NEW STRUCTURE WITHIN HRANOTIĆ PALACE IN BOL GOALS, POSSIBILITIES AND METHODS OF CONTEMPORARY UTILIZATION

Transcription

1 DUŠKO ČIKARA, Croatian Conservation Institute, Zagreb, Croatia ANKA ĆURIĆ, Croatian Conservation Institute, Zagreb, Croatia CILJEVI, MOGUĆNOSTI I METODE SUVREMENOG KORIŠTENJA NEW STRUCTURE WITHIN HRANOTIĆ PALACE IN BOL GOALS, POSSIBILITIES AND METHODS OF CONTEMPORARY UTILIZATION KLJUČ NE RIJEČ I palača Hranotić arhitektonsko naslijeđe ugradnja zgrada revitalizacija Bol KEY WORDS Hranotić Palace architectural heritage interpolation revitalization Bol Kasnobarokna bračka palača Hranotić na Bolu primjer je zapuštene povijesne građevine kojoj su sačuvani samo vanjski zidovi. Iako njena gradnja nikada nije dovršena valorizirana je kao graditeljsko naslijeđe regionalnog značenja, a predloženi način revitalizacije omogućava da se u konzerviranu povijesnu strukturu interpolira suvremena građevina čija tehnička oprema dopušta planiranje raznih namjena. Takav pristup ima veći stvaralački, spoznajni, edukacijski, prostorni, gospodarski i razvojni potencijal od rekonstrukcije gdje se građevina dovršava po uzoru na oblikovno srodne sačuvane primjere. The late Baroque Palace Hranotić in Bol is an example of the neglected historic buildings, which have only their outer walls preserved. Although its construction was never completed, the palace has been evaluated as the architectural heritage of regional significance, and the proposed revitalization method allows the interpolation of a modern building with technical equipment that allows planning its different functions. This approach offers more creative, cognitive, educational, spatial, economic and developing potential than the reconstruction in which the palace could be completed by following examples of the preserved buildings with the related design. 382 D. ČIKARA, A. ĆURIĆ

2 UVOD Iako je, zahvaljujući zidanoj, na različite utjecaje otpornijoj strukturi, sačuvan velik broj duže vrijeme napuštenih građevina, kao i cijelih povijesnih naselja na području Hrvatske, one se tek iznimno aktiviraju, dok se novom gradnjom nagriza dragocjeni slobodan prostor. Bez obzira na stupanj zakonske zaštite te građevine smatramo vrijednim graditeljskim naslijeđem, koji se ne bi smjelo zanemariti u procesu revitalizacije gradskih, odnosno ruralnih cjelina. U svakome pojedinom slučaju treba odlučiti kojom metodom obnoviti pojedinu građevinu, odnosno prostornu i funkcionalnu cjelinu. Pri tome bi stupanj povijesno umjetničke i arhitektonske vrijednosti trebao biti smjernica za individualni likovni, arhitektonski i tehnološki pristup obnovi građevina od kojih su najčešće preostali samo masivni obodni zidovi. Neke građevine možda će se rekonstruirati dopunjavanjem dijelova koji nedostaju, po uzoru na očuvane primjere. U ovom se radu postavlja pitanje konzervatorskog pristupa aktiviranju malobrojnih, u jednom dahu građenih, ali zbog spleta okolnosti nikada dovršenih zdanja, koja smještajem u prostoru i arhitektonskim obilježjima nedvojbeno predstavljaju povijesnu vrijednost. Sl. 1. Bol, palača Hranotić (snimio: Robert Barilla, 2007.) ČINITELJI IDENTITETA PALAČE HRANOTIĆ KAO GRADITELJSKOG NASLIJEĐA Kao primjer navodi se bolska nedovršena samostojeća kasnobarokna palača, dio neobične građevne situacije koja se lokalno naziva kućom u kući 1 (Sl. 1.). Obodni zidovi dvokatnice sa stambenim potkrovljem i prizemljem djelomično poslovne namjene, koja se mjerilom izdvaja od rahlog rastera naselja, (Sl. 2.) podignuti su oko starije katnice izvedene bračkom inačicom pučkoga graditeljstva srednje Dalmacije priklesanim i lomljenim kamenom, s jednostavnim okvirima otvora i pokrivene kamenim pločama. Nema izravne veze između gospodarskog prizemlja i stambenog kata na koji se pristupa vanjskim kamenim stubištem. Kuhinja se nalazi u potkrovlju, osvijetljenom