EKOLOŠKI ASPEKTI RADA POSTROJENJA U TEHNOLOŠKOM SISTEMU PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE U VJETROELEKTRANAMA

Transcription

1 EKOLOŠKI ASPEKTI RADA POSTROJENJA U TEHNOLOŠKOM SISTEMU PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE U VJETROELEKTRANAMA Zdravko N. Milovanović *, Momir Samardžić ***, Svetlana Dumonjić-Milovanović **, Darko Knežević *, Aleksandar Milašinović * i Vinko Babić * Univerzitet u Banjoj Luci, Mašinski fakultet, S. Stepanovića 71, Banja Luka * Partner inženjering doo, Kralja Nikole 25, Banja Luka ** MH Elektroprivreda Republike Srpske, ZP RiTE Ugljevik *** Apstract: Kod svakog oblika proizvodnje električne energije neminovno dolazi do uticaja na okolinu, pri čemu je u slučaju korišćenja energije vjetra taj uticaj u poređenju sa konvencionalnim tehnologijama relativno zanemarljiv. Pri radu vjetroturbine ne javljaju se emisije štetnih gasova, ne stvara se čvrsti otpadni materijal, a ni radioaktivni otpad. Kod proizvodnje električne energije iz vjetroturbina ne dolazi do nikakvih štetnih posljedica za stanovništvo, i to ne samo na lokaciji gdje se vjetropark nalazi, već ni bilo gdje drugdje u svijetu u smislu emitovanja prekograničnog zagađenja. Pored toga, korišćenje energije vjetra potpuno se uklapa u koncept održivog razvoja i nema nikakvih posledica za život budućih generacija. Negativni efekti izgradnje vjetroparka valoriziraju se procjenom mogućih uticaja i posljedica projekta na komponente životne sredine, temeljne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti i razvojne mogućnosti, i mogu se svrstati u dvije kategorije. Prvu kategoriju predstavljaju uticaji koji su posljedica izgradnje i imaju privremeni karakter. Posljedice nastaju radi upotrebe teške mehanizacije, građevinske tehnologije i organizacije gradilišta. Negativni uticaji, takođe, su rezultat iskopa i odlaganja materijala, transporta i ugradnje manjih ili većih količina građevinskog materijala. Drugu kategoriju sačinjavaju uticaji koji proizilaze iz uspostavljanja polja vjetrogeneratora i njihovog funkcionisanja. Ti uticaji imaju stalan (trajan) karakter i kao takvi predstavljaju uticaje od posebnog interesa. I pored toga što je uticaj energije vjetra na okolinu daleko manji od uticaja konvencionalnih energetskih izvora, on ipak postoji. Zbog toga je, u skladu sa važećom zakonskom legislativom u Republici Srpskoj odnosno BiH u cjelini, već u okviru Prethodne procjene uticaja na životnu sredinu neophodno analizirati uticaj na kvalitet zemljišta i pojavu efekta erozije tla, uticaj na kvalitet vode, uticaj na kvalitet vazduha i mikroklimu, uticaj na kvalitet pejzažnih karakteristika područja, uticaj na ukupni nivo buke, uticaj na intenzitet vibracija i zračenja, uticaj na kvalitet flore i faune, zatim uticaj na prirodna dobra posebnih vrijednosti, kulturna i materijalna dobra, kao i uticaj na moguće zasjenjivanje i treperenje. Ključne reči: vjetroeleketrane, životna sredina, održivi razvoj, uticaji, mjere, monitoring ECOLOGICAL ASPECTS OF THE FACILITY OPERATION IN TECHNOLOGICAL SYSTEM OF THE ELECTRICITY PRODUCTION IN WIND POWER PLANTS Zdravko N. Milovanović *, Momir Samardžić ***, Svetlana Dumonjić-Milovanović **, Darko Knežević *, Aleksandar Milašinović * and Vinko Babić * University of Banja Luka, Faculty of Mechanical Engineering, S. Stepanovica 71, Banja Luka * Partner Engineering Ltd., Kralja Nikole 25, Banja Luka ** Power Utility of the Republic of Srpska, TPP Ugljevik *** Abstract: Within every form of electricity production unavoidable appears some sort of its influence on the environment, where that influence in case of the wind power usage is relatively

2 negligible in comparison with conventional technologies. During the wind turbines operation there are no harmful emissions, no solid waste material nor radioactive waste. In case of electricity production using wind turbines there are no harmful consequences for human population not only on the specific site where the wind farm is located, but also on any other location regarding the exaggerated pollution. Besides the stated, the wind energy usage completely fits into the concept of sustainable development and has no consequences to a life of future generations. Negative effects of a wind farm construction are valorized through the estimation of possible influences and consequences of the project on components of the environment, fundamental natural and culturalhistoric values and development opportunities, and can be classified into two categories. The first category represents influences which are results of the process of construction and those are of a temporary character. Those consequences are results of heavy machinery usage, construction technologies and organization of the construction site. Negative impacts are also results of excavation and disposal of material, transport and construction material. The second category represents influences which are results of establishing wind turbines field and their functioning. Those influences are of a permanent character which makes them be of a special interest. Nevertheless the wind energy impact on the environment is much lower than of the conventional sources of energy, it still exists. For that reason according to the law legislative in force in Republika Srpska, and respectively so in Bosnia and Herzegovina in whole, already inside the previous estimation of influences on the environment it is necessary to analyze the impact on quality of the soil and effect of erosion, impact on quality of the water, quality of the air and micro climate, impact on the landscape of the site, on overall noise level, vibrations intensity, flora and fauna, natural goods and goods of a special values, cultural and material goods so as the possible impact on shading and shimmering. Key words: wind power plant, environment, sustainable development, impacts, measures, monitoring 1. UVOD Kod svakog oblika proizvodnje električne energije neminovno dolazi do uticaja na okolinu, pri čemu u slučaju korišćenja energije vjetra taj uticaj u poređenju sa konvencionalnim tehnologijama je relativno zanemarljiv. Pri radu vjetroturbine ne javljaju se emisije štetnih gasova kao kod klasičnih termoelektrana i industrijskih energana, a ne stvara se čvrsti i radioaktivni otpadni materijal. Pored toga, korišćenje energije vjetra potpuno se uklapa u koncept održivog razvoja. Degradacija kvaliteta osnovnih prirodnih elemenata može nastati kao posljedica prirodnih ili antropogenih procesa. Negativni efekti izgradnje vjetroparka valoriziraju se procjenom mogućih uticaja i posljedica projekta na komponente životne sredine, temeljne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti i razvojne mogućnosti. Ovi uticaji se mogu svrstati u dvije kategorije. Prvu kategoriju predstavljaju uticaji koji su posljedica izgradnje i imaju privremeni karakter. Posljedice nastaju radi upotrebe teške mehanizacije, građevinske tehnologije i same organizacije gradilišta. Takođe, negativni uticaji su rezultat iskopa i odlaganja materijala, transporta i ugradnje manjih ili većih količina građevinskog materijala. Drugu kategoriju sačinjavaju uticaji koji proizilaze iz uspostavljanja polja vjetrogeneratora i njihovog redovnog funkcionisanja (eksploatacije), koji imaju stalan (trajan) karakter i kao takvi predstavljaju uticaje od posebnog interesa. Ekološki aspekti rada sistema vjetrogeneratora u okviru ovog rada biće razmatrani na primjeru budućeg vjetroparka Trusina, instalisane snage 17x3=51 MW. Lokacija predloženog vjetroparka se nalazi na planinskom grebenu Trusina, na nadmorskoj visini između 934 i 1180 m. Budući vjetropark je udaljen oko 15 kilometara južno od Nevesinja i 2,5 kilometara sjeverno od Berkovića, slika 1. Predmetno područje prirodnog masiva Trusina sa svim svojim prirodnim elementima blago je izloženo uticaju antropogene degradacije.

