Zeitschrift für Rechts - und Sozialwissenschaften der Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer in Osijek

Transcription

1 Časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti Pravnoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Zeitschrift für Rechts - und Sozialwissenschaften der Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer in Osijek Journal des sciences juridiques et sociales de la Faculté de droit Josip Juraj Strossmayer Université à Osijek Journal of Law and Social Sciences of the Faculty of Law Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

2 Pravni vjesnik Pravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Izdavač/Publisher Pravni fakultet u Osijeku, Stjepana Radića 13, Osijek Uredništvo/Editorial Board Prof. dr. sc. Zvonimir Lauc (glavni i odgovorni urednik /Editor in Chief), prof. dr. sc. Ivana Barković (izvršni urednik/ Executive Editor), doc. dr. sc. Predrag Zima (tehnički urednik/technical Editor), prof. dr. sc. Branko Babac, prof. dr. sc. Vladimir Ljubanović, prof. dr. sc. Srećko Jelinić, prof. dr. sc. Nedeljko Bosanac, prof. dr. sc. Vlado Belaj, prof. dr. sc. Vilim Herman, prof. dr. sc. Renata Perić, prof. dr. sc. Igor Bojanić, doc. dr. sc. Mira Lulić, doc. dr. sc. Mario Vinković Međunarodno uredništvo/international Editorial Board Professor Fiona C. Beveridge, School of Law, University of Liverpool, Velika Britanija Prof. dr. iur. Rainer Gildeggen, Hochschule für Wirtschaft und Rech, Hochschule Pforzheim, Njemačka Prof. dr. sc. Ljubomir Zovko, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Doc. dr. sc. Justyna Maliszewska - Nienartowicz, Jean Monner Center for European Studies, University of Torųn, Poljska Prof. dr. sc. Vid Jakulin, Univerza v Ljubljani, Pravna fakulteta, Slovenija Lektor za hrvatski jezik/croatian Language Editor Marija Šerić, prof. Prevoditelj i lektor za njemački jezik/ German Language Editor Dr. sc. Ljubica Kordić Prevoditelj i lektor za francuski jezik/ French Language Editor Branka Semialjac, dipl. oecc. Mr. sc. Jean-Francois Berger Prevoditelj i lektor za engleski jezik/english Language Editor Dubravka Papa, prof. Adresa uredništva/address of the Editorial Board Pravni fakultet u Osijeku Stjepana Radića 13, Osijek, Republika Hrvatska tel: 031/ , fax: 031/ web: Časopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena četverobroja 120,00 kn) Narudžbe slati na adresu uredništva, a novac uplatiti na žiro račun broj Naklada 500 primjeraka Izdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Tekstovi objavljeni u časopisu referiraju se u: Current Legal Theory, Tilburg, The Netherlands, ProQuest Research Library, Ann Arbor, Michigan, USA i Sociological Abstracts, San Diego, California, USA. Tisak MIT, Osijek.

3 PRAVNI VJESNIK GOD. 24 BR. 3-4, SADRŽAJ Dr. sc. Marija Pospišil Miler ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA SMRT I TJELESNE OZLJEDE PUTNIKA U UNUTARNJOJ PLOVIDBI DE LEGE LATA I DE LEGE FERRENDA... 7 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović LEGAL EDUCATION, GLOBALIZATION AND REGIONAL DEVELOPMENT: LAW AND DEVELOPMENT IN 21 ST CENTURY Doc. dr. sc. Branislav Malagurski MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE I SIGURNOST ZAPADNOG BALKANA: DOPRINOS MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA SIGURNOSTI REGIJA KOJE SE ODLIKUJU NESTABILNOŠĆU NA PRIMJERU UN, EU I NATO NA ZAPADNOM BALKANU D.Sc. Nazura Abdul Manap COMPULSORY LICENSING IN DATABASE: COMPETITON LAW ISSUES Tunjica Petrašević, mag. iur. PRAVNI ASPEKTI PREKOGRANIČNE SURADNJE U REPUBLICI HRVATSKOJ PROPISI I IZVORI ZA TRANSREGIONALNU SURADNJU Ines Jambrek, dipl. iur. MOBING PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU Vesna Vulić, prof., Manuel Delvechio, bacc. oec., doc. dr. sc. Predrag Zima ODABRANA PITANJA PRIMJENE INFORMATIČKE TEHNOLOLOGIJE U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI Dubravka Klasiček, mag. iur. CENTRALIZACIJA ILI FRAGMENTIZACIJA HRVATSKE S POSEBNIM OSVRTOM NA EUROPSKA ISKUSTVA: IZAZOVI I ZAMKE Mr. sc. Iva Olujić, dipl. iur. LUKE NA UNUTARNJIM VODAMA: PRIKAZ IMOVINSKO-PRAVNIH OBILJEŽJA S PRIJEDLOZIMA DE LEGE FERENDA Prikazi Doc. dr. sc. Rajko Odobaša JOHN KENNETH GALBRAITH: DOBRO DRUŠTVO: HUMANI PLAN Doc. dr. sc. Predrag Zima MARIO VINKOVIĆ: DJEČJI RAD U MEĐUNARODNOM, EUROPSKOM I POREDBENOM RADNOM PRAVU, TIMpress, ZAGREB, Tunjica Petrašević, mag. iur., Igor Vuletić, mag. iur. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP «ISTRAŽNJE RADNJE I POMOĆNA SREDSTVA U SUDSKIM POSTUPCIMA KROZ POVIJEST» Mario Marolin RADIONICA: PISANJE PROJEKTNIH PRIJEDLOGA PREMA STANDARDIMA EU, VUKOVAR, 20. STUDENOGA

4 4 PRAVNI VJESNIK GOD. 24 BR. 3-4, CONTENT D.Sc. Marija Pospišil Miler THE LIABILITY OF THE CARRIER FOR THE DEATH OF OR PERSONAL INJURY TO A PASSENGER IN INLAND NAVIGATION - de lege lata and de lege ferrenda... 7 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović LEGAL EDUCATION, GLOBALIZATION AND REGIONAL DEVELOPMENT: LAW AND DEVELOPMENT IN 21 ST CENTURY D.Sc. Branislav Malagurski INTERNATIONAL ORGANIZATIONS AND SECURITY OF THE WESTERN BALKANS: CONTRIBUTION OF THE INTERNATIONAL ORGANIZATIONS TO THE SECURITY OF INSTABILE REGIONS USING THE EXAMPLE OF UN, EU AND NATO IN WESTERN BALKANS D.Sc. Nazura Abdul Manap COMPULSORY LICENSING IN DATABASE: COMPETITON LAW ISSUES Tunjica Petrašević, LLB. LEGAL ASPECTS OF CROSS-BORDER COOPERATION IN THE REPUBLIC OF CROATIA - REGULATIONS AND SOURCES OF TRANS-REGIONAL COOPERATION Ines Jambrek, LLB. MOBBING PSYCHOLOGICAL ABUSE AT THE WORKPLACE Vesna Vulić, B.A., Manuel Delvechio, bacc. oec., D.Sc. Predrag Zima INFORMATION TECHNOLOGY APPLICATION IN HIGHER EDUCATION TEACHING -SELECTED ISSUES Dubravka Klasiček, LLB. CENTRALISATION OR FRAGMENTATION OF CROATIA WITH SPECIAL REFERENCE TO EUROPEAN EXPERIENCES: CHALLENGES AND SNARES M.Sc. Iva Olujić, LLB. INLAND PORTS THE SURVEY OF PROPERTY LAW FEATURES WITH SUGGESTIONS DE LEGE FERENDA Reviews D. Sc. Rajko Odobaša JOHN KENNETH GALBRAITH: THE GOOD SOCIETY: HUMAN AGENDA D.Sc. Predrag Zima MARIO VINKOVIĆ: CHILD LABOUR IN INTERNATIONAL, EUROPEAN AND COMPARATIVE LABOUR LAW, TIMpress, ZAGREB, Tunjica Petrašević, LLB. and Igor Vuletić,LLB. INTERNATIONAL SCIENTIFIC SYMPOSIUM: INVESTIGATION ACTS AND MEANS IN JUDICARY PROCEDURES THROUGHT HISTORY Mario Marolin WORKSHOP: WRITING PROJECT PROPOSALS ACCORDING TO EU STANDARDS, VUKOVAR, 20 NOVEMBER

5 PRAVNI VJESNIK GOD. 24 BR. 3-4, INHALT Dr. Iur. Marija Pospišil Miler HAFTUNG DER SPEDITEURE FÜR DEN TOD UND KÖRPERVERLETZUNGEN DER PASSAGIERE IM BINNENSCHIFFFAHRT DE LEGE LATA UNDE DE LEGE FERENDA... 7 Prof. Dr. Iur. Srećko Jelinić, Dr. Iur. Dubravka Akšamović JURISTENAUSBILDUNG, GLOBALISIERUNG UND REGIONALE ENTWICKLUNG: RECHT UND ENTWICKLUNG IM 21. JAHRHUNDERT Doz. Dr. Branislav Malagurski INTERNATIONALE ORGANISATIONEN UND SICHERHEIT DES WESTLICHEN BALKAN Dr. Nazura Abdul Manap PFLICHTLIZENZEN IN DER DATENBANK:WETTBEWERBSRECHTSFRAGEN Tunjica Petrašević, mag. Iur. RECHTLICHE ASPEKTE DER GRENZÜBERGREIFENDEN ZUSAMMENARBEIT IN DER REPUBLIK KROATIEN RECHTSVORSCHRIFTEN UND - QUELLEN DER TRANSREGIONALEN ZUSAMMENARBEIT Ines Jambrek, dipl. Iur. MOBBING PSYCHISCHE FOLTER AM ARBEITSPLATZ Prof. Vesna Vulić, Manuel Delvechio, bacc. oec., Doz. Dr. Predrag Zima ANWENDUNG DER COMPUTERTECHNOLOGIE IM HOCHSCHULUNTERRICHT: AUSGEWÄHLTE FRAGEN Dubravka Klasiček, mag. Iur. ZENTRALISIERUNG ODER FRAGMENTIERUNG KROATIENS MIT BESONDERER RÜCKSICHT AUF EUROPÄISCHE ERFAHRUNGEN (HERAUSFORDERUNGEN UND FALLEN) Mag. Iva Olujić, dipl. Iur. BINNENHÄFEN - DARSTELLUNG VON VERMÖGENSRECHTLICHEN MERKMALEN MIT DEN VORSCHLÄGEN DE LEGE FERRENDA Darstellungen Doz. Dr. Rajko Odobaša JOHN KENNETH GALBRAITH: DER GUTE GESELLSCHAFT: EIN MENSCHLICHER PLAN Doz. Dr. Predrag Zima MARIO VINKOVIĆ: KINDERARBEIT IM INTERNATIONALEN, EUROPÄISCHEN UND KOMPARATIVEN ARBEITSRECHT, TIM PRESS, ZAGREB, Tunjica Petrašević, mag. Iur. und Igor Vuletić, mag. Iur. INHUNGSHANDTERNATIONALE WISSENSCHAFTLICHE KONFERENZ UNTERSUCHUNGSHANDLUNGEN UND HILFSMITTEL IN GERICHTSVERFAHREN DURCH DIE GESCHICHTE, OSIJEK, 19. UND 20. MAI Mario Marolin EDUKATIONSWERKSTÄTTE: ENTWICKLUNG DER PROJEKTANTRÄGE NACH DEM EU-STANDARD, VUKOVAR, 20. NOVEMBER

6 6 PRAVNI VJESNIK GOD. 24 BR. 3-4, TABLE DES MATIÉRES Dr. sc. Marija Pospišil Miler LA RESPONSABILITE DU TRANSPORTEUR EN CAS DE DECES OU BLESSURE CORPORELLES DES PASSAGERS DE LA NAVIGATION INTERIEURE (BATELLERIE) - DE LEGE LATA ET DE LEGE FERENDA... 7 Dr. sc. Srećko Jelinić, Professeur Agrégé, Dr. sc. Dubravka Akšamović, Mâitre Assistant L ENSEIGNEMENT JURIDIQUE, GLOBALISATION ET DEVELOPPEMENT REGIONAL: LE DROIT ET LE DEVELOPPEMENT AU 21EME SIECLE Dr. sc. Branislav Malagurski, Chargé de Conférences LES ORGANISATIONS INTERNATIONALES ET LA SÉCURITÉ DANS L OUEST DES BALKANS Dr. sc. Nazura Abdul Manap LES LICENCES OBLIGATOIRES DANS LES BASES DE DONNEES: QUESTIONS RELATIVES AU DROIT DE LA CONCURRENCE Tunjica Petrašević, mag. iur. LES ASPECTS JURIDIQUES DE LA COOPERATION TRANSFRONTALIERE EN REPUBLIQUE DE CROATIE - REGLEMENTS ET BASES POUR LA COOPERATION TRANS-REGIONALE Ines Jambrek, dipl. iur. LE MOBING: LA MALTRAITANCE MORAE AU TRAVAIL Vesna Vulić, professeur, Manuel Delvechio, bacc. oec., dr. sc. Predrag Zima, Chargé de Conférences L APPLICATION DES TECHNOLOGIES INFORMATIQUES DANS L ENSEIGNEMENT SUPERIEUR: QUELQUES QUESTIONS Dubravka Klasiček, mag. iur CENTRALISATION OU DECENTRALISATION DE LA CROATIE: MISE EN PERSPECTIVE PAR RAPPORT AUX EXPERIENCES EUROPÉENNES (DEFIS ET PIEGES) Mr. sc. Iva Olujić, dipl. iur. LES PORTS DANS LES EAUX INTÉRIEURES: PASSAGE EN REVUE DES CARACTÉRISTIQUES DE DROIT IMMOBILIER AVEC QUELQUES PROPOSITIONS DE LEGE FERENDA Revues Dr. sc. Rajko Odobaša, Chargé de Conférences JOHN KENNETH GALBRAITH: LA BONN SOCIÉTÉ: AGENDE HUMAINE Dr. sc. Predrag Zima, Chargé de Conférences MARIO VINKOVIĆ: LE TRAVAIL D ENFANTES DANS LE DROIT DU TRAVAIL INTERNATIONAL, EUROPÉEN ET COMPARATIF Tunjica Petrašević, mag. iur. et Igor Vuletić, mag. iur. LA CONFERENCE SCIENTIFIQUE: LES ENQUÊTES LES PROCÉDURES JUDICIARES ET LES MATÉRIAUX AIDES DANS LES PROCÉDURES JUDICIARES, OSIJEK, 19. ET 20. MAI Mario Marolin COMMENT ÉCRIRE UN PROJET EUROPÉEN, VUKOVAR, 20. NOVEMBER

7 PRAVNE ZNANOSTI

8

9 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 9 Dr. sc. Marija Pospišil Miler, direktorica pravnog sektora Lošinjska plovidba-brodarstvo, d.o.o., Rijeka UDK: : Izvorni znanstveni rad ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA SMRT I TJELESNE OZLJEDE PUTNIKA U UNUTARNJOJ PLOVIDBI DE LEGE LATA I DE LEGE FERRENDA Prikaz: Ubrzo nakon donošenja Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine, započele su i rasprave u okviru Europske zajednice o provedbi i proširenju primjene Konvencije na domaće prijevoze (kabotaža), ali i na prijevoze putnika u unutarnjoj plovidbi, na što su pojedine države imale značajne zamjerke ukazujući na brojne pravne i ekonomske učinake do kojih će doći stupanjem na snagu Atenske konvencije iz godine. U cilju ubrzanja stupanja na snagu Konvencije iz godine u okviru EU na pomorski prijevoz putnika, najnovijim Dogovorom iz prosinca godine o Prijedlogu Uredbe za provedbu Atenske konvencije iz godine, odustalo se od njezine primjene na prijevoze u unutarnjoj plovidbi. Imajući u vidu činjenicu, da se u Republici Hrvatskoj odredbe Pomorskog zakonika primjenjuju i na prijevoze u unutarnjoj plovidbi, ovim se člankom želi upozoriti, da će, u slučaju eventualne ratifikacije Atenske konvencije iz godine od strane RH i unošenjem njezinih odredbi u Pomorski zakonik RH, doći do automatske primjene odredaba Atenske konvencije iz godine i na prijevoze u unutarnjoj plovidbi, bez obzira što to ne bi bila obveza prema Uredbi EU. Iz tih razloga, bilo bi uputno posebnim zakonom urediti prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi, kako bi se izbjegla situacija da se u Republici Hrvatskoj, Atenska konvencija iz godine primjenjuje i na unutarnju plovidbu i prije nego se postigne dogovor za njezinu obveznu primjenu u državama EU. Ključne riječi: prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi, odgovornost prijevoznika, obvezno osiguranje. 1. Uvod Svijest o značenju međunarodnih riječnih tokova i važnosti slobode plovidbe europskim međunarodnim rijekama, razvila se već krajem 18. i početkom 19. stoljeća kada je sloboda plovidbe rijekama proklamirana u Završnom aktu ugovora zaključenih na Kongresu u Beču godine. 1 Osim prvog pokušaja kodifikacije modernog javnog prava plovidbe međunarodnim rijeka- 1 Po završetku Napoleonskih ratova, na Kongresu održanom u Beču godine, na temelju članka 5. Ugovora o miru zaključenom u Parizu godine, donesen je niz pravnih akata od čega članci Završnog akta i njegovi aneksi: Aneks XVI A (u kojem su reproducirani članci ), Aneks XVI B (posebne odredbe koje se odnose na plovidbu rijekom Rajnom), Aneks XVI C (Posebne odredbe za plovidbu rijekama Neckar, Main, Moselle, Meuse i Scheldt), s kasnije dodanim aneksima i za druge europske rijeke, čine prvi pokušaj kodifikacije prava za područje riječne plvidbe, i sa tada ustanovljenim načelom slobode plovidbe na međunarodnim rijekama, predstavljaju prekretnicu u povijesti, i početak modernog međunarodnog javnog prava plovidbe međunarodnim rijekama. Vidi u: The integration of European Waterways, 10 September 2004., str posjećena

10 10 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda ma, Završni akt iz Beča temelj je i osnutka Centralne komisije za plovidbu Rajnom (CCNR) koja danas ima odlučujuću ulogu u rješavanju svih pitanja vezanih za plovidbu, očuvanja i ekonomskog prosperiteta plovidbe Rajnom, kao i značajnu ulogu u kreiranju propisa unutarnje plovidbe općenito. 2 Od preko km riječnih tokova i kanala koji presijecaju Europu, rijeka Rajna 3 je bez sumnje najvažniji riječni tok zapadnog dijela Europe, a sloboda plovidbe rijekom Rajnom zasniva se još na Konvenciji iz Manhaima iz godine kako je izmijenjena Konvencijom donesenom u Strassbourgu godine. 4 U centralnom dijelu Europe, najznačajnija rijeka je svakako rijeka Dunav, 5 za koju je slično kao i za rijeku Rajnu, osnovana posebna Dunavska komisija radi osiguravanja adekvatnih uvjeta plovidbe Dunavom, 6 a slobodu plovidbe Dunavom još uvijek regulira Konvencija iz godine, izmijenjena Dodatnim protokolom iz godine. 7 U novije vrijeme, osim razvoja plovidbe Dunavom, sve je više u fokusu pažnje i zaštita okoliša. 8 Rajna i Dunav, dvije izuzetno važne rijeke za unutarnju plovidbu, od godine međusobno su povezane kanalom Maina - Dunav. Na promicanju značenja razvoja unutarnje plovidbe na međunarodnoj razini, u posljednje vrijeme radi sve veći broj međunarodnih tijela i komisija 9 na različitim međunarodnim konferen- 2 Central Commission for Navigation on the Rhine (Commission Centrale pour la Navigation du Rhin), CCNR, od sa sjedištem u Mainzu, od u Mannheimu, a od godine u Strassbourgu. - posjećena Rijeka Rajna km duga, s bazenom koji joj gravitira i pokriva kvadratnih kilometara, plovna u čitavom svom dijelu za brodove preko tona od Rheinfeldena u Švicarskoj do ušča u more. Podaci prema: Proposal of of the Commission for a Directive of the European Parliament and the Council in regard of harmonized River Traffic Information Services on inlend Waterways in the Community, COM(2004) Convention of Strassbourg of 20 November 1963, revidirala je Konvenciju iz Mannheima od 17. listopada godine, (koja je zamijenila Konvenciju iz Mainza iz godine), a stranke Konvencije iz Strassbourga su Belgija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Švicarska, posjećena Dunav, dug km sa pripadajućim bazenom od kvadratnih kilometara, druga po veličini rijeka u Europi (iza Volge), Aaron, T. Wolf and Joshua T. Newton, Case Study of Transboundary Dispute Resolution: The Environmental program for the Danube River, str. 1, - posjećena Danube Commission (DC), osnovana još godine Pariškim mirom nakon Krimskog rata. ENGLISH/SUMMARY/htm - posjećena Convention of Belgrade (BDC) of 18 August 1948, (zamijenila je raniju Konvenciju zaključenu u Parizu 23. srpnja godine), a države potpisnice, nakon usvajanja Dodatnog protokola od godine po kojem su stranke Konvencije postale i Hrvatska i Njemačka, još su i sljedeće države: Austrija, Bugarska, Mađarska, Moldavija, Slovačka, Rumunjska, Rusija, Ukrajina i Srbija. Tekst Konvencije iz godine i Protokola iz godine na engleskom: intl=us&1p=fr_en&trurl=http%3 posjećena ; Zakon o potvrđivanju Dodatnog protkola iz godine Konvenciji iz NN-MU br. 13/98. od Joint Statement on Guiding Principles for the Development of Inland Navigation and Environmental Protection in the Danube River Basin, 2007; pdf - posjećena Npr. United Nations Economic Commission for Europe (UNECE), osnovana u Genevi, radi promicanja ekonomske suradnje među svojim članicama kojih ima 56, ECMT- European Conference of Ministers of Transport, osnovan Protokolom potpisanim u Bruxellesu godine radi kreiranja integriranog transportnog sistema, ekonomski prihvatljivog, a na visokim stndardima očuvanja okoliša i sigurnosti. Od svibnja godine (na sjednici održanoj u Dublinu svibnja 2006), transformirao se u International Transport Forum kako bi proširio djelovanje. - posjećena

11 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 11 cijama i seminarima, 10 ne samo iz razloga ekonomičnosti, jer brodovi troše manje energije nego cestovna i željeznička transportna sredstva, nego i zbog smanjenja zakrčenosti na cestama i željeznici i manjeg onečišćenja okoliša. 11 Stoga svakako treba spomenuti Europski ugovor o glavnim unutarnjim plovnim putevima od međunarodnog značaja (AGN), 12 koji je donesen upravo radi bolje valorizacije plovidbe unutarnjim vodama kao i Okvirni sporazum o slivu rijeke Save, posebno značajnom za Hrvatsku Međunarodno-pravno uređenje unutarnje plovidbe Naglim razvojem unutarnje plovidbe, povećava se i potreba ujednačavanja propisa na međunarodnoj razini pa je donesen niz konvencija i sporazuma za regulaciju unutarnje plovidbe koji bi trebali pridonijeti unifikaciji prava unutarnje plovidbe, a među njima su npr.: Konvencija o ujednačavanju određenih pravila o sudarima u unutarnjoj plovidbi iz godine, 14 Konvencija o upisu brodova unutarnje plovidbe iz godine, 15 Konvencija o baždarenju brodova unutarnje plovidbe iz godine, 16 Budimpeštanska konvencija o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima iz (CMNI), 17 Konvencija o ograničenju odgovornosti vlasnika brodova u unutarnjoj plovidbi iz (CLN) i Protokol iz Konvenciji iz 1973, 18 Konvencija o ugovoru 10 Tako je npr. Roterdamskom deklaracijom potpisanom od strane predstavnika vlada europskih zemalja na Paneuropskoj konferenciji o prijevozu na unutarnjim plovnim putevima, iskazan sveopći interes za rast prijevoza unutarnjim vodama povećanjem udjela i preferiranjem prijevoza roba unutarnjim plovnim putevima. Horvat, Ladislav, Pravo unutarnje plovidbe, Zagreb, str. 124.; Accelerating Pan-European Co-operation towards a free and strong Inland Waterway Transport Declaration adopted by the Rotterdam Conference, September 2001, - posjećena ; Seminar: The Inland Waterways of Tomorrow on the European Continent, Paris, 30 January 2002; European Conference of Ministers of Transport (ECMT): Strengtening Inland Waterway Transport, , Inland Navigation: A Key Element of the Future, Pan-European Transport System - Declaration adopted by the Bucharest Conference, September 2006, ECE-TRANS-SC e,pdf posjećena ; 11 White Paper on Trends in and Development of Inland Navigation and its Infrastructure, Geneva, October 1995., TRANS/SC.3/138; -posjećena European Agreement on Main Inland Waterways of International Importance (AGN), Geneva, 19 January 1996., stupio na snagu , a danas su stranake ugovora sljedećih 15 država: Bosna i Hercgovina, Bugarska, Bjelorusija, Hrvatska, Češka, Mađarska, Italija, Litva, Luksemburg, Moldavia, Nizozemska, Rumunjska, Rusija, Slovačka i Švicarska. trans/conventn/legalinst_06_tinf_agn.html - psjećena Framework Agreement on the Sava River Basin potpisan u Kranjskoj Gori, , a stupio na snagu 29. prosinca Hrvatska je ratificirala sporazum Zakonom o potvrđivanju Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save, NN-MU 14/03 od , a države članice sporazuma su Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija i SR Jugoslavija. Sporazumom se osniva i Savska komisija sa sjedištem u Zagrebu, a konstituirajuća sjednica održana je lipnja Convention relating to the unification of certain rules concerning collisions in inland navigation, Geneva, 15 March 1960., stupila na snagu Ukupno 13 država stranaka. posjećena Convention on the registration of inland navigation vessels, Geneva, 25 January 1965., stupila na snagu Ukupno 9 država stranaka (uključujući i Hrvatsku). Prema: Status on 27 January 2009, - posjećena (u daljnjem tekstu Status ) 16 Convention on the measurement of inland navigation vessels Geneva, 15 February 1966., stupila na snagu Ukupno 16 država stranaka. Prema: Status Budapest Convention on the Contract for the Carriage of Goods by Inland Waterway (CMNI), 22 June 2001., stupila na snagi Ukupno 13 država stranaka Konvencije (među kojima i Hrvatska), Prema: UNECE Transport Division Legal instruments in the field of Inland Water Transport - posjećena ; Zakon o potvrđivanju Budimpeštanske konvencije o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putevima (CMNI), NN-MU 10/2004 od i Objava o stupanju na snagu NN-MU 2/2005 od Convention relating to the limitation of the liability of owners of inland navigation vessels, Geneva, 1 March 1973, (CLN) and Protocol 1978 to the Convention 1973, Geneva 5 July 1978., još nisu stupili na snagu jedina država stranka Konvencije je Rusija, a Protokol još nije ratificirala niti jedna država.

12 12 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage unutarnjim plovnim putom iz (CVN) i njzin Protokol iz 1978, 19 te Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasne robe unutarnjim plovnim putovima iz (ADN). 20 Međutim, kako je navedeno, Konvencije unutarnje plovidbe nisu široko prihvaćene, pa ih većina još nije stupila na snagu Pravno uređenje unutarnje plovidbe u RH U Republici Hrvatskoj je unutarnja plovidba regulirana također nizom zakonskih i podzakonskih akata. 21 Međutim za pitanje ugovora o prijevozu u unutarnjoj plovidbi, danas je na snazi Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda, (ZPLUV) 22 čijim stupanjem na snagu je prestao važiti Zakon o plovidbi unutarnjim vodama (ZPUV). 23 U bivšoj državi unutarnja plovidba i ugovori o prijevozu bili su regulirani zajedno s pomorskom plovidbom u Zakonu o pomorskoj i unutarnjoj plovidbi (ZPUP), 24 čije odredbe su bile na snazi sve do donošenja novog Pomorskog zakonika iz godine. 25 ZPUP je regulirao i pomorsku i unutarnju plovidbu, međutim, određeni slučajevi, koji su bili specifični za unutarnju plovidbu, bili su regulirani na drugačiji način posebnim odredbama ZPUP-a. ZPLUV, za pitanja koja nisu uređena tim Zakonom, jednom općenitom odredbom upućuje na odgovarajuću primjenu Pomorskog zakonika, 26 pri čemu ne navodi poglavlja PZ-a koja će se primijeniti, kao što je to činio raniji ZPUV, 27 radi čega je u nekim pitanjima dolazilo do pravnih praznina. U odnosu na ugovore u domaćem prijevozu, odredba članka 181. ZPLUV-a upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi Budimpeštanske konvencije (CMNI) o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima koju je, kao što je već navedeno, Republika Hrvatska ratificirala i koja je stupila na snagu godine od kojeg datuma obvezuje Republiku Hrvatsku u odnosu na međunarodne prijevoze robe koji su regulirani tom Konvencijom. Međutim, iako odredba ZPLUV-a općenito upućuje na primjenu Konvencije u odnosu na ugovore u domaćem prijevozu, s obzirom da Budimpeštanska konvencija regulira samo ugovor o prijevozu robe, a ne i putnika, po prirodi stvari upućivanje se može odnositi samo na pitanja ugovora o prijevozu robe u domaćem prijevozu. Treba istaći da je time na vrlo jednostavan i praktičan način ugovor o prijevozu robe u domaćem prometu usklađen s međunarodnom Konvencijom na snazi, a koja i sama 19 Convention on the contract for the international carriage of passengers and luggage by inland waterway (CVN), Geneva, 6 February 1976 and Protocol 1978 to the Convention 1976, Geneva 5 July 1978, još nisu stupili na snagu jedina država stranka Konvencije je Rusija, a Protokol još nije ratificirala niti jedna država. Zanimljivo je spomenuti da je u očekivanju brzog donošenja i stupanja na snagu ove Konvencije kod nas napravljen prijevod već i samog Nacrta CVN konvencije. Vidi: Filipović, Velimir, Prijevod Nacrta Konvencije o ugovoru u međunarodnom prijevozu putnika i prtljage u riječnoj plovidbi (CVN), UPPPK, (1975), 68, str European Agreement concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Inland Waterways (ADN), Geneva, 26 May 2000., stupio na snagu 29. veljače na dan 27. siječnja ukupno 10 država stranaka Sporazuma, Prema: UNECE Transport Agreements/and Conventions Status at 27 January posjećena Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture: Pregled zakonskih i podzakonskih akata: posjećena ZPLUV objavljen u: NN 109/07 od 24. listopada 2007., Ispravak u: NN 132/07 od ZPUV objavljen u: NN 19/98, 151/03 i 136/ ZPUP objavljen u: Sl. SFRJ 22/77, stupio na snagu , preuzet u pravo RH Zakonom o preuzimanju NN53/ PZ iz objavljen u: NN 17/94, 74/94, 43/96, stupio na snagu U članku 1. stavak (2) ZPLUV-a, upućuje se na primjenu Pomorskog zakonika, a to je PZ iz godine (NN 181/04.) od , koji je stupio na snagu Grabovac, Ivo, Prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi u Republici Hrvatskoj de lege lata i de lege ferenda, Pravo i porezi, 15 (2006), 9, str ; Grabovac, Ivo, Prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda, Split, Književni krug, 2007.

13 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 13 predviđa takvu mogućnost. 28 Stoga, sve što vrijedi u odnosu na međunarodni prijevoz robe u unutarnjoj plovidbi, uključujući i pitanje odgovornosti za gubitak, oštećenje i zakašnjenje robe, kao i ograničenje odgovornosti prijevoznika, odnosi se i na ugovor o prijevozu robe u domaćem prometu. Tako će prijevoznik i u međunarodnom i u domaćem prijevozu robe odgovarati za gubitak, oštećenje i zakašnjenje u isporuci robe ako ne dokaže da je šteta nastala zbog okolnosti koje pažljivi prijevoznik nije mogao spriječiti i posljedice kojih nije mogao izbjeći, 29 a može i ograničiti svoju odgovornost za gubitak i oštećenje tereta na iznos od 666,67 SDR po jedinici tereta ili 2 SDR po kilogramu, prema tome što je više, odnosno do iznosa od 1500 SDR za kontejner bez robe i još do SDR za teret u kontejneru ako u prijevoznoj ispravi nije naveden broj jedinica tereta u kontejneru. Za zakašnjenje u isporuci robe prijevoznik odgovara do svote vrijednosti vozarine, ali ne više od iznosa koji bi se primijenio kod potpunog gubitka. 30 Međutim, u odnosu na ugovor o prijevozu putnika ZPLUV ima samo odredbu kojom utvrđuje da se i prijevoz putnika unutarnjim vodnim putovima obavlja kao komercijalni prijevoz ili prijevoz za osobne potrebe, 31 te da se i u domaćem i međunarodnom prijevozu primjenjuje načelo slobode ugovaranja prijevoza i definiranja prijevozničkih cijena. 32 Zakon ne predviđa niti jednu odredbu u odnosu na odgovornost za smrt i tjelesne ozljede ili zakašnjenje u prijevozu putnika, kao ni u odnosu na gubitak, oštećenje ili zakašnjenje u predaji prtljage, a kako za sva pitanja koja nisu uređena Zakonom, upućuje na primjenu Pomorskog zakonika, to će se prema tome i na odgovornost prijevoznika unutarnje plovidbe za smrt i tjelesne ozljede, te zakašnjenje u prijevozu putnika kao i za gubitak, oštećenje ili zakašnjenje u predaji prtljage, primijeniti odredbe Pomorskog zakonika koje se odnose na odgovornost pomorskog prijevoznika Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi S obzirom da se na odgovornost prijevoznika unutarnje plovidbe za smrt i tjelesne ozljede putnika kao i za gubitak, oštećenje ili zakašnjenje u predaji prtljage primijenjuju odredbe Pomorskog zakonika koje se odnose na odgovornost pomorskog prijevoznika, treba istaknuti da su odredbe Pomorskog zakonika o prijevozu putnika i njihove prtljage usklađene s Atenskom konvencijom o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine 34 i njezinim Protokolima 28 Članak 31. t. (a) CMNI Konvencije prepušta državama da odrede da li će odredbe Konvencije primijeniti i na domaće prijevoze. 29 Članak 16. st. (1) CMNI Konvencije. Iako u domaćoj pravnoj literaturi postoje različita tumačenja ove odredbe u pogledu temelja odgovornosti, priklanjamo se mišljenju da se ovdje radi o odgovornosti na temelju pretpostavljene krivnje. Tako: Grabovac, Ivo, Plovidbeno pravo Republike Hrvatske, Split, Književni krug, 2003., str ; Grabovac, Ivo, Odgovornost prijevoznika u Konvenciji o ugovoru o prijevozu stvari u unutarnjoj plovidbi usporedna raščlamba, Hrvatska pravna revija, Zagreb, veljača 2001., str ; Marin, Jasenko, Ugovorna odgovornost prijevoznika u unutarnjoj plovidbi, Zbornik Pravnog fakulteta, Zagreb, 56 (2006), 4, str , str ; Suprotno tome, da se radi o objektivnoj odgovornosti prijevoznika: Polić, Vesna, Budimpeštanska konvencija o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima (CMNI), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 54 (2004), 2, str , str Članak 20. CMNI konvencije. 31 Za razliku od ranijeg ZPUV iz godine koji je u odredbi članka 134. predviđao da se prijevoz putnika (i stvari) obavlja kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe u untarnjem ili međunarodnom prometu. 32 Članak 177. odnosno 180. ZPLUV. 33 Prijevoz putnika reguliran je odredbama čl PZ-a iz Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, Atena 13. prosinca godine (u daljnjem tekstu: Atenska konvencija iz 1974.), stupila je na snagu 28. travnja godine, a obvezuje sljedeće države: Albanija, Argentina, Bahami, Barbados, Belgija, Dominikanska Republika, Egipat, Ekvatorijalna Gvineja, Estonija, Grčka, Gruzija, Gvajana, Hrvatska, Irska, Jemen, Jordan, Kina, Latvija, Liberija, Luksemburg, Maldivija, Maršalski Otoci, Nigerija, Poljska, Ruska Federacija, St. Kitts & Nevis, Španjolska, Švicarska, Tonga, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina, Vanuatu, i Hong Kong i Makao kao pridruženi članovi. Status of

14 14 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda iz i Temelj odgovornosti prijevoznika za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika, za oštećenje, manjak ili gubitak prtljage, te za zakašnjenje u predaji prtljage prema Pomorskom zakoniku je krivnja prijevoznika. Princip odgovornosti prijevoznika preuzet je iz Atenske konvencije iz godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, 37 koju je RH ratificirala zajedno s njezinim Protokolima iz i godine. 38 Iz teksta Zakonika slijedi da je temelj odgovornosti prijevoznika dokazana krivnja prijevoznika i osoba koje za njega rade, pa osoba koja traži naknadu štete mora dokazati krivnju prijevoznika ili osoba za koje on odgovara, 39 kao i činjenicu da se događaj koji je prouzročio štetu dogodio u tijeku prijevoza te visinu štete, što je također preuzeto iz Atenske Konvencije iz godine. Međutim, prijevoznik će odgovarati temeljem pretpostavljene krivnje, dok se ne dokaže suprotno, ako je do štete došlo neposredno ili posredno uslijed brodoloma, sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili mana broda, 40 u kojem je slučaju, teret dokaza da za štetu nije kriv, na prijevozniku. Da bi se oslobodio odgovornosti, prijevoznik mora dokazati da su on i osobe za koje on odgovara upotrijebili dužnu pažnju da se šteta izbjegne, ili mora dokazati uzrok štete iz kojeg proizlazi da se ne radi o njegovoj krivnji. Treba naglasiti da Pomorski zakonik nema izričitih odredbi kojima bi utvrdio koje štete je prijevoznik dužan nadoknaditi za slučaj smrti i tjelesne ozljede putnika pa će u tom pogledu biti relevantni propisi općeg obveznog prava i to odnosne odredbe ZOO-a 41 prema kojima, u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja, oštećenik ima pravo na materijalne i nematerijalne štete pri čemu se posebno uređuju materijalne štete u slučaju smrti, a posebno u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. 42 Iz navedenog slijedi da će za smrt i tjelesne ozljede putnika, i prijevoznik u unutarnjoj plovidbi odgovarati na temelju dokazane krivnje osim kad je uzrok brodolom, sudar, nasukanje, eksplozija, požar ili mana broda, kad će odgovarati temeljem pretpostavljene krivnje. Jednako tako, prijevoznik u unutarnjoj plovidbi odgovarao bi i prema odredbi članka 5. CVN konvencije da je stupila na snagu, za razliku od odgovornosti prijevoznika u drugim granama prijevoza. Tako u Conventions , - posjećena Objavljena u: NN-MU, br. 2/1997, str. 63. Prijevod: Grabovac, Ivo, Konvencije pomorskog imovinskog prava s komentarom, Split, (u daljnjem tekstu: Grabovac, 1986.), str Protokol Atenskoj konvenciji iz o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, London 19. studeni godine (u daljnjem tekstu: Protokol iz 1976.), stupio na snagu 10. travnja 1989., a obvezuje sljedeće države: Albania, Argentina, Bahami, Barbados, Belgija, Dominikanska Republika, Estonija, Grčka, Gruzija, Hrvatska, Irska, Jemen, Kina, Latvija, Liberija, Luksemburg, Maršalski Otoci, Poljska, Ruska Federacija, Španjolska, Švicarska, Tonga, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ukrajina, Vanuatu, i Hong Kong i Makao kao pridruženi članovi. Status of Conventions ; Prijevod: Grabovac, 1986., str. 183; Objavljen u: NN-MU 2/1997., str Protokol za izmjenu Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine, London 29. ožujka godine (u daljnjem tekstu: Protokol iz 1990.), prihvatile su: Albanija, Egipat, Hrvatska, Luksemburg, Španjolska i Tonga. Status of Conventions, ; Protokol i prijevod objavljeni u: NN-MU 2/1997., str Čl. 3. st. 1. Atenske konvencije iz godine. 38 Zakon o potvrđivanju Atenske konvencije iz godine i njezinih Protokola iz i godine (NN-MU 2/97.). 39 Tako i: Grabovac, Ivo, Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i pomorski zakonik, Split, Književni krug, 2005., str. 180, (u daljnjem tekstu: Grabovac, 2005.). 40 Princip pretpostavljene krivnje za slučaj štete do koje dođe uslijed pomorske nezgode iz čl st. (1) Zakonika, a odgovara čl st. (1) PZ 1994., zasniva se na odredbi čl. 3. st. (3). Atenske konvencije iz godine. 41 Zakon o obveznim odnosima (NN35/2005) stupio na snagu (ZOO 05). Pobliže o tme: Marin, Jasenko, Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem, Zagreb, 2005., (u daljnjem tekstu Marin, 2005.), str. 15. i O tome podrobnije: Gordana, Gasparini, Naknada materijalne i nematerijalne štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja člana posade broda, Zbornik radova Odgovornost brodara za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade, osiguranje i naknada štete, Split, prosinac 1997., str , (u daljnjem tekstu: Gasparini, 1997.).

15 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 15 kopnenom prijevozu, prema Konvenciji o ugovorima o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage cestama (CVR) 43 i prema Konvenciji o međunarodnom prijevozu željeznicom (COTIF) Dodatak A (CIV) koji se odnosi na prijevoz putnika željeznicom, a kako je izmijenjen Protokolom iz Vilniusa 1999, 44 prijevoznik odgovara temeljem objektivne odgovornosti. Isto tako i po Konvenciji o ujednačavanju nekih pravila za međunarodni prijevoz zrakom (Montrealska konvencija iz 1999.), 45 kojom je za štete zbog smrti i tjelesnih ozljeda putnika uveden dvostupanjski sustav odgovornosti, prijevoznik odgovara temeljem objektivne odgovornosti do SDR, dok iznad tog iznosa odgovara na temelju pretpostavljene krivnje neograničeno. Čini se logičnim, međutim, da CVN konvencija za prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi prati rješenja iz Atenske konvencije za pomorske prijevoze, pogotovo što je i donesena svega 2 godine nakon donošenja Atenske konvencije iz godine. Prijevoznik će moći ograničiti odgovornost na iznos od SDR, koji iznos je utvrđen u Pomorskom zakoniku prema Protokolu iz godine Atenskoj konvenciji iz godine. 46 Tako se ovim povišenjem iznosa ograničenja odgovornosti, Hrvatska svrstala u krug zemalja koje su internim pravom za prijevoznike pod svojom jurisdikcijom, uključujući ovdje i prijevoznike unutarnje plovidbe jer se na njih primjenjuju odredbe Pomorskog zakonika, povisile iznose ograničenja odgovornosti u odnosu na one iz Atenske konvencije iz godine kako je izmijenjena Protokolom iz godine od SDR, 47 koji se općenito smatraju preniskim, ali koji su još uvijek na snazi na međunarodnoj razini. Prema članku 7. CVN konvencije, da je ta Konvencija stupila na snagu, prijevoznik unutarnje plovidbe bi za štete zbog smrti i tjelesnih ozljeda putnika mogao ograničiti svoju odgovornost do iznosa od zlatnih franaka po putniku, ali bez troškova i kamata koji se nadoknađuju povrh iznosa štete, jer Protokol iz godine koji predviđa odgovornost od 66,667 SDR također još nije stupio na snagu. Izračun iznosa ograničenja odgovornosti temeljem zlatnih franaka prema članku 14. CVN konvencije, 48 međutim, pokazuje da se danas u slučaju primjene ove Konvencije, prijevoznik praktično niti ne bi mogao koristiti institutom ograničenja odgovornosti s ob- 43 Convention relative au contrat de transport international de voyageurs et de bagages par route (CVR), zaključena u Ženevi 1. ožujka godine, a ratificirala ju je bivša država (SL SFRJ-MU br. 8/77). Konvencija je stupila na snagu tek godine kad je postigla 5 ratifikacija koliko se tražilo za njeno stupanje na snagu, a Hrvatska je ratificirala Konvenciju pa je danas jedna od 8 država stranaka Konvencije uz: Bosnu i Hercegovinu, Slovačku, Latviju, Češku, Srbiju i Ukrajinu. org/transconventn/agreem_cp.html - posjećena O tome opširnije: Radionov, Nikoleta, Odgovornost prijevoznika za putnike i prtljagu u kopnenom prijevozu, Vladavina prava br.2 (2000), str , str. 8; Tekst konvencije: org/trans/conventn/cvr_e.pdf - posjećena Protocol of 3 june 1999 (Protocol of Vilnius) for the Modification of the Convention concerning International Carriage by Rail (COTIF) of 9 May 1980 (1999 Protocol), koji sadrži dodatak A (CIV 99 ) koji uređuje odnose iz ugovora o prijevozu putnika - stupio je na snagu , a Hrvatska je ratificirala Protokol NN-MU br. 12/2000 od Convention for the Unification of Certain Rules for International Carriage by Air (Montreal 28 May 1999). Konvencija je stupila na snagu 4. studenog godine, a Hrvatska je donijela Zakon o potvrđivanju Montrealske konvencije iz godine dana 3. listopada godine objavljen u NN MU br. 9/2007, od , s tim da je izjava o ratifikaciji podnsena 23. siječnja godine pa je Konvencija za Hrvatsku stupila na snagu 60. dana od polaganja izjave tj. 23. ožujka godine. icao/en/leb/treaty.htm - posjećena ; Objava i stupanje na snagu za Hrvatsku NN-MU 1/2008 od Treba naglasiti da Protokol iz godine Atenskoj konvenciji iz godine još nije stupio na snagu jer ga je prihvatilo samo 6 država, a prema st. 1. članka 5. Protokola, predviđeno je da je za njegovo stupanje na snagu potrebno deset ratifikacija. 47 Protokolom iz kao jedinica ograničenja odgovornosti prijevoznika uvedeno je Posebno pravo vučenja Special Drawing Rights (SDR) koju utvrđuje Međunarodni monetarni fond prema korpi valuta koja se u početku sastojala od 16 valuta. Od godine broj valuta u korpi smanjen je na 5, a utvrđuje ih Međunarodni monetarni fond svakih 5 godina kao i njihove omjere koji se uzimaju prilikom izračuna. Aktualna vrijednost na dan 24. travnja, godine: 1SDR= US$ odnosno 1US$= SDR. Pobliže o tome: posjećena Vidi i: Filipović, Velimir, Zlatna klauzula iz međunarodnih saobraćajnih konvencija u svjetlu novih monetarnih promjena, Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja, (1974), 64, str Prema članku 14. CVN konvencije 1 franak iznosi 10/31 grama zlata tj. 0,322 grama, čistoće 900, a cijena zlata u eurima je na svjetskoj burzi (vidi: - posjećena ) za 1 gram = 18,67 eura, pa bi prema tome ograničenje odgovornosti iznosilo X 0,322 X 18,67 = 1, eura.

16 16 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda zirom na iznos ograničenja koji se dobije izračunom iz zlatnih franaka, pa bi se u praksi zapravo radilo o neograničenoj odgovornosti prijevoznika. 49 To znači da je iznos ograničenja odgovornosti utvrđen Pomorskim zakonikom, iako viši u odnosu na Atensku konvenciju iz godine koja je još uvijek na snazi, u ovom trenutku povoljniji za prijevoznike unutarnje plovibe od iznosa koji bi se primijenio da je međunarodno na snazi CVN konvencija o prijevozu putnika unutarnjim vodama. Ako se iznos ograničenja odgovornosti usporedi s drugim granama prijevoza, utvrdili bi da bi u cestovnom prijevozu (obzirom da ni CVR protokol koji predviđa ograničenje u iznosu od 83,333 SDR, nije stupio na snagu), iznosi ograničenja odgovornosti bili još i viši jer CVR konvencija predviđa iznos od franaka, dok bi prema CIV 99 u željezničkom prijevozu, iznos ograničenja odgovornosti bio SDR, koliko je sada i u Pomorskom zakoniku. U odnosu na štete zbog zakašnjenja putnika treba istaći da prema Pomorskom zakoniku prijevoznik odgovara samo za zakašnjenje u predaji prtljage, a ne i za zakašnjenje putnika, 50 pa slijedom toga ni prijevoznik unutarnje plovidbe ne bi odgovarao za zakašnjenje u prijevozu putnika s obzirom da se za sve ono što nije uređeno ZPLUV-om, upćuje na primjenu PZ-a, a za usporedbu s ostalim granama prijevoza gdje prijevoznik odgovara za zakašnjenje i u prijevozu putnika. Tako zračni prijevoznik odgovara za zakašnjenje u prijevozu putnika temeljem pretpostavljene krivnje, a svoju odgovornost može ograničiti na iznos od SDR. U prijevozu željeznicom, Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (ZPŽ), 51 predviđa odgovornost prijevoznika za zakašnjenje u prijevozu putnika na temelju pretpostavljene kvalificirane krivnje prijevoznika, a prijevoznik će se moći koristiti ograničenjem odgovornosti do iznosa dvostruke prevoznine ako do kašnjenja nije došlo njegovom kvalificiranom krivnjom. 52 Kod cestovnog prijevoza, na koji se primjenjuju opći propisi, jer prilikom preuzimanja zakona bivše države, kojom prilikom su preuzeti i zakoni transportnog prava u svim drugim granama prijevoza, zakon koji regulira ugovore o cestovnom prijevozu nije preuzet, 53 prijevoznik odgovara za štetu zbog zakašnjenja, osim ako do zakašnjenja nije došlo iz razloga koji se nije mogao otkloniti ni pažnjom do- 49 Zanimljivo je napomenuti da CVN konvencija nije stupila na snagu upravo iz razloga jer su se iznosi ograničenja odgovornosti smatrali preniskima, a danas bi iznosi iz te Konvencije da je na snazi, daleko nadmašili iznose Atenske konvencije iz i njezinih Protokola iz i Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda na dan godine 1SDR iznosio je US$ pa bi SDR bio ekvivalent od ,5 US$, dakle znatno manje nego zlatnih franaka. (vidi obračun iz prethodne bilješke). 50 Argumenti za ovaj stav proizlaze iz odredbe čl Pomorskog zakonika koji govori u prilog isključenja odgovornosti za zakašnjenje u prijevozu putnika jer je u njoj navedeno da prijevoznik odgovara samo za zakašnjenje u predaji prtljage, a ne i za neko drugo zakašnjenje. Tako i: Jakaša, Branko,Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Knjiga III., Ugovori o iskorištavanju brodova, Svezak 3, Zagreb, (u daljnjem tekstu: Jakaša, 1984.), str. 51.; Triva, Siniša i dr., Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi s napomenama i komentarskim bilješkama, Narodne novine, Zagreb, (u daljnjem tekstu: Triva, 1980.), str. 258.;, Grabovac, Ivo, Odgovornost prijevoznika, Split, 1989., str Neki autori smatraju suprotno, vidi: Marin, Jasenko, ugovorna odgovornost prijevoznika u unutarnjoj plovidbi, Zbornik PFZ 56 (2006), 4, str , str Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (ZPŽ) NN 87/96 od Ta odredba ukazuje se nelogičnom jer prema st. 1. istog članka 18., prijevoznik niti ne odgovara ako mu se ne može pripisati kvalificirana krivnja. Stoga je nelogično da ako prijevoznik ne dokaže da nije kvalificirano kriv, odgovara neograničeno i mora platiti puni iznos štete, ali ako dokaže da nije kvalificirano kriv, neće uopće odgovarati. Vidi i: Grabovac, Ivo, Prijevozno ugovorno pravo Republike Hrvatske, Split, Knjižvni krug, str. 142 i 143.; Grabovac Ivo, Temelj odgovornosti u prometnom pravu, Split, Književni krug, str. 96. i Nije poznato da li je Zakon o ugovorima u cestovnom prijevozu (ZPC) izostavljen iz popisa zakona koji se preuzimaju sasvim slučajno, nečijom greškom, ili je za to postojao neki drugi razlog. Podrobnije o tome: Filipović, Velimir, Zašto je Republika Hrvatska ostala bez Zakona koji regulira ugovore o prijevozu u cestovnom prometu, Privreda i pravo, 30 (1991), 11-12, str , (u daljnjem tekstu: Filipović, 1991.); Radionov, Nikoleta, Ograničenje odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu stvari, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 48 (1998), 3, str , str. 328.

