NASILJE I SPORT -uzroci, posljedice i strategije prevazilaženja-

Transcription

1

2 Duško Vejnovi NASILJE I SPORT -uzroci, posljedice i strategije prevazilaženja- Knjiga je rezultat nau no-istraživa kog projekta na temu Nasilje u sportu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini-uzroci, posljedice i strategije prevazilaženja, koji je finansiran od strane Ministarstva nauke i tehnologije Republike Srpske Banja Luka, 2014.

3 Autor prof.dr Duško Vejnovi, redovni profesor Univerziteta Izdava Evropski defendologija centar za nau na, politi ka, ekonomska, socijalna, bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja, Banja Luka Za izdava a dr Velibor Lali Recenzenti Prof.dr Braco Kova evi Prof.dr Miodrag Romi Glavni i odgovorni urednik Tin Vejnovi, dipl.ecc, master Lektor Mr Žaklina Komosar Štampa Grafopapir, d.o.o., Banja Luka Za štampariju Petar Vukeli, inžinjer grafi ke tehnologije Tiraž: 500 primjeraka

4 SADRŽAJ PREDGOVOR UVOD TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU Model podkulture Model psihologije gomile Model imperativne pobjede Prevazilaženje nasilja u sportu PREDMET ISTRAŽIVANJA Preliminarno odre enje predmeta istraživanja Teorijsko odre enje predmeta istraživanja Prostorno odre enje predmeta istraživanja Vremensko odre enje predmeta istraživanja Disciplinarno odre enje predmeta istraživanja CILJEVI ISTRAŽIVANJA Opšti cilj istraživanja Zadaci istraživanja Prakti ni cilj istraživanja HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Opšta hipoteza Posebne hipoteze NA IN ISTRAŽIVANJA Metodološki okvir istraživanja Instrumenti istraživanja Uzorak NAU NA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA DRUŠTVENO OKRUŽENJE I NASILJE U SPORTU Nasilje u sportu kao segment nasilja u društvu Antropološke osnove nasilja - fundamentalno nasilje Društveno-kulturni okviri nasilja: društveni sukobi i društvena anomija Igra, sport i nasilje: kvarenje igre Nasilje sportske publike Model subkulture... 29

5 Model psihologije gomile Model imperativne pobjede Model profesionalnog navija a Model kulture siromaštva Model imitacije Model dopinga Model dosade Nacionalizam i sport Urbano okruženje i nasilje u sportu Uloga Grada Banja Luka u realizaciji sporta lokalne zajednice i prevenciji sportskog nasilja Mediji i nasilje u sportu Globalizacija, savremeni mediji i nasilje u sportu Kultura siromaštva i nasilje u sportu Osmišljavanje sportske igre kroz nasilje Sport-igra-takmi enje Kriminološki i bezbjednosni aspekti nasilja Biološki pristupi Psihološke teorije Socijalni pristupi Uzroci koji izazivaju nasilje Opservacija ambijenta Operativni plan obezbje enja sportskih doga aja Nasilje i nedoli no ponašanje Posebne obaveze organizatora sportske priredbe Kaznene odredbe Društveni aspekti obezbje enja sportskih doga aja Postupci obezbje enja Izrada bezbjednosne procjene sportskog doga aja Operativni plan obezbje enja sportskih doga aja Mjere obezbje enja Sportske priredbe neke preporuke KAKO PREVAZI I NASILJE U SPORTU I djecu ubijaju, zar ne? Sport i rat... 94

6 9.3. Stadioni savemeni koncentracioni logori Mjere za sprje avanje nasilja u sportu Karakterom protiv nasilja u sportu Prevencija nasilja na sportskim terenima ZAKLJU AK I PREPORUKE LITERATURA

7

8 PREDGOVOR Napisati knjigu veoma je složen i odgovoran zadatak u akademskoj zajednici, ali je to i osnovna obaveza uiverzitetskog nastavnika prema studentima. Knjiga Nasilje i sport- uzroci, posljedice i strategije prevezilaženja je sveobuhvatno sagledavanje nasilja i sporta, prioritetno iz podru ija sociologije sporta, nasilja u sportu, kao segmenta nasilja u društvu. U knjizi se stru nom i nau nom metodologijom sagledavaju: teorijski pristupi problemu, model pod kulture, model psihologije gomile, model imperativne pobjede u sportu, te se kroz predmet istraživanja sagledava njegovo preliminarno odre enje, teorijsko odre enje, prostorno odre enje, vremensko odre enje i disciplinarno odre enje. Kao ciljevi istraživanja posebno se izdvajaju opšti i prakti ni cilj, zatim zadaci istraživanja, a isti u se i odre uju opšte i posebne hipoteze, te na in istraživanja sa metodološkim okvirom istraživanja i instrumentima istraživanja. U knjizi se posebno iskazuje nau na i društvena opravdanost istraživanja nasilja u sportu. Društveno okruženje i nasilje u sportu kao segment nasilja u društvu zauzimaju posebno mjesto u knjizi, gdje autor posebnu pažnju posve uje antropološkim osnovama nasilja, društvenokulturnim okvirima nasilja, igri, sportu i nasilju koje kvari igru. Imaju i u vidu važnost sporta i sportske publike u društvu autor detaljno obra uje nasilje sportske publike i to kroz modele subkulture, model psihologije gomile, model imperativne pobjede, model profesijalnog navija a, model kulture siromaštva, model imitacije, model dopinga, model dosade i nacionalizam u sportu. Dalje autor detaljno obrazlaže urbano okruženje i nasilje u sportu, medije i nasilje u sportu, globalizaciju i nasilje u sportu, kulturu siromaštva i nasilje u sportu, obesmišljavanje sportske igre kroz nasilje, sport igru i takmi enje, te kriminološke i bezbjednosne aspekte nasilja, koje sagledava kroz biološke pristupe, psihoške teorije i socijalne pristupe. Sagledavaju i uzroke koji izazivaju nasilje u sportu autor kriti ki objašnjava opservaciju ambijenta u sportskim takmi enjima, detaljno obra uje operatvni plan obezbje enja sportskih doga aja, isti e posebne obaveze organizatora sportske priredbe, utakmice, te predlaže mjere za spre avanje nasilja i nedoli nig ponašanja na sportskim priredbama, utakmicama i isti e kaznene odredbe. Društveni aspekti obezbje enja sportskih doga aja, postupci obezbje enja, izrada bezbjednosne procjene sportskog doga aja, operativni plan obezbje enja sportskih doga aja, mjere obezbje enja, te, kako prevazici nasilje u sportu i kako preventivno djelovati da se suzbije nasilje na sportskim terenima,.veoma su važan dio ove knjige. Autor isti e da se nasilje obi no definiše kao oblik ispoljavanja agresivnog ponašanja, pri emu se ini svjesni napor da se izazove bol ili povreda. Sport je slika i izraz odre enog društva, on obnavlja društvo, i ako je zdravo društvo, zdrav je i sport i obrnuto. Sport je javno lice lokalne vlasti i dovodi je u kontakt sa gra- anima. Sport podsti e vrijednosti kao što su: poštovanje, tolerancija, poštenje i kolektivni duh. U sportu je prije bila najvažnija institucija obrazovanje, dok je danas za sport najvažnija pobjeda kao najve i ideal. Da bi se unapredio sport neophodno je preduzeti slijede e korake: raditi sa mladima i talentovanima, poboljšati organizaciju sportskih klubova, poboljšati organizaciju sporta u društvu, državi i me unarodnoj zajednici, izdvojiti ve a finansijska sredstva i obezbjediti što stru niji trenerski kadar. 7

9 Knjiga se u odre enoj mjeri oslanja na strukturu ranije objavljenih udžbenika sociologije sporta koji su lijepo primljeni u široj stru noj i nau noj javnosti, te na rezultate nau no-istraživa kog Projekta na temu Nasilje u sportu. Zahvaljujem se svima onima koji su mi u raznim oblicima pružili pomo u toku pisanja ove knjige. Posebnu zahvalnost izražavam porodici, supruzi Vesni i sinu Tinu, te svima onima koji su svojim stavovima i ozbiljnim kriti kim primjedbama doprinijeli da razvijem svoja gledišta o pojedinim sociološkim aspektima sporta koje sam ovdje iznio. Svaka primjedba i dobronamjerna sugestija od strane stru ne i nau ne javnosti i korisnika ove knjige autoru je dobro došla. Neka u budu nosti zaživi ideja sport za sve. Banja Luka, Autor 8

10 1. UVOD Sociologija sporta je mlada nauka koja ima za cilj istraživanje društvenih promjena koje su vezane za sport i njegove društvene funkcije. Sport kao samostalni društveni fenomen integrisan je u strukturi društva, on je samostalna društvena pojava prisutna u razvojnom procesu. Sport se javio najprije u prvobitnoj zajednici. To je period kada ovjek na bazi sakuplja kog rada održava svoju golu egzistenciju. Fizi ka kultura je bila prisutna u svim segmentima života ljudi kao što su lov i ribolov, ratni ke igre, ples, magija itd. U ovoj fazi razvoja društva aktivnosti tadašnjeg ovjeka sadržavale su elementarne pokrete fizi kih vježbi i kretanja. Dalji tok razvoja sporta obuhvata period anti ke civilizacije. Stari Grci polagali su veliki zna aj na fizi ko vježbanje. Zna ajno je napomenuti da prve Olimpijske igre nastaju upravo u ovome periodu. U ovom periodu bili su zastupljene sportske igre kao što su: veslanje, boks, plivanje, konji ki sportovi, bacanje diska, gimnastika. Fizi ka kultura se dalje javlja u srednjem vijeku, tj. u periodu društvenoekonomskih odnosa. U ovom periodu fizi ka kultura je bila zastupljena u zabavi i igri feudalaca. Ovaj period je poznat kao period propadanja starih civilizacija. Slijede a faza razvoja fizi ke kulture obuhvata drugu polovinu XIX-og vijeka. Ovo je period stvaranja materijalnih uslova za razvoj fizi ke kulture u svim sferama društvenog života. Sport kao fenomen u strukturi društvenih odnosa, formi igre, djelatnosti, sport kao medijski spektakl postao je dominantna pojava u savremenim društvenim odnosima. On se posmatra kao jedinstvo rada i zabave. Sport je jedan aspekt sportskih aktivnosti, sportskih sadržaja, a sociologija sporta je onaj dio sociologije koji prou ava fenomen sporta i istražuje zakonitosti društvenih odnosa i procesa u samom sportu. Predmet sociologije sporta je mreža me uodnosa: društvo, sport, položaj, uloga sporta u jednom društvenom sistemu, odnos pojedinih oblasti sporta sa odre enim smjerovima društva (ekonomijom, politikom, pravom). Sociologija sporta je teorijska i empirijska nauka koja istražuje društvene pojave vezane za sport i njegovu društvenu funkciju. Sociologija sporta jednim dijelom utemeljena je i na saznanjima o ovjeku do kojih se u sociologiju dolazi srodnim nau nim disciplinama. Nasilje se obi no definiše kao oblik ispoljavanja agresivnog ponašanja, pri emu se ini svjesni napor da se izazove bol ili povreda. Postoje dva tipa agresije: reaktivni i instrumentalni. Reaktivna agresija je rezultat fizi ke ili psihi ke kazne koja je prije svega svrha a ne sredstvo. Instrumentalna agresija uklju uje namjeru da se zada bol ili nanese povreda, što je sredstvo za postizanje odre ene spoljašnje svrhe, kao što su novac, pobjeda ili pohvala. Živimo u vrijeme nasilja, ono nije samo fizi ko, tako e može biti i psihi ko. Nasilje postaje simbol, dobija odre eno ritualno zna enje, postaje sastavni dio životnog stila i filozofije mladih ljudi. Ono funkcioniše kao sredstvo najraznovrsnijih oblika mo i kao što su masovni mediji, televizija i sl. Oni podsti u nasilje i stimulišu agresivne postupke. Agresija može biti u mislima, verbalna, usmjerena prema pojedincu i objektima ili iznutra prema sebi. Nasilje je produžetak agresije fizi kim sredstvima, ono može biti organizovano, spontano, ritualno i danas poprima instrumentalne oblike. Agresija se razlikuje od mržnje koja osigurava motiv za agresivni in. Njom se danas opisuje takmi arski duh fudbalera, tu e navija a, krvolo nost svjetskih ubica. Tako e sportski jezik je zaga en agresivnom 9

11 terminologijom: protivnik je razbijen, krvavi susret, rovovski rat izme u dvije ekipe, i sl. Svaka agresija nije nasilje ali je svako nasilje agresija. Oni su obrasci ponašanja koji se spontano prihvataju, što navija i i ine. Nasilje je napad u kojem se povrije uju osobe, ugrožava njihov život ili ošte uju stvari. Za huligana se kaže da je razbija stadiona. Huliganstvo je svjetkovina nasilja i odlika savremenog na ina življenja. Naziv dolazi od izvjesnog irskog kriminalca Patrika Huligana koji je osu en u Londonu godine na smrt. Poslije je to ime bilo prototip za skitnicu, a danas se sve više vezuje za razbijanje stadiona. Huliganizam ozna ava bezobzirnu, beskorisnu, besciljnu radnju pra enu opštim izražavanjem prezira prema pojedincima ili društvu u cjelini i ozna ava o it prezir prema društvu. Tako e ozna ava nepristojno psovanje na javnim mjestima, uvrijedljivo dobacivanje, dosa ivanje i druge sli ne radnje koje narušavaju javni red i spokojstvo gra ana. Nasilni ko ponašanje je svako ponašanje koje prijeti slijede im elementima: - Upotrebom sile ili njenom primjenom, - Direktnim ili indirektnim ugrožavanjem ili ošte ivanjem fizi kog i moralnog integriteta li nosti, nelegalnim i neovlaštenim uništavanjem stvari. Uzroci nasilja i agresije u sportu, objašnjavaju se na razli ite na ine: - Prvi je nemogu nost da se ostvari puna životna egzistencija koja vodi u egzistencijalnu dezorjentaciju i pribjegavanju sredstvima za postizanje ciljeva koja ne nailaze na odobravanje. Kultura siromaštva, velika nezaposlenost, kao i male šanse za društveno napredovanje, veoma su bitni uzroci nasilja i agresije. Neophodno je razmatranje pitanja dosade i inilaca koji optere uju i ugrožavaju mnoge, prije svega mlade ljude. - Poreme aj u sistemu vrijednosti, razaranje, slom, doprinosi cvijetanju agresije i nasilja. - Devijantni model agresije, nasilje objašnjava anomijom i dezorganizacijom društva. Društvene norme ne mogu da obuzdaju individualne ambicije i tada se zapada u stanje anomije, koju karakteriše odsustvo kohezije i stanje neravnoteže. - Agresija i nasilje se objašnjavaju podkulturnim modelom, ta nije subkulturom nasilja, koja postoji u obliku vrijednosti, uvjerenja, stavova i obrazaca ponašanja njenih lanova. - Gomila je spremna na najgori vid ponašanja, ona ispoljava samo grube emocije i manje fina osje anja, slabo rasu uje, lako biva ponesena i vo ena, nedostaje joj samosvijest, lišena je samopoštovanja i osje aja odgovornosti, itd. - Model imitacije stoji na stanovištu da se agresija i nasilje u e. Televizija je efektno sredstvo socijalizacije, ali ipak ne može se optužiti kao direktan uzro nik nasilja jer je samo agens koji nasilje prenosi i poja ava. - Model katarze polazi od postavke da savremeni na in života stvara nemire, tjeskobe i emocionalne napetosti koje bi se kroz sport trebale osloboditi. Ova teorija poti e još iz klasi ne Gr ke. - Model imperativne pobjede, gdje postoji slogan koji tako esto ujemo u sportu pobjeda po svaku cjenu. im se pojave jaka osje anja 10

