UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU

Transcription

1 UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU Maja J. Lazarević Da li nervatura i oblik krila u Lysiphlebus fabarum grupi vrsta (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) može biti validna za identifikaciju na specijskom nivou? MASTER RAD Niš, 2014.

2 UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU Da li nervatura i oblik krila u Lysiphlebus fabarum grupi vrsta (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) može biti validna za identifikaciju na specijskom nivou? MASTER RAD Kandidat Maja J. Lazarević Br. indeksa 73 Mentor Dr Vladimir Žikić Niš, Oktobar, 2014.

3 UNIVERSITY OF NIŠ FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY Does geometric morfometrics of the wings venation in Lysiphlebus fabarum group of species (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) could be used for the identification to the species level Master thesis Candidate Maja Lazarević Student s Reg. No. 73 Mentor dr Vladimir Žikić Niš, October, 2014.

4 Zahvalnica Najsrdačnije se zahvaljujam svom mentoru dr Vladimiru Žikiću na ukazanoj pomoći i strpljenju pri izradi ovog master rada. Takođe zahvaljujem i asistentima Marijani Ilić Milošević i Saši Stankoviću, na pomoći pri obradi podataka u različitim softverskim programima. Najveću zahvalnost dugujem svojim roditeljima koji su mi sve ovo omogućili i sestri koja je moja najveća podrška i kritika. Hvala.

5 Biografija Maja Lazarević je rođena 29. aprila godine u Nišu. Osnovnu školu Učitelj Tasa završava godine. Iste godine upisuje gimnaziju Bora Stanković u Nišu, prirodno-matematički smer. Gimnaziju završava godine i upisuje Osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerzieta u Nišu, Departman za Biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studije završava godine sa prosekom 9,13. Iste godine upisuje Master akademske studije, smer Biologija, koje završava godine sa prosečnom ocenom 10.

6 Sažetak U ovom radu analizirana je varijabilnost u krilnoj nervaturi četiri vrste roda Lysiphlebus koji pripadaju fabarum grupi, tj. vrstama sa dugačkim metakarpusom. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 221 jedinki. Za ovu analizu su upotrebljena desna prednja krila ženki sledećih vrsta: Lysiphlebus fabarum, L. cardui, L. confusus i L. hirticornis. Za ovo istraživanje korišćena je metoda geometrijske morfometrije, kao najpogodnija za detekciju malih razlika u variranju morfoloških karaktera. Uočeno je da se pomenuta metoda može koristiti za identifikaciju vrsta, u ovom slučaju razdvajanja L. cardui i L. hirticornis, dok se vrste L. fabarum i L. confusus, grupišu blizu jedna drugoj. Ključne reči: parazitske ose, Lysiphlebus fabarum grupa, geometrijska morfometrija, nervatura krila

7 Abstract The aim of the study was to analyze the variability in wings venation of four species belonging to the Lysiphlebus "fabarum" group, ie. species with long metacarpus. The study was conducted on a sample of 221 individuals. For this analysis, it was used the right forewing females following species: Lysiphlebus fabarum, L. cardui, L. confusus and L. hirticornis. For this study, it was used a method of geometric morphometrics to detect some small variations among selected homologous morphologic characters. It is noted that the said method can be used for the identification of species, especially in case of separation of two species, L. cardui and L. hirticornis. Key words: parasitic wasps, Lysiphlebus fabarum group, geometric morphometrics, wing venation

8 Sadržaj 1. UVOD OPŠTE ODLIKE FAMILIJE BRACONIDAE OPŠTE ODLIKE POTFAMILIJE APHIDIINAE OPŠTE ODLIKE RODA LYSIPHLEBUS FOERSTER SISTEMATIKA RODA LYSIPHLEBUS FOERSTER BIOLOGIJA VRSTA RODA LYSIPHLEBUS I POTENCIJALNI EKONOMSKI ZNAČAJ DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA CILJEVI ISTRAŽIVANJA MATERIJAL I METODE SAKUPLJANJE MATERIJALA DISEKCIJA KRILA GEOMETRIJSKA MORFOMETRIJA REZULTATI I DISKUSIJA ANALIZA VARIJABILNOSTI KRILNE NERVATURE RAZLIKE U VELIČINI I OBLIKU KRILA ZAKLJUČAK LITERATURA INTERNET CITATI...29

9 1. UVOD 1.1. Opšte odlike familije Braconidae Familija Braconidae (ose najeznice) pripada nadfamiliji Ichneumonoidea, sekciji Parasitica, podredu Apocrita i redu Hymenoptera, odnosno opnokrilcima (Marsh, 1979; Wharton et al, 1997). Na osnovu dosadašnjih istraživanja (van Achterberg, 1984; Marsh, 1979; Shaw & Huddleston, 1991; Wharton et al. 1997) smatra se da familija Braconidae obuhvata vrsta. Broj potfamilija varira od autora do autora. Npr. Sharkey (1993) izdvaja 29, dok Quicke & van Achterberg (1990) opisuju čak 45 potfamilija. U Evropi je registrovano 6000 vrsta osa najeznica, svrstanih u 400 rodova i 40 potfamilija (Wharton et al, 1997; van Achterberg, 2004). Najveći broj vrsta familije Braconidae parazitira larveni stadijum različitih vrsta insekata. Parazitoidi ove familije uglavnom imaju vrlo sužen spektar domaćina (Starý, 1988a). Prema načinu parazitiranja ose najeznice se dele na idiobionte i koinobionte. Razlika među njima jeste u mestu na kome ženka polaže jaja: kod idiobionata, jaje se polaže na telo domaćina ektoparazitoidi, dok kod koinobionata u telo domaćina endoparazitoidi (Žikić, 2008) Opšte odlike potfamilije Aphidiinae Ose potfamilije Aphidiinae predstavljaju najsitnije predstavnike familije Braconidae, sa svega nekoliko milimetara veličine tela (Žikić, 2008). Van Archterberg (2004) je klasifikovao 200 evropskih vrsta afidiina u 40 rodova. Svi predstavnici afidiina su solitarni koinobiontski parazitoidi vaši familije Aphididae. Uglavnom polažu jaja u II i III larveni stupanj (Shaw & Huddleston, 1991). Životni vek afidina je nekoliko nedelja, ali se često može uočiti produkcija većeg broja generacija u toku jedne sezone, a postoje i one koje hiberniraju u mumiji i izleću u proleće (Žikić, 2008). Definisano je pet tipova specifičnosti afidiina prema domaćinu: ograničenost na jednu vrstu domaćina, ograničenost na dve ili više vrsta u okviru jednog roda 1