17 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 17 brog stručnjaka. Cestovni prijevoznik, u pravilu može ograničiti odgovornost, međutim, ZOO 05 ne utvrđuje iznos ograničenja, pa u nedostatku posebnog Zakona, trebala bi se primijeniti CVR konvencija, koja, međutim, ne predviđa odgovornost za zakašnjenje pa ne predviđa niti iznos ograničenja odgovornosti. Radi potpunosti, treba spomenuti da će prijevoznik u unutarnjoj plovidbi odgovarati za gubitak, oštećenje i zakašnjenje u predaji prtljage u skladu s odnosnim odredbama Pomorskog zakonika pa će za gubitak ili oštećenje ručne prtljage prijevoznik odgovarati temeljem dokazane krivnje, osim ako je do gubitka ili oštećenja došlo uslijed brodoloma, nasukanja, sudara, eksplozije požara ili mane broda kada će odgovarati temeljem pretpostavljene krivnje. Za gubitak, oštećenje i zakašnjenje u predaji ostale, predane prtljage, prijevoznik će odgovarati temeljem pretpostavljene krivnje bez obzira na prirodu događaja koji je prouzročio štetu. Ograničenje odgovornosti za gubitak, oštećenje i zakašnjenje u predaji prtljage iznosi SDR po putniku i putovanju za ručnu prtljagu, a SDR za predanu prtljagu, dok je za vozila i prtljagu u, i na vozilu iznos ograničenja odgovornosti SDR po putniku i putovanju. Ovi iznosi ograničenja iz Pomorskog zakonika usklađeni su također sa iznosima iz Protokola iz godine Atenskoj konvenciji iz godine. Radi usporedbe sa drugim granama prijevoza, ističe se da prijevoznik u zračnom prijevozu odgovara za gubitak, oštećenje i zakašnjenje i ručne i predane prtljage u jednakom izosu, tj. do SDR. U željezničkom prijevozu prema ZPŽ-u, prijevoznik odgovara za predanu prtljagu do iznosa od 2,00 kn po kilogramu bruto mase izgubljene ili oštećene prtljage, a za ručnu prtljagu do iznosa od kn po putniku. Prijevoznik u cestovnom prijevozu odgovara za prtljagu temeljem općih propisa koji u pogledu ograničenja odgovornosti upućuju na međunarodni ugovor, dakle na (CVR) Konvenciju prema kojoj je za predanu prtljagu iznos ograničenja odgovornosti 500 zlatnih franaka po koletu, ali najviše do franaka po putniku, a za ručnu prtljagu franaka po putniku. 3. Odgovornost prijevoznika u prijevozu putnika u unutarnjoj plovidbi - de lege ferrenda S obzirom da na međuradnoj razini ne postoji međunarodni instrument koji regulira prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi, a posebice odgovornost prijevoznika, jer CVN konvencija iz godine, kao ni njezin Protokol iz godine, nikad nije stupila na snagu, a da države u tom pogledu u internom pravu najčešće posežu za rješenjima iz pomorske regulative i za unutarnju plovidbu, kako je to učinila i Republika Hrvatska pozivanjem na rješenja Pomorskog zakonika u svemu što nije riješeno posebnim zakonom, za prijevoznika u untarnjoj plovidbi, de lege ferrenda, na važnosti dobiva nova Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine 54 usvojena na Diplomatskoj konferenciji u Londonu sazvanoj od strane Međunarodne po- 54 Tekst Protokola iz godine za izmjenu Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine (u daljnjem tekstu: Protokol 2002.), sadržan je u dokumentu LEG/CONF. 13/20., koji s dijelom Konvencije iz godine koji nije mijenjan, čini konsolidirani tekst nove konvencije koja je na prijedlog Grčke, iako donesena u Londonu, zadržala u naslovu Atenska konvencija uz naznaku godine (u daljnjem tekstu: Atenska konvencija iz 2002.). Neslužbeni konsolidirani tekst, Rosaeg, Erik,: posjećena Prijevod Protokola godine vidi u: Poredbeno pomorsko pravo, 42, (2003), 157, str O donošenju Protokola 2002., vidi pobliže u: Pospišil-Miler, Marija, Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem godine, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 24 (2003), 2, str , (u daljnjem tekstu: Pospišil-Miler, 2003.).

18 18 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda morske organizacije (IMO) 55 od 21. listopada do 1. studenoga godine, koja u potpunosti mijenja dosadašnji sustav odgovornosti pomorskog prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika, ali koja još nije stupila na snagu Sustav odgovornosti prijevoznika prema Atenskoj konvenciji iz godine Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine, prijevoz putnika i prtljage uređuje na bitno drugačiji način kako u pogledu temelja odgovornosti prijevoznika za štete zbog smrti i tjelesne ozljede putnika koja je pooštrena, tako i u pogledu iznosa ograničenja odgovornosti koji je značajno povišen i u odnosu na Protokol iz godine Atenskoj konvenciji iz godine. Novost Atenske konvencije iz godine je i uvođenje obveznog osiguranja odgovornosti prijevoznika zbog smrti i tjelesnih ozljeda putnika uz mogućnost izravne tužbe prema osiguratelju. U članku 4. Atenske konvencije iz godine koji je zamijenio članak 3. Atenske konvencije iz godine, pitanje temelja odgovornosti, kad je smrt, odnosno ozljeda putnika nastupila uslijed pomorske nezgode, 57 rješava se na bitno drugačiji način uvođenjem dvostupanjskog sustava odgovornosti (two tier system) prema kojem prijevoznik odgovara u prvom stupnju do iznosa od SDR temeljem objektivne odgovornosti, ako ne dokaže da je nezgoda posljedica jednog od egzonercijskih razloga taksativno navedenih u Konvenciji iz godine. 58 Preko tog iznosa, pa do iznosa od SDR, prijevoznik odgovara temeljem pretpostavljene odgovornosti, dok za štete zbog smrti i tjelesnih ozljeda putnika koje nisu posljedica pomorske nezgode, prijevoznik i dalje odgovara temeljem dokazane krivnje. Prema članku 4 bis Atenske konvencije iz godine, do iznosa od SDR, prijevoznik mora imati obvezno osiguranje, 59 s pravom tužitelja na izravnu tužbu prema osiguratelju 60 čime se postiže bolja zaštita tužitelja i osigurava raspoloživost sredstva za naknadu štete u korist tužitelja Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organization - IMO), ranije IMCO, specijalizirana agencija UN-a, odgovorna za unapređenje sigurnosti na moru i spriječavanje zagađenja s brodova, danas broji 162 države članice, te ima 37 međuvladinih i 61 nevladinu organizaciju u svojstvu konzultativnih članova. posjećena Protokol iz godine, za sada su prihvatile samo četiri države i to: Albanija, Latvija, St. Kitts and Nevis i Sirija. Status of Conventions, Za stupanje na snagu Atenske konvencije godine, potrebno je 10 ratifikacija. O izgledima za stupanje na snagu Atenske konvencije iz godine vidi u: Pospišil-Miler, Marija, Granice odgovornosti pomorskog prijevoznika za smrt i ozljede putnika po novom Pomorskom zakoniku u odnosu na rješenja na međunarodnoj razini, Zbornik radova, Rijeka, Hrvatsko društvo za pomorsko pravo, Rijeka, 2005., str , str i dalje; Grabovac, Ivo, Uvjeti o stupanju na snagu konvencija i ciljevi ujednačavanja pomorskog prava, Pomorski zbornik, 31 (1993), str Na Konferenciji za donošenje Protokola iz godine bila je osnovana radna skupina (u čijem radu je sudjelovala i hrvatska delegacija) sa zadatkom utvrđivanja preciznije definicije pomorske nezgode i mane broda kako bi se što je moguće jasnije razgraničile štete koje su izravna posljedica i u uzročnoj vezi s navigacijom broda od šteta tzv. hotelskog tipa koje mogu nastati iz raznih drugih uzroka. Pobliže u: Pospišil-Miler, Marija, Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem godine, Poredbeno pomorsko pravo, 43 (2004), 158, str ,str. 261, (u daljnjem tekstu: Pospišil-Miler, 2004.), str i dalje. 58 Prijevoznik se može osloboditi objektivne odgovornosti ako dokaže da je nezgoda: a) posljedica rata, neprijateljstava, građanskog rata, pobune ili prirodne pojave izuzetog, neizbježnog i nesavladivog karakatera ili b) u cijelosti prouzročena radnjom ili propustom treće osobe učinjenim s namjerom da se prouzroči nezgoda. 59 Brodovi koji prevoze 12 ili više putnika na koje se primjenjuje Konvencija, a registrirani su u državi ugovornici Atenske konvencije 2002., dužni su imati potvrdu o obveznom osiguranju ili drugom financijskom jamstvu koje pokriva odgovornost stvarnog prijevoznika za smrt ili tjelesnu ozljedu putnika u skladu s Konvencijom. Iznos obveznog osiguranja utvrđen je do iznosa SDR po putniku i događaju. 60 Pobliže o izravnoj tužbi vidi u: Padovan, Adriana Vincenca, Direct Action of a Third Party against the Insurer in Marine Insurance with a Special Focus on the Developments in Croatian Law, PPP, 42 (2003.), 157, str Istovremeno s Konvencijom, donesena je i Rezolucija predložena od strane Cipra i Ujedinjenog Kraljevstva kojom se traži da se razmotri eventualna potreba za izmjenu preporuke (Guidelines) brodarima da osiguraju puni iznos odgovornosti prema Protokolu iz godine, tj. do SDR, a ne samo SDR na koje ih obvezuje Konvencija.

19 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 19 Treba istaknuti da je nova Atenska konvencija iz godine iznose ograničenja odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede putnika značajno povisila i u odnosu na Protokol iz godine, tako da će po Konvenciji iz godine prijevoznik moći ograničiti svoju odgovornost na: - iznos od SDR po putniku i događaju 62 za ograničenje objektivne odgovornosti prijevoznika za štetu zbog smrti i ozljede putnika koja je posljedica pomorske nezgode; - iznos od SDR po putniku i događaju za ograničenje odgovornosti preko SDR za štetu zbog smrti i ozljede putnika koja je posljedica pomorske nezgode za koju prijevoznik odgovara temeljem pretpostavljene krivnje; - iznos od SDR po putniku i događaju za ograničenje odgovornosti prijevoznika koja ne proizlazi iz pomorske nezgode i koja se temelji na krivnji prijevoznika, koju mora dokazati tužitelj. Osim toga, Atenskom konvencijom iz godine predviđa se i opt-out clause kojom se omogućava prihvaćanje Protokola iz godine i onim državama u čijem su nacionalnom zakonodavstvu već predviđeni viši iznosi ograničenja od ovih iz Konvencije iz godine, odnosno neograničena odgovornost. Treba dodati da prema Atenskoj konvenciji iz godine, za gubitak ili oštećenje ručne (kabinske) prtljage u slučaju pomorske nezgode, prijevoznik i dalje odgovara na temelju pretpostavljene krivnje, a u slučajevima kad šteta nije posljedica pomorske nezgode, na temelju dokazane krivnje 63 te da za ostalu (predanu) prtljagu i vozila odgovara temeljem pretpostavljene krivnje, bez obzira da li se radi o pomorskoj nezgodi ili ne, kao i po Atenskoj konvenciji iz godine. Iznosi ograničenja odgovornosti su, međutim, povišeni i to za osobnu prtljagu za 25% u odnosu na Protokol iz godine, te iznose SDR po putniku za ručnu prtljagu, odnosno maksimalno SDR po putniku za bilo koju drugu prtljagu, a za vozila za 27% u odnosu na Protokol iz godine i iznosi SDR po vozilu, 64 a povišeni su i iznosi franšiza, ali samo za 10% u odnosu na Protokol iz godine i iznose 330 SDR za vozila, a 149 SDR za ostalu prtljagu Zapreke za stupanje na snagu Atenske konvencije iz godine Neizvjesno je da li će i kada ostale države, osim onih u okviru Europske zajednice ratificirati Atensku konvenciju iz godine, a Europska zajednica poduzela je određene korake u cilju prihvaćanja Protokola iz godine već 24. lipnja godine, kada je Europska komisija podnijela prijedlog Odluke o prihvaćanju Protokola iz godine od strane Europske zajednice uz prijedlog da i sve države članice Europske zajednice postanu stranke Protokola iz godine prije kraja godine. 66 Međutim, države su ubrzo nakon usvajanja Konvencije iz 2002, postale svjesne nemogućnosti ratificiranja i provedbe Konvencije. 62 Treba napomenuti da je ograničenje po Atenskoj konvenciji godine utvrđeno po putniku i događaju, što znači, da ukoliko putnik na istom putovanju doživi više nezgoda, ograničenje odgovornosti računa se za svaku nezgodu posebno, a ne za cijelo putovanje kao po Konvenciji iz godine. 63 Marin, Jasenko, Nacrt Protokola o izmjenama Atenske konvencije iz godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, Suppl. 2(2002), str Čl. 8. Atenske konvencije godine 65 Čl. 8. Atenske konvencije godine 66 Commission of the European Communities: Proposal for a Council Decision COM (2003)375 final, , europarl.eu posjećena

20 20 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda Najznačajnija zapreka za provedbu Konvencije iz godine proizlazila je iz nemogućnosti P&I klubova 67 kojima se pomorski prijevoznici tradicionalno koriste za pokriće svoje odgovornosti prema trećima, a u okviru kojeg je uključeno i pokriće odgovornosti pomorskog prijevoznika za štete uslijed smrti i ozljede putnika, kao i ostalih komercijalnih osiguratelja, da pruže prijevoznicima odgovarajuće pokriće za štete od terorističkog akta i izdaju potvrdu o obveznom osiguranju koje bi bilo u skladu s Konvencijom iz godine. To stoga što su nakon događaja u SAD od 11. rujna 2001., štete od terorističkog akta izričito isključene iz pokrića gotovo svih osiguratelja i reosiguratelja pa prijevoznici jednostavno nisu mogli kupiti takvo osiguranje i ishoditi potvrdu o obveznom osiguranju u skladu s Konvencijom iz Iz tih razloga, na 90. zasjedanju Pravnog odbora IMO-a usvojen je koncept modifikacije Atenske konvencije iz godine putem Rezerve u odnosu na osiguranje, koju bi države izjavile prilikom ratifikacije Konvencije, a što je prihvaćeno i IMO Rezolucijom broj A.988 (24) usvojenom na 24. zasjedanju Skupštine IMO-a održanom 9. veljače Rezolucijom se preporučilo državama da ratificiraju Atensku konvenciju iz godine uz Rezervu da zadržavaju pravo izdavati i prihvaćati Potvrde osiguranja s takvim posebnim izuzećima i ograničenjima koja uvjeti tržišta osiguranja budu zahtijevali u vrijeme izdavanja Potvrde osiguranja, kao što su npr. biochemical clause and terrorism-related clauses. Prihvaćeno je da će se ovaj aranžman modifikacije Konvencije putem Rezerve, primjenjivati na ujednačeni način u skladu s Vodičem koji će u tu svrhu biti utvrđen od strane Pravnog odbora IMO-a. Stoga je Pravni odbor IMO-a na svojoj 92. sjednici održanoj u Parizu od listopada godine usvojio tekst Rezerve, s namjerom da je države usvoje kao standardnu Rezervu uz Protokol Atenskoj konvenciji iz godine, kao i Vodič za provedbu Atenske konvencije iz godine, a u namjeri da se usklade zahtjevi Konvencije u odnosu na osiguranje odgovornosti za štete proizašle iz rata i terorističkog akta s mogućnostima i uvjetima tržišta osiguranja, kako bi se time omogućilo državama da ratificiraju Atensku konvenciju iz godine. Prema tekstu Rezerve, država koja izražava Rezervu prilikom ratifikacije Atenske konvencije iz godine, pridržava si pravo izdavati Potvrde osiguranja kojima potvrđuje da je obvezno osiguranje u skladu s Konvencijom, unatoč činjenici što se osiguranje sastoji od dva dijela, jednog za osiguranje pomorskih rizika i drugog za osiguranje ratnog rizika koje uključuje i pokriće za štete prouzročene terorističkim aktom, ali limitirano na maksimalni iznos od SDR po putniku, odnosno na ukupni iznos od SDR 340 milijuna po događaju, već prema tome koji iznos je manji, kao i unatoč postojanju uobičajenih klauzula ograničenja i isključenja osiguranja. Svrha Rezerve Atenskoj konvenciji iz godine je retroaktivno mijenjanje Konvencije u odnosu na uvjete obveznog osiguranja utvrđene Konvencijom, a kako bi se izbjeglo ponovno i nepoželjno otvaranje diskusije o Konvenciji na Diplomatskoj konferenciji ili donošenje jednoglasne IMO rezolucije, a što bi bilo teško postići. Stoga se usvajanje Rezerve i Vodiča za provedbu smatralo jednostavnom tehnikom kojom bi se omogućilo brzo stupanje na snagu Konvencije i izbjeglo potrebu za regionalnim reguliranjem ovog pitanja. 67 Protecting and Indemnity Associations (P&I Clubs) su udruženja (klubovi) uzajamnog osiguranja svojih članova (brodovlasnika) radi zajedničkog snošenja rizika na bazi uzajamnosti i bez namjere ostvarivanja profita. Prvi takav klub osnovan je u Ujedinjenom Kraljevstvu godine. Članovi imaju pravo na zaštitu i naknadu od kluba za štete i troškove koje su oni sami pretrpjeli temeljem odgovornosti prema trećima, ako, i kad tu štetu stvarno pretrpe (plate). Najznačajniji klubovi (u koje je učlanjeno preko 90% svjetske flote), imaju sjedište najčešće u Ujedinjenom Kraljevstvu, a udruženi su na istom principu uzajamnosti u International Group of P&I Clubs što im je u vrijeme donošenja Konvencije omogućavalo osigurateljno pokriće od oko 4,25 bilijuna USD, a što je daleko više od pokrića koje može pružiti bilo koja druga vrsta komercijalnog osiguranja za istu premiju. com/2about.html.- posjećena IMO Doc. A 24/Res.988

21 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 21 Međutim, pravne posljedice Rezerve, u okviru međunarodnog javnog prava ovisiti će o tome da li je Rezerva prihvaćena od strane svih ili samo nekih država. Rezerva također može imati brojne učinke i na privatne subjekte čije se odgovornosti utvrđene Konvencijom ostvaruju putem nacionalnih sudova, a Rezervom se mijenjaju retroaktivno. S obzirom da Rezerva nije dio istog dokumenta kao Konvencija, moguće je da se tekst Rezerve zagubi, ili nepravilno prevede, ili nepravilno unese u nacionalno pravo, ili da nacionalni sudovi u različitim jurisdikcijama daju različito značenje Rezervi izjavljenoj od strane druge države, ili je mogu interpretirati na drugi način, što sve može utjecati na pravnu nesigurnost u odnosu na odgovornosti utvrđene Konvencijom i može lako dovesti do forum Shopping-a s obzirom da Atenska konvencija iz godine predviđa mogućnost izbora između više nadležnih sudova. 69 Također je upitno kako će nacionalni sudovi primijeniti odredbu Vodiča za provedbu o proporcionalnoj isplati šteta kad njihov ukupni iznos prelazi SDR 340 milijuna na koliko se Rezervom ograničava odgovornost osiguratelja ratnog rizika. 70 To stoga, što po individualnim zahtjevima presude donose, i ovrhu provode nacionalni sudovi po cijelom svijetu koji ne moraju imati uvida u činjenicu koliko je ukupno zahtjeva podneseno iz jednog incidenta, niti da li ti zahtjevi zajedno prelaze maksimalni iznos od SDR 340 milijuna. To stoga što ovrha po presudi ovisi o odredbama nacionalnih zakona o ovrsi prema mjestu gdje se vodi postupak po svakom individualnom zahtjevu, a ne o odredbama Vodiča za provedbu Konvencije. Treba naglasiti da su P&I klubovi udruženi u International Group, svojim pravilima počevši od 20. veljače godine uveli novi, kombinirani limit od USD milijuna za štete prema putnicima i posadi, odnosno sub-limit od USD milijuna samo za štete prema putnicima, da bi se zaštitilo članove klubova od nepredviđeno visokih šteta do kojih može doći zbog povišenih iznosa ograničenja odgovornosti prema Atenskoj konvenciji iz godine. U isto vrijeme, u skladu s prihvaćanjem obveze izdavanja Potvrda o osiguranju za brodove do putnika i time povećanoj odgovornosti prema Atenskoj konvenciji iz godine, klubovi su već od 20. veljače godine povisili reosiguranje za dodatnih USD milijuna odnosno na ukupno USD milijuna 71 kako bi bili reosigurani za maksimalno mogući iznos štete za koji bi mogli biti tuženi izravnom tužbom u skladu s ograničenjem odgovornosti iz Atenske konvencije iz godine. Međutim, unatoč usvajanja teksta Rezerve i Vodiča za provedbu Atenske konvencije iz godine, još uvijek su ostala neriješena neka praktična pitanja: Još nije poznat osiguratelj koji bi preuzeo pokriće ratnog rizika s uključenim pokrićem za teroristički akt i stoga je taj dio pokrića još uvijek upitan, a upitno je i tko će pružiti pokriće pomorskog rizika za brodove preko putnika što iziskuje veći iznos pokrića od USD milijuna na koliko su klubovi u International Group of P&I limitirali svoju odgovornost. Atenska konvencija iz godine, bez sumnje, pruža putnicima teoretski, puno veću zaštitu u odnosu na prethodnu Konvenciju iz godine, ali ovisno o tome koliko su tim novim međunarodnim instrumentom usklađeni interesi putnika i prijevoznika s mogućnostima tržišta 69 Article 17 of Athens Convention O širini izbora nadležnog suda prema Konvenciji, vidi u: Volner, Igor, Forum Selection Clauses: Different Regulations from the Perspective of Cruise Ship Passengers, European Journal of Law Reform, 8 (2007), 4, str , str Odredba Vodiča glasi: provides that in the event the individual claims exceed in aggregate the sum of 340 million units overall per ship on any distinct occasion, the carrier shall be entitled to invoke limitation of liability in the amount of 340 million units of account, provided that - this amount should be distributed amongst claimants in proportion to their established claims, - the distribution of this amount may be made in one or more portions to claimants known at the time of the distribution, and - the distribution of this amount may be made by insurer, or by the Court or other competent authority seized by the insurer in any State Party in which legal proceedings are instituted in respect of claims allegedly covered by the insurance. 71 International Group of P&I Reinsurance Arrangements as from 20 February 2007, posjećena

22 22 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda osiguranja, ovisit će i ishod rješavanja svih navedenih pitanja oko provedbe Atenske konvencije iz godine, kao i brzina njezinog prihvaćanja na međunarodnoj razini te da li će i kada ova visoka zaštita postati konkretno ostvariva, a do tada će putnicima ostati na raspolaganju potpuno neadekvatna i neprimjerena zaštita koju im danas pruža Atenska konvencija iz godine Prijedlog Uredbe Europske zajednice za provedbu Atenske konvencije iz godine Kako su nastojanja Europske zajednice, koja je u međuvremenu poduzela korake kako bi odredbe Atenske konvencije iz godine unijela u pravo Europske zajednice i učinila ih obveznim za sve svoje članice, dakle regionalno, usmjerena na proširenje primjene Atenske konvencije iz godine i na domaće prijevoze (kabotaža), ali i na unutarnju plovidbu (Third Maritime Safety Package) kako to proizlazi iz prijedloga Europske komisije od 23. studenog 2005., 72 to je za utvrđenje odgovornosti prijevoznika unutarnje plovidbe de lege ferrenda, osim značajki novog sustava odgovornosti usvojenim u Atenskoj konvenciji iz godine, važno utvrditi i značajke sustava iz Prijedloga Uredbe Europske zajednice za provedbu Atenske konvencije iz godine koji uključuje i dodatne odredbe koje nisu predviđene samom Atenskom konvencijom iz godine. Dodatne odredbe, uključene u Prijedlog Uredbe Europske zajednice, koje nisu predviđene Atenskom konvencijom iz godine, odnose se slično kao kod zračnog prijevoza, 73 na obvezu plaćanja žrtvama ili njihovim nasljednicima, predujma koji bi bio proporcionalan pretrpljenim ozljedama. Predloženo je također da se ograničenje odgovornosti za prtljagu isključi iz primjene u odnosu na medicinska pomagala kao što su invalidska kolica itd. U odnosu na tako prošireni prijedlog, izražene su kritike prema kojima su odredbe koje se dodaju Uredbi za provedbu Atenske konvencije iz godine u kontradikciji sa samom Konvencijom, dakle međunarodnim pravom. Isto tako izražene su kritike da je primjena Atenske konvencije iz godine na prijevoze u unutarnjoj plovidbi u suprotnosti s konvencijama koje reguliraju prijevoze unutarnje plovidbe. 74 Razmimoilaženja u pogledu provedbe Atenske konvencije iz godine i proširenje njene primjene na domaće prijevoze i prijevoze u unutarnjoj plovidbi, ogledala su se, ne samo na akademskoj, nego i na političkoj razini, 75 a pokušala su se riješiti kompromisnim Političkim dogovorom od 07. prosinca Političkim dogovorom utvrđen je novi Prijedlog Uredbe 77 koja bi sadržavala odredbe Atenske konvencije iz godine, a primjenjivale bi se u domaćim prijevozima (Art. 2.) na brodove 72 Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council on The liability of carriers of passengers by sea and inland waterways in the event of accidents (presented by the Commision) COM (2005) 592 final /0241(COD), Brussels, dated 23 November posjećena Uredba (Council regulation (EC) No. 2027/97 od on Air Carrier Liability in the event of Accidents), koja je zamijenjena uredbom Council Regulation (EC) No. 785/2004 od on Insurance Requirements for Air Carriers and Aircraft Operators, kojom je, iako to Montrealska konvencija iz godine ne predviđa, utvrđen minimalan iznos predujma od SDR za podmirenje neposrednih ekonomskih potreba, koji su zračni prijevoznici dužni platiti u roku 15 dana od dana utvrđenja identiteta osobe koja ima pravo na naknadu. 74 Lagoni, Nicolai, Die Haftung des Beforderers von Reisenden auf See und im Binnenschiffsverkehr und das Gemeinschaftsrecht Die EG auf Konfrontationskurs mit dem Volkerrecht, ZeuP 4/2007, prema: Rosaeg, Erik, The Athens Regulations and International Law, - posjećena Stares, Justin, EU forced to water down passenger liability law, TradeWinds, ; Stares, Justin, Barrot slams changes made to passenger liability law, Lloyd s List Political agreement, Brussels, No /07 dated 7 December 2007, - posjećena Anex 1 to the Political Agreement: Proposal for Regulation of the European Parliament and of the Council on the Liability of Carriers of Passengers by Sea in the Event of Accidence, ibid.

23 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 23 A klase (kako su definirani člankom 4. Uredbe 98/18/EC od ), tj. na brodove u domaćem prijevozu koji ne spadaju u klasu B, C i D, a što znači da plove u području udaljenosti više od 20 milja od obale, dok se ranije predložena primjena na prijevoze unutarnjim vodama isključuje, a kao razlog za to, navode se teškoće i povećani troškovi osiguranja ove odgovornosti. Kao dio kompromisa Političkog dogovora, u Prijedlog Uredbe uključene su odredbe o plaćanju predujma i to u iznosu ne manjem od SDR po putniku za slučaj smrti putnika (Art. 5.), što znači, u višem iznosu nego je to predviđeno za zračni prijevoz, odredbe o medicinskim pomagalima (Art. 4.), obvezi obavještavanja putnika o njihovim pravima prema Uredbi i to prije početka putovanja (Art. 6.), itd. Plaćanje predujma neće značiti priznanje odgovornosti iako će biti nepovratno osim u slučaju da se naknadno utvrdi da prijevoznik nije odgovoran (Članak 3.1. i 6. Konvencije iz 2002.), ili da osoba koja je primila predujam nije legitimirana primiti odštetu. Političkim dogovorom potvrđeno je također da se Uredbom ne mijenjaju odredbe globalnog ograničenja odgovornosti temeljem Protokola iz godine Konvenciji iz godine, 78 međutim, kao dio kompromisa, Političkim dogovorom je dopušteno državama opt-out, tj. utvrditi više iznose ograničenja odgovornosti od onih predviđenih Atenskom konvencijom iz godine, pa sve do utvrđivanja neograničene odgovornosti, što će biti značajan korak unazad za unifikaciju prava u okvirima EU, 79 jer će to biti regionalno rješenje samo za države Europske zajednice, koje čak niti u tim okvirima neće biti regulirano na jedinstven način s obzirom na visinu ograničenja odgovornosti u kom pogledu će temeljem opt-out clause u svakoj državi biti moguće različito rješenje, odnosno različita visina ograničenja odgovornosti. Unatoč Političkom dogovoru iz prosinca 2007., Europska komisija je u rujnu izglasala amandman na Prijedlog Uredbe kojim bi se primjena Atenske konvencije iz godine ipak odnosila i na prijevoze u unutarnjoj plovidbi, ali s mogućnošću odgode primjene Uredbe za najviše četiri godine od njezinog stupanja na snagu. 80 Konačno, temeljem mišljenja Europske komisije od 26. studenog 2008., 81 postignut je novi sporazum Europskog parlamenta i Vijeća ministara od 8. prosinca godine kojim je dogovoren novi kompromisni Prijedlog kojim bi se primjena Atenske konvencije iz godine, osim na brodove A klase proširila i na brodove B klase (kako su definirani Uredbom 98/18/EC od ) u domaćem prijevozu, a prijedlog za proširenje primjene na brodove C i D klase treba biti utvrđen do godine. Uredba bi trebala stupiti na snagu do godine. 82 Prijevoz putnika unutarnjim vodama nije uključen u ovaj Prijedlog, ali je Europska komisija zadužena za utvrđivanje posebnog prijedloga u pogledu prijevoza u unutarnjoj plovidbi. 83 Bez obzira da li će i kada Atenska konvencija iz godine stupiti na snagu na međunarodnoj razini, s obzirom da prijedlog Uredbe donosi i odredbe koje nisu predviđene Konvencijom, kao npr. primjena i na domaće prijevoze brodovima A i B klase, plaćanje predujma, izuzimanja medicinskih pomagala iz ograničenja odgovornosti za prtljagu itd., te da pojedine države ima- 78 Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims (LLMC), 1976 usvojena , stupila na snagu Protocol 1996 to the LLMC 1976, usvojen , stupio na snagu godine. Prema podacima na dan godine, Konvenciju godine je ratificirala je 51 država, a 28 država je ratificiralo Protocol godine, Summary of status of Conventions as at 31 Dec posjećena Kuusniemi, Ilkka, Athens Convention EC Regulation, Neptun Juridica, Issue 3, Dec Stares, Justin, EU rivers ruling is a bridge too far, Lloyd s List of 8 September Commision Opinion, Brussels, COM(2008) 831 final, 2005/241 (COD), UriServ.do?uri=COM:2008:FIN:EN:PDF posjećena Press release: EP and Council agree on Third Maritime Package, page/ posjećena ; Stares, Justin, Brussels divided over Ship size ruling on passenger liability, Lloyd s list 4 Dec Stares, Justin, Concessions bring an and to Erika 3 wrangling, Lloyd s list, 10 Dec

24 24 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda ju namjeru koristiti opt-out clause u odnosu na iznose ograničenja odgovornosti, Uredba će stvoriti novi sustav odgovornosti regionalnog karaktera, različit od Konvencije iz godine kako je originalno donesena, a različit i od Konvencije kako je modificirana Rezervom, sa važenjem samo u okviru Europske zajednice, pa prema tome, ni u kom slučaju neće doprinijeti unifikaciji na međunarodnoj razini. U odnosu na prijevoze u unutarnjoj plovidbi, iako najnoviji Prijedlog Uredbe za provedbu Atenske konvencije iz godine, ne uključuje prijevoze u unutarnjoj plovidbi, očito je da je Europska zajednica odlučna u tome da putnici i u unutarnjoj plovidbi trebaju uživati istu zaštitu kao i putnici u pomorskoj plovidbi, posebno u odnosu na obvezno osiguranje odgovornosti prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika, pa se može očekivati da će u skoroj budućnosti i unutarnja plovidba biti obuhvaćena sličnom regulativom Europske zajednice. 4. Zaključak Za zaključiti je, stoga, da će se stupanjem na snagu Atenske konvencije iz godine, uz već do sada postojeće različite sustave odgovornosti na međunarodnoj razini, dodati novi instrument modificiran Rezervom i Vodičem za provedbu, koji će u različitim državama biti moguće različito primijeniti s obzirom na to da li je Konvencija usvojena s ili bez Rezerve. Predloženom Uredbom Europske zajednice povrh toga će se dodati još jedan novi sustav odgovornosti koji će važiti samo u Europskoj zajednici, a različit je od odredaba Atenske konvencije iz kako je originalno donesena, ali i od odredaba Konvencije kako je modificirana Rezervom i Vodičem za provedbu. Tu se stoga ponovo ukazuju više nego opravdana upozorenja koja su ukazivala do kojih sve unifikacijskih problema može dovesti još jedan novi sustav odgovornosti. 84 Za očekivati je da će primjena Atenske konvencije iz godine, odnosno Uredba EU, nedvojbeno imati značajne financijske učinke na pomorsku industriju od kojih se primjerice navode samo neki izravni učinci: Uslijed pooštrenja temelja odgovornosti prijevoznika koji će prema Atenskoj konvenciji iz 2002, godine za štete uslijed smrti i tjelesne ozljede putnika koje su posljedica pomorske nezgode odgovarati temeljem objektivne odgovornosti i gotovo bez mogućnosti egzoneracije, uključujući u određenim slučajevima čak i odgovornost za štete koje su posljedica terorističkog akta, prijevoznici će bez sumnje biti izloženi plaćanju većeg broja odšetnih zahtjeva; S obzirom na značajno povišenje iznosa ograničenja odgovornosti za gotovo 9 puta u odnosu na Atensku konvenciju iz godine još uvijek na snazi, značajno će se povisiti izdaci prijevoznika za namirenje odštetnih zahtjeva. Za usporedbu, ukupna odšteta za brod od putnika prema Atenskoj konvenciji iz godine iznosila bi 132 milijuna SDR, dok bi prema Atenskoj konvenciji iz godine iznosila 1.2 milijardi SDR; Mogućnost svakog pojedinog putnika u istom incidentu da izabere nadležnost drugog suda, izlaže prijevoznika dodatnim troškovima sudskih postupaka; Iako je još neizvjesno tko će pružiti osigurateljno pokriće za teroristički akt, kao i pokriće za brodove preko putnika na koliko su P&I klubovi limitirali svoje pokriće, izvjesno je da su troškovi osiguranja putničkih brodova već značajno porasli i da će i dalje rasti; 84 A new unified rule of maritime law should not only be considered from a purely legal point of view if success is also expected with regards to the political and economic aspects which mostly prevail when a State is called to ratify a new instrument. Does it make sense only to unify and provide new rules for some advanced European countries which should be at least 10, the minimum number normally needed for a convention to enter into force? - Muller, Walter, Passengers Carried by Sea. Should the Athens Convention 1974 be Modified and Adapted to the Liability Regime in Air-Law?, CMI Yearbook 2000, Singapore I, str. 667, (u daljnjem tekstu: Muller, 2000.).

25 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 25 Plaćanje predujma prema prijedlogu Uredbe očito predstavlja dodatne troškove na strani prijevoznika, a pogotovo što je, osim u iznimnim slučajevima, nepovratno; Troškovi osiguranja porast će i za domaće prijevoze na koje će se Konvencija primjenjivati temeljem Uredbe EU. Međutim, s obzirom da je za očekivati da države s velikom cruising flotom, kao npr. SAD-e neće postati strankom Konvencije iz godine, a države stranke Konvencije obvezne su zahtijevati potvrdu o obveznom osiguranju u skladu s Konvencijom od svih brodova, pa i brodova država koje nisu stranke Konvencije, za očekivati je da će prijevoznici tih brodova izbjegavati destinacije u državama članicama Konvencije iz godine. To bi stoga, ukoliko Hrvatska postane stranka Konvencije iz godine moglo imati za posljedicu značajno smanjenje, odnosno gubitak cruising gostiju, a time i prihoda od tih gostiju u turističkim mjestima koja su do sada učinila značajne napore i troškove da te goste privuku. Isti učinak bi imalo proširenje primjene Atenske konvencije iz godine na prijevoze putnika u unutarnjoj plovidbi, jer bi države članice Konvencije iz godine morale zahtijevati Potvrde o obveznom osiguranju u skladu s Konvencijom i od brodova u unutarnjoj plovidbi država koje nisu stranke Atenske konvencije iz godine, što bi vjerojatno smanjilo pristajanje riječnih putničkih brodova tih država u Hrvatskoj. Razmatrajući interese Republike Hrvatske u odnosu na Atensku konvenciju iz godine, treba svakako uzeti u obzir neupitno političko opredjeljenje i želju Republike Hrvatske što prije ući u Europsku zajednicu, ali i njene političke odnose i nedvojbeno važnu ekonomsku suradnju s drugim grupacijama ili državama, kao npr. sa SAD, koje nemaju nužno ista opredjeljenja kao i Europska zajednica u odnosu na ovo pitanje. S tim u vezi, moraju se uzeti u obzir i obveze Republike Hrvatske već preuzete Sporazumom o pridruživanju (SSP potpisan 29. listopada 2001., stupio na snagu 1. veljače godine), na usklađenje svojih propisa s propisima, odnosno pravnom stečevinom EU (acquis communautaire), s jedne strane, ali i interese Republike Hrvatske i njenih subjekata, građana i tvrtki, s druge strane. Ukoliko Europska zajednica ostvari Politički dogovor iz prosinca i iz prosinca i donese predloženu Uredbu kojom će unijeti odredbe Atenske konvencije iz godine u pravo EU, to znači da će Uredba biti obvezna i za Republiku Hrvatsku jednom kada uđe u Europsku zajednicu. Međutim, ukoliko bi se pokazalo da bi primjena Atenske konvencije iz godine mogla imati negativne gospodarske učinke za pomorstvo i turizam Hrvatske, a Europska zajednica donese predloženu Uredbu, smatram da bi Hrvatska morala osigurati mogućnost da usklađenje s propisima Europske zajednice u odnosu na ovu Uredbu ne mora izvršiti unaprijed, odnosno da to usklađenje ne bi trebalo stupiti na snagu do momenta stvarnog ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu, kako bi se moglo vidjeti koje učinke će njezina primjena imati u državama koje već jesu članice Europske zajednice. To pogotovo, što je Hrvatska jedna od država koja je svojim Pomorskim zakonikom predvidjela viši iznos ograničenja odgovornosti od onog još uvijek na snazi na međunarodnoj razini, a viši i od pojedinih država koje već jesu članice Europske zajednice. Isto tako svakako treba iskoristiti mogućnost odgode primjene Uredbe na domaće prijevoze ukoliko to Uredba bude omogućavala. U odnosu na prijevoze putnika u unutarnjoj plovidbi, očito je da u okviru Europske zajednice još uvijek nije postignut konsenzus za proširenje primjene Atenske konvencije iz godine i na unutarnju plovidbu te da će se utvrditi posebni uvjeti za prijevoze u unutarnjoj plovidbi, pa u skladu s tim, smatram da ne bi bilo uputno da RH, unošenjem u Pomorski zakonik odredbi Atenske konvencije iz godine nakon njezine eventualne ratifikacije ili iz razloga usklađenja s Uredbom Europske zajednici o provedbi Atenske konvencije iz 2002., automatski proši-

26 26 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda ri primjenu Atenske konvencije iz godine i na prijevoze putnika u unutarnjoj plovidbi i prije nego to učini Europska zajednica. Da bi se to izbjeglo, nužno je prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi izdvojiti iz primjene Pomorskog zakonika i regulirati ga posebnim zakonom (npr. Izmjenama i dopunama ZPLUV-a), ili u Pomorskom zakoniku prijevoz putnika u unutarnjoj plovidbi regulirati posebnim odredbama. Literatura: 1. Bolanča, Dragan, Ugovor o prijevozu putnika u novom hrvatskom Pomorskom zakoniku, Naše more, 41 (1994), 3-4, str Filipović, Velimir, Prijevod Nacrta konvencije o ugovoru u međunarodnom prijevozu putnika i prtljage u riječnoj plovidbi (CVN) UPPK, (1975), Filipović, Velimir, Zašto je Republika Hrvatska ostala bez Zakona koji regulira ugovore o prijevozu u cestovnom prometu, Privreda i pravo, 30 (1991), 11-12, str (Filipović, 1991) 4. Filipović, Velimir, Zlatna klauzula iz međunarodnih saobraćajnih konvencija u svjetlu novih monetarnih promjena, Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja, (1974), Gasparini, Gordana, Naknada materijalne i nematerijalne štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja člana posade broda, Zbornik radova Odgovornost brodara za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade, osiguranje i naknada štete, Split, prosinac 1977., str Grabovac, Ivo, Konvencije pomorskog imovinskog prava s komentarom, Split, (Grabovac, 1986) 7. Grabovac, Ivo, Odgovornost prijevoznika u Konvenciji o ugvoru za prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi, Hrvatska pravna revija, 1 (2001), 2, str (Grabovac, 2001) 8. Grabovac, Ivo, Odgovornost prijevoznika, Split, (Grabovac, 1989) 9. Grabovac, Ivo, Prijevoz putnika i prtljage u Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, Komentar, Split, (Grabovac, 1979) 10. Grabovac, Ivo, Prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi u Republici Hrvatskoj de lege lata i de lege ferrenda, Pravo i porezi, 15 (2006), 9, str Grabovac, Ivo, Prijevozno ugovorno pravo Republike Hrvatske, Split, Književni krug, (Grabovac, 1999) 13. Grabovac, Ivo, Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i pomorski zakonik, Split, Književni krug, (Grabovac, 2005) 14. Grabovac, Ivo, Temelj odgovornosti u prometnom pravu, Split, Književni krug, (Grabovac, 2000) 15. Grabovac, Ivo, Uvjeti o stupanju na snagu konvencija i ciljevi ujednačavanja pomorskog prava, Pomorski zbornik, 31 (1993) (Grabovac, 1993) 16. Grabovac, Plovidbeno pravo Republike Hrvatske, Split, Književni krug, 2003., (Grabovac, 2003) 17. Grabovac, Ivo, Prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferenda, Split, Književni krug, Horvat, Ladislav, Pravo unutarnje plovidbe, Zagreb, Jakaša, Branko, Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Knjiga III, Ugovori o iskorištavanju brodova, Sv. 3., Zagreb, (Jakaša, 1984).

27 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda Kuusniemi, Ilkka, Athens Convention EC Regulation, Neptun Juridica, Issue 3, Dec Lagoni, Nicolai, Die Haftung des Beforderers von Reisenden auf See und im Binnenschiffsverkehr und das Gemainschaftsrecht Die EG auf Konfrontationskurs mit dem Volkerrecht, ZeuP 4/2007., prema: Rosaeg, Erik, The Athens Regulations and International Law. HYPERLINK uio.no/erikro/www/corrgr/rosaegzeup.pdf 22. Marin, Jasenko, Nacrt Protokola o izmjenama Atenske konvencije iz godine o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, Suppl. 2(2002), str (Marin, 2002) 23. Marin, Jasenko, Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem, Zagreb, Marin, Jasenko, Ugovorna odgovornost prijevoznika u unutarnjoj plovidbi, Zbornik Pravnog fakulteta, Zagreb, 56 (2006), 4, str (Marin, 2006) 25. Muller, Walter, Passengers Carried by Sea. Should the Athens Convention 1974 be Modified and Adapted to the Liability Regime in Air-Law?, CMI Yearbook 2000., Singapore I, str. 665, (Muller, 2000.). 26. Padovan, Adriana Vincenza, Direct Action of a Third Party against the Insurer in Marine Insurance with a special Focus on the Developments in Croatian Law, PPP, 42 (2003.), 157, str Pavić, Drago, Pomorsko imovinsko pravo, Split, Književni krug, Polić, Vesna, Budimpeštanska konvencija o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putovima (CMNI), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 54 (2004), 2, str (Polić, 2004) 29. Pospišil-Miler, Marija, Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem godine, Poredbeno pomorsko pravo, 43 (2004), 158, str (Pospišil-Miler, 2004) 30. Pospišil-Miler, Marija, Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem godine, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 24 (2003), 2, str (Pospišil-Miler, 2003) 31. Pospišil-Miler, Marija, Granice odgovornosti pomorskog prijevoznika za smrt i ozljede putnika po novom Pomorskom zakoniku u odnosu na rješenja na međunarodnoj razini, Zbornik radova, Hrvatsko društvo za pomorsko pravo, Rijeka, 2005, str (Pospišil- Miler, 2005) 32. Radionov Radenković, Nikoleta, Zaštita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 58 (2008), 1-2, str (Radionov Radenković, 2008) 33. Radionov, Nikoleta, Odgovornost prijevoznika za putnike i prtljagu u kopnenom prijevozu, Vladavina prava, 4 (2000.), 2, str (Radionov, 2000) 34. Radionov, Nikoleta, Ograničenje odgovornosti prijevoznika u cestovnom prijevozu stvari, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 48 (1998.), 3, str , (Radionov, 1998) 35. Stares, Justin, EU forced to waterdown the passenger liability law, Trade Winds, Stares, Justin, Barrot slams changes made to passenger liability law, Lloyd s List, Stares, Justin, Brussels divided over Ship Size Ruling on Passenger Liability, Lloyd s List 4 Dec. 08.

28 28 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 38. Stares, Justin, Concessions bring an and to Erika 3 wrangling, Lloyd s List, 10 Dec Stares, Justin, EU Rivers Ruling is a Bridge too far, Lloyd s List of 8 September Tomljenović, Vesna, Izravna tužba u pomorskim sporovima - izbor mjerodavnog prava, Zbornik Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci, Suppl. 2 (2002), str Triva, Siniša i drugi, Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi s napomenama i komentarskim bilješkama, Zagreb, Narodne novine, (Triva, 1980) 42. Volner, Igor, Forum Selections Clauses: Different Regulationsfrom the Perspective of Cruise Ship Passengers, European Journal of Law Reform, 8 (2007), 4, str Međunarodne konvencije, zakoni i druga dokumentacija: 1. Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, Atena 13. prosinca godine (u daljnjem tekstu: Atenska konvencija iz 1974.), stupila je na snagu 28. travnja godine, Objavljena u: Narodne novine, Dodatak međunarodni ugovori, br 2/1997, str Budapest Convention on the Contract for the Carriage of Goods by Inland Waterway (CMNI), 22 June 2001, (entered into force ) 3. Commission of the European Communities: Proposal for a Council Decision COM (2003)375 final, Convention for the Unification of Certain Rules for International carriage by Air donesena u Montrealu 28. svibnja godine, stupila na snagu godine, (u daljnjem tekstu: Montrealska konvencija iz godine). 5. Comision Opinion, Brussles, , COM(2008)831 final, 2005/241 COD 6. Convention internationale pour le transport des voyageurs et des bagages par chemins de fer (CIV), (entered into force 1928) 7. Convention of Belgrade (BDC) of 18 August Convention of Strassbourg of 20 November Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims (LLMC), 1976, usvojena , stupila na snagu Convention on the contract for the international carriage of passengers and luggage by inland waterway (CVN), Geneva, 6 February 1976 and Protocol 1978 to the Convention 1976, Geneva 5 July Convention on the measurement of inland navigation vessels Geneva, 15 February Convention on the registration of inland navigation vessels, Geneva, 25 January Convention relating to the limitation of the liability of owners of inland navigation vessels, Geneva, 1 March 1973, (CLN) and Protocol 1978 to the Convention 1973, Geneva 5 July 1978, (not entered into force) 14. Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims (LLMC), 1976 usvojena , stupila na snagu Protocol 1996 to the LLMC 1976, usvojen , stupio na snagu godine 15. Convention relating to the unification of certain rules concerning collisions in inland navigation, Geneva, 15 March Convention relative au contrat dr transport international de voyageurs et de bagages par route (CVR)., zaključena u Ženevi 1. ožujka godine 17. Convention relative aux transports internationaux ferroviaires (COTIF), (entered into force

29 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda Council Directive 98/18EC of 17 March Declaration adopted by Rotterdam Conference, 5-6 Sept Dodatni Protokol 1998., Beogradskoj konvenciji iz 1948., od European Agreement concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Inland Waterways (ADN), Geneva, 26 May European Agreement on Main Inland Waterways of International Importance (AGN), Geneva, 19 January Framework Agreement on the Sava River Basin, Kranjska Gora, IMO Doc. A 24/Res Joint Statement on Guiding Principles for the Development of Inland Navigation and Environmental Protection in the Danube River Basin, Konvencija o međunarodnom prijevozu željeznicom (COTIF 1980), SL SFRJ, Međunarodni ugovori (MU) 8/84., Odluka o objavljivanju.., NN-MU 6/ Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage cestom (CVR), NN- MU 12/ Konvencija iz Mannheima od 17. listopada Konvencija iz Mainza, Nacrt Protokola godine Atenskoj konvenciji iz LEG/CONF. 13/3 31. Pomorski zakonik RH, Narodne novine br. 17/94, 74/94i 43/96, stupio na snagu 22. ožujka godine (u daljnjem tekstu PZ 1994) 32. Pomorski zakonik RH, Narodne novine br. 181/2004 od , stupio na snagu 29. prosinca (u daljnjem tekstu Zakonik) 33. Prijedlog Europske komisije za reguliranje odgovornosti pomorskog prijevoza putnika u okviru Ekonomske zajednice, COM (2002) 158 final, Brussels, Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council on The liability of carriers of passengers by sea and inland waterways in the event of accidents (presented by the Commision) COM (2005) 592 final /0241(COD), Brussels, dated 23 November Proposal of of the Commission for a Directive of the European Parliament and the Council in regard of harmonized River Traffic Information Services on inlend Waterways in the Community, COM(2004) Proposal for a Council Decision COM(2003)375 final, Political Agreement, Brussels, No /07, Protocol 1996 to the LLMC 1976, usvojen , stupio na snagu godine 39. Protocol 1978 to the CLN Convention 1973., Protocol 1978 to the CVN Convention 1976., Protocol of 3 june 1999 (Protocol of Vilnius) for the Modification of the Convention concerning International Carriage by Rail (COTIF) of 9 May 1980 (1999 Protocol) entered into force Protokol za izmjenu Atenske konvencije o prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz godine, London 29. ožujka godine, Objavljen u: Narodne novine 2/ Protokol godine Atenskoj konvenciji iz godine LEG/CONF. 13/ Protokol Atenskoj konvenciji iz o prijevozu putnika i njihove prtljage morem, London 19. studeni godine, stupio na snagu 10. travnja 1989., Objavljen u: Narodne novine, 2/97.