12 suparništva izme u takmi ara, publika postaje sabirno mjesto intezivnih emocija i svojevrsna fabrika osje anja. - Model profesionalnog navija a, istraživa i uo avaju da navija ima identifikacija sa klubom sve manje zna i dok na zna aju dobija slogan Mi kao grupa. Za potvr ivanje više nije dovoljno da klub za koji se navija pobjedi ve da se tvoja grupa predstavi u što boljem svjetlu i da bude aktivna. Svjedoci smo sve eš ih navija kih grupa koje imaju svoje ime, sastajalište, nasilne obrasce ponašanja, ak i svoj stil, sistem vrijednosti i ikonogtafiju npr. Lešinari Banja Luka. Danas, zahvaljuju i televiziji, sport se pretvara u poseban spektakl. Savremena sportska publika je sve više posredna televizijska publika. Televizija na taj na in poprima karakter globalnog stadiona, i gledalac je esto važniji od igra a u esnika. Sport okuplja milione ljudi i možemo slobodno re i da sport ima više pristalica nego bilo koja politi ka partija zajedno. Nasilje je opšta i najvažnija karakteristika našeg vijeka, do ega bi XX-i vijek, trebalo nazvati vijekom nasilja. Na djelu je nasilje nad prirodom, nad samim sobom, u politici, u sportu, nad istinom, mišljenjem, djecom, ženama, demokratijom, narodima itd. Postoje brojni aspekti (dimenzije) nasilja, a to su: 1. Religijski - jevan elje traži oslobo enje od svakog nasilja, 2. Eti ki - nasilje je zlo, amoralno, mržnja, egoizam, neljudskost i 3. Pravno - nasilje je protivzakonito. Nanošenje bola drugim ljudima se nažalost pokazuje kao normalna, uobi ajena i svakodnevna pojava i uprkos izuzetnoj i nevjerovatnoj intelektualnoj mo i, te duhovnom i materijalnom razvoju, ipak je epitet zvjerski adekvatan za mnoge ljudske postupke. Kao poseban oblik agresije nasilja u svakodnevnom životu treba pomenuti nasilje u sportu. Ovi oblici nasilja veoma su kompleksni i zabrinjavaju i, s obzirom na svoju u estalost. Nasilje u sportu je novi moment, objašnjava se kao sastavni dio masovne istorije, pražnjenja pa ak i katarze. Civilizovana društva teže smanjivanju nasilja i agresije kao sredstava za rješavanje me uljudskih odnosa. Pa se postavlja veliko pitanje da li i mi tome težimo. Nasilje se nalazi u samoj istoriji ( zlo po sebi ). U svijetu nasilja ponekad ne preostaje ništa drugo nego nasilje. Jer, ovjek se može dresirati, nasilje može da ukroti ovjeka, ali ga ne može pripitomiti i kona no pomiriti sa ropstvom. Posmatrano sa sociološkog stanovišta, nasilje se mora posmatrati veoma široko, kao sve ono što ograni ava i sputava realizaciju i razvoj pozitivnih ljudskih mogu nosti. Nasilje nije jednostavno sociološki objasniti, razlozi tome su brojni. Pa u skladu sa tim treba napomenuti da je nasilje toliko stara pojava, stara koliko i sam ovjek i društvo, tehnološko usavršavanje kako napreduje tako i nasilje postaje sve masovnije, razornije i efikasnije. Nasilje ima sposobnost da poprimi najneobi nije i najrazli itije forme i da u e u najskrovitije kutke društvenog života, ali nije uvijek jasno vidljivo i lako prepoznatljivo, tako da mnogi njegovi aspekti i manifestacije ostaju nedostupni ili teško dostupni objektivno u nau nom istraživanju. Unutar nasilja se prepli u bio - psihi ki i socio - kulturni inioci, pa se u njegovom istraživanju moraju primjeniti kompleksni, transdisciplinarni pristupi što je veoma teško posti i u uslovima kada se njeguje izrazita podjela rada i specijalizacije izme u i unutar nau nih disciplina, iji bi predmet prou avanja ono trebalo da bude. Nasilje u samom svom nazivu nosi izraz sila, ipak ne možemo se ograni iti samo na upotrebu fizi ke sile, tu se naravno moraju uklju iti psihi ki oblici nasilja. To jeste upotreba nasilja ne samo 11

13 prema ovjeku, ve i prema drugim živim bi ima, pa ak i prema stavovima, simbolima. Nasilje je negativna društvena pojava, ali postoje okolnosti i uslovi u kojima je ono ne samo nužno i neizbježno nego i poželjno. Još je Sigmund Frojd, tvrdio da se nasilje nalazi u samim temeljima kako ovjekove ontogeneze tako i filogeneze. U osnovi njegove psihoanaliti ke teorije društva nalazi se pretpostavka da na prapo etku civilizacije stoji dvostruko fundamentalno nasilje: unutar primitivne horde, otac zasniva svoju mo na primjeni grube sile da bi manipulisao svaki vid zadovoljstva i izgoni iz grupe svoje odrasle sinove, a ti sinovi se bune, udružuju, ubijaju i jedu oca, uspostavljaju i tako prvo ljudsko društvo u obliku anarhije. Ali, ubijaju i oca kao predmet zavisti i mržnje oni se istovremeno identifikuju sa njim, pošto je svaki od njih, jedu i komad o evog mesa, prisvojio i dio njegove mo i. Totemski obred predstavlja samo neku vrstu sje anja ili ponavljanja tog akta, s tim što ulogu oca sada ima totemska žrtva.ve ina sociologa, danas nasilje posmatra kao anomi nu i devijantnu društvenu pojavu TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU Sport je složena ljudska djelatnost koju je nemogu e odvojiti od ostalih oblasti društvenog djelovanja. Kao takav sport je uvijek upleten u odre enu društvenu situaciju ekonomije, politike, kulture, propagande, reklame 1 i predstavlja svojevrsnu instituciju tj. organizovanu djelatnost od opšteg društvenog interesa. Ovakav teorijski pristup odbacuje izjedna avanje sporta i igre(kao bezinteresne i samodovoljne djelatnosti) te omogu ava smještanje sportske prakse u globalno društveno okruženje unutar kojeg se sport tokom vremena mijenja i razvija. Otuda nasilje u sportu, kao ni bilo koje drugo dešavanje vezano za sport, ne može da se prou ava kao izolovana pojava koja svoje uzroke ima samo u sportskoj praksi, ve se u obzir moraju uzeti i širi društveni preduslovi koji izazivaju navedenu društvenu pojavu. Nasilje se obi no definiše kao ispoljavanje agresivnog ponašanja, pri emu se ulaže svjestan napor da se nanese bol ili povreda. Naj eš e se razlikuju dva oblika nasilni kog ponašanja: reaktivni, instrumentalni. Reaktivno nasilje je posljedica fizi ke ili psihi ke kazne koja više predstavlja svrhu nego sredstvo. Kroz instrumentalno nasilje bol i povrede se koriste kao sredstva za postizanje odre ene spoljašnje svrhe poput novca, pohvale ili pobjede (npr. sportske). Pojam nasilja ozna ava sve akte i aktivnosti koji podrazumijevaju upotrebu ili prijetnju upotrebom sile od strane nasilnika (subjekta) u odnosu na žrtvu (objekat), bez obzira o kojoj vrsti sile se radilo, sa ciljem da se žrtvi, posredno ili neposredno, nanese bol ili izazove strah i patnja, kako bi se njeno ponašanje stavilo pod kontrolu izvršioca nasilja. 2 Prilikom istraživanja nasilja naj eš e se utvr uju njegove vrste (fizi ko i psihi ko, racionalno i iracionalno, direktno i indirektno, masovno i pojedina no), manifestacije (na mikro, mezo i makronivou) te njegovi nosioci i prenosnici. Na osnovu navedenih pokazatelja mogu e je konstruisati razli ite teorijske modele pomo u kojih se mogu objasniti uzroci koji 1 2 Dragan Kokovi : Sociologija sporta, Sportska akademija, Beograd, 2001, str. 13. Šire u: Sociološki re nik, odrednica Nasilje, Zavod za udžbenike, Beograd, 2007, str

14 vode ka nastanku nasilja. Za objašnjenje sportskog nasilja naj eš e se korise slijede i eksplanatorni modeli: model kulture siromaštva, model poreme aja sistema vrijednosti, devijantni model, podkulturni model, model psihologije gomile, model imitacije, model katarze, model imperativne pobjede, model profesionalnog navija a. 3 Od izuzetne heuristi ke važnosti za izradu ovog projekta su modeli podkulture, psihologije gomile i imperativne pobjede Model podkulture Podkultura predstavlja kulturu odre ene društvene grupe. Ako se kultura shvati kao na in života odre ene društvene grupe onda je mogu e izdvojiti osobine koje tu grupu ine posebnom u odnosu na druge društvene grupe. Ponašanje, na in odjevanja, frizura, zajedni ki simboli, slušanje iste muzike, interes za odre ene sportove, samo su neki od elemenata svake podkulture. Sport se može posmatrati kao oblik podkulture. Fudbal se oduvijek vezivao za kulturu radni ke klase (naro ito u Engleskoj). Fudbalski vandalizam predstavlja sastavni dio ove podkulture. Ovu pojavu sociolozi objašnjavaju kao sudar kultura, položaja i ideologija u kretanju, a naj eš e žrtve ovog procesa su mladi. Navija ke skupine fudbalskih klubova, sastavljene ve inom od mladih ljudi, postale su sinonim za nasilje u sportu. Ove skupine nisu izolovane ve su uveliko povezane sa dominantnim društvenim tokovima. Niz društvenih problema poput siromaštva, neobrazovanosti i nezaposlenosti onemogu avaju mladim ljudima da iskažu vlastitu individualnost na drugim poljima društvenog života i djelovanja, te se okre u potrazi za grupnim identitetom i pripadnoš u koje im pružaju navija ke skupine. Istraživa i su pokazali da su po srijedi ponašanja lako prepoznatljivih neformalnih grupa, nedovoljno organizovanih, koje ne kriju svoj grupni identitet, ve ga ine lako vidljivim i prepoznatljivim, po svemu onome što pripada zna enju stila koji njeguju(imidž, odje a, predmeti ili navija ki rekviziti, gestovi, žargon i psovke koje koriste). 4 Ove grupe posjeduju vo e, aktiviste te širi krug lanova koji se lako uklju uju u djelovanja koje podsti u vo e i aktivisti. Obilježja vlastitog identiteta navija ke grupe naj eš e zasnivaju na poistovje ivanju sa klubom za koji navijaju, te klasno-slojnom, nacionalnom, vjerskom ili nekom drugom ideološkom pripadnoš u, koju neumjereno veli aju. Otuda ideološka netrpeljivost (klasno-slojna, nacionalna, vjerska, rasna) postaje glavni pokreta nasilja, a stadioni poprišta razli itih društvenih sukoba koji nisu u direktnoj vezi sa sportom. Bitno je napomenuti kako ovakvi sukobi stvaraju rivalitet me u navija kim skupinama i predstavljaju osnovu 3 4 Dragan Kokovi : Nasilje sportske publike, Defendologija, godina IV/broj 10, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str Isto, str

15 za usvajanje kulture nasilja unutar tih grupa. Radikalni pripadnici navija kih skupina (vo e i aktivisti) esto se unaprijed pripremaju za sukobe sa drugim navija kim skupinama ili organima reda (policijske snage, redarske službe). Primjer ovako izazvanog nasilja predstavlja sukob navija a Fudbalskog kluba Sarajevo, poznatijih kao Horde zla, sa lokalnim policijskim snagama koji se odigrao u Širokom Brijegu neposredno prije zakazane fudbalske utakmice izme u doma eg kluba FK Široki Brijeg i FK Sarajevo Model psihologije gomile Nasilni ko ponašanje na sportskim terenima može da se objašnjava pomo u kolektivnog ponašanja svojstvenog društvenim skupovima (društveni nemiri, religijski pokreti, publika, gomila, moda). Društvenim skupovima se ozna avaju masovna okupljanja ljudi koja karakteriše nizak nivo grupne integracije odnosno slijede e osobine: anonimnost (osobe unutar društvenih skupova naj eš e se ne poznaju), neorganizovanost (izostanak unutrašnje organizacije odnosno hijerarhije položaja i funkcija), ograni enost socijalnih dodira (iako su pojedinci prostorno i vremenski povezani), lakša modifikacija ponašanja. 5 Bitno je naglasiti razlike izme u publike i gomile. Publika podrazumijeva nestrukturisani i neorganizovani skup ljudi, okupljen na odre enom prostoru, ija je pažnja usmjerena na odre eni doga aj ili objekat. Od ostalih društvenih skupova publika se razlikuje po tome što: ima odre eni broj u esnika i ograni eno trajanje jer je ine osobe koje povezuju povremeni interesi; su osobe koje ine publiku ograni ene odre enim oblikom nametnute organizacije (u slu aju sportskih utakmica gledaoci kupuju ulaznice, zauzimaju odre ena mjesta na tribinama te poštuju odre ene obi ajne i pravne norme); osobe imaju sli ne ukuse, psihi ke dispozicije i ujedna enog su ponašanja i osobe se ponašaju pasivno (za razliku od gomile, publika nije spremna na akciju). 6 Gistav L'Bon isti e kako ovjek kao lan gomile zanemaruje norme civilizacije kojoj pripada i po inje da se ponaša suprotno vlastitim interesima i ustaljenim navikama. U gomili se poništavaju individualne sposobnosti pojedinaca, a racionalnost i suzdržanost smjenjuje igra strasti. Prema Kokovi u gomilu karakterišu slijede e osobine: osje anje nesavladive mo i; zbog anonimnosti unutar gomile slabi osje aj li ne odgovornosti koju pojedinci posjeduju (što je krivaca više, osje aj krivice je manji); Braco Kova evi : Savremena sociologija, Pravni fakultet- Centar za publikacije, Banja Luka, 2009, str. 96. Isto, str. 96.