10 domaćina, ograničenost na dva ili više rodova iste potfamilije, ograničenost na dva ili više rodova dve ili više potfamilija iste familije i ograničenost na više rodova dve ili više potfamilija (Starý, 1988). U entomofauni Srbije zabeleženi su sledeći rodovi: Aclitus Foerster, Adialytus Foerster, Aphidius Nees, Areopraon Mackauer, Binodoxys Mackauer, Diaeretellus Starý, Dyscritulus Hincks, Ephedrus Haliday, Euaphidius Mackauer, Falciconus Mackauer, Harkeria Cameron, Lipolexis Foerster, Lysiphlebus Foerster, Monoctonus Haliday, Paralipsis Foerster, Praon Haliday, Pauesia Quilis Perez, Toxares Haliday, Trioxys Haliday (Žikić et al., 2012) Opšte odlike roda Lysiphlebus Foerster Rod Lysiphlebus obuhvata vrlo sitne solitarne endoparazitske ose. Parazitiraju sitnije domaćine, pre svega iz rodova Aphis, Dysaphis, Myzus i Brachycaudus. Žikić et al. (2012) su zabeležili da u Srbiji 11 vrsta roda Lysiphlebus parazititra 64 vrsta apfidnih domaćina. Rod Lysiphlebus se od ostalih rodova potfamilije Aphidiinae razlikuje u nervaturi krila, karateristikama glave, propodeuma (potpuno glatka površina), kao i građi ženskog genitalnog aparata (Starý & Schlinger, 1967). Na glavi se nalazi par krupnih složenih očiju, kao i tri ocele. Broj članaka u anteni je od 8 kod L. balcanicus do 14 kod L. testaceipes. Mužjaci po pravilu imaju veći broj članaka od ženki (Žikić, 2008). Na mezonotumu i metanotumu se nalazi po jedan par krila. Nervatura prednjih krila je prilično redukovana i mogu se razlikovati tri relativno razvijena nerva, iako iz osnove krila polaze četiri. Kostalni i subkostalni nerv međusobno srastaju i obrazuju pterostigmu, koja se nastavlja u metakarpus. Ne postoji jasna granica između pterostigme i metakarpusa, pa je teško reći gde počinje metakarpus. Na krilu se uočavaju i radijalni, medijalni i analni nerv (Žikić, 2008). Zapaženo je da glavne razlike među vrstama postoje u dužini nerava, pre svega metakarpusa, ali i da se na obodu krila mogu javiti duge dlačice, kao kod L. testaceipes i L. confusus ili su one odsutne. Mužjaci svih vrsta imaju dugačke čekinje na distalnom delu krila i često nisu pogodni da se na osnovu njih identifikuju srodne vrste. 2

11 Slika 1. Prikaz krila L. fabarum: ps pterostigma, mc metakarpus, r radijalni nerv, rc medijalni, a analni nerv, pc proksimalni deo krila, dc distalni deo krila (Sharkey & Wharton, 1997). Na metanotum se nastavlja petiolus koji povezuje metanotum sa abdomenom. Na abdomenu se nalazi kod ženki legalica (ovopositor), koja vodi poreklo od VIII i IX metazomalnog segmenta (Marlat, 1891; Snodgras, 1925, 1931, 1933). Građa genitalnog aparata, pre svega ženki, služi pri identifikaciji vrsta, kada ostale morfološke osobine ne pokazuju velike razlike. 3

12 1.4. Sistematika roda Lysiphlebus Foerster 2010). U okviru ovog roda do sada je opisano oko 20 vrsta (Starý, 1961a, b, Starý et al., Lysiphlebus Foerster: L. alpinus Starý, 1971 L. balcanicus Starý, 1998 L. cardui (Marshall, 1896) L. confusus Tremblay & Eady, 1978 L. desertorum Starý, 1965 L. dissolutus (Nees, 1811) L. distinctus Mackauer, 1960 L. fabarum (Marshall, 1876) L. flavidus Gahan, 1911 L. fritzmuelleri Mackauer, 1960 L. hirticornis Mackauer, 1960 L. hirtus Starý, 1985 L. hispanus Starý, 1973 L. knowltoni (Smith, 1944) L. koraiensis Starý, 2002 L. marismortui Mescheloff & Rosen, 1988 L. melandriicola Starý, 1961 L. meridionalis Ashmead, 1894 L. orinetalis Stary & Rakhshani, 2010 L. safavi Starý, 1985 L. shaanxiensis Chou & Xiang, 1982 L. testaceipes (Cresson, 1880) L. ussuriensis Kiriac, 1979 L. utahensis (Smith, 1944) ( 4

13 U okviru roda Lysiphlebus na osnovu morfoloških razlika nervature krila klasifikovane su dve grupe, odnosno dva morfotipa: fabarum i testaceipes. Prva grupa se odlikuje dugačkim metakarpusom, dok je kod testaceipes morfotipa on kratak. Fabarum grupi pripadaju sledeće vrste: L. fabarum, L. confusus, L. cardui, L. hirticornis, L. melandricola, dok se u testaceipes grupu klasifikuju L. testaceipes, L. orientalis, L. balcanicus (Žikić, 2014, usmeno saopštenje). Slika 2. Razlika u nervaturi krila; a) fabarum grupa, b) testaceipes grupa. Slika 3. Uporedni pregled nervature krila četiri člana fabarum grupe: a) L. hirticornis, b) L. cardui, c) L. confusus, d) L. fabarum. 5