3 2. PROCJENA UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU Korišćenje prirodnih resursa se organizuje i obavlja na način koji ima za rezultat najniži mogući stepen opterećenja i korišćenja životne sredine, uz sprečavanje zagađenja životne sredine i nastanka štetnih posljedica po životnu sredinu. Pri korišćenju prirodnih resursa neophodno je poštovati načelo predostrožnosti, koje podrazumijeva pažljivo upravljanje i ekonomično korišćenje komponente životne sredine. Osim toga, samo proizvodnja otpada mora se svesti na najmanju moguću mjeru, uz primjenu reciklaže nastalog otpada, odnosno ponovnog korišćenja prirodnih i vještačkih materijala. U cilju prevencije, prilikom korišćenja prirodnih resursa životne sredine primjenjuju se najbolje raspoložive tehnologije (BAT tehnologije). Korisnik koji izaziva opasnost po životnu sredinu ili uzrokuje štetu po životnu sredinu, dužan je odmah obustaviti radnju koja predstavlja opasnost ili uzrokuje štetu. Ukoliko je šteta nastala kao rezultat djelatnosti korisnika životne sredine, onda je korisnik dužan da otkloni i popravi štetu koja je nastala u životnoj sredini. Svaku djelatnost koja bi mogla imati štetne posljedice po životnu sredinu potrebno je zamijeniti drugom djelatnošću koja predstavlja znatno manji rizik od opasnosti, čak i u slučaju da su troškovi takve djelatnosti veći od vrijednosti koje treba zaštititi. Zagađivanje životne sredine treba ograničiti na izvoru, na način propisan zakonskom legislativom koja važi u Republici Srpskoj ili BiH u cjelini. Visok nivo zaštite životne sredine i poboljšanje kvaliteta životne sredine su zahtjevi koji moraju biti sastavni dio svih politika za unapređenje životne sredine, a koji se osiguravaju u skladu sa načelom održivog razvoja. Svrha načela integracije je da se spriječi ili svede na najmanju moguću mjeru rizik od štete po životnu sredinu u cjelini. Ovaj pristup podrazumijeva životnu sredinu kao integralnu cjelinu na taj način što uzima u obzir učinak supstanci ili djelatnosti na sve komponente životne sredine (vazduh, vodu, zemljište), i žive organizme (uključujući ljude) u okviru tih komponenti, baštinu kulturnih i estetskih vrijednosti. Važni aspekti integralnog pristupa, pored uzimanja u obzir cijelog životnog ciklusa materija i proizvoda, obuhvataju i predviđanje posljedica u svim komponentama životne sredine kao rezultata djelovanja materija i djelatnosti (postojećih i novih), uzimajući u obzir i sve komponente životne sredine, te načine izlaganja i djelovanja kroz životnu sredinu. Pri tome, neophodno je svođenje proizvodnje, količine i štetnosti otpada na najmanju moguću mjeru, uz primjenjivanje opštih metoda (kao što je procjena rizika, za procjenjivanje i poređenje problema u životnoj sredini) i primjenu svih mogućih mjera u odnosu na posljedice (poput kvalitativnih ciljeva zaštite životne sredine) i mjera koje su usmjerene na izvore, kada su u pitanju emisije. Cilj održivog razvoja može se postići samo kroz usaglašeno zajedničko djelovanje relevantnih učesnika, koji su dužni da kroz zajednički rad sa republičkim organima, organima uprave jedinica lokalne samouprave, fizičkim i pravnim licima i drugim institucijama, ostvaruju saradnju u cilju zaštite životne sredine na osnovu podjele odgovornosti. Pravo na saradnju i obaveza saradnje odnosi se na sve faze postizanja određenih ciljeva zaštite životne sredine. Sprovođenje interesa vezanih za životnu sredinu podstiče se međuentitetskom saradnjom, bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim sporazumima o zaštiti životne sredine i drugim sporazumima o saradnji, kao i pružanjem informacija i podrške u vezi sa zaštitom životne sredine, a posebno u odnosima sa susjednim zemljama. Svaki građanin i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se odnose na životnu sredinu, a kojim raspolažu organi uprave, uključujući i informacije o opasnim materijama i djelatnostima u njihovim zajednicama, kao i mogućnost učešća u procesu donošenja odluka. Organi koji donose propise i nadležni organi koji se bave pitanjima zaštite životne sredine su dužni podsticati razvoj svijesti javnosti, kao i podsticati učešće javnosti u postupku donošenja propisa i odlučivanju, omogućavajući dostupnost informacija široj javnosti. Takođe, potrebno je obezbjediti učešće javnosti u upravnom postupku za dobijanje ekološke dozvole. Zagađivač plaća troškove kontrole i prevencije od zagađenja, bez obzira da li su troškovi rezultat nametanja obaveze zbog emisija zagađenja, ili odgovarajući ekonomski mehanizmi, ili obaveza proizišla iz propisa o smanjivanju zagađenosti životne sredine. Korisnik životne sredine je odgovoran za sve djelatnosti koje imaju uticaja na životnu sredinu.

4 I pored toga što je uticaj energije vjetra na okolinu daleko manji od uticaja konvencionalnih energetskih izvora, neophodno analizirati sljedeće uticaje, [4]: uticaj na kvalitet zemljišta i pojavu efekta erozije tla, uticaj na kvalitet vode, uticaj na kvalitet vazduha i mikroklimu, uticaj na kvalitet pejzažnih karakteristika područja, uticaj na ukupni nivo buke, uticaj na intenzitet vibracija i zračenja, uticaj na kvalitet flore i faune, uticaj na prirodna dobra posebnih vrijednosti, kulturna i materijalna dobra, kao i uticaj na zasjenjivanje i treperenje. Pri tome, neophodno je posmatrati odvojeno periode životnog ciklusa vjetroparka, posebno periode izgradnje, eksploatacije i pojave akcidentnih situacija u radu ovih energetskih objekata. Slika 1. 3D prikaz izabrane šire mikrolokacije sa mapom obuhvata resursa, [4] 2.1. Uticaj na kvalitet zemljišta i pojavu efekta erozije tla Uticaj na zemljište je posebno intenzivan u toku izvođenja zemljanih radova povezanih sa izgradnje pristupnih puteva i pripremom osnova temelja buduće vjetroelektrane. Tokom izvođenja ovih radova može se pojaviti potreba za miniranjem terena, a i stvaranjem privremenih deponija otpada. Takođe, zbog izvođenja ovih i sličnih aktivnosti postoji i eventualna mogućnost pojave erozije tla, pa je neophodno da se prilikom izgradnje pristupnih puteva potrebnih za transport materijala i opreme vodi računa i o ovom efektu, a radi preduzmanja neophodnih mjera radi sprečavanja njene pojave. Ovo posebno važi za period krčenja novih ili proširivanja postojećih pristupnih puteva, kada je povećano prisustvo teških građevinskih mašina na terenu, te druge mehanizacije i opreme. Imajući u vidu konfiguraciju terena na lokaciji Trusina, može se reći da je ona veoma jednolična i da se, po pravilu, radi o horizontalnim zaravnima s izraženom blagom brdovitošću terena. Na lokaciji Trusina nema strmina koje bi bile veće od 10%, što znači da je mogućnost erozije tla tokom izgradnje i podizanja vjetroelektrana svedena na minimum. Do uticaja na kvalitet zemljišta može doći i tokom postavljanja i podizanja vjetroelektrana, i to usljed neadekvatnog smeštaja goriva i maziva. Ukoliko se postavljanje i podizanje vjetroelektrana organizuje u skladu sa važećim propisima o pakovanju i smještaju goriva i maziva, kao i kada se sve aktivnosti vrše sa posebnom pažnjom, uticaj u smislu narušavanja kvaliteta zemljišta bi bio zanemarljiv. Sam proces dopreme i podizanja vjetroelektrana treba organizovati na način koji omogućava da se po okončanju aktivnosti na izgradnji zemljište može koristiti i dalje za namjene za koje se korišteno i prije podizanja vjetroparka. Predviđeno je se svaka pojedinačna vjetroelektrana postavi na prostoru veličine 50 x 50 m, pri čemu je tehnički izvodljivo da to bude i manji prostor (minimalno 30 x 30 m). Sav ostali prostor između postavljenih vetroturbina, moći će se i ubuduće koristiti za iste namjene za koje je korišćen do sada (u slučaju vetroparka Trusine na području Nevesinja i na nadmorskoj visini od 1000 m za potrebe stočarstva).