16 unutar gomile pojedinac vlastite interese esto odbacuje u korist interesa cjeline, gustina gomile i prostorna bliskost dovode do toga da svaki pojedinac istupa na znak drugog pojedinca; bitna osobina mase je stanje sugestije, oma ijanost, povodljivost i zajedni ka akcija ima presudan uticaj na formiranje masovnih uzbu enja. 7 Gore navedeno ukazuje da velike mase ljudi, grupisane na relativno malom prostoru i pod uticajem jakih emocija, posjeduju predispozicije za nasilno ponašanje. Navedene predispozicije u kombinaciji sa ve pominjanim procesima ideologizacije i politizacije sportskih dešavanja (derbi utakmice, susreti nacionalnih timova) sportsku publiku pretvaraju u gomilu sklonu nasilju. Predvodnici i lanovi navija kih skupina vrlo esto postaju kolovo e ovakvih ispada (sukob Delija i Bad Blue Boys-a na Maksimiru 13. maja godine). Sport postaje više od igre, a nasilni sukobi na sportskim terenima djeluju kao okida koji izaziva šire eskalacije nasilja sa nesagledivim posljedicama. Post konflikta, višenacionalna, višekonfesionalna te društva unutar kojih su izražene slojne podjele opstaju uz pomo krhke ravnoteže koju ovakvi doga aji zna ajno narušavaju. Ostvarenju ovakvih scenarija doprinose neodgovorni i neobjektivni mediji. Naime, govor mržnje, koji mediji esto prenose, stvara dodatne tenzije, a pogotovo ako su u pitanju takozvane utakmice visokog rizika. Isto tako medijske manipulacije o uzrocima i posljedicama nasilnog ponašanja na odre enim sportskim susretima mogu izazvati naknadne talase nasilja. Kao radikalan primjer ovakve eskalacije nasilja može da posluži fudbalski susret nacionalnih reprezentacija Hondurasa i Salvadora, odigran godine, koji je poslužio kao povod za izbijanje rata izme u ove dvije države Model imperativne pobjede Model imperativne pobjede u prvi plan isti e probleme sa kojima se suo avaju sami sportisti. Unutar ovog modela možemo razlikovati tri podmodela koji detaljnije razjašnjavaju me usobni odnos sportista i nasilja: nasilje sportista prema vlastitom tijelu i li nosti; nasilje sportista prema drugim sportistima i nasilje koje nad sportistima vrše sportski posrednici (pedagozi fizi ke kulture, treneri, sudije, funkcioneri, mediji, sponzori) i navija i. Savremeni sport, a naro ito profesionalni, sagra en je na mitu o pobjedi. Nije teško dovesti u vezu zvani ni moto Olimpijskih igara brže, više, ja e sa poznatom anegdotom o jednom treneru koji je izjavio kako pobjeda nije najvažnija stvar, ve jedina stvar koja postoji. Pojedinci se bave sportom iz razli itih razloga. Posve enost sportu, karijera, novac, slava, zdravlje, sticanje samopoštovanja samo su neki od motiva koji pokre u sportiste u njihovom nastojanju da pobijede. Ipak, uz pomo individualnih motiva nije do kraja mogu e objasniti složenost situacije u kojoj se nalaze savremeni sportisti, a naro ito najbolji me u njima. Instrumentalna racionalnost i logika tržišta profesionalne sportiste su pretvorile u radnike koji 7 Dragan Kokovi : Nasilje sportske publike, Defendologija, godina IV/broj 10, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

17 proizvode sistem koji im se suprotstavlja i vrši kontrolu nad njima. Pobjeda kao imperativ, zahtjev koji pred sportiste postavljaju i odre ene strukture mo i(politi ari, vlasnici sportskih klubova, sportski funkcioneri, mediji) zarad odbrane nacionalnog ponosa, profita ili spektakularnosti, tjeraju vrhunske sportiste na prevazilaženje vlastitih psiho-fizi kih mogu nosti. Naporni treninzi, pra eni velikim odricanjima i estim povredama, nisu uvijek dovoljni za postizanje zahtijevanih i o ekivanih rezultata, te se sve više sportista okre e prema koriš enju nedozvoljenih doping sredstava pomo u kojih nastoje poboljšati vlastite mogu nosti. Nebrojeni su slu ajevi upotrebe doping sredstava sa nesre nim ishodom po same sportiste (po ev od nov anih i zatvorskih kazni, poniženja, zdravstvenih problema, pa ak i smrti) što ukazuje kako ova pojava postaje sve u estaliji vid nasilja u sportu. Me usobno nasilje me u sportistima naj eš e se dešava u sklopu sportskog takmi enja, iako nije rjedak slu aj da se li ne nesuglasice i dugovi sa terena rješavaju i nakon takmi enja. Svi sportovi, u zavisnosti od vlastitih pravila, regulišu dozvoljenu upotrebu fizi ke sile tokom samog takmi enja. Zarad pobjede, odnosno svih prednosti koje ona nosi, ili nekog drugog interesa(npr. nacionalna, vjerska ili neka druga netrpeljivost) pojedini sportisti su spremni da pre u granicu i privremeno ili trajno onesposobe protivni kog igra a (protivnika). Iako ovakvo ponašanje vodi ka raznim kaznama (disciplinskim, krivi nim, nov anim), dešavaju se slu ajevi u kojima krivci (pod uticajem mo nih zaštitnika-politi ara, vlasnika velikih sportskih klubova, medijskih magnata) bivaju u potpunosti oslobo eni svake odgovornosti. Posrednici u sportu su veza izme u sportske prakse tj. samih sportista i sporta kao društvene institucije. Sportsko obrazovanje i vaspitanje obavljaju pedagozi fizi kog vaspitanja i sportski treneri. Pedagoški dometi njihove prakse ne mogu se ograni iti samo na oblast sporta, ve predstavljaju društvenu djelatnost od opšteg zna aja. Njihovo znanje i zalaganje mladim ljudima treba da pruži primjer na osnovu kojeg e usvajati kako sportske tako i univerzalne ljudske vrijednosti. Ovaj ideal esto biva narušen sebi nim ponašanjem pojedinih sportskih pedagoga i trenera koji zarad li nih interesa zloupotrebljavaju i iskorištavaju vlastite šti enike. Mogu i uzroci, oblici i posljedice ovakvog nasilja su: posao trenera se nalazi u direktnoj zavisnosti od uspjeha njegovih šti enika, kontrola i prismotra nad na inom života šti enika, zloupotrebljavanje tijela, pretreniranost, treniranje sa povredama, seksualno maltretiranje, seksualne usluge, zloupotreba nedozvoljenih supstanci, psihološki problemi, izgaranje, potpuno odbacivanje sporta. 8 Model imperativne pobjede objašnjava i ponašanje navija kih skupina prema sportistima i posrednicima u sportu. esti su slu ajevi u kojima revoltirani pripadnici navija kih skupina (kao pojedinci ili grupe), zbog poraza ili nekog drugog razloga koji im se ne svi a ili im nije u interesu, fizi ki nasr u na sportiste, funkcionere sportskih klubova ili sportske novinare Frank Kew: Sport-Social Problems and Issues, Butterworth-Heinemann, London, 2003, p. 72.

18 Kvalitetno istaživanje o uzrocima nasilja u sportu ne može biti zasnovano samo na jednom eksplanatornom modelu. Kroz objašnjavanje metodoloških dometa pojedina nih modela vidljivo je kako se oni me usobno prožimaju i nadopunjuju. Na taj na in problem nasilja u sportu može da se prou i na svim nivoima društvene stvarnosti: mikro nivo- model imperativne pobjede: interakcijski pristup (na in na koji sami sportisti, posrednici u sportu, te navija i razumijevaju društvene uzroke nasilja u sportu); mezo nivo- model podkulture: teorije srednjeg obima(dovo enje u vezu položaja odre ene društvene grupe sa širim društvenim okruženjem) i makro nivo- model psihologije gomile: istorijsko-komparativni, funkcionalni i strukturalni pristup (stanje društvene anomije kao uzrok nasila u sportu). 2.4.Prevazilaženje nasilja u sportu Prevazilaženje nasilja u sportu zahtijeva druga ije fizi ko i sportsko obrazovanje, druga iji odnos ovjeka prema svom tijelu i naro ito prema tijelu drugih ljudi. 9 Prevencija devijacija vezanih za samu sportsku praksu zahtijeva sveobuhvatnu kolektivnu akciju sportista, sportskih posrednika te javnih institucija. Mogu e preventivne mjere bile bi: stroge disciplinske, krivi ne i nov ane kazne za sportiste i posrednike u sportu koji krše propisane kodekse sportskog ponašanja, organizovano nadgledanje psiho-fizi kog stanja sportista, dodatna edukacija sportista (upoznavanje sa rizicima koje nosi upotreba doping sredstava, upoznavanje sa pravilima zdrave ishrane, upoznavanje sa posljedicama koje nose predugi, prenaporni, te treninzi bez stru nog nadzora). Svaki pokušaj sprje avanja nasilja na sportskim terenima mora uzeti u obzir: sveobuhvatni društveni kontekst doga aja, specifi nost situacije u kojoj dolazi do nereda (sastav, podjela publike u prostoru), vrsta priredbe (karakteristi na obilježja i vrsta igre), stanje publike, privremene mjere za kontrolu publike (reakcije zaduženih za kontrolu doga aja), specifi na epizoda koja je izazvala izbijanje nemira, epidemiologija nemira (šema širenja i suzbijanja), ponavljanje doga aja u vremenskom i prostornom rastojanju Dragan Kokovi : Kako prevazi i nasilje u sportu, Defendologija, godina IV/broj 10, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str Dragan Kokovi : Kako prevazi i nasilje u sportu, Defendologija, godina IV/broj 10, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

19 Potrebno je naglasiti kako postoje razli ite strategije za suo avanje sa nasiljem na sportskim stadionima: sistematsko pre utkivanje i zabašurivanje, u enje i moralisanje, strategija koju stadione vidi kao svojevrsne antiškole, klupska kontrola, disciplinovanje i pripitomljavanje navija a sklonih nasilju, strategija usredsre ena na organizovanje me eva i tehni kobezbjednosne mjere na stadionima, preventivna represija tj. policijske mjere bezbjednosti PREDMET ISTRAŽIVANJA 3.1. Preliminarno odre enje predmeta istraživanja Predmet ovog istraživanja je odnos društvenog okruženja i nasilja u sportu u Bosni i Hercegovini. Prioritetno e se sagledati uzroci sportskog nasilja, kako unutar same sportske prakse tako i u odnosu na njihovu povezanost sa ostalim oblastima društvenog djelovanja, te nužnost preduzimanja preventivnih i svih drugih mjera koje bi doprinjele rješavanju ovog problema Teorijsko odre enje predmeta istraživanja Nasilje se obi no definiše kao ispoljavanje agresivnog ponašanja, pri emu se ulaže svjestan napor da se nanese bol ili povreda. Ponu eni teorijski modeli nastanka sportskog nasilja (model podkulture, model psihologije gomile, model imperativne pobjede) predstavljaju osnov za istraživanje svih nivoa društvene stvarnosti (mikro, mezo, i makro nivo) Prostorno odre enje predmeta istraživanja Istraživanje e se odnositi na teritoriju Bosne i Hercegovine Vremensko odre enje predmeta istraživanja Permanentno Disciplinarno odre enje predmeta istraživanja Istraživanje je interdisciplinarnog karaktera te zahtijeva koriš enje nau nih saznanja i dostignu a iz razli itih nau nih oblasti kao što su: sociologija, defendologija, pravo, politikologija, psihologija, medicina, fizi ke kulture i drugih srodnih nauka i struka. 11 Isto, str

20 4. CILJEVI ISTRAŽIVANJA Opšti cilj istraživanja Svestrano sagledavanje potrebe suzbijanja nasilja u sportskoj praksi, na sportskim utakmicama i me u posrednicima u sportu u složenom društvenopoliti kom okruženju i ambijentu Bosne i Hercegovine Zadaci istraživanja Na osnovu predmeta istraživanja mogu se definisati slijede i zadaci istraživanja: - Istražiti me usobnu vezu izme u odre enih podkulturnih grupa (navija ke skupine) i društvenih preduslova koji vode ka klasno-slojnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj netrpeljivosti kao mogu im uzrocima nasilja na sportskim terenima širom Bosne i Hercegovine; - Istražiti u kojoj mjeri politizacija i ideologizacija sporta može poslužiti kao okida za šire društvene sukobe; - Istražiti uzroke nasilja unutar sportske prakse (prisutnost upotrebe nedozvoljenih doping sredstava me u sportistima, zloupotrebe sportista od strane posrednika u sportu, prisutnost nasilja me u samim akterima u sportu-sportistima) Prakti ni cilj istraživanja Utvrditi odgovaraju e preventivne mjere i strategije koje bi vodile ka rješavanju problema vezanih za nasilje u sportu u Bosni i Hercegovini. 5. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Opšta hipoteza injenice pokazuju da je nasilje u sportu u Bosni i Hercegovini u porastu. Pretpostavlja se da je takav oblik nasilja uslovljen složenom etni kom, kulturnom, politi kom, vjerskom i socijalnom situacijom u Bosni i Hercegovini. Ovakvim negativnim dešavanjima unutar i oko sportske prakse doprinosi nerazvijena sportska kultura me u sportistima i posrednicima u sportu Posebne hipoteze - Pretpostavlja se da je nasilje navija kih skupina zasnovano na klasnoslojnoj, nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj netrpeljivosti, - Pretpostavlja se da politizacija i ideologizacija sporta može poslužiti kao okida za šire društvene sukobe, - Pretpostavlja se da su esti uzro nici nasilja u sportu sportisti i posrednici u sportu. 19

21 6. NA IN ISTRAŽIVANJA 6.1. Metodološki okvir istraživanja Instrumenti istraživanja U okviru istraživanja koristi e se slijede i instrumenti: - Statisti ki metod (obrasci za prikupljanje statisti kih podataka, kao i evidencije); - Anketni upitnik (stratifikovani uzorak- 300 ispitanika); - Dubinski intervju (stratifikovani uzorak- 50 ispitanika) i - Analiza sadržaja masovnih medija (tri dnevna lista iz Bosne i Hercegovine) Uzorak Metodom slu ajnog uzorka izabra emo stratifikovani uzorak koji e initi 300 ispitanika sa cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine (gra anstvo, sportska publika, navija ke skupine, sportisti, sportski kolektivi, sportski funkcioneri, sportski novinari). Istraživanje još traje, a rezultati e biti prikazani u jednoj od narednih publikacija. 7. NAU NA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA Dobijenim rezultatima istraživanja utvrdi emo opravdanost predloženih teorijskih modela nastanka nasilja u sportu u Bosni i Hercegovini. Tako e, kod nas nedovoljno istraženu oblast sporta, obogati emo saznanjima vezanim za nasilje me u samim sportistima (dopinzi, pretreniranost, izgaranje) i posrednicima u sportu (iskorištavanje i zloupotreba sportista). Navedeni uvidi mogli bi da dovedu do razvoja slijede ih nau nih oblasti: sociologije sporta, defendologije, sportske medicine, sportske psihologije, sportskog prava i ostalih srodnih disciplina. Navedena saznanja omogu i e prevenciju nasilja na sportskim utakmicama uz pravilan odabir mjera i strategija za suzbijanje nasilja u sportu. Tako e, navedena saznanja bi mogla poslužiti u suzbijanju širih eskalacija nasilja koje bi mogle nastati kao posljedica nasilja na sportskim terenima. 20

22 8. DRUŠTVENO OKRUŽENJE I NASILJE U SPORTU Nas dva brata oba navijamo ne pla ' majko, ako poginemo Nasilje u sportu kao segment nasilja u društvu From izdvaja tri razli ita tipa društva : 1. društva koja afirmišu život, 2. nedestruktivno-agresivna društva i 3. destruktivna društva. 12 U prvima je kroz ideje, obi aje i institucije najviše naglašena njihova uloga u unaprije ivanju života u svim njegovim oblicima. Nivo neprijateljstva, nasilja i okrutnosti ovdje je minimalan, ne postoje teške kazne, zlo ina gotovo nema, a institucija rata ne postoji ili igra neznatnu ulogu. Drugi sistem dijeli sa prvim osnovni element nedestruktivnosti ali razlikuje se od njega po tome što su agresivnost i rat iako nisu središnje, važnosti normalne pojave, kao i po tome što u ovim društvima postoji takmi enje, hijerarhija i individualizam. Za tre i sistem karakteristi no je postojanje mnogo nasilja izme u pojedinaca odnosno destruktivnosti, agresije i okrutnosti me u ljudima unutar plemena i prema drugim plemenima što je pra eno zadovoljstvom u ratovanju, zlobom i prevarom. Ovdje postoji mnogo rivalstva i dosta ratovanja. Time se potvr uje pretpostavka da je agresivnost prvenstveno društveno-kulturno uslovljena. Brojna nau na istraživanja su pokazala da vrsta i stepen agresivnog ponašanja u velikoj mjeri zavise od vaspitanja djeteta i od reagovanja sredine na ispoljenu agresivnost Antropološke osnove nasilja - fundamentalno nasilje Problem je u tome što nasilje po svojoj dubini i složenosti kao i formama manifestovanja daleko prevazilazi mogu nosti svjesne kontrole i racionalnog oblikovanog ponašanja ljudi putem socijalizacije i što ono zadire u samu ontologiju 12 Teorijsko stru ni asopis, Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