14 1.5. Biologija vrsta roda Lysiphlebus i potencijalni ekonomski značaj Kao pripadnik potfamilije Aphidiinae, rod Lysiphlebus je koinobiontski parazitoid biljnih vaši različitih rodova familije Aphididae. L. fabarum kao najabudantnija vrsta parazitira sledeće biljne vaši Aphis fabae Scopoli, Aphis craccivora Koch i mnoge druge vrste biljnih vaši koje napaduju agrokulture (Rakhshani et al., 2013). Kao i ostale vrste potfamilije Afidiinae, životni ciklus vrsta započinje polaganjem jaja u domaćina. U domaćinu se parazitirana larva hrani tkivom domaćina koji će na kraju uginuti (Askew, 1971). Adulti su slobodnoživeće jedinke, koje imaju vrlo kratak životni vek. Zadatak odraslih letećih jedinki jeste parenje i pronalaženje pogodnog domaćina za polaganje jaja (Žikić, 2008) (slika 4). Slika 4. Životni ciklus L. testaceipes ( Identifikacija jedinki u okviru fabarum grupe je neophodna kako bi se jedinke mogle adekvatno koristiti u biološkoj kontroli štetnih vaši (Starý et al., 2002). 6

15 1.6. Dosadašnja istraživanja Vrste roda Lysiphlebus su dosta proučavane (Barohei et al., 2011; Stary, 1961a, b, 1971, 1975, Stary & Juchnevič, 1978; Stary et al., 2010; Rakhshani et al., 2013, Rahimi Kaldeh et al., 2012, Sandrock et al., 2007). Najčešće proučavana vrsta jeste L. fabarum. Rakhshani et al., 2013 su proučavali tritrofičke asocijacije vrste L. fabarum i došli do sledećih rezultalta: ova vrsta parazitira 47 afidnih domaćina, koji žive na preko 99 vrsta biljaka. Najčešće parazitirane biljne vaši su vrste Aphis craccivora i Aphis fabae. Molekularne analize u cilju identifikacije vrste L. fabarum vršili su Sandrock et al., 2007 i Rahimi Kaldeh et al., Sandrock et al. (2007) su na osnovu 11 polimorfnih mikrosatelitnih fragmenata vršili razdvajanje, pri čemu je ova metoda pokazala ograničenost na razdvajanje blisko srodnih vrsta, dok vrste koje nisu blisko srodne nije moguće razdvajati ovom metodom. Rahimi Kaldeh et al., 2013 su PCR metodom vrsili identifikaciju i detekciju vrsta roda Lysiphlebus. Ovom metodom moguće je razlikovati parazitirane nimfe vaši u roku od 12 sati nakon ovopozicije, a odgovarajućim prajmera kasnije se može odrediti i kojoj vrsti parazitoid pripada. Sandrock et al. (2011) su na osnovu molekularne analize L. fabarum grupe stigli do zaključka da ova grupa predstavlja mladu grupu u kojoj nije došlo do kompletne izolacije reproduktivnih tipova. Barohei et al. (2011) su analizirali geometrijsku morfometriju krila vrste L. fabarum u pet različith biotopa i došli do zaključka da se u okviru različitih biotopa razlikuju morfološki karakteri. Žikić et al. (2012) su ispitivali tritrofičke asocijacije vrsta potfamilije Aphidiinae na prostoru Srbije i Crne Gore i utvrdili 132 trofičke asocijacije u kojima je učestvovalo 794 biljka, a vrste roda Lysiphlebus su ostvarile najveći broj trofičkih asocijacija, pre svega vrsta L. fabarum koja ima 99 asocijacija. Proveravajući da li postoje razlike u veličini i obliku krila između seksualnih i aseksualnih populacija jedinki fabarum grupe, Žikić et al. (2014) su koristeći metodu geometrijske morfometrije došli do zaključka da postoji veza između oblika krila i reproduktivne strategije. 7

16 1.7. Ciljevi istraživanja Kako su vrste roda Lysiphlebus naši značajni saveznici u borbi protiv vrlo čestih vrsta biljnih vaši, kao što su Aphis fabae, A. craccivora, Myzus persicae i druge, neophodno je tačno utvrditi o kojoj vrsti parazitoida je reč kada ga treba upotrebiti. Pošto je metoda geometrijske morfometrije vrlo osetljiva na male promene u obliku homologih morfoloških struktura koje se upoređuju, u ovoj studiji ćemo probati da je primenimo za analizu prednjih krila odabranih vrsta roda Lysiphlebus, prikupljenih sa različitih domaćina na različitim biljkama. Odnosno, ovom prilikom ćemo utvrditi da li i koliko se ova metoda može primeniti na razdvajanje četiri morfološki vrlo slične vrste. 8

17 2. Materijal i metode 2.1. Sakupljanje materijala Materijal je sakupljan odsecanjem delova biljka koje su zaražene biljnim vašima. Odsečeni delovi sa biljnim vašima stavljani su u plastične čaše (zapremine 0,5 l), koje su prekrivane mrežastom tkaninom, kako bi se obezbedila cirkulacija vazduha. Jedan deo biljnih vaši je sakupljan i stavljan u eppendorf epruvete sa 96% etil alkoholom radi identifikacije istih. Radi kasnije determinacije, uzorkovane biljke su presovane i fotografisane i poslate ekspertima za sistematiku biljaka. Prilikom sakupljanja beležene su sledeće informacije: širi lokalitet, uži lokalitet, datum sakupljanja, biljka hraniteljka i legator. Uzorci su obeležavani grafitnom olovkom na papiru. Sakupljeni materijal je čuvan 4-6 nedelja u laboratorijskim uslovima: fotoperiodizam (16 sati dan, 8 sati noć), temperatura od 22,5 C i vlažnost vazduha 60-70%. Nakon 4-6 nedelja uzorci su pregledavani. Tamo gde su se pojavili parazitoidi, isti su pomoću navlažene četkice prebacivani u flakone sa 96% etil alkoholom, pri čemu je stavljana i odgovarajuća etiketa. Determinacija parazitskih osa je vršena pomoću odgovarajućih ključeva za determinaciju (van Achterberg, 1990, 1993, Kavallieratos et al., 2008, 2010, Tomanović et al., 2006, 2009). U Microsoft Office Excel programu sortirani su podaci o sakupljenom materijalu. 9

18 vašima. Slika 6. Ambalaža za uzorkovanje: plastične čaše pokrivene najlon čarapom sa uzorkom biljke zaražene biljnim Materijal korišćen za sakupljanje i obradu materijala: plastične čaše, eppendorf epruvete, flakoni, entomološka pinceta, makaze za odsecanje delova biljaka, tkanine za zatvaranje čaša, gumice, grafitne olovke, papir, 96% etil alkohol, binokularna lupa, ključevi za determinaciju. 10