5 2.2. Uticaj na kvalitet vode Kako na posmatranom dijelu lokacije Trusina nema riječnih tokova, manjih ili većih potoka, bara ili jezera, nije moguće ni ostvariti uticaj na vodu i vodna područja, kao ni na vodne tokove u okruženju. Nepovoljni uticaj na kvalitet vode tokom izgradnje vjetroparka može se javiti samo zbog neadekvatnog prikupljanja i odlaganja otpada na lokaciji, zatim zbog skladištenja naftnih derivata za potrebe mehanizacije na lokaciji izgradnje bez preduzimanja mjera zaštite životne sredine pri skladištenju, kao i nekontrolisanog izlijevanja mašinskih ulja ili goriva u tlo, a zatim u podzemne vode. Mogućnost zagađivanja tla, a potom i voda, usljed atmosferskih padavina, ocjenjuje se kao veoma mala Uticaj na kvalitet vazduha i mikroklimu Uticaj na kvalitet vazduha i mikroklimu će biti prisutan u periodu dopremanja materijala i opreme za izgradnju i u toku rada mehanizacije na postavljanju vjetroelektrana. U periodu izgradnje će biti izražen relativno veliki intenzitet transportnih aktivnosti, od kojih će najčešće biti zastupljen transport kamionima veće nosivosti, što će, uz rad teške mehanizacije, povećati emisiju izduvnih gasova i podizanje prašine na mikrolokaciji, uz zagađenje vazduha i smanjenje njegovog kvaliteta. S obzirom da je ova pojava privremenog i lokalnog karaktera (kartakteriše period izgradnje), procjena je da ovaj uticaj na vazduh i mikroklimu neće imati nikakvih trajnih posljedica na kvalitet vazduha ni na užem ni širem području budućeg vjetroparka. U periodu eksploatacije vjetroparka neće biti značajnijeg uticaja na kvalitet vazduha Uticaj na kvalitet pejzažnih karakteristika područja Vizuelna degradacija prostora vjetroelektranama velikih dimenzija visine i prečnika kruga rotora do 100 m posljedica je njihove grandioznosti, uspravnog položaja i rotirajućih lopatica. Kako je vjetropark sa sedamnaest vjetroelektrana uočljiv i sa velike udaljenosti, njegov uticaj na posmatrača imaće individualan karakter. Kreće se od pozitivnog, kada kod posmatrača izazove lagodan odnos i interes, pa do negativnog, koji kod posmatrača izaziva utisak vizuelne degradacije prostora. Imajući u vidu sve karakteristike vjetroparka na datom prostoru, a posebno to da pored predviđenog vjetroparka prolazi makadamski put koji povezuje Nevesinje i Berkoviće, kao i da u ovom području nema ekstenzivnijeg turizma niti ugostiteljstva, može se zaključiti da će realizacija vjetroparka Trusina proizvesti mnogo češće pozitivan nego negativan utisak, i to pretežno na lokalno stanovništvo, a minimalno na putnike namjernike. Predviđena gradnja 17 vjetroelektrana može predstavljati za turiste zanimljiv prizor, što području Berkovića i Nevesinja može dati inicijalnu šansu za razvoj turizma Uticaj na ukupni nivo buke Rad vjetroturbine stvara mehaničku buku niske frekvencije od 20 do 100 Hz, pri čemu unutrašnju buku stvaraju zupčanici i ostali rotirajući delovi, kao i zujanje elektro uređaja, kao i spoljašnje lopatice rotora, koje svojim obrtanjem presjecaju struju okolnog vazduha. Intenzitet buke je u direktnoj vezi sa brzinom i jačinom vjetra, odnosno brzinom okretanja lopatica rotora. Uobičajena buka vjetroelektrane na udaljenosti od 350 m ne prelazi 45 db, što utiče na izbor mikrolokacije za njeno postavljenje (udaljenost ne manja od 600 do 800 m od najbliže kuće ili drugog stambenog objekta), slika 2. Pravilnim izborom mikrolokacije, intenzitet i visina buke zbog rada vjetroelektrana ne predstavljaju potencijalan negativan uticaj na životnu sredinu. Razvoj tehnologije i povećanje energetske efikasnosti vjetroelektrana i njihove ukupne ekonomske isplativosti omogućili su značajnija unapređenja, pa i smanjenje buke koja se stvara radom vjetroelektrane Uticaj na intenzitet vibracija i zračenja Izvođenje radova na izgradnji vjetroparka može zahtjevati i miniranje terena, što dalje uslovljava pojavu podrhtavanja tla i dodatne vibracije. Izgradnjom vjetroparka Trusina doći će do povećanja nivoa elektromagnetnih zračenja u odnosu na sadašnji nivo tih zračenja, što može uzrokovati