23 društvenog bitka. Sigmund Frojd tvrdi da se nasilje nalazi u samim temeljima kako ovjekove ontogeneze tako i filogeneze. Što se ti e Froma on smatra da savremena civilizacija sa svojim obožavanjem mrtvih stvari i sa svojom trkom za materijalnim vrijednostima nužno produkuje nasilje i destruktivnost kao i mehanizme bjekstva od slobode : autoritarnost, rušilaštvo i konformizam. Podvojenost izme u zajednice i politi ke države dovelo je do toga da se ovdje sva društvena osje anja projektuju u državu koja postaje idol sila koja stoji iznad i izvan ovjeka. Ljudi se pot injavaju državi kao otjelotvorenju sopstvenih društvenih osje anja dok u privatnim životima pate od izolovanosti i usamljenosti. From smatra da se izlaz nalazi u uspostavljanju zdravog društva u kojem e ovjekov privatni i društveni život biti isto i u kojem e vrijednosti biti (sloboda, stvaralaštvo, kriti nost) odnijeti prevagu nad vrijednostima imati tj. posjedovanje stvari, živih bi a i ideja. Problem je u tome što se najrazvijenija savremena društva sve više kre u u pravcu imati a sve manje prema onom biti. O tome svjedo i i ogroman porast svake vrste nasilja u njima. Pa nas to onda vra a na pretpostavku da je nasilje fundamentalna sastavnica ovjeka i ljudskog društva. Rene Žirar kaže Nasilje je srce i skrivena duša svetog a prinošenje žrtve kao sastavni dio svake religije instrument je prevencije u borbi protiv nasilja. Samo nasilje se ovdje posmatra kao neka vrsta podmukle zarazne bolesti koja se lako otima kontroli i koja je utoliko opasnija ukoliko smo uvjereniji da je uspješno kontrolišemo. Po Žiraru u temelju društva stoje neke zabrane i razlike koje su proizašle iz preusmjeravanja i sprje avanja izvorne agresije i fundamentalnog nasilja pri emu je obred prinošenja žrtve odigrao klju nu ulogu u tome. Društvena funkcija obreda žrtvovanja sastojala bi se u tome da se sprije i nasilje i haos koji bi i otuda proizašao a koji bi ugrozio same temelje društva. Prinošenje žrtve u prvom redu teži da otkloni razdore, suparništva, ljubomoru i kavgu me u bliskima, da uspostavi sklad u zajednici i povrati jedinstvo društva. Sve ostalo a u prvom redu religija i mitologija kao i cijela kultura proisti u iz toga i mogu se dovesti u vezu sa tim. Fundamentalno nasilje predstavlja po etak svega što je ovjeku najdragocjenije i do ijeg o uvanja mu je najviše stalo. Upravo to ali u prikrivenom i transponovanom obliku tvrde svi mitovi o postojanju koji se svode na prepri avanje kako su neko mitsko bi e ubila druga mitska bi a pri emu se ovaj doga aj opaža kao fundamentalan za kulturni poredak, od umrlog božanstva poti u ne samo obredi nego i bra na pravila, zabrane i svi oblici kulture koji ovjeka ine ovjekom Društveno-kulturni okviri nasilja: društveni sukobi i društvena anomija Nasilje nije ni slu ajan ni privremen kao ni povremen pratilac ovjeka, društva i kulture ve njihova strukturalna odlika. U socijalnoj i sociološkoj misli to je ve odavno uo eno time što je ono dovedeno u tjesnu vezu sa nastankom osnovnih društvenih institucija kao i sa odvijanjem svih bitnijih društvenih procesa. Još su teoreti ari prirodnog prava i društvenog ugovora smatrali da je država kao najvažnija globalna ustanova i organizacija nastala zbog toga da bi se prevladalo prvobitno prirodno stanje stalnih sukoba i sveopšteg nasilja. Hobs nasilje posmatra kao stalnu i neizbježnu odliku ovjeka i društva nastalu iz injenice da ljude pokre u iste težnje pri emu su objekti koji mogu da zadovolje ove težnje ograni eni tako da kombinacija stalnih želja i nedostataka izaziva žestoku konkurenciju me u ljudima i težnju za dominacijom jednih nad drugima što vodi opštoj nestabilnosti i

24 nosi u sebi rizik me usobnog uništenja. I mnogi drugi teoreti ari posmatrali su nasilje kao bitnu karakteristiku društva posebno oni koji su naglašavali ulogu sukoba u društvenom životu. Iako me u teoreti arima postoje zna ajne razlike njihovo shvatanje bi se moglo svesti na nekoliko bitnih postavki: 1. Svako društvo u svakoj ta ki i u svakom periodu svoga postojanja podložno je promjenama što zna i da su društvene promjene najvažnije i sveopšte a da je svaki sistem barem potencijalno nestabilan. 2. Svako društvo u svim svojim elementima sadrži protivrje nosti i sukobe što zna i da je društveni sukob svugdje prisutan a da su društvena ravnoteža i integracija samo prividni ili privremeni. 3. Svaki segment društva može pridonijeti i pridonosi njegovoj dezintegraciji i promjenama kao što se i sam može mijenjati. 4. Svako društvo je zasnovano na prinudi nekih svojih lanova nad drugima a tzv. zajedni ke vrijednosti ili ne postoje ili su nametnute. 5. Osnovni pojmovi ove teorije su stoga sukobi,dezintegracija, nestabilnost, promjene i prinuda. 13 Ralf Darendorf smatra da društveni sukobi koje on odre uje dosta široko imaju stvarala ku snagu za društvene promjene. Pošto oni izviru iz prinude za teoriju društvenih promjena središnji zna aj imaju sukobi društvenih klasa jer oni najneposrednije ugrožavaju temelje prinude. Kao element društvene strukture i inilac koji izaziva promjene, klase su povezane sa vlaš u i raspodjelom vlasti. Za razliku od mo i koja je povezana sa li nim osobinama pojedinaca vlast je uvijek udružena sa društvenim položajima i ulogama. Smisao i posljedica društvenih sukoba je u tome da podsti u mijenjanje globalnih društava i njihovih dijelova pri emu oni mogu da doprinesu i o uvanju sistema. Klasni sukob je samo jedna od tzv. pokreta kih snaga društva, a osnovna dimenzija klasne strukture je vlast, pošto svako globalno društvo ili neki njegov uži segment ine cjelinu negativnih i pozitivnih pozicija vlasti. Polaze i od toga da su društvena i ekonomska mo razli ite kao i da se na svaku od njih nastavlja poseban oblik vlasti Darendorf kritikuje Marksov dihotomni klasni model utemeljen na kategoriji privatne svojine. Po njemu društvo je podjeljeno na antagonisti ke klase s obzirom da jedni a drugi nemaju vlast pri emu je i ta vlast uvijek podjeljena dihotomno. Klase su me usobno suprotstavljene društvene grupacije koje karakteriše u eš e u vlasti ili isklju enost iz vlasti unutar bilo kojeg saveza vlasti. Prema tome jedno globalno društvo je sastavljeno od više vladaju ih i pot injenih klasa u preduze u, državi, ustanovama, crkvi, sportskom klubu itd. iji osnov i na in formiranja ipak nisu istovjetni. Da bi se identifikovao i istražio karakter i oblik ispoljavanja sukoba neophodno je da se svi ti razli iti inioci dovedu u vezu sa intenzitetom i violentnoš u kao njihovim bitnim obilježjima. U prvom slu aju misli se na utrošak energije i stepen uklju enosti stranaka u sukobu, a u drugom na oblike ispoljavanja i sredstva koja se primjenjuju u obra unu sa protivnikom. Primjenom tih kriterijuma uspostavlja se jedna kontinuirana skala koja ide od mirne rasprave do gra anskog rata. Osim opštih strukturalnih uslova na sukobe uti u i neki specifi ni inioci koji 13 Teorijsko stru ni asopis, Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

25 mogu bilo pozitivno ili negativno da koreliraju sa njihovom ja inom i nasilnoš u. Me u ovima se naro ito isti e zna aj regulacije klasnog sukoba u demokratskim društvima sa stanovišta smanjivanja njihove žestine. Ve ina sociologa danas društvene sukobe i nasilje radije posmatraju kao anomi nu i devijantnu društvenu pojavu nego kao najvažniji preduslov i mehanizam društvenih promjena. Rodona elnik takvog tuma enja društvenih sukoba svakako je Dirkem. On u svojim Pravilima sociološke metode uzimaju i opštost kao spoljašnje obilježje normalnosti neke pojave naglasio da je neka društvena injenica normalna za odre eni društveni tip kada se kre e u prosjeku društva ove vrste posmatranih u odgovaraju oj fazi njihovog razvoja. uvena Dirkemova teza jeste da je kriminalitet normalan ukoliko se kre e u granicama prosjeka za dati tip društva. Dirkemovo razlikovanje normalnog i patološkog trebalo je izme u ostalog da posluži za definisanje pojma anomije kao jednog od klju nih za sociološko objašnjenje nasilja. Pod anomijom se uopšteno podrazumijeva stanje raspada i nepostojanja društvenih normi. Dirkem njome ozna ava situaciju odsustva ili nedjelotvornosti društvenih normi koje ne obezbje uju solidarnost i funkcionisanje sistema. Stanje anomije obi no je povezano sa masovnim oblicima ispoljavanja devijantnog ponašanja ljudi. Na društvenom planu to stanje se naj eš e javlja prilikom prelaska iz jednog društvenog sistema u drugi, a na individualnom ono je uglavnom vezano sa naglom promjenom materijalnog (siromašenje), društvenopravnog (zatvor), gra anskog (gubitak gra anskih prava), profesionalnog (gubitak posla), bra nog (razvod, bolest, duže odsustvo, smrt bra nog partnera), stambenog (ostajanje bez stana) ili teritorijalnog (preseljavanje), statusa a u svom najoštrijem obliku ispoljava se kroz ubistvo ili tzv. anomi no samoubistvo. Robert Merton smatra da je za nastanak anomije bitna tenzija koja se javlja kod pojedinaca ili društvenih grupa onda kada se opšte prihva ene norme i vrijednosti nalaze u raskoraku sa društvenom stvarnoš u. Po njegovom mišljenju devijantno ponašanje je simptom provalije koja postoji izme u kulturom nametnutih aspiracija i društveno strukturisanih mogu nosti. Merton razlikuje pet mogu ih na ina na koje se može reagovati na suprotnosti koje postoje izme u društveno prihva enih vrijednosti i ograni enih sredstava za njihovo ostvarenje a to su: konformisti ki, inovatorski, ritualisti ki, odustaju i i buntovni ki. Konformisti ki je onaj u koji spada ve ina ljudi i prihvata dominantne društvene norme i vrijednosti kao i uobi ajena sredstva za njihovo postizanje bez obzira na to da li su i sami uspješni ili ne. Inovatori se drže prihva enih vrijednosti ali koriste pogrešna ili nezakonita sredstva u njihovoj realizaciji kao u slu aju kriminalaca koji se bogate bave i se nelegalnim aktivnostima. Ritualisti se mehani ki pridržavaju ustanovljenih pravila radi njih samih ne pitaju i se o njihovoj svrsi niti o vrijednostima koje stoje iza njih i uglavnom se posve uju rutinskim poslovima koji im ne pružaju gotovo nikakve izglede na uspjeh i napredovanje. Odustaju i tj.oni koji odustaju sasvim napuštaju takmi enje odbacuju i kako važe e vrijednosti tako i uobi ajena sredstva za njihovu realizaciju i uglavnom žive povu eno i izolovano. Buntovnici odbacuju dominantne vrijednosti i standardna sredstva za njihovo ostvarivanje sa željom da ih zamjene potpuno novim kroz obnavljanje društvenog sistema u cjelini tako da obi no nastupaju sa radikalnim politi kim zahtjevima. Sociološke analize potvr uju da nasilje nema toliko uporište u nagonskoj osnovici ovjekovoj koliko u istorijski strukturisanim društveno - kulturnim okvirima njegovog života i djelovanja. Sama mastifikacija društva iskazana prvenstveno kroz gomilanje ljudi u velikim urbanim 24

26 aglomeracijama uz nemogu nost da im se pruže adekvatni ekonomski, socijalni i kulturni uslovi za normalan život predstavlja idealnu podlogu za širenje nasilja i poja avanje njegovog intenziteta. Pridoda li se tome sve prisutnije i sve pogubnije dejstvo mas-medija, pomo u kojih se vrši industrijsko oblikovanje duha i kreiranje paralelne, virtuelne stvarnosti, tako da simulacija i isceniranje doga aja ne samo što dovode do ubrzanog istrebljivanja smisla ve one i kreiraju doga aje (izrežirana, vešta ki montirana stvarnost postepeno postaje jedina stvarnost) i dobi e se svi važniji elementi za objašnjenje sve rasprostranjenije agresije, nasilja, destrukcije i autodestrukcije. Naravno, pitanje nasilja u odnosima me u društvenim i državama, bez kojeg se ne može razumjeti ni oni unutar njih. Ne ulaze i ovom prilikom u razmatranje te vrste nasilja, dovoljno je re i da je još Kant odnose me u državama okarakterisao kao stanje stalnog rata, pošto se one ponašaju kao divljaci bez zakona i kad se ne nalaze u otvorenom ratu, države se ponašaju po pravu ja ega. To na najbolji na in potvr uje upravo iskustvo XX-og vijeka, koji je ne samo vijek neslu enog tehni ko-tehnološkog progresa, razvoja demokratije i velikih kulturnoduhovnih dostignu a, nego i vijek masovnog nasilja i razaranja, naro ito oli enog u svjetskim ratovima i totalitarnim diktaturama. Nasilje obuhvata sve one akte i aktivnosti koji se mogu ozna iti kao upotreba ili prijetnja upotrebom sile od strane subjekta (nasilnika) u odnosu na objekat (žrtvu), bez obzira o kojoj vrsti sile se radilo, sa ciljem da se žrtvi, posredno ili neposredno, nanese bol ili kod nje izazove strah i patnja, kako bi se njeno ponašanje stavilo pod kontrolu izvršioca nasilja. Ovako široko shva eno nasilje omogu ava da se obuhvate sve njegove vrste (fizi ko i psihi ko, racionalno i iracionalno, direktno i indirektno, individualno i društveno, trenutno i dugotrajno, masovno i pojedina no, manifestno i latentno, grubo i fino), sve njegove manifestacije (na mikro, mezo i makro nivou) i svi njegovi nosioci i prenosioci. Pri tom, iako valja praviti razliku izme u nasilja kao samostalnog motiva i primjene sile kao reakcije na ugroženost, ak i u ovom posljednjem slu aju ta upotreba sile može biti smatrana opravdanom jedino pod pretpostavkom da ispunjava neke bitne uslove: 1. da takva upotreba sile predstavlja nužan odgovor na spoljašnji izazov koji smjera na ugrožavanje ljudske egzistencije i temeljnih humanisti kih potreba, vrijednosti i normi, i to nakon što su prethodno sva nenasilna i u datoj situaciji primjenjivana sredstva, a prije svega ona koja su usmjerena na odvra anje- bila isprobana i pokazala se neefikasnim, 2. da se upotreba sile odvija prema strogo utvr enim pravilima, koja su unaprijed definisana i poznata, a koja su prihva ena od strane demokratske ve ine, s tim da postoje pouzdani i djelotvorni mehanizmi pra- enja, nadzora i sankcionisanja svakog onog ko u postupku primjene sile prekrši važe a pravila, koja opet i sama moraju biti predmet stalne provjere i neprekidnog poboljšavanja, 3. da uzvratna primjena sile, ni po obimu ni po intezitetu, ne prekora uje granice nužne odbrane, što se u svakom konkretnom slu aju posebno utvr uje prema važe oj pravnoj proceduri, odnosno da se pri takvoj reakciji ne dopusti manifestovanje agresije kao samostalnog motiva, ije se prisustvo može prepoznati po bezrazložnoj ili prekomjernoj i nesrazmjernoj upotrebi sile, što je pra eno uživanjem ili barem ravnodušnoš u 25