pomoću krovnih kućica. Sa zapadne strane dodan je prostor trgovine. Zrcalno komponirana pročelja palače artikulirana su jedino neznatno istaknutim jednostavnim okvirima otvora i horizontalnim razdjelnim trakama (Sl. 3.). Plastičnije su naglašeni dekoracija glavnog ulaza (Sl. 4.) i profilirani snažni potkrovni vijenac na dvjema stranama okrenutima pogledu s mora te iz središta mjesta (Sl. 5.), dok su ostala pročelja jednostavnija. Zidana struktura pročelja izvedena je kombinacijom bijelog kamena i blokova rumenog konglomerata (bolske breče). Prema položaju začetaka masivnih pregradnih zidova moguće je s vrlo velikim stupnjem vjerojatnosti rekonstruirati planiranu zrcalnu tlocrtnu organizaciju palače (Sl. 6.). Osnovnoj prostornoj organizaciji, koju čine pro strana središnja prostorija i po dvije bočne prostorije istih gabarita ( Quattro stanze ed un salon, xe la caxa d`un Schiavon. ), na začelnoj je strani pridodan niz od tri prostorije, od kojih je osna, prema visinski izmaknutom položaju otvora za odmorišta, nesumnjivo bila predviđena za stubište (Sl. 4.). Na temelju uvida u prvi austrijski katastarski popis 2 i u župne matične knjige, 3 utvrđeni su naručitelji gradnje, sinovi Antuna Hranotića, prominentni bolski kapetani i brodovlasnici na prijelazu iz 18. u 19. st. Gradnja je vjerojatno obustavljena kad su dvojica od petorice braće umrla tijekom i g., ako ne i koju godinu prije uslijed ratnih prilika. Unutar zidina preživjela je starija stambena građevina, u kojoj se tijekom gradnje palače moglo obitavati sve do trenutka podizanja pregradnih zidova i međukatnih konstrukcija. U oblikovnom smislu najveću vrijednost nedovršene palače čini dosljedno provedena zrcalna kompozicija, pod utjecajem neoklasicističkih strujanja, suzdržano artikuliranih pročelja te simetrična prostorna artikulacija. Oblikovanje pročelja u skladu je s internacionalnom prirodom stila, pri čemu se kolorističko rješenje za koje je poslužio lokalni, manje vrijedan kamen dovodi u vezu s toskanskim utjecajima na temelju povijesnih izvora iz kojih je razvidno da su Hranotići pristajali u Livornu, a dvojica su se tamo i oženila. 4 Arhitektonski koncept predstavlja neopaladijevsku inačicu tripartitne podjele, pri čemu je pojednostavljena tlocrtna shema pojedinih Palladijevih vila, poput vile Pisani u Bagnolu, vile Foscari u Malcontenti i vile Cornaro u Piombinu kod Padove (prvo Scamozzijevo izdanje tiskano je g.), 5 ovdje poslužila kao predložak za organizaciju varijante osnovnog tipa tripartitne tlocrtne podjele. On je, iako se na temelju navedene mletačke rugalice smatra svojstvenim hrvatskoj obali Jadrana, ipak rijetkost na području sje- Sl. 2. Bol, prvi katastarski plan zapadnog dijela naselja s označenom palačom Hranotić ( Državni arhiv u Splitu, HR-DaSt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Bol, 47) 1 Čikara, 2015: Državni arhiv u Splitu, HR-DaSt 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, k. o. Bol, 47 3 Od bolskih starijih župnih matičnih knjiga sačuvane su jedino Knjiga umrlih i Stanje duša za razdoblje 19. stoljeća, tako da o rodu Hranotić nema dovoljno poznatih podataka. 4 Čikara, 2015: Bertotti Scamozzi, 1844: knjiga II., T. V., 21-22; knjiga III., T. III., 13-15; knjiga III., T. XXIX.,

3 Sl. 3. Bol, palača Hranotić, nacrti pretpostavljenog izvedenog stanja s obrisom krova; južno i istočno pročelje (gore), sjeverno i zapadno pročelje (dolje) (izradila: Anka Ćurić, 2013.) Sl. 4. Bol, palača Hranotić, glavni ulaz (snimio: Jasenko Rasol, 2015.) Sl. 5. Bol, palača Hranotić, pogled s jugoistoka (snimio: Jasenko Rasol, 2015.) Sl. 6. Bol, palača Hranotić, tlocrt (izradila: Anka Ćurić, 2013.) 384 D. ČIKARA, A. ĆURIĆ