6 smetnje kod prijema radio i mikrotalasa, koji se koriste za prenos radio i televizijskih signala. Takođe, zbog refleksije elektromagnetskih signala na lopaticama rotora može doći do neželjene pojave interferencije. Kako u blizini vjetroparka Trusina nisu postavljeni uređaji ove vrste, rad ovog vjetroparka neće dovesti do umanjenja prijema radio i mikrotalasa, korišćenih za prenos bilo radio i televizijskih ili komunikacionih i navigacijskih signala. Slika 2. Rezultati ispitivanja nivoa buke vjetroelektrane, [2] 2.7. Uticaj na kvalitet flore i faune Uticaj vjetroparka Trusina na biljni i životinjski svet veći je u fazi izgradnje vjetroparka nego u periodu rada, odnosno eksploatacije vjetroparka. Dominantan uticaj na etapi izgradnje ispoljava se na ugrožavanje staništa sitnih životinja koje žive u zemlji ili odmah ispod površine tla. Izgradnjom potrebnih pristupnih puteva i izgradnjom nosivih temelja za vjetroelektrane dolazi do smanjenja njihovog životnog prostora. Takođe, zbog posljedica rada teške mehanizacije, eventualnog miniranja terena, nastale buke i podizanja prašine, životinje napuštaju područje gradilišta. Po završetku radova neke od njih se vraćaju na staru lokaciju, a neke pronalaze svoja nova staništa. Uticaj izgradnje vjetroparka na biljni svet je sličan uticaju koji ima bilo kakvo drugo gradilište i mnogo je manji od uticaja na biljni svijet koji ima izgradnja puteva, pruga, aerodroma i slično. Poseban segment pri radu vjetroelektrana predstavlja njihov direktni i indirektni uticaj na lokalne i ptice selice, pri čemu se direktni uticaj ispoljava u vidu eventualnog rizika od sudara ptica sa vjetroelektranom, kao i uticaja na proces razmnožavanja ptica, dok se indirektni uticaj odnosi na zvučno i vizuelno ometanje ustaljenog životnog procesa ptica, što opet može da ima za posljedicu promjenu njihovog staništa. Kako ptice selice lete najčešće na visinama višim od visina vjetroturbina, vjetropark neće bitnije uticati na migracione tokove ptica. Iz tih razloga su vršena odgovarajuća mjerenja i snimanja u periodima izražene emigracije i u ostalim periodima, [3]. Dobijeni rezultati pokazali su da postoji uticaj vjetroelektra na populaciju ptica i slijepih miševa, promjene karakteristike flore i faune (biotički faktori), uticaj na diverzitet vegetacije i diverzitet ornitofaune, promjene i redukcije staništa ptica, kao i uticaj na lovište ptica grabljivica Uticaj vjetroelektrana na populaciju ptica i slijepih miševa Procjene ukupnog uticaja vjetroelektrana na ptice, slijepe miševe, ostale divlje životinje i na prirodna staništa variraju u priličnoj mjeri zavisno od specifičnosti same lokacije. U tom smislu, specifičnosti lokacije Trusina, bile su predmet istraživanja koja su dala rezultate proizašle iz principijelnih postavki, zasnovanih na u svijetu primjenjivanim pristupima (FWS 2010), [3]: - svaka vjetroelektrana predstavlja izvjestan rizik i prijetnju pticama, kako na pojedinačnom tako i populacionom nivou; - lokacije nose različiti nivo rizika za ptice, pri čemu nije moguće pronaći potpuno bezbijednu lokaciju vjetroelektrane za ptice (evaluacije mogu da izvode samo kvalifikovani ornitolozi, bez interesa u izboru lokacija); - stepen uticaja vjetroelektrana na ptice razlikuje u zavisnosti od vrste ptica, sezone i lokacije, a ti uticaji mogu da budu privremeni ili stalni (smatra se da su među najugroženijim pticama vrste

7 grabljivica iz porodice Accipitriformes, pa potencijalni uticaji na ptice selice i na kretanja lokalnih ptica između područja gniježđenja, hranjenja i noćenja, zahtjevaju vrlo pažljivo razmatranje); - potencijalni uticaji koje vjetroelektrane imaju na ptice identifikovani su kao: uznemirenje tokom faza izgradnje i rada, koje dovodi do privremenog ili stalnog izmiještanja ptica sa mjesta objekta i njegove okoline, smrtnost zbog sudara, prepreke kretanju (studije su pokazale da reakcija ptica može da bude različita i da je u vezi sa vrstom ptica i/ili sezonom), kao i direktan gubitak ili degradacija staništa. Glavni rizici dolaze od sudara ptica sa vjetroturbinama (ptice selice i krupne ptice koje jedre, npr. ptice grabljivice) i od uticaja na staništa ptica i na njihovo ponašanje. U slučaju sudara, ptice mogu da nalete na lopatice ili na stubove vetrogeneratora, da budu usisane turbinama ili da budu turbulencijama srušene na zemlju. Postoji nekoliko razloga za sudaranje ptica sa vjetroturbinama u uslovima dobre vidljivosti, a osnovni je to što nisu u stanju da primijete obrtanje lopatica. Pored nejasnog vida zbog brzine okretanja lopatica za gubitke među pticama odgovorne su i prateće strukture, kao što su vazdušni električni vodovi (prenosni i distributivni), sajle za ankerovanje, rasveta i neizolovana električna oprema. Većina sudara ptica sa vjetrogeneratorima odnosi se na pojedinačne ptice i ima vrlo malo zabilježenih slučajeva višestrukih ptičijih gubitaka, čak i po lošim vremenskim uslovima. Malobrojni slučajevi stradanja više ptica u kratkom vremenskom intervalu, događali su se samo pod uslovima olujnih ili maglovitih noći i, bar u jednom slučaju, mogu se povezati sa jakom rasvjetom vjetroelektrana, [6]. Kada se razmatra potencijalni uticaj, treba imati u vidu prosječni efekat po turbini, kumulativni efekat ukupnog broja turbina i dodatnih uređaja (vazdušnih električnih vodova, meteoroloških stubova) elektrane, pa čak i kumulativni efekat drugih vjetroelektrana postavljenih u okviru područja koje zauzima ista populacija ptica, naročito u slučajevima rijetkih vrsta. Što je veća površina koju zauzima vjetroelektrana (pri istoj gustini turbina), to je veći potencijalni uticaj i na druge negativne efekte, osim direktne smrtnosti. Velika postrojenja izazivaju veće gubitke staništa ili njihovu degradaciju, tako da ptice izbjegavaju ta staništa za gniježđenje i hranjenje. Utvrđeno je da je neposredni gubitak staništa nastao izgradnjom vjetroelektrana relativno mali i da rijetko može da ima uticaja na populacije ptica. Ipak, u slučajevima kada su ugrožena naročito rijetka ili važna staništa, ti gubici mogu biti znatniji. Poremećaji prirodne hidrologije staništa takođe mogu da imaju bitan uticaj. Smatra se da vjetroelektrane utiču na korišćenje travnih staništa ptica, prvenstveno u vreme gniježđenja. Utvrđeno je da, u nekim slučajevima, sa približavanjem vjetroelektranama opada broj gnijezdećih parova takvih ptica po jedinici površina. Na korišćenje šumskih staništa u blizini vjetroelektrana nije utvrđen nikakav uticaj Karakteristike flore i faune (biotički faktori) Saglasno nacionalnoj legislativi, područje na kojem će se graditi vjetropark ne pripada ni jednoj kategoriji zaštićenog prirodnog i kulturnog dobara u Republici Srpskoj i BiH u cjelini. Pored toga, saglasno međunarodnim ugovorima i programima zaštite, ovo područje ne pripada kategorijama međunarodno zaštićenih prirodnih dobara kao što su Ramsarko područje, IBA (Important Bird Area) područje, IPA (Important Plant Area), ASCI (Areas of Special Conservation Interest) područje. Inicijalne analize ukazuju da se ovo područje odlikuje visokim biodiverzitetom, što se ogleda u velikoj heterogenosti vegetacije, flore i faune. Detaljnom analizom lokacije, izvršena je valorizacija ekosistema i vrsta koje se u njima nalaze, kako bi se ukazalo na značaj i vrijednosti prirodnih dobara. Integralni dio urađene studije je i detaljna analiza uticaja izgradnje vjetrogeneratora na vegetaciju, floru i avifaunu. Izvršena je valorizacija prirodnih dobara na lokalitetu predviđenom za izgradnju vjetroparka, [4]. Vegetacijski diverztet utvrđen je fitocenološkim analizama (Karadžić i Marinković, 2009). Tipologija ekosistema izvršena je na osnovu integralnog klasifikacionog sistema (Lakušić, 2003), usklađenog sa različitim međunarodno priznatim klasifikacijama staništa (EUNIS, Palearctis, CORINE, RAMSAR, IUCN Red List i dr.), kao i na osnovu postojećih prodromusa vegetacije (Horvat et al., 1974, Kojić, et al. 1998,