19 2.2. Disekcija krila Iz sakupljenog materijala izdvajane su ženke. Jedinke su iz 96% etil alkohola prebacivane u plastične kadice sa vodom kako bi se krila rehidratisala i ispravila ukoliko su bila izgužvana. Pre početka disekcije, na predmetno staklo je pomoću entomološke igle postavljena mala kap Berlese-ovog medijuma kako bi se krila zalepila za podlogu. Pod binokularnom lupom Celestron pri uvećanju do 45x obavljana je disekcija prednjeg desnog krila. Nakon disekcije, krila su prebacivana na predmetnu pločicu i orijentisana tako da sva budu u istom smeru. Nakon nameštanja krila u pravilan položaj, preparati su pokrivani dodatnim nakapavanjem Berlese-ovog rastvora. Materijal za disekciju: Plastične kadice, Fine entomološke pincete, igle za disekciju, predmetna stakla za lepljenje krila, pokrovna stakla, destilovana voda za rehidrataciju krila, Berlese-ov medijum za lepljenje krila za predmetno staklo. 11

20 2.3. Geometrijska morfometrija Morfometrija predstavlja kvantitativno merenje i analizu morfoloških parametara. Ove veličine su tradicionalno bile merene odgovarajućim mernim instrumentima, ali se od pre desetak godina koristi metoda geometrijske morfometrije. Geometrijska morfometrija jeste metoda u kojoj se merenje i analiza kvantitativnih parametara vrše pomoću odgovarajućih geometrijskih koordinata. Ova metoda nam pruža kvantifikaciju i vizuelizaciju variranja u obliku bilo koje morfološke strukture, bila ona 2D ili u novije vreme 3D. U ovom radu geometrijska morfometrija je primenjena na osnovu konstelacije homologih tačaka jasno utvrđenih na svakoj analiziranoj krilnoj ploči, izračunavanjem i upoređivanjem variranja srednje vrednosti za konstelacije preko CS=centroid size. Desna krila ženki su fotografisana pod mikroskopom Leica DM 2500 digitalnom kamerom Leica DFC 490 na Departmanu za biologiju i ekologiju, Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu. Primenom prokrustove superimpozicije se krila, sa prethodno utvrđenim homologim tačkama, postavljaju tako da bude što manje razlike u veličini i orijentaciji krila, i na taj način se dobijaju Prokrustove koordinate. Nakon orijentacije krila određuje se veličine centroida, odnosno udaljenost postavljenih tačaka jedne homologe tačke od njene srednje vrednosti. Po određivanju CS pristupa se statističkim analizama (ANOVA, MANOVA, PCA, CVA). Odabir homologih tačaka na krilu Na prednjim krilima svih jedinki, sve četiri vrste, izabran je maksimalan broj (15) homologih tačaka (landmarks). Tačke su obeležene softverom TpsDig (Rohlf, 2005). Radi lakšeg diskutovanja promena u obliku analiziranih krila, definisane su sledeće morfološke celine: tačke 1, 2, 3 i 4 obeležavaju pterostigmu, tačke 4 i 5 obeležavaju dužinu metakarpusa; tačke 6 i 7 radijalni nerv; tačke 6 i 8 2SR; 12

21 tačke 9, 10, 11 i 12 proksimalni deo krila, tačke 13, 14 i 15 distalni deo krila, odnosno projekcija nerava (analni, medijalni i radijalni) na obod krila. Slika 5. Pozicija 15 homologih tačaka na krilnoj ploči. Pomoću softvera TpsRelw proverene su homologe tačke kompletnog uzorka (slika 7). Slika 7. CS odabranih tačaka sa vektorskim prikazom odstupanja. Deformaciona ploča predstavlja mrežu koja nam omogućava da vizuelizujemo moguće promene u veličini i obliku određenih struktura. U ovom slučaju, mreža deformacije nam govori o tendenciji promene nervature na krilima. Mreža je u slučaju kada nema promena u obliku krila pravougaona. Kada dođe do promena u položaju tačaka, tj. sužavanja ili širenja određenih delova 13

22 definisanih tačkama, savršeno pravougaona mreža se deformiše u zavisnosti od veličine tih promena. Slika 7. Promena oblika krila, prikaz na mreži deformacija. Statističke metode Za analizu varijabilnosti krilne nervature korišćene su bivarijantna i multivarijantna analiza (ANOVA i MANOVA). Utvrđivanje varijabilnosti u obliku i veličini krila izvršeno je primenom analize glavnih komponenti (PCA). Ovom metodom ukupna varijabilnost je opisana glavnim komponentama, koje predstavljaju linearnu kombinaciju originalnih podataka (Žikić, 2008). Kanonijska diskriminantna analiza (CVA) primenjena je na unapred određene grupe; u ovom slučaju to su bile pomenute četiri vrste parazitoida. Na ovaj način i minimalne razlike među vrstama mogu biti vizuelizovane i uočene. Kako bi se izvršila analiza varijabilnosti u obliku krila, neophodno je bilo eliminisati razlike u poziciji, veličini i orijentaciji krila što je urađeno General Procustes Analysis (GPA) metodom. Mera veličine se procenjuje preko veličine centroida (CS). Razlike u veličini krila između grupa se mogu analizirati primenom analize varijanse (ANOVA) na CS, a u obliku krila primenom MANOVA, sa svim varijablama oblika. GPA metoda se nalazi u okviru programa MorphoJ, dok se ANOVA i MANOVA nalaze u okviru softvera STATISTICA 6.0 (StatSoft, Inc. 2001), gde je moguće i crtanje grafika na osnovu PCA i CVA rezultata (Petrović, 2011). 14