30 30 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 45. Protokol Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage cestom (CVR) od 5. lipnja godine 46. The Vienna Convention on the Law of Treaties adopted 22 May 1969 and entered into force on 27 January Uredba (Council regulation (EC) No. 2027/97 od on Air Carrier Liability in the event of Accidents), 48. Uredba (Council Regulation (EC) No. 785/2004 od on Insurance Requirements for Air Carriers and Aircraft Operators) 49. White Paper on Trends in and Development of Inland Navigation and its Infrastructure, Geneva, October 1995., TRANS/SC.3/ Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005), stupio na snagu Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda, (ZPLUV), NN 109/07 od 24. listopada 2007., Ispravak u: NN 132/07 od Zakon o plovidbi unutarnjim vodama (ZPUV), NN 19/98, 151/03 i 136/ Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi iz godine (SL SFRJ 22/77 stupio na snagu , (u daljnjem tekstu ZPUP) 54. Zakon o potvrđivanju Dodatnog Protkola iz Konvenciji iz NN-MU br. 13/98 od Zakon o potvrđivanju Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save, NN-MU 14/03 od Zakon o potvrđivanju Budimpeštanske konvencije o ugovoru o prijevozu robe unutarnjim plovnim putevima (CMNI), NN-MU 10/2004 od i Objava o stupanju na snagu NN-MU 2/2005 od Zakon o potvrđivanju Montrealske konvenije iz NN-MU 9/2007 od I Objava o stupanju na snagu za Hrvatsku, NN-MU 1/2008 od Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu, Narodne novine 87/ Zakon o potvrđivanju Atenske konvencije iz godine, i njezinih Protokola iz i godine (objavljeni u: NN-MU broj 2/97) 60. Zakon o preuzimanju NN 53/91. Web stranice:

31 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda

32 32 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda D.Sc. Marija Pospišil Miler, Director of Legal Department Lošinjska plovidba-brodarstvo d.o.o., Rijeka The Liability of the Carrier for the Death of or Personal Injury to a Passenger in Inland Navigation - de lege lata and de lege ferrenda Summary Immediately after the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and Their Luggage by Sea was passed in 2002 the discussion on implementation and extension of the Convention on national carriages (cabotage) and on carriage of passengers in inland navigation started within the European Community, which some states criticized indicating numerous legal and economic effects that will emerge when the Athens Convention of 2002 comes into force. Taking the fact into consideration that the provisions of the Croatian Maritime Code have been applied to the carriage of passengers in inland navigation this paper aims at warning that in case of possible ratification of the Athens Convention of 2002 by the Republic of Croatia and introduction of its provisions into the Croatian Maritime Code result in automatic implementation of provisions of the Athen Convention of 2002 to inland navigation regardless of the fact that this is not the obligation by the EU Regulation. For this reason it would be advisable to regulate by a separate law passengers carriage in inland navigation as to avoid the situation that in the Republic of Croatia the Athens Conventions of 2002 is implemented to inland navigation before the agreement has been reached on its obligatory implementation in the EU states. Key words: passenger carriage in inland navigation, carriers liability, obligatory insurance Dr. sc. Marija Pospišil Miler, Direktorin der Rechtsabteilung Lošinjska plovidba-brodarstvo, GmbH, Rijeka Haftung der Spediteure für den Tod und Körperverletzungen der Passagiere im Binnenschifffahrt de lege lata und de lege ferrenda Zusammenfassung Bald nach der Verabschiedung des Athener Übereinkommens für Passagiere und Gepäck am Meer aus dem Jahr 2002 haben auch Erörterungen innerhalb der Europäischen Gemeinschaft über Durchführung der Konvention und die Erweiterung ihrer Anwendung auf einheimische Transporte (Kabotage), aber auch auf die Passagiertransporte in der Binnenschifffahrt begonnen, wogegen einige Staaten Vorwürfe machten und wiesen auf zahlreiche rechtliche und wirtschaftliche Auswirkungen hin, die durch das Inkrafttreten des Athener Übereinkommens aus dem Jahre 2002 zum Ausdruck kommen werden.

33 Dr. sc. Marija Pospišil Miler - Odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika u unutarnjoj plovidbi de lege lata i de lege ferrenda 33 Eingedenk der Tatsache, dass in der Republik Kroatien die Verordnungen des Seegesetzbuches auch auf die Transporte in der Binnenschifffahrt angewandt werden, ist das Anliegen dieses Beitrags, davor zu warnen, dass im Falle der eventuellen Ratifizierung des Athener Übereinkommens aus dem Jahre 2002 seitens der Republik Kroatien und durch Übertragung deren Verordnungen ins Seegesetzbuch der Republik Kroatien diese Verordnungen authomatisch auch an die Binnenschifffahrt anzuwenden sind, ohne Rücksicht darauf, dass Kroatien gemäß der EU- Verordnung darauf nicht verpflichtet ist. Aus diesen Gründen wäre es angebracht, den Transport von Passagieren in der Binnenschifffahrt durch besondere Gesetze zu regeln, um die Situation zu vermeiden, dass in der Republik Kroatien das Athener Übereinkommen aus dem Jahre 2002 auch an die Binnenschifffahrt angewandt wird, bevor das Abkommen über obligatorische Anwendung des Übereinkommens in den Mitgliedstaaten der EU geschlossen ist. Schlüsselwörter: Transport von Passagieren in der Binnenschifffahrt, Haftung der Spediteure, Pflichtversicherung Dr. sc. Marija Pospišil Miler, Directrice de service juridique, Lošinjska plovidba-brodarstvo d.o.o., Rijeka LA RESPONSABILITE DU TRANSPORTEUR EN CAS DE DECES OU BLESSURE CORPORELLES DES PASSAGERS DE LA NAVIGATION INTERIEURE (BATELLERIE)- DE LEGE LATA ET DE LEGE FERENDA Résumé Peu de temps après l adoption en 2002 de la Convention d Athènes sur le transport maritime des passagers et de leurs bagages, ont débuté,dans le cadre de la Communauté Européenne, les discussions sur la mise en place et l élargissement de l application de la Convention à la navigation dans les eaux nationales (cabotage) mais aussi au transport de passagers de la navigation dans les eaux intérieures sur lesquels certains pays ont fait part de critiques importantes en soulignant les nombreuses conséquences économiques et juridiques de l entrée en vigueur de la Convention d Athènes en En prenant en compte qu en République de Croatie (RH) le code maritime s applique également à la navigation intérieure, cet article veut attirer l attention sur le fait que la ratification éventuelle de la Convention d Athènes par la RH et sa prise en compte dans le code maritime croate entraînera automatiquement son application dans les transports de la navigation intérieure croate, bien que ceci n ait aucun caractère obligatoire au regard des règlements de l Union Européenne. Pour ces raisons il serait souhaitable de réglementer par une loi particulière le transport de passagers dans la navigation intérieure pour éviter la situation de la RH, où la Convention d Athènes s appliquerait de fait à la navigation intérieure avant même d avoir un accord sur son application sur les navigations intérieures des états européens. Mots clés: transport des passagers dans la navigation intérieure, responsabilité du transporteur, assurance obligatoire.

34

35 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 35 D.Sc. Srećko Jelinić, Full Professor, Faculty of Law in Osijek D.Sc. Dubravka Akšamović, Senior Assistant, Faculty of Law in Osijek UDK: :377 Preliminary Scientific Communications LEGAL EDUCATION, GLOBALIZATION AND REGIONAL DEVELOPMENT: LAW AND DEVELOPMENT IN 21 ST CENTURY 1 Abstract: In this paper the authors examine how legal education in Europe and Croatia has changed influenced by EU integration and globalization. They address current changes in high education and particularly in legal education in Croatia in light of The Bologna Reform and clinical legal education as a new and progressive teaching methodology. In the second part of this paper special remarks are given to relation between globalization, Europeanization, regional development and commercial law. The authors examine in what way globalization, Europeanization and regional development have influenced changes in commerical law and vice versa. Key words: globalization, Europeanization, regional development, legal education, commerical law, clinical education Introduction Today we face an increasing number of developments and global changes that transform the scope and conception of legal education. These changes have been driven by different factors such as European integration, opening up domestic markets to international competition, the formation of free trade areas and common markets among regional groups, liberalization of capital and foreign exchange markets, free and fast flow of information due to electronic era and others. In order to adapt these changes to the so called globalization era European countries have been implementing number of reforms for the last fifteen years to improve quality of education, to strengthen democratic instituions, to improve quality of investments, managment and etc. In this context, higher education (legal education in particular) has been considered as one of the cornerstone for establishing conditions to prepare European society for global developments of the 21 st century. A global society and global changes require the law to move beyond its traditional scope, to move beyond its traditional (national) borders. As cross border legal issues become more complex, we are likely to see more and more compliance in legal systems. In certain areas, particularly in the commercial sphere, it is also likely that global standards of good practice will emerge and countires will conform broadly to such global standards or risk not 1 This paper was presented at GAJE Conference in Manilla, Philliphines, held in December 2008.

36 36 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century being competitive in attracting investments and transactions. Over the next years, the world will become even more interconnected and more interdependent. That poses legal education with new challenges. Law schools should incerasingly provide their students with broader legal education that will give them the flexibility to engage in cross border issues. Since law has always had an international dimension (take public law for example) the increasing interaction between European countries and people across different jurisdictions will make it more important for law to provide solutions that cut across borders. The traditional model of legal education in Europe has so far been characterized by a great diversity. Legal education depended, to a great extent, on national policies with regards to law. Legal education in universities is regarded to be an academic and scholarly discipline, to be taught by a specialized and highly prestigious professorial staff 2 3. It is also true, that for more than hundred years, teaching law in Europe has not changed much 4. It is mostly (predominantly) ex chatedra lecturing focused on transfering knowledge only. In current time characterized by fast development, increased demands for different and interdisciplinary knowledge, traditional educational concept based of transfering knowledge only, does not work any more. This recognition is widely accepted at all levels. Therefore, a number of efforts throughout Europe, and worldwide, have been made to reform legal studies and to adapt legal profession and studies to new demands and new times. Most common critiques of current system of legal education are that: 1/ legal education does not meet the needs of new globalization era, 2/ that current educational model does not equip students with necessary skills for practicing law, 3/ that managing of law school is outdated, 4/ that current model of legal education should be changed both in substance and in sense of teaching methodology 5. Those critics, at least in Europe, resulted in concrete measures. By this, we primarily mean the Bologna reform 6, but a number of other measures have been undertaken, too 7. 2 Reich, Norbert, Recent Trends in European legal Education: the Place of the European Law Faculty Association, 21 Penn St. Int l L.Rev., 21, , str Contrary to situation in majority of European countries, in England many English Law Lords never had any University law training. In USA different standards from those in Europe also apply to law school teaching stuff. 4 See more on it: Klimas, Tadas, Global Legal Education- legal Education in the New Europe and the USA: Shall the Twain Ever Meet?, German Law Journal No.3, March Stuckey, Roy, Best Practice for Legal Education, Clinical Legal Education Association, USA, The Bologna Declaration on the European Space for Higher Education can be found at educ/bologna/bologna.pdf. 7 For example ERASMUS programme or European Region Action Scheme for Mobility of University students was established in It forms a major part of EU s Lifelong Learning Programme , which was established by the European Commission decision No. 1720/2006/EC of the European Parliament and the Council of 15 November See more: education/programmes/newprog/index_en.html (last visited )

37 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 37 The Bologna reform The Bologna reform is the name of the pan-european educational reform initiated by a resolution of the European Ministers of Education. This joint declaration of European Ministers of Education (or The Bologna Declaration) was signed in June 1999, ten years ago. The Bologna reform streams to achieve two main underlaying goals: 1/ first is to reform, improve and modernize system of high education, and 2/ to prepare European society for new and competitive business enviroment typical for present time. It imposes on European Universities a new organization of university studies. It set up six main goals which are to be undertaken by all EU countries: 1/ to establish a system of easily readable and comparable degrees, including the Diploma Supplement, 2/ to set up a system of two main cycles of education, 3/ to introduce system of credits 4/ to enable mobility of students and teachers through Europe, 5/ to promote and develop unique quality assurance program for European countries 6/ to introduce so called European dimension of high education particularly with regards to curricula development, inter-institutional cooperation, training and research 8. One of the aims of the Bologna process is a curricular reform stressing that bachelor s and master s programs must provide students not just with technical knowledge of the law but also with competences and skills required for a successful legal career and active participation in economy and society. This implies the conclusion that legal education should equip students not only with theoretical knowledge, what is usually the case, but also with practical skills and knowledge necessary for practicing law. The Bologna reform is the first such European document ever. 9 It shows awareness and willingness of relevant authorities of different European countries to combate global changes and need to safeguard positions of Europe in an international arena as a society of knowledge. Europe of knowledge is widely recognized as an irreplaceable factor for social and human growth and as an indispensable component to consolidate and enrich the European citizenship, capable of giving its citizens the necessary competences to face the challenges of the new millennium 10. But, the Bologna declaration as legal document can be regarded as a legal instrument to achieve so called soft harmonization. That means that it only defines general framework within which the reform should take place, with large autonomy left to European countries to accomodate reforms to traditional and national values 11. This is probably the reason why, now, ten years after the Bologna declaration was signed, high education between European countries is less similar than one would expect. 8 Ibidem 9 Before The Bologna declaration there was Sorbonne declaration of 25th May of The Bologna Declaration on the European Space for Higher Education can be found at educ/bologna/bologna.pdf. 11 It is stressed in The Bologna reform that: We hereby undertke to attain these objectives within the framework of our institutional competences and taking full respect of the diversity of cultures, languages, national educational system and of Universitiy autonomy- to consolidate European area of high education

38 38 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century At the same time, success of the Bologna reform is tremendous because what seems impossible in the 60s or 70s is now going on. European high education has more in common than ever before, although the reform of legal education has been burdened by a number of problems. Reform of legal education When we talk about reforming law education in Europe the issue is very complex. In Europe we can distinguish two main streams in legal education. The one deriving from Roman law tradition, and the other deriving from Common Law legal tradition. In continental Europe the subject matter of legal studies was quite uniform until the 18 th century 12. Nationalistic wave coming from French revolution and codification movement had a special impact on legal education: it become an integral part of the nation state 13. This, to certain extent, led to protectionism and closure of legal profession. Because of this legacy, Europeanization of legal education or reform of legal education was burdened with more problems than reform of other professions (medicine for example). A number of countries were reluctant to accept reforms. Germany expressed its greatest concern. The main concern was how to keep the quality of legal education and at the same time to accept three years undergraduate study instead of four. Then, one of the peculiarities of legal education in most European countries was that in studying law we traditionally rely more on theory than practice. The issue was how to change curricula in favour of introducing more practical education in it, such as legal clinical education. And besides that, without any doubt, Germany and a number of other European countries have well established system of legal education. The issue was therefore what to be change at all and how to perform the reform. On the other hand, it was obvious that it will take time and effort to change it. A number of legal academics were also very critical about The Bologna declaration itself. It was emphasized that the Bologna B/M/D model of division of high education has the advantage of a certain simplicity and transparency, but that is not completely compatible with the needs and conditions of professional education and training in law. In other words, this system is applicable to some professions, not for law profession. Then, it was said that Bachelor s degree in law after three years of study is a sort of fast track education, inadequate for practicing law. This degree will not and cannot give immediate access to legal profession. One of shortcomings of the Bologna declaration is that it is silent about two further more important points. The first one is the access to higher education in law. Some, but not all jurisdictions restrict or severely control access to legal studies for e.g. by numerus clausus, entrance requirements, midterm exams etc. The Bologna declaration, in fact, does not deal with this issue. Financing of high education cannot be treated as a less important or irrelevant factor of the reform. The other thing is that the Bologna declaration is silent concerning the financing of high education. 12 Reich, Norbert, supra note Ibidem

39 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 39 Besides that, little attention in the Bologna declaration has been paid to how the bachelors and the master s programmes can be organized to avoid unnecessary repetition of subjects etc. Finally, it was pointed out that in case that European legal education wants to compete with highly successful US-American system of education, numbers of additional and more courageous steps have to be taken, which will need a careful discussion. Despite all this critique, slowly and gradually European countries reformed their legal education in accordance with The Bologna requirements and standards. Following the German example, a number of European countries, particularly EEC also started to perform the reform of legal education. Result of those reforms and undertaken measures can be seen today throughout Europe. Overview of the Bologna reforms in Croatia with special respect to legal clinics The reform in High education in Croatia started in 2001, when the Bologna Declaration was signed. Implementation of the Bologna reform in legal studies was delayed and reform started in fall So far, numbers of measures in accordance with The Bologna requirements have been undertaken: 1/ Curricula are modernized and number of new and elective subjects are introduced. 2/ LLM and PhD programs are under construction. 3/ European Credit Transfer System of Evaluation (ECTS) is introduced. 4/ A two cycle system of legal education is implemented and many other measures are taken in order to adjust legal studies to demands deriving from the market or community. However, in spite of the important steps that have recently been taken legal education in Croatia still needs vast improvements. Numbers of problems, present before the reform, still burden legal education. Law schools lack the physical space to accomodate a large number of law students. The curriculum remains predominantly theoretical, with few practice-oriented options, for example legal clinics. New teaching methodologies are introduced slowly and often reluctantly. Meanwhile, the mobility of students and academics has not been fully realized. Young researchers are under extreme pressure to publish in order to advance in their academic career, and this competes directly with their full-time teaching demands. One of the novelties, worth mentioning in this reform is introduction of legal clinics in legal education. Legal clinics are not a new concept in Croatia any more. Some form of clinical education appeared in legal education in Croatia in the late 90s. This program was supported by ABA CEELI. Currently, clinical education is part of curricula and in some form it is accepted at all law faculties in Croatia. The values of clinical education are widely recognized. Clinical education as a new and progressive methodology of teaching law is not in question.

40 40 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century But still, clinical education in Croatia lacks coherent institutional support. In that sense, more should be done. Clinical education facilitates partnership and communication between academia and society. It focuses on skills and competences for the labour market, enhances an interdisciplinary study and this makes higher education more effective, efficient and attractive. So basically, clinical education fits the needs of educational reform in Croatia, but in Europe too. Numerous academics thorought Europe share such opinion. Legal clinics today exist in a large number of east European and west European countries 14. Even those most reluctant countries to undertake changes in legal education, such as Germany, today accept and recognize values of clinical education and suggest that it is one of the ways to improve the system of legal education in Germany 15. Clinical education enables students to develop skills such as interviewing, couselling, oral advocacy, negotiating and others. Besides that, a clinical legal education does much more. It faces students with real life situations in which students must create the plan how to deal with a particular situation and how to execute the plan. Thus, clinical education, much like clinical medical education, puts the classroom theory into actual practice. Legal clinic types - a question of choice? From the theoretical point of view and categorized by the approach taken, we can distinguish two main types of legal clinics 16. 1/ the first and more spread types of legal clinics are the so called simulation clinics. 2/ the second type of clinics are the so called (in-house clinics) or live client clinics. Simulation clinics are those where students practice law on imaginative cases with imaginative clients. Live clients clinics are those where student solve real cases, help clients and practice law on real cases. Each of the clinical models has its pros and cons. Simulation clinics are easier to run. There areno profesional responsibility and risks connected with client representation. A curriculum of clinic is adaptable and flexible and can be structured in a way to adjust the need of concrete situation. Financing of this type of clinic is not such a big issue because there are no expenses related to client representation at the court. On the other hand, one of the shortcomings of this type of clinic is that students do not take their task as seriously as when dealing with live clients. Besides, students are only beneficiaries of such approach since there are no other direct beneficiaries. In that sense, we can conclude that this type of legal clinic is education oriented. The second type of the clinics are live-client clinics. This type of clinic enables students to practice law on real cases. A beneficiary of such an approach is besides students, wider community, because legal clinics here perform the role of providers of direct legal aid. 14 Clinical programs today exist in Australia, Canada, Latin America and Africa. In Europe in the United Kingdom, Russia, Poland, Hungary, Ukrain, Bulgaria, Moldova, Latvia, the Netherlands, Italy, Spain,Germany. See eng/component/ option,com_frontpage/itemid1/. 15 Bücker, A., Woodruff, W., The Bologna Process and German legal education: Developing professional Competence through Clinical Experiences, German Law Journal, vol 09. No 05., 2008., str ; Peter M.Huber, Der Bologna Prozess und seine Bedeutung fur die deutsche Juristenausbildung, 1 European Journal of Legal education, 23( 2004) available at: einrichtungen/fakultaetentag/aktuell/vortragelfa.pdf 16 See on this topic more: Nicolson, Donald, Clinical Legal Education and Extracurricular Law Clinics, Directions for Legal Education, Issue 2007, UK Center for Legal Education; available at:

41 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 41 In this case students are highly motivated. They take their task very seriously and they learn to be more socially sensitive and responsibile This kind of legal clinics are more suitable to promote the concept of justice, fairness and morality, values to which all lawyers must be committed. No doubt that legal profession, particularly nowdays, bears a special responsibility for the quality of justice in the society. Those values lead members of the profession to ensure that adequate legal service are provided to those who cannot afford to pay for them. On the other hand this type of clinic requires full time engagement of at least one clinical teacher and practicing lawyer and an excellent organization. In question of choice which type of clinic is the most appropriate, opinions and attitudes vary. In Croatia there is still a dominant opinion that clinics should serve (perform) educational (function only). This means that simulation legal clinics are more preferable than live client clinics. At the moment Law Schools in Croatia are primarily concerned with providing the best possible education to law students and finding a way to improve education. Therefore, right now they are more oriented to solving their own problems and improving current system of legal education than to other possible aspects of clinical education. Nevertheless, this does not mean that clinics cannot serve wider public interest and integrate in local community as a driving force of regional development or promotor of justice in education or society. On the contrary to that, while performing educational function legal clinic can raise student s avareness of many social issues, they can act as a promotor of social justice, clinics could and should be centres of excellence. Someone might ask if those expectations are realistic? The experience of legal clinics in countries where clinical education has long tradition (such as the USA) proves that the answer is affirmative. Modern literature often points out essential competences necessary for practicing law that students should be equipped with when finishing a school 17. These are: 1/ problem solving 2/ legal analysis and reasoning 3/ legal research 4/ factual investigation 5/ communication 6/ counseling 7/ negotiation 8/ dispute resolution 9/ recognizing and resolving ethical dillemas 18. Clinical education, by no means, enables students to gain most of the above mentioned skills and competences, although it would be unrealistic to expect that only through clinical education all this can be achieved. Theoretical lectures are an inevitable part of legal and any other education, and that feature of legal education can not be changed. But still, introducing more practical lectures will advance and improve current system of legal education. 17 See American Bar Association Section on Legal Education and Admission to the Bar, Legal Education and Professional Development- An Educational Continuum,Report of the Task Force on Law Schools and the Profession: Narrowing the Gap ( 1992 ( MAC- Crate Report). 18 See more: American Bar Association, Standards for Approval of Law School

42 42 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century On the other hand, we also must admit that, most of the competences gained through clinical education, are considered the main shortcomings of current system of legal education in Europe and Croatia as well. Bearing this in mind, and the fact that legal education does not exist in vacuum, that it is not a purpose to itself, that legal education has to go in line with global changes and movement, we must consider clinical education as an imperative in legal education and not as a choice, any more. If we want to be highly successful in global market for legal education 19, and if we want to have competent lawyers, able to understand emerging global legal standards and movements, but at the same time to benefit society and community in which they work and live, we must not neglect the fact that there are new and progessive teaching methodologies which enable creation of a new generation of legal experts. Impacts of globalization, Europeanization and regional development on (teaching and practicing) commerical law One of the fields of law, particularly sensitive to global movement and global changes is commerical law. Why? Globalization and new technologies have accelarated and faciliated commerce at all levels (regional, national, international). More and more corporations are moving abroad, searching for a better business environment, cheaper labour market or in order to enter new markets. Bussiness law is becoming more and more international in its character. Number of new legal concepts emerged such as corporate governance, corporate responsibility. Bankruptcy, international finances, sales, groups of companies, mergers, settlement of commercial disputes, etc., are only some examples of commercial law issues which have signficantly changed in last few decades under the pressure and fact of globalization. Commercial lawyers have to find a way to deal with these challenges and to conform to new global standards and practice or risk being excluded from global movements, trends and opportunities. But the question is, how to conform to those new trends and movements, when we know that comparable consistent legal system on global level is missing 20? In the sphere of commercial law we can today recognize islands of new (international) commercial law, dealing with particular issues (such as takeover, groups of companies, payments, particular contracts such as joint venture or leasing and others) but international commercial law as seperate and systematic branch of law is missing. We have also witnessed a number of efforts undertaken by govermental and non-govermental organizations to find a common core and common legal solutions for international trade and international business. Most prominent are WTO, UNCITRAL, UNIDROIT. They offered a number of legislative instruments and solutions for resolving some of the commercial law issues. But still, commercial law is mostly domestic law, applied to international commercial transactions. 19 See on that: Global Legal Education, Michael Peel, Megam Murphy, Financial times , available at: reports/llm-2008 ( last visited ) 20 See on it more: Kerber, Wolfgang, Institutional Change in Globalization: Transnational Commercial Law from Evolutionary Economics Perspective, 9 German Law Journal No.4, 2008.

43 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 43 Much of what we said above can be repeated when talking about European integration, Europeanization, or process of creating EU legislation. When market (of previously closed) European countries opened, commerce was facilitated, barriers to free trade among European countries were removed to some extent. But, non existing European legal framework, which would smoothen trade and commerce on European level, was a great obstacle to free trade and to establishment of single market. In order to set up conditions for creating a single market and to improve conditions for functioning of single market and to speed up commerce on European level, national laws, particularly those in sphere of commerce, had to be changed. For the last decades, all European countries, not only EU members, have undertaken a number of measures in order to change domestic laws which have been seen as the greatest obstacles to free trade and free movement of goods, services and people at European level. Commercial law codes were at the top of the list of the laws which had to be changed. For example, only in last few years, a number of Croatian major commercial law 21 codes were passed or/and amended in order to comply with EU regulations and directives: New Law of Corporation was enacted in Croatia in Since then it has been changed and amended several times in 1999, 2000, 2003 and Changes have been explained as necessary to harmonize domestic law with EU directives, New Law on Obligations was enacted in It takes into consideration all European directives enacted by the time of entering into the force of new Code. There has been also a number of new codes enacted as a response to request to coming from the EU to harmonize domestic commercial law with EU legislation; The Law on Societas European was enacted in year 2007 as well as Law on European Economic Interest Grouping. Takeover Code was enacted in 2002 and a new Takeover Code was enacted in In the sphere of Competition law which is also part of commerical law in wider sense, a number of codes and other legal instruments have been enacted. The same legislative activity can be traced in other western and eastern European countries as well 22. Besides those regulatory measures, for the last ten years a number of global legal standards were adopted in domestic commercial law. For example, we have introduced in our commercial law numerous new legal concepts and institutes such as corporate responsibility, squeeze out, auditing standards and others. These facts picturesquely describe how things have recenty changed in commercial law, either as a result of globalization or EU integration. Changing and amending laws was not matter of choice. It was a necessary and natural response to changing legal environment, which became global. Slowly and gradually all countries and nations adapt to global legal changes, global legal values and standards. In global world and economy there is no dominant legislation and nation anymore. There is a growing body of international law. That is the fact which we will have to accept, whether we like it or not. 21 In Croatia the term commercial law and company law have the same meaning. It was not the case before, especially in the course of the socialist system. At that times the only term was economic law as a comprehensive subject which governed both company formation and commercial law matters. 22 For example: Germany revised its Code on Obligation in 2002 (See more on it: Gesetz zur Moderniserung des Schuldrechts of 26 November 2001, BGBI I 2001, str. 3138; Zimmerman, Reinhard, The New German Law on Obligations: Historical and Comparative Perspective, Oxford University Press, 2005). Number of other European countries followed, the Netherlands, the UK, France.

44 44 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century Still, the open questions are how to go in line with those changes? How deep and complex should legislative changes should be, so that we do not lose the basic legal and traditional values. In what way should legal education and scholary work change in order to adapt to changes? What should be our primary mission in new times? Or simply said, how to reconcile legal tradition and traditional legal values with global/european legal trends. Lawyers around the world have been asking the same questions. There is no universal answer. Each country and legal profession is trying to cope with global changes its own way: by implementing different development strategies, with regulatory measures, by implementing institutional reforms, reforming education, etc. The result of these measures is a higher level of compliance in legal or educational systems, than before. But still we can not talk about a unique or universal set of legal rules applicable to all countries or jurisdictions. Neither can we talk about a unique or universal educational system. Differences are still significant. To what extent we achieve convergence in legal system or education is still an open question. It is obvious that it will be easier to reach a higher level of convergences in the segments of law that are considered new (for example electronic commerce, electronic signatures) and in those where obstacles to free movement of goods were the highest (for example there is already a body of laws regulating international sale, or international payment system, or international bancruptcy). This cannot be considered as a coincidence. As trade has become more international and global, there is a greater need to regulate those issues with supranational legal rules. As we can see, compromise can be achieved. We expect in future even more and more demands for adopting legal rules the main task of which will be to enhance international trade. Increased demand for adopting such laws will increase demand for a new kind of legal experts - lawyers specialized in international (commercial/ trade) law. Does current system of legal education support those legal trends? Obviously it does not. This is a clear sign that reform of education will continue. The first steps in reforming legal education in Europe (and Croatia) have been undertaken. Further reforms will follow. Issue of regional development and law In line with the process of globalization and Europeanization there is also a process of regional development. The term regional development has become world wide recognized and approved. All states face the question how to achieve the development of all regions 23 but within the frame of sustainable development paradigm 24. Why? For Croatia, as well for the most newly established states, the question of development acquires the form of (sustainable) development because of growing economic and social inequalities between regions in each country and even between the states For complex definition of region, see: Essays on Regional Development, South Australian Center for Economic Studies, ed. by. Greg Coombs, Wakefield press, 2000, str On some aspects of sustainable development see: 2008 Annual Report on Sustainable Development, OECD, dataoecd/61/32/ pdf 25 On some issues on regional development policy in Croatia see: Social Policy and Regional Development, Ekonomski Institut Zagreb, Friedrich Ebert Stiftung, ed. by. Lovrinčević, Ž. et. al., 2007.

45 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 45 Most industrialized countries have adopted some type of regional development programs since World War II 26, 27. Newly established states have only recently started to develop their regional policies and regional development strategies or programs. Behind the overall idea of regional development there is the idea of active participation of regions in the global movements and global economy. In that sense, regional development may be domestic or international. The implications and scope of regional development may therefore vary in accordance with the definition of a region and how region and its boundaries are perceived internally and externally. Most of the literature devoted to issue of regional development deals with environmental issues, development of rural regions, regional development and security issues etc. Economic development is perceived only as one of the features of regional development. But, at the same time (sustainable) economic development of all regions is one of the core aims of domestic and international (European 28 and global 29 ) regional policies. Why? Now that a great number of world population faces serious poverty, economic regional development policy seems to be the only way out of the poverty 30. Even in economically developed Europe not all citizens have the same advantages in the face of challenge of globalisation. Their business opportunity and prosperity depend on whether they live in a region that is prosperous or one that is lagging behind with respect to development. Sustainable development strategy, for each and every region, should enable selfsustainable development of the regions based on regions advantages and natural resources. T h e question is, in what way law affects regional development? What is the role of law in regional development? The relationship between commercial and company law and the regional development (and sustainable development), may be particularly obscure. It is quite apparent that economic development depends on, to great extent, or better to say, is supported by legislative framework (not only economic development is dependent on legislative framework, each segment of regional development requires solid legislative background and framework). If regional policy is not supported by solid legislative background, no matter how good regional strategy is, chances for success are minimal. Law, as a category is not requiring development as itself, nor does it require development to be sustainable. But it does require the following: 1. legal rules which promote economic activity 2. political will which supports and promotes regional development 3. and then finally, laws supporting that political will. Almost all, if not all (Croatian) commercial law codes, as well as Croatian Constitution embody rules that in an explicit or less explicit way support overall framework for regional policy. 26 The most common methods of encouraging development are to offer grants, loans and loan guarantees to companies relocating or expanding in the region. Tax incentives are also used to encourage companies to invest in depressed areas. 27 See for example UK Government Sustainable Development Program : index.htm 28 On European Regional Policy see: 29 On global regional policy see: United Nations Center for Regional Development ; OECD Regional Competitiveness and Governance Division ( 30 More on that for Croatia see: Nestić, D., Vecchi, G., Regional Poverty in Croatia, : Social Policy and Regional Development, Ekonomski Institut Zagreb, Friedrich Ebert Stiftung, ed. by. Lovrinčević, Ž. et. al., 2007., str

46 46 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century Major European Union legal documents also contain explicit rules to support regional policy. Starting with the Treaty of Rome of 1957 which in preamble stresses the need to strengthen the unity of their economies and to ensure their harmonious development by reducing the differences existing among various regions and the backwardness of less-favoured regions..., all recent EU document on even more explicit way indicate importance of harmonious regional development of all European regions. The latest document of this type is the EU Regional policy It reveals a number of shortcomings of current European regional policy as well as plans for new regional policy whose main features are: diversity, challenges and equal opportunities of European regions. Concluding remarks Commercial law is a nucleus of business activity. It translates diverse activities of bussiness community into a set of legal rules and norms. The knowledge of commercial law rules and norms is nowdays more important than ever. It affects and influences different and numerous activities at national and international level. Besides affecting business community itself, movements and developments in commercial law also affect and reflect an overall national policy, regional development, education. Only the most skilled lawyers who possess broad knowledge of commercial law (not only of commercial law but of other branches of law too) are able to overcome many problems arising in practice as a result of speed development in law and society caused by globalization and/or Europeanization. Since joint declaration of European Ministers of education was passed in Bologna in 1999, all over the Europe, the process of transformation of high education in Europe started. In this paper the special emphasis was put to reform of legal education. Reform of legal education has particular importance in overall process of reforming high education, because globalization and Europeanization, by no means, affected legal education the most. Law (profession), business and legal education are more nationally oriented than other professions. So in new times of globalized world and increased demands for universal legal values, law science and legal education had to change from the roots. There are great changes going on in Croatia at the moment, not only in political sense of the word. The primary task is development in general, regional development itself, but the reform at high (legal) education too. The processes of transformation in the Croatian society, science and high (and legal) education are taking place simultaneously. In order to achieve the maximum in short time, and not to leg behind the developed countries, we apply experiences of neighbouring countries that already joined the EU, and are more developed as countries and economies. However, our own experience and knowledge should not be neglected. In each segment of development (economic, regional, educational) we have to find a way to preserve national values and at the same time to enable fast economic (or other) development in accordance with highes legal values and standards. In order to respond to these serious taks, all our knowledge should be transfered into good laws, system of legal education should advance and improve. The realization of these ambitious plans should create significant political, economic and social strains between Croatia and the rest of Europe. 31 See on it:

47 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 47 Literature: 1. Alfredo Fuentes-Hernandes, Globalization of Legal education in latin America, 21 Penn St. Ont l Law Rev, 39, Burman, Harold, Harmonization and Globalization of Commercial law, American Bar Association, Chichago, Bücker, A., Woodruff, W., The The Bologna process and German legal education: Developing professional Competence through Clinical Experience, German Law Journal, Vol 09. No.5, Kerber, Wolfgang, Institutional Change in Globalization: Transnational Commercial Law from Evolutionary Economics Perspective, 9 German Law Journal No. 4, april, Klimas, Tadas, Global Legal education-legal Education in the New Europe and the USA: Shall the Twain Ever Meet? German Law Journal No.3., March Sexton, John, Out of the Box Thinking about the training of lawyers in the next millennium, 33 U.Tol.L.Rev. 189, Mahoney, Joan, The Future of legal education, 33 U.Tol.L.Rev. 113, Reich Norbert, Recent Trends in European Legal Education: the Place of the European Law Faculties Association, 21 Penn St. Ont l Law Rev, 21, Vanistendael Frans, BA-MA Reform, Access to the Legal Profession and Competition in Europe, 21 Penn St. Ont l Law Rev, 9, Chesterman, Simon, The Globalization of Legal Education, Singapore Journal of legal Studies, 2008, str Pue Wesley, Globalization and legal education, views from outside in, International Journal of the legal Profession, vol. 8, No. 1, Stuckey Roy, Momentum Is Building fro legal Education reform, The Complete Lawyer, vol. 4. Num. 1, Essays on regional development, ed. by. Coombs, Greg, South Australian center for Economic Studies, Wakefield press, Social Policy and Regional Development, Eknomiski Institut Zagreb and Friedrich Ebert Stiftung, ed. by. Lovrinčević, Ž. et. al, Zagreb, International documents: 1. ERASMUS Programme; 2. Sorbonne Joint declaration on harmonization of the architecture of the European high education system; 3. The Bologna Declaration on the European Space for Higher Education; eu/education/policies/educ/bologna/bologna.pdf 4. OECD, Annual Report on Sustainable Development, dataoecd/39/19/ pdf 5. United Kingdom Government Sustainable Development Program; 6. European Union Regional Policy ; docgener/presenta/working2008/work_en.pdf

48 48 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century Prof. dr. sc. Srećko Jelinić, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Osijeku Dr. sc. Dubravka Akšamović, viša asistentica Pravnog fakulteta u Osijeku Pravno obrazovanje, globalizacija i regionalni razvoj: Pravo i razvoj u 21. stoljeću Sažetak U radu se razmatra fenomen europskog integriranja i globalizacije i njihov utjecaj na obrazovanje pravnika. U europskim državama, ali i Hrvatskoj, u tijeku je reforma visokog obrazovanja, koja je započela donošenjem tzv. Bolonjske deklaracije. Provedba Bolonjske deklaracije donijela je niz novina u pravnom sustavu obrazovanja pravnika. U radu se posebno analizira značaj pravnokliničke nastave kao nove i suvremene nastavne metode uz pomoć koje bi se osuvremenio dosadašnji pretežito teorijski nastavni program. U drugom dijelu rada, posebna se pažnja poklanja odnosu između globalizacije, europeizacije i trgovačkog prava. Trgovačko pravo je u posljednjih nekoliko desetljeća postalo izrazito internacionalnog karaktera. U radu se analiziraju uzroci i posljedice internacionalizacije trgovačkog prava te novi zahtjevi koji se stavljaju pred pravnu struku, u smislu prilagodbe trgovačkog prava novonastalim uvjetima poslovanja na globlanom tržištu. Posebno se razmatraju neka pitanja regionalnog razvoja i trgovačkog prava, kao pravne grane koja treba pratiti regionalnu politiku i biti potpora i podrška regionalnom razvoju. Ključne riječi: globalizacija, europeizacija, regionalni razvoj, pravno obrazovanje, trgovačko pravo, klinička nastava Prof. Dr. Srećko Jelinić, ordentlicher Professor, Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek Dr. Dubravka Akšamović, Höhere Asisstentin, Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek Juristenausbildung, Globalisierung und regionale Entwicklung: Recht und Entwicklung im 21. Jahrhundert Zusammenfassung Im Beitrag wird das Phänomen der europäischen Integration und der Globalisierung im Zusammenhang mit deren Einfluss auf die Juristenausbildung erörtert. In europäischen Ländern, sowie in Kroatien, wird zur Zeit die Hochschulreform durchgeführt, die mit der Verabschiedung der sog. Bologna-Deklaration begonnen hat. Mit der Durchführung der Bologna-Deklaration wurden viele Neuerungen in das Ausbildungssystem der Juristen eingetragen. In der Arbeit wird insbesondere die Bedeutung der Fallanalyse (legal clinic) als eine neue, moderne Unterrichtsmethode besonders analysiert, die eine Möglichkeit für die Modernisierung des bisher vorwiegend theorethisch orientierten Unterrichtsprogramms darstellt. Im zweiten Teil der Arbeit wird besondere Aufmerksamkeit dem Verhältnis zwischen der

49 D.Sc. Srećko Jelinić, D.Sc. Dubravka Akšamović - Legal Education, Globalization and Regional Development: Law and Development in 21st Century 49 Globalisierung, Europäisierung und dem Handelsrecht gewidmet. Der Charakter des Handelsrechts wurde in letzten Jahrzehnten ausdrücklich international. In dieser Hinsicht werden in diesem Beitrag Ursachen und Folgen der Internationalisierung des Handelsrechts sowie die neuen dadurch entstandenen Forderungen im Bereich Jura erörtert, insbesondere im Sinne der Anpassung des Handelsrechts an neue Bedingungen der Geschäftsführung am Weltmarkt. Anschließend werden einige Fragen der regionalen Entwicklung und des Handelsrechts als Rechtsgebiet analysiert, das der regionalen Politik folgen und als Unterstützung der regionalen Entwicklung dienen sollte. Schlüsselwörter: Juristenausbildung, Globalisierung, Bologna-Deklaration, Handelsrecht Dr. sc. Srećko Jelinić, Professeur Agrégé à la Faculté de droit à Osijek Dr. sc. Dubravka Akšamović, Mâistre Assistant à la Faculté de droit à Osijek L ENSEIGNEMENT JURIDIQUE, GLOBALISATION ET DEVELOPPEMENT REGIONAL : LA DROIT ET LE DEVELOPPEMENT AU 21 EME SIECLE Résumé Dans cet article on prend en considération les phénomènes de l intégration européenne et de la globalisation et leur influence sur la formation des juristes. Dans les états européens mais aussi en Croatie, la réforme de l enseignement supérieur est en cours, elle a commencé par l instauration de la Déclaration de Bologne. La mise en pratique de cette déclaration a apporté un ensemble de nouveautés dans le système juridique de l enseignement du droit. Dans la première partie de cet article on analyse l importance des travaux pratiques -méthode nouvelle et actuelle- qui contribue à la modernisation des programmes d enseignement juridique qui sont aujourd hui pour la plupart largement théoriques. Dans la seconde partie on étudie plus précisément les relations entre la globalisation, l européanisation et le droit commercial. Celui-ci est fortement marqué par l internationalisation depuis les dernières décennies. On analyse les causes et les conséquences de cette internationalisation ainsi que les nouvelles demandes qui s expriment vis a vis de la profession juridique pour adapter le droit commercial aux nouvelles conditions de gestion des affaires sur le marché global. On s intéresse également à quelques questions de développement régional en rapport avec le droit commercial en tant que branche juridique qui doit suivre la politique régionale et apporter soutien et appui et soutien au développement régional. Mots clés: enseignement juridique, globalisation, Déclaration de Bologne, droit commercial

50

51 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 51 Dr. sc. Branislav Malagurski, docent Pravnog fakulteta u Osijeku UDK: 327.5(497.15) (497.15) Pregledni znanstveni rad MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE I SIGURNOST ZAPADNOG BALKANA: DOPRINOS MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA SIGURNOSTI REGIJA KOJE SE ODLIKUJU NESTABILNOŠĆU NA PRIMJERU UN, EU I NATO NA ZAPADNOM BALKANU Prikaz: Ovaj članak razmatra prinos međunarodnih organizacija u oblasti sigurnosti, na slučaju Zapadnog Balkana. U članku se poredi prinos Ujedinjenih naroda, NATO i Europske unije, fokusirajući se na pitanje koja od njih i na koji način je pridonijela miru i sigurnosti, posebno naglašavajući određene snage i slabosti akcija svake od njih. Pitanje je također jesu li učinkovitije globalne ili regionalne međunarodne organizacije, te organizacije specijalizirane za pitanja sigurnosti ili one sa širim djelokrugom aktivnosti. Zaključak bi mogao biti da su u akutnim situacijama potrebne snažne političke i vojne akcije kako bi se zaustavili sukobi i unaprijedila sigurnost, pa je tu neophodna uloga Vijeća sigurnosti UN i NATO. Za dugoročna rješenja problema, pak, potrebni su dugoročna politička, ekonomska, kulturna i sigurnosna podrška unutarnjim snagama u regionu, da bi se održali mir i sigurnost. Za Zapadni Balkan najbolje je rješenje da se on u cijelosti integrira u Europsku uniju, koja ima dovoljne političke, ekonomske i druge kapacitete da razriješi ključne probleme regije. Ključne riječi: sigurnost Zapadnog Balkana, međunarodne organizacije, NATO, Europska unija, Ujedinjeni narodi 1. Uvod Zapadni Balkan 1, koji pretežno obuhvaća područje bivše SFRJ, koje je koncem XX stoljeća doživjelo dezintegraciju, uz brutalne sukobe, gospodarski sunovrat i depopulaciju zbog iseljavanja ili raseljavanja značajnog dijela akivnog stanovništva, dobar je primjer da međunarodne organi- 1 Termin Zapadni Balkan pojavljuje se u kontekstu termina Jugoistočna Europa (South-East Europe ili SEE), da bi označila zapadni dio te regije, koji obuhvaća države nastale iz bivše Jugoslavije minus Slovenija i plus Albanija. Vidjeti izviješće Europske komisije upućeno Europskom parlamentu po naslovom The Western Balkans and European Integration dostupan na eur-lex/lex/lexuriserv/site/en/com/2003/com en01.pdf.