4 verno od Boke i Dubrovačke Republike. Štoviše, prema kriteriju simetrije kao jedne od odrednica umjetnosti oblikovanja prostora, kao svojevrsni povijesnoumjetnički paradoks u odnosu na ranija ladanjska i suvremena suburbana zdanja južnijih područja, bračka su zdanja dosljednija ostvarenja. Međutim, nije slučajno da je upravo tu pronađena zemljopisno definirana, na hrvatskom dijelu Jadrana za sada najsjevernija, skupina građevina s tripartitnom podjelom. 6 Naime, ta se kasnobarokna pojava dovodi u kulturološku vezu s gospodarskim usponom najvećega dalmatinskog otoka, utemeljenim na proizvodnji i intenzivnom pomorskom prijevozu velikih količina vina, ponajprije u Veneciju, tijekom stotinjak godina grubo omeđenih zadnjim protuturskim ratom ( ) i krajem francuske uprave g. 7 Osim arhivskih dokumenata i malobrojnih predmeta, tih nekoliko palača jedina su materijalna svjedočanstva razdoblja uspona, u kojemu se u atmosferi raznolikih, uglavnom mletačkih kulturnih utjecaja, zahvaljujući povijesno ekonomskom kontekstu razvijenog brodarenja, u pojedinim primorskim sredinama zasnivaju prvi kapitalistički odnosi. 8 Iako je, zahvaljujući kvalitetnom vezivu i vrsnoći izvedbe, zidana struktura uglavnom neoštećena, postavlja se pitanje njezina dugoročnog očuvanja. 9 Sl. 7. Bol, palača Hranotić, računalna simulacija ubačene nove strukture i djelomično rekonstruiranog perimetra (izradila: Ramona Mavar, 2015.) POVIJESNO UMJETNIČKI I URBANISTIČKI KRITERIJI ZA VRJEDNOVANJE GRAĐEVNIH STRUKTURA Kriteriji vrjednovanja obuhvaćaju prepoznavanje kulturnih vrijednosti građevine kao sinteze povijesnih, dokumentarnih, estetskih (arhitektonsko-urbanističkih) činitelja te povećanje uporabne vrijednosti stvaranjem suvremenoga funkcionalnog prostora. Palača Hranotić svjedoči o iznimnom razdoblju u gospodarskoj i kulturnoj prošlosti Brača i njegovih naselja. Arhitektonskim konceptom i pojavnošću nadišla je kontekst tradicijskoga graditeljstva svoga doba, a i danas je percipirana kao element diskontinuiteta u urbanoj matrici. Vrsnoćom izvedbe, netipičnim tlocrtnim rasporedom, oblikovanjem pročelja i načinom primjene kamene građe, ona na širem planu predstavlja rijetkost koja svojom vrijednošću nedvojbeno nadilazi bizarnost situacije kuće u kući. Njezina je vanjština opaženi entitet u urbanom krajoliku, dok je zgrada u njezinoj nutrini forma ukorijenjena u ambijentu koja se iz pješačke vizure ne može neposredno doživjeti. Prema urbanističkom planu palača je smještena u Zoni B zaštite (djelomična zaštita povijesnih struktura) i nije zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro. Navodi se da su vrjednovani svi povijesni slojevi te će se za svaku pojedinu građevinu donositi zasebna odluka nadležnoga konzervatorskog odjela, uz općenito važeće mjere zaštite tradicijskoga graditeljstva i ostataka povijesne urbane matrice. 10 U analiziranom primjeru lokalna zajednica nije vlasnik građevine, ali ima obvezu i odgovornost odlučivanja o vrsnoći i primjerenosti projekta, kao i o realizaciji procesa revitalizacije. METODE REVITALIZACIJE I MOGUĆI SCENARIJI PONOVNE UPORABE Postojeći prostorni odnos dviju građevina onemogućuje njihovu racionalnu uporabu. Štoviše, manja kuća svojom veličinom i smještajem priječi doživljavanje nedovršenoga vrijednoga arhitektonskog koncepta. Stoga se uklanjanje 11 starije vernakularne građevine, nakon razmatranja osnovnih kriterija valorizacije (povijesna i umjetnička vrijednost, vrijednost rijetkosti), 12 nametnulo kao jedino rješenje kojim bi se bitno vrjednija struktura oslobodila i revitalizirala nakon dva stoljeća statusa quo. 13 Alternativni zahvati bitno su manjega kreativnoga i funkcionalnog dosega, jer je jasno da se ni nakon opsežnih radova u manjoj kući zbog dvostrukoga masivnog zaslona ne mogu postići standardni uvjeti za boravak i rad ako se ne uklone zidovi palače. Učinak takvog zahvata bio bi gospodarski zanemariv, a naslijeđe bi se bespovratno uništilo. Održavanje postojećeg stanja rekonstrukcijom manje kuće i konzerviranjem