PRIMJENA GPS MJERENJA U ODRE IVANJU TEKTONSKIH POMAKA ZEMLJINE KORE

Transcription

1 PRIMJENA GPS MJERENJA U ODRE IVANJU TEKTONSKIH POMAKA ZEMLJINE KORE Brankica Cigrovski-Deteli 1 1 Geodetski fakultet Sveu ilišta u Zagrebu ( bcigrov@geof.hr) Sažetak. U radu je prikazana jedna metoda za odre ivanje modela deformacija vanjske Zemljine površine na osnovi geodetskih GPS-mjerenja, te usporedba dobivenih rezultata s geotektonskim informacijama za promatrano podru je sukladno teoriji kretanja litosferskih plo a. Rezultati plošne deformacijske analize pokazuju visoki stupanj korelacije s geološkim modelom tektonskih pomaka na promatranom podru ju. Klju ne rije i: GPS, deformacijska analiza, tektonika, geodetski model, geološki model 1 UVOD Uloga geodezije u geoznanostima, znatno se pove ala pojavom satelitskih metoda (VLBI, SLR), a posebno ulaskom GPS-a u široku primjenu (Hofman- Wellenhof i dr.1997). Klasi na geodetska mjerenja su, zbog ograni enh duljina vizura, bila od fundamentalnog zna aja samo u stati kim modelima. Danas je, me utim, geodetskim metodama mogu e odrediti relativne pomake izme u udaljenih to aka s to noš u ispod jednog centimetra, pa se te veli ine mogu koristiti i u dinami kim modelima. Geodezija može, primjenom adekvatnih metoda deformacijske analize, dati odgovore na itav niz glogalnih i lokalnih pojava na Zemlji. Žele li se rezultati geodetskih mjerenja (koordinate) koristiti kao temeljni za dinami ke modele, nužno je korištenje trodimenzionalnog koordinatnog prikaza topografije vanjskog dijela Zemljine kore. Matemati ki gledano vanjsku površinu Zemlje je potrebno prikazati kao op enito zaobljenu plohu, uz pomo koordinata (Heitz,1988), karakteristi nih to aka reljefa u trodimenzionalnom euklidskom prostoru. Visoka to nost geodetskih mjerenja nužno zahtijeva i preispitivanje dosada korištenih matamati kih podloga za analizu deformacija, (Altiner 1996). 2 MATEMATI KA PODLOGA ZA ANALIZU DEFORMACIJA Diskretne stanice opažanja, vrsto vezane za Zemljino tijelo, matemati ki su predstavljene trodimenzionalnim koordinatama X, Y, Z ili L, B, h u globalnom geocentri nom, ili elipsoidnom koordinatnom sustavu. Za cjeloviti Simpozij o inženjerskoj geodeziji / SIG

2 prikaz deformacija površine potrebno je uzeti u obzir kako vanjske tako i unutarnje promjene geometrije Zemljina tijela. Sasvim je sigurno da se za trodimenzionalna satelitska GPS-mjerenja ne mogu primijeniti dvodimenzionalne teorije deformacija, utemeljene na kartezijskoj koordinatnoj geometriji, ve je nužna primjena tenzorske analize (Spiegel 1959), kao i primjena prostorne deformacijske analize. Dvodimenzionalne teorije deformacija ne daju zadovoljavaju u to nost, ak ni za mala gorska podru ja (Vogel, 1995), dok su za ve a podru ja neprihvatljive, pa bila ta podru ja i približno horizontalna. 2.1 Geodetska primjena teorije deformacija U geodetskoj primjeni teorije deformacija (Cigrovski-Deteli 1998), polazi se od diskretno raspore enih mjernih stanica (P), po Zemljinoj površini F: P F, na kojima su provedena geodetska GPS-mjerenja u dva vremenska trenutka, tit. Ti se trenuci, u konkretnom slu aju za ovaj rad, odnose na GPSkampanje CRODYN 94 (t) i CRODYN 96 ( t ). Rezultat, za sve to ke, su po tri a a elipsoidne koordinate ( q, q ) u oba vremenska razdoblja ( tit), tj.: a a a a q : q ( t), q : q ( t ), a 1,2, 3. (1) Na temelju tih koordinata odre uju se tražene koordinate pomaka ( z a ), a a a z : q q, (2) koje ine polje pomaka za cijelo promatrano podru je. Promjene duljina ili koordinata izme u to aka, koje su elemenat neprekinutog polja to aka na Zemljinoj fizi koj površini F su osnova za sve deformacijske analize. Pri tome se pretpostavlja da se koordinate površinskih to aka q a i koordinate pomaka z a, mogu modelirati kao analiti ke funkcije plošnih koordinata tj., koordinata, 1, 2 : na plohi elipsoida, u q a q a u, z a z a u (3) Glavni dio regionalne geodetske analize plošnih deformacija, koji se odnosi na plohu odabranog elipsoida, u pravilu se smatra samo djelomi nim aspektom trodimenzionalne deformacije. Me utim, u ukupnom prostornom rješavanju problema, deformacije na površini elipsoida su zna ajne iz dva osnovna razloga: 1. one su geodetski mjerljive veli ine i 2. jedine su ciljne veli ine koje se mogu matemati ki definirati. 128 Symposium on Engineering Geodesy / SIG2007