52 52 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana zacije mogu pružiti ključni prinos stabilizaciji i oporavku. Pri tome, interesantno je pitanje u kojoj mjeri je za sigurnost, uspostavljanje i održavanje mira u nekoj regiji u kojoj su narušeni međunarodni mir i sigurnost značajno djelovanje onih međunarodnih organizacija koje su osnovane iz sigurnosnih razloga, a u kojoj mjeri onih koje djeluju šire, na planu kako sigurnosti tako i političkog, gospodarskog, socijalnog, kulturnog i drugog boljitka područja na kojem djeluju. Je li značajnije djelovanje globalnih ili regionalnih međunarodnih organizacija Jedno od temeljnih pitanja kada se poduzimaju mjere radi osiguranja mira na nekom području jest i ono je li na području na kome se odvijaju sukobi moguće uspostaviti trajni mir samo primjenom sile; potom koje vrste sile i na koji način se učinkovito mogu i smiju primijeniti, koje su druge mjere sigurnosne podrške najučinkovitije i konačno je li nužna uz sigurnosne mjere i kombinirana upotreba političkih, gospodarskih i drugih akcija radi trajnije stabilizacije područja. Drugo je pitanje u kojoj mjeri vanjski pritisak i djelovanje može trajno rješavati sigurnosne probleme neke regije bez adekvatne suradnje s unutarnjim čimbenicima. Treće je pitanje kako osigurati relativno koordinirano djelovanje različitih međunarodnih čimbenika, koji često imaju različite interese na nekom području, da se ne bi umjesto smirivanja situacije i rješavanja problema upravo potpirivali sukobi i dugoročno održavala nestabilnost i nesigurnost, za šta su brojni primjeri u međunarodnoj praksi. Na Zapadnom Balkanu i u njegovoj povijesti i to ne samo iz zadnjih desetljeća ima mnoštvo primjera iz kojih bi se mogli izvoditi relevantni zaključci. I to kako glede djelovanja Ujedinjenih naroda kao globalne međunarodne organizacije, tako i NATO kao regionalne sigurnosne, te Europske unije kao regionalne političko-gospodarske međunarodne organizacije. 2. Uvjet stabilnosti i gospodarskog oporavka i razvoja Ono što se može reći kao početna teza jest da na nestabilnim područjima u vrijeme kada su na njima ugroženi međunarodni mir i sigurnost, djelovanje globalnih i regionalnih međunarodnih organizacija predstavlja uvjet uspostavljanja i održavanja njegove stabilnosti, kao i gospodarskog i svakog drugog oporavka, te ekonomskog, kulturnog i društvenog razvoja. Nema napretka bez relativne stabilnosti, a kada endogene snage trajnije narušavaju stabilnost i sigurnost na nekom području, nužno je djelovati da bi se oni opet uspostavili i održavali u funkciji zaštite međunarodnog mira i sigurnosti. Pri tome, Ujedinjeni narodi kao globalna međunarodna organizacija osnovana, između ostalog da bi garantirala međunarodni mir i sigurnost ima iznimno značajnu ulogu. Oni raspolažu i učinkovitim sredstvima, kada je potrebna brza intervencija. Ali ne treba smetnuti s uma niti značaj djelovanja regionalnih organizacija, uključujući i one koje su osnovane radi osiguranja mira i sigurnosti u nekom regionu, kao što je to NATO, ili regionalnih integracija sa širim djelokrugom, poput Europske unije. 2.1 Značaj sigurnosti za stabilnost i gospodarski oporavak i razvoj Može se smatrati aksiomom da su mir i stabilnost uvjeti političke, gospodarske, kulturne i ukupne društvene dobrobiti za neko područje, državu ili regiju. Stoga je nužno brzo i adekvatno reagirati u svakoj situaciji u kojoj su oni narušeni, napose ako situacija može izazvati širenje sukoba na više država. Svjedoci smo da područja i periodi u kojima su ona nestabilna bitno zaostaju po svom gospodarskom i ukupnom društvenom razvoju u odnosu na područja i periode koje karakteriziraju mir i stabilnost. 2 Razlozi tome se ne nalaze samo u činjenici da velika izdvajanja 2 Bliski istok je područje na kome kontinuirano traju neprijateljstva, što gotovo sve države regiona svrstava među one u kojima je usporen gospodarski napredak. Primjer Libanona, čiji je procvat, a potom dugotrajna depresija koincidirala najprije sa periodom mira i sigrnosti, a potom poznatih ratnih zbivanja samo je jedan od konkretnih. Slično region Jugoistočne Azije bilježi vrlo skro-

53 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 53 i potrošnja u ratne svrhe ograničavaju visinu slobodnih sredstva koja se investiraju u gospodarstvo ili izdvajaju za potrošnju i jačanje kupovne moći stanovništva. Oni se nalaze i u činjenici da se ta područja ocjenjuju rizičnim za strana ulaganja, da banke u visinu kamatnih stopa uračunavaju i dodatne rizike poslovanja na tom području čime odvraćaju potencijalne ulagače da uz kredite unaprijede vlastito poslovanje, da su izvanekonomski rizici visoki i odvraćaju potencijalne ulagače da započnu neki posao ili ga prošire. Sigurnost je izvjesno jedan od temeljnih uvjeta održavanja stabilnosti i gospodarskog razvoja nekog područja. A osiguranje toga faktora ovisi u prvom redu o endogenim čimbenicima. A oni su utemeljeni ne samo na sigurnosnim službama ili političkoj eliti neke države nego i u gospodarskoj situaciji u njoj, životnom standardu stanovništva, međuetničkim, međuvjerskim ili međunacionalnim odnosima unutar države. Pored endogenih čimbenika, značajni su naravno i međunarodni čimbenici, koji mogu odlučujuće utjecati na stabilnost i sigurnost neke države, a ogledaju se u različitim interesima susjednih ili drugih država ili međunarodnih organizacija, glede političke, gospodarske i druge orijentacije određene države ili njezinih regionalnih teritorijalnih jedinica. One države koje ostvaruju stabilnost i ravnomjeran napredak u ukupnom unutarnjem razvoju, dakle gospodarskom razvoju, političkom životu, uz zadovoljstvo stanovništva ostvarenim stupnjem životnog standarda i demokracije, te uz na zadovoljavajući način razriješene međunacionalne, međuetničke ili međuvjerske odnose imaju dobru unutarnju podlogu za stabilnu sigurnosnu situaciju unutar države. Svi endogeni čimbenici ukazuju na izglednost stabilnosti te države. Ali, nijedna država ne razvija se odvojeno od svog okruženja, susjednih država, velesila, međunardonih organizacija ili međunarodne zajednice u cjelini. Stoga za stabilnost neke države nužni su i stabilni i prijateljski odnosi sa njenim okruženjem, koje čine svi navedeni čimbenici sigurnosti iz okruženja. Zato je stvarno umijeće na odgovarajući način održavati unutarnju i vanjsku stabilnost države i voditi računa da čimbenici vanjske stabilnosti ne poremete unutarnju stabilnost i sigurnost države. U svemu tome treba imati na umu kako pojedine relevantne susjedne države, velesile i međunarodne organizacije svojim različitim interesima, koji mogu biti u suprotnosti s konceptom razvoja neke države, ako se ona sa njima ne harmonizira, mogu predstavljati dugoročne čimbenike nesigurnosti i nestabilnosti za nju. Primjer Zapadnog Balkana, područja uglavnom teritorija bivše SFRJ obiluje materijalom za dokaz točnosti ovih tvrdnji obzirom na oba aspekta, unutarnji i međunarodni, glede svoje sigurnosti i stabilnosti. Jer, ne samo da se ta država raspala uz djelovanje unutrašnjih političkih, gospodarskih i drugih (nacionalnih, vjerskih i etničkih) čimbenika, nego su i razlike u viđenju situacije od strane pojedinih država i međunarodnih organizacija utjecale na eskaliranje ili smirivanje ratnih sukoba, te političke i gospodarske nestabilnosti područja u pojedinim fazama razvoja krize. 2.2 Uloga UN, NATO i EU u sigurnosti regije Ujedinjeni narodi, kao opća međunarodna organizacija osnovani su godine, da bi između ostalog djelovali na osiguranju međunarodnog mira i sigurnosti. 3 Između glavnih organa Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti je onaj kome je specifično stavljeno u zadaću da se brine mne gospodarske rezultate tijekom ratnih sukoba u Vijetnamu, Kambodži i Laosu, da bi po uspostavljanju trajnijeg mira u regionu te države bilježile rekordni gospodarski rast kroz niz godina. Područje Jugoistočne Europe, napose Zapadnog Balkana bilježi kroz zadnjih trideset godina slične korelacije. 3 Vidjeti Povelju Ujedinjenih naroda, član 1. u kojoj su prve riječi da je svrha Ujedinjenih naroda održavati međunarodni mir i sigurnost. Dostupno na:

54 54 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana o međunarodnom miru i sigurnosti i u svezi sa time on ima široke nadležnosti. 4 To ne znači da i Opća skupština Ujedinjenih naroda, kao glavni organ u kome su zastupljene sve države članice i predstavlja njihovu opću konferenciju, nema nadležnosti u toj materiji. 5 Međutim, s jedne strane, njezino djelovanje je znatno šire, a sa druge ona nema ovlaštenja donositi obvezujuće odluke koje bi mogla provoditi. 6 Stoga se i najveći broj intervencija u svijetu, u koje su uključeni Ujedinjeni narodi, vezuje uz Vijeće sigurnosti i odluke koje ono donosi. Mehanizam odlučivanja Vijeća sigurnosti nije takav da odmah slijede međunarodne operacije. Kada neka država članica Ujedinjenih naroda 7 ocijeni da su ugroženi međunarodni mir i sigurnost, ona najprije traži rješenje pomoću pregovora, ankete, posredovanja, mirenja, arbitraže, sudskog rješavanja, obraćanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomoću drugih mirnih sredstava po vlastitom izboru. 8 U takvoj situaciji još ne reagiraju Ujedinjeni narodi. Ako strane ne postupaju u skladu sa svojim obvezama i ne iznose određenu situaciju ili spor pred Vijeće sigurnosti ono samo ima ovlasti pokrenuti njihovo ispitivanje kako ne bi doveli do međunarodnog trvenja ili se izrodili u ozbiljniji spor. 9 Ako se sve to nije dogodilo, stranke nekog spora, ali i treće zainteresirane države mogu iznijeti spor pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. 10 Ono tada odlučuje hoće li poduzeti mjere shodno članku 36. Povelje Ujedinjenih naroda ili preporučiti državama uvjete rješenja koje smatra prikladnim. Sve su ovo sredstva za mirno rješavanje sporova među državama, koje Povelja Ujedinjenih naroda nalaže državama u suglasnosti s odredbama glave VI Povelje. Kada ona ne urode plodom, tada se može pristupiti primjeni sredstava koja stavlja na raspolaganje glava VII Povelje Ujedinjenih naroda u slučaju prijetnje miru, povrede mira ili čina napadaja. Tada se mogu u suglasnosti s tom glavom Povelje poduzeti kolektivne mjere, kako na inicijativu država u sporu, tako i bilo koje države članice Ujedinjenih naroda, treće države, glavnog tajnika Ujedinjenih naroda ili Opće skuštine. 11 Konačna mogućnost ovih mjera je i da se odrede mirovne operacije, koje mogu uključiti i korištenje oružanih snaga. NATO kao regionalna međunarodna organizacija osnovana je također nakon II Svjetskog rata radi osiguranja mira i sigurnosti u vrijeme prijeteće opasnosti sa Istoka, a uslijed pogoršanih odnosa između Zapadnih sila i novonastale globalne velesile SSSR. 12 U samoj preambuli 4 Vidjeti Povelju Ujedinjenih naroda, u poglavlju V, članak 24, određuje da su članice Ujedinjenih naroda prenijele na Vijeće sigurnosti prvernstvenu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, kako bi osigurale brzu i učinkovitu akciju Ujedinjenih naroda. U tom smislu njegova uloga je nezaobilazna, shodno odredbama iz poglavlja VI i VII Povelje. Dostupno na: un.org/aboutun/charter/index.html. 5 Nadležnosti Opće skupštine Ujedinjenih naroda shodno odredbi člana 11. Povelje obuhvaćaju razmatranje općih principa suradnje u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti, uključujući principe upravljanja razoružanjem i uređenje naoružavanja i može davati preporuke glede takvih principa državama članicama i Vijeću sigurnosti (tako član 11. stav 1 Povelje). Pored toga, može i raspravljati o bilo kojem pitanju koje se odnosi na održavanje međunarodnog mira i sigurnosti koje pred Opću skupštinu iznese bilo koja članica Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti ili država nečlanica (tako član 11. stav 2. Povelje ). Nadalje, može skrenuti pažnju Vijeću sigurnosti na situacije koje vjerojatno mogu ugroziti međunarodni mir i sigurnost (član 11. stav 3. Povelje). Dostupno na: 6 Opća skupština može davati samo preporuke državama članicama, a njezine obvezatne odluke tiču se samo unutarnjih pitanja (Vidjeti odredbe člana 10., 12. i 17. Povelje, dostupno na: kao i Andrassy, Juraj, Međunarodno pravo, Zagreb, 1984, str. 401, To može biti pod Poveljom Ujedinjenih naroda utvrđenim uvjetima i država koja nije članica Svjetske organizacije (vidjeti odredbu člana 35. stav 2. Povelje Ujedinjenih naroda dostupno na: 8 Vidjeti odredbu člana 33. Povelje Ujedinjenih naroda, dostupno na: 9 Tako odredba člana 34. Povelje Ujedinjenih naroda, dostupno na: 10 Vidjeti odredbu člana 37. Povelje Ujedinjenih naroda, dostupno na: 11 Vidjeti glavu VII Povelje Ujedinjenih naroda, odredbe članova 39 i dalje. Dostupno na: html. 12 Vidjeti Ugovor o osnivanju Sjevernoatlantske ugovorne organizacije, koji je potpisan 4. travnja godine u Washingtonu, dostupno na

55 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 55 ugovora o osnivanju NATO navodi se da su osnivači odlučni da se ujedine u naporima za kolektivnom obranom i radi očuvanja mira i sigurnosti. 13 Pri tome se potpisnice ugovora o osnivanju NATO pozivaju da će suglasno Povelji Ujedinjenih naroda rješavati svaki međunarodni spor u koji mogu biti uključene na miran način, i to tako da međunarodni mir i sigurnost ne budu ugroženi i da u međunarodnim odnosima neće koristiti prijetnje ili silu na način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda. 14 U međuvremenu, svijet se bitno izmijenio, SSSR više ne postoji, a sigurnosni problemi u svijetu uže su vezani uz probleme s globalnim terorizmom i akutnim sukobima na određenim područjima nego uz globalni antagonizam dviju ili više supersila ili međunarodnih organizacija. No, to ne umanjuje značaj ove organizacije niti njene potencijale da rješava akutnu nestabilnost u nekim osjetljivim regijama, među kojima je zadnjih dvadeset godina Zapadni Balkan jedna od neuralgičnih točaka. Utoliko je značajno što i na koji način NATO kao regionalna sigurnosna međunarodna organizacija može učiniti na dugoročnom osiguranju mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu. Ona je već tijekom 90-tih godna XX. stoljeća svojim intervencijam utjecala na razvoj situacije u pojedinim dijelovima Zapadnog Balkana, (značajno je bilo djelovanje SFOR u Bosni i Hercegovini i KFOR na Kosovu). Europska Unija, kao regionalna međunarodna organizacija koja prerasta u naddržavni entitet preuzima sve više odgovornosti za razvoj sigurnosti ne samo u okvirima država članica, nego i u onim državama i regijama sa kojima se graniči. Čak neovisno i o tome je li riječ o državama sa kojima je sklopila sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Temelji njezinog sigurnosnog djelovanja ne nalaze se u odredbama Rimskog ugovora, 15 nego u Ugovoru iz Maastrichta iz godine. 16 Kasnije se Ugovorom iz Amsterdama odredbe o zajedničkoj sigurnosnoj politici detaljnije razrađuju. 17 Te odredbe se dalje razrađuju i drugim aktima donijetim na međunarodnim konferencijama koje određuju trendove razvoja ove gospodarski najmoćnije regionalne organizacije u svijetu. Sastavnim dijelom zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske Unije su njene aktivnosti na osiguranju stabilnosti regije država članica i njenog neposrednog okruženja. 18 Zapadni Balkan područjem je djelovanja Europske Unije, jer je u prvom redu sa svih strana okružen državama članicama Europske unije. Potom, Europska unija aktivnim je čimbenikom uspostavljanja stabilnosti Zapadnog Balkana od samog početka krize na njemu. Danas je vrlo značajna uloga EUFOR u Bosni i Hercegovini. Konačno, sve države Zapadnog Balkana u prespektivi su 13 Vidjeti preambulu Ugovora o osnivanju Sjevernoatlanske ugovorne organizacije, dostupno na: 14 Tako glasi odredba člana 1. Ugovora o osnivanju Sjevernoatlanske ugovorne organizacije, dostupno na: docu/basictxt/treaty.htm. 15 Ovim dokumentom osnovana je Europska ekonomska zajednica, koja nije obuhvaćala materiju sigurnosti. Dostupno na Zajednička vanjska i sigurnosna politika ustanovljena je kao drugi stup Ugovorom iz Maastrichta godine. Već u stavki 9. Preambule Ugovora iz Maastrichta navodi se da su države članice odlučne primijeniti zajedničku vanjsku i unutarnju politiku, uključujući i eventualne okvire za zajednučku politiku obrane, koja vremenom može dovesti do zajedničke obrane, jačajući pritom europski identitet i neovisnost kako bi se unaprijedili mir, sigurnost i napredak u Europi i svijetu. Dalje se u članu B Ugovora potvrđuje da je cilj olakšati slobodno kretanje da bi se potvrdio identitet na međunarodnoj sceni, napose kroz primjenu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući okvire za zajedničku politiku obrane, koja može voditi zajedničkoj obrani. Dostupno na 17 Ugovorom u Amsterdamu godine detaljnije se definira i proširuju odredbe glede sirgunosne politike i ona određuje i prema NATO. Dostupno na Naime, član J7. Ugovora detaljnije definira sigurnosnu politiku EU. Po prvi put se spominje Zapadnoeuropska Unija (West European Union - WEU), kao integralan instrument za podršku da EU stvori okvire obrambenih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Još uvijek se odriče prejudiciranja specifičnih karakteristika sigurnosne i obrambene politike pojedinih država članica EU, koje vide svoju obranu realiziranom kroz NATO, ali se određuje da će se poticati politika progresivnog stvaranja okvira zajedničke politike obrane EU. 18 Tako Smrkolj, Maja, Difficult Steps to the Enlargement of the EU (Some Legal Aspects): The EU Foreign and Enlargement Policy for the Western Balkans, str. 3, objavljeno u okviru EUSA Biennal Conference, Montreal, Dostupno na: euce/eusa2007/papers/smrkolj-m-02b.pdf.

56 56 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana države članice Europske Unije, koje ova organizacija priprema za članstvo kroz procese, u kojima su one različito odmakle Prinos unaprijeđenju suradnje zemalja na konfliktnim područjima Jedno od postavljenih pitanja bilo je mogu li međunardne organizacije, napose one sigurnosne silom dugoročno nametnuti mir nekom području. I odgovor, bez duljih elaboracija je negativan, jer u suvremenom svijetu nemoguće je uništiti sve postojeće aktere koji su uzrokovali nestabilnost i nesigurnost u nekom području. I čim vanjska sila prestane djelovati njihovi ostaci se konsolididiraju i nastavljaju djelovati, istina u promijenjenim okolnostima i u pravilu sa manjim resursima, ali u istom smjeru u kome su djelovali i ranije. Primjera radi, NATO snage su bombardirale položaje bosanskih Srba godine, ali to nije bitno promijenilo situaciju na terenu, koja je u određenoj mjeri kasnije korigirana djelovanjem kopnenih snaga Federacije BiH i Republike Hrvatske. Daytonski sporazum je tek postavio osnov za dugoročniji mir i razvoj, uz podršku cijele međunarodne zajednice i uređenje odnosa tako stvorene države BiH sa susjedima, u prvom redu Hrvatskom i SR Jugoslavijom. 20 NATO akcija protiv SR Jugoslavije godine nije neposredno utjecala na promjenu režima u SR Jugoslaviji, unatoč teškim razaranjima ne samo vojnih postrojenja, nego i gospodarskih i drugih civilnih objekata, pa i stradanju stanovništva. Ono što je i u ovom slučaju pridonijelo promjeni režima jest dugoročnija podrška međunarodne zajednice onim snagama koje su iznutra demokratizirale društvo u SR Jugoslaviji i doveli do stabilizacije regije. 3.1 Sigurnost kao faktor uspostavljene ravnoteže Stoga se može ustvrditi da je sigurnost samo jedan čimbenik održavanja uspostavljene ravnoteže u nekoj državi ili na nekom području. Ali zato onaj čimbenik koji održava stabilnost toga područja ili države, bilo da je podržan snažnim endogenim čimbenicima stabilnosti, ili u područjima kojima je imanentna unutarnja nestabilnost, podržan međunarodnim čimbenicima koji osiguravaju stabilnost. Pri tome, samo djelovanje međunarodne sigurnosne organizacije kakva god ona bila ili koliko god trajno djelovala ne može vječito osiguravati stabilnost i sigurnost neke države ili područja. Ona može otkloniti neki akutan problem na kratko vrijeme, a za dugotrajnu stabilnost potrebno je sasređeno djelovanje brojnih međunarodnih političkih, gospodarskih i drugih čimbenika, čiji je cilj uspostaviti i održavati mir i sigurnost. Sasređeno radi toga, što je za stabilnost neke države i regije bitnije djelovati s manje mjera i čimbenika ka istom cilju nego li djelovati s više mjera i čimbenika koji ne djeluju koherentno i uzrokuju još veću nestabilnost. Ova tvrdnja provocira i odgovor na pitanje može li učinkovitije osigurati stabilnost djelovanje opće međunarodne organizacije kao što su to Ujedinjeni narodi, ili djelovanje neke regionalne organizacije. Ako na razini Ujedinjenih naroda postoji usuglašen stav o tome što su ciljevi uspostavljanja stabilnosti u nekoj državi ili regiji i sve stalne članice Vijeća sigurnosti dijele stavove 19 Najbliža je članstvu Hrvatska, kao zemlja kandidat koja je u pregovorima otišla najdalje, potom slijede Makedonija i Albanija kao zemlje kandidati, Crna Gora, koja je ranije sklopila ugovor o stabilizaciji i pridruživanju, dok su Bosna i Hercegovina i Srbija na začelju, a ova posljednja iako je sklopila ugovor o stabilizaciji i pridruživanju iz unutarnjepolitičkih razloga još je pod upitom. 20 Opći okvirni sporazum sklopljen u Daytonu 30.Studenog godine. Dostupan na : htm.

57 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 57 kojim sredstvima i na koji način to postići, tada je izvjesno bolje koristiti sredstva koja stoje na raspolaganju toj organiciji, jer ona pod tim uvjetima može biti učinkovitijom od bilo koje druge organizacije. Ali, ako u njoj ne postoji suglasnost o ciljevima, sredstvima i načinu djelovanja, napose ako su različiti stavovi stalnih članica Vijeća sigurnosti, tada bolje učinke može ostvariti djelovanje neke velesile ili regionalne organizacije, u okviru koje su usuglašeni stavovi o tome kako razriješiti neki konflikt ili nestabilnu situaciju koja prijeti međnarodnom miru i sigurnosti. Kada se uspostavi ravnoteža, ni tada u cilju održavanja sigurnosti nije dovoljno koristiti samo sigurnosne mjere. Potrebno je upotrijebiti niz sredstava političke, gospodarske, kulturne i druge prirode kako bi se u svim sferama život normalizirao i ojačali unutrašnji čimbenici koji će osigurati održivost stabilnosti i sigurnosti u državi, odnosno regiji. Da se ne bi izazvao revanšizam određenih snaga koje se osjećaju poraženim, pod uvjetom da je koherentno, bolje učinke pokazuje djelovanje najširih međunarodnih organizacija u odnosu na pojedine velesile ili grupe država, odnosno regionalne međunarodne organizacije Uloga UN, NATO i EU Ujedinjeni narodi su bili u prilici reagirati nizom rezolucija Vjeća sigurnosti početkom 90-tih godina prošlog stoljeća da bi zaustavljale konflikte koji su se odvijali na području Zapadnog balkana, odnosno bivše SFRJ. 22 Ujedinjeni narodi su praktično i na svom najvišem organu Općoj Skupštini intervenirali kada su u proljeće godine priznali Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju neovisnim državama. 23 Ujedinjeni narodi su putem Vijeća sigurnosti stvorili osnov za razrješenje dijela krize na tom području temeljem Daytonskog mirovnog sporazuma 1995 godine. 24 Ujedinjeni narodi su reagirali i na eskalaciju krize na Kosovu godine, kada je nisu uspjeli zaustaviti ni pregovori u Rambouilleru niti akcije specijalnih izaslanika Glavnog tajnika. 25 Konačno Ujedinjeni narodi imaju značajnu ulogu, ali za sada ne uspijevaju učinkovito razriješiti pitanje statusa Kosova, koje je opet postalo akutnim sigurnosnim problemom Zapadnog Balkana. 26 Ako se ocjenjuje uloga Ujedinjenih naroda u smirivanju krize i jačanju sigurnosti i stabilnosti regije, može se konstatirati da je tijekom zadnjih dvadeset godina ona na Zapadnom Balkanu bila promjenljiva. U nekim periodima bila je iznimno usješna da spriječi eskaliranje sukoba i odr- 21 Pored toga što Ujedinjeni narodi svojom ulogom mogu dati kredibilitet svakoj akciji kao neutralnoj od posebnih interesa neke susjedne države ili velesile, one raspolažu i svim pravnim osnovima potrebnim za poduzimanje aktivnosti koje će osigurati mir i sigurnost, ali i sredstvima potrebnim za to, kako iz vlastita proračuna tako i iz podrške država članica koje su spremne osigurati ljudstvo i materijalna sredstva za provođenje bilo koje akcije. 22 Tako se rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 713. od 25. Rujna godine i 724. od 15. Prosinca godine nalaže dalje praćenje situacije glede zabrane uvoza oružja, nudi ograničeno sudjelovanje mirovnih snaga kada se za to stvore uvjeti i pozivaju sve strane da se uzdrže od akata koji vode daljim sukobima. Dosptupno na : TION/GEN/NR0/596/60/IMG/NR pdf?OpenElement 23 Najprije je Vijeće sigurnosti predložilo rezolucijama broj 753, 754. i 755. od 18. Svibnja godine, a potom Opća skupština svojim rezolucijama broj A/RES/46/236, A/RES/46/237, i A/RES/46/238 odlučila o prijemu Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Ujedinjene narode, na svom 86. zasjedanju. Dostupno na 24 Vidjeti Opći okvirni sporazum sklopljen u Daytonu 30.Studenog godine u Daytonu. Dostupan na : gfa/gfa-summ.htm. Istina pregovori su se vodili pod okriljem Sjedinjenih država, ali konačan sporazum implementiraju Ujedinjeni narodi, odnosno Vijeće sigurnosti. 25 Vidjeti rezoluciju Vijeća sigurnosti broj od 10. Lipnja godine, dostupno na GEN/N99/172/89/PDF/N pdf?OpenElement. 26 Naime, pojedine stalne članice Vijeća sigurnosti tijekom i godine nisu se uspjele usuglasiti o planu Martija Ahtisarija i o konačnom statusu Kosova, pa su neke države članice priznale, a druge nisu priznale neovisnost Kosova.

58 58 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana ži krhki mir, dok je u drugima uspijevala tek nakon angažmana niza drugih čimbenika, koji uključuju velesile, NATO i Europsku uniju, dovesti do barem privremenog smirivanja situacije. 27 Ipak, bez njih kao glavnog aktera ili okvira za aktivnosti drugih čimbenika na osiguranju mira i sigurnosti ishod konflikata koji su vođeni bio bi sasvim drukčiji, a ratne strahote i stradanje civilnog stanovništva daleko teže. Stoga se mora odati priznanje Ujedinjenim narodima na makar djelomičnom ispunjenju teških sigurnosnih zadataka što su ih izvršavali putem svojih izaslanika i mirovnih snaga, koje su predstavljale u svakom trenutku kakav takav čimbenik sigurnosti i stabilnosti na području na kome su djelovali. NATO je na Zapadnom Balkanu djelovao suglasno svojim ciljevima i zadaćama koje je dobivao bilo od Ujedinjenih naroda, odnosno Vijeća sigurnosti kao nalogodavca, bilo od svoga vodstva, u situacijama kada se u okvirima Ujedinjenih naroda nije uspijevalo ostvariti potpunu suglasnost oko određenih akcija. 28 Njegovo djelovanje svodilo se na sudjelovanje u mirovnim operacijama, ali i u konkretnim vojnim akcijama kada je trebalo zaustaviti neprijateljstva koja su dovodila do stradanja civilnog stanovništva i genocida 29. Ono što nedvojbeno pridonosi stabilizaciji i većoj sigurnosti na području Zapadnog Balkana jest prisustvo snaga NATO na najosjetljivijim područjima, kao garanta mira. Određene nedoumice danas stvara različito viđenje uloge NATO na Zapadnom Balkanu i stavovi Rusije kao stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ulozi NATO u Europi, na koje se nadovezuju stavovi Srbije o njenom neutralnom položaju. 30 Za razliku od NATO, koji djeluje pretežno u sferi sigurnosti i održavanja mira, Europska unija je prihvatila sveobuhvatan pristup rješavanju problema sigurnosti Zapadnog Balkana. U okviru naprijed spomenute zajedničke vanjske i sigurnosne politike, 31 Europska unija je tijekom 90- tih godina prošlog stoljeća Zapadnom Balkanu pristupala kao susjednoj regiji i u praksi nije uvijek uspijevala voditi zajedničku politiku, što je pridonijelo odugovlačenju rješavanja nekih akutnih problema. 32 Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma Europska unija je u određenoj mjeri uspjela ujednačiti politiku prema Zapadnom Balkanu, ali je od godine uvela dva pristupa, jedan regionalni u odnosu na države Zapadnog Balkana koje nisu u procesu pridruživanja i drugi u odnosu na one države koje su sa Europskom unijom sklopile sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pri tome, proces stabilizacije i pridruživanja obuhvaća tri vrste instrumenata: trgovin- 27 Među najuspešnije akcije može se svrstati okončanje rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te sukoba na Kosovu godine. Niz je, međutim, pregovora koje su vodili specijalni izaslanici Glavnog tajnika, a nisu urodili nikakvim rezultatom ili su završavali još žešćim krugom sukoba. UNPROFOR, SFOR, KFOR i druge snage Ujedinjenih naroda koje su djelovale u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu dale su izvjesno značajan prinos okončanju sukoba i stabilizaciji. Ali, bilo je i trenutaka i reakcija tih snaga koje nisu onemogućile najteže ratne zločine iako su one bile u neposrednoj blizini zbivanja (događaji u Srebrenici u ljeto godine možda su najteži primjer da snage Ujedinjenih naroda i pored prisustva nisu spriječile genocid). 28 Tako je bilo sa kampanjom kojom se bombardiralo SR Jugoslaviju radi zaustavljanja konflikta na Kosovu godine, kada se nije mogla postići puna suglasnost svih stalnih članica Vijeća sigurnosti, pa je utemeljenje akcije izvedeno iz njegovih ranijih odluka. 29 Mirovne operacije najprije u Hrvatskoj, pa u Bosni i Hercegovini i konačno na Kosovu temeljile su se odreda na rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, međutim akcija protiv SR Jugoslavije tijekom godine poduzeta je bez pune suglasnosti u sustavu Ujedinjenih naroda. Ipak, i ta je akcija okončana privremenim uređenjem statusa Kosova rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenin naroda broj (dostupno na: pdf?openelement ). Konačno rješenje statusa Kosova se odvija dijelom izvan sustava Ujedinih naroda, jer se ključne stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda nisu mogle dogovoriti po tom pitanju. 30 Naime, sve je više relevantnih čimbenika unutar politike Srbije koji se zalažu za veće približavanje Rusiji, ili barem neutralnu poziciju između Rusije i Europske unije. Time se izravno osporava uloga NATO na Zapadnom Balkanu kao mirotvorca i čimbenika stabilnosti, a pripisuje mu se uloga pristranosti prema jednoj strani u sporu (u ovom slučaju Albancima sa Kosova). 31 Vidjeti stranu 6, dio koji se odnosi na Europsku uniju. 32 Sukobi u Bosni i Hercegovini moguće bi bili okončani ranije da su pojedine države članice EU u to vrijeme vodile istovjetnu vanjsku politiku.

59 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 59 ske koncesije, kao autonomne trgovinske mjere, potom ekonomsku i financijsku pomoć i ugovorni odnos (sporazum o stabilizaciji i pridruživanju). 33 Na taj način se sustavno, stupnjevano i svestrano pristupa stabilizaciji država Zapadnog Balkana i to svakoj individualno se određuje suglasno ocijenjenoj razini razvijenosti i stvorenih uvjeta za koju će fazu toga procesa biti najspremnija. Zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pristupanju uvjetuje se voljom država da rade na konsolidiranju mira i poštivanju ljudskih prava, prava manjina i demokratskih načela. 34 Pri tome se to konkretizira tako što se navedeni uvjeti odnose na olakšavanje vraćanja izbjeglica, vraćanje vlastitih državljana koji su nezakonito prisutni u državama članicama Europske unije, poštovanje obveza po mirovnim ugovorima, suradnju s Haškim tribunalom, posvećenost demokratskim reformama, poštovanje standarda o ljudskim i manjinskim pravima, slobodne i fer izbore, nediskriminaciju manjina, nezavisnost medija, provođenje gospodarskih reformi, dokazanu spremnost ući u dobre odnose sa susjedima i sukladnost ugovora koje zaključuju strane koje su bile uključene u rat okončan Daytonskim mirovnim ugovorom. 35 Neovisno o tome što nije nužno da sve države Zapadnog Balkana koje su sklopile sporazum o stabilizaciji i pristupanju postanu članicama Europske unije, one se uvode u sustavno praćenje razvoja svih procesa u njima koji su relevantni, između ostalog, i za sigurnost i stabilnost regije i Europe u cjelini. 36 Jer, primarna uloga ovih sporazuma je stabilizirati region i postići njegovu punu sigurnost, a tek kada se ispune za to određeni uvjeti prelazi se u fazu pristupanja Europskoj uniji. Imajući u vidu iznijeto može se zaključiti da Europska unija najsustavnije od navedene tri organizacije pristupa problemu sigurnosti i stabilnosti država Zapadnog Balkana, a ujedno nudi i značajna financijska i druga sredstva kao instrumente za političko, gospodarsko i svako drugo povezivanje tih država s državama članicama Europske unije. 4. Poticaj gospodarskom povezivanju sa EU kao moguće rješenje Kada se neko područje nađe u situaciji trajnije nestabilnosti i sigurnosnih prijetnji, od iznimnog je značaja da se izvana nađu mehanizmi koji će pridonijeti njegovoj stabilizaciji. Djelovanje institucija kao što su Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, ili NATO svakako da mogu smiriti u određenoj mjeri akutnu krizu i sukobe. Ali, samo sustavnim i dugoročnim djelovanjem na političkom, gospodarskom, kulturnom i drugim područjima, uz financijsku pomoć, ponudu suradnje i u krajnjoj liniji uključivanja u zajednice u kojima se živi prosperitetno i odvija suradnja koja može biti privlačnim modelom za one kojima to nedostaje, može se učinkovito i dugoročno rješavati nagomilane probleme društva koje nije uspjelo razriješiti svoje osnovne proturječnosti. Naravno, pritom se mora djelovati i na uzročnike krize, unutarnje i vanjske. U tom smislu model kojeg nudi Europska unija predstavlja ključ rješenja problema država Zapadnog Balkana, ali pod uvjetom da se problemu pristupi imajući u vidu i unutarnja opterećenja 33 Vidjeti op.cit. u bilješci 18, str Tako u Izviješću Europske komisije pod naslovom Zajednička načela za buduće ugovorne odnose s određenim državama Jugoistočne Europe, od 2. Listopada 1996, COM (96) 476, Vidjeti Bull. EU ½-1996, točka Vidjeti Izviješće Europske komisije pod naslovom Zaključke o načelima uvjetovanja koje se primjenjuje na odnose Europske unije s nekim državama Jugoistočne Europe, Bull. EU , točka Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje koje se oformljuje svakim ugovorom o stabilizaciji i pristupanju šestomjesečno objavljuje izviješća o napretku svake države sa kojom je sklopljen takav sporazum, a tu su naravno obuhvaćena i sva pitanja glede stabilnosti i sigurnosti (vidjeti op.cit. u bilješci 18, str.11. i 12.).

60 60 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana te regije, koja imaju korijene u dalekoj prošlosti, pravne osnove i mogućnosti koje treba ispoštovati i iskoristiti, te potrebu okretanja budućem, zajedničkom životu u asocijaciji razvijenih europskih država. Osvrtanje na prošlost i niz nedosljednosti koje su se događale i argumente koji mogu potkopati suradnju nije put koji osigurava stabilnost. Ono na čemu treba temeljiti stabilnost jest iskoristiti gospodarske komplementarnosti regije i nastojati oslobođeni stega lokalnih birokracija uspostaviti suradnju na svim poljima koja omogućavaju bolji i kvalitetniji život u bogatijem i ravnomjernije razvijenom društvu. Naravno, svijet nije tako harmoničan i humanistički nastrojen. Naprotiv, natjecanje u svim sferama života, pretpostavlja da svatko mora voditi računa o vlastitim prednostima i šansama i koristiti suradnju s drugim radi jačanja vlastitih natjecateljskih sposobnosti i kapaciteta, ali u mjeri u kojoj to dozvoljavaju zajednički interesi. Situacija u kojoj se države Zapadnog Balkana nalaze, neovisno o različitoj razini njihove razvijenosti, zahtijeva njihovo aktivno uključivanje u europske integracije, napore da usklađuju svoj razvoj s onim u okruženju i okrenu se u većoj mjeri gospodarskim interesima, u odnosu na etničke, vjerske ili političke razlike i proklamirane interese. A u okviru toga da nastoje ujednačavati razinu svog gospodarskog razvoja i usvajati standarde zakonodavstva i prakse iz razvijenijih država Europske unije. Stoga ako se izabire put u veću stabilnost regije, tada je to put europskih integracija, koje će prenijeti i sigurnosne mehanizme u države Zapadnog Balkana, onemogućavajući da u njima bilo koja interesna grupa ubuduće iskoristi za svoje osobne svrhe nedemokratska sredstva da godinama drži u strahu i neizvjesnosti čitavu regiju. Naravno, to nije lako izvesti, potrebne su godine prilagođavanja, učenja, iskustva, suradnje, provjere rješenja u praksi i izgradnje pravnog, političkog, gospodarskog, socijalnog, kulturnog i uopće društvenog okruženja koje će ovu nestabilnu regiju pretvoriti u zonu sigurnosti i prosperiteta. Tome, pak, služi niz programa Europske unije, koji od pretpristupnih, kroz pristupne, a potom kohezijske i strukturne pružaju adekvatnu podršku razvoju kako gospodarstva tako i sigurnosti i stabilnosti u državama i regiji Zaključak Primjer zapadnog Balkana tijekom zadnjih dvadeset godina pokazao je da se u uspostavljanju narušenog mira može učinkovito djelovati kombiniranjem sredstava i institucija koje djeluju, od globalnih međunarodnih organizacija, kao što su Ujedinjeni narodi, specijaliziranih sigurnosnih regionalnih organizacija kakva je NATO, te regionalnih integriranih zajednica kakva je Europska Unija. U slučaju akutne krize i nestabilnosti, djelovanje međunarodnih organizacija da bi bilo učinkovito, moralo bi biti pravovremeno, uz korištenje adekvatnog odgovora na problem. Tu su se pokazale pozitivnim određene akcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i NATO. Ali dugoročna stabilnost može se postići samo dugotrajnim sustavnim djelovanjem u svim relevantnim sferama života, a napose u oblasti politike, gospodarstva, kulture, prava, radi stvaranja takve unutrašnje situacije u državama regije koja će osigurati da endogene snage demokratskim djelovanjem održavaju stabilnost i sigurnost naprije vlastitih država, a potom i regije u cjelini. Dakle, dugoročna stabilnost može se temeljiti na kombiniranom djelovanju kako unutrašnjih tako i vanjskih čimbenika stabilnosti koji dugoročno i svestrano djeluju. Tu se optimalnim za Zapadni Balkan pokazuje sustavno i dugoročno uvođenje u integracijske procese Europske unije, po mogućnosti svih država regije. Jer, dovoljno je samo da jedna ostane izvan procesa, pa da to može u određe- 37 Tako programi CARDS ranije, a sada IPA jesu instrumenti koji u raznim sferama života mogu pridonijeti bržem i učinkovitijem razvoju.

61 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 61 nom tenutku imati dalekosežne posljedice po stabilnost i sigurnost na Zapadnom Balkanu. Kada se govori o sudjelovanju vanjskih čimbenika optimalno bi bilo kombinirano i sustavno djelovanje organizacije Ujedinjenih naroda, i to ne samo kod akutnih problema putem Vijeća sigurnosti nego i kroz sve ostale glavne i specijalizirane organe i organizacije. No, treba biti svjestan činjenice da će ono biti učinkovito samo ako među stalnim članicama Vijeća sigurnosti postoji suglasnost o tome kako riješiti određenu situaciju ili spor. Potom, u određenim akutnim situacijama nužno je djelovanje NATO, radi odvraćanja od primjene sile ili osiguranja mira i stabilnosti. I naravno, svestrano djelovanje Europske unije. No, u praksi je optimalan pristup iznimno teško postići, pa se valja opredijeliti za onaj koji je realno najučinkovitiji. Jer, ono što je najteže jest osigurati koordinirano i istosmjerno djelovanje različitih čimbenika u međunarodnoj zajednici na uspostavljanje ili održavanje stabilnosti i sigurnosti u nekoj regiji, pa i Zapadnom Balkanu. U tom smislu radi trajne stabilnosti regije Zapadnog Balkana i ubuduće će biti nužno usklađivati stavove i djelovanje Sjedinjenih država, Europske unije i nekih drugih globalnih sila, u prvom redu stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. A dugoročna stabilnost regije u prvom redu će ovisiti o brzini kojom on u cjelini bude integriran u Europsku uniju. Literatura: 1. Andrassy, Juraj, Međunarodno pravo, Zagreb, Izviješće Europske komisije upućeno Europskom parlamentu po naslovom The Western Balkans and European Integration, dostupno na: en01.pdf. 3. Opći okvirni sporazum sklopljen u Daytonu 30.Studenog godine u Daytonu. Dostupno na : 4. Povelja Ujedinjenih naroda, dostupno na: html. 5. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 713. od 25. Rujna godine, broj 724. od 15. Prosinca godine, broj 753, 754. i 755. od 18. Svibnja godine, broj od 10. Lipnja godine Sve dostupno na: ON/GEN/NR0/596/60/IMG/NR pdf?OpenElement 6. Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj A/RES/46/236, A/RES/46/237, i A/ RES/46/238 sa 86. zasjedanja godine o prijemu Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Ujedinjene narode. Dostupno na: 7. Rimski ugovor iz Dostupno na: 8. Smrkolj, Maja, Difficult Steps to the Enlargement of the EU (Some Legal Aspects): The EU Foreign and Enlargement Policy for the Western Balkans, objavljeno u okviru EUSA Biennal Conference, Montreal, Dostupno na: 9. Ugovor iz Amsterdama godine. Dostupno na : Ugovor iz Maastruchta godine. Dostupno na: Ugovor o osnivanju Sjevernoatlantske ugovorne organizacije, od 4. travnja godine u Washingtonu, dostupno na Izviješće Europske komisije Vijeću i Europskom Parlamentu, «Zajednička načela za buduće ugovorne odnose s određenim državama Jugoistočne Europe», od 2. Listopada 1996, COM (96) 476, Vidjeti Bull. EU ½-1996, 13. Vijeće za opće poslove, «Zaključci o načelima uvjetovanja koje se primjenjuje na odnose Europske unije s nekim državama Jugoistočne Europe», Bull. EU

62 62 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana D.Sc. Branislav Malagurski, Assistant Professor, Faculty of Law in Osijek International Organizations and Security of the Western Balkans: Contribution of the International Organizations to the Security of Instabile Regions using the example of UN, EU and NATO in Western Balkans Summary This article considers contribution of international organizations in security matters, on the case of Western Balkans. It compares contribution of United Nations, NATO and European union, having in focus question which of them and in which way has contributed to peace and security, particularly stressing certain strengths and weaknesses of actions of each of them. The question is also are more effective global international or regional organization, further, are more efficient organizations specialized for security matters or organizations with wider field of activities. The conclusion might be that in acute situations strong political and even military actions were needed to stop conflicts and enhance security, so here was indispensable role of UN Security Council and NATO. However, for long run solution of problems it is needed long term political, economic, cultural and of course security support to endogenous forces in the region to maintain peace and security. For Western Balkans, the best solution would be to be as a whole integrated into European union, that has sufficient political, economic, and other capacities to resolve key security problems of the region. Key words: security in Western Balkans, international organizations, NATO, European Union, United Nations Dr. Branislav Malagurski, Dozent an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek Internationale Organisationen und Sicherheit des Westlichen Balkan Zusammenfassung In dieser Arbeit wird der Beitrag der internationalen Organisationen zur Sicherheit am Beispiel des Westlichen Balkan erörtert. In dieser Hinsicht werden Vereinte Nationen, die NATO und die Europäische Union verglichen, wobei auf die Frage fokussiert wird, welche von diesen Organisationen und auf welche Weise zum Frieden und Sicherheit beigetragen hat, unter besonderer Berücksichtigung der Vor- und Nachteile jeweiliger Tätigkeiten jeder Organisation. Darüber hinaus wird die Frage gestellt, ob globale oder regionale internationale Organisationen wirkungsvoller sind, bzw. ob die für die Sicherheitsfragen spezialisierten Organisationen wirkungsvoller sind als diejenigen, die über ein weites Wirkungsbereich verfügen. Die Schlussfolgerung aus diesen Erörterungen könnte sein, dass in akuten Situationen kraftvolle politische und militärische Aktionen mit dem Ziel der Konfliktprävention und der

63 Dr. sc. Branislav Malagurski - Međunarodne organizacije i sigurnost zapadnog balkana 63 Förderung von Sicherheit notwendig sind, wobei die Rolle des Sicherheitsrats der EU und der NATO unerläßlich sind. Langfristige Lösungen bedürfen aber einer langfristigen politischen, wirtschaftlichen, kulturellen und sicherheitsorientierten Unterstützung der inneren Kräfte, um Frieden und Sicherheit aufzubewahren. Für Westlichen Balkan ist die beste Lösung sein Beitritt zur EU, die über genügende politische, wirtschaftliche und andere Kapazitäte verfügt, um wesentliche Probleme der Region lösen zu können. Schlüselwörter: Sicherheit im Westlichen Balkan, internationale Organisationen, die NATO (Nordatlantische Vertragsorganisation), Europäische Union, die Vereinte Staaten Dr. sc. Branislav Malagurski, Chargé de Conférences à la Faculté de droit à Osijek LES ORGANISATIONS INTERNATIONALES ET LA SÉCURITÉ DANS L OUEST DES BALKANS Résumé Cet article prend en considération, la contribution des organisations internationales en matière de sécurité pour le cas particulier de l ouest des Balkans. On compare la contribution des Nations Unies, de l OTAN, et de l Union Européenne notamment sur la question de leurs apports respectifs à la paix et à la sécurité en mettant en évidence les forces et les faiblesses des actions de chacune d elles. Quelles organisations sont elles les plus efficaces? Les organisations globales ou les organisations internationales régionales? Celles qui sont spécialisées sur les questions de sécurité ou bien celles qui ont un champ d action plus général? La conclusion pourrait être que, dans les situations de crise aiguë on a besoin d une forte action politique et militaire pour arrêter les conflits et rétablir la sécurité où le rôle du Conseil de Sécurité des Nations Unies et de l Otan est indispensable. Pour des solutions durables, il est nécessaire d avoir une assistance politique, économique, culturelle, et de sécurité à long terme aux forces intérieures dans la région pour le maintien de la paix et de la sécurité. Pour l ouest des Balkans, la meilleure solution est l intégration en totalité dans l Union européenne qui a suffisamment de capacités politiques, économiques et autres pour résoudre les problèmes essentiels de la région. Mots clés: sécurité de l ouest des Balkans, organisations internationales, OTAN, Union Européenne, Nations unies.

64

65 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 65 D.Sc. Nazura Abdul Manap, Senior Lecturer, Faculty of Law National University of Malaysia UDK: : Review Paper COMPULSORY LICENSING IN DATABASE: COMPETITON LAW ISSUES Abstract: The database producers may protect their databases by enforcing their exclusive rights against any infringers. The restriction on copying or reproducing has to a certain extent ensured the process of commercialization of databases to take place. The development of database has also been influenced by technology. To that effect, copyright law is further extended to secure these technological measures from being circumvented. In addition, any digital information relating to the database producer or any terms and conditions of use of the work are also given a shield under the copyright law. All these factors have contributed in ensuring an adequate level of protection to the database producers. Nevertheless, the rights of database producers must be balanced with the rights and the interest of the users. This raises the issue of the extent to which acts that would otherwise constitute infringement, should be permitted for user s access and whether the copyright owners should be compelled to provide access to their copyrighted databases through compulsory licensing. The refusal of licensing may bring to another issue in competition law, i.e., abuse of dominant position. In short, this paper will analyzed two important issues: i. The issues of compulsory licensing to ensure the balance between the right of database producers and the users; and ii. How competition law has been used to circumscribe the copyright owner from the abusive conduct as well as creating a balance between both parties. The principle of competition law ensures that the dominant position would not affect the right to access to information by database users. Thus, competitors are allowed to obtain license to develop competitive products in the market. This would benefit the public at large as competition will reduce the price and make access affordable to the users. Key words: Compulsory Licensing, Competition, Database, Abusive Conduct, Malaysia 1. Introduction Compulsory licensing occurs when the copyright owners are required to permit reproduction of their copyright material in return for equitable remuneration. 1 It is noted that the compulsory 1 Kevin Garnett, et al., Copinger and Skone James on Copyright, at 1544.

66 66 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues licensing of a database may be made for various reasons. First, it may be done to secure the public interest in ensuring access to, and use of, the database and secondly, it is imposed because the cost of transaction in reaching a licensing agreement would be substantially expansive. 2 Compulsory license is a medium of balancing the owner and public or user s interest. In the United Kingdom, compulsory licensing of copyright can be inferred in two situations. First, the compulsory licenses of information on television programmes which are to be broadcast. Second, the issue of compulsory licensing of copyright under the act of control of monopoly 3. The compulsory licenses of information on television programmes are introduced by the Broadcasting Act 1990 which entitles publishers to publish information about broadcasting programme. 4 Schedule 17, para 7(1) states: This Schedule and the Copyright Design and Patent Act 1988 shall have effect as if the Schedule were included in Chapter III of Part I of the Act, and that Act shall have effect as if proceedings under this schedule were listed in section 149 of that Act (jurisdiction of the Copyright Tribunal). However, this compulsory licensing provision can only be applicable if the information of broadcasting service (TV listing) is considered as a database as defined in the Act and, it complies with the test of originality. As regards to the first requirement, a TV programme would seem to fall squarely within the definition. This is because this definition consists of the programmes that are to be shown and arranged according to time and date. However, the database producer may face difficulties in conforming to the originality requirement. This is due to the fact that the test of originality of the sweat of the brow is no longer applicable to database. 5 TV listing would not qualify for copyright protection as it has not satisfied the test of intellectual creation in databases, i.e; by reason of the selection or arrangement of the contents of the database constitutes the author s own intellectual creation. 6 Hence, unless and until this originality is achieved the compulsory licensing provided by the above provision would not be implemented. From this analysis, a question may arise as to what happen to this non-original database? Can a compulsory licensing be given on that database? The answer is no as long as it does not achieve the required standard of originality, it is not within the ambit of copyright law. As an alternative, perhaps the database owner may seek protection under the sui generis database right. The problem is compulsory licensing is not applicable to rights other than copyright. 7 This argument is substantiated by section 28(1) of the UK CDPA 1988 which states that: 2 Mark J. Davison, The Legal Protection of Database, at Section 144 of the UK CDPA 1988 stipulates that where the Monopolies and Mergers Commission has specified, in a report made pursuant to its statutory powers, matters in its opinion operates, or may be expected to be operated, or have operated against the public interest, where those matters include: - conditions in copyright licensing restricting the use of the work by the licensee or the right of the copyright owner to grant other license, or, - a refusal on the part of the copyright owner to grant licenses on a reasonable terms, then the Secretary of State, is given the power to cancel or modify the licensing conditions and the power to provide that license shall be available as of right. - Further discussion on this issue can be found in i. 4 The provisions in this Act are applicable as if they were included in Chapter III of Part I of the UK CDPA Since the European Database Directive seeks to harmonise the test of originality for databases through out Europe and since as has been seen, TV programme listings would not qualify for copyright protection in most European countries. 6 Program listing has not qualified as copyrightable work in most European countries. To put the UK copyright law into a similar position with the European countries, programme listing will not now qualify for copyright protection. Kevin Garnett, Gillian Davies, Gwilym Harbottle, Copinger and Skone James on Copyright, Vol.1, Sweet & Maxwell, London, 2005 at Kevin Garnett, et al., Copinger and Skone James on Copyright, at

67 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 67 The provisions of this chapter specify acts which may be done in relation to copyright works notwithstanding the subsistence of copyright, they relate only to the question of infringement of copyright and do not affect any other right or obligation restricting the doing of any of the specified acts. 8 It appears from the provision that compulsory licensing available under the Broadcasting Act 1990 will not extend to the sui generis database right. Furthermore, there is no provision in the Database Regulations which extends the applicability of the compulsory licensing to database right owner. 9 The main possible implication of this is that the broadcasters (database producers) would utilize this to obtain monopoly (by refusing to license) as what they previously did. However, it seems very unlikely as the act of refusal to license amounts to an anti competitive practice under section 5 of the Competition Act Being in this situation the Competition Commission (and in some cases the Secretary of State) has a power to order for a compulsory licence in respect of the database right following an adverse report from the Monopolies and Mergers Commission. 10 There is no specific provision on compulsory licenses in the Malaysian Copyright Act The only way where license can be granted without authorization is through translation right. This right is equated to the compulsory licensing specified in Article 11bis (2) 11 and Article 13 of the Berne Convention. The objective is to enable access to literary works, particularly educational materials, which are written in other languages. 12 Section provides a license to produce and publish in the national language a translation of a literary work written in any other language. If this provision is to be applied, it only confines to a database, which is produced in foreign language and intended to be translated in the national language. It does not, in any way, extend to an application which is made to obtain compulsory licenses for any other databases for different purposes. 8 This provision is stated in Chapter III which relates to the acts permitted in relation to copyright works. As has been explained earlier the compulsory license provisions apply as if they were included in Chapter III of Part 1 of the CDPA Kevin Garnett, et al., Copinger and Skone James on Copyright, at Since compulsory licensing is not applied to database right, it seems that the owner of database may establish monopoly. However, this would not be possible as to do so would be a breach of competition law. 10 Section 144 of the Copyright Design and Patent Act provides that where the Monopolies and Mergers Commission has specified, in a report made pursuant to its statutory powers, matters in its opinion operate, or may be expected to operate, or have operated against the public interest, and where those matters have include (a) conditions in copyright licenses restricting the use of the work by the licensee or the right of the copyright owner to grant other licences, or (b) a refusal on the part of the copyright owner to grant licences on reasonable terms, the Secretary of State is given the power to cancel or modify the licensing conditions, and (instead or in addition) the power to provide that licenses shall be available as of right. With the introduction of the Database Regulations,to implement the Database Directive, Schedule 2 of the Regulations contains a provision equivalent to section 144 of the CDPA 1988 which gives the Secretary of State a similar power to provide that licenses shall be available in respect of the database right in a database, where the Monopolies and Mergers Commission has specified in a report that conditions in licences granted by the owner of database right in that that database in its opinion operate, may be expected to operate or have operated against the public interest. Ibid., It states: It shall be a matter for legislation in the countries of the Union to determine the conditions under which the rights mentioned in the preceding paragraph may be exercised, but these conditions shall apply only in the countries where they have been prescribed. They shall not in any circumstances be prejudicial to the moral rights of the author, nor to his right to obtain equitable remuneration, which in the absence of agreement, shall be fixed by competent authority 12 Khaw Lake Tee, Copyright Law in Malaysia, at The section states that ; (1) Any person may apply to the Tribunal for a licence to produce and publish in the national language a translation of a literary work written in any other language.(2) The Tribunal after holding such inquiry as it thinks necessary may, subject to this section, grant to the applicant a licence (not being an exclusive licence) to produce and publish a translation of the work in the national language, on condition that the applicant shall pay to the owner of the right of a translation in the work in respect of copies sold to the public, royalties at a rate to be determined by the Tribunal in the prescribed manner.