27 prema bolu i patnjama žrtve, kao i uživanjem u samom inu rušenja i uništenja, te u njihovim posljedicama. 14 Jedan od najtežih problema u sociološkom objašnjenju nasilja proizilazi iz injenice da dominantne društvene snage, na ovaj ili onaj na in, name u svoje shvatanje onoga šta e se smatrati normalnim, legalnim, prihvatljivim ili poželjnim, a šta opet nenormalnim, nelegalnim, neprihvatljivim ili nepoželjnim ponašanjem Igra, sport i nasilje: kvarenje igre Antropološko-sociološke analize pokazale su da je nasilje suštinska sastavnica ovjeka i društva, a ne neki njihov sporedni izdatak. Nasilje u sportu može se prvenstveno posmatrati kao nasilje nad igrom, a nasilje nad igrom kao oblik nasilja nad ovekom, budu i da je igra jedno od fundamentalnih obilježja ovjekovih. Ljudski problem igre je istovremeno i svjetski problem. Odbacuju i tuma- enja koja igru shvataju kao antitezu radu i uopšte ozbiljnom životu, Fink isti e da ona pripada strukturi bivstva ovjekovog opstanka. Jedan od najvažnijih razloga što se igra teško definiše jeste i taj što postoje poluskriveni elementi igre u svim oblastima života. Igra je dimenzija egzistencije koja je tjesno isprepletena sa svim drugim životnim oblastima: homo ludens, homo faber, homo politicus ili homo economicus nisu tako kruto razdvojeni. Fink isti e da je ona jednostavno neka mogu nost ovjeka uopšte. Svijet je po njemu igra bez igra a, a ovjek je u isti mah i igra i igra ka. Vezuju i ovjeka za svijet igra je ujedno i realna i irealna. U igri se doživljava sre a stvaranja, tu su sve mogu nosti otvorene. Ona pruža iluziju slobode i ni im ograni enog izbora ali samo kroz privid tj. kroz ono nestvarno. Igra pruža mogu nost uzmicanja iz stvarnosti. Po mišljenju Finka mogu e je razlikovati nekoliko strukturalnih karakteristika ili momenata igre a to su: uživanje, smisao, zajednica, pravila, igra ka, uloga, svijet igre. Me u njima se posebno isti u pravila koja su bitan konstitutivni dio svake igre. Igra je spontanost puna uživanja, ona se ne odvija bez pravila, igra samu sebe obavezuje u pravilima igre. Kostos Akselos zastupa tezu da je sve igra ak i ono što kao igra nije prepoznato: mit, religija, politika, poezija, nauka, tehnika. Po njegovom mišljenju igra je ta koja povezuje manifestacije logosa i pradžisa. Sli no Finku i Akselos misli da su jezik,rad, ljubav i smrt, borba i mo i igra, fundamentalne snage koje pokre u ovjeka i svijet. Kre u i se u okvirima osobeno shva ene filozofije igre holandski istori ar kulture i filozof Johan Huizinga u svom uvenom djelu Homo ludens ovjeka definiše kao bi e koje se igra. Po njegovom mišljenju ljudska kultura je izrasla i razvila se iz igre, igra je u tom smislu starija od kulture. Manja vrijednost igre grani i se sa ve om vrijednoš u zbilje. Da bi se izdvojila formalna obilježja igre mogu e je ograni iti se na igre društvenog tipa ili više oblike igre. Ako se stvari tako postave onda se tri momenta ili karakteristike igre pokazuju bitnim: 1. igra je slobodan in, ona je slobodna, ona je sloboda; 2. igra nije obi ni a niti pravi život ona zna i izlaženje u jednu posebnu privremenu sferu djelatnosti sa nekom vlastitom težnjom. Igra stoji izvan procesa neposrednog zadovoljavanja nužde i prohtjeva, ona taj proces prekida, svijet igre je izdvojen svijet i svijet tajni; 14 Teorijsko stru ni asopis, Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

28 3. igra se odigrava unutar odre enih granica vremena i prostora. Od svakodnevnog života ona se razlikuje mjestom i trajanjem. Završivost i ome enost su njena bitna obilježja, igra ima svoj po etak i kraj, ona se odigrava. 15 Igra je takvo slobodno djelovanje koja poti e u vlastitom i odre enom vremenu i prostoru, koja se odvija po odre enim pravilima i oživotvoruje društvene veze, a ono samo se obavija tajnom ili preobla enjem i izdvaja iz obi nog svijeta kao nešto zasebno. Igra stvara red, ona je red, odstupanje od reda kvari igru oduzima joj zna aj i ini je bezvrijednom. Svaka igra ima njoj svojstvena pravila koja odre uju norme što važe unutar privremenog svijeta kojeg je izdvojila igra. im se prekrše pravila svijet igre se ruši. Bitno je da se pravila ne mijenjaju u toku igre kao i da postoji jasna kazna za njihovo kršenje ili zaobilaženje. Budu i da je jedan od najosnovnijih momenata ljudskog života igra se u tom smislu može definisati kao dobrovoljna radnja ili djelatnost koja se odvija unutar nekih utvr enih vremenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihva enim ali i bez izuzetaka obaveznim pravilima kojoj je cilj u njoj samoj a prati je osje aj napetosti i radosti te svijest da je ona nešto drugo nego obi an život. Kajoa smatra da se igra u formalnom smislu a to zna i da time nije unaprijed odre en i njen sadržaj se može definisati kao aktivnost koja je: 1. slobodna - što zna i da se na nju igra ne može primoravati, a da time igra ubrzo ne izgubi svoju prirodu privla ne i vesele razonode, 2. izdvojena - što zna i da je ona ograni ena preciznim i unaprijed utvr- enim vremenskim i prostornim granicama, 3. neizvjesna- što zna i da se tok i ishod igre ne mogu unaprijed predvidjeti, pošto se inicijativi igra a obavezno daje izvjesna sloboda iz potrebe za izmišljanjem; 4. neproduktivna - što zna i da igra ne stvara ni dobra, ni bogatstva, niti bilo kakvu vrstu novih elemenata, izuzev što vrši prenošenje vlasništva unutar kruga igra a, tako da je ishod situacija identi an onoj na po etku partije; 5. propisana - što zna i da je igra podvrgnuta odredbama koje ukidaju obi ne zakone i za trenutak uvode novu, jedino važe u zakonitost, 6. fiktivna - što zna i da je igra pra ena specifi nom sviješ u o nekoj vrsti drugorazredne realnosti u odnosu na teku i život. Kajoa misli da se razvrstavanje može u initi na osnovu prevla uju e zajedni ke karakteristike svojstvene odre enoj vrsti igre. Prema tome on sve igre razvrstava u etri kategorije a to su: agon (takmi enje), alea (slu aj), mimicrno (pretvaranje), ilindž (zanos). 16 Pridoda li se tome na in igranja onda se sve igre razvrstavaju na jednoj skali iji je prvi pol nazvan paidija kojim se ozna ava zajedni ko obilježje razonode, nestašluka, slobodne improvizacije nekontrolisane fantazije. A drugi ludus koji se karakteriše rastu om potrebom da se anarhi na i udljiva priroda potvrgne 15 Teorijsko stru ni asopis, Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str Teorijsko stru ni asopis, Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, 2001, str

29 proizvoljnim konvencijama, imperativima i to namjerno nezgodnim i da se stalno sve više ometa postavljanjem sve težih prepreka kako bi joj se put do željenog cilja u inio što napornijim ali tako da taj put i dalje ostaje savršeno ne koristan iako zahtjeva sve ve e napore, sve više strpljenja, i vještine. Kajoa smatra da se takmi enje, sre a, prerušavanje i vrtoglavica ne moraju pojavljivati izolovano ve da su oni sposobni i da udružuju svoje osobine. Po njemu postoje tri mogu e kombinacije povezivanja: osnovne, slu ajne, zabranjene. Osnovna vezivanja su ona u kojima se može konstatovati suštinska povezanost principa igara, npr. izme u agona i alea koji su paralelni i komplementarni, a isto tako i izme u mimicrno i ilindža. Slu ajna vezivanja su ona koja postoje izme u sre e i vrtoglavice tj. alea i ilindža i takmi enja i prerušavanja tj. agon i mimicrno gdje se jedno sa drugim može vezivati bez štetnih posljedica. Zabranjena povezivanja su ona koja postoje izme u takmi enja i vrtoglavice tj. agona i ilindža, te sre e i prerušavanja tj. alea i mimicrno. U prvom slu aju vrtoglavica ne bi mogla da se udruži sa rivalstvom koje je ograni eno pravilima pa da odmah ne izgubi svoju pravu prirodu. Dok u drugom slu aju kombinacija je nespojiva zbog toga što alea podrazumijeva potpuno i savršeno prepuštanje slu aju a to je suprotno svakom prerušavanju ili obmani. Prema tome zabranjena povezivanja nas uvode u podru je izopa avanja igre koje zna i poništavanje njenih bitnih karakteristika onako kako su one ranije bile definisane. Kod agona igra ra una samo na sebe napreže se i izgara, kod alea on ra una na sve osim na sebe i predaje se njemu nedostižnim silama, kod mimicrno on zamišlja da je neko drugi i izmišlja neki fiktilni svijet, kod ilindža on zadovoljava želju za privremenim poreme ajem stabilnosti i ravnoteže tijela da bi izbjegao tiraniju sopstvene percepcije, da bi prouzrokovao porast sopstvene svijesti. U osnovi izopa avanje igre nastupa usred mješanja igre sa svakodnevnim životom ime se stvara opasnost da se sama priroda igre upropasti. Izopa enost igre proizilazi iz istovremenog odsustva ko nice i zaštite. Dopušteno je da se igra najozbiljnije igra, da se u njoj ovjek troši do krajnosti, da se rizikuje sav imetak ak i život, ali igra mora biti u stanju da stane na odre enoj unaprijed utvr enoj granici i da umije da se vrati u normalno stanje, da se zaustavi tamo gdje pravila igre koja istovremeno izoluju i osloba aju više ne važe. Kajoa smatra da nije pretjerano re i da se sudbina jedne kulture ogleda u igrama. Odnosno davanje prvenstva agonu, alei, mimicrno i ilindžu uti e na odlu ivanje prema budu nosti jedne civilizacije. Cjelokupni potonji razvoj društva sve do naših dana u svim svojim bitnim podru ijima i dimenzijama zasniva se na beskrajno promjenljivoj ravnoteži izme u zasluge (agon) i slu aja (alea), mada u njemu nikad ne bivaju sasvim istisnuta ni preostala dva principa igre - prerušavanje i zanos. Kroz prvi se iskazuju sloboda, odvažnost, ambicija, promjena, li ne zasluge i individualne sposobnosti, dok drugi ostaje podru je porijekla, naslje a, tradicije, kolektivnih atributa slu aja. Kristofer Las smatra da je sport postao predmet masovne potrošnje i on brzo gubi karakter privida. Iluziju u sportu napadaju svi: igra i, promotori i gledaoci. Igra i žele da se predstave kao zabavlja i i tako pori u ozbiljnost sporta. Promotori podsti u navija e da postanu mahniti sljedbenici ak i u sportovima u kojima je nekada vladalo dostojanstvo kao npr.u tenisu pa se sportska nadmetanja pretvaraju u spektakl. Stapanje igra a i gledaoca ne samo da ruši nužnu distancu izme u jednih i drugih ve otvara i prostor za ispoljavanje raznih oblika nepredvidljivog nasilja uklju uju i tu i nasilje nad samom igrom. Pošto svako društvo ima onakav sport kakvo je i samo to nasilje u sportu ne može biti ništa drugo nego segment nasilja u društvu. Ako su savremena 28

30 društva organizovana na principima takmi arstva, komercijalizacije, standardizacije, masovnosti, otu enosti itd, onda i sport ne može po ivati na bitno druga ijim osnovama. Nasilje i isklju ivost modernog sporta sve više promovišu militaristi ke vrijednosti a potiskuju one humanisti ke. Sport tako postaje ne samo jedna vrsta industrije nego i jedan od oblika rata. Kvarenje igre proizvodi kvarenje ovjeka a odatle do njegovog samouništenja ne mora da se na ini još mnogo koraka Nasilje sportske publike Praksa i teorija su pokazale da postoje razli iti modeli koji objašnjavaju nasilje u sportu: 1. model subkulture, 2. model psihologije gomile, 3. model imperativne pobjede, 4. model profesionalnog navija a, 5. model kulture siromaštva, 6. model imitacije, 7. model dopinga, 8. model dosade Model subkulture Kultura, subkultura i kontrakultura predstavljaju elemente koji odre uju stil života. Pod kulturom se podrazumijeva na in života, a pod kontrakulturom na in života koji se prethodnom suprostavlja. Podkultura se uvijek javlja u vezi sa raznovrsnim grupama, sociolozi ovaj naziv koriste za ozna avanje kulturne osobenosti slojeva i statusa. Podkulturu odre uje razlikovanje njenih vrijednosti od vrijednosti šire ili univerzalne kulture, koja se u literaturi esto naziva roditeljskom ili mati nom kulturom. Fudbal je uvijek zauzimao važno mjesto u kulturi radni ke klase, naro ito u Engleskoj. Fudbalski vandalizam se može posmatrati kao dio ove podkulture. On se vrlo esto analizirao kao borba izme u klasa i grupa. Fudbal je objašnjen kao demonstracija muškosti, fudbaleri i navija i održavali su intezivne me usobne kontakte. 60- tih godina fudbaleri po inju da vode stil života koji se razlikuje 17 D. Kokovi : Sociologija sporta, Sportska akademija, Beograd, 2001, str

31 od stila života njihovih navija a. Tome je doprinjela profesionalizacija i komercijalizacija sporta, fudbala posebno. Sport sve više postaje sredstvo li ne, a ne subkulturne promocije. Vrhunski igra i nemaju više kontakta sa navija ima, jer vode izdvojeni, ekskluzivni stil života. Današnja moderna superzvijezda bavi se svojom profesijom, prodaje svoje sposobnosti, snagu, zalaganje onom ko najviše ponudi i plati. Vezu sa navija ima skoro da više i ne održava. Fudbalski vandalizam se može objasniti kao sudar ideologija, položaja i kultura u kretanju. Što se ti e navija a pažnja je pomjerena sa fudbalske igre na socijalne odnose unutar publike. Ispoljavanje muškosti odre ene podkulture, u ovom slu aju radni ke klase ne može više da se kontroliše. Na primjeru fudbala najbolje se oslikava gubitak odre ene subkulture. Fudbal prestaje da bude njen sastavni dio. On postaje paket aranžman koji e se u budu nosti sve više gledati na televiziji, bi e neka vrsta šou programa koji je za injen reklamama. Dolazi vrijeme kada e se prekidati reklame da bismo pogledali malo sporta. Navija ke subkulture povezane su i sa drugim pojavama koje prate sport. Društvena anomija stvara kod omladine rezignaciju ali i želju da iskaže individualnost na drugim podru jima društvenog života, da se istakne grupna pripadnost, i eufori na naklonost. Stadioni postaju mjesto traganja za izgubljenim identitetom, mladi koji društvu emituju zajedni ku poruku tu smo, još postojimo. Treba ista i ponašanje lako prepoznatljivih neformalnih grupa, nedovoljno organizovanih, oni ne kriju svoj grupni identitet, ve ga ine lako vidljivim i prepoznatljivim, po svemu onome što pripada zna enju stila koji njeguju kao npr. odje a, imidž, rekviziti, gestovi, žargon i psovke koje koriste. To su grupe koje imaju svoje lidere i organizovana vo stva, svoja žarišta, širi krug pripadnika koji se lako uklju- uju u akcije koje žarišne grupe podsti u. Važno je ista i njihovo žestoko suprotstavljanje organima vlasti npr. policiji, u kojoj navija i, ponekad, vide najve eg, najlu eg i najneposrednijeg suparnika i neprijatelja koji za njih predstavlja ono zvani no društvo i njegove vrijednosti, koje oni odbacuju i protiv koga se bore. Navija ke subkulture regrutuju navija e iz nižih klasa radništva koje su slabije kulturno i motivaciono opremljeni, tako da je njihov uspjeh u školi i životu slabiji. Nasilnim obrascem i poja anim vandalizmom, oni pokušavaju da zadrže kontrolu nad klubom. 18 Ulica sve više postaje mjesto socijalizacije mladih. U njihovim životima i obrascima ponašanja je sve više iskazivanje muškosti, kontrola sopstvene teritorije i sl. Stadioni postaju pozornice generacijske pobune, omladinske delikvencije Model psihologije gomile Gistal Le bon u svojoj knjizi Psihologija gomile isti e da ovjek u sastavu jedne organizovane gomile silazi sa nekoliko stepenica civilizacije niže. Gomila ovjeka navodi na stvari koje kao pojedinac ne bi nikada u inio. Istakao je nekoliko karakteristika masa, a to su: osje anje nesavladive mo i (što je krivaca više, osje aj krivice je manji), masa postaje zarazna i ovjek u masi vrlo brzo može da žrtvuje svoj interes u interesu cjeline, zatim stanje sugestije i zajedni ka akcija. Utakmice 18 Vandalizam predstavlja divljanje, nemotivisano uništavanje ili nanošenje štete imovini bez ikakve koristi za bilo koga, a posebno za po inioca. On predstavlja nagon za rušenjem, razaranjem i sl. Ima za cilj da izazove strah i slabljenje autoriteta vlasti, da ukaže na njenu nemo. Vandalizam kod navija a ima funkciju da vrijeme praznine i dosade pretvori u uzbu enje koje donosi kršenje zakona i obrazaca ponašanja primjerenih civilizovanom ovjeku. 30