8 Wendelberger, 2010). Analize florističkog diverziteta bile su usmerene na biogeografski značajne vrste, kao i na vrste koje saglasno IUCN kategorizaciji pripadaju grupi rijetkih i ugroženih taksona Diverzitet vegetacije Na širem području lokaliteta "Trusine" zabilježen je visok diverzitet kako vegetacije, tako i flore, [4]. U nižem području dominiraju termofilne submediteranske šume i šikare medunca (Sveza Ostryo-Carpinion orientalis Ht. (1954) 1959), koje pripadaju redu Quercetalia pubescentis (Klika 1933) i klasi Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger Najznačajnije vrste su u ovim zajednicama su Quercus cerris, Quercus pubescens, Ostrya carpinifolia, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus, Sorbus torminalis, Acer monspessulanum, Cotinus coggygria, Prunus spinosa, Coronilla emeroides. Pored toga, zabilježeno je i prisustvo vrste endemske vrste Petteria ramentacea. Na većim nadmorskim visinama ove zajednice smjenjuju mezofilnije hrastove zajednice (Sveza Quercion pubescenti-petreae Br.-Bl. 1932), koje pripadaju redu Quercetalia pubescentis Klika 1933 i klasi Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger 1937 u kojima dominiraju Quercus cerri i Quercus petraea. U ovim, relativno dobro očuvanim, fragmentima mezofilnih hrastovih šuma zabilježeno je prisustvo Potentilla micrantha, Serratula tinctoria, Ranunculus polyanthemos, Pteridium aquilinum Helleborus multifidus, Erythronium dens canis, Crocus neapolitanum i tako dalje. Zasađene silvikulture crnog bora nalaze se fragnmentarno raspoređene, unutar pojasa mezofilnih hrastova. Pored dominantne vrste Pinus nigra, u ovim antropogeno formiranim fragmentima dominiraju Acer obtusatum, Polygala chamaebuxus, Buphtalmum salicifolium, Carex humilis, Lathyrus venetus, Primula elatior, Erythronium dens canis, i tako dalje. Pored šumskih zajednica, na ovom području se nalaze i primarne (prirodne) ili sekundarne (antropogeno uslovljene) zajednice zeljaste vegetacije. U zavisnosti od orografskih i mikroklimatskih uslova, u ovim zajednicama sa mozaično smjenjuju fragmenti vrsta koje su karakteristične za zajednice planinskih rudina (red Seslerietalia Juncifoliae Ht. 1930) koje pripadaju klasi Festuco-Seslerietea Barbero et Bonin 1969), zajednice submediteranskih i oromediteranskih suvih livada (red Scorzoneretalia villosae Hić.1975) koje pripadaju klasi Festuco-Brometea Br.-Bl. et R. Tx U ovim zajednicama dominiraju Sesleria juncifolia, Danthonia alpina, Festuca bosniaca, Carex caryophyllea, Bromus erectus, Dactylis glomerata, Carlina acaulis, Polygala comosa, Sanguisorba minor, Globularia cordifolia, Crocus neapolitanus, Plantago holosteum, Muscari botryoides, Leontodon crispus, Centarea triumfetti, Festuca pungens i tako dalje. U ovom području je zabilježen i veći broj hazmofitskih zajednica koje pripadaju klasi Asplenietea trichomanis Br.-Bl. et Maire 1934 corr. Oberd U njima je zabilježen veći broj biogeografski značajnih vrsta kao što su Ajuga hamaepitys i Paronichia capela. Veliki broj zabilježenih vrsta ukazuje na visok floristički diverzitet flore ovog područja. Mnoge od tih vrsta pripadaju kategoriji endemičnih taksona (Ajuga hamaepitys, Paronichia capela, Helleborus multifidus, Petteria ramentacea). Petteria ramentacea, balkanski endem, čije rasprostranjenje je vezano za submediteransko područje zapadnog Balkana (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija) prikazana je na slici 3, dok je na slici 4 dat prikaz endema Ajuga hamepitys. Slika 3. Balkanski endem Petteria ramentacea, submediterakso područje zapadnog Balkana (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija), [3] Slika 4. Ajuga hamepitys, endemična vrsta, [6]

9 2.11. Diverzitet ornitofaune Na projektnom području Trusina i dodirnoj zoni, terenskim radom tokom registrovano je 46 vrsta ptica, [1-4]. Od ukupnog broja registrovanih vrsta, četiri pripadaju redu Falconiformes (dnevne ptice grabljivice), po jedna redovima Charadriformes (šljukarice), Columbiformes (golubovi) i Coraciiformes (modrivrane ili smrdovrane ili lihoprstice), tri redu Piciformes (djetlići) i trideset šest redu Passeriformes (pjevačice), [6]. Sve zabilježene vrste su po najnovijim IUCN 2010 kategorijama ugroženosti iz svrstane u kategoriju LC (Least Concern poslednja briga). Dvadeset četiri vrsta prisutno je u značajnijem broju ili je njihova pojava manje-više redovna i predvidljiva. Sve vrste ptica grabljivica se u principu smatraju osetljivim na uticaj vjetroelektrana. Stoga, pažnju i oprez zaslužuju obe vrste redovnih grabljivica (Buteo buteo i Falco tinnunculus), druge dvije vrste registrovane u zoni Trusina (Accipiter nissus i Pernis apivorus). Na slici 5 prikazane su neke od ovih vrsta. Nije utvrđeno da se u neposrednoj blizini projektnog područja odvija značajna seoba ptica nekim poznatim selidbenim putem (koridorom). a) Lanius colurio b) Charadrius morinellus Slika 5. Lanius colurio (Rusi svračak) i Charadrius morinellus (Planinski zujavac), [6] Na slici 6 prikazane su uočene rute preleta ptica između projektnog područja i susjednih oblasti. Trusina se nalazi na sjevernom obodu Dabarskog polja čije su strane prema projektnoj lokaciji uglavnom stjenovite ili pod oskudnom žbunastom vegetacijom. Te stjenovite površine koje su južno eksponirane brže se zagrijavaju i nad njima se stvaraju uzlazna vazdušnih strujanja (vazdušnih liftova ). Primijećeno je da ta vazdušna strujanja koriste kako ptice grabljivice tako i druge vrste ptice poput lasta (Hirundo rustica, Hirundo daurica), i gavranova. Slika 6. Šematski prikaz ustanovljenih kretanja ptica na lokalitetu Trusina, [6]