68 68 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues The second situation indicates that if a database owner refuses to grant a license on a reasonable term, that act a can be considered as a form of monopoly. 14 Under the European law this act of refusal to license amounts to abusive conduct. 2. Abusive conduct: Refusal to licence The abuse of a dominant position can occur in a number of ways. 15 One of which is refusal of licence on the part of the undertaking or database owner to its competitor. This act is inferred in heading (b) of the second paragraph of Article 82 of the EC Treaty 16 where it states that Such abuse may in particular consist in: limiting production, markets or technical development to the prejudice of consumers; ( ). The application of this provision is seen in Instituto Chemioterapico Italiano and Commercial Solvent 17 where a party who is in a dominant position, as regards to a production of a raw material, could not cease supplying an existing customer who manufactured derivatives of the raw material simply because it had decided to start manufacturing the derivative itself and wished to eliminate its former customer from the market. The same principle was applied in the later case of United Brands v. Commission, 18 where the Court held that a party who is in a dominant position for the purpose of marketing a product cannot stop supplying a long standing customer, who abides by regular commercial practice if the orders placed by that customer are in no way out of ordinary. In the case of Télémarketing (CBEM) SA v. Compagnie Luxembourgeoise de Télédiffusion SA and Information Publicité Benelux SA (Telemarketing), 19 it was held to be contrary to Article 86 of the EC Treaty (now Article 82 EC) for a dominant undertaking in the telediffusion market to refuse without good reason to allow television space to independent telemarketing undertakings. The Court affirmed the principle that an abuse within the meaning of Article 86 (now Article 82) is committed where, without any objective necessity, an undertaking holding a dominant position in a particular market reserves to itself an ancillary activity which might be carried out by another undertaking as part of its activities on a neighboring but separate market, with the possibility of eliminating all competition from such undertaking. 14 Section 144 of the UK CDPA The instances of abuse of power is listed in Article 82 of the European Community Treaty (EC Treaty) Article which says that: Any abuse by one or more undertakings of a dominant position within the common market or in a substantial part of it shall be prohibited as incompatible with the common market insofar as it may affect trade between Member States. Such abuse may in particular consist in: - directly or indirectly imposing unfair purchase or selling prices or other unfair trading conditions; - limiting production, markets or technical development to the prejudice of consumers; - applying dissimilar conditions to equivalent transactions with other trading parties, thereby placing them at a competitive disadvantage; - making the conclusion of contracts subject to acceptance by the other parties of supplementary obligations which, by their nature or according to commercial usage, have no connection with the subject of such contracts. 16 The competition rules in the EC Treaty are enshrined by Article 81 to 89 (ex Articles 85 to 94) specifically in Articles 81 and 82. Both of the Articles address the conduct or behaviour of economic operators in the market. This chapter will only limit its discussion on Article 82 as this Article has been heavily involved in the cases involving database. 17 [1974] ECR Case 27/76, [1978] ECR Case 311/84, [1985] ECR 3261.

69 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 69 The same principle applies to intellectual property cases. In AB Volvo v. Erik Veng. 20 the Court considered whether refusal to supply constituted an abuse. It was held that: it was not an abuse of a dominant position for a car manufacturer holding the registered designs for body panels for its cars to refuse to license others to supply replacement panel necessary for the repair of the cars 21 This indicates that refusal to license an intellectual property right per se does not amount to an abuse of dominant position. The Court further explained that in order for a refusal to license to be considered abusive, it must involve, on the part of an undertaking holding a dominant position, certain abusive conduct such as the arbitrary refusal to supply the goods, such as in this case the spare parts, to independent repairers. 22 Other examples include the fixing of prices for goods or services at an unfair level and also deciding not to produce spare parts for a particular model even though many cars of that model are still in circulation The requirements of abusive conduct in refusal to Licence The European Court of Justice in database like cases of Radio Telefis Eireann (RTE) and Independent Television Publications Ltd (ITP) v. Commission or also known as Magill 24 declared that refusal to grant a licence, in the case of a database, by an undertaking holding a dominant position, cannot in itself constitute abuse of a dominant position. However, the exercise of an exclusive right by a proprietor may, in exceptional circumstances, involve abusive conduct. 25 It was in the Magill s case that the Court first set forth the circumstances under which such abuse will exist. 26 These circumstances were later added in a subsequent judgment of Tierce Ladbroke v. Commission 27 where a doctrine of essential facilities 28 was introduced. Later, the Court in Oscar Bronner GmbH & C.KG v. Mediaprint Zeitungs-und Zeitschriftenverlag GmbH & Co KG, 29 set three cumulative conditions by combining the two last conditions of Magill and an additional condition added in Ladbroke. 30 The above cases denote that in order to establish a 20 Case 238/87, [1988] ECR Ibid at para Judgement in AB Volvo v. Erik Veng, [1988] ECR 6211 at para Ibid. 24 This case is joined cases of Case 241/91 P, Radio Telefis Eireann (RTE) and Case 242/91 P, Independent Television Publications Ltd (ITP) v. Commission, [1995] ECR , [1995] 4 C.M.L.R In this case RTE, BBC and other TV Companies refused to licence their respective programme listing to Magill, who wanted to publish a weekly TV program guide in Ireland. Each of the broadcasters published a daily guide with their own programmes. They refused to disclose the information by relying on their alleged copyright on compilation. Since no weekly guide was available, the European Court of Justice ruled that TV programme companies were arbitrarily reserving secondary markets in which they had no legitimate interest to themselves. The existence of the copyright was not questioned since the European Court of Justice found the relevant market to exist not in the subsistence of copyright but in the possession of basic information. Ibid, at para The said circumstances are: - if a refusal to licence such right does prevent the emergence of a new product for which there is a constant demand; - if there is no justification for such refusal and if the refusal prevents competition in secondary markets. 27 Tierce Ladbroke v. Commission, Case T-504/93, [1997] E.C.R. II-923;[1997] 5 C.M.L.R In this case the Court of First Instance makes clear that a refusal to license may constitute an abuse not only when this refusal prevents the introduction of a new product but also when the product or service in question is essential for the exercise of the activity in question. 29 [1998] ECR Bronner s judgment, para 41.A non intellectual property case has reinterpreted all the previous cases. The essential elements are:

70 70 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues refusal to license as an abusive conduct, the necessary requirements must be satisfied; i. The product protected by the intellectual property right must be indispensable to compete in the secondary market (essential facilities); ii. The undertaking asking the licence must intend to create a new product for which there is a potential consumer demand (emergence of new product); iii. The refusal must not be objectively justified; iv. The refusal is likely to eliminate all competition in the secondary market; In order for the refusal by an undertaking which owns an intellectual property rights (copyright) to give access to a product or service indispensable for carrying on a particular business to be treated as abusive, it is sufficient that four cumulative conditions as stated below, be satisfied Indispensability of the Product /Essential Facilities The test of indispensability which is similar to the test of essential facilities was invoked in European cases. According to the doctrine, an undertaking which has a dominant position in the provision of facilities which are essential for the supply of goods or services or licences abuses its dominant position where without objective justification, it refuses access to those facilities. In other words, in cases of intellectual property rights, this particular doctrine can be applied by a competitor who is in need of a licence of intellectual property rights but whose application for license was turned down by dominant undertaking. This principle has been relied on certain cases where a dominant undertaking must not merely refrain from anti-competitive action but must actively promote competition by allowing potential competitors access to the facilities which it has developed. 31 This principle was debated initially in two cases of Ladbroke 32 and Bronner. 33 Ladbroke is concerned with a refusal by French race course societies to licence televised broadcasts of horse races to Ladbroke s betting outlets in Belgium. The Court of First Instance found that the refusal to licence was not discriminatory and that the cases of Magill and Commercial Solvents could be distinguished. The societies were not present in the betting market, ( in which the product was offered), the televised broadcasting of races was not indispensable to the bookmaker main activity, (namely the taking of bets), and the refusal to licence did not prevent the emergence of new product. Although the Court seemed to affirm that the cases dealing with refusal to supply applied to intellectual property rights, it found that access to broadcasts of French horse races was not essential for the firm to compete in the Belgian Betting markets and the refusal to supply had not enabled the societies to reserve to themselves an ancillary activity which might be carried out by another undertaking as part of its activities on a neighbouring separate market. In Bronner 34, the Court provided certain useful indications in order to establish when a tangible - the refusal must be likely to eliminate all competition in the secondary market, - such refusal cannot be objectively justified; and - the product or service must be indispensable to carry on the activity of the person seeking the licence, inasmuch as there is no actual or potential substitute. 31 Oscar Bronner GmbH & C.KG v. Mediaprint Zeitungs-und Zeitschriftenverlag GmbH & Co KG, Mediaprint Zeitungsvertriebsgessellschaft mbh & Co KG & Mediaprint Anzeigengesellschaft mbh & Co KG (Bronner), [1998] ECR Tierce Ladbroke v. Commission, Case T-504/93, [1997] E.C.R. II-923;[1997] 5 C.M.L.R Case C-7/97 [1998] E.C.R. I This test is also recognized as the Bronner s test. Bruno LeBrun, IMS v. NDC: Advocate General Tizzano s Opinion, [2004] EIPR 26(2)84-87, at In that case the Court specifically ruled out that the only system of home delivery existing nationwide in a member state was essential for the sale of daily newspapers, emphasizing on the one hand that it is undisputed that other methods of distributing newspapers, such as by post and through sale in shops and at kiosks, even though they may be less advantageous for the distribution of certain newspapers, exist and are used by the publishers of those daily newspapers.

71 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 71 or intangible products or services may be deemed to be essential or indispensable for operating in a given market. For an access to the system to be capable of being regarded as indispensable, it is necessary at the very least to establish that: it is not economically viable to create a second home-delivery scheme for the distribution of daily newspaper with a circulation comparable to that of the daily newspapers distributed by the existing scheme 35 In the facts of Bronner, the circumstances were clearly not met. In adopting a restrained view of the circumstances in which an owner should be obliged to grant access to facilities, the Court was of a view that in general, one should have the right to choose trading partners and freely to dispose of property. The incentives for dominant undertakings to invest in efficient facilities would be reduced if competitors were on request, able to share the benefits. Furthermore, there would be no incentive for a competitor to develop competing facilities. It was submitted that, in order to establish whether a product or service or intellectual property right (input) is essential for operating on a given market, it must be assessed whether: i. there are substitute inputs which may be used to operate more or less effectively on the market in question, ii. there are obstacles of a technical, legislative or financial nature which may make it impossible or unreasonably difficult for any undertaking seeking to operate on that market to create other input possibly in conjunction with other operators. For there to be obstacles of a financial nature to the creation of alternative inputs, it must at least be the case, the Court held that their creation is not economically viable for production on a scale comparable to that of the owner of the existing inputs. 36 This opinion was supported by the judgment of the Court of Fifth Chamber which stated that: in order to purchase studies on regional sales of pharmaceutical products presented on the basis of an alternative structure are factors which must be taken into consideration in order to determine whether the protected structure is indispensible to the marketing of studies of that kind. In a database case of IMS Health GmbH & Co OHG v. NDC Health GmbH & Co KG.(IMS v. NDC) 37 there are two conclusions of the test of indispensability. Firstly, it was considered that the level of participation of the pharmaceutical industry in the development of the undertaking s (IMS s) 35 Ibid at para European Court of Justice in IMS Health, 2004 O.J. (C3) at 20. Advocate General Tizanno in his opinion in IMS has concluded the circumstances in Bronner. Opinion of Adovate General Tizzano in IMS Health GmbH & Co.OHG v. NDC Health GmbH & Co.KG, Case C-418/01, [2004] E.C.D.R 9, paras In order to establish whether the refusal by IMS to grant a licence constitutes an abuse of a dominant position, the Frankfurt District Court asked the ECJ for a ruling on: - Is Article 82 of European Community Treaty to be interpreted as meaning that there is abusive conduct by an undertaking with a dominant position on the market where it refuses to grant licence agreement for the use of a databank protected by copyright to an undertaking, which seeks access to the same geographical and actual market if the participants of the other side of the market, that is to say potential clients, reject any product which does not make use of the databank protected by copyright because their set-up relies on products manufactured on the basis of that databank? - Is the extent to which an undertaking with a dominant position on the market has involved persons from the other side of the market in the development of the databank protected by copyright relevant to the question of abusive conduct by that undertaking? - Is the material outlay (in particular in regard to costs) in which clients who have hitherto been supplied with the product of the undertaking having a dominant market position would be involved if they were in future to go over to purchasing the product of a competing undertaking which does not make use of the data bank protected by copyright relevant to the question of abusive conduct by an undertaking with a dominant position on the market? - Advocate General Tizzanno handed down his opinion in this matter on 2nd October The judgment for the preliminary ruling of that case from the Landgericht Frankfurt am Main has been made in Judgement of the Court (Fifth Chamber) on 29 April 2004, (2004/C 118/25).

72 72 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues brick structure is an element to be taken into account when examining the indispensability of the brick structure in order to compete in the relevant market. 38 The intense involvement of the pharmaceutical undertakings in the development of the IMS brick structure, although not an absolute technical or legal impediment to a move to an alternative structure, is one of the causes of the dependency of the pharmaceutical companies on the existing structure. Therefore the competing pharmaceutical undertaking must be given right to access to the copyrighted structure to enable them to compete fairly on the market. Secondly, the assessment of this matter will include the effort particularly in terms of additional costs to be made by the pharmaceutical undertakings in order to be able to acquire studies based on a structure than the one protected by copyright. 39 It is clear that if pharmaceutical industries had to make exceptional i.e., organizational and financial efforts in order to go over to another structure, that would render the creation of such structure by a competitor of IMS more onerous, or, depending on one s viewpoint, less profitable. The above test of indispensability brings to a conclusion that there are two requirements needed to establish indispensability of database. First, the costs to switch to another structure and, second, the degree of participation of the companies in the elaboration of the existing structure, could be obstacles, which would make it impossible or unreasonably difficult to create an alternative product Emergence of New Product The element of emergence of new product requires the person asking for a licence to a right (licencee) to come out with a new innovation. As illustrated in Magill, the invention of a new comprehensive week-ahead TV listing was regarded as a new product on the market. Therefore, the refusal to licence weekly TV guides suppressed the development of the comprehensive TV listing. In that regard, RTE s (the undertaking holding a dominant position) licensing policy has discriminated against the emergence of a new product in the form of multi-channel guide which would compete with the captive guide of each of the organizations in question. 40 That abuse resides in particular in the arbitrary refusal 41 to authorize Magill and other potential entrants into the weekly television market to publish that information, solely for the purpose of preventing the emergence of any competing product IMS Health GMbH (IMS) is the world s leading supplier of information on sales and prescriptions of pharmaceuticals products. Until 1999, IMS was the only supplier of such services in Germany, where it had developed the 1860 brick structure which divides pharmacies in Germany into small geographical units. Reports of pharmaceutical sales are provided by IMS to its client on the basis of this regional structure. When entrants to the German market tried to sell pharmaceutical sales data using other structures, the industry would not accept a different format: the IMS s structure had become the de facto standard. NDC Health GmbH (NDC) used that structure for its product. IMS sued NDC for copyright and database right infringement and obtained interim orders against NDC prohibiting it from using the 1860 brick structure. NDC requested a licence from IMS in order to compete with it in Germany. IMS, however, refused. NDC then lodged a complaint to the European Commission that IMS s refusal to licence its intellectual property right was an abuse of a dominant position under Article 82. In July 2001 the European Commission ordered IMS to licence its brick structure system to NDC. The European Court of Justice subsequently suspended that order pending a full hearing of the case by the Frankfurt Higher Regional Court. In September 2002, the Frankfurt court held that the copying and use of the 1860 structure by NDC breached German unfair competition law. C418/01, [2004] All E.R (EC) 813 (ECJ 5th Chamber). 39 Ibid. 40 Opinion of Commission in the judgment of the Court of the First Instance (Second Chamber) of 10 July 1991 in Independent Television Publications Ltd v. Commission of the European Communities, Case T-76/89,[1991] ECR II-575, at para A refusal not justified by requirements of secrecy, research and development or other objectively verifiable considerations. 42 Opinion of Commission in the judgment of the Court of the First Instance (Second Chamber) of 10 July 1991 in Independent Television Publications Ltd v. Commission of the European Communities, Case T-76/89,[1991] ECR II-575, at para 30.

73 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 73 This condition relates to the consideration that in the balancing of the interest in protection of intellectual property right (copyright) and the economic freedom of its owner, against the interest in protection of free competition, the latter can prevail only where refusal to grant a licence prevents the development of the secondary market to the detriment of the consumers. 43 The refusal to grant a licence may be deemed abusive only if the requesting undertaking does not wish to limit itself essentially to duplicating the goods or services already offered on the different nature which, although in competition with those of the owner of the right, answer specific consumer requirements not satisfied by existing goods or services Objectively Justified What constitutes an objective justification remains unclear and this has rightly been criticized. The European Court of Justice usually leaves this matter to be dealt with by the national court. 45 The issue of objective justification in intangible property like intellectual property right can be inferred from the right of owner to gain a fair return on its investment. 46 This issue, indeed, is a difficult one. It is not enough to claim that intellectual property rights are intended to give a right to exclude in order to encourage innovation and that exercise of these rights must therefore by definition subject to an objective justification. This argument deduces that in order to come to a conclusion that an input is indispensable and may also justify the imposition of strict terms and high royalties for the compulsory licence, it must be scrutinized carefully. As highlighted in Magill, the Commission held that the desire to ensure comprehensive coverage of cultural and educational programmes could justify a licence term to that effect, even though it could not justify an absolute refusal to licence. 47 It is undeniable fact that, it is less clear what other justifications if any, will be regarded as objective Eliminating All Competition in the Secondary Market or Down Stream Market There are two separate markets, upstream market and downstream market. The upstream market is constituted by the input product or service. For example, in a database normally concerns a market for the intellectual property right such as a copyright or database right. The downstream market, or the secondary market, consists of product or service which is used as an input for the production of another product or service. In Bronner, the Court held that it was relevant, in order to assess whether the refusal to grant access to a product or a service indispensable for carrying on a particular business was an abuse, to distinguish an upstream market, in that case the market for home delivery of daily newspapers, and a downstream market or secondary market, in that case the market for daily newspapers. 48 Therefore, the act of eliminating competition refers to both markets. 43 European Court of Justice in IMS Health, 2004 O.J. (C3) at 20. Opinion of Adovate General Tizzano in IMS Health GmbH & Co.OHG v. NDC Health GmbH & Co.KG, Case C-418/01, [2004] E.C.D.R 6, paras Ibid. 45 Derek Ridyard, Compulsory Access Under Competition Law- A New Doctrine of Convenient Facilities and the case of Price Regulation, [2004] ECLR, 25(11) , at Ibid., at Christopher Stothers, IMS Health and Its Implications For Compulsory Licensing In Europe, [2004] EIPR 26(10) , at Oscar Bronner published a daily newspaper in Austria. Its share of the market was 3.6 percent of circulation. Mediaprint published two newspapers which had a combined market share of 46.8 percent of circulation. In the domestic courts Bronner sought an order requiring Mediaprint to allow Bronner access to its nationwide home delivery service for daily newspapers against payment of reasonable remuneration. Mediaprint refused such access to their network,which was the only nationwide network in Austria. See Case C-7/97, [1998] ECR-I 7791, [1999] 4 CMLR 112.

74 74 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues As illustrated in Magill, the Court in fact identified a market for television listings even where they were not marketed independently by the television broadcasters but merely offered free of charge to certain newspapers. The same situation occurred in Bronner where the Court acknowledged the existence of a market in the nationwide home delivery scheme for daily newspapers even where the undertaking holding a monopoly in such a hypothetical market did not independently sell the home delivery scheme. 49 He concluded his opinion by stating that it is considered to be sufficient even if the identified market in upstream inputs is only a potential or hypothetical one. In other words abusive manner is apparent in a situation where a dominant undertaking decides not to market independently the inputs at issue but to assert exclusive rights over a downstream market by restricting or eliminating all competition on the secondary market. 50 It was also submitted that in order for an unjustified refusal to grant a licence of intellectual property right to be deemed abusive, it is not sufficient that the intangible asset forming the subject matter of the intellectual property rights be essential for operating on a market and that, therefore, by virtue of that refusal, the owner of, for example the copyright, may eliminate all competition on the secondary market. In this situation, it is important to balance the interest in protection between the intellectual property right and the economic freedom of its owner, on the one hand, and the interest of free competition, on the other. It was suggested that the balance may come down in favor of the competitors interest if the refusal to grant licence prevents the development of the secondary market to the detriment of the consumers. Significantly, this new add on element created by AG Tizzano in his opinion in IMS has gone further than the exceptional circumstances as stated in Magill. It was suggested by the AG that for the refusal to licence to be unlawful, it is not only that the refusal prevents the appearance of a new product for which there is a customer demand. The refusal to licence is considered if it prevents competition from a potential competitor who intends to produce goods or services which are different from those supplied by the dominant undertaking holding the intellectual property right. 51 AG Tizzano s opined that: in order for an unjustified refusal to be deemed abusive, it is not sufficient that the intangible asset forming the subject-matter of the intellectual property right be essential for operating on a market and that therefore, by virtue of that refusal, the owner of the copyright may eliminate all competition on the secondary market. 49 In that case the home delivery scheme was not sold independently but form part of a package including the printing and sale in kiosks of the daily newspaper in question. 50 European Court of Justice in IMS Health, 2004 O.J. (C3) at 20. Opinion of Adovate General Tizzano in IMS Health GmbH & Co.OHG v. NDC Health GmbH & Co.KG, Case C-418/01, [2004] E.C.D.R 6, paras 2-3. His opinion then supported by the Judgment of the Court ( Fifth Chamber) (2004/C 118/25) by stating that The refusal by an undertaking which holds a dominant position constitutes an abuse of dominant position within the meaning of Article 82 EC where the following conditions are fulfilled: -the refusal is such as to reserve to the copyright owner the market for the supply of data on sales of pharmaceutical products in the Member State concerned by eliminating all competition on that market. 51 This opinion was later confirmed by the Court of Justice s judgment in the same case by stating that the refusal by an undertaking in a dominant position to allow access to a product protected by copyright, where that product is indispensable for operating on a secondary market, may be regarded as abusive only where the undertaking which requested the licence does not intend to limit itself essentially to duplicating the goods or services already offered on the secondary market by the owner of the copyright but intends to produce new goods or services not offered by the owner of the right and for which there is a potential consumer demand. Judgment of the President of the Court of Fifth Chamber of 29 April 2004 in IMS Health GmbH & Co.OHG v. NDC Health GmbH & Co.KG, Case C-418/01, [[2004] E.C.D.R 5, paras 5-6.

75 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 75 A conclusion can be made from that statement that for a refusal to licence an intellectual property right to be abusive, the condition of the prevention of the emergence of a new product must be fulfilled. The element applies to both types of products regardless of the nature of property i.e., tangible or intangible. This ruling was endorsed by the Court of Justice but the Judge only confined the tangible property at issue to copyright. From this case it can be concluded that there are different requirements for a refusal to supply tangible goods and intangible goods (copyright or intellectual property). As to the former, only three requirements specified in Bronner are applicable, where as for the latter the three Bronner s condition plus the element of emergence of new products are needed to establish the abusive conduct on the part of the owner of intellectual property. By requiring different conditions for different types of property rights, the Court has actually reconciled intellectual property rights with competition laws in order to create a good balance between the two laws. 52 The AG in his opinion has referred emergence of new products as goods or service of different nature. 53 However, he did not further explain what constitutes a different nature whether for instance, is it the same as new product. It was suggested that such phrase is less vague than the word new. A new product could arguably include the same product but at a lesser price or at a better condition. On the contrary, a condition requiring the product to be a different nature should not include the above definition of new. However, the ECJ has also incorporated the same term new in its judgment and decided that it amounts to abuse of dominant position if the copyright owner does not give license to an undertaking who intends to offer new products or services not offered by the copyright owner. 54 Unfortunately, neither the AG s opinion nor the Court s decision described what amounts to a different nature. Nevertheless, as can be deduced from the rulings, the AG had adopted the meaning stipulated in Magill s case. 55 New here as indicated in Magill may include a dissimilar product (daily programme listings and comprehensive weekly programme listings) which is what a consumer needs. Therefore, the term new did not have a broad meaning but rather a narrow one. It can be said that a new product in IMS would be a report on sales of medicines structured another way with additional information. 56 Thus, it is imperative that the whole four requirements are satisfied before a refusal to license the copyright in the database is considered as abusive. This position has set a balance between the right of the database owner and the users of database as well as the competitors. 52 Conventionally, these two entities of law are in conflict with each other. The intellectual property law (copyright) provides for the owner the exclusive rights in his creation or innovation, while the competition law is seen as weakening the copyright owner by confiscating his rights. What they have in common is both laws are aimed at promoting competition and enhancing social welfare. Estelle Derclaye, The IMS Health decision and the reconciliation of copyright and competition law, [2004] EURLR 29(5) , at European Court of Justice in IMS Health, 2004 O.J. (C3) at 20. Opinion of Adovate General Tizzano in IMS Health GmbH & Co.OHG v. NDC Health GmbH & Co.KG, at para Judgement of the Court (Fifth Chamber) on 29 April 2004, (2004/C 118/25). 55 Ibid, at para 63, the AG pointed out that That was in my view clearly held in the Magill judgment in which as has been seen, the Court held an unjustified refusal to grant a licence to be abusive, inasmuch as (a) it prevented the appearance of a new product 56 Ibid.

76 76 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 4. Conclusion With regards to Malaysia, we are yet to have a comprehensive law on competition. The only specific provisions relating to competition is seen in some provisions of the Malaysian Communication and Multimedia Act 1998 (CMA 1998) 57. Sections of this Act provide for general competition practices applicable to the communications and multimedia industries. It is submitted that an online database can be considered as one of the activities covered by the Act. This is because an online database producer should apply for class license in conducting any business relating to content application 58 as a Content Application Service Provider 59. Thus, based on that reason, the principle of competition provided in the Act may be applicable in the online database industries. There are three express prohibitions in regulating competition under the CMA 1998: 60 i. A prohibition from engaging in any conduct which lead to substantial lessening of competition in a communication market; ii. A prohibition from the act of tying or linking arrangements. This concept prevents the act of tying the acquirer of a communication product or service to another communication product or service that is not of his interest; 61 and iii. A prohibition on entering into collusive agreements. The examples of this include rate fixing, market sharing, boycott of a supplier of apparatus or boycott of another competitor. 62 Apart from the above-mentioned express provisions, a licensee or a player in a communication market who is in a dominant position 63 must not be involved in any activities that may have effect of substantially lessening competition in a communication market. 64 Although no definition is offered by the Act, the CMA Guidelines in section 7.1(a) defines a dominant position as a 57 Act 588. This Act came into effect on 1 st April Section 6 of CMA 1998 explains that Content Application Service means an application service which provides content. In Para 7 of the Explanatory Statement to Bill- Communication and Multimedia Act 1998 states that content applications service provides who are a special subset of applications service providers including traditional broadcast services and newer services such as online publishing and information services 59 Attachment 1 in Malaysian Communication and Multimedia Commission (MCMC) Licensing Requirements under the Communication and Multimedia Act 1998: An Information Paper, August Available at 60 Safinaz Mohd Hussein, Competition Regulations under the Malaysia Communication and Multimedia Act 1998, Terbitan Tak Berkala, Jilid 13/2000 at Section 136 of the CMA 1998 provides that a licensee shall not, at any time or in any circumstances, make it any condition for the provision or supply of a product or service in a communication market that the person acquiring such product or service in the communications market is also required to acquire or not to acquire any other product or service from himself or from another person 62 Section 135 of the CMA 1998 states that A licensee shall not enter into any understanding, agreement or arrangement, whether legally enforceable or not, which provides for (a) rate fixing; (b) market sharing; (c) boycott of a supplier of apparatus; or (d) boycott of another competitor. 63 Section 138(2) provides that the Guideline may include the following matters: (a) the relevant economic market, (b) global technology and commercial trends affecting market power; - the market share of the licensee, - the licensee s power to make independent rate setting decisions, - the degree of product or market differentiation and sale promotion in the market, - any other matters which the Commission is satisfied are relevant. 64 Section 139(1) of the CMA 1998.

77 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 77 licensee who is actually dominant in a communication market and a licensee who has the ability to exercise the dominant position. Although, these concepts have yet to be tested in the Malaysian Courts, it is believed that the above mentioned provisions of the CMA 1998 may be applicable in any competition issues relating to online database industries in Malaysia. Bibliography 1. Kevin Garnett. Gillian Davies. (2005)..Gwilym Harbottle. Copinger and Skone James on Copyright. (15th edn.). London: Sweet & Maxwell. 2. Khaw Lake Tee.(2001). Copyright Law in Malaysia. (2nd edn). Kuala Lumpur : Malayan Law Journal. 3. Derek Ridyard, Compulsory Access Under Competition Law- A New Doctrine of Convenient Facilities and the case of Price Regulation, [2004] ECLR, 25(11) Christopher Stothers, IMS Health and Its Implications For Compulsory Licensing In Europe, [2004] EIPR 26(10) Safinaz Mohd Hussein, Competition Regulations under the Malaysia Communication and Multimedia Act 1998, Terbitan Tak Berkala, Jilid 13/2000 at 18.

78 78 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues Dr. sc. Nazura Abdul Manap, viši predavač, Pravni fakultet Nacionalnog sveučilišta u Maleziji Obvezno licenciranje u bazama podataka: pitanja prava tržišnog natjecanja Sažetak Proizvođači baza podataka mogu zaštiti svoje baze podataka od bilo kakvih prekršitelja primjenom isključivog prava nad bazama. Ograničavanje umnožavanja i reproduciranja je u nekoj mjeri omogućilo proces komercijalizacije baza podataka. Tehnologija je utjecala na razvoj baza podataka. Zakon o zaštiti autorskih prava je proširen kako bi se onemogućilo zaobilaženje ovih tehnologijskih mjera. Nadalje, digitalne informacije vezane uz proizvođače baza podataka ili odredbe i uvjeti za uporabu su zaštićene Zakonom o zaštiti autorskih prava. Svi ovi čimbenici su pridonijeli osiguranju adekvatne razine zaštite proizvođača baza podataka. Međutim, njihova prava moraju biti u ravnoteži s pravima i interesima korisnika. Ovime se potiče pitanje mjere do koje bi radnje koje bi se inače smatrale kršenjem prava bile dopuštene korisnicima i trebaju li vlasnici autorskih prava biti prisiljeni dati pristup svojim zaštićenim bazama podataka uz obvezatnu dozvolu pristupa, što naravno može, u slučaju odbijanja, potaknuti pitanje prava tržišnog natjecanja odn. zloporabe položaja. Rad analizira dva bitna problema: obvezno davanje dozvola zbog omogućavanja ravnoteže između prava proizvođača baze podataka i korisnika kako pravo tržišnog natjecanja sprječava štetno ponašanje vlasnika autorskih prava i stvara ravnotežu između proizvođača baza podataka i korisnika. Ključne riječi: obvezno davanje dozvola, natjecanje, štetno ponašanje, Malezija D.Sc. Nazura Abdul Manap, Senior Lecturer, Fakultät für Rechtswissenschaften, Nacional Universität in Malesien PFLICHTLIZENZEN IN DER DATENBANK: WETTBEWERBSRECHTSFRAGEN Zusammenfassung Hersteller von Datenbeständen können ihre Datenbank vor irgendwelchen Verbrechern durch Anwendung des ausscließlichen Verfügungsrechts über ihren Datenbestand schützen. Durch die Einschränkungen des Rechts auf Verbreitung und Reproduktion wurde einigermaßen das Prozess der Kommerzialisierung der Datenbestände ermöglicht. Die Technologie übte einen erheblichen Einfluss auf die Entwicklung von Datenbeständen aus. Das Gesetz über Urheberrecht wurde erweitert, um die Vermeidung der Anwendung neuer technologischer Maßnahmen zu verhindern. Durch das Gesetz über Urheberrecht werden weiterhin digitale Informationen über die Hersteller von Datenbeständen sowie die Bedingungen ihrer Anwendung geschützt. Die oben angeführten Faktoren leisteten einen bedeutsamen Beitrag zur Sicherung des entsprechenden Schutzes der Hersteller von Datenbeständen. Ihre Rechte müssen aber im Gleichgewicht mit den Rechten und Interessen der Benutzer stehen. Dudurch wird auch die Frage zum Ausdruck

79 D.Sc. Nazura Abdul Manap - Compulsory Licensing in Database: Competiton Law Issues 79 gebracht, in welchem Maße die Handlungen, die sonst als Verstöße gegen das Recht zu betrachten sind, den Benutzern erlaubt werden sollten und ob die Inhaber des Urheberrechts dazu gezwungen werden sollten, den Zugang zu ihren geschützten Datenbeständen durch obligatorische Verwendung des Zugangscodes zu ermöglichen, was im Falle des Entzugs dieses Zugangs die Frage des Wettbewerbsrechts, bzw. des Missbrauchs der Gesetzeslage erheben kann. In dem Sinne werden in diesem Beitrag zwei wesentliche Probleme analysiert: Verpflichtung der Hersteller von Datenbeständen auf Zugangserlaubnis zu ihrer Datenbank zum Zweck der Erlangung eines Gleichgewichtes zwischen den Rechten der Hersteller von Datenbeständen und denen ihrer Benutzer; Wie das Wettbewerbsrecht die Eingentümer des Urheberrechts verhindert, sich der Manipulationen zu bedienen und versucht, einen Gleichgewicht zwischen den Rechten der Hersteller von Datenbeständen und denen ihrer Benutzer zu schaffen. Schlüsselwörter: Verpflichtung der Hersteller von Datenbeständen auf Zugangserlaubnis, Wettbewerb, schädliches Verhalten, Malesien Dr. sc. Nazura Abdul Manap, Professeur à la Faculté de droit de l Université Nationale en Malaisie LES LICENCES OBLIGATOIRES DANS LES BASES DE DONNEES: QUESTIONS RELATIVES AU DROIT DE LA CONCURRENCE Résumé Les créateurs des bases de données peuvent protéger leurs bases de tout piratage possible par l application d un droit d auteur. La limitation des copies et de la reproduction a dans une certaine mesure rendu possible le processus de commercialisation de ces bases. La technologie a influencé le développement de des bases de données. La loi sur la protection des droits d auteur a été élargie pour empêcher le contournement de ces mesures technologiques. De plus, les informations numériques des créateurs des bases de données ou les dispositions et conditions d usage de ces bases sont également protégées par la loi sur les droits d auteur. Tous ces facteurs ont contribué à assurer un niveau de protection convenable pour les créateurs de bases de données. Mais leurs droits doivent etre harmonisés avec les droits et intérêts des utilisateurs, ce qui nous amène à poser la question suivante : jusqu à quel point les utilisateurs peuvent ils aller sans que leurs actions soient considérées comme violation des droits d auteur et les détenteurs de ces droits doivent ils être obligés de donner accès à leur base de données protégées avec une permission à l accès obligatoire, ce qui peut bien sur entraîner la question de libre concurrence c est à dire l abus de position dominante. Dans cet article on analyse deux problèmes importants : Permettre l accès libre afin d équilibrer les droits des créateurs de bases de données et ceux des utilisateurs? Comment le droit a la libre concurrence limite les comportements abusifs détenteurs des droits d auteur et crée un équilibre entre créateurs de base de données et utilisateurs? Mots clés: libre accès obligatoire, concurrence, comportement abusif, Malaisie

80

81 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 81 Tunjica Petrašević, mag. iur. Asistent Pravnog fakulteta u Osijeku UDK: 353(4-67EU) (497.5:4-67EU) Pregledni znanstveni rad PRAVNI ASPEKTI PREKOGRANIČNE SURADNJE U REPUBLICI HRVATSKOJ PROPISI I IZVORI ZA TRANSREGIONALNU SURADNJU Prikaz: Autor u radu razmatra pravne aspekte prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj. U RH se prekogranična suradnja povezuje s politikom regionalnog razvoja i Vlada RH vrednuje prekograničnu suradnju kao jednu od iznimno velikih mogućnosti za uravnoteženi i održiv razvoj Republike Hrvatske ali i kao dio sveukupne strategije za priključenje EU. Autor će u radu najprije pokušati definirati temeljne pojmove poput regije, regionalizma i prekogranične suradnje, a potom će dati povijesni prikaz nastanka prekogranične suradnje. Nadalje će se u radu dati prikaz pravnog okvira za prekograničnu suradnju u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na dosadašnja iskustva Slavonije i Baranje u povezivanju sa susjednim područjima, prije svega u okviru Euroregionalne suradnje Dunav-Drava-Sava. Ključne riječi: Europska unija, regija, regionalizam, prekogranična suradnja, Euroregionalna suradnja Dunav-Drava-Sava, Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje Uvod Prekogranična suradnja je sastavni dio regionalne politike Europske unije. Regionalna politika ima za cilj ekonomsku i socijalnu koheziju Unije, a tome bi svakako trebalo pridonijeti uklanjanje ili barem smanjivanje razlika u stupnju razvijenosti pojedinih regija. Regije su danas aktivan sudionik političkog odlučivanja na europskoj razini što je uvelike osnažilo položaj regija i na nacionalnoj razini. Regionalna razina upravljanja treba potaknuti društveno-gospodarski razvoj tih područja i na taj način umanjiti razvojne različitosti pojedine zemlje, a time i same Unije. Danas je općeprihvaćeno da demokracija ne može ispravno funkcionirati bez određenog stupnja teritorijalne decentralizacije. Uspostava snažnih i učinkovitih tijela lokalne demokracije koje uživaju povjerenje građana, odgovaraju njihovim potrebama, koje su u stanju osigurati adekvatne usluge te koja nisu podložna korupciji, jedan je od temeljnih ciljeva (zadatka) zemalja u regiji. 1 1 Establishing strong and effective local democracy institutions, trusted by the population, responsive to its needs, capable of providing adequate services and corruption-free is considered today a prime objective for the countries in the region (slobodan prijevod). vidi: www. coe.com Strentghtening local democracy and developing cross-border co-operation in south-eastern Europe

82 82 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Regionalizacija se u tranzicijskim zemljama promatra kao sveopći civilizacijski i demokratski iskorak koji značajno pridonosi jačanju cjelokupnog potencijala neke zemlje. Nadasve, regionalizacija se u takvim zemljama promatra kao dio njihove sveukupne strategije za priključenje EU. Stoga je regionalizacija također dio razvojne strategije Republike Hrvatske. Upravo sa ciljem poticanja razvoja velika se pažnja pridaje regijama tako da je regionalni razvoj kako institucionalni tako i pravni hit. 2 Pridruživanje Europskoj uniji je jedan od strateških vanjskopolitičkih ciljeva Republike Hrvatske. Republika Hrvatska se nalazi pred provedbom sveobuhvatnih reformi kako političkog tako i gospodarskog sustava. Jedna od političkih reformi je svakako veći stupanj decentralizacije (regionalizacije) zemlje. 3 Dobro određena regionalna razvojna politika i njeno institucionalno uređenje su preduvjet članstva u EU. 4 U kontekstu regionalne politike Unije, kroz ovaj rad će se promatrati prekogranična suradnja RH sa susjednim zemljama. Ako pogledamo zemljopisni položaj Republike Hrvatske uočit ćemo da ona na kopnu graniči s Republikom Slovenijom, Mađarskom, Bosnom i Hercegovinom te Srbijom i Crnom Gorom, a na moru s Italijom. Osmanaest hrvatskih županija su pogranične županije. Republika Hrvatska je dakle nužno usmjerena na suradnju sa svojim susjedima. Naime, kod nas se prekogranična suradnja povezuje s politikom regionalnog razvoja i Vlada RH vrednuje prekograničnu suradnju kao jednu od iznimno velikih mogućnosti za uravnoteženi i održiv razvoj Republike Hrvatske. 5 Prekogranična suradnja u sebi obuhvaća suradnju regija koje se nalaze uz državnu granicu. Te regije se označavaju kao prekogranične regije, euroregije ili transgranične regije. Kao glavni i prvi razlog začetka prekogranične suradnje se uzima uspostava mira i dobrosusjedskih odnosa između ranije zaraćenih strana. Kao drugi razlog može se uzeti činjenica slabije gospodarske razvijenosti područja koja su se nalazila uz granicu, budući da je većina država izbjegavala gospodarska ulaganja u područja koja su vrlo lako mogla postati dijelom neke druge države. Ciljevi su prekogranične suradnje, u današnje vrijeme, povezati stanovništvo uz dvije ili više granica kako bi zajedno surađivali i rješavali svakodnevne probleme s kojima se suočavaju, a rješenje kojih je unutar vlastitih državnih granica teško postići, s naglaskom na ekonomskim i socijalnim razlozima. Cilj ovoga rada je dati kratak pregled pravnoga okvira za prekograničnu suradnju Republike Hrvatske. Postavlja se pitanje imamo li mi regulativu koja omogućuje takve oblike suradnje, je li ona u skladu s acquiem Unije te omogućuje li ona iskorištavanje svih kapaciteta i komparativnih prednosti naših pojedinih regija. Na ova i slična pitanja, pokušat će se odgovoriti u nastavku ovoga rada. No na samom je početku potrebno definirati temeljne pojmove poput regije, regionalizma i regionalne politike. Potom se daje kratki prikaz povijesti nastanka prekogranične suradnje, a na samom kraju rada osvrt na dosadašnja iskustva Slavonije i Baranje u povezivanju sa susjednim područjima, a prije svega kroz Euroregionalnu suradnju Dunav-Drava-Sava. 2 Vidi. Koprić, Ivan, Regionalizam: Grijeh ili spas, st, članak u Zborniku radova sa međunarodnog znanstvenog savjetovanja Regionalizam pravni i politički aspekti, Slit, godina, str O tome se pregovara u okviru poglavlja 22. pod nazivom Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata 4 Da bi neka zemlja bila primljena u punopravno članstvo, ona mora udovoljiti nekim kriterijima. To su prije svega: politički, gospodarski, pravni te administrativni kriteriji. Prva tri su tzv. Kriteriji iz Kopenhagena, definirani na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu, a proizlaze iz čl. 49. Ugovora o Europskoj uniji. Ubrzo se javila potreba za definiranjem i četvrtog kriterija. Isti je definiran na sastanku Europskog vijeća u Madridu godine O tome vidi više; Hrvatska na putu u EU, od kandidature do članstva, MEI, Zagreb, god. 5 Vidi: Šimić, Anđelko, Prekogranična suradnja u Europi s posebnim osvrtom na Hrvatsku, Zagreb, 2005.

83 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 83 I. O pojmu regije, regionalizma i regionalne politike Kao što je već uvodno navedeno, prekogranična je suradnja sastavni dio regionalne politike Unije. Smatram svrsishodnim ponajprije definirati pojmove kao što su regija, regionalizam te regionalna suradnja prema terminologiji i shvaćanjima prihvaćenim u europskim okvirima. Povelja Zajednice o regionalizmu (Community Charter for Regionalization) definira regiju kao područje koje, sa zemljopisnog stajališta, čini jasno određen entitet ili skupinu područja kod kojih postoji kontinuitet i čije stanovništvo posjeduje određene zajedničke karakteristike i koje nastoji očuvati svoj posebni identitet i razviti ga s ciljem poticanja kulturnog, društvenog i ekonomskog napretka 6 Povelja je jedan od inicijalnih koraka prema harmonizaciji regionalne razine upravljanja u zemljama članicama EU. 7 Deklaracija o regionalizmu u Europi (Declaration on regionalism in Europe) regiju definira kao teritorijalno tijelo javnoga prava uspostavljeno na razini neposredno ispod one državne kojem je povjerena politička samouprava. Regija je priznata u državnom ustavu ili zakonodavstvu koje jamči njezinu autonomiju, identitet, ovlasti i organizacijske strukture. Regija uživa puni pravni status. Regionalna osnovna struktura sastoji se od predstavničke skupštine i izvršnog tijela. Njezina organizacije je stvar same regije. 8 Raspodjela ovlasti između regija i države je određena ustavom ili nacionalnim zakonodavstvom u skladu s načelima političke decentralizacije. Kao primjeri regionalnih ovlasti se navode: regionalna gospodarstvena politika, regionalno planiranje, izgradnja i stambena politika, telekomunikacije i prijevozna infrastruktura, energetika i očuvanje okoliša, poljodjelstvo i ribogojstvo, obrazovanje na svim razinama, kultura i mediji, javno zdravstvo, turizam, rekreacija i sport, redarstvene snage i javni red i mir. Regija uživa punu financijsku autonomiju i dostatna vlastita sredstva za potpun razvoj svojih ovlasti. Poglavito se rukovodi načelima štedljivosti, djelotvornosti, učinkovite uporabe sredstava, uslužnosti prema građanima i transparentnosti u proračunskim odlukama. Regije sa zajedničkim granicama promiču prekograničnu suradnju u skladu s odgovarajućim domaćim zakonodavstvom i odgovarajućim međunarodnim zakonima. Regije su, uz poštivanje domaćeg zakonodavstva i međunarodnih ugovora između država, ovlaštene sklapati prekogranične sporazume sa svrhom razvoja suradnje unutar ograničenja svojih ovlasti. Regije imaju pravo uspostave zajedničkih savjetodavnih tijela ili izvršnih tijela unutar pravnog okvira svake dotične države. Subnacionalna ili regionalna razina upravljanja postaje sve značajnija kako na nacionalnoj razini tako i u europskom kontekstu. Negdje oko tri četvrtine europskoga zakonodavstva se izvršava na lokalnoj i regionalnoj razini njenih država članica. 9 Veliki utjecaj na izraženiju tendenciju jačanja subnacionalne razine na europskim prostorima upravljanja imao je proces europskoga udruživanja. 10 Procesu regionalizacije je uvelike pridonijelo osnivanje Europskoga fonda za regionalni razvoj (engl. = European Regional development Fund, skraćeno ERDF) godine. Njegovim osnivanjem je naglašena regionalna dimenzija razvojne politike EU te je tim potezom učinjen značajan doprinos regionalnoj razini upravljanja javnim poslovima. No, svojevrstan 6 Vidi: čl.1/1 Povelja zajednice o regionalizmu na ( ) 7 Vidi više: Đulabić;Vedran, Regionalizam i regionalna samouprava, članak u Javna uprava, nastavni materijali, Zagreb, godina, str Vidi: čl. 2 Deklaracije o regionalizmu u Europi na ( ) 9 Đulabić;Vedran, op.cit., bilj. 7, str Ibid., str. 232

84 84 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju problem predstavlja činjenica da se države članice Unije razlikuju u pogledu uređenja te subnacionalne razine upravljanja. Zbog toga je bilo onemogućeno jedinstveno nastupanje regija na europskoj političkoj sceni te realizacija ideje o Europi regija. Zanimljiva je činjenica da je Unija, u trenutcima blokade integracijskog procesa zbog straha od odricanja dijela svoga suvereniteta, tražila političku pomoć i partnerstvo upravo u tim nižim razinama upravljanja 11. To je činila kroz promoviranje već ranije spomenute ideje Europa regija. No, kako su postojale ogromne društveno-gospodarske razlike tih pojedinih regija, upravo radi toga dolazi do osnivanja tzv. strukturnih fondova koji bi trebali kroz financijske pripomoći ublažiti te nejednakosti. 12 No, kada su države članice pokazale spremnost u odricanju većeg dijela suverenih prava i veću spremnost za suradnju, proces je krenuo u smjeru pripreme Ustava za Europu. 13 Time je po navodima profesora Koprića, savezništvo regija nešto oslabilo ali proces jačanja regionalne samouprave nije bilo moguće više zaustaviti. Stoga regionalna politika danas igra važnu ulogu kao jedna od politika Europske unije. Regije kao razina vlasti bliska ljudima može Europu učiniti stvarnošću za svoje građane, stoga je uključivanje regija u sve aspekte europskog vladanja ključno za uspjeh europskog projekta. 14 Cilj regionalne politike Unije je postizanje harmoničnog ujednačenog i održivoga razvoja te jačanje gospodarske i socijalne kohezije unije. 15 Temeljno načelo je financijska solidarnost koja se očituje u usmjeravanju financijskih sredstava kroz četiri tzv. strukturna fonda 16 i jedan kohezijski fond. 17 Unija je naime uspostavila i četiri tzv. regionalne inicijative financirane iz spomenutih strukturnih fondova: Interreg III, Urban II, Leader te Equal. Od institucija značajnih za provedbu regionalne politike vrlo su nam značajne: Opća uprava za regionalnu politiku, Odbor za regionalnu politiku, promet i turizam, Odbor regija te Europska investicijska banka. Kao posebno važna institucija izdvoja se Odbor regija kao tijelo koje na europskoj razini predstavlja interese lokalnih i regionalnih vlasti. Ustrojavanje Odbora regija, Ugovorom iz Maastrichta, trebalo je riješiti dva vrlo važna pitanja. Prvo, oko tri četvrtine europske legislative implementira se na lokalnoj ili regionalnoj razini, pa je logično da lokalne i regionalne vlasti žele imati pravo glasa pri donošenju novih europskih zakona. Drugo, postojala je bojazan da će s razvojem Unije javnost biti sve više isključena iz tog razvoja. Upravo je Odbor regija trebao premostiti taj veliki jaz. Osnivački ugovor obvezuje Komisiju i Vijeće da kada zakonodavni prijedlozi mogu utjecati na lokalne i regionalne interese konzultiraju Odbor regija prije donošenja konačne odluke. Ugovor indikativno navodi neka područja kao područja od lokalnog i regionalnog interesa: gospodarsku i socijalnu koheziju, transeuropske infrastrukturalne mreže, zdravstvo, obrazovanje i kultu- 11 Predsjednik Charles de Gaulle 70-ih godina vodi tzv. Politiku prazne stolice, stoga je EU promovirala regionalizam kao alternativni put dodatne integracije u Europi pa se govorilo o Europi regija. 12 Vidi: Đulabić, op.cit., bilj. 7, str Isti je doduše pao na referendumu u Francuskoj (29. svibnja 2005.) te Nizozemskoj (1.lipnja 2005.). Kao prijelazni oblik do donošenja novoga ustava, u listopadu zaključen je tzv. Lisabonski (reformski) ugovor. 14 Op.cit., bilj Vidi: 16 Europski regionalni razvojni fond (engl. ERDF = European regional Development Fund), Europski socijalni fond (engl. ESF = European social Fund), Financijski instrument za pomoć u ribarstvu (engl. FIFG = Financial Instrument for Fisheries Guidance) te Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (engl. EAGGF = Europen Agricultural Guindance and Guarnatee Fund) 17 Kohezijski fond za podršku u području zaštite okoliša i prometa u manje razvijenim regijama, osnovan godine