obodnih zidova moguće je tek kao muzeološka prezentacija bizarnosti u graditeljstvu, a to se vjerojatno ne bi isplatilo. Prije odabira metode kojom bi se palača nakon uklanjanja manje kuće stavila u funkciju, treba napomenuti da, iako je palača podignuta do visine krovnog vijenca, detalji njezina konačnog izgleda nisu poznati, jer za sada nisu pronađeni relevantni povijesni Sl. 8. Schwerin, zgrada arhiva Zemaljskog muzeja (fotografija s interneta) 6 D. Čikara, Bračke kasnobarokne palače tripartitnog tlocrta, izlaganje na znanstvenom skupu Dani Cvita Fiskovića, (tekst u pripremi). 7 Peričić, 1996: 622; Peričić, 1976: Gospodnetić, 1994: Moglo bi se očekivati da će palača Hranotić, nakon što je dvaput stavljena pod preventivnu zaštitu (2001. i g.), napokon biti i upisana u registar zaštićenoga kulturnog naslijeđa. 10 Detaljni urbanistički plan naselja Bol, 2014., knjiga 1., str Uklanjanje ne mora nužno značiti i nestanak građevine. Uvjetno se može predvidjeti i preseljenje odnosno pažljiva razgradnja konstrukcije, a nakon toga i rekonstrukcija građevine na drugome mjestu na kojemu bi se uklopila u tradicijski ambijent. 12 Marasović, 1983: Podrazumijeva se da su ključne pretpostavke za predloženi zahvat rješavanje zamršenih vlasničkih odnosa te pitanje formalne zaštite i konzervatorskih uvjeta. 385

5 Sl. 9. Hvar, palača Užižić, glavno pročelje prije (gore) i nakon zahvata (dolje) (fotografije s interneta) dokumenti. Nema podataka o elementima koji su prema arhitektonskoj logici trebali biti sastavni dijelovi oblikovanja, poput oblika i veličine krovnih kućica, odnosno atike za osvjetljavanje središnje prostorije u potkrovlju, gabarita i izgleda začelne cisterne na koju se trebalo pristupiti s prvog odmorišta stubišta te o dimenzijama predviđenih prolaza među prostorijama uz pretpostavljanje njihova smještaja. Neizvjesna je i mogućnost dobave lokalne breče za eventualno dovršenje pregradnih zidova. Iako se na temelju usporedbenih primjera može napraviti idealna rekonstrukcija građevine, poštovanje načela izvornosti metodološki uvjetuje predloženi tip konzervatorskog zahvata. Stoga se u ovom slučaju kao optimalna metoda predlaže interpolacija, odnosno oblikovno i tehnološki suvremena izvedba neovisnog korpusa unutar zidina palače sa svim potrebnim tehničkim rješenjima (Sl. 7.). Na taj bi se način prostor unutar perimetra oživio uz strogo očuvanje zatečene strukture, kojoj su potrebni samo ograničeni zahvati nadopune izgubljenih dijelova. Pretpostavljeni tlocrtni raspored palače može se naglasiti u izvedbi parterne plohe. Umetanje novoga, konstruktivno i vizualno odvojenoga građevnog tijela nadalje omogućuje razmjerno velik stupanj slobode u planiranju prostora, primjenu suvremenih instalacija i materijala te obavljanje različitih funkcija bez ugroze integriteta naslijeđa. Mogli bi se osmisliti i različiti modeli tehnološki i/ili funkcionalni, koji bi se mogli razvijati/mijenjati ili posve ukloniti uz minimalni utjecaj na naslijeđeni entitet i uz poštovanje načela reverzibilnosti. Radi mogućnosti sagledavanja i doživljaja povijesne strukture iznutra, bilo bi poželjno da umetnuta građevina bude odignuta od tla, s transparentnom opnom te da njezina funkcija bude javna. Predloženo rješenje temelji se na kombinaciji općeprihvaćenih metoda zaštite graditeljskog naslijeđa konzerviranju, revitalizaciji i interpolaciji. U urbanoj rekonstrukciji interpolacija se najčešće primjenjuje radi popunjavanja neizgrađenog prostora u blokovima ili nizovima zgrada, ali njome se ne teži vratiti nekadašnje stanje, nego popuniti današnje praznine (bez obzira jesu li one ranije uopće postojale) i to unošenjem suvremene arhitekture u postojeće tkivo. 