ne postoji drugi razlog, imperativ je da sijemo sjeme" evanđelja što brže možemo. Isus nas je podučio da marljivo radimo pošto "dolazi noć, kad nitko ne može raditi" (Ivan 9,4). Kako bi ispravio razmišljanje Židova koji su smatrali da će odmah doći do uspostave Kraljevstva, Isus je ispričao prispodobu o ugledniku koji je uložio u svoje sluge te im rekao: "Trgujte dok ne dođem" (Luka 19,11-27). Promatrajući veliki grijeh prvog stoljeća Pavao je poticao efeške vjernike: "Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!" (Efežanima 5,16). Drugo, naveo bih užasan rak grijeha i perverzije koji se širi po svakom kutku zemlje. Čovjek nikada neće evoluirati u nešto bolje. Pavao u svojoj elokventnoj apologiji spasenja po Božjoj milosti ne govori ništa na tom tragu: "U kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta... Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi" (Efežanima 2,2-3, naglasak dodan). Istina je što jedna generacija čini umjereno, druga će to dovesti do ekstrema. U biblijskoj drevnoj povijesti je zapisano kako je Kajin ubio svog brata Abela (Postanak 4,8). I to se nastavlja iz generacije u generaciju - stalan porast sve očitijeg neprijateljstva prema Bogu punom ljubavi. Danas promatramo strahovitu pošast pobačaja koji godišnje uzmu živote milijunima beba. Homoseksualnost i seksualna perverzija svih vrsta hvaljena je kao nešto dobro čak do mjere da se govori: "Bog me takvim stvorio." Ali u Pavlovoj božanski nadahnutoj poslanici vjernicima u Rimu on odbacuje tu prljavu ideju govoreći da ih je "Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela" (Rimljanima 1,24). U Rimljanima 1,28 stoji: "predade ih Bog nevaljanu umu". Drugi prijevod kaže da ih je Bog "pustio" doslovno povlačeći svoje ruke od njih. Naša srca moraju biti preplavljena osjećajem žurnosti. Usprkos konstantnoj kampanji protiv vjernika kao netolerantnih bigota, mi ih ne smijemo otpisati pogrešno zaključujući da se Bog u svojoj svetoj čistoći zauvijek okrenuo od onih koji se tako nedolično ponašaju. Niti ikada smijemo postati neosjetljivi na smrad zla koji vrijeđa naša duhovna osjetila. Rijeka očišćenja koja teče s Kristova križa i danas dopire do kanalizacije grijeha. Poruka nade očajnicima koji su došli do samog dna mora se navijestiti u ljubavi. Treće, pošto se proroštvo za proroštvom ispunilo, sa sigurnošću možemo prepoznati kako je preostalo vrijeme ovog razdoblja milosti - doba Crkve - vrlo kratko. Mene su još kao bebu doveli u crkvu. Dakle nešto više od sedam desetljeća zajednica vjernika je bila središte mog svemira. Sve ostalo se vrtjelo oko Božjeg djela. To spominjem, zato jer od vremena kad sam bio dječak živo se sjećam propovijedi o "Gospodnjem dolasku". Puno puta sam se pokajao. Neka od proroštva koja su se često citirala žig Zvijeri bez kojeg nitko neće moći kupovati niti prodavati, dva svjedoka koja će vidjeti čitav svijet teško mi je bilo pomiriti s tadašnjim vremenom. Danas s napretkom suvremene tehnologije te se stvari uopće ne čine čudnima, da ne kažemo nemogućima. U svojem zadnjem govoru o posljednjim vremenima" Gospod je naglasio spremnost" za njegov povratak u svako doba. Kao što ćemo kasnije vidjeti, osobno vjerujem da Božja riječ uči uznesenje Crkve prije Velike nevolje. No većina Isusovog učenja je bila usmjerena židovskoj populaciji ne zaboravite da su oni iščekivali obnovu zemaljskog kraljevstva i izvještaj koji nalazimo u Mateju (poglavlja 24-25) i Luki (poglavlje 21) govore o događajima vezanim uz drugi Kristov dolazak. To su odvojeni događaji svaki s drugačijim karakteristikama (o tome nešto više kasnije). Pažljivim slušanjem ne samo da možemo čuti otkucaje sata za svakog pojedinca već i za svijet kakav danas poznajemo. Nije biblijski, a nije niti ugodno Bogu koji želi da se svi ljudi pomire s njim, da se zavučemo u sklonište te pobjegnemo od duhovnog rata koji bjesni, čekajući da nas Gospod uzme kući da budemo zajedno. Da, mi se trebamo "uspraviti i podignuti glave" (Luka 21,28) u iščekivanju konačnog otkupljenja. Ta neuništiva nada u naše vječno spasenje treba nam biti poticaj da "krenemo pred Filistejca" (1 Samuelova 17,48), a ne da se sakrijemo u strahu pred njim. Kada idemo u ime Gospoda Isusa ohrabreni i ojačani Svetim Duhom, ne kolebajući se u strahu zbog mogućih posljedica, evanđelje ćemo obznaniti svima. Isus je pobijedio.