85 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 85 ru, politiku zapošljavanja, socijalnu politiku, okoliš, profesionalno usavršavanje i promet. Međutim, i izvan tih područja Komisija, Vijeće i Parlament mogu konzultirati Odbor regija u pitanjima za koja smatraju da bi mogla utjecati na regije i lokalna područja. Osim na zahtjev institucija EU, Odbor regija ovlašten je davati mišljenja i na vlastitu inicijativu. Također usvaja rezolucije o bitnim političkim pitanjima. Odbor djeluje kroz šest specijaliziranih povjerenstava, sastavljenih od članova Odbora regija koji potanko analiziraju prijedloge o kojima Komisija, Vijeće ili Parlament konzultiraju Odbor. Regionalizam predstavlja svojevrsno ideološko usmjerenje čija je temeljna nit vodilja jačanje regionalne razine vlasti koja predstavlja izvjesnu protutežu središnjoj vlasti. Regionalizam je proces koji je uvijek iniciran odozdo tzv. bottom-up pristup. Cilj regionalizacije je da regionalne jedinice imaju što je moguće veću kontrolu nad cjelokupnim društvenim, ekonomskim, političkim i drugim procesima na određenom području. 18 Vodeći njemački teoretičar ustavnog prava profesor Peter Häberle naglašava: regionalistički je ustroj na putu da postane tipičnim elementom ustavne države današnjeg razvojnog stupnja. 19 Isti autor dalje ističe da postoje različiti pojavni oblici regionalizma ali ono što im je zajedničko je to da se regionalizam konstituira iz elemenata koji su sami po sebi već sastavnice ustavne države poput; ideje kulturne slobode, samouprave (autonomije), decentralizacije, supsidijarnosti, demokracije, diobe vlasti i kontroli moći. Regionalizam danas postaje dakle strukturni element ustavne države i sazrijeva u maksimu europskoga prava. Pravni izričaj pojma regionalizam je regionalna samouprava, 20 gdje se radi o najvišem stupnju samostalnosti lokalnih tijela koji se jamči lokalnom stanovništvu po samom ustavu, a odnosi se na djelokrug poslova koji se smatraju poslovima lokalne prirode odnosno od neposredne važnosti za stanovništvo toga područja. Tako Ustav RH navodi: U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Davanjem prava na određeni stupanj autonomije političkim snagama koje su izraz posebnog identiteta dovodi do izvjesne stabilizacije i demokratizacije cjelokupnog političkog poretka. Regionalizam često puta znači političku borbu za vlast između regije i središta. Upravo se demokratski potencijal neke zemlje mjeri po tome koliko je ona u stanju apsorbirati takve tendencije bez eskalacije fizičkog nasilja, ratnih sukoba i terorističkih aktivnosti. Za odnos središta i regije, bitno je da se on temelji na načelima partnerstva, uzajamne suradnje i komplementarnosti Đulabić, op.cit., bilj. 7, str Vidi više: Häberle, Peter, Ustavna država, Politička kultura, Zagreb, godina, str U svakoj državi postoji područna podjela na uže teritorijalne jedinice no taj odnos nije jednak u svim državama. Odnos središnjih državnih tijela te lokalnih tijela se uređuje ustavom i posebnim zakonima. Moguće su naime tri vrste takovih odnosa: - dekoncentracija - gdje je na lokalna tijela prenesen određen skup ovlasti ali se iste obavljaju pod punim nadzorom i po uputama središnje državne vlasti. - decentralizacija gdje se radi o prenosi skupa ovlasti na lokalna tijela uz obvezu pridržavanja propisa te pravo nadzora od strane središnjih vlasti, s time da se taj nadzor ograničava na zakonitost postupanja lokalnih tijela ali ne i svrhovitost njihovih odluka. - lokalna samouprava gdje se radi o najvišem stupnju samostalnosti lokalnih tijela koji se jamči lokalnom stanovništvu po samom Ustavu, a odnosi se na djelokrug poslova koji se smatraju poslovima lokalne prirode odnosno od neposredne važnosti za stanovništvo toga područja. Vidi: Smerdel, Branko, Ustavno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu, godina, str Vidi: Ustav RH, čl. 4, NN broj 41/2001 (pročiščeni tekst) 22 Op.cit. Đulabić, bilj. 7, str. 235

86 86 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Postoji nekoliko temeljnih dokumenata važnih za regionalnu razinu upravljanja. Tu je na prvom mjestu Europska povelja o lokalnoj samoupravi iz godine, 23 Povelja zajednice o regionalizaciji iz godine 24 te Deklaracija o regionalizmu u Europi iz godine 25. II. Prekogranična suradnja 2.1. Određenje pojma prekogranične suradnje Postoje različite definicije prekogranične suradnje. Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih jedinica ili vlasti je definira na sljedeći način: prekogranična suradnja znači svako usklađeno djelovanje s namjerom jačanja i poticanja susjedskih odnosa između teritorijalnih jedinica ili vlasti dviju ili više ugovornih stranaka te sklapanje u tu svrhu potrebnih sporazuma i dogovora. Prekogranična će se suradnja odvijati u okviru nadležnosti teritorijalnih jedinica ili vlasti, kako je to određeno domaćim pravom. Ova Konvencija ne dira u domašaj i narav tih nadležnosti. 26 Možda je najbitniji dio ove definicije upravo obveza usklađenoga djelovanja pri ostvarenju ovoga cilja. Konvencija je izbjegla zamku propisivanja polja moguće suradnje te na taj način izbjegla mogućnost restriktivnoga tumačenja njena sadržaja. 27 Naime, prekogranična suradnja može obuhvatiti vrlo široki sadržaj, razne oblike te brojne instrumente. U pojmu prekogranične suradnje sadržana je dakako i pogranična suradnja kao prekogranična suradnja u užem smislu i prvenstveno između susjednih zemalja koje neposredno graniče. Kao neke temeljne značajke prekogranične suradnje moglo bi se navesti sljedeće: 28 Traženje najpovoljnijih rješenja za uspostavu aktivne suradnje Izbor osnovnih vidova prekogranične suradnje Definiranje sadržaja, oblika, funkcija i instrumenata suradnje Propisivanje uvjeta odvijanja prekograničnog prometa robe i usluga Donošenje usklađenih propisa dviju država o suradnji Osiguranje graničnog režima za odvijanje dogovorene suradnje Konvencija određuje da se suradnja odvija unutar teritorijalnih jedinica ili vlasti čije su nadležnosti određene unutarnjim nacionalnim pravom. Drugim riječima, suradnja se odvija između 23 Vidi. Zakon o potvrđivanju Europske okvirne konvencije o prekograničnoj suradnji, NN MU broj 11/ Engl. Community Charter for regionalization. Usvojio ju je Europski parlament godine kao poticaj državama članicama za harmonizaciju svojih unutarnjih uređenja regionalne razine upravljanja.. povelja u svom čl.1/1 određuje regiju kao područje koje sa zemljopisnog stajališta, čini jasno određen entitet ili skupinu područja kod kojih postoji kontinuitet i čije stanovništvo posjeduje određene zajedničke karakteristike i koje nastoji sačuvati svoj posebni identitet i razviti ga radi poticanja kulturno-društvenog i ekonomskog razvoja 25 Engl. Declaration on regionalism in Europe. Iako samo deklaratornog značaja, ona regiju postavlja u samo središte organizacije državne vlasti i definira temeljna načela: autonomija regije (čl.3), načelo političke decentralizacije i supsidijarnosti čl.3), Načelo financijske autonomije (čl.4 i 5), načelo solidarnosti i financijskog izjednačavanja čl.6), Načelo uzajamnog poštivanja, suradnje i solidarnosti s nacionalnom razinom (čl.8) odnosno s jedinicama lokalne samouprave (čl.9), načelo slobode djelovanja na međuregionalnoj razini (čl.10), Načelo promicanja prekogranične suradnje (čl.11) te načelo višestupanjskog upravljanja (čl.12) 26 Vidi. Čl. 2 Okvirne konvencije i Zakon o potvrđivanju okvirne konvencije, NN MU broj 10 / Vidi Bakota, Boris, Prekograničan suradnja, s osobitim osvrtom na Euroregionalnu suradnja Dunav-Drava-Sava, magistarski rad, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, godina, str Vidi: Šimić, Anđelko, Prekogranična suradnja u Europi s posebnim osvrtom na Hrvatsku, Zagreb, 2005., str. 16

87 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 87 već postojećih jedinica ili vlasti te nije potrebno osnivanje novih s ovim ciljem. 29 Na svakoj je, dakle, državi potpisnici da svojim unutarnjim zakonodavstvom odredi koja su to tijela koja obavljaju regionalne ili lokalne funkcije. Moguće je postojanje različitog nazivlja, tako primjerice; općine departmani i regije u Francuskoj, a kod nas općine i gradovi kao jedinice lokalne odnosno županije kao jedinice regionalne (područne) samouprave. Također je moguće da država potpisnica u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili naknadnim priopćenjem glavnom tajniku Vijeća Europe, odrediti jedinice, vlasti ili tijela te predmete i oblike na koje namjerava ograničiti područje primjene ili koje namjerava isključiti iz područja primjene ove Konvencije. U Mišljenju Odbora regija o Prekograničnoj i transnacionalnoj suradnji između lokalnih vlasti iz godine, se između ostaloga iznosi sljedeće: Kooperacija podrazumijeva zajedničko djelovanje (ujedinjavanje snaga) za ostvarenje ciljeva koje je nemoguće ili otežano ostvariti sam. Europska zajednica je utemeljena na suradnji kao nužnoj pretpostavci za uspostavu mira i oporavka (ili napretka) gospodarstva u Europi. EZ je stvorila pravnu i institucionalnu podlogu za suradnju. Stvaranje tzv. građanstva EU daje sasvim novu dimenziju prekograničnoj i transnacionalnoj suradnji (slobodan prijevod). Drugi važan akt je Mišljenje Odbora regija o Strategiji za promicanje prekogranične i međuregionalne suradnje u kontekstu proširenja EU iz godine. U mišljenju se navodi sljedeće: Prekogranična, međuteritorijalna i transnacionalna suradnja su prioriteti unutar EU koji služe postizanju što većeg stupnja integracije i uklanjaju ekonomskih i društvenih razlika koje su nastale kao posljedica postojanja nacionalnih granica. Posebna pažnja se pridaje otočnom i planinskom području te perifernom području uz granice. Spomenuti oblici suradnje služe realizaciji ideje o Europi građana. Prekogranična suradnja podrazumijeva bilateralnu ili multilateralnu suradnju između lokalnih i regionalnih vlasti koje djeluju u zemljopisnom okruženju. Međuteritorijalna suradnja obuhvaća bilateralnu ili multilateralnu suradnju lokalnih i regionalnih vlasti koja međusobno ne graniče. Transnacionalna suradnja podrazumijeva suradnju nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti na širem području, od kojih su najmanje dvije članice EU i/ili nečlanice EU Ovo mišljenje nam je vrlo značajno jer definira temeljne pojmove ovoga rada Povijesni pregled razvoja prekogranične suradnje Europa je dugo vremena bila poprištem stalnih ratova, kako s ciljem teritorijalnog proširenja tako i radi održanja svoje vlasti na određenom području. 32 Ratna osvajanja, kreirala su današnju političku kartu Europe. 29 vidi. Čl.2 Okvirne konvencije:... izraz teritorijalne jedinice ili vlasti znači jedinice, vlasti ili tijela koja obavljaju lokalne i regionalne funkcije i koja se takvima smatraju prema domaćem pravu svake države 30 Vidi: Opinion of the Committe of the regions on Cross-border and transnational cooperation between local authorities OJ C 51/21, godina 31 Vidi: Opinion of the Committe of the Regions on Strategies form promoting cross-border and interregional cooperation in an enlarged EU basic document setting out guidelines for the future, izvor: OJ C 192/37, godina 32 Želim vam danas govoriti o tragediji Europe. Ovaj plemeniti kontinent, koji u svemu obuhvaća najljepša i najkultiviranija područja zemlje te uživa blago i umjereno podneblje, domovina je svih velikih starih rasa Zapadnog svijeta. Ovdje su izvori kršćanske vjere i kršćanske etike. Ovdje je kolijevka gotovo svih kultura, umjetnosti, filozofije Pa ipak, u Europi je nastao onaj niz zastrašujućih nacionalističkih sukoba koje su teutonske nacije pokrenule u svom usponu k moći isječak iz govora Winstona Churcilla studentima na Sveučilištu u Zürichu, 19. rujna godine. Vidi: Dan Europe, publikacija Ministarstva za europske integracije, Zagreb, godine, str. 13

88 88 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Često puta su novouspostavljene granice ispresijecale pripadnike određenih naroda tako da je veliki broj sunarodnjaka ostao s druge strane granice nacionalne države. 33 Prekretnica je bila sredina prošloga stoljeća, osnivanjem Vijeća Europe (1948.) odnosno Europske zajednice za ugljen i čelik (1951.), te nešto kasnije Europske ekonomske zajednice te Europske zajednice za ugljen i čelik. (1957.) 34 Naime, potpisivanjem tzv. Schummanovog plana godine, Njemačka i Francuska uspostavljaju zajedničku upravu nad pokrajinom Ruhr. Taj plan je bio ideološka podloga za osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik, godine. To je bio dobar primjer kako dojučerašnji neprijatelji mogu ipak uspostaviti međusobnu suradnju. Javila se ideja Europe bez granica kao nužni preduvjet budućeg mira. Do potpune realizacije ove ideje trebalo je proteći gotovo pedeset godina. Pri tome mislim na primjenu Schengenskog sporazuma (1997.) te uvođenje zajedničke valute -, godine. Nakon propasti, tzv. tranzicijske zemlje otpočele su i proces približavanja euroatlantskim integracijama, a jedan od putova povezivanja je svakako i prekogranična suradnja. Ista u sebi obuhvaća suradnju regija koje se nalaze uz državnu granicu. Te regije se označavaju kao prekogranične regije, euroregije ili transgranične regije. 35 Prekograničnom suradnjom se pokušalo povezati stanovništvo uz dvije ili više granica kako bi zajedno surađivali i rješavali svakodnevne probleme s kojima se suočavaju, a rješenje kojih je unutar vlastitih državnih granica teško postići. 36 Razlog začetka prekogranične suradnje leži svakako i u činjenici slabije gospodarske razvijenosti područja koja su se nalazila uz granicu, budući da je većina država izbjegavala gospodarska ulaganja u područja koja su vrlo lako mogla postati dijelom neke druge države Udruga Europskih graničnih regija (skraćeno AEBR = Association of European Border Regions) donijela je Europsku povelja o graničnim i prekograničnim regijama ( European Charter of Border and Cross-border regions). U preambuli povelje se navodi sljedeće: Granice su ožiljci povijesti. Prekogranična suradnja pomaže u reduciranju nedostataka ovih granica i osiguravanju boljih uvjeta življenja populacije na tim područjima. Ona treba obuhvatiti sve segmente života; kulturne, društvene, ekonomske i infrastrukturne...suradnja različitih vlasti i populacije s obje strane doprinosi miru, slobodi, sigurnosti, jamstvima ljudskih prava ali isto tako i zaštiti etničkih i nacionalnih manjina. Granica i pogranične regije su danas bitna komponenta i most u europskom integracijskom procesu. Iako su zemlje EU međusobno surađivale na mnogobrojnim područjima, pogranična su područja uvijek bila zapravo slijepo crijevo u koje se slabo financijski ulagalo, te su ta područja zaostajala u svome gospodarskom razvoju. 37 Iz toga razloga, prekogranična suradnja ima važnu ulogu u razvoju pograničnih područja jer se zajedničkim naporima mogu bolje i lakše riješiti problemi s kojima se suočava stanovništvo s obiju strana granice. 33 Vidi više: Bakota, op. cit., bilj op.cit., bilješka 32, str. 13 Treba, naime, ponovno stvoriti neku vrstu Sjedinjenih europskih država. Samo će na taj način stotine milijuna težaka moći ponovno osjetiti male radosti i nade zbog kojih vrijedi živjeti. Proces je jednostavan. Sve što je potrebno, odluka je stotina milijuna muškaraca i žena da čine pravo, a ne krivo i da kao nagradu za to dobiju blagoslov, a ne prokletstvo Vidi: Bakota, Boris op.cit., bilj. 27 ibid. 35 Ibid. 36 Tako je Lars-Gerhard Westberg - potpredsjednik AER-ova Povjerenstva za institucionalne poslove i član Izvršnog odbora za regiju Vastra-Gotaland u Švedskoj, opisao doprinos regija izgradnji Europe. Njegova su zapažanja iznesena tijekom jedne konferencije o ulozi regija u budućnosti Europe, koju je organizirala Skupština europskih regija u Dubrovniku 29. travnja.2005., 37 op.cit. Bakota, Boris, bilj. 27, str. 48 i 49.

89 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 89 III. Pravni okviri u RH za prekograničnu suradnju Ako pogledamo zemljopisni položaj Republike Hrvatske uočit ćemo da ona na kopnu graniči s Republikom Slovenijom, Mađarskom, Bosnom i Hercegovinom te Srbijom i Crnom Gorom, a na moru s Italijom. Republika Hrvatska je iz ovoga razloga nužno usmjerena na suradnju sa svojim susjedima. 18 hrvatskih županija su pogranične županije. Naime, kod nas se prekogranična suradnja povezuje s politikom regionalnog razvoja i Vlada RH vrednuje prekograničnu suradnju kao jednu od iznimno velikih mogućnosti za uravnoteženi i održiv razvoj Republike Hrvatske. 38 Nužno je istaknuti kako je Republika Hrvatska jedna od rijetkih zemalja kandidatkinja za članstvo u EU, a koja još uvijek nema jasno definiranu politiku i strategiju regionalnog razvoja. Vlada RH je ipak identificirala potrebu za definiranjem regionalne politike zbog sve većeg produbljivanja društveno-gospodarskih razvojnih nejednakosti te povećanja neujednačenosti uvjeta života u različitim dijelovima naše zemlje kao i među različitim društvenim skupinama. Dobro određena regionalna razvojna politika i njeno institucionalno uređenje su, dakle, jedan od preduvjeta za članstvo u EU. No mi ne trebamo provoditi reforme samo zato što nam to netko nameće i kako bismo zadovoljili određenu formu već ih trebamo provoditi radi nas samih. Stoga kvalitetna regionalna razvojna politika mora biti vitalni nacionalni interes Republike Hrvatske. Regionalni razvoj Republike Hrvatske mora uzeti u obzir regionalne različitosti Hrvatske, a preporuka je decentralizacija regionalne politike odnosno uprava koja će biti što bliže građanima. Republika Hrvatska u svome zakonodavstvu ne sadrži niti jedan zakon koji bi se izravno odnosio na regionalni razvoj nacionalnih razmjera. Ono što postoji je niz zakona koji reguliraju pojedina pitanja: tako primjerice Zakon o područjima posebne državne skrbi, Zakon o otocima, Zakon o brdsko-planinskim područjima, Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara te Zakon o Fondu za regionalni razvoj. Ono što nam također nedostaje je tijelo za koordinaciju na središnjoj, regionalnoj pa čak i lokalnoj razini kako bi se omogućilo pravovremeno informiranje što je nužno za integrirani nacionalni, regionalni ali i lokalni razvoj. Tu centralnu ulogu bi trebalo preuzeti Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (u daljnjem tekstu MRRSVG) u okviru kojega je ustrojena Uprava za regionalni integrirani razvoj. Jedan od odjela Uprave je Odjel za prekograničnu suradnju koji je odgovoran za aktivnosti vezane uz sudjelovanje RH u prekograničnim, međuregionalnim i transnacionalnim programima financiranim od strane EU. Odjel ima dvije unutarnje jedinice, Jedinica za koordinaciju i Jedinica za provedbu projekata. 39 U županijama su ustrojene tzv. regionalne razvojne agencije. 40 Regionalni razvoj Republike Hrvatske mora uzeti u obzir regionalne različitosti Hrvatske, a preporuka je decentralizacija regionalne politike odnosno uprava koja će biti što bliže građanima. Vlada Republike Hrvatske je donijela Strategiju regionalnog razvoja RH, a njen integralni dio je i Program za prekograničnu i međuregionalnu suradnju. Izradu toga programa, potaknula je kako sam već i spomenuo proces uključenja RH u eurointegracije te potreba za smanjenjem negativnog utjecaja granica na razvoj područja uz granicu. Prekogranična suradnja je od posebne važnosti za održivi razvoj hrvatskih pograničnih područja. 38 Vidi: Šimić, Anđelko, op.cit., bilj Vidi: ( ) 40 Vidi: poglavlje IV.4

90 90 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Svrha programa je stvoriti takve okolnosti za sudionike razvoja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini da na koordiniran, sustavan i strateški način surađuju s partnerima iz susjednih zemalja (kao i iz drugih dijelova EU) kako bi se smanjio negativan učinak granica na razvoj te promicala i unaprijedila društveno-gospodarska kohezija. 41 Program ima definirana dva cilja. Kao prvi cilj se navodi uspostava sustava na središnjoj razini za učinkovito upravljanje i koordinaciju prekogranične i međuregionalne suradnje, a kao integralni dio regionalnog razvoja. Već sam napomenuo kako je u okviru Uprave za regionalni integrirani razvoj MRRSVG-a, ustrojen Odjel za prekograničnu suradnju. 42 Kao drugi cilj, Program postavlja unaprijeđenu društveno-gospodarsku situaciju u pograničnim područjima uspostavom učinkovitog sustava upravljanja prekograničnom i međuregionalnom suradnjom. U tom kontekstu, treba razlikovati tri tipa pograničnih područja; ona koja imaju kopnenu granicu sa zemljama članicama Unije, kopnena granica s ostalim susjednim zemljama te morska granica. Ovisno o tipu područja, predviđaju se različiti tipovi aktivnosti odnosno međusobne suradnje. Najave ministra Čobankovića su kako će Strategija regionalnog razvoja biti na dnevnom redu Vlade RH krajem studenoga (2008.), a Hrvatski sabor bi je trebao prihvatiti do kraja godine. 43 Po navodima ministra, Strategija bi trebala biti temelj za oblikovanje načina potpore hrvatskim regijama i distribucije novčanih sredstava koja služe regionalnom razvoju. Na temelju strategije bi se trebao donijeti i Zakon o regionalnom razvoju. Oba dokumenta bi stupila na snagu početkom godine,a godina bi bila godina prilagodbe. Zakon o regionalnom razvoju bi sadržavao ključne odredbe za upravljanje regionalnim razvojem. On bi također trebao propisati nove kriterije za prosudbu koja područja (regije) zaostaju u razvoju. S obzirom nato da donošenje navedenih dokumenata tek predstoji, znači li do da Republika Hrvatska do sada nije sudjelovala u programima prekogranične suradnje? Ne. U unutarnjem pravu RH postoje pravni temelji za prekograničnu suradnju te je RH odnosno njene pojedine teritorijalne jedinice sudjelovale u raznim oblicima prekogranične suradnje. No sve dok RH nema jasno definiranu politiku i strategiju regionalnog razvoja, nećemo moći u potpunosti iskorisiti sve kapacitete i komparativne prednosti naših pojedinih regija Ustav RH Ustav Republike Hrvatske jamči građanima pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Građani svoje pravo na samoupravu ostvaruju preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. 44 Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom. Dakle, pravo na lokalnu odnosno regionalnu samoupravu kao subnacionalnu razinu upravljanja je ustavom zajamčeno pravo. 41 vidi: ( ), str Uprava za integrirani regionalni razvoj je do početka godine djelovala u okviru Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. 43 Vidi: / ( ) 44 Vidi: čl. 132 Ustava RH NN broj 41/2001 (pročiščeni tekst)

91 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 91 Kako o prekograničnoj suradnji nema govora u samom Ustavu već je ta materija uređena zakonima i međunarodnim ugovorima, važan nam je članak 140 Ustava RH, koji govori o položaju međunarodnih ugovora u nacionalnom pravnom poretku Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi određuje općine i gradove kao jedinice lokalne uprave, a županije kao jedinice područne, regionalne samouprave. Člankom 12 navedenog zakona, predviđa se mogućnost udruživanja gradova, općina i županija u nacionalne saveze koji mogu surađivati s međunarodnim organizacijama i udruženjima lokalne odnosno regionalne samouprave. No za nas su ovdje zanimljive odredbe članaka 14 do 17 u kojima se govori o suradnji općina, gradova i županija s jedinicama lokalne i regionalne samouprave u inozemstvu. Naime predstavnička tijela spomenutih jedinica mogu donijeti odluku o uspostavljanju suradnje, te sklapanja sporazuma, a sve to u okviru svojega samoupravnoga djelokruga te sukladno zakonu i međunarodnim ugovorima. Naime po sklapanju sporazuma JLS odnosno JPS dužna je dostaviti isti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu samoupravu. To tijelo provodi samo nadzor zakonitosti s obzirom da sam zakon predviđa međunarodnu suradnju, odluka o opravdanosti i potrebi istoga sporazume ostavlja se na odluku predstavničkom tijelu jedinice lokalne uprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih jedinica ili vlasti. Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih jedinica ili vlasti je donesena je u okviru Vijeća Europe 21. svibnja 1980 godine u Madridu. U preambuli ove konvencije se navodi da je cilj Vijeća Europe ostvariti veće jedinstvo između svojih članica, te promicati suradnju među njima. Veliku važnost u ostvarenju toga cilja može imati upravo suradnja između pograničnih, teritorijalnih jedinica ili vlasti na područjima kao što su regionalni, urbani i ruralni razvitak, zaštiti okoliša, poboljšanje infrastrukture i javnih službi, te uzajamna pomoć u slučaju nesreća. Takva suradnja pridonosi ekonomskom i socijalnom napretku pograničnih regija, te duhu solidarnosti koji ujedinjuje narode Europe. U članku 2 Konvencije definirana je prekogranična suradnja kao: svako usklađeno djelovanje s namjerom jačanja i poticanja susjedskih odnosa između teritorijalnih jedinica ili vlasti dvaju ili više ugovornih strana te sklapanje u tu svrhu potrebnih sporazuma i dogovora. Naglasak se može staviti na obvezu usklađenoga djelovanja. Potpisivanje ove Okvirne konvencije ne zahtijeva izmjenu odredaba domaćih zakona koji regulira nadležnost i djelokrug rada lokalnih odnosno regionalnih jedinica. 46 Dakle, na svakoj je nacionalnoj državi da svojim zakonodavstvom odredi koja su to tijela koja vrše regionalne ili lokalne funkcije. Državama je omogućeno da bilo u trenutku potpisivanja konvencije ili naknadnom izjavom tajniku Vijeća Europe priopće određene rezerve glede onih jedinica koje se mogu uključiti u prekograničnu suradnju. Također je državama ostavljena i mogućnost da svojom odlukom suze područje primjene ove konvencije. 45 Vidi: čl. 140 Ustava RH Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava. 46 Vidi čl. 2 Okvirne konvencije

92 92 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Bitno je i to da ova konvencije ne zadire u već postojeće međudržavne sporazume kao ni u druge oblike prekogranične suradnje. U aneksu ove konvencije dani su modeli međudržavnih sporazum okvirnih sporazuma, statuta i ugovora između lokalnih vlasti. Razlika međudržavnih i okvirnih sporazuma sastoji se u tome što međudržavni sporazumi moraju biti potpisani na razini države, a okvirni sporazumi, statuti i ugovori potpisuju one lokalne jedinice ili vlasti koje neposredno sudjeluju u prekograničnoj suradnji. Uz ovu konvenciju 9. studenoga godine prihvaćen je i Dodatni protokol na koji nisu dopuštene nikakve rezerve. Bitno je da ovaj Dodatni protokol predviđa mogućnost stvaranja tijela za prekograničnu suradnju. Isto može, ali i ne mora imati pravnu sposobnost. Sva djelovanja toga tijela će se prosuđivati prema pravu zemlje u kojoj to tijelo ima svoje sjedište ali pri tome ne treba zanemariti interese teritorijalnih jedinica ili vlasti iz drugih država članica. Drugi protokol potpisan je 5. svibnja godine potpisan u Strassbourgu. Ovaj Protokol uz pojam prekogranična suradnja donosi i pojam međuteritorijalne suradnje koja obuhvaća sva djelovanja koja teže uspostavi odnosa između teritorijalnih jedinica ili vlasti iz dviju ili više država ali uz ogradu da su to svi odnosi osim odnosa prekogranične suradnje. 47 Drugi protokol također ne dopušta izjavljivanje rezervi na svoj sadržaj. Uvjet pristupanja Drugom protokolu je prethodni pristup samoj Okvirnoj konvenciji. Hrvatska je ratificirala ovu konvenciju 7. svibnja godine i nije stavila nikakve rezerve koje predviđa sama konvencija Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (SSP). SSP je RH je potpisala 29. listopada godine, a stupio na snagu tek 1. veljače godine. Njime je postavljena prava osnova za usklađivanje zakonodavstva, liberalizaciju trgovine ali i okvir za politički dijalog. SSP u svome čl. 4 navodi da se Hrvatska obvezuje nastaviti i promicati suradnju i dobrosusjedske odnose s drugom zemljama regije, uključujući i odgovarajuću razinu uzajamnih koncesija glede kretanja osoba, roba, kapitala i usluga, te razvoj projekata od zajedničkog interesa ta je obveza ključni čimbenik u razvoju odnosa suradnje između stranka i time pridonosi regionalnoj stabilnosti U čl. 11 navodi se: sukladno svojoj oprijedjeljenosti za mir i stabilnost, te za razvoj dobrosusjedskih odnosa, Hrvatska će djelatno promicati regionalnu suradnju. Zajednica će također svojim programima tehničke pomoći pružati potporu projektima s regionalnom ili prekograničnom dimenzijom. Uvijek kada Hrvatska namjerava učvrstiti svoju suradnju s nekom od zemalja, o tome će se obavijestiti i savjetovati sa Zajednicom i njezinim državama članicama U čl. 105 SSP-a navodi se: stranke će jačati suradnju na regionalnom razvoju radi pridonošenja gospodarskom razvoju i smanjenju regionalnih nejednakosti. Posebna će se pozornost pridavati prekograničnoj, međudržavnoj i međuregionalnoj suradnji. U tu se svrhu može organizirati razmjena informacija i stručnjaka. Slijedom odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Republika Hrvatska ima ne samo mogućnost nego i dužnost sudjelovanja u programima prekogranične suradnje. Unija potiče prekograničnu suradnju kroz svoje programe i fondove. Iako RH još uvijek nije punopravna članica, ona može crpiti značajna financijska sredstva iz tzv. pretpristupnih fondova Unije. 48 Republika Hrvatska je u razdoblju od do godine bila korisnicom programa OB- 47 Vidi više; Bakota, op. Cit., bilj. 27, str Vid više: ( )

93 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 93 NOVA, a od do godine korisnicom programa CARDS. Oba programa namijenjen su trećim zemljama, odnosno onima koje nemaju status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Nakon stjecanja statusa kandidata u lipnju godine, Hrvatska početkom godine postaje korisnicom pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD. Hrvatska također ima mogućnost sudjelovanja u programima Zajednice koji su prvenstveno namijenjeni državama članicama Europske unije, te u inicijativi INTERREG III koja se financira iz strukturnih fondova za državne kandidatkinje. Nakon stjecanja statusa države članice Europske unije, Republici Hrvatskoj će se na korištenje otvoriti strukturni fondovi (4) i Kohezijski fond. Vrlo bitan dokument za sudjelovanje RH u projektima EU je Okvirni sporazum između Europske komisije i Vlade RH u svezi sa sudjelovanjem RH u programima pomoći EU. 49 RH je do sada sudjelovala u tri programa prekogranične suradnje; Program za susjedstvo Slovenija- Mađarska-Hrvatska, Program za susjedstvo Jadranska prekogranična suradnja i Program za susjedstvo CADSES (Central European, Adriatic, Danubian, South-Eastern Space). IPA (engl. Instrument for Pre-Accession assistance) 50 je novi instrument pretpristupne pomoći za razdoblje , koji zamjenjuje dosadašnje programe CARDS, PHARE, ISPA i SA- PARD. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć državama kandidatkinjama i državama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklađivanju i provedbi pravne stečevine EU te priprema za korištenje Strukturnih fondova. Republika Hrvatska je korisnica IPA programa i to od godine pa sve do trenutka stupanja u članstvo EU. Za sveukupnu koordinaciju programa IPA u RH zadužen je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije (skraćeno SDURF) a za sveukupno financijsko upravljanje zaduženo je Ministarstvo financija. Program IPA sastoji se od sljedećih pet sastavnica: pomoć u tranziciji i izgradnja institucija;, prekogranična suradnja, regionalni razvoj; razvoj ljudskih potencijala te ruralni razvoj. Detaljnije obrazlaganje svakog od programa i pojedinih komponenti, prešlo bi okvire ovoga rada. IV. Dosadašnja iskustva Slavonije i Baranje u povezivanju sa susjednim područjima IV.1. Euroregionalna suradnja Dunav-Drava-Sava Euroregionalna suradnja Dunav-Sava-Drava je međunarodna organizacija županija i kantona, gradova njihova sjedišta te gospodarskih komora s područja Mađarske, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Nastala je potpisivanjem Statuta u mađarskom gradu Pečuhu, 28. studenog godine. Među osnivačima bile su: Osječko-baranjska županija, Grad Osijek, HGK Osijek s hrvatske strane, Županija Baranya, grad Pečuh te Pečuško-baranjska trgovinska i industrijska komora s mađarske strane, Tuzlansko-podrinjski kanton, Općina Tuzla i Privredna komora regije Tuzla s područja Bosne i Hercegovine. Euroregiji su pristupili godine mađarski gardovi Barcs te Szekszard, a godine Virovitičko-podravska županija, Koprivničko-križevačka i Požeško-slavonska i njihovi gardovi sjedišta: Virovitica, Koprivnica i Požega. Iste godine je pristupila i mađarska županija Somogy. Vu- 49 Vidi: NN broj 8/02 (MU) 50 ( )

94 94 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju kovarsko-srijemska županija, grad Vukovar, Županijska komora Vukovar iz Hrvatske te Brčko Distrikt iz BIH pristupili su godine, a se pridružila i Brodsko-posavska županija. Mađarska je u vrijeme potpisivanja bila na putu kandidatature za članstvo u EU, a razvijena i uspješna prekogranična suradnja sa susjednim područjima bila je jedan od uvjeta pristupanja u članstvo. Republika Hrvatska nesumnjivo povijesno, kulturno i zemljopisno također pripada u krug europskih zemalja, stoga je ovakav oblik međusobne suradnje također jedan od načina približavanja europskim integracijama. Ova suradnja se u biti temelji na zaključcima Helsinške konferencije o utvrđivanju europskog prometnog sustava, unutar kojeg je predviđen i koridor Vc koji bi povezivao Jadransko i Sjeverno more, o čemu više u nastavku rada. Kao tijela Euroregionalne suradnje statutom su predviđeni: a. Predsjedništvo - koje se sastoji od jednoga predstavnika svakoga člana. Predsjedništvo se sastaje četiri puta godišnje i to naizmjence na području Republike Mađarske, RH, te BIH. b. Predsjednik - bira se na mandat od dvije godine rotirajući članove temeljem državne pripadnosti. c. Tajništvo - ne postoji stalno tajništvo već poslove tajništva obavlja tajništvo one organizacije iz koje potječe predsjednik d. Radni odbori - za pripremu i realizaciju projekata utemeljeno je 11 radnih odbora za: gospodarstvo, infrastruktura i logistiku, turizam, informatika, agrar, znanost i inovacije, kultura i šport, obrazovanje, nacionalne manjine, zaštita okoliša te zdravstvo i socijalna skrb Naime Euroregionalna suradnja integrira područje tri države s time da Mađarska i BIH nemaju zajedničku granicu. Stoga, Euroregionalna suradnja objedinjava u sebi dvije različite vrste suradnje: prekogranična suradnja (Mađarska-Hrvatska, te Hrvatska-BIH), te među-teritorijalnu suradnju (Mađarska-BIH). Kako zbog ovoga razlikovanja tako i zbog činjenice da su godine zahtjev za pristupanje podnijele i tri općine iz SR Jugoslavije: Bač, Sombor i Subotica, bilo je potrebno izvršiti promjene u organizaciji odnosno ustrojstvu Euroregije. Na zasjedanju Predsjedništva 22. svibnja 2002 godine usvojen je novi Statut Euroregionalne suradnje. Shodno usvojenom Statutu, predsjedništvo Euroregionalne suradnje prerasta u Skupštinu Euroregije koja ja definirana kao predstavničko i najviše tijelo upravljanja Euroregionalnom suradnjom. Najznačajnija novina je mogućnost širenja Euroregije i izvan područja triju država utemeljiteljica ove suradnje. Mogućnost širenje se odnosi na područja koja prostorno gravitiraju rijekama Dunavu, Dravi i Savi odnosno koja s područjem Euroregije čine prostornu cjelinu. Utvrđena je i mogućnost stjecanja statusa promatrača za one jedinice teritorijalne samouprave te druge zainteresirane institucije koje ne ispunjavaju uvjete za priznavanje statusa članice. 51 To je potaknulo potrebu izmjene u organizaciji i definiciji Euroregije, te usvajanja novog modela Euroregije 52 Glede aktivnosti Euroregionalne suradnje potrebno je istaknuti da je ista bila organizator Međunarodne konferencije pod nazivom Prekogranična suradnja u jugoistočnoj Europi: prepreke i mogućnosti za Euroregionalnu suradnju. Konferencija se održavala od 18. i 19. studenog 51 Pozivanjem na ove odredbe Statuta priznat je status promatrača općinama Apatin, Bač, Sombor i Subotica iz SR Jugoslavije. 52 O prijedlogu novoga modela organizacije koji je izradio mr.sc. Davor Brunčić vidi: pdf ( )

95 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju godine u Bizovcu (pored Osijeka). Na konferenciji je sudjelovalo oko 130 sudionika, koji su međusobno izmijenili znanja i iskustava., složili se oko nekih zajedničkih ciljeva ali su isto tako ukazali i na postojeće probleme odnosno smetnje u ostvarenju jačeg stupnja prekogranične suradnje. Posebno bi se mogla istaknuti izlaganja mr.sc. Davora Brunčića o korelaciji razvitka teritorijalne samouprave i prekogranične suradnje te izlaganje dr.sc. Ante Lauca o ulozi ljudskog faktora u oblikovanju i razvijanju prekogranične suradnje. Sudionici konferencije su usvojili zajedničku izjavu u čijem se uvodu navodi: Regionalna suradnja između država jugoistočne Europe preduvjet je političko-gospodarskog razvoja i stabilizacije ovoga područja, te istodobno tvori uvjet postupnog uključivanja država jugoistočne Europe u EU. Uspješna prekogranična suradnja lokalnih i regionalnih čimbenika (vladinih, građanskih i poslovnih) omogućuje praktičnu podlogu regionalne suradnje, te je sredstvo k gospodarskome zbližavanju i društvenoj koheziji ne samo unutar ovoga područja nego i unutar širega europskoga političko-gospodarskoga prostora 53 Sudionici su se složili kako regije unutar jugoistočne Europe moraju u potpunosti prepoznati i iskoristiti postojeće mogućnosti financiranja iz fondova Unije, o potrebi izrade zajedničke baze podataka dobrih praksi prekogranične suradnje što bi uvelike pomoglo u razmjeni znanja i iskustava.. Kao nedostatke odnosno prepreke međusobnoj suradnji, sudionici su prepoznali: nedostatak političkih instrumenata Unije za regionalni razvoj i zbližavanje u jugoistočnoj Europi, različite razine institucionalnog kapaciteta i društvenog razvoja pojedinih regija, carinski postupci koji otežavaju slobodu kretanja kao i još uvijek tada postojeći vizni režimi. Uopćeni zaključak bi bio da su se sudionici složili oko toga da je potrebno uložiti zajedničke napore u ostvarenju prekogranične suradnje koja bi trebala potaknuti političko-gospodarskih razvoj zemalja jugoistočne Europe. IV.2. Koridor VC Jedna od osnovnih geoprometnih značajki, koje obilježavaju istočnu Hrvatsku (Slavoniju i Baranju), u prvome redu je vrlo povoljan položaj u odnosu na glavne europske prometne tokove. Preko Osijeka vodi europski prometni koridor Budimpešta - Pečuh Osijek Sarajevo Ploče koji povezuje sjever Europe (Baltik) s njegovim jugom (Jadransko more). Taj je koridor određen europskim koridorom oznake V/c na trećoj Pan-europskoj prometnoj konferenciji (Pan-European Transport Conference), održanoj g. u Helsinkiju. 54 Ovaj prometni koridor i njegovo značenje a osobito TEM projekt jedan je od najznačajnijih razloga ustanovljenja Euroregionalne suradnje Dunav-Drava-Sava. Taj pravac predstavlja ogranak TEM (TEM = Transeuropean Motorway) projekta 55 u pravcu luke Ploče. Pravac D-7 dio je cestovnog pravaca E-73 koji povezuje europski sjever sa Jadranom, tj. luku Ploče s Budimpeštom, a potom, nadovezujući se na cestu E-77 koja povezuje Budimpeštu sa Gdanjskom, povezuje i Mediteran sa Baltikom. Na taj način cestovni pravac D-7 ima izuzetno značajnu ulogu u povezivanju europskih zemalja. Izgradnja hrvatske dionice transeuropske auto-ceste Budimpešta Osijek Sarajevo Ploče je u fazi realizacije. 56 U jesen godi ( ) 54 Vidi: ( ) 55 Vidi: UN/ECE TEM 56 Vidi: Borozan, Đula, Percepcija javnosti o značenju Koridora V/c za Slavoniju i Baranju, izvor: KoridorVc.doc ( )

96 96 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju ne u promet je puštena dionica ceste od Đakova do Sredanaca. Ostatak Koridora V c kroz Republiku Hrvatsku je u procesu izgradnje. Najave su da bi otvorenje cijele dionice moglo biti u proljeće godine. Izgradnja ovoga prometnog koridora je od velike važnosti za istočnu Hrvatsku jer će omogućiti uključivanje Slavonije i Baranje u glavne europske prometne tokove. Ako imamo na umu činjenicu da je sustav prometne infrastrukture jedan od ključnih čimbenika gospodarskog, socijalnog i prostornog razvoja ove regije bit će nam svima jasno kolika je važnost da se čim prije okonča izgradnja ovoga koridora. IV.3. Prekogranična i međuteritorijalna suradnja Osječko-baranjske županije57 Osječko-baranjska županija je pored članstva u Euroregionalnoj suradnji Dunav-Drava-Sava, također i član Radne zajednice podunavskih regija, Europske kampanje za održive gradove i mjesta, Skupštine europskih regija, a ima uspostavljene odnose suradnje sa Županijom Baranja (Baranya Megye) u Republici Mađarskoj, Autonomnom regijom Furlanija-Julijska krajina (Friulli-Venezia Giulia) u Republici Italiji te Provincijom Vicenza u Republici Italiji. Suradnja područja uz državnu granicu Hrvatske i Mađarske ima dugu i bogatu tradiciju. Osim zemljopisne povezuje nas još i snažna povijesna, kulturna te gospodarska komponenta. To i nije tako začuđuje ako se uzme u obzir da smo nekada živjeli u istoj državnoj zajednici. No zanimljivo je to što unatoč nekim neslaganjima tijekom povijesti danas imamo razvijene dobrosusjedske odnose. Gradovi Osijek i Pečuh su još godine uspostavili međusobnu suradnju koja se nadovezala na suradnju dotadašnjih kotara Slavonije te županije Baranja, a je došlo do bratimljenja dvaju gradova. Osim ove međugradske suradnje došlo je do suradnje i na regionalnoj razini između nekadašnje zajednice općina Osijek te županije Baranja. Županija Baranja je također pružila veliku pomoć za vrijeme domovinskog rata kako kroz materijalnu pomoć tako i u prihvati izbjeglica ponajprije sa područja Slavonije i Baranje. Ta povijesna suradnja formalno pravno je utemeljena Sporazumom o međusobnoj suradnji Osječko-baranjske županije u RH i baranjske županije u Republici Mađarskoj od 28. lipnja godine. U preambuli sporazuma se navodi: Polazeći od činjenice da su pogranična područja Republike Hrvatske i Mađarske svojim položajem i svojom poviješću upućeni na međusobnu suradnju, inspirirani pozitivnim iskustvima stečenim tijekom dosadašnje suradnje između Osijeka i Pečuha, drugih gradova, sela i regija dviju država, potaknuti i vođeni željom da se zajedničkim djelovanjem pridonese razvijanju dobrosusjedskih odnosa između dvaju naroda, da se produbi prijateljstvo među stanovništvom pograničnih područja, da se na taj način izgradi most među susjednim državama. 58 Temeljem ovoga sporazuma, donesen je Sporazum o suradnji i prijateljstvu pograničnih općina Osječko-baranjske županija i Županije Baranja od 7. lipnja godine te je dana 29. lipnja godine, potpisan između Osječko-baranjske županije te Županije Baranja Sporazum o suradnji u području zaštite i spašavanja od elementarnih nepogoda i katastrofa 59 Osječko-baranjska županija je godine (temeljem zaključenog Ugovora) uključena u projekt Koncept suradnje regija, gradova i luka na području hrvatskog Podunavlja koji je u sklopu šireg projekta Radne zajednice podunavskih regija rezultirao izradom elaborata koji će biti osnovom definiranja strategije razvijanja suradnje jedinica teritorijalne samouprave u podunavskom 57 Napomena: autor u radu ne navodi sve postojeće oblike prekogranične suradnje jer bi to prešlo okvire ovoga rada. 58 Vidi: Sporazum o međusobnoj suradnji Osječko-baranjske županije u RH i baranjske županije u Republici Mađarskoj od 28. lipnja godine ( ) 59 vidi: ( )

97 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 97 prostoru. Na Konferenciji šefova vlada Radne zajednice podunavskih regija (Arbeitsgemeinschaft Donauländer) održanoj u donjoaustrijskome Sankt Pöltenu 21. i 22. listopada 2004, prihvaćene su molbe za primanje u članstvo, tako da su Osječko-baranjska županija i Vukovarsko-srijemska županija postale njezinim punopravnim članicama. 60 Suradnja Osječko-baranjske županije s Autonomnom regijom Furlanijom i Julijskom krajinom počiva na Programu Vlade Republike Italije o pružanju pomoći obnovi hrvatskog Podunavlja. Nositelji programa su Vukovarsko-srijemska županija, Osječko-baranjska županija s hrvatske strane, te Ministarstvo vanjskih poslova Talijanske Republike i regija Friuli-Venezia Giulia s talijanske strane. Aktivnosti Programa se mogu podijeliti u četiri osnovna područja: poljoprivreda, malo i srednje poduzetništvo, institucionalni aspekti, te socijalni aspekti. 61 Protokol o suradnji Provincije Vicenza i Osječko-baranjske potpisan je 20. veljače godine. Temeljem ovog Protokola suradnja je nastavljena osobito u području gospodarstva, uz koordinaciju gospodarskih komora dvaju područja 62 IV.4 Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske predviđa osnivanje tijela za koordinaciju na središnjoj, regionalnoj pa čak i lokalnoj razini kako bi se omogućilo pravovremeno informiranje što je nužno za integrirani nacionalni, regionalni ali i lokalni razvoj. S tim ciljem, u pojedinim županijama su ustrojene tzv. regionalne razvojne agencije. Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje d.o.o. za međunarodnu i regionalnu suradnju je osnovana odlukom Gradskog vijeće Grada Osijeka od 21. prosinca godine. U Bruxellesu je 13. ožujka godine otvoreno i predstavništvo Regionalne razvojne agencije. Agencija je osnovana radi stvaranja operativnog tijela koji će kroz aktivno djelovanje služiti kao instrument razvoja regije s posebnim naglaskom na europske integracije i privlačenje stranih investicija. 63 Agencija predstavlja poveznicu javnog, privatnog i civilnog sektora u izgradnji strategijskih partnerstava kroz prijavu projekata koji pridonose podizanju životnog standarda na području Slavonije i Baranje. 64 Direktor agencije gosp. Stjepan Ribić pojašnjava razlog osnivanja agencije; Grad Osijek i Osječko-baranjska županija željeli su znati gdje se i kome mogu obratiti za korištenje sredstava iz pretpristupnih fondova EU. Agencija koja obuhvaća pet udruženih slavonskih županija koje tvore tzv. Panonsku regiju, bit će okrenuta fondovima EU i usmjerena na strateško-promišljanje razvoja te istočno-hrvatske regije. Prioritet bi trebali biti projekti vezani uz poljoprivredu, razvoj seoskog turizma i općenito ruralni razvoj. U realizaciji navedenih projekata i povlačenju sredstava iz fondova Unije, a s obzirom na položaj Osječko-baranjske županije, nužno smo usmjereni na suradnju sa susjednim županijama i/ili regijama. 60 vidi: i ( ) 61 Vidi: sporazum o suradnji Autonomne regije Furlanija-Julijska Krajina i Osječko baranjske županija, izvor: 62 Vidi: ( ) 63 vidi: 64 Vidi razgovor sa direktorom agencije Stjepanom Ribićem, časopis Poduzetnik, kolovoz godine

98 98 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Zaključak Ciljevi prekogranične suradnje u današnje vrijeme su povezati stanovništvo uz dvije ili više granica kako bismo zajedno surađivali i rješavali svakodnevne probleme s kojima se suočavaju, a rješenje kojih je unutar vlastitih državnih granica teško postići, s naglaskom na ekonomskim i socijalnim razlozima. Danas se u vidu imaju prije svega određeni gospodarski interesi, no ne treba zaboraviti da je glavni i prvi razlog začetka prekogranične suradnje bio uspostava mira i dobrosusjedskih odnosa između ranije zaraćenih strana. S obzirom na to da je Republika Hrvatska 90-ih godina bila uvučena u rat s nekima od susjednih zemalja, potrebno je posebno uputiti na značaj prekogranične suradnje kao doprinosa miru i stabilizaciji u regiji. Ukoliko se pogleda zemljopisni položaj RH, shvatit ćemo kako smo nužno upućeni na prekograničnu suradnju. Republika Hrvatska vrednuje i razvija prekograničnu suradnju kao jednu od iznimno velikih mogućnosti za uravnoteženi i održiv razvoj. Dakle, prekogranična suradnja se povezuje s politikom regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Iako postoji pravni okvir unutar kojega se odvijaju razni oblici prekogranične suradnje, sve dok RH nema jasno definiranu politiku i strategiju regionalnog razvoja, nećemo moći u potpunosti iskorisiti sve kapacitete i komparativne prednosti naših pojedinih regija. No, treba pohvaliti postojeće napore i nadati se kako ćemo uskoro dobiti cjeloviti pravni i institucionalni okvir za regionalnu politiku, a samim time i prekograničnu suradnju kao njen sastavni dio. Bibliografija 1. Bakota, Boris, Prekogranična suradnja s osobitim naglaskom na Euroregionalnu suradnju Dunav-Drava-Sava, magistarski rad, Osijek, godina 2. Borozan, Đula, Percepcija javnosti o značenju Koridora V/c za Slavoniju i Baranju (izvor: ) 3. Brunčić, Davor, Projekt Organizacija Euroregionalne suradnje Dunav-Drava-Sava, prijedlog modela, Osijek, godina 4. Brunčić, Davor, Pravo na udruživanje jedinica područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, Osijek, CROST, Završni elaborat, Agencija za regionalni razvoj južnog Zadunavlja Pečuh, godina 6. Đulabić, Vedran, Regionalizam i regionalna samouprava, članak u Javna uprava, nastavni materijal, Zagreb, godina 7. Häberle, Peter, Ustavna država, Politčka kultura, Zagreb, godina 8. Hrvatska na putu u EU, od kandidature do članstva, MEI, Zagreb, godina 9. Koprić, Ivan, Različite koncepcije o ulozi lokalnih jedinica, članak u Javna uprava, nastavni materijal, Zagreb, godina 10. Koprić, Ivan, Regionalizam: Grijeh ili spas?, članak u Javna uprava, nastavni materijal, Zagreb, godina 11. Lauc, Zvonimir, Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj-de lege ferenda, Zbornik PFZ, 50 (1-2), godina, (str ) 12. Mali leksikon europskih integracija, MVPEI, Zagreb, godina

99 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju CLRAE - Promoting transfrontier cooperation: an important factor of democratic stability in Europe, Tschudi, Hans-Martin explanatory memorandum, COE Strenghening Local Democracy and Developing Cross-border Co-operation in South-Eastern Europe, ( 15. COE Similarities and differences of instruments and policies of the Council of Europe and the European Union in the field of transfrontier co-operation, COE- Handbook on transfrontier co-operation for local and regional authorities in Europe, Council of Europe, Strasbourg, godina 17. AEBR Practical Guide to Cross-border Cooperation, Third Edition AEBR Transeuropean Co-operation between Teritorial Authorities - New challenges and furure steps necessary to improve co-operation, October Opći zaključci Međunarodne konferencije Prekogranična suradnja u jugoistočnoj Europi: prepreke i mogućnosti za euroregionalnu suradnju Osijek i Bizovac studenoga ( ) 20. Assembly of European Regions: Declaration on regionalism in Europe, Basel, CLRAE: Recommendation 99 (2001) on international co-operation at regional level 22. CLRAE: Recommendation 85 (2000) on democratic stability through transfrontier co-operation in Europe 23. CLRAE: Resolution 104 (2000) on democratic stability through transfrontier co-operation in Europe 24. CLRAE: Recommendation 117 (2002) on Promoting transfrontier cooperation: an important factor of democratic stability in Europe 25. CLRAE: Resolution 143 (2002) on promoting transfrontier cooperation: an important factor of democratic stability in Europe 26. EU, Comitee of the Regions, Opinion, Cross-border and transnational cooperation between local authorities, Brussels, 15 December EU, Comitee of the Regions, Opinion, Strategies for promoting cross-border and inter-regional cooperation in an enlarged EU - a basic document setting out guidelines for the future, Brussels, 26 March 2002 (OJ C 192/37, 2002.g.) 28. Priručnik o Europskoj uniji za državne službenike u Republici Hrvatskoj, MVPEI, Zagreb, godina 29. Smerdel B. - Sokol S., Ustavno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, godina 30. Šimić, Anđelko, Prekogranična suradnja u Europi s posebnim osvrtom na Hrvatsku, MV- PEI, Zagreb, godina

100 100 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju Tunjica Petrašević, LLB., Assistant at the Faculty of Law in Osijek Legal Aspects of Cross-border Cooperation in the Republic of Croatia-Regulations and Sources of Trans-Regional Cooperation Summary The paper considers legal aspects of cross-border cooperation in the Republic of Croatia. Crossborder cooperation in the Republic of Croatia has been referred to regional development policy and the Government of the Republic of Croatia estimates cross-border cooperation as one of the great possibilities for balanced and sustainable development of the Republic of Croatia but also as a part of the general strategy for EU accession. The author defines basic terms such as region, regionalism and cross-border cooperation and then gives historical survey of how cross-border cooperation came to being. Furtheron it gives a survey of legal framework for cross-border cooperation in the Republic of Croatia with special reference to date experience of Slavonia and Baranja in connecting neighbouring areas, first of all within the framework of Euroregional cooperation of the Danube-Drava-Sava rivers. Key words: Europen Union, region, regionalism, cross-border cooperation, Danube-Drava-Sava Euroregion, Regional Development Agency of Slavonia & Baranja Tunjica Petrašević, dipl. Iur. Assistent an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek Rechtliche Aspekte der grenzübergreifenden Zusammenarbeit in der Republik Kroatien Rechtsvorschriften und - quellen der transregionalen Zusammenarbeit Zusammenfassung Der Autor untersucht in diesem Beitrag rechtliche Aspekte der grenzübergreifenden Zusammenarbeit in der Republik Kroatien. In Kroatien wird die grenzübergreifende Zusammenarbeit mit der Politik der Regionalentwicklung verbunden. Die Regierung der Republik Kroatien schätzt die grenzübergreifende Zusammenarbeit als eine der grossen Möglickeiten nicht nur für gleichgewichtete und nachhaltige Entwicklung der Republik Kroatien, sondern auch als Teil der allgemeinen Strategie des Beitritts zur EU. Zunächst versucht der Autor, die Grundbegriffe wie: Region, Regionalismus und grenzübergreifende Zusammenarbeit zu definieren, und danach wird eine historische Darstellung der Entstehung der grenzübergreifenden Zusammenarbeit geboten. Im weiteren Teil des Beitrags wird der rechtliche Rahmen für die grenzübergreifende Zusammenarbeit in der Republik Kroatien dargestellt mit besonderer Rücksicht auf die Erfahrungen von Slawonien und Baranya in ihrer Zusammenarbeit mit den Nachbargebieten, vor allem im Rahmen der EU-Region Donau-Drau-Sawa.