14 Teoretski se takva intervencija može staviti u odnos prema fasadizmu tipa façade retention (kritika kojeg je opće mjesto u konzervatorskoj teoriji) jer, iako je rezultat na prvi pogled jednak, polazišta su bitno različita, a metoda primijenjena u ovom slučaju rezultat je stroge primjene konzervatorskih kriterija. USPOREDBENI PRIMJERI ODABRANE METODE REVITALIZACIJE Sličan senzibilitet u pristupu revitalizaciji ilustrira usporediv primjer pronađen na internetu. 15 Riječ je o prenamjeni unutrašnjosti devastirane vojne jahaonice u njemačkom gradu Schwerinu za potrebe Zemaljskoga arheološkog muzeja, u kojoj je, također metodom kontrasta, izveden fizički odvojen i tehnološki suvremen korpus unutar dijelom sačuvanih, konzerviranih i stabiliziranih obodnih zidova povijesne strukture 16 (Sl. 8.). Suprotan, konvencionalni pristup primijenjen je u zemljopisno i kulturološki mnogo bližemu te po povijesnoj sudbini analognom primjeru recentnog stavljanja zidova hvarske, u slici grada dominantne palače Užižić (poznate i kao palače Hektorović), u rezidencijalnu funkciju, pri čemu se nije odoljelo porivu za dovršenjem u jednom dahu podignute, ali nikada do kraja izvedene kasnogotičke strukture (Sl.9.). Odabrano je rješenje polučilo, blago rečeno, dvojbene rezultate u smislu kreativnog doprinosa struci, pri čemu je primjena metode prilagodbe dovela do kompromitiranja povijesne istine, odnosno do stvaranja arhitektonskog simulakruma. 14 Marasović, 1985: magazin-des-archaeologischen-landesmuseums-schwerin [ ] 16 Izvedba je dovršena godine, autori: R. Grossmann, K. F. Menck, W. Gerstner, S. Wenzl, DE-Schwerin. 386 ZAKLJUČAK Glede urbanističke revitalizacije graditeljskog naslijeđa, u ovom se radu na primjeru bolske nedovršene klasicističke palače razmatra varijanta metode interpolacije (umetanja) neovisnog građevnog korpusa u sklop visoko vrjednovane povijesne strukture. Tako bi se prostorni kapaciteti palače stavili u punu funkciju konzervatorski promišljenom sinergijom dviju kontrastnih struktura, ali bi se sačuvao i specifični genius loci. U primjeni takvoga, u odnosu na valoriziranu strukturu potpuno reverzibilnog pristupa, poštovali su se teorijski kriteriji, a postupak je stavljen u odnos prema analognim primjerima iz konzervatorske prakse. D. ČIKARA, A. ĆURIĆ

6 LITERATURA 1. Bertotti Scamozzi, O. (1844.), Le fabbriche e i disegni di Andrea Palladio e le terme, Genova Giovanni Decamilli, Milano Angelo Monti 2. Čikara, D. (2015.), Dvije klasicističke palače bračke maritimne oligarhije, Adrias, no. 21, str , Split, ISSN Gospodnetić, J. (1994.), Brač i njegovo pomorstvo (I), Supetar, Brački zbornik, ISBN Marasović, T. (1983.), Zaštita graditeljskog nasljeđa, povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata, Zagreb-Split 5. Marasović, T. (1985.), Aktivni pristup graditeljskom nasljeđu, Split, Sveučilište u Splitu Društvo konzervatora Hrvatske Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 6. Peričić, Š. (1976.), Proizvodnja i izvoz srednjodalmatinskih otoka u XVIII stoljeću, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, no. 9, pp. 5-41, Zagreb, ISSN Peričić, Š. (1996.), Zlatno doba bračkog jedrenjaštva, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, no. 12, pp , Split, ISSN Richards, J. (1994), Façadism, New York, Routledge, ISBN AUTHORS BIOGRAPHIES Duško Čikara, art historian and archaeologist, senior conservator. He is engaged in research, documentation and restoration of architectural heritage. The fortifications built in the style of transitional period and the residential architecture with tripartite spatial organization at Adriatic coastal belt are the areas of his special concern. dcikara@h-r-z.hr Anka Ćurić, architect, senior conservator. She is engaged in research, development of architectural documentation, making plans and overseeing of the reconstruction of architectural heritage. The area of her special interest is the fortification architecture of the Early Modern Period. acuric@h-r-z.hr 387