10 2.12. Promjene i redukcije staništa ptica Među staništa Trusina, na koja vjetroelektrane mogu imati uticaj, spadaju travna (pašnjaci i livade) i šumska staništa. Osnovni potencijalni uticaji na staništa koji mogu da rezultiraju smanjenjem ili gubitkom diverziteta ptica mogu da poteknu usljed direktnog gubitka staništa zbog izgradnje infrastrukture, u koje spadaju temelji za vjetroturbine, prateći objekti, putevi i drugo i fragmentacije staništa i pojačanog negativnog efekta ruba (uticaj obodnih staništa). U tom smislu, uticaj izgradnje vjetroelektrana na staništa ptica na Trusinama direktno će zavisiti od racionalnosti i predostorožnosti prilikom izvođenja tehničkih radova na postavljanju temelja za vjetroturbine, pratećih objekata, prosijecanju puteva i transportnih linija, odnosno mjere u kojoj bude izbjegnuto rasparčavanje staništa. Pašnjaci će biti pod najvećim rizikom od uticaja tokom realizacije projekta. Poljska ševa Alauda arvensis kao dominantna gnjezdarica Trusina i druge vrste travnatih zajednica (obične travarke Saxicola rubetra), biće pod najvećim pritiskom tokom realizacije projekta. Pod uslovom da se izgradnja vjetroelektrana na Trusini obavlja u skladu s principima minimalnog zauzimanja staništa, ne očekuje se da zbog narušavanja staništa dođe do značajne redukcije broja ptica travnatih staništa. Rusi svračak Lanius collurio je takođe vrsta zavisna od otvorenog staništa sa grmovima ili niskim drvećem koje služi za gniježđenje i kao lovačka čeka. I on je vezan za vještački ogoljene prostore puteva i staza, gdje lako uočava i hvata plijen koji prelazi brisani prostor. Ne očekuje se da će realizacijom projekta doći do ugrožavanja populacije ove vrste usljed redukcije staništa. Među šumama Trusina razlikujemo hrastove šume i šikare i sađenu četinarsku sastojinu. Ove šume predstavljaju stanište najvećeg broja vrsta ptica ovog lokaliteta i naročito su značajne tokom jesenje skitnje i seobe. Ne očekuje se da će realizacijom projekta doći do značajnije degradacije hrastovih šuma, dok će četinarska sastojina biti vjerovatno pod većim uticajem. Ipak, to ne bi trebalo da dovede do ugrožavanja populacija ptica koje ih nastanjuju Lovište ptica grabljivica Pašnjaci su lovište dvaju univerzalnih ptica grabljivica Trusina, mišara Buteo buteo i vetruške Falco tinnunculus, koje se obe gnijezde u okolini projektnog područja, šumskim zonama, a na livade izlaze u svakodnevni lov. Ni jedna ni druga vrsta nisu specijalizovani lovci već koriste svaku priliku koja im se ukaže. Mišar lovi sve, od skakavaca do gmizavaca, sitnijih ptica i sisara ili jede uginule životinje, dok vetruška lovi gmizavce, male ptice i sitne sisare. Obe vrste redovno motre na puteve i druge vještački ogoljene površine na kojima je plijen izloženiji. Ne očekuje se da će realizacijom projekta doći do ugrožavanja staništa ovih vrsta. Po najnovijim preporukama EU datim u Vodiču za razvoj energije vjetra u saglasnosti sa legislativom vezanom za prirodu i Natura 2000 područja, ustanovljena su četiri negativna efekta vjetrenjača na ptice. To su direktni udar ili kolizija, efekat barijere (tokom migracija), uznemiravanje koje vodi raseljavanju ptica i gubitak staništa. U tabeli 1 sumirani su efekti vjetrenjača na vrste ptica zabilježene na lokaciji Trusina. Tabela 1. Vrste ptica koje su djelimično ugrožene od vjetrenjača po EU vodiču, [6] Vrsta / grupa vrsta Udari Efekat barijera Uznemiravanje Gubitak staništa Pernis apivorus x Buteo buteo XX x x Accipiter nissus x x Falco tinnunculus XX x x Golubovi (Columbidae) x Upupa epops x Pevačice (neke vrste) X 1 X 2 Alauda arvensis (zimi) X Sturnus vulgaris (ne gnezdeći) x XX Granivore 3 (zimi) x Legenda: X Potencijalni rizik ili uticaj; XX Dokaz ili indicije o riziku i uticaju; x Mali ili beznačajan rizik ili uticaj; 1 Naročito noćne selice; 2 Posebno čvorci i vrane; 3 Emberiza citrinella, Emberiza schoeniclus, Passer montanus, Miliaria calandra

11 2.14. Uticaj na prirodna dobra posebnih vrijednosti, kulturna i materijalna dobra Spomenici prirode su svrstani u nekoliko podgrupa spomenika prirode. Čine ih geološke, geomorfološke i palentološke grupe, zatim stabla, grupe stabala, kao i drvoredi. Na širem području kojem pripada lokacija vjetroparka za sada nije poznato eventualno prisustvo prirodnih dobara posebne vrijednosti. Pregledom terena na lokaciji vjetroparka Trusina utvrđeno je da nema spomenika kulture, vjerskih ili drugih objekata, pa, prema tome, izgradnja ovog vjetroparka ne bi trebalo da utiče na spomenike kulture. Tokom izrade detaljne studije uticaja na životnu sredinu, ovom pitanju posvetiće se dužna pažnja. Tako će se kontaktirati svi nadležni arheološki i istorijski instituti i muzeji, kao i pravoslavna, katolička i islamska verska zajednica, uključujući i nadležne službe opštine Nevesinje i Berkovići, radi detaljne provjere da se eventualno neki istorijski spomenik, spomenik kulture, religijski spomenik ili slično, ne nalazi na širem posručju lokacije Trusina, čemu svakako treba dati adekvatnu zaštitu Uticaj na zasjenjivanje i treperenje Iz činjenice da su vjetroelektrane visoki objekti sa rotirajućim elementima proizilazi još jedna mogućnost njihovog uticaja na prirodnu okolinu. Taj uticaj proizilazi iz stvaranja sjenke, koja je, naravno, najduža u vrijeme izlaska i u vrijeme zalaska sunca. Ova sjenka, u slučaju kada je vjetroelektrana u radu, stvara i uticaj treperenja sjenke, što može izazvati neugodno osjećanje kod onoga ko gleda u treperljivu sjenku. Ovo treperenje je uočljivo do udaljenosti od 600 do 700 m od vjetroelektrane. Na pomenutoj lokaciji vjetroparka Trusina postoje rijetka seoska domaćinstva na udaljenosti od vetroturbina od oko 800 do 1000 m. To znači da pojave zasenjivanja i treperenja koje će se stvarati tokom rada vjetroelektrana u vjetroparku Trusina neće značajnije uticati na lokalno stanovništvo. 3. PRIJEDLOG MJERA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE U Republici Srpskoj se donose određeni planski dokumenti o zaštiti životne sredine (Republički strateški plan zaštite životne sredine, programi zaštite životne sredine opština i gradova - lokalni programi). Radi planiranja zaštite životne sredine na nivou Bosne i Hercegovine, entitetske vlade zaključuju međuentitetski sporazum. Lokalni programi zaštite životne sredine moraju biti usklađeni sa Republičkim strateškim planom, kojeg sprovode nadležni republički organi uprave i organizacije, dok lokalne programe sprovode opštinski, odnosno gradski organi uprave i organizacije, na način i pod uslovima propisanim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Mjere zaštite životne sredine utvrđene planskim dokumentima o zaštiti životne sredine moraju biti usklađene sa ekonomskim, socijalnim i prostornim planskim dokumentima o republičkom razvoju, opština i gradova kao i ostalim planovima razvoja svih sektora privrede. Svi planski dokumenti zaštite životne sredine donose se na period od šest godina. O sprovođenju određenih planskih dokumenata zaštite životne sredine podnose se izvještaji skupštinama koje su donijele planske dokumente, svake dvije godine. Na osnovu podnesenih izvještaja skupštine mogu izmjeniti ili dopuniti odgovarajuće planske dokumente (rebalans). Planski dokumenti za zaštitu životne sredine sadrže: subjekte planiranja, podatke o sadašnjem stanju životne sredine, ciljeve koji se moraju ostvariti u planiranom periodu, načela i smjernice za zaštitu životne sredine, aktivnosti i zadatke koji se trebaju obaviti radi ostvarivanja planiranih ciljeva, kao i redosljed ostvarivanja planiranih aktivnosti i zadataka s utvrđenim rokovima, sredstva i metode za ostvarivanje postavljenih ciljeva, sa naznačenim planiranim izvorima finansiranja, naznačena područja u kojima su potrebni posebni instrumenti za zaštitu životne sredine, kao i sadržaje takvih instrumenata. Savremene vjetroelektrane se projektuju za vijek trajanja od 20 do 25 godina, a nakon toga se rekonstruišu, modernizuju i revitaliziraju s ciljem dodatnog produženja vijek trajanja. Alternativa prethodnom postupku je njihovo demontiranje i uklanjanje, pri čemu se sama lokacija može bez nekih većih zahvata u prostoru brzo vratiti u prvobitno stanje. Kod savremenih vjetroagregata postoji mogućnost ponovne upotrebe pojedinih dijelova konstrukcije, odnosno reciklacije određenih materijala. Svi metalni dijelovi (stubovi, zupčanici, generator i dr.) mogu se ponovno koristiti, a djelomično i temelji i stubovi od