101 Tunjica Petrašević, mag. iur. - Pravni aspekti prekogranične suradnje u Republici Hrvatskoj propisi i izvori za transregionalnu suradnju 101 Schlüsselwörter: Europäische Union, Region, Regionalismus, grenzübergreifende Zusammenarbeit, Zusammenarbeit im Rahmen der EU-Region Donau- Drau-Sawa, Agentur für regionale Entwicklung Slawoniens und Baranya Tunjica Petrašević, mag. iur. Assistant à la Faculté de droit à Osijek LES ASPECTS JURIDIQUES DE LA COOPERATION TRANSFRONTALIERE EN REPUBLIQUE DE CROATIE- REGLEMENTS ET BASES POUR LA COOPERATION TRANS-REGIONALE Résumé L auteur dans cet article prend en considération les aspects juridiques de la coopération transfrontalière en République de Croatie (RH). En RH la coopération transfrontalière est liée à la politique de développement régional et le gouvernement de RH valorise cette coopération comme l une des opportunités majeures pour le développement équilibré et durable de la RH mais aussi comme un des axes de sa stratégie globale dans le cadre de son intégration à l EU. L auteur donne d abord quelques définitions de termes de base telles que : région, régionalisme et coopération transfrontalière, puis il passe en revue l historique des origines de la coopération transfrontalière. Il poursuit par l étude du cadre juridique de cette coopération en RH avec une attention particulière portée sur l expérience de la Slavonie et Baranya dans ses relations avec les régions voisines et notamment pour ce qui concerne la Coopération Euro-régionale Danube- Drava-Sava. Mots clés: Union Européenne, région, régionalisme, coopération transfrontalière, Coopération Euro-régionale Danube-Drava-Sava, Agence Régionale de Développement de Slavonie et Baranya.

102

103 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 103 Ines Jambrek, dipl. iur. Asistentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu UDK: Stručni rad MOBING PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU Prikaz: Autorica u radu govori o mobingu, fenomenu koji je sve češće prisutan u privatnim i državnim tvrtkama. Mobing odnosno psihičko zlostavljanje na radnom mjestu je sindrom bolesnog društva u kojem živimo, a vrši se od strane mobera, bolesnih ljudi s kojima živimo. U radu se govori o patološkoj strukturi ličnosti mobera, profilima žrtava mobinga te posljedicama koje mobing ostavlja na zdravlju i životu žrtve, kao i utjecaju na obitelj odnosno okolinu žrtve. Svakako nije zanemariv ni gubitak koji snosi tvrtka u kojoj je zlostavljana osoba zaposlena s obzirom na bolovanja i gubitak zdravlja najčešće vrlo kvalitetnih zaposlenika. Ključne riječi: mobing, patološka struktura ličnosti mobera, profili žrtve, posljedice, zakonska zaštita. 1. Uvod Mobing 1 odnosno psihičko zlostavljanje na radnom mjestu je novi socijalno-medicinski fenomen starih korijena. 2 Spomenuti fenomen je sve češće prisutan u radnim organizacijama, privatnim odnosno državnim tvrtkama, mjestima gdje zaposlenici ostvaruju svoja prava i obveze. Sve izraženija prisutnost mobinga sindrom je bolesnog društva u kojem živimo, a vrši se od strane mobera bolesnih ljudi s kojima živimo. Mobing je prvi opisao godine njemački psiholog i znanstvenik Heinz Leymann 3 kao psihološki teror na radnom mjestu, koji se odnosi na neetičnu i neprijateljsku komunikaciju, a koja je sustavno usmjerena od strane jednoga ili više pojedinaca prema, uglavnom, jednom pojedincu, koji je zbog toga gurnut u poziciju u kojoj je bespomoćan ili u nemogućnosti obraniti se te 1 Izraz mobing (mobbing) potječe od engleskog glagola to mob. U hrvatskom prijevodu bi to značilo: bučno navaliti, nasrnuti u masi i slično. Engleske riječi mob znače ološ, svjetinu i rulju, a mobbish prisilno, vulgarno, manirom ološa, nekoga dokrajčiti, društveno potpuno degradirati, uništiti ga i isključiti iz društvenog života. U literaturi se često susreće i pojam bullying kojim se označava izravna agresija u obliku dosadnog zlostavljanja, bez posebnog motiva. Takvo i slično ponašanje označava se i drugim pojmovima, kao što su psihoteror, psihološki teror, horizontalno nasilje ili samo konflikt (harrassment, whistleblowing). Vidi u: Koić, E., Filaković, P., Mužinić L., Matek, M., Vondraček, S., Mobing, Rad i sigurnost, broj 7, sv.1, 2003, str. 2. Inače izraz bullying se često koristi kako bi se opisalo nasilje pri čemu najčešće jedna skupina djece vrši razne oblika nasilnog djelovanja prema drugom djetetu ili skupini djece. 2 Jokić-Begić, N., Kostelić-Martić, A., Nemčić-Moro, I., Mobbing Moralna zlostavljanja na radnom mjestu, Socijalna psihijatrija, br.1., vol.31., Zagreb, 2003, str Leymann je osnovao i kliniku za pomoć žrtvama.

104 104 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu držan u njoj pomoću stalnih mobizirajućih aktivnosti. Te aktivnosti se odvijaju s visokom učestalošću (statistička definicija: barem jednom u tjednu) i u duljem vremenskom razdoblju (statistička definicija: najmanja šest mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje. 4 Leymann je riječ mobbing preuzeo iz etologije Konrada Lorenza 5. Lorenz je tom riječi nazvao ponašanje nekih vrsta životinja koje udružujući se protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, dovodeći ga ponekad i do smrti. 6 Postoje različite definicije mobinga, ali ono što je svima zajedničko je, da se radi o specifičnom obliku ponašanja kojim na radnom mjestu jedna osoba ili skupina sustavno, duže vrijeme, psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, u namjeri da ugrozi njezin ugled, čast, ljudsko dostojanstvo i integritet. To zlostavljanje se ponekad ne zaustavlja sve dok zlostavljana osoba ne napusti radno mjesto. 7 Puno je razloga što je taj fenomen u porastu. Iako je čovjek biće koje se lako prilagođava, ipak nije prazan list papira na koji kultura upisuje svoj tekst. 8 Čovjekovoj prirodi su svojstvene potrebe poput: ljubavi, harmonije, sreće i slobode. Društvu u kojem živimo, bez imalo pretjerivanja možemo staviti epitet bolesno. Takvo društvo, o kojem se govori kao modernom, suvremenom, industrijskom društvu, zaboravilo je na čovjeka i njegove potrebe te ga upregnulo, iskoristivši njegovu energiju za rad do neizmjernog stupnja. Čovjek se morao formirati kao osoba koja želi trošiti svoju energiju isključivo u radu, disciplini, urednosti i točnosti i to u onom stupnju nepoznatom većini ranijih kultura. 9 Jedan od osnovnih proizvoda današnjeg takozvanog suvremenog, kapitalističkog društva je i otuđenost čovjeka. Fromm odgovara na pitanje kako otuđenje utječe na mentalno zdravlje čovjeka iako odgovor ovisi o tome što se podrazumijeva pod zdravljem. Naime, ako to znači da čovjek može funkcionirati poput najmoćnije proizvodne mašine onda bi zaključak bio da je takav otuđeni čovjek zdrav. Ako pogledamo sadašnju psihijatrijsku definiciju mentalnog zdravlja koja kao osnovne kvalitete ističe upravo one koji predstavljaju dio otuđenog karaktera našeg vremena (prilagodba, suradnja, agresivnost, tolerancija, ambicije i drugo) može se zaključiti da smo zdravi. Sasvim prirodno, pojmovi o zdravlju i bolesti su proizvod onih koji ih formuliraju, pa prema tome, i kulture u kojoj ti ljudi žive. Otuđeni psihijatri će definirati mentalno zdravlje u smislu otuđene ličnosti i, prema tome, smatrati zdravim ono što bi se inače moglo smatrati bolesnim sa stanovišta normativnog humanizma. 10 Upravo ovakvo društvo pogoduje porastu fenomena poput mobinga gdje ljudsko dostojanstvo gubi na vrijednosti i opstaju samo one jedinke društva koje poput zvijeri uništavaju sve koji im se nađu na putu. 4 Miletić, D., Što je to mobbing i tko su žrtve, godine. 5 Neoinstinktivist, Konrad Lorenz, smatrao je da je ljudska agresija instinkt koji crpi snagu iz jednog živog izvora energije, a ne mora biti rezultat reakcije na vanjske stimulanse.smatrao je da se energija koja je specifična za instinktivno djelo neprestano nagomilava u živčanim centrima povezanim s nekim oblikom ponašanja te ako se skupi dovoljno energije, može doći do eksplozije i bez stimulansa. Međutim, i čovjek i životinja obično pronađu stimulanse koji oslobađaju nagomilanu energiju nekog nagona te ga nisu prinuđeni pasivno čekati.poznata je Lorenzova tvrdnja da je čovjek agresivan jer je bio agresivan, a bio je agresivan jer je agresivan. Lorenz također smatra da su životinje, kao i ljudi, od rođenja obdarene agresijom, koja im služi u borbi za opstanak jedinke i vrste. Neurološko-fiziološka istraživanja pokazuju da je spomenuta defenzivna agresija reakcija životinje kada su njeni vitalni intresi ugroženi, a nije ni spontana ni stalna. Detaljnije vidi u: Fromm, E., Anatomija ljudske destruktivnosti, Prva knjiga, Naprijed, Zagreb, Jokić-Begić, N., et al. op. cit. (bilj. 2) str Koić, E., et al. op. cit. (bilj. 1), str Fromm, E., Zdravo društvo, Naprijed, Zagreb, 1989, str Ibidem, str Ibidem, str. 145.

105 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 105 Pitanje je koje možemo postaviti, koliko daleko može ići takvo društvo i hoće li naposljetku ono samo sebe proždrijeti?!? 2. Vrste mobinga Mobing možemo razlikovati na dva načina. Prvi način je podjela mobinga na okomiti i horizontalni. Okomiti mobing odnosi se na situacije u kojima pretpostavljeni zlostavlja jednog zaposlenika ili kada zlostavlja jednog po jednog zaposlenika dok ne uništi cijelu skupinu. Takav mobing u kojem se zlostavljanje vrši prema cijeloj skupini podređenih zaposlenika zovemo još i bossing ili strateški mobing. Primjer okomitog mobinga u kojem jedna skupina zaposlenika (podređenih) zlostavlja jednog pretpostavljenog je prema statističkim podacima (otprilike 5%) vrlo rijedak slučaj mobinga, pa će o njemu u radu biti i najmanje govora. 11 Kod vodoravnog mobinga imamo slučaj kada zaposlenici koji su u jednakom hijerarhijskom položaju u organizaciji zlostavljaju drugog kolegu zaposlenika. Razlozi takvog oblika mobinga mogu biti različiti, na primjer osjećaj ugroženosti zbog eventualnih većih sposobnosti zlostavljanog kolege što zlostavljači doživljavaju kao vlastitu prijetnju koja bi mogla dovesti u pitanje njihove karijere. Dakle, kao podlogu možemo navesti takozvane niske strasti kao što su ljubomora, zavist, i drugo. Kada takve strasti prevladaju, čitava skupina zaposlenika zbog unutrašnjih problema, napetosti i (već spomenute) ljubomore može izabrati jednog zaposlenika žrtvenog jarca na kojem će dokazati da su snažniji i sposobniji Tko su moberi, a tko su žrtve? 3.1. Moberi Već sam naziv mober odnosno zlostavljač govori nam puno o toj ličnosti. Općenito možemo razlikovati četiri osnovna profila mobera (zlostavljača), a to su: 1. željan pažnje, 2. oponašatelj, 3. guru i 4. osobe s disocijalnim poremećajem ličnosti (psihopati odnosno sociopati) zlostavljač željan pažnje je emocionalno nezrela osoba koja pretjeranom ljubaznošću nastoji održati autoritete na svojoj strani. Iskorištava svoje suradnike i selektivno je ljubazan, a posebno u početku prema novoj žrtvi. 2. oponašatelj je zlostavljač koji nema profesionalnu kvalifikaciju za posao koji obavlja, ali je u blizini onih koji imaju navedenu kvalifikaciju. Često zahtijeva zasluge koje smatra da mu pripadaju. To su manipulativne osobe, prijete suradnicima, a glume odanost nadređenima koje odbace nakon što ih iskoriste. 3. guru je zlostavljač koji je uspješan na uskom polju svoje stručnosti. Inače, to su egoistične 14, emocionalno hladne, pretjerano uredne i organizirane osobe koje svoje pogrješke uglavnom pripisuju drugima i zlostavljaju sve osobe od kojih se osjećaju ugroženi. 11 Jokić-Begić et al., op. cit. (bilj. 2), str Ibidem Egoizam je tendencija pojedinca da se ponaša samo ili uglavnom u skladu s vlastitom dobrobiti.vidi u: Petz, B., i sur., Psihologijski rječnik, Prosvjeta, Zagreb, 1992., str. 89.

106 106 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 4. osobe s disocijalnim poremećajem ličnosti (psihopati odnosno sociopati) su poseban tip zlostavljača. To su hladne i proračunate osobe, agresivne i arogantne prema žrtvi, a ljubazne s ostalima. Kao tipični oblik poremećene ličnosti kod ove vrste zlostavljača tipično je nepostojanje empatije 15, sažaljenja ili krivnje, kao i vlastito nepoštivanje zakona i moralnih normi iako se mogu u određenim situacijama vrlo dobro prikriti dobrom glumom. 16 Najčešći su upravo moberi s disocijalnim poremećajem ličnosti. Oni su ujedno i najproblematičnija skupina zlostavljača Empatija predstavlja sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i razumijevanje njenog položaja (na primjer, patnje, ugroženosti i slično) na osnovi percipirane ili zamišljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Empatija je prvenstveno kognitivan proces, ali popraćen emocijama koje, međutim nisu istovrsne emocije koje doživljava osoba s kojom se empatizira, kao što je to slučaj primjerice kod simpatije. Vidi u: Petz, B. i sur., op. cit. (bilj. 14), str Po iscrpnom i nadahnutom opisu pojedinih oblika psihopatije ističe se Schneiderova klasifikacija iz godine. Schneiderova klasifikacija temelji se na karakterološkim obilježjima psihopatskih ličnosti koje Schneider dijeli u deset osnovnih tipova:1. Himertimne psihopate odlikuje vedro, blago i povišeno osnovno raspoloženje. Oni predstavljaju optimistične ljude, ali s druge strane površne, nepouzdane, pa čak i svadljive, koji često mijenjaju radno mjesto i okolinu. Karakterizira ih piknički tip tjelesne konstitucije;2. Depresivne psihopate koji predstavljaju suprotnost hipertimnim psihopatima. Depresivni psihopati su pesimisti i skeptici. Uvijek su puni brige i nezadovoljstva. Ništa ih ne može razveseliti ni oduševiti. Nesigurni su i lako ih se može obeshrabriti;3. Nesigurni, malodušni psihopate Njihova obilježja su: osjećaj nesigurnosti i nedoraslosti onome što život od njih očekuje. Dijele se na senzitivne i anankaste. Senzitivni su vrlo osjetljive osobe s bogatom unutrašnjom razradom svih doživljaja i njihovim nagomilavanjem te njihovim otežanim pražnjenjem. Svoju unutarnju nesigurnost često prema van kompenziraju arogancijom, pa čak i agresivnošću. Anankasti psihopati su skrupulozne osobe, koje iznad svega traže red. Obično su veoma strogi i pedantni te izbjegavaju rizične i neizvjesne situacije;4. Fanatici Ovi psihopati predstavljaju snažne ličnosti s jakim nagonima, zadovoljni sobom. Aktivne, borbene prirode, izuzetno su uporni i ustrajni prilikom provođenja svojih zamisli i zastupanja određenih ideja. Ove tipove psihopatskih ličnosti možemo naći kao pripadnike, pa i vođe različitih sekti, a i političkih stranaka. Podgrupu fanatičnih psihopata predstavljaju oni koji su stalno skloni parničenju, tj. stalnom dokazivanju pravde;5. Psihopati željni uvažavanja teže isticanju vlastite ličnosti. Imaju teatralno, neautentično i usiljeno ponašanje. Skloni su prijevarama, pa i onim velikih razmjera. Psihopati željni uvažavanja poznati su i pod nazivom doksomani;6. Psihopati labilnog raspoloženja Njih karakteriziraju nagle promjene raspoloženja bez vidljivog razloga. Kada su potišteni i mrzovoljni skloni su unutarnju napetost (koja je jedno od temeljnih obilježja psihopatskih ličnosti općenito) ublažiti alkoholom ili nekim od opijata. U osnovi su nestalni, nepouzdani, skloni napuštanju obitelji i posla;7. Eksplozivni psihopate To su razdražljive, impulzivne i nadasve agresivne osobe. Na najmanji povod skloni su burnom reagiranju. Nagle impulzivne radnje po tipu reakcije kratkog spoja, delikti protiv života i tijela karakteristični su za ovaj tip psihopata. Također konzumiranje i manjih količina alkohola utječe na njihove nasilne postupke;8. Bezvoljni psihopate Karakterizira ih slabost volje te stoga velika povodljivost. Lako potpadaju pod utjecaj jačih ličnosti. Bezvoljni psihopate su često zavidni prema sposobnijim ljudima i zlobni prema onima koji su, gledano iz njihove perspektive sretniji. Kod ovog tipa psihopata često kao primjer imamo narkomane, beskućnike, prostitutke i kriminalce;9. Bezosjećajni psihopati Već i sam naziv govori da se radi o ličnostima kod kojih je prisutan značajan nedostatak osjećaja samilosti prema drugom čovjeku, osjećaj krivnje, srama i savjesti. Nesposobni su osjetiti tuđu radost i žalost (nedostatak empatije), a prema okolini se odnose bezobzirno i brutalno. U ekstremnim slučajevima radi se o sadističkim i perverznim osobama koje uživaju nanositi bol drugim ljudima. Za ovaj tip psihopatskih ličnosti karakteristična su bezobzirna, izrazito hladnokrvna ubojstva te općenito konstantno asocijalno ponašanje;10. Astenični psihopati Obilježje ovih psihopata je kronična nervoza. Zbog jako izraženog subjektivnog osjećaja fizičke i psihičke slabosti, brzo pokleknu pred teškoćama koje donosi svakodnevni život i skloni su hipohondriji. Kretschmer je smatrao da psihopatije i psihoze nisu strogo odvojene, odnosno da pod utjecajem određenih razvojnih faktora i faktora okoline postoji mogućnost da simptomi psihopatije poprime psihotičke razmjere. Svojim shvaćanjem Kretschmer je, možemo reći, psihotična stanja otvorio i prema psihopatijama. U skladu s tim shvaćanjem možemo govoriti o: shizoidnoj, cikloidnoj i epileptoidnoj psihopatiji. Shizoidne psihopate obilježavaju klinička i konstitucionalna sličnost sa shizofrenim bolesnicima. Okolina ih doživljava kao neprirodne, bizarne ličnosti koje teško uspostavljaju kontakt s drugima, a posebno nepoznatim ljudima. Oprezni i nepovjerljivi, emocionalno su ili jako razdražljivi ili pak hladni i nezainteresirani. Ova dva ekstremna emotivna stanja često se nepredvidivo izmjenjuju, a oni sami su više usredotočeni na sebe i svoja maštanja nego svijet koji ih okružuje. Cikloidne psihopate obilježava energičnost i pristupačnost što omogućuj osvajanje simpatija drugih ljudi. Međutim i kod njih kao i kod shizoidnih psihopata prisutna su česta promjena raspoloženja, od subdepresivnog do hipomaničkog. Znaju biti jako osjetljivi na svoju ličnost, sujetni i razdražljivi. U stanjima povišenog raspoloženja osjećaju se superiorno, pa ih drugi ljudi teško prate u njihovoj energiji, dok u subdepresivnim stanjima ne govore puno, djeluju razočarano, postavljaju pitanje smisla te izbjegavaju druge ljude. Epileptoidni psihopati su vrlo samouvjerene osobe koji svoja postignuća visoko vrednuju. Kod njih su također prisutne nagle promjene raspoloženja s brzim, eksplozivnim, afektivnim pražnjenjem. Histeroidni psihopati se klinički jako približavaju karakternim promjenama histeričnih neurotika. Njihova osnovna obilježja su: jako izražena mimika, teatralnost, isticanje u prvi plan, emocionalna nezrelost, narcisoidnost, sklonost lažima i neodlučnost. U seksualnom smislu često su vrlo infantilni, uz otvorenu ili prikrivenu homoseksualnost. Vidi u: Psihijatrija, ur: Kecmanović, D., Medicinska knjiga, Beograd, 1986, str

107 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 107 Što se tiče klasifikacije disocijalnog poremećaja ličnosti, danas se uglavnom koriste dva klasifikacijska sustava (u revidiranom izdanju), a to su ICD 18 i DSM 19. ICD-9 20 je službeni medicinski klasifikacijski sustav (ali još u istraživačkoj fazi) koji je poremećaje ličnosti svrstavao u: 1. paranoidne; 2. afektivne; 3. shizoidne; 4. eksplozivne; 5. anankastne; 6. histerične; 7. asteničke; 8. poremećaje ličnosti s dominantnim sociopatskim manifestacijama; 9. poremećaje ličnosti s asocijalnim manifestacijama. Revidiran ICD-9, danas nosi naziv ICD-10 koji opisuje disocijalne poremećaje ličnosti kao poremećaj ličnosti karakterističan po neobaziranju na društvene obveze i po bešćutnoj ravnodušnosti prema osjećajima drugih. Postoji velika nepodudarnost između ponašanja i prihvaćenih društvenih normi. Ponašanje se ne može lako izmijeniti suprotnim iskustvom, uključujući kažnjavanje. Postoji niska tolerancija frustracije i niski prag pražnjenja agresije uključujući nasilje. Postoji i sklonost optuživanju drugih ili davanja prihvatljivih racionalizacija za ponašanje, što bolesnika dovodi u sukob s društvom 21. ICD-10 poremećaj ličnosti klasificira na : amoralan, antisocijalan, asocijalan, psihopatski i sociopatski poremećaj. Ova klasifikacija isključuje poremećaj ponašanja (odnosno ophođenja) koji je opisan u MKB-10 (F-91) jer poremećaj ponašanja spada u razvojnu psihologiju i ne mora biti nužno trajan. 22 DSM-III je sasvim psihijatrijski klasifikacijski sustav američke psihijatrijske udruge, koji se, upravo zbog empirijski provjerenog sustava dijagnostičkih klastera vezanih uz pojedine psihijatrijske entitete, nametnuo kao validni i pouzdani dijagnostički instrument podjednako u znanstvenoj i kliničkoj praksi. 23 Sustav se u svom prvom izdanju pojavio godine. Autori klasifikacijskog sustava DSM-III su poremećaje ličnosti podijelili u tri grupe. Prva grupa sastojala se od paranoidnih, shizoidnih i shizotipnih poremećaja ličnosti. Drugu grupu predstavljali su histrionički (histerički), narcistički,i antisocijalni i borderline poremećaji ličnosti. Treća grupa sastojala se od pasivno-agresivnih, kompulzivnih i psihopatskih ličnosti sklonih raznim vrstama ovisnosti. 24 Danas imamo revidiran sustav DSM-IV (iz godine) 25. Prema tom sustavu se i u našoj državi provode psihijatrijska vještačenja. Prednost novog DSM sustava u odnosu na stari sustav je u njegovoj preciznosti. Naime, starije klasifikacije su bile previše jednostavne i neprecizne pa su omogućavale veliku subjektivnost u dijagnosticiranju. Današnji DSM sustav klasificira poremećaje u nekoliko dimenzija i detaljno opisuje simptomatologiju, tj. oblike ponašanja na osnovi kojih poremećaje svrstava u veliki broj kategorija (više od 200) ICD - International Classification of Diseases prema MKB-10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, Medicinska naklada, Zagreb, DSM - Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders- Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. 20 Psihijatrija, op. cit. (bilj. 17), str MKB-10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, Medicinska naklada, Zagreb, 1994, str Poremećaj ponašanja opisan je u MKB-10 (F 91). 23 Podobnik, J., Foller Podobnik, I., Poremećaji ponašanja/poremećaji s nasilničkim ponašanjem suvremeni pristup, Socijalna psihijatrija, broj 33, Zagreb, 2005, str Psihijatrija, op.cit. (bilj.17), str Petz, B., Uvod u psihologiju, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2003, str Ibidem, str

108 108 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu Između više od 200 različitih poremećaja, među najpoznatije spadaju: - anksiozni poremećaji - opsesivno kompulzivni poremećaji - somatoformni poremećaji - psihoseksualni poremećaji - disocijalni poremećaji - afektivni poremećaji - shizofreni poremećaji - poremećaji ličnosti 27 Općenito se može reći da su moberi najčešće osobe s poremećajem ličnosti. 28 Mužinić smatra da su to manje sposobne, ali moćnije osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se lako pridružuju druge slabe osobe u strahu da ne postanu žrtve, identificiraju se s agresorom, odnosno staju na njegovu stranu. Za zlostavljače je mobing vrsta ispušnog ventila kojim prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svog života (najčešće privatnog, to jest u braku ili obitelji), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Često se zlostavljači osjećaju inferiorno (iza svake prepotencije stoji neka impotencija). Na taj način si osiguravaju dominantniju poziciju ili miču onoga koji im stoji na putu do uspjeha. Nerijetko to čine iz osobnog straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati nečijom žrtvom. Neki zlostavljači to rade svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine zbog osjećaja ugroženosti (primjerice kada se radi o pitanju karijere) Žrtve mobinga Mobingu su podjednako izloženi i muškarci i žene 30. Osim verbalnih nasrtaja ili prijetnji, muškarci češće doživljavaju fizičke nasrtaje, a žene osim navedenog povremeno se susreću i sa seksualnim ugrožavanjem. Pod seksualnim ugrožavanjem misli se na seksualne ucjene odnosno zlouporabu položaja kako bi se žrtvu navelo na seksualni čin njenim pristankom. Pri tome se zlostavljači (manipulatori) koji žrtvu navode na seksualni čin služe raznim načinima, primjerice obećanjima boljeg radnog mjesta odnosno mogućnosti napredovanja ili pak prijetnjom gubitka radnog mjesta i mogućnošću napredovanja ukoliko ne pristane na takav nemoralni prijedlog. Ako žrtva (ovdje se misli na žensku osobu koja je seksualno ucijenjena) odbije prijedlog zlostavljača, nerijetko će se naći u nezavidnom položaju. Zlostavljač, kojem je povrijeđen ego (taština), a koji, kako je spomenuto u prethodnom poglavlju, nije u stanju nositi se s odbijanjem zbog osobnih frustracija i lažne slike o sebi kao osobi koja ne prihvaća ne kao odgovor, napast će žrtvu svim raspoloživim sredstvima te neće prestati sve dok ne postigne svoj krajnji cilj, a to je eliminacija žrtve iz radne sredine. U navedenom primjeru, šutnja žrtve se pokazala kao najgora opcija. Šutnjom žrtve zlostavljač je ipak donekle postigao svoj cilj. Kad već nije dobio što je htio uspio je u svojoj bolesnoj odmazdi. Žrtva je svjesna zlostavljačevih radnji, ali se osjeća bespomoćnom te naposljetku najčešće ipak napušta radnu sredinu. 27 Ibidem, str Mužinić, L., 29 Ibidem 30 Koić, E., Apostolovski, J., mobing.hr najčešća pitanja i odgovori, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga i Gradski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Zagreb, 2006, str.12.

109 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 109 Istraživanja su pokazala tko su karakteristične žrtve mobinga 31 : Poštenjaci To su izrazito odgovorne osobe, motivirane za rad, uredne, savjesne, osjetljive na priznanje i kritiku, s visokim osjećajem za socijalnu ne/pravdu. Najčešća reakcija takvih osoba nije obrana odnosno napad na nepravdu koja im se događa već naprotiv dvojba jesu li doista dobro obavile posao i pitanje u čemu su pogriješile. Najčešća posljedica toga je njihovo intenzivno nastojanje koje se sastoji u zadovoljavanju zlostavljača. Čak i kad postane sasvim jasno, njima i drugima, da su postali žrtve mobinga, uvjerenje da će pravda prije ili kasnije doći do izražaja čini ih zakočenima i sprječava poduzimanje bilo kakvih akcija. 32 Zlostavljači su često manipulatori, egocentrične osobe, koje su navikle sve podrediti sebi i svojim zahtjevima, tako da temeljem dugogodišnje prakse vrlo dobro primijete spomenuti profil buduće žrtve i upravo takve osobe biraju za svoje suradnike. Tjelesni invalidi Oni možda predstavljaju najgori oblik odnosno najtežu vrsta žrtava mobinga. Kod njih je najčešće ionako prisutan osjećaj manje vrijednosti pa zlostavljač (pogotovo profila poremećene ličnosti) koji ionako nema razvijen osjećaj za empatiju, suosjećanje i druge moralno-etičke vrijednosti to itekako iskorištava. Bešćutnost kod ovog primjera navodi nas ponovno na prvobitno razmatranje o bolesnom društvu i liječenju osobnih frustracija na slabijim i nemoćnim osobama. Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred mirovinom Mlade osobe koje su tek zaposlene najčešće se pokušavaju dokazati na radnom mjestu svojom marljivošću, točnošću, urednošću, pristojnošću i ostalim osobinama koje bi trebale ostaviti pozitivan dojam na osobu koja im je nadređena, a o kojoj im ovisi daljnje napredovanje u karijeri. Međutim, ako su nesrećom spomenute osobe došle u ruke (prije profiliranog zlostavljača), njihove ambicije neće se ostvariti. Naprotiv, zlostavljač će u mladim potencijalima vidjeti buduću konkurenciju i učiniti sve kako bi im onemogućio eventualni napredak. Ako se radi o zlostavljaču s poremećajem ličnosti, najvjerojatnije je da neće birati metode ni sredstva kojima će se služiti kako bi mladu, talentiranu, neiskvarenu i sposobnu osobu onemogućio, ne samo u napredovanju, već i doveo do eliminacije iz radne sredine. Istovjetna situacija je moguća i kod primjera vodoravnog mobinga, kada jedan kolega ili skupina njih, prepozna u novoj osobi kreativnost i osobine koji oni nemaju. Ako se radi o osobi/ osobama s profilom zlostavljača, služit će se istim sredstvima kao i kod okomitog mobinga gdje je zlostavljač (mober) nadređena osoba. Starije osobe pred mirovinom su uglavnom osobe koje svoj posao obavljaju rutinski, dobro i ne žele destruktivne konflikte 33. Niti ova skupina osoba nije izuzeta od mobinga iako ovdje nije riječ o istim razlozima zbog čega zlostavljač (mober) te osobe zlostavlja. Ovdje se ne radi o strahu zlostavljača da bi ova skupina ljudi koja čeka svoju mirovinu ugrozila njegov položaj ili brže napredovala u karijeri, već se radi o obliku zlostavljanja koji zlostavljači (moberi) uglavnom koriste kao ispušni ventil radi vlastitih frustracija. Osobe koje nakon godina besprijekornog rada traže povećanje plaće ili priznavanje radnog položaja U ovakvoj situaciji ne mora se nužno raditi o zlostavljanju kojoj je podloga poremećaj ličnosti zlostavljača (u obliku psihopatije). S obzirom na prije spomenuto bolesno društvo u kojem živimo i bolesne ljude s kojima živimo, ovdje se podrazumijevaju i osobe koje su prije svega usmjerene na stjecanje materijalnih dobara i financijsku dobit. Te osobe ne moraju biti poremećene u smislu današnje definicije poremećenosti. Dakle, ne moraju zlostavljati spomenutu skupinu ljudi 31 Jokić-Begić, N., et al., op. cit. (bilj. 2), str Miletić, D., op. cit. (bilj. 4), str O razlici između konstruktivnih i destruktivnih konflikata u radnoj organizaciji bit će više rečeno u idućim poglavljima.

110 110 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu (koja se samo želi na neki način izboriti za svoja prava koja im po zaslugama i pripadaju) na način da ih vrijeđaju i kritiziraju bez razloga zbog vlastite nesigurnosti, već zbog materijalnih interesa. Ako bi nadređeni (primjerice) odobrio povećanje plaće možda bi to smatrao osobnim materijalnim gubitkom ili gubitkom za radnu organizaciju, pogotovo ako se radi o privatnoj tvrtki. Kod takve vrste zlostavljača također se radi o određenom poremećaju 34 i vrsti mobinga koja u današnje vrijeme nije zanemariva. Treba ipak istaknuti, da u dobro organiziranim radnim organizacijama gdje sustav upravljanja ljudskim resursima dobro funkcionira te gdje se primjenjuju svi elementi koji taj sustav čine potpunim ovakva situacija nije nerješiva. Za jednu organizaciju nezadovoljstvo zaposlenika može izrazito utjecati na sam napredak organizacije i njenu konkurentnost na tržištu pa je manji gubitak za organizaciju otkaz mobera nego zaposlenika, odnosno skupine njih, koji su svojim radom zaslužni za uspješno poslovanje organizacije. Višak radne snage Problem viška radne snage nije prisutan samo u Hrvatskoj (kao tranzicijskoj državi) već u skoro svim razvijenim državama u svijetu. Iako se taj problem ne rješava uvijek na primjereni način (adekvatna otpremnina, prijevremena mirovina uz otpremninu i slično) što dokazuje veliki broj štrajkova u svim dijelovima svijeta, ipak se nastoji naći neko rješenje putem sindikata, raznih udruga za ljudska prava, zaštitu radnika i drugo. Problem mobinga ni ovdje nije isključen, ni nevažan, ali razlozi su skoro isključivo materijalne prirode. Međutim, neovisno o razlozima, prava zaposlenika moraju se poštivati. Čovjek koji je trudom i zalaganjem na poslu, dao svoj doprinos razvoju i funkcioniranju jedne radne organizacije ne bi smio biti odbačen kao višak. To nije samo uvredljivo s aspekta ljudskosti već i s moralno-etičkog gledišta. Civilizacija koja ne vrednuje čovjeka ruši samu sebe. Temeljem istraživanja koje su proveli djelatnici tvrtke Media metar u Zagrebu, u studenom godine 35 može se zaključiti da su za mobing posebno rizični ispitanici s niskom stručnom spremom. Najčešće žrtve uznemiravanja su tihe, mirne i povučene radnice niže razine obrazovanja, koje šute i trpe, često zastrašene i osjećajem manje vrijednosti, kojima se može lako manipulirati. Među zaposlenicima visoke stručne spreme najčešće su žrtve mlade osobe, pune entuzijazma, čija je karijera u usponu i nije u skladu s očekivanjima okoline ili planovima nadređenih osoba. Posebno su česte žrtve mlade, samohrane majke. 36 Razlozi zlostavljanja nalaze se u poremećenoj ličnosti zlostavljača, koji (kao što je već istaknuto) nije zadovoljan sa samim sobom te svoje frustracije usmjerava na druge osobe ili osobu Faze mobinga i njegove posljedice Mobing je oblik agresije koji se najčešće lako prepoznaje, međutim ponekad ipak može biti skriven i teško ga je opisati s obzirom na to da je vrlo tanka granica koja razdvaja rukovođenje čvrstom rukom od mobinga Više o tome vidi u: Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S.A., Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, Više o spomenutom istraživanju vidi u: Koić, E., et al. op. cit. (bilj.1), str Koić, E., Apostolovski, J., op. cit. (bilj.30), str Za spomenuto ponašanje karakteristično je postojanje osobe koja se u svakodnevnom govoru naziva žrtveno janje ili žrtveni jarac. To je poznati pučki pojam iz svakodnevnog života, koji se koristi i u socijalnoj psihologiji, a označava nedužnu osobu (katkada životinju ili predmet), na koju se usmjerava tzv. pomaknuta agresija. Na primjer, ako neki čovjek, frustriran zbog nečega na radnom mjestu gdje se nije usudio agresivno reagirati, došavši kući istuče svoje dijete za bilo kakvu sitnicu, onda je dijete žrtveno janje.petz, B., op. cit. (bilj. 14), str Isto vrijedi i u obrnutoj situaciji, ako zlostavljač ima vlastite frustracije, bilo da se radi o frustracijama osobne prirode ili zbog obiteljskih nesuglasja te se zbog navedenog iskaljuje na zaposleniku ili zaposlenicima. Te su osobe žrtve, a zlostavljač ako se radi o radnoj sredini mober. 38 Mobbing zlostavljanje na radnom mjestu,

111 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 111 Iako je nemoguće nabrojati apsolutno sve oblike nasilnog ponašanja koja ulaze u pojam mobinga ipak se do sada iskristaliziralo oko 45 različitih suptilnih aktivnosti koje se lako prepoznaju u procesu mobinga, a u različitim kulturama postoje i karakteristična specifična ponašanja. 39 Žrtva mobinga u radnoj sredini obično ne može doći do riječi ili je stalno prekidaju za vrijeme govora. Ignoriraju je kao da ne postoji. U trenutku ulaska žrtve u prostoriju, razgovor se naglo prekida kako bi žrtva shvatila da je suvišna. Žrtva je isključena iz društvenog života radne organizacije (primjerice, zaboravlja ju se pozivati na različite proslave, zabave ili ako ju i pozovu nitko joj se ne obraća te najčešće stoji sama). Kontrola njezine prisutnosti na poslu daleko prelazi granice uobičajene kontrole u dotičnoj radnoj sredini. Žrtvu se premješta u ured udaljen od ostalih kolega te najčešće dobiva samo radna zaduženja i obveze koja su ispod njene profesionalne kvalifikacijske razine ili joj se pak daju radni zadaci koji se ne mogu riješiti. Uskraćuju joj se važne informacije. Žrtvu se optužuje za propuste koji se objektivno nisu ni dogodili ili ako jesu krivac nije žrtva. Zlostavljač često sam podmeće određene propuste (primjerice da je žrtva nešto namjerno izgubila ili zametnula). Žrtva je neprekidno izložena kritici (često i pred ostalim kolegama, kako bi utjecaj neopravdane kritike bio što bolniji i štetniji za žrtvu), a uskraćuje joj se pravo na objašnjenje ili obranu. Ismijavana je i ponižavana, a česte su i šale odnosno podsmijeh na račun njezina govora, hoda, držanja, odijevanja, izgleda, privatnog života, nacionalnosti, spola, rase i slično. O žrtvi se šire neprovjerene glasine, klevete, seksualne intrige te razni ostali oblici sramoćenja uz negativan osvrt na cjelokupan život, rad i privatnost žrtve. Ponekad se koriste sva moguća sredstva omalovažavanja, od glasnog izderavanja na žrtvu i kritike, nerijetko upotrebom prostih riječi, usmenih i pismenih prijetnji te povremeno terorom putem telefonskih poziva. Ponekad dolazi i do seksualnih i fizičkih zlostavljanja čiji je cilj potpuno poniženje i uništenje žrtve. Takvo stanje za žrtvu postaje teška agonija Faze mobinga Temeljem navedenog utvrđeno je da mobing prolazi kroz pet osnovnih razvojnih faza 41 : 1. prva faza kao potencijalna osnova mobinga pretpostavlja postojanje neriješenog sukoba (konflikta) 42 među suradnicima, a čija je posljedica poremećeni međuljudski odnosi. Izvorni sukob se vremenom zaboravlja, međutim zaostale agresivne težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi. 2. druga faza je situacija kada otprije potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji, psihičkog zlostavljanja i mučenja, žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. Počinje se osjećati, a naposljetku doista i postaje manje vrijednim subjektom koji u svojoj radnoj okolini gubi ugled, potporu i pravo glasa treća faza je kada od prije obilježena i zlostavljana osoba doslovno postaje vrećom za udarce i dežurni krivac za sve propuste i neuspjehe kolektiva odnosno radne sredine u kojoj se osoba nalazi. 39 Koić, E., et al., op. cit. (bilj. 1), str Koić, E., et al., op. cit. (bilj.1), str. 3, a tako i Koić, E., Apostolovski, J., op. cit. (bilj. 30), str Koić, E. et al., op. cit. (bilj. 1), str. 3-4, a tako i Koić, E., Apostolovski, J., op. cit. (bilj. 30), str Sukob odnosno konflikt u radnoj organizaciji može biti konstruktivan i destruktivan. Konstruktivni konflikti su poželjni i oni za razliku od destruktivnih konflikata putem razmjene suprotnih mišljenja dovode do rješavanja nekih problematičnih situacija koje mogu biti od temeljne važnosti za organizaciju. Destruktivni konflikti su oni konflikti koji neposredno dovode do zaoštravanja i pogoršavanja međuljudskih odnosa u organizaciji, a da pri tome ne donose ništa dobro odnosno korisno za organizaciju već samo omogućuju da se razviju negativni fenomeni poput primjerice mobinga. 43 Koić, E. et al., op. cit. (bilj. 1), str. 4.

112 112 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 4. četvrta faza je karakteristična po borbi za opstanak žrtve kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, to jest kronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji peta faza se javlja uglavnom nakon višegodišnjeg zlostavljanja kada žrtve uglavnom obolijevaju od kroničnih bolesti (moguća je također aktivacija autoimunih bolesti tipa primjerice dijabetesa, bolesti štitne žlijezde i drugo). Posljedica ove zadnje faze je da žrtve napuštaju posao, posežu za suicidalnim izlazom ili čak razmišljaju o ubojstvu zlostavljača Posljedice zlostavljanja (mobinga) na zdravlje žrtve Svaki oblik zlostavljanja pa i onog koje se događa na radnom mjestu (mobing) nosi rizik trajnog oštećenja zdravlja žrtve. 45 Jokić-Begić smatra da se zdravstvene smetnje i simptomi žrtava mobinga mogu javiti na tri razine funkcioniranja: 1. Promjene na socijalno-emocionalnoj razini Ove promjene obuhvaćaju poremećaje raspoloženja kao što su: depresija 46, anksioznost 47, krize plača, opsesivna ideacija (stalno razmišljanje o problemu), osjećaj depersonalizacije, napadi panike, socijalna izolacija, nedostatak interesa za druge ljude pa i članove obitelji, emocionalna otupjelost, značajan pad samopoštovanja. 2. Promjene na tjelesno-zdravstvenoj razini U početku su prisutne pojave poput glavobolje, nesanice (koja može poprimiti kroničan oblik), osjećaj gubitka ravnoteže s vrtoglavicom, poremećaji u probavnom sustavu, osjećaj pritiska u prsima, srčane poteškoće (primjerice aritmije), kožne promjene (pojave psorijaze i drugih kožnih bolesti koje su povezane s visokom količinom stresa 48 ), smanjenje kinestetičke osjetljivosti i drugo. Ako zlostavljanje 44 Ibidem 45 Jokić-Begić, N., et. al., op. cit. (bilj. 2), str Depresija je stanje smanjene psihofizičke aktivnosti, u kojem prevladavaju tuga, bezvoljnost i obeshrabrenost te otežano i usporeno mišljenje. U psihijatriji naziv depresija označava niz afektivnih poremećaja, za koja su karakteristična intenzivna čuvstva tuge, beznadežnosti, bespomoćnosti, bezrazložan osjećaj krivnje te sklonost samoubojstvu. Etiološka podjela depresija razlikuje endogenu depresiju, koja nastaje bez poznatog uzroka, a tumači se fiziološkim promjenama te egzogenu ili reaktivnu depresiju, koja nastaje temeljem vanjskih faktora. Petz, B. i sur., op. cit. (bilj. 14), str. 69. Depresivne epizode, kao afektivni poremećaji odnosno poremećaji raspoloženja, opisane su u MKB 10 (F32, F32.0., F32.1. i F.32.2.).MKB 10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, sv.1., Medicinska naklada, Zagreb, 1994, str Anksioznost je kompleksno, neugodno čuvstvo tjeskobe, straha, napetosti i nesigurnosti, praćeno aktivacijom autonomnog živčanog sustava.petz, B., i sur., op. cit. (bilj. 14), str. 19. Anksioznost spada u neurotske, vezane uz stres, somatoformne poremećaje, opisani u MKB 10 (F40 do F42). Za mobing je možda značajan F41.1. i F41.2. MKB 10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, sv.1., Medicinska naklada, Zagreb, 1994, str Stres dolazi od engl. riječi stress koja znači napor odnosno pritisak. Stres je naziv kojim se označavaju različiti vanjski faktori koji djeluju na strukturu ili funkciju organizma. Kako različiti pritisci izazivaju i različite reakcije organizma, nužno je razlikovati: 1. fiziološki stres, kao reakciju organizma na štetne podražaje; 2. sociološki stres, kao reakciju neke društvene zajednice ili organizacije izložene djelovanju stresora (vanjski ili unutrašnji podražaj, koji traži udovoljavanje određenim zahtjevima, rješavanje problema ili jednostavno neki novi oblik prilagodbe) te 3. psihološki stres, koji se najčešće definira kao štetna transakcija između pojedinca i određenog svojstva okoline. Takva transakcija uključuje i podražaj i reakciju, pa stoga pojam stresa obuhvaća uzroke, reakcije i njihove posljedice. Nastanak psihološkog stresa uvjetovan je procjenom pojedinca, o kojoj ovisi je li će neki podražaj ili situacija djelovati kao stresor ili ne. Važnost individualnih procjena za nastanak stresa demonstrirana je u nizu istraživanja, koja su, između ostaloga, ukazala i na važnost osobina ličnosti, koje pridonose različitosti interpretacija iste situacije ili stresora od strane različitih osoba. O postojanju stresa zaključujemo na osnovu indikatora stresa, koji mogu biti fiziološki (primjerice hipertenzija, hormonalni poremećaji i drugo), doživljajni (neugodna čuvstva straha, srdžbe, bespomoćnosti); mogu se očitovati u ponašanju (kao ekspresivni znakovi čuvstava) ili promjenama u kognitivnom funkcioniranju (primjerice, u efikasnosti rješavanja problema).