23 3. Rezultati i diskusija Analizirana je 221 jedinka, iz četiri vrste: L. cardui, L. fabarum, L. hirticornis i L. confusus (tabela 1). Tabela 1. Pregled materijala korišćenog u morfometrijskim analizama. Zemlj a CZE Lokalitet Datum Biljka Biljna vaš Parazitoid Br 1 Legator Česke Budejovice IRN Ardabil Cirsium arvense Verbascum sp. Aphis fabae cirsacanthoide s L. cardui 10 P. Sarý Aphis verbasci L. confusus 10 E. Rakhshani CZE Česke Budejovice Salix sp. Aphis farinosa L. confusus 10 P. Sarý FRA Savoie 1973 Urtica dioica Aphis urticata. L. confusus 12 P. Sarý GRE Athens Cytisus sp. Aphis cytisorum L. confusus 5 SRB Ravni do Onopordum acantium N.G. Kavallieratos Aphis fabae L. confusus 15 V. Žikić SRB Sićevačka klisura Urtica dioica Aphis urticata L. fabarum 15 V. Žikić SRB Niš, PMF Corronila varia Aphis fabae L. fabarum 10 V. Žikić SRB Niš, Niška Mentha banja longifolia Aphis affinis L. fabarum 15 S. Stanković IRN West Amaranthus Azarbaijan sp. Aphis fabae L. fabarum 14 E. Rakhshani SRB Durmitor Sanguisorba sp. Aphis sp. L. fabarum 10 Ž. Tomanović SRB Gornji Starac Vicia cordata Aphis fabae L. fabarum 15 S. Stanković SRB Konjino Matricaria chamomilla Aphis fabae L. fabarum 15 S. Stanković KOR 88 HA 2874 L. fabarum 13 SRB Tara Anthryscus sp. Aphis fabae L. fabarum 15 S. Stanković SRB Ravni do Onopordum acantium Aphis fabae L. fabarum 16 V. Žikić SRB Beograd, Tanacetum Metopeurum Košutnjak vulgare fuscoviride L. hirticornis 21 Ž. Tomanović Najveći broj analiziranih uzoraka 10, pripada vrsti Lysiphlebus fabarum koje su prikupljene sa biljnih vaši roda Aphis. Vrsta L. fabarum je najčešće parazitirala Aphis fabae, ali je kao domaćine koristila i A. affinis i A. urticata. Vrsta L. confusus je bila zastupljena sa 5 uzoraka, a L. cardui i L. hirticornis sa po jednim. Vrsta L. confusus parazitira više vrsta vaši: Aphis verbasci, A. farinosa, A. urticata, A. cytisorum i A. fabae. Sve vrste su parazitirale Aphis fabae (crna repina vaš), osim L. hirticornis koja je parazitirala Metopeurum fuscoviride (vaš tanacetuma). Vrsta koja najčešće parazitira crnu repinu vaš jeste L. 1 Broj analiziranih krila 15

24 fabarum. Aphis fabae je izrazito polifagna vrsta, pri čemu se hrani uglavnom sokovima biljaka iz familije Fabaceae, ali i mnogim drugim zeljastim biljkama iz familija Rubiaceae, Asteraceae, Urticaceae, Lamiaceae i drugim Analiza varijabilnosti krilne nervature Da bi se analizirala ukupna varijabilnost krilne nervature uzorka primenjene su analiza varijanse ANOVA i multivarijantna analiza varijanse (MANOVA). Rezultati obe analize pokazuju da u uzorku postoje statistički značajne razlike p<0,05. Pošto je ova vrednost značajno manja od pomenute granične vrednosti, utvrdili smo da postoji varijabilnost u obliku i nervaturi velika. Na osnovu tabela 2. i 3. možemo utvrditi stepene slobode, u oba slučaja =3, a F-testom utvrđeno je značajno unutargrupno variranje oblika krila primenjeno na CS F = (ANOVA) i MANOVA F = Tabela 2. Prikaz rezultata analize varijanse ANOVA na CS. Univariate Tests of Significance for Centroid Size Sigma-restricted parameterization Effective hypothesis decomposition SS Degr. Of MS F p Intercept vrsta Error Tabela 3. Tabelarni prikaz rezultata analize varijanse MANOVA. Univariate Tests of Significance for ProcCoord1 Sigma-restricted parameterization Effective hypothesis decomposition SS Degr. Of MS F p Intercept vrsta Error

25 Testiranje nulte hipoteze, da ne postoji značajna razlika u nervaturi krila između četiri testiranih vrsta, vrši se pomoću Wilks lambda testa. Na osnovu tabele 4. uočavamo da postoji razlika, pošto je rezultat testa veći od 0. Tabela 4. Prikaz rezultata Wilks lambda testa. Multivariate Tests of Significance Sigma-restricted parameterization Effective hypothesis decomposition Test Value F Effect Error p Intercept Wilks vrsta Wilks Razlike u veličini i obliku krila Na osnovu metode geometrijske morfometrije prikazano je razdvajanje analiziranih vrsta na osnovu oblika krila, primenom dve najznačajnije multivarijantne analize PCA i CVA. PCA PCA metodom analizirana je ukupna varijabilnost svih jedinki ponaosob i njihove pozicije u morfo prostoru prikazane su na slici 8. Njihov položaj definisan je sa dve PC ose, PC1 i PC2, prva nosi informacije o veličini krila, dok ostale komponente predstavljaju varijabilnost u obliku. 17

26 Slika 8. PCA analiza: razdvajanje po PC1 i PC2 osi. U ovom slučaju prva osa PC1 nosi varijabilnost od 28,5%, a druga osa PC2, varijabilnost od 13,3%. Najbolje razdvajanje pokazuje grupa L. cardui po obe PC ose, pošto se najveći broj jedinki nalazi u negativnom delu prikazanog morfo prostora. Blago razdvajanje ka pozitivnom delu morfo prostora pokazuje vrsta L. hitircornis (PC1). Najveća grupa, koju čine uzorci za vrstu L. fabarum grupišu se oko centra razdvajanja i predstavlja tranzitnu grupu od L. cardui do L. hirticornis. Četvrta grupa, L. confusus se ne razdvaja ni po jednoj PC osi i preklapa kompletan analizirani uzorak, što ukazuje na veliku unutargrupnu varijabilnost u samoj veličini, kao i obliku krila. 18