3 Cjelovito trodimenzionalno dinami ko rješenje u ve ini slu ajeva nije mogu e zbog nedovoljno to nog poznavanja svojstava materijala npr. ve u unutrašnjostizemlje bliskoj vanjskoj površini. Izobli enja površine daju zna ajan doprinos rješavanju ukupnog problema dinamike trodimenzionalnih tijela kao rubne geometrijske vrijednosti, (Heitz 1988). 3 GEODETSKI MODEL TEKTONSKIH POMAKA Definirati geodetski model tektonskih pomaka zna i odrediti promjenu geometrije vanjske Zemljine površine u dva vremenska trenutka. To zna i da je potrebno definirati funkcijske veze izme u promjene geometrije i mnogobrojnih, esto nepoznatih sila, koje djeluju na jedno deformaciji podložno tijelo kakva je Zemlja. Krajnji rezultat djelovanja svih tih sila o ituje se u promjeni geometrije tijela, koja se može opisati promjenama koordinata to aka u dva vremenska trenutka, a geodeti te koordinate mogu odrediti s potrebnom to noš u.sve mjere unutarnjih i vanjskih plošnih deformacija, potrebne za prikaz geodetskog modela tektonskih pomaka, izra unate su prema: (Cigrovski-Deteli, 1998). Dobiveni rezultati su analizirani, te prikazani tabelama i slikama. Za ta su ra unanja korištene elipsoidne plošne koordinate. Ulazni podaci za opsežnu matemati ku obradu, bile su razlike izjedna enih koordinata u dvije GPS kampanje: CRODYN 94 i CRODYN 96, na temelju kojih je odre ena promjena geometrije vanjske Zemljine površine. Najve i zna aj toga leži u injenici da je na temejlu geodetkih mjerenja na diskretnim opaža kim stanicama, mogu e definirati jednu neprekinutu plohu deformacija, ime je mogu e dobivanje informacija o deformacijama za svaku to ku u promatranom podru ju, a ne samo za mjerne stanice. Kada je funkcija F, koja povezuje geodetska mjerenja i tražene deformacije definirana, daljnji postupak izjedna enja i ocjene to nosti je geodetska rutina. 3.1 Unutarnje plošne deformacije odre ene na temelju GPS mjerenja Za potrebe ra unanja unutarnjih i vanjskih deformacija plohe promatrano je podru je, izme u 42.4 do 46.4 stupnja sjeverne geografske širine i 13.6 do 17.6 stupnja isto ne geografske duljine. To je podru je podijeljeno, jednom rasterskom mrežom, na razmake od po 0.1 stupanj. Time su dobivene koordinate za 1681 to ku za koje su interpolarno izra unate visine, vektori brzina, a zatim i sve mjere plošnih deformacija (Altiner i dr. 1998) Plošna dilatacija Rezultati, bazirani na analiti koj plošnoj teoriji deformacija (Altiner 1996), (Altiner i dr. 1998)), ukazuju na tri razli ite deformacijske zone, prikazane na Simpozij o inženjerskoj geodeziji / SIG