113 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 113 traje dugi niz godina time se povećava i broj mogućih tjelesnih oboljenja poput primjerice raznih kroničnih bolesti, pa i mogućnost razvitka malignih oboljenja. Zlostavljanje također može biti triger za razvitak autoimunih oboljenja tipa dijabetes 49, poremećaj rada štitne žlijezde 50 i drugo. 3. Promjene u ponašanju (poremećaji ponašanja) agresivnost (hetero ili autoagresija), pasivizacija (npr. hipersomnia), poremećaj jela (gubitak ili povećanje apetita), učestalo korištenje cigareta, alkohola, raznih psihofarmaka i općenito opijata, seksualni poremećaji (primjerice potpuni ili djelomični gubitak seksualne želje). 51 Mobing, kao oblik usmjerene proizvodnje stresa te kao oblik agresivne emocionalne zlouporabe usmjerene na osobnost žrtve, razara ne samo žrtvu već i njezino emocionalno okruženje, ponajprije obitelj, prema modelu posttraumatskog stresnog poremećaja. 52 Osim posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) 53, za koji je karakteristična promjena osobnosti uz prevagu opsesivno-depresivnog sindroma, uz pojam mobinga povezuje se i poremećaj prilagodbe 54. Klinička slika psihičkog poremećaja izazvanog mobingom često odgovara trajnoj promjeni osobnosti. 55 Kao što je spomenuto, vrlo je nalik posttraumatskom stresnom poremećaju, a žrtva prema okolini često nastupa neprijateljski, nepovjerljivo, agresivno pri čemu je stalno napeta, iscrpljena te zbog stalne izloženosti ponižavanjima i neopravdanim kritikama, demoralizirana i osamljena u svojoj odbačenosti. Karakteristična je kompulzivna fiksacija na neku drugu, jako željenu sudbinu, koja premašuje granice snošljivosti ljudi u okolini te vodi u izolaciju i osamljenost. 56 Žrtve se često poistovjećuju s patnjama drugih ljudi i postaju previše osjetljive na sve vrste nepravdi. Uz mobing se često veže sindrom izgaranja na poslu ili tzv. burn out. Potrebno je međutim razlikovati obični umor od spomenutog sindroma. Sindrom izgaranja na poslu ili burn out je također jedna od posljedica mobinga koja se događa osobama koje su svoj rad započele s puno entuzijazma i očekivanja te sa silnom željom da u istom uspiju. Izgaranje na poslu obuhvaća promjene stajališta prema poslu, i promjenu ponašanja prema klijentima, progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada što se ne događa u slučajevima običnog umora. 57 Mobing nije medicinska dijagnoza 58, ali je potrebno što prije dijagnosticirati povezanost Ukoliko se pojedinac uspješno nosi sa stresom, posljedice stresa mogu sasvim izostati, ili čak biti pozitivne (povećana otpornost pri susretu s novim stresorima). Međutim, ukoliko se radi o dugotrajnoj i intenzivnoj izloženosti stresu, moguća je pojava niza negativnih efekata, od neprilagođenog ponašanja do pojave psihičkih ili tjelesnih poremećaja i bolesti. Petz, B., i sur., op. cit. (bilj. 14), str Kod mobinga prisutna je pojava dugotrajne i intenzivne izloženosti stresu koja dovodi do navedenih posljedica. 49 Dijabetes melitus ili šećerna bolest je poremećaj regulacije glukoze i unutrašnjeg izlučivanja gušterače. MKB 10, Međunarodna klasifikacija bolesti i drugih srodnih zdravstvenih problema, sv.1., Medicinska naklada, Zagreb, str Poremećaj rada štitne žlijezde može biti izazvan vanjski faktorima poput stresa, bilo da se radi o tireotoksikozi (hipertireozi, npr. Basedow-Graves) kod koje je prisutno prekomjerno lučenje tiroksina ili autoimunom tireoiditisu (primjerice Hashimotov tireoiditis) kada dolazi do smanjenog lučenja tiroksina. MKB 10, op. cit., (bilj. 49), str Jokić-Begić, N. et al., op. cit. (bilj. 2), str Koić, E., et al., op. cit. (bilj. 1), str Više o posttraumatskom stresnom poremećaju (F43.1) vidi u: MKB 10, op. cit. (bilj. 49), str Više o poremećaju prilagodbe (F43.2) vidi u: MKB 10, op. cit., (bilj. 49), str Koić, E., et al., op. cit., (bilj. 1), str Ibidem 57 Ibidem, str Koić, E., Apostolovski, J., op. cit., (bilj. 30), str. 14.

114 114 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu psihofizičkih problema žrtve mobinga s istim. Naime, pogrešna dijagnoza neće riješiti postojeći problem odnosno situaciju u kojoj se žrtva nalazi te će njezino liječenje predstavljati liječenje posljedica bez otkrivanja stvarnog uzroka nastalih zdravstvenih problema. Sve dok se uzrok ne riješi, bilo drugačijim stavom žrtve u odnosu na mobing-situaciju (svakodnevnim radom na sebi i vlastitom samopouzdanju, vježbama relaksacije, uživanju u malim stvarima koje nas okružuju, okupljanjem oko sebe pozitivnih, dobronamjernih ljudi, prijatelja, obitelji, koji će svojom energijom sigurno pomoći), bilo napuštanjem radne sredine ako situacija doista postane nesnošljiva, problem će dalje biti aktualan. U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, MKB 10, postoje neke odrednice kojima bi se mogao označiti mobing, a koje se odnose na probleme vezane uz zaposlenost i nezaposlenost: Z56.2 ugroženost od gubitka namještenja, Z56.3 stres zbog preopterećenosti poslom i Z56.4 neslaganje s poslodavcem i kolegama Posljedice mobinga za radnu organizaciju Mobing je specifičan problem i po tome što njegove posljedice ne pogađaju samo žrtvu zlostavljanja već i samu organizaciju. Svakoj radnoj organizaciji, tvrtki, u privatnom ili javnom sektoru, a pogotovo u privatnom (poslovnom) sektoru koji je uglavnom orijentiran na profit odnosno efikasnost, efektivnost i ekonomičnost, najvažnije je uspješno poslovanje i konkurentnost na tržištu. Iako prije navedeno na prvi pogled izgleda kao da nema veze s fenomenom mobinga ipak ima. Organizacije koje dozvoljavaju razvitak mobinga gube najčešće kvalitetne zaposlenike zbog jedne osobe (mobera) koja će prije ili kasnije zbog poremećaja ličnosti i vlastitih frustracija nastaviti sa zlostavljanjem prema nekom drugom zaposleniku ili skupini zaposlenika. Niti vodoravni mobing nije poželjan u radnim organizacijama jer i on dovodi do negativnog ozračja u radnoj sredini. Negativno ozračje u radnoj organizaciji nikako ne može pridonijeti uspješnosti poslovanja organizacije 60. Sukobi u organizaciji uvijek postoje, ali kao što je prije istaknuto, izrazito je važno razlikovati pozitivne (konstruktivne) sukobe od negativnih (destruktivnih). Dok ovi prvi upravo pridonose razvoju organizacije razmjenom mišljenja i donošenjem pravilnih odluka temeljem istog, ovi drugi stvaraju negativno ozračje u organizaciji s obzirom na to da ih potenciraju najčešće poremećene ličnosti koje na taj način liječe osobne frustracije. Nakon što unište jednu žrtvu ili skupinu njih, pronaći će novu i cijeli proces će početi iznova. Optimalno bi bilo postojanje u organizaciji određene osobe kojoj se zaposlenik može obratiti u slučaju potrebe jer zanemarivanjem toga početni konflikt se doista može pretvoriti u proces mobinga što onda predstavlja puno veći problem. Često se susrećemo sa situacijom da nedovoljno osposobljeni voditelji ili nekvalitetni voditelji ne mogu razlikovati objektivne i neosnovane sumnje i optužbe, pa nastojanjem da se što prije riješe označenog svadljivca ili zanovijetala zapravo pridonose procvatu mobinga. 61 Uspješno poslovanje ne može se svesti samo na red, rad i disciplinu ( workforce ) ili trening tipa mrkva i štap, već težište treba staviti na profinjenost i pristojnost ophođenja, emocionalnu inteligenci- 59 Koić, E., Apostolovski, J., op. cit., (bilj. 30), str Patološko odnosno negativno ozračje ima ozbiljne posljedice na zdravlje zaposlenika što neposredno dovodi i do većeg broja bolovanja i time povećava stopu izostanaka s posla zbog istog. Ekonomisti su istražili štetu učinjenu tvrtki kada se ponavljaju duga razdoblja bolovanja radnika i zaključili kako je manje štetno i manje skupo reorganizirati poslovnu okolinu nego plaćati profesionalnu rehabilitaciju tijekom bolovanja zaposlenika. Koić, E., et al., op. cit., (bilj. 1), str Ibidem, str. 14.

115 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 115 ju i pogodnog ozračja za pozitivnu komunikaciju. 62 Dosadašnja istraživanja su pokazala neke osnovne karakteristike radnih organizacija u kojem se češće pojavljuje mobing. Radi se o organizacijama koje imaju strogu hijerarhijsku strukturu s kulturom karijerizma te u kojima je prisutan autoritarni stil u nadgledanju i upravljanju. Mogućnosti uključivanja zaposlenika u proces odlučivanja je nedostatan, a prisutan je i nedostatak međusobnog poštovanja te osobito manjak poštivanja kulturalnih razlika. 63 Svaka organizacija ima svoj način odnosno stil vođenja, pa u skladu s time razlikujemo organizacije kod kojih je više razvijen suvremeni leadership odnosno vodstvo s razvijenim pozitivnim načinom postupanja sa zaposlenicima. U takvim vrstama organizacija voditelji kontroliraju svoje nagle i nepromišljene ispade i uče prilagođavati svoje ponašanje profilu zaposlenika. 64 U takvim vrstama organizacijama možemo govoriti o voditeljima odnosno vođama, koji su svjesni vlastitih kvaliteta i vrijednosti, često karizmatičnim ličnostima, kojima nije potrebno liječiti osobne frustracije na zaposlenicima već im je u interesu uspješno poslovanje tvrtke ili ako se radi o organizaciji javnog sektora (koja nije primarno usmjerena na profit), na rad u pozitivnom radnom ozračju. Takvi voditelji su svjesni visokog postotka radnog učinka ako se rad obavlja u zdravoj radnoj sredini, oslobođenoj bilo kakvih negativnosti koje je zbog vlastitog nezadovoljstva u stanju proizvesti i samo jedna osoba. Stoga takvi voditelji potiču kreativnost i samoinicijativnost kod zaposlenika motivirajući ih tako na još bolji rad i zadovoljstvo prilikom obavljanja povjerenim im radnim zadacima. U organizacijama gdje još uvijek voditelji (zovemo ih voditelji-diktatori) grade tzv. slijepu poslušnost odnosno vode organizaciju na takav način, postoji puno veća mogućnost za razvitak negativnog sociološko-medicinskog fenomena tipa mobing. U organizacijama gdje vladaju voditelji-diktatori zaposlenici pokazuju dvije vrste reakcija: jedni padaju kao žrtve mobinga, a drugi su razvili određene oblike dodvoravanja kao neku vrstu obrambenog mehanizma. 65 Suvremene organizacije, čiji voditelji redovito rade na vlastitom usavršavanju i koje primjenjuju sve elemente strateškog upravljanja ljudskim potencijalima 66, a koji naglašavaju, između ostalog, važnost motivacije zaposlenika, timski rad i pozitivno radno ozračje za uspješno poslovanje organizacija imaju puno manje problema s mobingom. Voditeljima u takvim organizacijama, koje, ako žele biti u skladu s vremenom u kojem živimo, uspješne i konkurentne, prije svega je važno održati visoki nivo motivacije zaposlenika za rad što je usko povezano sa zadovoljstvom istih, jer osnovna formula za uspješnu organizaciju su upravo zadovoljni i motivirani zaposlenici. 5. Zakonska zaštita od mobinga Mobing u Hrvatskoj trenutno još nije adekvatno reguliran zakonom. 67 Razlozi relativno malog broja tužbi vezanih uz mobing leže u nepostojanju adekvatne zakonske zaštite, ali i u nepoznavanju postojećih pravnih propisa. 62 Ibidem, str Miletić, D., op. cit., (bilj. 4), str Koić, E., et al., op. cit., (bilj. 1), str Ibidem, str O osnovnim elementima upravljanja ljudskim potencijalima vidi u: McCourt, W., Eldridge, D., Global Human Resource Management, Edward Elgar, Cheltenham, 2003., Bahtijarević-Šiber, F., Management ljudskih potencijala, Golden marketing, Zagreb, Problem mobinga nije reguliran ni u svim razvijenim državama, pa tako Hrvatsku ne čini izuzetkom. Iako to nije opravdanje jer prelaskom na oblik gospodarstva gdje vladaju nesmiljeni zakoni tržišta, problem mobinga bit će sve više prisutan te je potrebno da se zakonskoj regulaciji te problematike što ozbiljnije i hitnije pristupi. Broj osoba koje se žale na taj problem svakodnevno raste, a pomoć koja im se trenutno nudi temeljem postojećih zakonskih propisa daleko je od dovoljnog.

116 116 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu Mobing za sada nije označen kao kazneno djelo u našem zakonodavstvu, ali su u izradi prijedlozi propisa kojima će to područje biti regulirano. 68 Osoba koja je doživjela zlostavljanje u obliku mobinga može se obratiti inspekciji rada i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Problem za većinu žrtava mobinga je dokazivanje (koje često predstavlja problem). Naime, da bi se dokazalo kako se radi o mobingu i njegovim prije spomenutim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje zaposlenika, potrebni su dokazi o postojanju kauzalne (uzročne) veze između štetnog ponašanja od strane mobera i posljedica. Mora se dokazati da se radi o napadajima tijekom duljeg vremena (najmanje šest mjeseci) u odgovarajućim vremenskim intervalima (najmanje jednom tjedno), koji su sustavno slijedili s namjerom nekoga uništiti, a koji su doveli do štetnih posljedica. 69 Potrebno je također dokazati da su štetne posljedice isključivo posljedica mobinga, a ne nekih drugih prijašnjih ili sadašnjih problema. Dakle, s obzirom na to da je navedeno u domeni specijalista psihologa, psihijatra, liječnika specijaliste medicine rada i drugih liječnika ako se radi o težim zdravstvenim posljedicama, potrebno će biti provođenje sudskog vještačenja. Problem koji se ovdje pojavljuje je višestruk. Prvo, financijska priroda problema govori nam da je malo osoba koje su pretrpjele štetne posljedice mobinga, a imaju dovoljno novčanih sredstava kako bi pokrenule sudsku tužbu. To je posebno važno stoga što se mobing najčešće provodi nad osobama s niskom stručnom spremom čija primanja ionako nisu velika, a teret dokazivanja i sudskog vještačenja leži na tužitelju. Drugo, žrtva mobinga s obzirom na mala primanja ne može si osigurati kvalitetnog odvjetnika iz područja radnog prava te nije sigurna hoće li uopće spor dobiti ili će morati sama snositi sudske troškove, troškove odvjetnika i ostalo (primjerice vratiti primanja ako ih je dobivala za vrijeme rješavanja tužbe). Treće, žrtve mobinga nerado govore o tome što im se dogodilo, a razlozi za to su višestruki. Neki jednostavno nisu u dovoljno dobrom zdravstvenom stanju kako bi cijelu situaciju koja ih čeka na sudu (ispitivanja i drugo) prošli ponovno te proživjeli još jednom cijeli teški događaj, a neki (pogotovo kada se radi o osobama s visokom stručnom spremom) naprosto imaju osjećaj nelagode govoriti o tome što su pretrpjeli bojeći se sramote, osjećaja nesposobnosti što nisu na vrijeme reagirali na početne faze mobinga iako su bili svjesni da ono što im se događa nije ispravno od strane nadređene osobe ili pak zavidnih kolega. Četvrto, neki se pak boje da će podizanjem tužbe ispasti svadljivi i konfliktni te zbog toga neće moći naći drugo radno mjesto. Peto, pravosuđe u našoj državi ne funkcionira dovoljno dobro (neki predmeti leže puno mjeseci, pa i godina), tako da i s tog aspekta tužba ne pruža dovoljno optimizma žrtvi da će pravda biti zadovoljena u nekom relativno normalnom vremenskom roku. Sve navedeno nije rečeno u namjeri kako se tužbe ne bi pokretale, već naprotiv da se rješenje nađe na državnoj razini, donošenjem adekvatnih zakonskih propisa, kako bi se problem riješio što prije i što bezbolnije za žrtvu, ali i za organizaciju koja snosi velike financijske gubitke djelatnošću mobera. Zakonska potpora u Hrvatskoj ipak postoji pa za sada treba pokušati naći rješenje u postojećim zakonskim propisima. 68 Koić, E., Apostolovski, J., op. cit., (bilj. 30), str Ibidem, str. 20.

117 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, NN, 41/01, 55/01, 28/01. Članak 23. započinje Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, članak 54. u svojoj prvoj rečenici kaže Svatko ima pravo na rad i slobodu rada, članak 55. određuje da Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Najduže vrijeme određuje se zakonom. Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih prava se ne može odreći. Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću. U daljnjim člancima regulira se sloboda osnivanja sindikalnih udruženja preko kojih zaposlenici mogu ostvarivati svoja prava, pravo na štrajk i drugo. 2. ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA, NN, 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 12/99 i 35/05, koji je stupio na snagu 01. siječnja godine, a sadrži sljedeće članke koji mogu biti važni za problematiku mobinga: članak 4. povreda načela savjesnosti i poštenja; članak 8. zabrana prouzročenja štete; članak popravljanje neimovinske štete; članak pretpostavke prouzročenja štete, obveza naknade štete zbog nedopuštenog djelovanja i obveza plaćanja naknade neimovinske, nematerijalne štete. 3. ZAKON O RADU, NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04, u kojem je najvažniji članak 30., kojemu je cilj zaštita dostojanstva radnika za vrijeme obavljanja posla, tako da se osiguraju uvjeti rada, u kojima radnici neće biti izloženi psihičkom ili fizičkom uznemiravanju, uključujući i seksualno. Ova zaštita uključuje i poduzimanje preventivnih mjera. Postupak i mjere zaštite uređuju se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac je dužan najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere koje su primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastanka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako se utvrdi da ono postoji. Radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Nakon radno-pravne evaluacije djelovanja mobera može uslijediti opomena, premještaj ili otkaz moberu. 4. ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA, NN 116/ KAZNENI ZAKON RH, NN 110/97. Prema ovom Zakonu (koji je doživio veliki broj izmjena do sada) na mobing se mogu primijeniti sljedeći članci: članak 101. Nanošenje tjelesnih ozljeda iz nehaja; članak 128. Kazneno djelo prisile (djelovanjem prisile ograničava se ili čak isključuje sloboda čovjekove volje); članak 199. Nanošenje uvrede; članak 200. Kleveta; članak 201. Iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika. Za sada je to sve što radniku/zaposleniku stoji na raspolaganju što se tiče pravne odnosno zakonske zaštite. Iz navedenoga je vidljivo još nešto, a to je ako zaposlenik ne reagira pravodobno pritužbom na uznemiravanje cijela situacija poprima drugačiji karakter. Dakle, zaposlenik mora biti informiran o svojim pravima od strane radnog kolektiva ili poslodavca kako bi pravodobno reagirao na uznemiravanje (ovdje je upotrijebljen možda preblagi izraz jer se kod mobinga doi-

118 118 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu sta radi o zlostavljanju. Dosadašnja sudska praksa u Hrvatskoj pokazuje da je vrlo mali broj tužbi podnesen temeljem zlostavljanja na radnom mjestu odnosno mobinga, a o rješavanju istih nije potrebno govoriti. Veliki broj slučajeva koji se svakodnevno javljaju Udruzi za pomoć i edukaciju žrtava mobinga 70 samo dokazuje da sadašnja zakonska zaštita nije dovoljna te da zaposlenici ne nailaze na razumijevanje problema u vlastitoj radnoj sredini. 6. Zaključak Mobing je patološka društvena pojava koja ne samo što predstavlja ozbiljan poremećaj međuljudskih odnosa u radnoj sredini već uzrokuje i niz štetnih posljedica kako za zaposlenika, tako i za organizaciju u kojoj zaposlenik ostvaruje svoja prava i obveze. Porast spomenute problematike koja je izrazito važna s obzirom na to da se radi o problemu vezanom uz radno mjesto gdje većina ljudi provede veliki dio svog vremena postavlja zahtjev da se ista što prije adekvatno zakonski regulira kako bi se spriječile neželjene štetne posljedice prouzrokovane mobingom odnosno barem svele na najmanju moguću mjeru. Osim zakonske regulacije, neophodna je i informiranost zaposlenika o njihovim pravima i obvezama te o mobingu i njegovim posljedicama. 71 Pravodobno prepoznavanje mobing-situacije sigurno će barem djelomično smanjiti slučajeve u kojima žrtva dugo vremena šuti i trpi u nadi da će mobing prestati. Potrebno je reagirati što prije, dok još štetne posljedice za zdravlje zaposlenika nisu nastupile, a zaposlenik se mora osjećati da ga država svojim zakonskim propisima štiti od poremećenih ličnosti (mobera). Literatura 1. Bahtijarević Šiber, F., Management ljudskih potencijala, Golden marketing, Zagreb, Fromm, E., Zdravo društvo, Naprijed, Zagreb, Fromm, E., Anatomija ljudske destruktivnosti, knjiga prva, Naprijed, Zagreb, Fromm, E., Anatomija ljudske destruktivnosti, knjiga druga, Naprijed, Zagreb, Jokić-Begić, N., Kostelić-Martić, A., Nemčić-Moro, I., Mobbing Moralna zlostavljanja na radnom mjestu, Socijalna psihijatrija, broj 1, vol 31, Zagreb, str Koić, E., Filaković, P., Mužinić, L., Matek, M., Vondraček, S., Mobing, Rad i sigurnost, broj 7, svezak 1, Zagreb, 2003., str Koić, E., Apostolovski, J., Mobing.hr najčešća pitanja i odgovori, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga i Gradski ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Zagreb, McCourt, W., Eldridge, D., Global Human Resource Management, Edward Elgar, Cheltenham, Miletić, D., Što je to mobbing i tko su žrtve, MKB 10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, svezak 1, Medicinska naklada, Zagreb, Autorica je i sama članica Udruge za pomoć i edukacije žrtava mobinga od 21. lipnja godine pa o navedenom ima izvorne informacije. 71 Trenutno u Hrvatskoj, zaposlenicima stoji na raspolaganju Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobinga sa sjedištem u Domobranskoj 4, u Zagrebu, gdje mogu dobiti pravnu pomoć, ali i stručne savjete psihologa volontera, kako bi se što lakše nosili s problemom mobinga.

119 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu Mobbing Zlostavljanje na radnom mjestu, Petz, B., Uvod u psihologiju, Naklada Slap, Jastrebarsko, Podobnik, J., Foller Podobnik, I., Poremećaj ponašanja/poremećaji s nasilničkim ponašanjem suvremeni pristup, Socijalna psihijatrija, broj 33, Zagreb, 2005, str Posebni dio Kaznenog prava, ur. Novoselec, P., Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Psihijatrija, ur. Kecmanović, D., Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, Psihologijski rječnik, ur. Petz, B., Prosvjeta, Zagreb, Vasta, R., Haith, M.M., Miller, S.A., Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, Pravni propisi 1. Kazneni Zakon RH, NN 110/ Zakon o obveznim odnosima, NN 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 12/99. i 35/ Zakon o radu, NN 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. 82/01. i 137/ Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 116/ Ustav Republike Hrvatske.

120 120 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu Ines Jambrek, LLB., Assistant lecturer at the Faculty of Law, University of Zagreb Mobbing psychological abuse at the workplace Summary The author writes about mobbing, an increasingly frequent phenomenon in private and public organizations. Mobbing, or psychological abuse, at the workplace is a syndrome of the sick society in which we live, and is performed by mobbers, the sick people we live with. This paper details the pathological personality structure of the mobber, profiles of mobbing victims and the consequences of mobbing on the health and life of the victim, as well as its impact on the family, i.e. the victim s environment. The loss suffered by the organization is also not negligible if we take into account sick leave time and the impaired health of normally high quality employees. Key words: mobbing, pathological personality structure of the mobber, profiles of victims, consequences, legal protection Ines Jambrek, dipl. Iur., Assistentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Zagreb Mobbing psychische folter am arbeitsplatz Zusammenfassung In diesem Beitrag spricht die Autorin über Mobbing ein Phänomen, das immer häufiger in privaten und öffentlichen Unternehmen anwesend ist. Mobbing oder psychische Folter am Arbeitsplatz ist ein Syndrom der «kranken Gesellschaft», in der wir leben und wird von den Mobbern, den «kranken Menschen», mit denen wir leben, durchgeführt. Im Beitrag wird die pathologische Persönlichkeitsstruktur der Mobber, Persönlichkeitsprofile der Mobbingopfer, die Mobbingfolgen für Gesundheit und weiteres Leben der Opfer, sowie Einfluss des Mobbings auf die Familie bzw. die Umgebung des Opfers erörtert. Desgleichen darf der Verlust der Firma, in der die gefolterte Person tätig ist, keinesfalls vernachlässigt werden und wird durch Krankenurlaube und Gesundheitsmangel der in meisten Fällen guten Arbeitsnehmer erlitten. Schlüsselwörter: Mobbing, pathologische Persönlichkeitsstruktur der Mobber, Opferprofile, Folgen, gesetzlicher Schutz

121 Ines Jambrek, dipl. iur. - Mobing psihičko zlostavljanje na radnom mjestu 121 Ines Jambrek, dipl. iur., Assistante à la Faculté de droit à Zagreb LE MOBING: LA MALTRAITANCE MORAE AU TRAVAIL Résumé L auteur de cet article étudie le «mobing», phénomène souvent constaté dans les entreprises publiques et privées. Le mobing ou harcèlement moral au travail est un des syndromes de la société malade dans laquelle nous vivons et il est pratiqué par des harceleurs personnes malades avec les quelles nous vivons. On évoque dans cet article la structure pathologique de la personnalité du harceleur, les profils des victimes du harcèlement ainsi que les conséquences qu il engendre sur la santé et la vie quotidienne des victimes, de leur famille et de leur environnement. De même, sont présentées les pertes importantes subies par les entreprises dans lesquelles les personnes harcelées sont employées, aussi bien en matière d arrêts maladie que de dégradation de l état de santé d employés le plus souvent performants. Mots clés: mobing, structure pathologique du harceleur, profil des victimes, conséquences protection légale.

122

123 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi 123 Prof. Vesna Vulić, Veleučilište u Požegi Manuel Delvechio, bacc.oec., Veleučilište u Požegi Dr. sc. Predrag Zima, docent Pravnog fakulteta u Osijeku UDK 004:378.1 Stručni rad ODABRANA PITANJA PRIMJENE INFORMATIČKE TEHNOLOGIJE U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI Prikaz: U ovom radu autori opisuju neke načine primjene novih tehnologija u nastavi i procjeni znanja studenata stručnih studija, praktične i teorijske faze u procjeni znanja engleskog jezika, te mogućnosti njihove primjene u studiju stručnih pravnih kolegija studenata Veleučilišta u Požegi. U naznačenu svrhu korišten je računalni program (programski alat) MOODLE. Svrha je bila provjeriti tehnološki, organizacijski, i metodički aspekt odabranog programskog rješenja kao i ukazati na prednosti i nedostatke korištenja informatičke tehnologije u provjeri usvojenog znanja. Ključne riječi: visokoškolska didaktika, sveučilišna nastava, metodika, provjera znanja 1. Uvod Ne treba posebno dokazivati kako tehnologija postaje sve važnija u našem privatnom i profesionalnom životu. Visokoinformatizirani svijet nameće potrebu konstantno ići ukorak s trendovima i tehnologijom. Svjedoci smo široke i trajne rasprave o potrebi poboljšanja kvalitete obrazovnih sustava u cjelini i podsustava visokog obrazovanja posebno, rasprave koja bi se mogla nazvati i kontraverznom. Provode se promjene i u visokoškolskom obrazovanju (višem i visokom, stručnom i sveučilišnom, preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom). Težište rasprava usmjereno je u dva pravca 1 : a/ osigurati veću kakvoću studiranja i osposobljavanja kadrova različitih profila, sukladno novonastalim potrebama, te povećanje učinkovitosti obrazovanja općenito, a napose visokoškolskog, b/ usklađivanje, odnosno izgradnja kompatibilnosti sustava, kako visokog, tako i višeg (strukovnog) školstva. Edukacijski materijali u digitalnom obliku niže su cijene i na taj način utječu na cijenu obrazovanja (dostupnost) u cjelini, a priprema didaktičkih materijala u ovom obliku omogućava ostvarivanje metodološko-didaktičkih ciljeva raznim sredstvima (prezentacije, audio-video materijali, simulacije, pristup bazama podataka, ali i testiranje stečenog znanja). Uvođenje Bolonjskog procesa u sustav visokog obrazovanja sa sobom je donijelo nove zahtjevne standarde. Novi sustav bodovanja (ECTS), novi nastavni sadržaji, modularni sustav nastave kao i novi sustav ispitivanja studenata postavili su visoke nastavne norme i povećali opterećenje nastavnika. Reformske težnje u obrazovanju, koncept cjeloživotnog učenja i virtualno okruženje zahtijevaju od nastavnika da u svom radu koriste i preispituju prednosti informacijsko-komunikacijske (ICT) tehnologije. 1 Milat, J., Nadrljanski, Đ.: Organizacija i djelatnost Centra za cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanja i usavršavanja nastavnika i stručnih suradnika, Filozofski fakultet Split, 2006, str.2.

124 124 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi Uporaba računala mijenja strukturu i sadržaj programa a sustav vrednovanja znanja postaje značajan, koliko i sami nastavni planovi, programi i metode rada. Metode rada trebaju biti primjerene razini postignuća koju predviđa definirani ishod učenja. Dobiti pouzdane, korisne i relevantne informacije o uspjehu studenata ne samo na kraju obrazovnog ciklusa već i kontinuirano u tijeku obrazovnog procesa jednako je važno za studente i nastavnike. 2. Vrednovanje znanja studenata Vrednovanje razine i kvalitete znanja studenata kontinuiran je proces za mjerenje napredovanja studenata, učinkovitosti nastavnika, kvalitete programa, metoda rada, materijala i udžbenika koji se koriste. Nastavnici dobivaju povratnu informaciju o tome kako da prilagode i promjene određene sadržaje kolegija. Studentima vrednovanje znanja daje povratnu informaciju o tome kako i koliko dobro napreduju u svom radu. Tako ih se može dodatno motivirati i voditi u procesu učenja pri čemu treba uzeti u obzir činjenicu da unapređenje kakvoće procesa učenja nije samo određivanje završnog studentovog znanja na kraju kolegija, već isto tako mjerenje usvojenog znanja tijekom kolegija. Ovakvo nadziranje napredovanja studenata pretvara ih u aktivne sudionike u učenju i čini ih samoodgovornima za tijek učenja. Tradicionalne metode vrednovanja znanja pokazale su da su pri mjerenju studentskog učenja i napredovanja prilično ograničenih mogućnosti. U današnje vrijeme kada se znanje i radni okoliš brzo mijenjaju potreba za cijeloživotnim učenjem je postala neizbježna. U skladu s tim mijenja se i uloga nastavnika koji više nije samo predavač, već i mentor studentima u učenju. Napredak tehnologije zahtjeva od nastavnika da taj napredak integriraju u nastavu i vrednovanje znanja. Prednost uporabe informacijskih tehnologija (IT) u vrednovanju znanja nije samo u tome što se nastavnik rješava dugotrajnog posla ispravljanja, što studenti vrlo brzo dobivaju rezultate i povratnu informaciju, već i u tome što se unose nova svojstva u vrednovanju znanja i procesu učenja. Interaktivnost i multimedijalnost pomaže nastavniku da od osobe koja je bila tutor i prenosila određene sadržaje studentima prerasta u mentora koji usmjerava i pomaže studentima u procesu usvajanja znanja. Navedene se metode mutatis mutandis mogu primjenjivati unutar svakog kolegija studija, kako onih jezičnih, tako i stručnih. To posebice vrijedi za kolegije koji u svome silabusu imaju pozitivno pravne dijelove, a posebice praktičnu primjenu znanja Vrste vrednovanja znanja Prema osnovnoj namjeni vrednovanja znanja razlikuje se nekoliko osnovnih tipova: formativno vrednovanje (eng. progress test) je vrednovanje u tijeku obrazovnog ciklusa. Svrha mu je dati povratnu informaciju o ostvarivanju napretka u procesu učenja kako bi se daljnje učenje moglo unaprijediti sumativno vrednovanje (eng. achievement test) je vrednovanje na kraju obrazovnog ciklusa s ciljem provjere ishoda obrazovanja i razine postignuća dijagnostičko vrednovanje (eng.placement test) je procjena studentovih sposobnosti ili postignuća, a najčešće se koristi na početku obrazovnog procesa samovrednovanje (eng. assessment) je kada studenti sami vrednuju svoj rad ili sposobnosti međusobno vrednovanje(eng. peer assessment) je vrednovanje u kojem studenti vrednuju rad svojih kolega

125 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi 125 Svaka od navedenih vrsta vrednovanja je specifična i svaka od njih trebala bi se koristiti u vrednovanju obrazovnog procesa i napredovanja studenata. Sve navedene vrste vrednovanja moguće je provesti u online obliku. 3. Pismena procjena znanja i vještina U sustavu visokog obrazovanja najviše se procjenjuje kognitivno znanje (Bloomova taksonomija). Za ovu procjenu najpogodnija je pismena procjena znanja koja ovisno o načinu rješavanja može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku. I inače se unutar provođenja Bolonjskog procesa ističe pisani oblik provjere znanja, dok se samo iznimno prihvaća i usmena provjera stečenoga znanja (seminari, debate, vježbe). Pismena procjena znanja može se podijeliti u slijedeće kategorije: 1) Ispit (eng. exam) 2) Kviz (eng. quiz) 3) Anketa (eng. survey) 4) Test (eng. test) Test je prema definiciji V Anića (1991, str. 734) ispitivanje, provjera koja omogućuje da se procjene,vrednuju psihičke ili fizičke sposobnosti osoba ili da se odrede značajke njihove ličnosti. Test je dakle procjena znanja u svrhu informiranja studenta i nastavnika o kakvoći i razini znanja. Njime se vrednuje znanje iz manjeg opsega gradiva nego u ispitu i stoga testove često koristimo za tzv. međuispite ili kolokvije Faze u pripremi, izradi i vrednovanju online testova Na tržištu je danas dostupan velik broj informatičkih alata za formiranje tečajeva, kolegija i testiranje znanja i vještina. Najveća razlika među njima je njihova cijena te način formiranja i prezentiranja sadržaja. Veleučilište u Požegi se prije četiri godine odlučilo za programsko rješenje pod imenom MO- ODLE. Glavni razlog zbog čega se odlučilo za ovaj alat bio je taj što se program isporučuje u obliku otvorenog koda (pod GNU Public Licencom) što znači da je program zaštićen autorskim pravom, ali se može besplatno instalirati, poboljšavati i koristiti uz uvjet da se pruža uvid u programski kod i iz koda ne briše prvotna autorska licenca. Drugi razlog je bio taj što se alat bez puno zahtjeva pokreće na našem serverskom okruženju i koristi unutar naše mreže bez potrebe za internetom ili drugim vezama, dovoljan je naš informatički praktikum od 15 umreženih mjesta i veza od servera prema praktikumu. Svakako da bismo iskoristili sve prednosti Moodla potrebna nam je veza s internetom kako bi polaznici kolegija mogli pristupiti i sa svojih osobnih računala od kuće ili radnog okruženja. Ime Moodle je akronim za Modularno Objektno-orijentirano Dinamičko Obrazovno Okruženje (eng. Modular Object-Oriented Dynamic Learning Environment). To je također i glagol koji opisuje proces polaganog prolaženja kroz neku materiju ulažući onoliko truda i vremena koliko smo sami spremni uložiti. Prilikom same konfiguracije programa uzeli smo u obzir da se studenti koji polažu online test moraju moći identificirati i svatko za sebe posjedovati svoj vlastiti portal pomoću kojeg sudjeluje

126 126 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi u pisanju testa. Za autorizaciju i logiranje u sustav koristili smo identifikaciju pomoću AAI@Edu- Hr (autentikacijska infrastruktura sustava znanosti i visokog obrazovanja u RH) jer je AAI jedinstven za svakog člana znanstvene zajednice. Slijedeći korak je bio odlučiti koje ćemo alate unutar okruženja koristiti. Na izboru su nam alati iz kategorija komunikacije kao što su: Chat, Pitanje ili Forum. U našem slučaju nismo koristili niti jedan alat za komunikaciju zbog korištenja samo jednog segmenta, a to je testiranje tako da smo upute i pozdravnu riječ ostavili kao poruku na ekranu. Nakon što smo odabrali kanal komunikacije sa sudionicima testiranja morali smo odlučiti na koji način ćemo vršiti testiranje. Moodle ponovo nudi nekoliko modula: Zadaća, Radionica i Test. Test je modul u kojem svaki sudionik rješava test prema ranije utvrđenim pravilima i ranije unesenim pitanjima. Sudionik može imati ograničeno vrijeme, broj pokušaja, negativne bodove i broj pitanja. Mi smo se odlučili za ovaj modul jer najbolje odgovara željenom načinu testiranja i vodi ka ostvarenju zadanog cilja. Slika 1: Naslovna stranica s prostorom za login 3.2. Na koja pitanja trebamo znati odgovor prije početka sastavljanja online testa Prilikom odlučivanja o uvođenju online testa treba obratiti pozornost na niz čimbenika. Glavna pitanja koja se postavljaju su: Što se online testom želi ispitati? Tko su ispitanici? Na koji način su ispitanici stjecali znanja i vještine? Koje vještine će se provjeravati online testom? Koju formu pitanja modul za testiranje podržava? Koje vrste pitanja i zadatke će se koristiti za provjeru svake vještine u online testu? Od koliko različitih dijelova će se online test sastojat? Koliko dugo će se online test rješavati? Koliko je vremena potrebno za rješavanje svakog dijela online testa? Koji su kriteriji za ocjenjivanje svakog dijela online testa? Koji su kriteriji prolaznosti? Kojega datuma, u koje vrijeme i u kojem prostoru će se pisati online test? Kako i do kada se studenti moraju prijaviti za pisanje testa? Može li nastavnik sve pripremiti sam ili mu je potrebna pomoć administratora? Nakon što smo odgovorili na svako od ovih pitanja prelazimo na pripremu samoga online testa.pozornost trebamo obratiti na pouzdanost,korisnost i važnost podataka koje želimo dobiti online testom koji sastavljamo Mjerne karakteristike testova Svako testiranje studenata je odgojno-obrazovno mjerenje. Kako bi dobiveni rezultati bili pouzdani i korisni važno je voditi računa o mjernim karakteristikama testa (Mužić,1999).

127 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi 127 Svaki test treba imati sljedeća svojstva: Valjanost test je toliko valjan koliko mjeri ono što se želi mjeriti Pouzdanost predstavlja mjeru u kojoj je moguće osloniti se na dobivene rezultate Objektivnost predstavlja veličinu koja se može točno,kvantitativno odrediti i to na temelju slaganja raznih ocjenjivača Primjerenost pokazuje koliko je test odgovarajući za određenu skupinu ispitanika Standardiziranost postojanje kriterija za uspoređivanje uspjeha koje ispitanici postignu Diskriminativna vrijednost pojedinih zadataka ukoliko je test valjan svaki pojedini njegov element biti će valjaniji što se uspjeh u njemu slaže s uspjehom u testu Praktičnost i ekonomičnost praktičnost ovisi o okolnostima u kojima se provodi testiranje, a ekonomičan je onaj test koji se može ponovo upotrijebiti Od dobro sastavljenih testova se očekuje da imaju pozitivan a ne negativan učinak na studente i nastavnike. To znači da ukoliko kažemo da test dobro mjeri studentovo poznavanje gramatike engleskog jezika moramo njime to i pokazat. Kada student na zaslonu svoga ekrana vidi test mora biti uvjeren da će ga znati riješiti (čak i ako je nervozan i sumnja u svoje sposobnosti) Vrste pismenih pitanja online testa iz engleskog jezika Prilikom odabira pismenih pitanja iz engleskog jezika treba imati na umu koje od četiri jezične vještine u učenju jezika želimo provjeriti. Na stručnim studijima izuzetno je važno poznavanje jezika struke i gramatike. Međuispiti (kolokviji) iz stranog jezika su pogodni za provjeru gramatike i vokabulara jer postoji velik izbor različitih pismenih pitanja koja mogu poslužiti toj svrsi. S druge pak strane, kolokviji iz stručnih predmeta (Uvod u pravo, Upravno pravo) mogu poslužiti za naknadnu provjeru usvojene građe. Pismena pitanja mogu biti: 1) Pitanja s odabirom (eng. selected response) kod kojih se izabire ponuđeni odgovor a) Pitanja višestrukog izbora odgovora (eng. multiple choice questions) kod kojih je samo jedan od ponuđenih odgovora točan b) Pitanja višestrukog izbora odgovora (eng. multiple response) kod kojih više ponuđenih odgovora može biti točno c) Točno/Netočno (eng. True/False questions) kod kojih za tvrdnju treba procijeniti je li točna ili ne d) Sparivanje pojmova (eng.matching questions) kod kojih treba točno povezati pojmove složene u dvije kolone 2) Pitanja bez odabira (eng. constructed response) kod kojih treba upisati odgovor a) Esej b) Upisivanje tekstualnog odgovora(uz pitanje nije ponuđen odgovor,student upisuje odgovor u prazan prostor) c) Unos brojčanog odgovora(student upisuje brojčani odgovor u prazan prostor)

128 128 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi d) Upisivanje izbrisanih riječi (student upisuje riječi koja nedostaju u tekstu) Prije no što smo krenuli sastavljati pitanja provjerili smo koju formu pitanja modul za testiranje podržava te smo u sastavljanju online testa koristili slijedeće vrste pismenih pitanja: Pitanja višestrukog izbora odgovora sa samo jednim točnim odgovorom: Choose the correct answer. A barrister or solicitor who specializes in felonies and misdemeanours is a lawyer. a crime b felony c criminal d habitual e trial Answer: c Prednosti ove vrste pitanja su jednostavno, precizno i objektivno bodovanje, te brza i jednostavna statistička obrada testa. Međutim sastavljanje kvalitetnih pitanja u ovakvom obliku je složeno i vremenski zahtjevno. Nadalje takova vrsta pitanja ne mjeri stvarno znanje zato što se do točnog odgovora može doći metodom isključivanja netočnih opcija a određeni postotak odgovora može se slučajno pogoditi. Što je veći broj distraktora (netočnih odgovora) to je manja vjerojatnost da će student slučajno pogoditi točan odgovor. Stoga se najčešće koriste pitanja s pet ponuđenih odgovora što znači da je vjerojatnost slučajnog pogađanja 20%. Sastavljanje dobrog pitanja s više ponuđenih odgovora vještina je koju se stječe iskustvom. Izuzetno je važna povratna informacija koju dobivamo nakon testa analizom studentskih odgovora. Pitanja višestrukog izbora odgovora s više točnih odgovora Choose the correct answers. The club is for members only. You you re a member. a can t go in if b can go in only if c can t go in unless d can go in e can go in unless Answers: b,c Kod ove vrste pitanja prednost je vrlo laka automatska obrada rezultata a nedostatak veća mogućnost slučajnog pogađanja. Pitanja sparivanja pojmova Match the two parts of the definitions. 1 Common law and statute law used by the courts in making decisions is 2 If you speak on behalf of clients in court,you 3 Non-professional clients are known as 4 Barristers working solely for a company are called 5 The governing authorities of barristers are 6 When a solicitor gives a barrister the details of a case,the barrister is a provide representation. b civil law. c in-house counsel. d lay clients. Answers: 1g 2a 3d 4c 5e 6f e the Bar Council and the Inns of Court. f instructed. g substantive law. h public law.

129 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi 129 Ova vrsta pitanja s pojmovima ili dijelovima definicije složenim u dva niza traži od studenta da ih međusobno točno poveže. Preporuča se da ponuđenih odgovora za povezivanje bude više. Pitanja bez odabira odgovora Rarrange the underlined letters to make words in the extract below. Member (1) eattss shall take all appropriate (2) russeame whether general or particular,to ensure fulfilment of the (3) tooglisnabi arising out of this Treaty or resulting from an (4) tcaino taken by the institutions of the (5) timmouncy. They shall facilitate achievement of the Community s tasks. from Article 5,the EC Treaty Answers:1 States 2 measures 3 obligations 4 action 5 Community Rewrite the sentence so that it means the same. Use the word in bold. Even further confusion was caused by the witness s latest statement. led Answer: The witness s latest statement led to even further confusion. Rarrange the words to make coherent sentence inside the first and last words given. arrested taxed if will get you car be almost and certainly don t your You insured. Answer: You will almost certainly be arrested if you don t get your car taxed and insured. Complete each space in the text with a word formed from the word in capitals. The Rights of the Third Parties Act 1999 This Act (1) reforms contract law by FUNDAMENTAL allowing (2) parties to confer CONTRACT (3) rights on third parties. ENFORCE For (4),the Act presents a new way SOURCE of allocating risk in complex deals,.. Answers: 1 FUNDAMENTALLY 2 CONTRACTING/CONTRACTUAL 3 ENFORCEA- BLE 4 OUTSOURCERS Ova vrsta pitanja u kojima studenti moraju preoblikovati ili mijenjati više riječi ili odrediti redoslijed riječi u rečenici zahtijevaju poznavanje vrsta riječi te kako ih koristiti u određenim gramatičkim konstrukcijama.

130 130 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi Teže ih je sastaviti s obzirom na činjenicu da ciljano želimo provjeriti određene dijelove gramatike i vokabulara struke. Mana im je i teža automatska obrada jer se moraju predvidjeti svi oblici točnog odgovora. Budući da ovdje nema ponuđenih odgovora student mora znati točan odgovor i stoga su to pitanja koja studenti u pravilu slabije rješavaju. Pri konačnom odabiru vrste pitanja moramo biti sigurni da od studenata ne tražimo da rješavaju zadatke koji su potpuno drugačiji od onih koje su rješavali na vježbama. Ne manje važna je i činjenica da rješavanje testa značajno utječe na motivaciju studenata. Stoga pripremajući svoje testove moramo uzeti u obzir potrebe svih studenata, a ne samo onih koji postižu najbolje rezultate. To ne znači da test treba biti lagan, već ukazuje na to da kada sastavljamo test ne želimo da ga studenti ne polože i u konačnici budu demotivirani tim iskustvom. Nakon što smo sastavili pitanja formirali smo bazu pitanja svrstanu po vrstama pismenih pitanja Metode procjene znanja putem testa Procjena znanja putem testa može biti: relativna ili apsolutna. Kod relativne procjene znanja unaprijed se odredi postotak studenata koji će proći na testu. Nakon testa odredi se prosjek postignutih bodova i standardna pogreška mjerenja. Zatim se sastavi lista uspješnosti studenata prema broju postignutih bodova i prema unaprijed određenom postotku prolaznosti odredi prag prolaznosti i odreže dogovorena razina. Preporuka je izbjegavati ovakav model procjene jer je on samo donekle primjenjiv uz pretpostavku da su se svi studenti ozbiljno pripremali za test što u stvarnosti nije slučaj. Apsolutna procjena znanja uspoređuje znanje svakog studenta s unaprijed dogovorenim standardnim znanjem. Unaprijed dogovoreno standardno znanje može se odrediti metodom subjektivnog ili objektivnog apsolutnog standarda. Subjektivni apsolutni standard je ustaljena standardna težina testa koju određuje nastavnik na bazi svog iskustva. Nastavnik iz baze sastavljenih pitanja po svom osjećaju i iskustvu bira pitanja za standardno težak test. Uobičajeno je da na tako ujednačenim testovima prolaze studenti koji riješe 60% pitanja. Nedostatak ovog pristupa je što nastavnik subjektivno procjenjuje težinu testa. Objektivni apsolutni standard dobiva se kada se težina cijelog testa procjenjuje na temelju ocjenjivanja težine svakog pojedinačnog pitanja. Skala ocjenjivanja tada se prilagodi izračunatoj težini. Prag prolaznosti je nizak za teške testove, a visok za lagane. 3.6 Kako smo vrednovali odgovore studenata Pri sastavljanju testa pridržavali smo se principa subjektivnog apsolutnog standarda. Prag za prolaznost je bio 60%. Odgovore studenata na pitanja s višestrukim izborom vrednovali smo tradicionalnim načinom vrednovanja to jest bodovanjem.to je način vrednovanja koji se provodi prema pravilu jedan bod za jedan točan odgovor. Njegov je nedostatak u tome što se i za nasumično odgovaranje na pitanja može dobiti određen broj točnih odgovora. Pitanja bez odabira odgovora vrednovali smo ovisno o složenosti zadatka većim brojem bodova.

131 Prof. Vesna Vulić / Manuel Delvechio, bacc.oec. / Dr.sc. Predrag Zima - Odabrana pitanja primjene informatičke tehnolologije u visokoškolskoj nastavi Analiza prije pisanja testa Nakon što smo sastavili test preporučljivo bi ga bilo dati na uvid kolegama stručnjacima (koji će primijetiti ukoliko ima propusta koje sami nismo uočili). Također bismo, ukoliko je to moguće trebali dati pokusni oblik testa na rješavanje studentima koji su otprilike na istoj razini znanja kao i studenti za koje je test sastavljen. Kada se radi o testu provjere gramatike to ne predstavlja problem što nije slučaj s testom kojim se provjerava vokabular struke. Studenti koji riješe test dati će nam povratnu informaciju o tome ima li nejasnih zadataka i uzrokuje li što nepotrebne probleme koje sami nismo mogli predvidjeti Analiza nakon provedenog testa Kada je student završio s rješavanjem testa aktiviranjem gumba predaj i završi pokrenuo je akciju ocjenjivanja testa. Nakon nekoliko sekundi na ekranu mu se pojavljuju sumarni podaci kao što su datum i vrijeme pristupa rješavanju testa,koliko ga je dugo rješavao i ostvareni broj bodova. Nakon toga ponovo može vidjeti pitanja sa ponuđenim odgovorima. Točkica označava što je student odgovorio,a točan odgovor je podcrtan zelenom bojom.tako student vidi koje zadatke je točno riješio i na koja pitanja je netočno odgovorio. Slika 2. Sumarni podaci nakon ocjenjivanja predanog testa Sumarni podaci se nakon završetka pregleda rezultata pojavljuju kod predavača na njegovom portalu. Nakon uvida u rezultate može se pregledati svaki pojedinačni ispit i rješenja za njega. Ukoliko su se dogodile pogreške može ih se ručno ispraviti u sustavu. Statistička analiza nakon provedenog testa omogućava korekciju konačnih rezultata testa ukoliko su se pojavila pitanja koja treba izbaciti ili ukoliko treba ispraviti točan odgovor a isto tako omogućuje ispravak pitanja u bazi. Iz osnovne deskriptivne statistike dobili smo podatke o ukupnom broju studenata koji su pristupili testu (budući da su test pisali u grupama od po petnaest studenata), prosječan broj bodova koji su postigli na testu, maksimalan i minimalan broj bodova, standardnu devijaciju, koeficijent varijacije i medijan.