37 Životna lekcija: Biti pozvan (izabran) da budemo osobni veleposlanici Kralja kraljeva najveća čast koja može pripasti ikome. Osobnim iskustvom znamo da je Kraljeva poruka istina naše vlastiti iskustvo potvrđuje svjedočanstvo. Sagledavajući složenost, veličinu i važnost zadaće koju dodatno sputava naša vlastita ograničenost, dužni smo se oslanjati na Svetog Duha za pomazanje, mudrost i vodstvo dok ulazimo u "neprijateljsko" kraljevstvo tame. Iako je vještom intelektualnom raspravom nemoguće nagovoriti druge, Duh će objaviti da je Isus Krist Sin Božji i Spasitelj svih ljudi. Isus je nastavlja "graditi svoju Crkvu" kako je i obećao. Kakav način za završiti ovo razmatranje Isus DANAS gradi SVOJU Crkvu. Upravo tu gdje svatko od nas živi, bez obzira na kulturološke razlike ili prepreke, NJE- GOVA Crkva raste. Sotona uz sve svoje zavođenje ne može poraziti niti uništiti ono što Gospod pred samim paklenim vratima gradi. Pred nama je veličanstvena pobjeda! Ohrabrite se. Nastavite propovijedati Riječ. Nastavite ljubiti ljude. Pokažite Kristovog Duha u svom domu, crkvi i širom svog grada. Kada se ponovo susretnemo, naša će tema biti DRAGOVOLJCI, NE ROBOVI! Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri. Otac nas ne prisiljava da mu služimo, već nam pruža zajedništvo svoje prisutnosti i ljubavi. Mi ga ljubimo jer je on nas ljubio prije. Vidimo se uskoro H. Maurice Lednicky autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. Kada idemo u ime Gospoda Isusa ohrabreni i ojačani Svetim Duhom, ne kolebajući se u strahu zbog mogućih posljedica, evanđelje ćemo obznaniti svima. Isus je pobijedio. Ljeto

38 Pastori s dva zanimanja mogu promatrati društvo iz perspektive laika. Stoga propovijedaju o relevantnim temama. Svjetovan posao propovjednicima pokazuje stvarno stanje društva te njegove najveće potrebe. 38 Duhovno vrelo

39 BIVOKACIJSKA SLUŽBA Chris Rainey Pastor Poziv bivokacijskog pastora je jednako valjan kao i pastora u punovremenoj službi. Svjetovan posao pruža mogućnosti za susret s ljudima koji nikako drugačije ne bi mogli čuti za crkvu. BIVOKACIJSKA SLUŽBA Bivokacijski pastori imaju najmanje dva posla. Obično na sekularnom poslu provedu 30 do 40 sati tjedno te 25 do 30 sati u crkvi. Uz takav raspored bivokacijski pastori se muče s pronalaženjem delikatne ravnoteže između profesionalnih, obiteljskih i crkvenih potreba te zahtjeva sekularnog posla. Oni možda imaju poteškoće sudjelovati na pastoralnim susretima i drugim događanjima zbog čega su često izolirani. Neki bivokacijski pastori se doživljavaju inferiornima jer nisu u punovremenoj službi. Da, vi kao pastor s dva zanimanja pružate dragocjenu službu manjim crkvama koje si ne mogu priuštiti punovremenog pastora. BIBLIJSKI MODEL ZA BIVOKACIJSKU SLUŽBU Za pastore s dva zanimanja moglo bi biti od koristi da razumiju biblijski model za bivokacijsku službu. U vrijeme kada sam ja započinjao sa svojom bivokacijskom službom, nisam bio svjestan da slijedim strategiju za bivokacijsku službu sličnu onoj koju je apostol Pavao koristio za svoju godinu i pol provedenu u Korintu (1 Korinćanima 9,7-15), tri godine u Efezu (Djela 20,32-35) te neko vrijeme u Solunu (1 Solunjanima 2,9). On je po zanimanju bio šatorar, izraz koji suvremeni propovjednici danas koriste za bivokacijsku službu. U Korintu je Pavao učio vjernike da propovjednik ima pravo propovijedanjem evanđelja zarađivati za život. No, on se u Korintu odrekao tog prava Ljeto