4 slici 3.1). Maksimalna zona deformacija detektirana je na sjeverozapadnom dijelu promatranog podru ja; od 45 do 46 stupnja po širini i 13.6 do 15 stupnja po duljini. Na tom je podru ju predznak dilatacije pozitivan, što zna i da je to dominantna zona ekstenzija (crvena boja na sl. 3.1). Još jedna zona sa manjim pozitivnim vrijednostima dilatacije (ekstenzija) smještena je na jugoisto nom dijelu promatranog podru ja, izmedu 43.6 do 44 stupnja po širini i 16., do 16.2 po duljini. Negativni predznak dilatacije ozna uje kompresiju (plava boja na sl.3.1) prostora, izme u dva trenutka opažanja. Na ispitivanom podru ju detektirane su dvije ve e zone kompresija: jedna na sjeverozapadnom, a druga na jugoisto nom dijelu promatranog podru ja. Izme u tih zona nalaze se stabilne zone u kojima su iznosi dilatacije vrlo mali, ili su jednaki nuli (žutozelena boja na sl.3.1). Slika 1. Geodetski model unutarnjih i vanjskih plošnih deformacija:dilatacija, elongacija i promjena visina Plošna elongacija Na slici 3.1 (u sredini) su prikazani rezultati maksimalnih linearnih deformacija; tzv. elongacija. Pozitivni predznaci elongacije zna e ekstenziju (crveno na slici 1), a negativni kompresiju (plavo na slici 1) duljina na promatranom podru ju. Maksimalne vrijednosti ekstenzija iznose 6 mm na duljinu od 10 km. Nalaze se u sjeverozapadnom dijelu promatranog podru ja, koje je ujedno detektirano kao podru je najve ih ukupnih deformacija. Manje zone ekstenzija duljina vidljive su na isto nom i jugoisto nom dijelu i iznose 1-3 mm na duljinu od 10 km. Iznosi komresije su od 3-5mm na 10 km, za period od jedne godine. Sjeveroisto ni dio promatranog podru ja je detektiran kao stabilan tj., promjena duljina je vrlo mala ili je jednaka nuli. 130 Symposium on Engineering Geodesy / SIG2007

5 3.2 Vanjska plošna deformacija Vanjska plošna deformacija je odre ena na temelju promjena duljina radiusvektora to aka u vremenskim trenucima t i t, odnosno promjenama srednje H zakrivljenosti plohe, u dvije vremenske epohe. Kao što prikazuje slika 1, crvenom bojom su ozna ene maksimalne promjene glavnih zakrivljenosti s pozitivnim predznakom i nalaze se: jedna na jugoisto nom (izme u 43.0 i 44,2 stupnja sjeverne širine i od 16.2 do 16.8 stupnja isto ne duljine) i dvije manje zone na sjeverozapadnom dijelu promatranog podru ja; (od 45.0 do 45.7 stupnja po širini i 14.2 do 14.7.stupnja po duljini.) Pozitivan predznak promjene zakrivljenost zna i smanjenje srednjeg radiusa Zemlje, a time i pove anje visinske razlike izme u parova susjednih to aka. Kod negativnih predznaka (ozna enih plavom bojom na slici1) je srednji radius Zemlje ve i, a time je zakrivljenost manja, što se može smatrati kao smanjenje razlike visina izme u susjednih to aka, odnosno približavanje obliku ravnine. Podru je maksimalih promjena zakrivljenosti s negativnim predznakom, skoncentrirano je u tri zone na uskom podru ju od 16.8 do 17. stupnja po duljini i 42.7 do 43.8 stupnja po širini. To se podru je nalazi tik uz podru je s maksimalnim pozitivnim promjenama zakrivljenosti, što upu uje na zaklju ak da je to podru je maksimalne promjene geometrije vanjske Zemljine površine. Detektirana su još etiri manja podru ja s negativnim predznakom zakrivljenosti (vidi sliku 1, plavu boju), dok se ostalo promatrano podru je može smatrati stabilnim (žutozelena boja na slici 1). 4 GEOLOŠKI MODEL TEKTONSKIH POKRETA NA PROMATRANOM PODRU JU 4.1 Odabir opaža kih stanica u geodinami kim mrežama Jedan od važnih uvjeta prilikom odabira mjesta za to ke geodetskegeodinami ke mreže, koja treba biti osnova za pra enje pomaka i deformacija vanjskog dijela Zemljine kore, je poznavanje zna ajki ili osobina recentnog geološkog strukturnog sklopa. Jasno je da su vertikalne i horizontalne promjene položaja bilo koje to ke posljedica tektonskih pomaka pojedinih dijelova strukturnih jedinica. Stoga je potrebno, u geodinami kim mrežama, opaža ke stanice izabrati tako da ispunjavaju dva osnovna uvjeta: 1. mogu nost korelacije geodetskih i geoloških podataka i 2. definiranje tektonski najaktivnijih zona. Simpozij o inženjerskoj geodeziji / SIG