12 armiranog betona. Da bi sistem vjetroelektrane mogao funkcionisati u okruženju, neophodno je tokom svih faza njegovog životnog vijeka definisati mjere zaštite. Pri tome ne treba zaboraviti ni program mjera zaštite i u toku faze pripreme za projektovanje i izrade same projektne dokumentacije, kao ni završnu fazu uklanjanja tehničkog sistema vjetroelektrane i vraćanje lokacije u prvobitno stanje Mjere zaštite životne sredine tokom projektovanja Za neke značajne probleme specifične za lokaciju, utvrđene na osnovu prethodno izloženih rezultata istraživanja prije izgradnje, biće potrebno preduzeti mjere kompenzacije, do kojih treba istaći sljedeće: - smanjiti površinu zahvata, u mjeri u kojoj je to moguće, a na osnovu rezultata istraživanja prije izgradnje; - izbjeći postavljanje uređaja vjetroelektrane na mjestima za koje je utvrđeno da se ne može umanjiti visok rizik po ptice; - prilikom prosijecanja mreže puteva, transportnih linija, ograda i druge infrastrukture voditi računa o izbjegavanju nepotrebnih rizika po ptice, registrovanih istraživanjima prije izgradnje, - koristiti autohtone biljke za sijanje i sađenje prilikom restauracije (rekultivacije) površina, - da bi se izbjeglo nalijetanje ptica, postaviti niskonaponske i srednjenaponske linije ispod zemlje, u mjeri u kojoj je to moguće, osim ako bi se time prouzrokovale veće biološke štete, - izbeći sajle za učvrščivanje stubova (ako to nije moguće, obilježiti sajle upadljivim oznakama), - svesti na najmanju mjeru radove i aktivnosti koje mogu da privuku plijen i predatore u zonu vjetroelektrana, - koristiti samo trepćuća svjetla za obilježavanje uređaja, - ako je moguće, koristiti cjevaste stubove-nosače (a ne rešetkaste), kako bi se smanjila mogućnost ptica da slijeću na stubove i time redukovao rizik od sudaranja sa lopaticama, - smanjiti broj i dužinu prilaznih puteva, koristiti postojeće puteve gdje god je moguće, - smanjiti rizik od sudaranja ptica s vozilima, upozoravajući osoblje projekta da voze odgovarajućom brzinom i da paze na ptice, a da naročitu pažnju obrate pri uslovima slabe vidljivosti, - upozoriti osoblje, iznajmljenu radnu snagu i posjetioce da ne uznemiravaju ptice, naročito u vreme gniježđenja, - smanjiti opasnost od požara izazvanog ljudskim aktivnostima ili vozilima, - voditi računa o rukovanju toksičnim materijama. Mjere zaštite tla i vode. U slučaju pojave erozivnih procesa potrebno je preduzeti mjere stabilizacije tla, uz uslov da se na gradilištima i za transport opreme i materijala isključivo koristiti tehnički ispravnu mehanizaciju i prevozna sredstva. S druge strane, sve manipulacije sa naftom i njenim derivatima u procesu građenja neophodno je obavljati uz maksimalne mjere zaštite. Parkirališta vozila i mašina, te servisne površine na kojima može doći do izlijevanja goriva ili motornog ulja treba projektovati na način da se površinske vode prikupe i zatvorenim sistemom odvode, te prije ispuštanja propuste kroz separator s taložnikom. Privremeno asfaltiranje površina nije dozvoljeno, kao ni servisiranje mašina i vozila na predmetnoj lokaciji, ispuštanje ulje i nafte i drugih opasnih materija u zemljište, a ukoliko se desi havarija ove vrste, ove površine se moraju sanirati skidanjem sloja zemlje, zamjenom novim slojem i ozelenjavanjem. Kod izgradnje prilaznih putova potrebno je maksimalno koristiti postojeće trase putova, te maksimalno koristiti materijal sa same lokacije. U slučaju pojave zasjeka i usjeka, neophodno je predvidjeti adekvatan način izbjegavanja pojava erozije, uz maksimalno očuvanje postojećih prirodnih procesa na području zahvata. Mjere zaštite od buke. Sprovode se planiranjem postavljanja modernih vjetroelektrana koje emituju minimalan tehnički izvodljiv nivo buke. Mjere zaštite staništa, flore i faune. Tokom projektovanja i realizacije projekta potrebno je pažljivo pratiti efekte smanjivanja rizika od negativnih uticaja na ptice. Ovde se izlažu preporuke