40 poradi evanđelja (Djela 18,1-11). To je Pavlu pružilo mogućnost da propovijeda evanđelje (1 Korinćanima 9,18), a da financijski ne optereti crkvu (2 Korinćanima 11,9). Pavao je također svoj odnos s Korinćanima opisivao izrazima roditelja koji je u potpunosti spreman "trošiti i istrošiti se za duše vaše" (2 Korinćanima 12,15). Taj požrtvovan stav leži u srcu bivokacijskog propovjednika. S ograničenim ili nikakvim sredstvima od strane crkve bivokacijski propovjednik radi iz požrtvovne ljubavi. U Efezu Pavao je životom kroz bivokacijsku službu dokazao Isusove riječi: "Blaženije je davati nego primati" (Djela 20,32-35). Sve u svemu, Pavao je svoje zanimanje šatorara morao smatrati djelomično Božjom providnošću (Filipljanima 4,11-13). Za Pavla služba vjere nije bila u suprotnosti sa strategijom bivokacijske službe. Iako je Pavao shvaćao općenito načelo propovjednik mora od propovijedanja evanđelja zaraditi za život on se u nekim situacijama dragovoljno odrekao financijske podrške. PREDNOSTI BIVOKACIJSKE SLUŽBE Pastori s dva zanimanja se ponekad obeshrabre pošto ne mogu više vremena posvetiti služenju u crkvi. Ponekad je korisno pogledati neke pozitivne aspekte bivokacijske službe. 40 Duhovno vrelo

41 Financijska providnost u malim crkvama. Bivokacijska služba pastorima pruža da zarađuju za svoje obitelji u situacijama s ograničenim crkvenim sredstvima. Pastor je u mogućnosti adekvatno zaraditi za život, a crkva nastavlja naviještati evanđelje u društvenoj zajednici. Poziv bivokacijskog pastora je jednako valjan kao i pastora u punovremenoj službi. Dobrodošla raznolikost između sekularnog posla i crkvene službe. U nekim slučajevima pastori preferiraju bivokacijsku službu. Možda imaju zanimanje koje im se jako sviđa čak iako ne postoje druga ograničenja za posao van službe. Vrijeme koje pastor provede na sekularnom poslu pomaže mu u održavanju zdrave perspektive glede svakog životnog područja. Prigode za evangelizaciju i osobno služenje. Neki pastori imaju ograničen doticaj s nekršćanima. Svjetovan posao im omogućava susret s ljudima koji nikako drugačije ne bi čuli za crkvu. Uz svjetovan posao bivokacijski pastori svojoj zajednici također mogu praktično pokazati evangelizacijski životni stil. Laička perspektiva. Pastori s dva zanimanja mogu promatrati društvo iz perspektive laika. Stoga propovijedaju o relevantnim temama. Svjetovan posao propovjednicima pokazuje stvarno stanje društva te njegove najveće potrebe. Adaptirajući primjere iz svjetovnog posla u svoje propovijedi bivokacijski pastori svoju zajednicu mogu učiti kako svoju vjeru primijeniti u stvarnim životnim situacijama. NEDOSTATCI BIVOKACIJSKE SLUŽBE ste mogli vršiti propovjednički poziv te bili dostupni za hitne slučajeve u crkvi. Veliki pritisak na supružnika i obitelj. Pošto su pastori s dva zanimanja često nedostupni, njihovi supružnici mogu završiti tako da preuzmu sve više odgovornosti za crkvu. Kao domaćica s crkvenim uredom u našem domu, moja je supruga primala većinu poziva vezanih za crkvu te pokušavala pomoći u kriznim situacijama kada sam ja bio nedostupan. Nju su također zapali administrativni poslovi. U početku se veselila što na taj način može participirati u službi, ali s vremenom joj se to što su ju ljudi doživljavali kao primarnu kontakt osobu za crkvu, sve manje sviđalo. Na koncu je sve članove usmjeravala meni, pa i onda kad nisam bio trenutačno dostupan. Čak i uz ograničeno vrijeme bivokacijski pastori moraju organizirati vrijeme kako bi ga provodili sa svojim supružnikom i obitelji. Premda rastuće potrebe službe mogu od nas tražiti veći angažman, vrijeme provedeno sa svojom obitelji je prioritet u životu bivokacijskog pastora. Bivokacijska služba pastorima pruža da zarađuju za svoje obitelji u situacijama s ograničenim crkvenim sredstvima. Pastor je u mogućnosti adekvatno zaraditi za život, a crkva nastavlja naviještati evanđelje u društvenoj zajednici. Poziv bivokacijskog pastora je jednako valjan kao i pastora u punovremenoj službi. Vremenska ograničenja. Bivokacijska služba ograničava količinu vremena koju pastori imaju za pripremu propovijedi, administraciju, posjete, obiteljske obveze, odmor i rekreaciju. Zbog vremenskih ograničenja bivokacijski pastori obično imaju taman toliko vremena za obavljanje minimalnog posla dostatnog za preživljavanje i kao rezultat toga njihove crkve mogu trpjeti. Bivokacijski pastori će također morati postaviti prioritete glede upravljanja svojim vremenom kako ga ne bi uludo trošili. Iako crkva može bili malena, bivokacijski pastori neke odgovornosti mogu prenijeti na druge članove crkve. Obučavanje laika je posao koji vrijedi truda. Izgrađivanje tima koji služi, iako to može biti samo jedna ili dvije osobe, pomaže pastoru olakšati breme službe, a članove crkve uči da svaka osoba sudjeluje u izgradnji Kristovog tijela. Problemi svjetovnog zaposlenja. Često je slučaj da propovjednici nisu dovoljno osposobljeni za svjetovan posao čime dodatni posao ne pruža odgovarajuću zaradu. I suprotno tomu, dobar svjetovan posao može donositi dobru zaradu i beneficije. Potonja situacija može biti velika kušnja pastorovoj posvećenosti svom pozivu. Pošto sam kao pastor upoznao oba slučaja, moj je savjet da pronađete posao koji vam može pružiti neophodnu fleksibilnost kako bi- Ljeto