6 Ti su uvjeti uzeti u obzir, koliko se to na terenu moglo najbolje posti i, ve prilikom projektiranja hrvatske geodinami ke mreže CRODYN. Za prikaz recentnog geološkog strukturnog sklopa, te o tektonskim pokretima, rasjedima i pomacima struktura korišteni mnogobrojni objavljeni znanstveni i stru ni radovi u kojima se obra uju bitni strukturno-geološki, geofizi ki i seizmološki zaklju ci o tektonskoj dinamci podru ja, koje je obuhva eno geodinami kom mrežom CRODYN. Najpotpuniji osnovni geološki podaci nalaze se na listovima Osnovne geološke karte u mjerilu 1: (Hrv. geološka istraživanja ). Geološka osnova, za razmatranje mogu e korelacije izme u dosada poznatih geodetskih i geoloških podataka o recentnim tektonskim pomacima, jest karta geološkog strukturnog sklopa.. U karti su nazna ene važne geološke specifi nosti promatranog podru ja: strukturne jedinice, rasjedi, tektonska dinamika. Posebno su prikazani epicentri potresa (Skoko, Mokrovi, 1998) u Hrvatskoj i susjednim podru jima. Žarišta svih potresa u Hrvatskoj nalaze se ( oli i dr. 1996) u Zemljinoj kori, tj. iznad Mohorovi i eva diskontinuiteta kao njene donje granice. Zone najrazornijih potresa na podru ju Hrvatske prikazuje slika 2. 5 USPOREDBA GEODETSKOG I GEOLOŠKOG MODELA TEKTONSKIH POKRETA Uspore ivanjem smjerova kretanja struktura uz površinu, dobivenih geološkim i geodetskim metodama vidljiva je njihova razli itost. Prema geološkim mjerenjima smjer pomaka struktura uz površinu, koji je uzrokovan djelovanjem regionalnog stresa, je generalno prema jugu, jugozapadu, dok su brzine vektora pomaka dobivene iz geodetskih mjerenja, u najve em broju, usmjerene prema sjeveru, sjeverozapadu. Iz navedenog slijedi op eniti zaklju ak je da se južni dio Jadranske mikroplo e naslanja na Afri ku plo u, koja se kre e u smjeru sjever, sjeverozapad. Pomak u tom smjeru je dominatan, tako da je ve i od pomaka struktura uz površinu, koje predstavljaju silu reakcije tj., silu odupiranja mase Dinarida sili pritiska Afri ke plo e, a time i Jadranske mikroplo e. Prema teoriji tektonike plo a, najve i pomaci i deformacije struktura doga aju se uz rubove plo a, dok se središnji dijelovi smatraju stabilnim. Zbog utjecaja regionalnog stresa, teorija i praksa se mogu znatno razlikovati. Stoga bi utjecaj regionalnog stresa trebalo eliminirati iz rezultata mjerenja, prije odre ivanja globalnih tektonskih pomaka i deformacija. Promjena smjera vektora brzina u geodetskom modelu, od sjevera-sjeverozapada prema zapadu, mogla bi biti naznaka blage rotacije sjeverozapadnog dijela Jadranske mikroplo e. To potvr uju i geološka saznanja. Isto tako i tektonski najaktivnija podru ja na kojima su smješteni epicentri najja ih potresa, slika 5.1, vrlo se dobro poklapaju s kompresijskim zonama u geodetskom modelu tektonskih pokreta, tamnija 132 Symposium on Engineering Geodesy / SIG2007