13 uglavnom prema najnovijim američkim izvorima (FWS 2010). Korišćenjem ovih preporuka moguće je u velikoj mjeri smanjiti negativne uticaje na većinu vrsta ptica i njihovih staništa. Na osnovi dosadašnjih dvodecenijskih iskustava, propisa, preporuka i rezultata naučnih istraživanja, formulisane su sljedeće opšte preporuke kojima se umanjuju rizici od ugrožavanja ptica, [6]: - Izbjegavati postavljanje turbina na mjestima koja u većoj mjeri koriste zakonom zaštićene vrste. - Izbjegavati postavljanje turbina na poznatim lokalnim putevima seobe ili na mjestima okupljanja velikog broja ptica, osim ukoliko je rizik od sudara nizak (tj. ako prisutne ptice rijetko ulaze u zonu dohvata lopatica turbina). Mjestima takvog okupljanja smatraju se vodena staništa, kolonije ptica, zajednička noćilišta i odmorišta ("stopoveri"), zatim gustiši duž potoka i rijeka, deponije organskog otpada i sl. Treba izbjegavati poznata mjesta sa slijetališnim i uzlijetališnim vazdušnim koridorima u blizini selidbenih puteva i druga sabirališta ptica, mjesta dnevnih preleta i premeta, prevoje, litice i grede i ostale predjele koje ptice redovno koriste za premiještanje između noćilišta i hranilišta u niskom letu (ispod m, u domašaju lopatica vjetroturbina), kao i mjesta sa čestim pojavama magli, niskog "nasijedanja" oblaka i smanjene vidljivosti. Takođe, treba izbjegavati postavljanje turbina u blizini poznatih kolonija slijepih miševa u kojima oni prezimljuju, razmnožavaju se ili odgajaju mlade (porodiljske kolonije), na selidbenim prolazima i preletima između kolonije i lovišta. - Rasporediti turbine tako da se izbjegnu površine ili oblici predjela za koje se zna da privlače ptice grabljivice (mišare, orlove, sokolove, sove). Mišari, orlovi, jastrebovi i sokolovi npr., redovno koriste litice i grebene, pa smicanje (povlačenje) turbina od takvih mjesta može da smanji mortalitet. Drugi primjeri uključuju izbjegavanje postavljanja turbina na ždrijelima, premetima, prevojima na grebenima i sedlima, ili mjestima gdje su kolonije tekunica, voluharica i ostalog lako dostupnog plijena ptica grabljivica. - Postaviti turbine tako da se, gdje god je moguće, izbjegne potencijalna smrtnost ptica. Npr., bolje je grupisati turbine nego ih naširoko raštrkati. Dalje, treba usmjeriti redove turbina paralelno s poznatim pravcima leta ptica i tako smanjiti mogućnost sudara sa pticama. Odvode voda od padavina treba tako postaviti da ne privlače ptice. - Izbjegavati presijecanje i fragmentaciju velikih neprekinutih poteza staništa ptica. Gjde god je moguće treba postavljati turbine na već narušeno i izmijenjeno ili obrađeno zemljište, što dalje od površina pod nedirnutim i zdravim autentičnim prirodnim staništima. - Svesti na minimum puteve, ograde i ostalu infrastrukturu. - Razviti plan restauracije (rekultivacije) staništa, takav da otklanja ili umanjuje negativne uticaje na osjetljive vrste ptica, a održava ili unapređuje uslove staništa za ostale vrste. Npr., treba izbjegavati privlačenje gustih populacija plijena (glodara) koji koriste ptice grabljivice. - Smanjiti dostupnost strvina sprovođenjem odgovorne zoohigijene (uklanjanje uginulih životinja, zabrana slobodne paše itd.) da bi se izbeglo privlačenje orlova i lešinara. - Koristiti cjevaste stubove sa šiljastim vrhom, a ne rešetkaste, da bi se svele na minimum pogodnosti za slijetanje ptica, odmaranje, osmatranje i gniježđenje. Izbjegavati postavljanje spoljnih ljestvi i platformi na cjevastim nosačima da bi se svelo na minimum slijetanje i gniježđenje. Izbjegavati upotrebu sajli za ankerisanje turbina ili meteoroloških stubova, sa kojima ptice mogu da se sudaraju. Sve postojeće sajle treba da budu obilježene sredstvima za odbijanje i upozoravanje ptica. - Ukoliko su turbine toliko visoke da zahtijevaju signalnu rasvjetu za bezbjednost vazdušnog saobraćaja, treba koristiti minimalnu rasvjetu propisanu za upozoravanje pilota i za izbjegavanje prepreka. Ukoliko nije drugačije propisano, treba noću koristiti samo bijelo trepćuće svjetlo, treba da bude najmanji propisani broj izvora, svjetlo treba da bude najmanje jačine i sa najmanjim brojem treptaja u minuti (da bude najduža moguća pauza između bljeskova). Ne treba koristiti neprekidno crveno ili pulsirajuće jarkocrveno svjetlo, budući da, kako izgleda, ono privlači ptice koje se sele noću mnogo više nego bijelo trepćuće svetlo. - Ukoliko je visina zone "čišćenja" rotora uzrok visokog rizika za ptice, treba ako je moguće podesiti tu visinu da bi se smanjio rizik od sudara.

14 - Ukoliko je moguće, treba postavljati električne vodove ispod površine zemlje ili na njoj, kao zaklonjene izolovane kablove, kako bi se izbegli strujni udari ptica. Primjenjivati sve propisane mjere bezbijednosti na sve neophodne nadzemne vodove (upozoravajuće jarko obojene plastične lopte), transformatore i ostale električne uređaje. - Visoke sezonske koncentracije ptica u nekim područjima mogu da budu problem. Ako je ipak proizvodnja električne energije nužna baš u tim područjima, treba preduzeti bar trogodišnja istraživanja (monitoring pomoću akustičkih, radarskih, infracrvenih sredstava ili osmatranjem) kako bi se dobili podaci potrebni za utvrđivanje vršnih prolazaka ili boravaka ptica na datim mjestima. Ukoliko je moguće, turbine treba da budu isključivane u tim kritičnim periodima. - Prilikom unapređivanja, dogradnji, prerađivanja i remonta turbina treba što doslednije primjenjivati gornje preporuke. Ukoliko istraživanja pokažu visok mortalitet od posebnih starih tipova turbina, nalaže se njihovo prerađivanje ili premještanje. Za vrijeme projektovanja, a prije izgradnje sistema vjetroelektrana na planisnkom masivu Trusina osiguran je uvid u stanje na području zahvata od stručnih osoba kako bi se ustanovilo "nulto" stanje za floru (obuhvaćeno razdoblje cijele vegetacione sezone, determinisane biljne zajednice na području lokacije i njihove karakteristične vrste, kao i strogo zaštićene, zaštićene i ugrožene biljne vrste) i faunu (istražena populacija ptica, šišmiša i zvijeri) i staništa, [6]. Na etapi razrade i izrade projektne dokumentacije potrebno je ugraditi mjere zaštite propisane od nadležnih tijela u Republici Srpskoj, kao i BiH u cjelini. Pri tome je od posebnog interesa prikupljanje i korišćenje najnovijih saznanja o dizajnu vjetroagregata, korišćenih lopatica, signalnih svjetala i sl., kojim se smanjuju negativni utjecaji na populacije ptica i šišmiša. Mjere zaštite pejzaža (krajolika) i zaštićene prirodne i kulturne baštine. Stubove vjetroagregata izvesti u bijelo-sivoj boji da bi se smanjila njihova vidljivost u prostoru. U slučaju sanacije nakon izgradnje planiranog zahvata i nakon prestanka korišćenja potrebno je izraditi projekt pejzažnog uređenja. Električno postrojenje TS 30/110 potrebno je izvesti od kamena s krovom od kamenih ploča. Mjere zaštite od ekoloških akcidenata. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti statičkoj sigurnosti postrojenja vjetroelektrane, posebno sistema za zaštitu u slučaju ekstremnih brzina i udara vjetra Mjere zaštite životne sredine u toku izgradnje Mjere zaštite tla i vode. Izgradnju Vjetroparka Trusina treba organizovati na način koji će omogućiti izbjegavanje fizičkih uticaja i njihovo svođenje na nivo lokalnih i privremenih, a po intenzitetu u granicama prihvatljivosti. Kako bi se spriječilo onečišćenje tla i podzemnih voda sve aktivnosti kod izgradnje treba izvoditi bez ugrožavanja sigurnosti i normalnog odvijanja saobraćaja na lokalnim saobraćajnicama, što podrazumijeva da se za kretanje teretnih vozila odaberu već opterećeni saobraćajem putevi, uz koje ima najmanje potencijalno ugroženih objekata. Sistemi sakupljanja komunalnog otpada, sakupljanja i odvodnje atmosferskih voda s površina onečišćenih masnoćama i uljima od posebnog je interesa i treba je rješavati kroz organizaciju gradilišta i provođenje mjera kontrole. Višak iskopanog materijala tokom gradnje mora se odvesti s lokacije i zbrinuti po propisima za građevinski otpad, pri čemu je potrebno izbjegavati premještanje i miješanje većih količina tla ili kamena različitih vrsta. Za učenike u izgradnji potrebno je osigurati mobilne kontejnerske objekte za skladištenje rezervnih dijelova i opreme, kao i hemijske WC sa spremnicima za sanitarne otpadne vode, koji će se prazniti putem ovlaštenog pravnog subjekta koji posjeduje adekvatnu licencu za rad. Posebna pažnja se mora posvetiti eventualnom miniranju tokom izgradnje, koje takođe može izvoditi isključivo ovlašteno pravno lice, koje posjeduje adekvatnu licencu za rad. Na mjestima potrebnih proširenja putne infrastrukture vršiti iskope na način da se što manje zadire u okolni prostor, uz obezbjeđenje potrebnih nagiba duž cijele trase s ciljem sprečavanja urušavanja odnosno erozije okolnog tla. U slučaju kada su svi pristupni putevi makadamski, neophodno je riješiti odvodnju atmosferskih voda, s ciljem sprečavanja njihovog oštećenja.