42 Premda rastuće potrebe službe mogu od nas tražiti veći angažman, vrijeme provedeno sa svojom obitelji je prioritet u životu bivokacijskog pastora. Percepcija kao propovjednika niže klase. Pošto propovjednici s dva zanimanja često ne mogu nazočiti susretima pastora, oni se mogu osjećati kao građani niže klase u zajednici drugih propovjednika. Bez obzira na to, bivokacijski propovjednici moraju pronaći vrijeme za prijeko potrebno zajedništvo te upoznati druge sa sobom i svojom službom. Uspostavljanjem kontakta s propovjednicima u vašem području dajete im do znanja koje su vaše potrebe. Možda su neki pastori prošli to što vi sada prolazite. Njihov mudar savjet vam može pomoći u trenutnom razdoblju vaše službe. Kad jednom napravite taj korak, mogli biste se iznenaditi kad vidite kako Bog otvara vrata zajedništva s drugim pastorima. LEGITIMNE STRATEGIJE ZA BIVOKACIJSKE PROPO- VJEDNIKE Iako Pavao uistinu potvrđuje bivokacijsku službu, on ju je upotrijebio kao model za uspostavljanje novih crkava. I mi bismo mogli razmotriti sličan model kod suvremenog osnivanja crkava. Uz osnivanje crkava postoje i druge situacije prikladne za bivokacijsku službu. Na primjer, bivokacijska služba može biti dobar izbor za crkve čiji je broj članova u opadanju, crkve u gospodarski slabo razvijenim područjima ili za člana vodstva u rastućoj crkvi koja je preokrenula trend opadanja članstva. Bivokacijska služba se ne smije doživljavati podređenom punovremenoj službi kada postoje mnoge situacije u kojima je pastor s dva zanimanja odgovarajući način za vršenje službe. Pastor čiji puni dohodak isplaćuje njegova lokalna crkva je novozavjetni standard i ideal. No, bivokacijska služba može koristiti napretku Kraljevstva u određenim situacijama. U tim slučajevima, mora ju se promatrati kao legitimnu strategiju za službu. Chris Rainey je sedam godina služio kao bivokacijski osnivač crkava te trenutno služi kao pomoćni pastor uz dodatni posao u Engelwood Assembly of God u Engelwoodu, New Yersey. 42 Duhovno vrelo

43 Ljeto

44 BROJ 41 / Ljeto godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Kosirnikova 76 - HR