32 se mogu prekidati, kažnjavati doma ini i akteri, zabranjivati priredbe na stadionima, ali takvim mjerama ne e se promjeniti svijest ljudi niti bitnije uticati na nju. Potrebno je u initi mnogo više. Nacionalisti ke pjesme i njihov eho na stadionima smišljene su daleko izvan njega Model imperativne pobjede Pobjeda u sportu a naro ito u fudbalu, danas sve zna i, od ekonomskog osiguravanja budu nosti sportiste i njegove najbliže okoline, do napredovanja u socijalnom statusu i savla ivanja odre enih barijera, koje se u obi nom životu teško mogu pre i. Onaj ko je gubitnik svim sredstvima e pokušati da izbjegne poraz. Koriste e legitimna i nelegitimna sredstva, od fizi ke intervencije, zbunjivanja protivnika, protestovanja, uvreda, bodrenja, pa sve do besmislenog uplitanja gomile. Treba ista i i uticaj trenera koji u e svoje igra e kako da, neopaženo, brutalno i surovo zadaju teške i trajne povrede. Sport je sredstvo zadovoljavanja potreba u sportskoj borbi, mogu nost da se realizuju i ispolje agresivni instinkti, da se ispusti višak energije i negativnih emocija. Tako e za organizaciju sportskih takmi enja se troše ogromna sredstva. Sve se to stavlja u centar pažnje a ljudska pažnja je sada više usmjerena na pobjedu, osvajanje medalja i obaranje rekorda. U prvi plan dolazi karijera, slava, samouvažavanje, boga enje ljudske prirode, zdravlje itd. Publika i društvo o ekuju pobjedu. Pobjeda se ne ostvaruje samo na terenu nego i kancelarijama rukovodstva koji koriste razli ite na ine i ne biraju mjesto ni sredstva da u pobjedi ili porazu oni zarade ogromne novce. Nastojanje da se postignu rezultati koji se nalaze na granicama ljudskih mogu nosti, kao i težnja za savršenstvom, jesu razlozi zbog kojih sport sve više zavisi od tehnologije. Tehnologija osvajanja medalja nau no je zasnovana, kompjuteri izbacuju rezultate budu ih pobjednika, razra uju se modeli treninga i njihove realizacije. Ostaje samo na i sportiste. Šampioni e svojim pobjedama donositi prihod svima onima koji su zaposjeli ljestvicu eksploatacije i manipulacije. Interesi biznisa i sporta se me utim ne poklapaju uvijek. Biznis je spreman žrtvovati sportistu zarad takmi enja koja donose slavu i prihod, dok je sportu neophodan sportista da bi se takmi enje nastavilo, da bi se što duže bavio tim. Sport se sve više profesionalizuje. On postaje sve više princip rada profita i dobiti. Sportisti se pretvaraju u robote i spremni su na upotrebu svih sredstava da bi postigli svoj cilj. Društvene pojave tj. sport mogu postojati samo ako zadovoljavaju neku društvenu potrebu. U sportu danas je bitna samo pobjeda. Da bi se postigli ti ciljevi, potrebno je ono najvažnije a to je zdravlje sportiste. Danas sport sve više gubi svoj smisao. Sportisti se žrtvuju u ime pobjede, intenzivno se forsiraju. Na svakom treningu daje se maksimum. Stru ni štab ne štedi sredstva kako bi sportisti obezbjedio najbolju komociju, zdravstvenu njegu i sl. samo da bi se postigao dobar rezultat, postigao novi rekord i sl Model profesionalnog navija a Ponašanje navija a, ponekad nije izazvano ni obuhva eno onim što se dešava na stadionu. Navija i se danas pozivaju kao dvanaesti igra. Oni su shvatili svoju poziciju i vrlo esto diktiraju pravila igre. Nekadašnje normalno navijanje, sa elementima prepoznatljivog folklora uveliko nestaje. Slika o publici kao dvanaes- 31

33 tom igra u koju mediji svakodnevno uobli avaju, doprinjela je da o vrsne identitet navija kih grupa. Sve manje se isti e relacija mi i klub, mi i reprezentacija, a sve eš e mi grupa. Nije bitan više rezultat i igra tima za koji se navija ve samo da se sopstvena grupa predstavi u dobrom svjetlu. Danas jedna navija ka grupa ima svoje ime, mjesto susreta, obrasce ponašanja, stil navijanja, rituale, ikonografiju isl. Oni su najzadovoljniji kada se o njihovom ponašanju i njihovim podvizima pri a. Svaka grupa, svaki klan navija za svoj klub. Nasilja na stadionima je uvijek bilo mada danas sve rje e, jer je osiguranje takvo, da ga prosto ini nemogu im. Kada ih ima, oni su usmjereni prema organima reda i zakona. Naro ito su zanimljivi, ali opasni, sukobi izme u grupa koji imaju esta neprijateljstva iza sebe npr. vje iti derbi Partizana i Crvene Zvezde. Takvi sukobi se uglavnom odigravaju izvan stadiona, traže se manje grupe ekstremnih navija a, dok se tradicionalni poštuju i ne diraju Model kulture siromaštva Glavne karakteristike kulture siromaštva su osje aj marginalizovanosti, bespomo nost, snažna orjentacija na sadašnjost i skoro nikakva sposobnost da se odloži zadovoljavanje primarnih potreba. Ovaj tip kulture karakteriše osje aj rezignacije i fatalizma. Ona poprima snagu kulture, jer su njene osobine vodi i okvir za obrasce postupanja, mišljenja, ponašanja i djelovanja. Kultura siromaštva se podudara sa delikventnom kulturom. Karakteristike ove kulture su negativizam, malicioznost i neutilitarnost. Sportske spektakle predstavnici ove kulture naj eš e koriste za ispoljavanje negativnih obrazaca, duhovnih i egzistencijalnih frustracija. Danas na stadionima je sve više gnjevnih mladih ljudi sa malo novca. Njima se pridružuju oni koji vode dosadnu egzistenciju, ali svojim obrascem ponašanja ne odudaraju mnogo od onih prvih. Nasilje i agresija sve više postaju izraz duha vremena. Danas mnogi društveni procesi nastaju iz otpora i protesta. Omladina u itavom svijetu nasilni kim ponašanjem odgovara na siromaštvo, nasilje nad njihovom mladoš u, životima. Njihova muzika, izgled i ponašanje je tako e nasilni ko Model imitacije Ovaj model stoji na stanovištu da se agresija i nasilje u e. Na agresiju se gleda kao stil ponašanja koji se sti e posmatranjem kroz direktno iskustvo i koji je, u izvjesnoj mjeri pod uticajem strukturalnih bioloških inilaca. Oponašanje je prisutno još od ranog djetinjstva, kada djeca izvode takve aktivnosti i obrasce ponašanja, gotovo na precizan i perfektan na in. Ta no onako kako su vidjeli da to ponašanje izgleda. Djeca igraju uloge odraslih, oponašaju mimiku i pokrete odraslih, govore re enice i fraze ta no odre enim tonom. Danas stadion predstavlja mjesto i sabirni centar u enja novih ponašanja, koja se beskrajno imitiraju. Mnoga djeca lako u e oblike ponašanja preko televizijskih programa gdje im je pažnja najviše usmjerena na reakcije televizijskih uzora. Mediji su pomogli da se unaprijed stvori vjerovanje kako je brutalnost nezaobilazan regulator u svim društvenim odnosima. Na taj na in, polako ali sigurno, podižu jednu generaciju obožavaoca nasilja. Ali ne treba samo televiziju optuživati za nasilje, kada se to ini, onda se naj eš e zaobilaze temeljni problemi nasilja. 32

34 Isto se može re i za osudu nasilja na stadionima, kada se ono tuma i izvan svakidašnjice, nejednakosti i sve eš e egzistencije ovje anstva Model dopinga Svjedoci smo svakodnevne upotrebe dopinga u sportu i afere koje prate poznate sportiste zbog njegovog korištenja, naj eš i slu ajevi su vezani za velika takmi enja kao npr. Olimpijske igre, svjetska takmi enja itd. Doping se toliko uvukao u sport da neki pojedinci traže slobodu za njegovo korištenje, naravno pod ljekarskom kontrolom. Ono što sportistu tjera na upotrebu ovih sredstava jeste pobjeda, rekord i motiv postignu a. Doping postaje vitamin koji ruši hormonalni sistem, zaustavlja rast, tjera na mu ninu i povra anje. Ali to sve predstavlja cijenu za metre, minute, sekunde, podignute kilograme, kojima se mjere rekordi. Najopštiji društveni uslovi za pojavu dopinga su: - nedostatak vrstih opredjeljenja društva u cjelini u osnovnim oblastima života, što dovodi do društvenog, globalnog lutanja, - opšti razvoj, stagnacija ili regres globalnih društava u vrijedonosnom i moralnom smislu, - jaz izme u bogatih i siromašnih država, tj. bogatih i siromašnih pojedinaca, koji ovi drugi pokušavaju premostiti korištenjem nedozvoljenih sredstava, - nedostatak li nih sloboda, ve e socijalne pravde i zaštite na opštem i individualnom planu, što provocira destruktivno ponašanje i prema sebi, - ideologija uspješne i nadmo ne nacije naroda, što opravdava sva sredstva prema postavljenom cilju, - društveni pritisci, zahtjevi i o ekivanja, vezana za uspjeh neke uže zajednice, - razli iti sistemi vrijednosti i represije što zbunjuje ljude u odre ivanju njihovog ponašanja, - blagonaklon odnos sredstava za informisanje, a samim tim i javnog mnjenja prema rezultatima doping kontrola. 19 Tako e treba navesti još neke oštrije razloge kao što su: nedostatak sportskog obrazovanja, pritisak sportskog tržišta za vrhunskim rezultatima, odsustvo humanisti ke sportske svijesti, prebrz razvoj i sve ve i zna aj koji se pridaje sportu, iscrpljuju a koncepcija treninga, esta takmi enja, prikrivanje rezultata doping kontrole, blage kazne, itd. Pobjeda postaje jedina stvar koja postoji i zato se više ne biraju sredstva da bi se postigao taj cilj. A takvo shvatanje sporta ubija neposredne aktere Model dosade Dosada se javlja zbog promjena u na inu života, promjena u tehnici, u trajanju dokolice i na inu na koji se ljudi odmaraju. Ogleda se u nezadovoljstvu, a zna i veliki zaokret duše, veliku muku. Za dosadu se esto kaže da je moralni 19 D. Vejnovi :Sociologija sporta, Univerzitet Banja Luka, Fakultet fizi kog vaspitanja i sporta, Banja Luka, str

35 premor izazvan neradom i da je popra en nedostatkom interesovanja, monotonijom i nelagodnoš u. Efikasnost industrijske proizvodnje stvara patologiju dosade. Ona se može ispoljavati u nezaposlenosti, uznemirenosti, samo i, premoru, u nekoj mješavini o aja, tjeskobe i duboke uznemirenosti. Smatra se da aktivnost, rad, zabava, razonoda, sport i rekreacija predstavljaju suprotnost dosadi, odnosno podru je za njenu negaciju. Lijek protiv dosade je rad. Osje aj praznine života izražen je gotovo svaki put kad se pojavi dosada. Ona napada i bogate i siromašne. Ritual se pojavio kao na in da se ublaži životna dosada a nasilje se sve više ritualizuje. Prema dosadi treba stvoriti odbrambeni mehanizam. Podvojenost izme u onoga što je ovjek primoran da radi i onoga što želi da radi najneposredniji je uzrok dosade Nacionalizam i sport Nacionalizam je sveopšta pojava u svijetu. Njegovi korijeni se nalaze u društveno ekonomskim i ekonomsko politi kim elementima i elementima društvene kulture. Faktori koji podsti u nacionalizam su: - nizak nivo opšteg materijalnog i kulturnog razvoja, - nivo razvoja društveno-kulturne svijesti, - razvoj demokratskih i politi kih tradicija, - postavljanje i rjesavanje nacionalnih pitanja, - uslovi višenacionalnih sredina, 34

36 - odnos prema manjinama, - prava ovjeka i gra anina i druga ljudska prava, itd. 20 Uz pojavu nacionalizma bitno je ista i i nastanak nacija. Nacija je istorijski formirana stabilna zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorije, ekonomskog života i psihi ke konstitucije koja se ispoljava u zajednici kulture. Ona je nastala na osnovu društvene podjele rada u epohi kapitalizma i ona je osnova politi kih sposobnosti jednog naroda. Nacionalizam se ispoljava u sportu, naj eš e u zajednicama koje sadrže višenacionalnu strukturu. Njegova pojava u sportu uslovljena je karakterom društvenog sistema, tj. prirodom društveno politi kih odnosa. Nosioci nacionalizma u sportu mogu biti odre ene institucije i organizacije politi kog života, zatim pojedinci, socijalne grupe, lanovi uprave klubova i drugi. Razlozi njegovog ispoljavanja u sportu mogu biti ekonomske, socijalne, kulturne i politi ke prirode, a mogu biti i predrasude, istorijske zablude, nizak nivo individualne kulturne svijesti. Nacionalizam u sportu je politi ko sredstvo koje se ubacuje u igru da bi se ostvarili odre eni politi ki ciljevi vladaju ih nedemokratskih društvenih struktura. Sport i politika ukrštaju se preko nivoa koji predstavlja sport kao faktor nacionalnog prestiža i spoljne politike. Sport u funkciji lokalnog i nacionalnog prestiža predstavlja svojevrsni društveni mehanizam socijalne afirmacije odre enih dijelova društva i pojedinih društvenih sredina. Sport i politika su usko povezani. Njih ujedinjuju tri važna elementa a to su igra, takmi enje i predstava. Nacionalizam se prenosi na sve strane sporta, ak i na vrhunski takmi- arsko profesionalni sport. Najviše je prisutan kod sportske publike i to masovne publike koja se vezuje za fudbal i košarku. U daljem tekstu naveš emo neke primjere nacionalizma i uticaja politike na sport na prostoru bivše Jugoslavije. Prije krize u Jugoslaviji, raspada federalne države i izbijanja ratnih sukoba u nekim njenim dijelovima najfanati niji jugoslovenski navija i, a posebno fudbalski, pripadaju velikoj me unarodnoj porodici navija a-huligana. Njima, kao i drugim evropskim navija kim skupinama, koje po ev od sedamdesetih godina po inju da svojim nasilni kim ponašanjem skre u na sebe pažnju javnosti, uzori su im engleski i italijanski navija i. Po ugledu na njih i naši navija i biraju provokativna imena, okupljaju se oko ratobornih vo a, dolaze na utakmice opremljeni rekvizitima za navijanje a još više za tu u, bacaju na igralište petarde, pale bengalske vatre, kroje gigantske zastave, a prije svega teže da se obra unaju sa navija ima protivni kih timova i da izazovu nered u gradovima u koje odlaze da bodre svoj klub. Upadljiva je asocijalnost ovih navija a-huligana, njihov neprijateljski odnos prema društvu i njegovim zvani nim predstavnicima, što se naj eš e proteže i na rukovodstva klubova. Prkose i etabliranom poretku, preokre u i hijerarhiju zvani nih društvenih vrijednosti, navija i razvijaju neku vrstu sub-kulture, ili ta nije kontrakulture. Oni praktikuju ili bar slave alkoholizam, varvarstvo, vandalizam, ludilo i pornografski rje nik. Pri tom prava meta provokacija navija a-huligana prije svega je vladaju i autoritet u njihovoj sredini, u njihovom društvenom okruženju. Kad su agresivni prema gostuju im navija ima oni time prije svega izazivaju doma e dušebrižnike i organe reda, a kad se rušila ki ponašaju u gostima, to je prije za njih nadmetanje sa tamošnjim huliganima nego udvaranje šovinistima kod ku e. Dobar dio navija kog folklora ine pjesme "huliganskog" karaktera, to jest one u kojima navija i svjesno, 20 D. Vejnovi :Sociologija sporta, Univerzitet Banja Luka, Fakultet fizi kog vaspitanja i sporta, Banja Luka, str