27 Slika 9. Prikaz promena u nervaturi krila po PC osama Sa leve strane su promene na krilu po PC1 osi (slika gore promene u pozitivnom smeru, donja slika promene u negativnom smeru ose); desna strana promene u nervaturi krila na osnovu PC2 ose (gornja slika pozitivni deo, donja slika negativni deo ose). Najveće promene u nervaturi krila mogu se uočiti u distalnom delu krila, kao i dužini metakarpalnog nerva. Po PC1 osi metakarpus i radijalni nerv se u pozitivnom delu ose šire, ali dolazi do sužavanja distalnog dela krila, dok je u negativnom delu ose obrnuto, odnosno sužavaju se radijalni nerv i metakarpus. Na osnovu PC2 ose uočavaju se veće promene u distalnom, ali i male promene u proksimalnom delu krila. U negativnom delu PC2 ose dolazi do sužavanja metakarpusa, pterostigma i poksimalni deo krila imaju slabu tendenciju širenja, dok se distalni deo krila sužava. U pozitivnom delu PC2 ose je obrnuto. CVA Mnogo jasnije razdvajanje dobijamo ukoliko primenimo kanonijsku diskriminantnu analizu (CVA), kada a priori definišemo grupe koje će ući u analizu. U ovom slučaju formirane su četiri grupe po principu prethodno identifikovanih vrsta: ljubičastom bojom je prikazana vrsta L. hirticornis, plavom L. fabarum, zelenom L. confusus i crvenom L. cardui sa dodatnim simbolima (videti sliku 10). Na osnovu ove slike može se uočiti jasno razdvajanje vrste L. hirticornis i L. 19

28 cardui, dok se kod vrsta L. fabarum i L. confusus uočava izvesno preklapanje, koje je bilo i očekivano, na osnovu rezultata koje je pokazala analiza glavnih komponenti. Slika 10. Razdvajanje vrsta u odnosu na CV1 i CV2 ose. Tendencije promena na krilima su ilustrovane mrežama deformacije. Tako se na osnovu CV1 (55,7%) ose i pozitivnog dela ose može reći da krilo u distalnom delu ima tendenciju širenja na osnovu tačaka 5, 7, 13 i 14, pterostigma ima takođe tendenciju širenja na osnovu tačaka 3 i 4. Na osnovu iste ose samo u negativnom delu imamo suprotnu situaciju: krilo ima tendenciju sužavanja u distalnom delu na osnovu tačaka 5, 7, 13 i 14, metakarpus se širi na osnovu tačaka 4 i 5. Promene u obliku krila koje diktira +CV2 = 32,9%, govore o širenju distalnog dela krila na osnovu izabranih tačaka 5, 7, 13, 14 i 15, dok se proksimalni deo krila sužava, što zaključujemo na osnovu položaja tačaka na mreži deformacija, tačke 6, 10, 11 i 12. U negativnom smeru CV2 ose krila koja se grupišu imaju tendenciju širenja u svom proksimalnom delu, dok se u distalnom delu krila sužavaju. Pterostigma ne pokazuje velike promene u svom obliku. 20

29 Slika 11. Razdvajanje vrsta L. cardui (L. ca), L. confusus (L. co), L. fabarum (L. f), L. hirticornis (L. h) u CVA po CV1 i CV3 osama. Na slici 11. prikazano je razdvajanje vrsta po CV1 i CV3 osama. Primećeno je da se vrste L. cardui i L. hirticornis jasno izdvajaju. U pozitivnom delu CV1 ose nalazi se vrsta L. cardui i većim delom L. confusus, dok se u negativnom delu nalaze L. hiriticornis, a L. fabarum se nalazi podjednako raspoređen i u pozitivnom i u negativnom delu. Raspored po CV3 (11,3%) osi je sledeći: L. fabarum i L. hiricornis se nalaze i u pozitivnom i u negativnom delu, L. confusus je većim delom raspoređen u negativnom delu, dok je L. cardui u pozitivnom delu ose. 21

30 Slika 12. Tendencije u promeni nervature krila u pozitivnom (slike gore) i negativnom (slike dole) smeru CV1 i CV3 osa. Na slici 12. se uočavaju tendencije u promeni krila. Kako su gore objašnjene promene u nervaturi krila na osnovu CV1 i CV2 osa, ovde će biti objašnjene samo tendencije u promeni po CV3 osi. Promene koje se mogu uočiti u negativnom delu ose jesu širenje pterostigme, sužavanje 2SR i radijalnog nerva. U pozitivnom delu ose je obrnuto, pa dolazi do sužavanja pterostigme, širenja radijalnog nerva i 2SR nerva. 22

31 4. Zaključak Rod Lysiphlebus obuhvata koinobiontske parazitoide biljnih vaši familije Aphididae. Najrasprostranjenija i najproučavanija vrsta je Lysiphlebus fabarum, koja se može koristiti u biološkoj kontroli. Morfološki i filogenetski, u okviru roda Lysiphlebus razlikujemo dve grupe, pre svega na osnovu dužine metakarpusa: fabarum i testaceipes grupu. Članovi grupe fabarum su Lysiphlebus fabarum, L. confusus, L. cardui, L. hirticornis i L. melandricola. Analizirana su prednja krila 221 jedinke koje pripadaju grupi sa dugačkim R1 nervom: Lysiphlebus fabarum, L. confusus, L. cardui i L. hirticornis. Na osnovu 15 homologih tačaka standardne statističke analize za utvrđivanje varijabilnosti uzorka, ANOVA i MANOVA pokazale su statistički značajne razlike među jedinkama sve četiri analizirane vrste. Analizom glavnih komponenti PCA primećeno je dobro razdvajanje vrsta Lysiphlebus cardui i L. hirticornis, dok su L. fabarum i naročito L. confusus pokazivale veću unutargrupnu varijabilnost i delimično su se preklapale sa prethodne dve vrste. Primenom diskriminantne analize CVA, kada su jedinke stavljane u a priori grupe po vrstama kako su prethodno identifikovane, dobijena je jasnija slika analiziranog uzorka: vrste Lysiphlebus cardui i L. hirticornis su se još više razdvojile po promenama u krilnoj nervaturi, ali su i vrste L. fabarum i L. confusus zauzele svoja malo manje zasebna mesta u morfo prostoru. Na osnovu ovih rezultata, može se potvrditi da geometrijska morfometrija može pomoći u identifikaciji morfološki vrlo bliskih vrsta. 23