7 plava boja na slici 1. Usporedbu geodetskog i geološkog modela tektonskih pomaka za promatrano podru je prikazuje slika 2. Slika 2. Korelacija geodetskog i geološkog modela tektonskih pomaka Za geološki model tektonskih pomaka korišeni su mnogobrojni podaci iz Arhiva Instituta za geološka istraživanja, prvenstneno Osnovna geološka karta Hrvatske ( ), te radovi: (Prelogovi, Kranjec 1983), (Prelogovi i dr. 1995), i (Skoko, Mokrovi 1998). Korelacija izme u geodetskog i geološkog modela tektonskih pomaka prikazuje se i komentira redom po stajalištima: Rovinj i Pula: se nalaze u Jadranskoj mikroplo i. U zoni oko tih to aka nema važnih rasjeda ni deformacije mikroplo e, što u potpunosti potvr uju i rezultati deformacijske analize, provedene na osnovi geodetskih mjerenja tj. to ke se nalaze u stabilnoj zoni. U ka je smještena unutar strukturne jedinice i arija-u ka. Ta se jedinica nalazi u tzv. transpresijskoj zoni, što zna i da je tu prisutna izrazita kompresija prostora i desni transkurentni pomaci. Strukture smještene na sjevernoj strani promatranog podru ja pomi u se prema jugoistoku, a pomaci Jadranske mikroplo e su generalno prema sjeverozapadu. Kompresiju na to ki U ka potvr uju i geodetski pokazatelji: pove anje visine od m, te izrazite okolne ekstenzijske zone, kako to prikazuje slika 1. Bakar se nalazi u zoni rasjeda Trnovski Gozd-Ilirska Bistrica-Rijeka- Vinodol. Geološki podaci pokazuju desni transkurentni pomak, ali i Simpozij o inženjerskoj geodeziji / SIG

8 kompresiju struktura. Iste zna ajke pokazuju i geodetski podaci, vidi kao i ranije sliku 1. Žuta Lokva se nalazi to no u zoni rasjeda s naglašenim transkurentnim (horizontalnim) desnim pomacima. Rezultati deformacijske analize, koja je bazirana na geodetskim GPS-mjerenjima, potvr uju tu injenicu. Veli Vrh se nalazi u seizmotektonski aktivnoj zoni i ima veoma sli ne zna ajke kao podru je U ke. Promjene stresa pokazuju rotaciju Jadranske mikroplo e. Geodetska mjerenja u potpunosti potvr uju navedeno. Usporedi naprijed navedene slike. Zadar je smješten u regionalnoj strukturnoj jedinici Adriatika. Na tom podru ju postoji reversni rasjed na površini, što ukazuje na kompresiju prostora. Prema geodetskim pokazateljima to je zona s malim iznosima kompresija. Žirje ima sli an položaj u strukturnom sklopu kao i Zadar. Pored kompresije prostora u zoni Dugooto kog rasjeda, na tom se podru ju pojavljuju i manje ekstenzije koje vjerojatno nastaju iza zone boranja srednjodalmatinskih otoka. Sve navedeno potvr uju i geodetski podaci, grafi ki prikazani na ranije apostrofiranoj slici. Split se, prema geološkim saznanjima, nalazi u strukturnoj jedinici izrazite kompresije. To potvr uju i geodetska mjerenja, budu i da pove anje visine na toj to ki iznosi m. Pomaci dobiveni strukturno-geološkim mjerenjem pokazuju rotaciju Mosora, što je vidljivo i iz geodetskih mjerenja. Kapela i Donja Tijarica su smeštene uz granicu geoloških strukturnih jedinica Plavno-Svilaja, Dinara i Mosor-Biokovo. Najve a kompresija je prisutna u Mosoru i Biokovu. Za to podru je nema podataka strukturnogeoloških mjerenja o stresu i pomacima struktura. Geodetski podaci pokazuju smanjenje visine na to ki Donja Tijarica, te druga iji položajni pomak od svih ostalih to aka izme u Splita i Dubrovnika. Kako se to ka nalazi u široj zoni reversnog rasjeda, mogu i su gravitacijski pomaci paketa stijena na kojem je smještena geodetska to ka. To upu uje na zaklju ak da strukturna jedinica Dinare predstavlja zasebnu masu gusto e koja se razlikuje od okolnog prostora. Vis, Sveti Nikola, Sveti Ivan i Sveti Jure se nalaze unutar strukturne jedinice srednjodalmatinskih otoka. Svaki otok je odijeljen reversnim rasjedom vidljivim na površini. Smjerovi pomicanja ovih otoka su gotovo okomiti na smjer pomaka Jadranske mikroplo e. U ovoj strukturnoj jedinici postoji kompresija, a zamjetna je i rotacija koju potvr uju promjene orijentacije stresa na tom podru ju. Tu rotaciju u potpunosti potvr uju i geodetski podaci. Zbog nizanja reversnih rasjeda mogu i su i gravitacijski 134 Symposium on Engineering Geodesy / SIG2007