37 provokacije radi, prihvataju uloge asocijalnih tipova, društvenih otpadnika, alkoholi ara, ludaka. Ovaj huliganski prkos Cigana (to jest navija a Crvene zvezde) i Grobara (navija a Partizana) izražavaju stihovi: Dok se Zemlja oko Sunca kre e, Zvezdini se huligani umiriti ne e. Hiljade Grobara huligana svoj život da e za Partizana. Navija ke skupine se, po ugledu na engleske, a zatim italijanske navija e, po pravilu nazivaju imenima koja tu ulogu isti u: Vandali, Manijaci, Loši momci, Horde zla. Jedna grupa navija a Crvene zvezde sebe je bila prozvala BAH (Belgrades' Alcohols Hooligans). Njihova je himna: Alkohol, alkohol, to je prava stvar, Ko ne voli alkohol nije normalan. Navija i Hajduka više su voljeli ovu pjesmicu: Zora rudi, dan se bijeli, mrtav pijan sjever cijeli, sve pijano, drogirano, za Hajduka navijamo. Uzimaju i za sebe ulogu društvenih otpadnika i pobunjenika navija i razvijaju oblike "ratni kog" ponašanja i govora. Jedna grupa Zvezdinih navija a sebe je nazvala "Zulu Wariors" (Zulu ratnici). Navija i "ratuju" ne samo protiv stranaca ili susjeda, protiv "drugih nacija", nego najradije protiv navija a rivalskih gradskih klubova. Partizanovci i Zvezdaši razmjenjuju prijetnje pune mrtvih, krvi, sjekira i klanja. Prvi uzvikuju: Kad si sre an ubi Cigana. Na to Cigani imaju spremne odgovore: Sekire u ruku a nož u zube, bi e no as krvi, krvi grobarske. Oj, Grobari, Grobari, vi ste sada nula, pro i ete k'o Žabari protiv Liverpula. 38, 38 mrtvih bilo tada, beš'te ku i, beš'te ku i, bi e ih i sada. Rje nik i frazeologija obra una sa protivnikom koji koriste navija i-huligani podjednako su sastavljeni od elemenata iz repertoara jezika nasilja i smrti i iz arsenala pornografskih, psova kih rije i i izraza. U jednom primjeru stekle su se dvije osobine huliganskog navijanja koje su u trenutku rasplamsavanja me unacionalne mržnje i pripreme za rat postale neprihvatljive: vrije anje "istorodnog" protivnika, i to uz solidarisanje sa klubom "drugog naroda" i pornografski rje nik nedostojan disciplinovanog nacionalnog borca: 36

38 Oj, Zvezdo, Zvezdana, ti kurvo jebana, Jebo te Hajduk, jebali te svi, a naro ito Grobari. Dolazak na stadion i navijanje navija i doživljavaju kao "pražnjenje", osloba anje, bježanje od stege i pravila. Tako bar neki od njih odgovaraju na direktno pitanje o tome šta nalaze u navijanju na utakmicama. " ale je po eo da me vodi na utakmice još kao klinca", pri a Mihajlo (22 godine, navija "Partizana"), "i prosto sam zavoleo taj doživljaj gužve, a i to je posebna vrsta pražnjenja. Ima neke lepote u mržnji onih drugih, onih koji ne navijaju za tim za koji ti navijaš. Drugo, možeš da se dereš do mile volje. To me i privla i, sve drugo u životu je po pravilima" (Anketa, 20. I 1990). Ali, u vrijeme "doga anja naroda" u Srbiji i Crnoj Gori, me u navija ima se sve eš e javljaju i oni koji za svoje provokativno i agresivno ponašanje, posebno na utakmicama njihovih ljubimaca protiv klubova iz "drugih sredina", traže neku vrstu patriotskog opravdanja. Tako Goran, 23 godine, vo a Vandala, grupe navija a Partizana, kaže da bi "navija ima trebalo odati dužno priznanje, jer su oni prvi podržali Srbiju u ovim promenama". "Ja mislim", dodaje on, "da je sve to krenulo sa stadiona. Oduvek se znalo da su Zvezda i Partizan srpski timovi, a Hajduk i Dinamo hrvatski, i tu je kraj. Nema dalje" (Anketa, 8. V 1989). U navija kom folkloru u Srbiji (pjesme, slogani, transparenti, zastave, grbovi itd.) tema etni kog identiteta, dotle sporadi na i proskribovana, javlja se kao njegov preovla uju i sadržaj od sredine osamdesetih godina, uporedo sa pojavom te teme u politi koj komunikaciji i propagandi, posebno na populisti kim masovnim politi kim mitinzima koji su davali ton politi kom životu Srbije i Crne Gore tokom i godine. I navija i ho e prije svega da se predstave kao pripadnici "svog naroda", Zvezdaši i Partizanovci kao Srbi, i da istovremeno protivni ke klubove i navija e vide kao predstavnike drugih, njima neprijateljskih naroda. Prema kazivanju jednog navija a Crvene zvezde, priprema za odlazak u Zagreb na utakmicu Zvezda -Dinamo 21. maja imala je jedan za sve obavezan dio. Svi navija i, uklju uju i tu i Partizanovce, morali su da na ruci istetoviraju etiri ocila iz srpskog grba. "Zamisli prizor", kaže on, "kad svi zavrnemo rukave i po nemo da mašemo rukama!" (Anketa, 7. V 1989). U isto vrijeme sli na evolucija prema nacionalnom samoodre enju navija a zapaža se i u Hrvatskoj, tako e pod uticajem razvoja tamošnjih politi kih prilika, odnosno uspostavljanja nacionalisti kog režima. Zvezdini navija i, naro ito kad se nalaze na stadionu protivni kog tima, prije svega isti u svoju privrženost Srbiji i njenom vo i Miloševi u: Mi smo Delije iz ponosne Srbije. Iza ite na terasu, pozdravite srpsku rasu. Od Kosova, pa do Knina, sve je Srbin do Srbina. Slobo, Srbine, Srbija je uz tebe. Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala, Nije mala, nije mala, Slobodana dala! Manastirka, manastirka, srpska rakija, s njom se greje, Slobodane, srpska armija. Ponekad su, po etkom 1990., Zvezdaši uzvikivali i ime Vuka Draškovi a, o emu svjedo i ovaj primjer: Zvezda, Zvezda, 'ajmo svi u glas, Vuk Draškovi navija za nas. 37

39 Ali ni Zvezdin najve i gradski rival Partizan, a posebno njegovi navija i, ne žele da ostanu po strani ovog pokreta prema nacionalnoj identifikaciji. Me u navija kim sloganima i pjesmicama uju se i stihovi: Partizan, Partizan, to je srpski tim. Slobodan Miloševi ponosi se s njim. Igra rokenrol cela Jugoslavija, samo pravi Srbin za Partizan navija. Ni ime Delije Partizanovci ne žele da prepuste Zvezdinim navija ima: Partizan vole samo delije delije iz ponosne Srbije, njegovo ime nek ve no sja, živeo Partizan i majka Srbija. To im Zvezdaši ne priznaju, pa su na takvo navijanje Grobara uzvra ali: Partizan, Partizan, muslimanski tim, Azem Vlasi, Azem Vlasi, ponosi se s njim. Ali, ipak, ovaj folklor svjedo i o preovla uju oj težnji da se me u navija ima ova dva kluba uspostavi etni ka solidarnost, tako da su oni na nekim utakmicama zajedno skandirali: "Srbija, Srbija!" Tome je u Hrvatskoj odgovaralo bratimljenje Dinamovih i Hajdukovih navija a, koji su umjeli da zaborave svoje me usobne obra une i da zapjevaju: Dinamo i Hajduk iste su krvi nije važno ko e od njih biti prvi. Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, sa njima se ponosi itava Hrvatska. U godinama koje prethode izbijanju rata u Hrvatskoj, Zvezdini i Partizanovi navija i inspiraciju i gra u za pravljenje navija kih slogana i pjesama esto nalaze u etni kom folkloru, koji se u to vrijeme ponovo pojavljuje u opticaju, naro ito u obliku plo a i kaseta koje slobodno prodaju uli ni prodavci u Srbiji. Kako je jedna od glavnih manifestnih funkcija navija kog folklora posti i najve i stepen provokativnosti i "protivnika" pogoditi najtežom mogu nom uvrijedom, u navija kim varijantama stihova etni kih pjesama ima više krvi i klanja nego u tekstovima "originala" na osnovu kojih te varijante nastaju. To potvr uju ovi primjeri: Drma mi se, drma mi se na šajka i cve e ubi emo, zakla emo ko za Zvezdu ne e. Spremte se, spremte Grobari, silna e borba da bude, pada e glave juna ke kla emo bra u ustaše (Cigane). Zagrebom se, Zagrebom se srpska vojska kre e, ubi emo, zakla emo, ko sa nama ne e Internet: Huliganizam i sport, nasilje u sportu, god. 38

40 Krajem sportska štampa, a posebno Zvezdina revija, po inje da piše o pozitivnim promjenama u ponašanju navija a Crvene zvezde, za koje je zaslužan njihov novi vo a izvjesni Željko Ražnatovi Arkan, ovjek koji se u to vrijeme sve više name e pažnji šire javnosti. Njemu se pripisuje da je izmirio upravu Crvene zvezde sa jednim dijelom neposlušnih navija a, da je zaveo red i slogu me u raznim me usobno zava enim grupama navija a i, što je najvažnije, da je uspio da navijanje odvoji od politi kih strasti i interesa. U prvom lanku o Ražnatovi u objavljenom u Zvezdinoj reviji, on je opisan kao " ovek blizak Zvezdi i odli an poznavalac zbivanja na 'Marakani' koji pomaže 'Delijama' da politiku ostave za politi ke arene". Tu se još kaže da je njega "Zvezdin sever proglasio spasiteljem onog trenutka kada je li nim autoritetom uspeo da pomiri zara ene strane" (ZR, decembar 1990). Uz ovaj lanak objavljena je i fotografija grupe navija a Delija sa Željkom Ražnatovi em, koji kao i ostali na glavi ima navija ki ka ket a na nogama patike. Dolaskom Ražnatovi a me u Delije izgleda prestaje opasnost da e se me u njima pojaviti "politi ko pijanstvo uopšte a pogotovo tipa etništva" (ZR, septembar 1990), na šta je Zvezdina revija prije toga upozoravala, jer se od tog trenutka o Zvezdinim navija ima u tom listu piše na nov na in, s velikim pohvalama njihovom ponašanju. Sam klub požurio je da se za poslušnost navija kom komesaru Ražnatovi u oduži Delijama time što je o svom trošku u Glazgov, na utakmicu protiv "Glazgov Rendžersa", poveo osamdeset najvatrenijih navija a, a vo a puta je bio Ražnatovi (ZR, decembar 1990). Zbivanjima me u Delijama posve en je u Zvezdinoj reviji od decembra godine još jedan komentar, pod naslovom "Publika nadvisila politiku". Tu se kaže da je u Beogradu "bilo agresivnih pokušaja da se politizuje sport", mada "znatno manje nego u drugim mestima", a to iz prostog razloga što su "Beogra ani tradicionalno veliki ljubitelji pravih sportskih nadmetanja". Opasnost je ipak postojala, jer "nije teško zatrovati duše tih mladih ljudi", a "strana- ke vo e, u nameri da po svaku cenu dobiju izbore" (misli se na parlamentarne izbore decembra 1990), "naj eš e pokušavaju da imitiraju samo ono što je najlošije iz arsenala zapadne demokratije". Tako se dogodilo da "ni Beograd nije mimoišao pokušaj sa unošenjem nacionalnih rekvizita, pa je jednovremeno došlo do zategnutih odnosa izme u dela zavedenih mladi a i uprave Zvezde". Ali onda se pojavio Ražnatovi, odnosno, kako je ovde to nazvano, došlo je do "samoorganizovanja Delija". Nema sumnje da u ovim lancima nije toliko sporno unošenje na stadione "nacionalnih rekvizita" i svega drugog što uz njih ide koliko to u ijim se oni rukama nalaze, odnosno ko ima kontrolu nad agresivnim šovinisti kim strastima, pa prema tome i monopol nad njihovim koriš enjem u politi ke ili ratne svrhe. A rat u Hrvatskoj i Bosni bio je na pomolu. Odluku da po ne pripreme Zvezdinih navija a za pravo ratovanje Ražnatovi je, kako sam kaže, donio još posle utakmice Dinamo Crvena zvezda 13. maja u Zagrebu. "Trinaestog je bila utakmica", pri a e on o tome nekoliko godina kasnije, "mi smo se odmah posle toga organizovali... Ja sam predvideo rat zbog one utakmice u Zagrebu, sve sam predvideo i znao sam da e ustaška kama ponovo da kolje srpsku decu i žene..." istakao je Ražnjatovi. Krajem 1990., Ražnatovi je izazvao pažnju javnosti kao ovek koji je uhapšen u Dvoru na Uni i šest mjeseci proveo u zatvoru pod optužbom da je u Krajinu došao da bi pomogao tamošnjim Srbima, koji u to vreme po inju da pružaju oružani otpor novom hrvatskom režimu, što se tada zvalo "balvan-revolucijom". Neposredno prije tog hapšenja Ražnatovi je bio osnovao Srpsku dobrovolja ku gardu, ali se tada o tome u javnosti nije mnogo znalo. Posle 39