32 5. Literatura Achterberg, C. van., 1984: Essay on the phylogeny of Braconidae (Hymenoptera: Ichneumonoidea). - Entomologisk Tidskrift 105: Achterberg, C. van., 1990: Illustrated key to the subfamilies of the Holarctic Braconidae (Hymenoptera: Ichneumonoidea). - Zoologische Mendelingen 64: Achterberg, C. van., 1993: Illustrated key to the subfamilies (Hymenoptera: Ichneumonoidea). - Zoologische Verhandelingen 283: Achterberg, C. van., 2004: Fauna Europaea: Braconidae. - In van Achterberg C. (ed.), Fauna Europaea: Hymenoptera: Symphyta + Ichneumonoidea. Fauna Europaea version 1.1 [www. document] URL Askew, R. R., 1971: Parasitic insects London, 316. Barahoei, H., Madjdzadeh, S. M. & Mehrparvar, M., 2011: Morphometric differentiation of five biotypes of Lysiphlebus fabarum (Marshall) (Hymenoptera:Braconidae: Aphidiinae) in Iran. - Zootaxa 2745: Kavallieratos, N. G., Tomanović, Ž., Stary, P. & Mitrovski-Bogdanović, A., 2008: Parasitoids (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) attacking aphids feeding on Prunoideae and Maloideae crops in Southeast Europe: aphidiine-aphid-plant associations and key. - Zootaxa 1793: Kavallieratos, N. G., Tomanović, Ž., Stary, P., Žikić, V. & Petrović-Obradović, O., 2010: Parasitoids (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) Attacking Aphids Feeding on Solanaceae and Cucurbitaceae Crops in Southeastern Europe: Aphidiine-Aphid-Plant Associations and Key. - Annals of The Entomological Society of America 103(2): Klingenberg, C. P., 2011: MorphoJ: an integrated software package for geometric morphometrics. - Molecular Ecology Resources 11: Marlat, 1891: A study of the ovipositor in Hymenoptera. - Proceedings of the Entomological Society of Washington 2:

33 Marsh, P. M., 1979: Family Braconidae. In Krombein, K. V., Hurd, P. D., Smith, D. R. & Burks. B. D. (Eds). - Catalog of Hymenoptera in America north of Mexico 1: Matin, S.B, Sahragard, A & Rasoolian, G., 2009: Some biological parameters of Lysiphlebus fabarum (Hymenoptera: Aphidiidae) A parasitoid of Aphis fabae (Homoptera: Aphidiidae) under laboratory conditions. - Munice Entomology & Zoology Journal 4(1): Petrović, A., 2011: Genetička i morfološka varijabilnost parazitskih osa Aphidius urticae s. str. grupe (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae). - Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet. 87 pp Quicke, D. L. J. & Achterberg, C. Van, 1990: Phylogeny of the subfamilies of the family Braconidae (Hymenoptera: Ichneumonoidea). - Zoologische Verhandelingen 258: Rakhshani, E, Starý, P. & Tomanović, Ž., 2013: Tritrophic associations and taxonomic notes on Lysiphlebus fabarum (Marshall) (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae), a keystone aphid parasitoid in Iran. - Archive of Biological Sciences Belgrade 65(2): Rahimi Kaldeh, S., Hosseini, R., Hajizadeh, J & Sohani, M. M., 2012: Molecular identification and detection of Lysiphlebus fabarum (Hym.: Braconidae): a key parasitoid of aphids, by using polymerase chain reaction. - Journal of Agricultural Science Technology 14: Rohlf, F. J., 2001: Comparative methods for the analysis of continuous variables: geometric interpretations. - Evolution 55: Rohlf, F. J., 2005: TpsDig program, version 2.04, Ecology and Evolution, SUNY at Stony Brook. State University of New York, New York. ( Sandrock, C., Schirrmeister, E. B. & Vorburger, C., 2011: Evolution of reproductive mode and host associations in sexual-asexual complex of aphid parasitoids. - BMC Evolutionary Biology 11: 348. Sharkey, M. J., 1993: Family Braconidae, pp In: Goulet, H. and J. Huber (eds.). Hymenoptera of the world, an identification guide to families. - Agriculture Canada Research Branch Monograph No. 1894E:

34 Sharkey, M. J. & Wharton, R. A., 1997: Morphology and terminology. pp In Wharton, R. A., Marsh, P. M. & Sharkey, M. J. (Eds) 1997: Manual of the New world genera of the family Braconidae (Hymenoptera). - The International Society of Hymenopterists, Washington, DC Shaw, M. R. & Huddleston, T., 1991: Classification and biology of braconid wasps (Hymenoptera: Braconidae). - Royal Entomological Society Of London 7(11): Sandrock, C., Frauenfelder, N., Burg, S. von & Vorburger, C., 2007: Microsatellite DNA markers for the aphid parasitoid Lysiphlebus fabarum and their applicability to related species. - Molecular Ecology Resources 7(6): Snodgras, R. E., 1925: Anatomy and Physiology of Honeybee. - New York Snodgras, R. E., 1931: Morphology of Insect abdomen. Part I. General structure of the abdomen and its apendages. - The Smithsonian Miscellaneous Collection 85(6): Snodgras, R. E., 1933: Morphology of the Insect Abdomen: Part II. The Genital Ducts and the Ovipositor. - The Smithsonian Miscellaneous Collection 89(8): Starý, P., 1961a: Taxonomic notes on the genus Lysiphlebus Förster (Hymenoptera: Aphidiidae). - Bulletin entomologique de Pologne 31(9): Starý, P., 1961b: Faunistic survey of Czechoslovak species of the genera Lysiphlebus Förster and Trioxys Haliday. - Acta Entomologica Musei Nationalis Prague 7(64): Starý, P. & Schlinger, E. I., 1967: A revision of the Far East Asian Aphidiidae (Hymenoptera). Ser. Ent pp W. Junk, The Hague. Starý, P., 1971: Lysiphlebus alpinus n. sp., a new aphid parasite from the Austrain Alps (Hymenoptera: Aphidiidae). - Bulletin de la Societe Entomologique Suisse 44: Starý, P., 1975: The subgeneric classification of Lysiphlebus Förster, 1862 (Hymenoptera, Aphidiidae). - Annotationes Zoologicae et Botanicae 105: 1-9. Starý, P., 1988: The emergence hole of aphid parasites (Hymenoptera, Aphidiidae) its significance in a natural system. - Acta Entomologica Bohemoslovaca 71:

35 Starý, P., Remaudiere, G., Gonzalez, D. & Shahrokhi, S., 2000: A review and host associations of aphid parasitoids (Hym., Braconidae, Aphidiinae) of Iran. - Parasitica (Gembloux) 56(1): Starý, P., Havelka, J. & Choi J. Y., 2002: Lysiphlebia japonica (Ashm.), a keystone aphid parasitoid in the Korean Peninnsula (Hymenoptera, Braconidae, Aphidiinae). - Journal of Asia-Pacific Entomology 5(1): Starý, P., Rakhshani, E. Tomanović, Ž. & Heimpel G. E., 2010: New species of Lysiphlebus Forster 1862 (Hym., Braconidae:Aphidiinae) attacking soybean aphid, Aphis glycines Matsumura (Hemi., Aphididae) from China. - Journal of Hymenoptera Research 19(1): Tomanović, Ž., Kavallieratos, N. G., Stary, P., Petrović, O., Tomanović, S. & Jovanović, S., 2006: Aphids and parasitoids on willows and poplars in southeastern Europe (Homoptera: Aphidoidea, Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae). - Journal of Plant Diseases and Protection 113: Tomanović, Ž., Petrović, A., Stary, P., Kavallieratos, N. G., Žikić, V. & Rakhshani, E., 2009: Ephedrus Haliday (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) in Serbia and Montenegro: tritrophic associations and key. - Acta Entomologica Serbica 14(1): Wei, Y., Yu-Qiang, X., Xue-Jun, L. Biao, X., Yan-Zhou, Z. & Xin-Ming, Y., 2011: Laboratory observations on biological characteristics of Lysiphlebus fabarum (Marshall) (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae), a parasitoid of Aphis glycines Matsumura (Hemiptera: Aphididae). - Acta Entomologica Sinica 54(10): Zelditch M. L., Swiderski D. L., Sheets H. D. & Fink W. L., 2004: Geometric morhometrics for biologists: A Primer. - Elsevier Academic Press, New York, pp Žikić, V. 2008: Ephedrus persicae Frogatt kompleks (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) morfološka i taksonomska studija. - Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet 136 pp. Žikić, V., Ilić - Milošević, M., Stanković, S., Petrović, A., Petrović-Obradović, O., Kavallieratos, N. G., Starý, P. & Tomanović, Ž., 2012: Aphidiinae (Braconidae: Hymenoptera) of Serbia and Montenegro tritrophic interactions. - Acta Entomologica Serbica 17:

36 Žikić V., Petrović A. & Ivanović A., 2014: The allometric shape changes indicate significant divergence in the wing shape between sexual-asexual lineage of Lysiphlebus fabarum aphid parasitoids (Hymenoptera, Braconidae). - Acta Entomologica Serbica (in press). 28

37 6. Internet citati

38 ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ НИШ КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА Редни број, РБР: Идентификациони број, ИБР: Тип документације, ТД: Тип записа, ТЗ: Врста рада, ВР: Аутор, АУ: Ментор, МН: Наслов рада, НР: Језик публикације, ЈП: Језик извода, ЈИ: Земља публиковања, ЗП: Уже географско подручје, УГП: монографска текстуални / графички мастер рад Маја Лазаревић Владимир Жикић ДА ЛИ НЕРВАТУРА И ОБЛИК КРИЛА У Lysiphlebus fabarum ГРУПИ ВРСТА (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) МОЖЕ БИТИ ВАЛИДНА ЗА ИДЕНТИФИКАЦИЈУ НА СПЕЦИЈСКОМ НИВОУ? српски енглески Р. Србија Р. Србија Година, ГО: Издавач, ИЗ: ауторски репринт Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога) 29 стр.; 12 slika, 4 tabele Научна област, НО: Научна дисциплина, НД: биологија зоологија Предметна одредница/кључне речи, ПО: паразитске осе, Lysiphlebus fabarum група, геометријсак морфометрија, нерватура крила УДК 591.4: Чува се, ЧУ: Важна напомена, ВН: Извод, ИЗ: библиотека U ovom radu analizirana je varijabilnost u krilnoj nervaturi četiri vrste roda Lysiphlebus koji pripadaju fabarum grupi, tj. vrstama sa dugačkim metakarpusom. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 221 jedinki. Za ovu analizu su upotrebljena desna prednja krila ženki sledećih vrsta: Lysiphlebus fabarum, L. cardui, L. confusus i L. hirticornis. Za ovo istraživanje korišćena je metoda geometrijske morfometrije, kao najpogodnija za detekciju malih razlika u variranju morfoloških karaktera. Uočeno je da se pomenuta metoda može koristiti za identifikaciju vrsta, u ovom slučaju razdvajanja L. cardui i L. hirticornis, dok se vrste L. fabarum i L. confusus, grupišu blizu jedna drugoj. Датум прихватања теме, ДП: Датум одбране, ДО: Чланови комисије, КО: Др Перица Васиљевић Др Предраг Јакшић Др Владимир Жикић Образац Q Издање 1 30

39 ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ НИШ KEY WORDS DOCUMENTATION Accession number, ANO: Identification number, INO: Document type, DT: Type of record, TR: Contents code, CC: Author, AU: Mentor, MN: Title, TI: Language of text, LT: Language of abstract, LA: Country of publication, CP: Locality of publication, LP: monograph textual / graphic master tesis Maja Lazarević Vladimir Žikić DOES GEOMETRIC MORPHOMETRICS OF THE WING VENATIONE IN Lysiphlebus fabarum GROUP OF SPECIES (Hymenoptera: Braconidae: Aphidiinae) COULD BE USED FOR THE IDENTIFICATION TO THE SPECIES LEVEL? Serbian English Republic of Serbia Serbia Publication year, PY: 2014 Publisher, PB: author s reprint Publication place, PP: Niš, Višegradska 33. Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appen Scientific field, SF: Scientific discipline, SD: 29 p.; 12 pictures, 4 tables biology zoology Subject/Key words, S/KW: UC 591.4: Holding data, HD: library parasitic wasps, Lysiphlebus fabarum group, geometric morphometrics, wing venation Note, N: Abstract, AB: The aim of the study was to analyze the variability in wings venation of four species belonging to the Lysiphlebus "fabarum" group, ie. species with long metacarpus. The study was conducted on a sample of 221 individuals. For this analysis, it was used the right forewing females following species: Lysiphlebus fabarum, L. cardui, L. confusus and L. hirticornis. For this study, it was used a method of geometric morphometrics to detect some small variations among selected homologous morphologic characters. It is noted that the said method can be used for the identification of species, especially in case of separation of two species, L. cardui and L. hirticornis. Accepted by the Scientific Board on, ASB: Defended on, DE: Defended Board, DB: Dr PericaVasiljević Dr Predrag Jakšić Dr Vladimir Žikić Образац Q Издање 1 31