9 pomaci u njihovim zonama, a tako er i formiranje reversnih rasjeda suprotne orijentacije zbog istiskivanja, boranja stijena. Palagruža je smještena u rubnoj zoni Apenina, pa za to podru je nema strukturno-geoloških podataka. Prema op im geološkim saznanjima tu sigurno postoji kompresija prostora, što u potpunosti potvr uju i geodetska mjerenja. 6 ZAKLJU AK Sve rezultate dobivene na osnovu geodetskih mjerenja u potpunosti potvr uju geološke spoznaje o tektonskim pomacima i postojanju tektonski aktivnih zona na ispitivanom podru ju. Kompresijske zone su prepoznatljive po reversnim rasjedima i izrazitoj tektonskoj aktivnosti, tj. na tim su podru jima smješteni epicentri najja ih potresa, a te se zone vrlo dobro poklapaju s kompresijskim zonama u geodetskom modelu. Iako su promatrana GPS-mjerenja u rasponu od samo dvije godine, dobiveni rezultati neosporno potvr uju korelaciju izme u geodetskih i geoloških metoda odre ivanja pomaka i deformacija vanjskog dijela Zemljine kore. LITERATURA Altiner Y. (1996): Geometrische Modellierung innerer und äußerer Deformationen der Erboderfläche, mit Anwendungen an der Nordanatolische Verwerfung und West-Türkei, Bayerische Akademie der Wissenschaften, Deutsche Geodätische Kommission, Reihe C - Dissertationen, Heft Nr. 462, Frankfurt am Main, Altiner Y., Cigrovski-Deteli B., oli K., Seeger H. (1998): Present Crustal Deformations in the Adriatic Sea Area on the Basis of GPS observations, Second International Symposium: Geodynamics of the Alps-Adria Area by means of Terrestrial and Satellite Methods, 37-47, Dubrovnik. Arhiv Instituta za geološka istraživanja ( ): Osnovna geološka karta mjerila 1: i tuma i listova: Rovinj, Labin, Pula, Trst, Ilirska Bistrica, Crikvenica, Delnice, Rab, Cres, Oto ac, Gospi, Obrovac, Zadar, Knin, Šibenik, Primošten, Sinj, Udbina, Zadar, Silba, Drniš, Split, Vis, Omiš, Imotski, Ston, Trebinje, Jelsa, Metkovi, Plo e, Kor ula i Lastovo, Zagreb. Cigrovski Deteli B. (1998): Primjena GPS-mjerenja i geotektonskih informacija u obradi geodinami ke mreže CRODIN 94-96, disertacija 1-145, Sveu ilište u Zagrebu, Geodetski fakultet Zagreb. Heitz S. (1988): Coordinates in Geodesy, Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, London, Paris, Tokyo. Simpozij o inženjerskoj geodeziji / SIG

10 Hofman-Wellenhof B., Lichtenegger H., Collins J. (1997): Global Positioning System, Springer-Verlag, Wien, New York. Prelogovi E., Kranjec V. (1983): Geološki razvitak podru ja Jadranskog mora,. Maritime Proceedings 21, , Rijeka. Prelogovi E., Kuk, V., Jami i D., Aljinovi B., Mari K. (1995): Seizmotektonska aktivnost Kvarnerskog podru ja, 1. Croatian Geological Congress, The Proceedings 2, , Zagreb. Skoko D., Mokrovi J. (1998): Andrija Mohorovi i, Školska knjiga, Zagreb. Spiegel M.R. (1959): Vector Analysis and an introduction to Tensor Analysis, McGraw- Hill book Company, New York, St. Louis, San Francisco, Toronto, Sydney. Vogel M. (1995): Analyse der GPS-Alpentraverse, Ein Beitrag zur geodätischen Erfassung rezenter Krustenbewegungen in den Ostalpen, Deutsche Geodätische Kommission, C 436, München. APPLICATION OF GPS MEASUREMENTS IN THE DETERMINATION OF TECTONIC CRUSTAL MOVEMENTS OF THE EARTH Abstract. The work presents a method of determining the deformation model for the external Earth's surface on the basis of geodetic GPS-measurements, and the comparison of the obtained results with geotectonic information for the observed area according to the theory of lithosphere plate movements. The results of the surface deformation analysis indicate high level of correlation with the geological model of tectonic movements for the observed area. Key words: GPS, deformation analysis, tectonics, geodetic model, geological model 136 Symposium on Engineering Geodesy / SIG2007