41 izlaska iz zatvora, vo a Delija i komandant Srpske dobrovolja ke garde uklju uje se u oružane sukobe u Slavoniji, koji se u to vrijeme, tokom ljeta 1991., pretvaraju u pravi rat. Jezgro njegove dobrovolja ke vojske ine navija i Crvene zvezde. U intervjuu Srpskom jedinstvu (novembar 1994), sje aju i se ratnih dana u Slavoniji, Ražnatovi pri a o tome kako su se on i njegovi borci za to pripremali: "Pa, pazite, mi smo, kao navija i prvo trenirali bez oružja... Ja sam od tog našeg po etka insistirao na disciplini. Vi znate kakvi su navija i, oni su bu ni, vole da popiju, da se šega e, ja sam to prekinuo jednim potezom, naterao sam ih da se ošišaju, da se briju redovno, da ne piju i to je krenulo svojim tokom." U Zvezdinoj reviji od decembra objavljen je jedan kra i "zapis s fronta" o "legendarnom Željku Ražnatovi u- Arkanu, vo i Zvezdinih 'delija' i komandantu svojih 'tigrova' koji su se istakli i u oslobo enju Vukovara", ali je ovaj list tek u broju od marta opširnije pisao o Zvezdinim navija ima na slavonskom ratištu. U reportaži "Puške u soškama, zastave u mislima" opisuje se slikom i rije ju "jedan dan sa Delijama u Srpskoj dobrovolja koj gardi". "Svi uredno podšišani pod crnim vojni kim kapama kre u s pesmom: 'Srpska vojska to smo mi, Arkanovi tigrovi, dobrovoljci svi od reda, srpsku zemlju nikom ne da'. Bat koraka kao da daje ritam i snagu melodiji. Zamakoše u šumi, ali odzvanja: 'U boj, u boj, u boj, ustani Srbine moj, ne idi nikud sa ognjišta svog, Srbina uva slava i Bog'. Vra am film svojih se anja i ove hrabre momke raspore ujem po svim evropskim stadionima. Ta no znam ko je gde stajao, ko prvi kre e sa pesmom, ko prvi razvija zastavu, ko prvi pali baklju. Arkanove delije. Takore i gutaju svaki red iz novog broja 'Zvezde'. Najbolji navija i na svetu. Ostavile su "delije" svoje navija ke rekvizite negde pod svodove naše 'Marakane' i sa puškom u ruci krenuli u rat. Neustrašivi borci, junak do junaka" (ZR, mart 1992). Fudbaleri Crvene zvezde ne zaboravljaju svoje navija e na frontu. Prvotimac Vladan Luki pohvaljen je u jednom broju Sportskog žurnala što je "svojom Mazdom 323 do sada etiri puta stigao da posjeti ratne drugove u Erdutu", i što planira da sa njima do eka novu godinu, a navedene su i njegove re i: "Mnogi naši verni navija i sa severa 'Marakane' na najo igledniji na in ispisuju najlepše stranice istorije Srbije" (SŽ, 25. XII 91). Njegov klupski drug Siniša Mihajlovi požalio se da ga razmišljanje o ratu spre ava da se koncentriše na fudbalsku igru: "Navija i su nam na frontu... moj narod gine i krvari, pa kako da igram. Sam sam sebe uhvatio kako razmišljam da je ak i nepristojno da igramo i da se radujemo uz tolike žrtve." (T, 11. XII 91). Navija i-ratnici ne zaboravljaju svoje klubove i svoje pjesme. Pokazalo se da navija ke i ratni ke pjesme lako razmjenjuju motive i konstruktivne elemente. Mnogima od navija kih pjesama, koje su nastale improvizacijom etni kog i patriotskog folklora, samo je vra en prvobitni oblik. Ali, u nekim slu ajevima preobražaj su doživjele i neke "izvorne" navija ke pjesme, to jest one iji eventualni spoljašnji uzori i matrice nisu prepoznatljivi, gdje se na pozornicu izvode samo navija i, njihovo asocijalno nasilni ko ponašanje i za to potrebni rekviziti. Ti "huliganski" tekstovi zajedni ka su baština razli itih skupina navija a, koji ih prilikom "izvo enja" prilago avaju svojim potrebama. Me u njima su i ove dvije strofe: No as bi e nereda, no as bi e ludnica, evo idu huligani beogradskih (zagreba kih, splitskih) ulica. 40

42 Neka zve e sekire, neka zvu e lanci, evo idu Grobari (Cigani), najve i ludaci. Odlaze i u rat, u dobrovolja ke paravojne odrede, navija i iz Srbije ove svoje "huliganske" pjesme prilagodili su novoj funkciji, pretvorili ih u patriotski i ratni ki folklor. Tako je nastala ova pjesma, objavljena u paljanskom nedjeljniku Javnost oktobra godine: Bi e opet pakao, bi e opet ludnica, evo, idu specijalci, sa fo anskih ulica. Evo idu etnici, evo idu borci, evo idu osini srpski dobrovoljci. Ne boje se Alaha, ne boje se dina, ne boje se Alije i njegovih Tur ina. Primjer organizovanog odlaska skupine navija a u rat, pri emu oni i u ratu uvaju svoj navija ki identitet, na nov na in osvjetljava problem odnosa izme u nasilja, sporta i društva. Taj problem se tokom posljednje dvije decenije uglavnom postavlja kao problem asocijalnog, rušila kog i nasilni kog, a esto i kriminalnog ponašanja ekstremnih skupina fudbalskih navija a huligana. U mirnodopsko vrijeme, u zemljama suo enim sa porastom agresivnosti navija kih skupina traže se adekvatne (politi ke, policijske, sportske, vaspitne itd.) mjere koje bi omogu ile da se navija koj rušila koj agresivnosti kao "društvenom zlu" stane na put, odnosno da se navijanje pacifikuje. Me utim, epizoda o ratovanju Delija pokazuje kako se u jednoj zemlji u kojoj je navija ki huliganizam, kao i u mnogim drugima, bio nametljivo prisutan, u vrijeme obilježeno ratom navija ka agresivnost postaje za državu dragocjen "kapital mržnje", a navija i dobrodošlo "topovsko meso". Država sada nema potrebe da suzbija nasilni ko ponašanje navija a, ve i zbog toga što u vrijeme rata ima malo prilika da se ono ispolji na uobi ajen na in. Naprotiv, ona je zainteresovana da taj navija ki "kapital mržnje" sa uva, da bi ga upotrebila za ostvarenje ratnih ciljeva. Prou avaoci države u XX-om vijeku ve su zapazili da se ona za sport i fizi ku kulturu uglavnom interesuje kao za neku vrstu predvojni ke obuke. To posebno važi za države sa odlikama totalitarnog poretka i za države koje se pripremaju za rat. Uo i Prvog svjetskog rata Anri Degranž, direktor francuskog sportskog lista Auto i ovjek koji je stvorio uvenu biciklisti ku trku Tour de France, zastupao je tezu da je "rat, sve u svemu, samo sport, veliki me izme u dvije nacije". U njegovoj zemlji nastava fizi kog obrazovanja sve do godine bila je u nadležnosti Ministarstva rata. Ni ideja da stvaranje nacionalnih sportskih idola i navija ke privrženosti sportskim klubovima može koristiti državi u trenucima kad joj je potrebna psihološka ili vojna mobilizacija gra ana nije pronalazak naših dana. "Izme u dva rata", piše istori ar Erik Hobsbaum, "me unarodni sport je postao, kako je Georges Orwell ubrzo shvatio, izraz nacionalne borbe, a 41

43 sportaši predstavnici svoje nacije ili države kao primarni izrazi svoje zamišljene zajednice. Zamišljena zajednica koja broji milione ini se stvarnijom u obliku mom adi koju ini jedanaest ljudi s imenom i prezimenom. Pojedinac, ak i onaj koji samo navija, postaje i sam simbolom svoje nacije" (Hobsbawm, 156). Fašisti ka Italija navodi se kao prva država koja je instrumentalizovala fudbal u politi ke svrhe. Za tu svrhu upotrebljeno je, prije svega, Drugo svjetsko prvenstvo u fudbalu, koje je održano godine u Italiji. Musolini je tom prilikom lanove italijanske fudbalske reprezentacije nazvao "vojnicima u službi nacije". Po mišljenju nekih autora, ova istorijska veza izme u fudbala i fašizma nije slu ajna, ve po iva na dubokom afinitetu sporta i fašisti kih pokreta. Tako, Mišel Keja, u zaklju ku knjige Ideologija sporta u Francuskoj (1989), u kojoj analizira jezik, institucije i razvoj sporta u toku posljednjih sto godina, kaže da je "duboko uvjeren da je sport prožet fašizmom". Crte koje, po njegovom mišljenju, to potvr uju su: slavljenje takmi- enja i selekcije me u ljudima, apologija patnje i heroizma, o ekivanje obnove društvenog tijela kome prijeti dekadencija, antiintelektualizam, kult vo a i šovinizam, parade i rekviziti nalik na vojni ke, manipulacija masama i sportistima, zazivanje iracionalnog. Posljednjih godina istraživa i sporta i sportske publike, a posebno nasilni kog ponašanja navija a na fudbalskim utakmicama, koje je osamdesetih godina dovelo do niza krvavih incidenata, od kojih su najteži i s najve im brojem žrtava bili na stadionima Hejsel u Briselu (29. maja 1985., 39 mrtvih) i Hilsboro u Šefildu (15. aprila 1989., 95 mrtvih), skre u pažnju na povezanost najagresivnijih grupa navija a u Evropi sa ekstremnom desnicom. " ini se da u svim evropskim zemljama", piše Didije Pažes, "grupe fašista sve eš e djeluju na fudbalskim igralištima. Sve velike evropske ekipe imaju grupice navija a fašista. Ovi fašisti su dobro razumjeli da je fudbal djelatnost najsli nija ratu, i prepuštaju mu se sa oduševljenjem. Svake nedjelje stadioni su puni potencijalnih fašista, toliko je spektakl zasnovan na mržnji prema drugome. Prisustvovati nekom velikom me u zna i pružiti sebi dva sata ordinarnog i legalnog fašizma. Ekstremna desnica je izgleda bolje razumjela problem navijanja od moralista iz sportskih institucija. Fudbal je rat i fudbalski stadioni su tereni za treninge malih nacista koji sanjaju o širim prostorima" (Pagès, ). O povezanosti navija kog huliganstva sa politi kim eksremizmom u Evropi piše i belgijski kriminolog Kris van Limbergen. Po njegovim rije ima, "fudbalski vandalizam je, izgleda, zavodljivo polje za regrutovanje pripadnika ekstremne desnice". Limbergen opisuje, prije svega, prilike u Belgiji, ija se "fudbalska scena odlikuje mnogim manifestacijama rasizma, seksizma, ekstremnog regionalizma, antisemitizma" (Limbergen, 80-81). 42

44 I u komunisti kim državama glavni motiv velikog interesovanja za sport bilo je uvjerenje da je sport važno sredstvo politi ke propagande i pripreme za eventualni rat. Tako se na sport gledalo i u bivšoj Jugoslaviji. U referatu pripremljenom za osniva ku skupštinu Sportskog društva Crvena zvezda, koja je održana 4. marta 1945., Zoran Žujovi je sportu u novoj komunisti koj državi odredio dva glavna zadatka: "Prvo, ja anje tijela za predstoje u obnovu zemlje, i, drugo, da, pristupa an svakome, okupi i ujedini svu našu omladinu bez obzira na njen uzrast i položaj. Njegova je najve a i najsvetija dužnost svesrdna i bratska pomo frontu" (Ršumovi, 37). Na ideju da je sportsko navijanje priprema za rat (ako zatreba) nailazi se u Jugoslaviji i u vrijeme poslije Titove smrti. U knjizi patriotsko-sportskih pjesama Nedeljka Neše Popadi a Srce na travi, koju je objavila "Sportska knjiga" iz Beograda, nalazi se i pjesma Navija. Lik navija a ima tu i ove crte: Od onih sam što posle pobede pevaju kasno u no. I što e protivni kom navija u razbiti njušku, od onih što ako zatreba sutra e ka frontu po i umesto zastave sportske u ruci e držati pušku... Ovi navija i-patrioti, zajedno sa njihovim ljubimcima -fudbalerima, ine Titovu armiju: I zato... Pre no što se za uje pištaljka znana i znak za po etak me a da, setite se zemlje partizana i znajte: sad vi ste Titova armija! Napred u ime domovine... U ime Ku e cve a... Napred u ime trobojke...napred, napred za Tita! Internet: Huliganstvo i sport, nasilje u sportu, god. 43

45 Uo i izbijanja ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji propaganda rata na srpskoj strani, prije svega preko sportskih novinara, uspjela je da agresivnu energiju navija a usmjeri prema ratištima, daju i novim oblicima njenog ispoljavanja smisao i vrijednost rodoljubivog žrtvovanja, ako ne baš za Tita i Ku u cvije a, onda svakako za nove ili obnovljene simbole i ideale nacionalnog kolektiva. Drugim rije ima, nasuprot mirnodopskim nastojanjima da se huligansko-navija ke skupine pacifikuju, ovdje je rije o jednom primjeru njihove militarizacije. Potvr eno zna- ajno prisustvo huligana sa sportskih stadiona i drugih u mirnodopskim uslovima asocijalnih i kriminalnih grupa me u "junacima" današnjih ratova na tlu bivše Jugoslavije jedan je od razloga što se ti ratovi mogu opisati kao vandalski rušila ki pohodi navija a-huligana, koje je država pridobila za ciljeve svoje ratne politike, disciplinovala, snabdjela "rekvizitima", to jest naoružala, i poslala da se tuku sa "neprijateljima" kao da je rije o me unavija kim obra unima na nekoj fudbalskoj utakmici. Zahvaljuju i nekim novijim sociološkim i etnološkim istraživanjima, danas znamo da naizgled razobru enim, haoti nim svijetom ekstremnih navija a vlada red. Njihovo ponašanje zapravo je puno nepisanih pravila, kodova, protokola, hijerarhije i discipline. Kad se to ima u vidu, može se logi no objasniti zbog ega se baš od neke navija ke skupine najlakše može napraviti dobrovolja ka ratna jedinica: jer je jedna takva skupina ve prožeta duhom organizacije i pokornosti. Preobražaj navija a u ratnike samo je reinterpretacija ve postoje e strukture navija ke grupe, pa je zato mogu no da se tim preobražajem o uva i navija ki identitet grupe (Arkanovi dobrovoljci "Tigrovi" ne prestaju da budu Delije), a tako e, kao u navedenom primjeru, da se sa uva i navija ki folklor. Ali, i da nije tako, i da se prihvati da huligani doista, kako sami kažu, slave prestup, pijanstvo, haos i ludilo, njihovo uklju ivanje u rat ne bi za njih moralo da zna i neku bitnu promjenu. Jer niko ne kaže da je ošišanim i disciplinovanim navija ima-dobrovoljcima zabranjena strasna mržnja prema neprijatelju, niti da ih iko sprije ava da se tom mržnjom i rušila kom i ubila kom osvetom do mile volje nasla uju. A to zna i da bi kro enje razularenog ponašanja huligana pretvorenih u ratnike moglo biti samo prividno, da oni možda tek u ratu kušaju svu slast slobodnog prekora enja temeljnih ljudskih zabrana koje name e život u miru, uklju uju i tu i najagresivnije ponašanje na stadionu? Mra ne pri e koje je donio rat u Hrvatskoj i Bosni o sadisti kim pirovima u režiji ljudi na vojni kim zadacima i u vojni kim uniformama sugerišu zaklju ak da se sloboda prepuštanja najjezivijim oblicima nasilja koju nudi rat ne može uporediti sa onom koju kušaju sportski navija i ak i kad najviše "divljaju". Pojava huligana-ratnika u ratu u bivšoj Jugoslaviji dovodi u pitanje tezu o, u krajnoj liniji, pozitivnim socijalno-psihološkim funkcijama navija kog nasilja. Autori koji zastupaju tu tezu traže da se pravi razlika izme u ritualnog, simboli nog, karnevalskog ili spektakularnog ispoljavanja nasilja i "stvarnog" nasilni kog ponašanja, sa tim što slu ajeve kad navija ko nasilje postaje realno objašnjavaju kao incidente, ekstremne pojave. Prema tom tuma enju, sportske priredbe, a posebno fudbalske utakmice, zahvaljuju i tome što one ispoljavanje agresivnosti mase skre u na simboli an plan i pretvaraju je u spektakl, u ritual, u sliku nasilja, imaju profilakti ku funkciju katarze. Fudbalski me jeste rat, ali je to "ritualizovani rat", i to ne samo zbog toga što ga novinari opisuju služe i se ratni kim vokabularom, nego i zbog toga što navija ki rekviziti, zastave, bubnjevi, uniforme nagovještavaju da je tu rije o nekoj vrsti simboli nog ratovanja. Po mišljenju Alena Erenberga, tu je u stvari rije samo o "želji za pokazivanjem" (Ehrenberg, ). Mišel Mafezoli pripisuje 44

46 savremenom sportu funkciju ritualizovanja nasilja, odnosno kanalisanja intenziteta i na ina njegovog ispoljavanja, analognu funkciji koju su imale anti ke bahanalije i srednjovijekovni viteški turniri i dvoboji. Po njegovom mišljenju, ritualizovane erupcije nasilja u sportu "pomažu da se izbjegne da društveno tijelo u cjelini bude kontaminirano agresivnoš u koja u fanatizmu ili drugim oblicima integrizma dobija opasan smjer. Ove erupcije nasilja favorizuju i fuziju, i konfuziju, oko jednog efemernog boga: neke sportske zvjezde ili amblematske ekipe sprje avaju da se nasilje kristališe oko nekog ekskluzivnog boga sa stvarno krvolo nim prohtjevima. U svakom slu aju to je manje štetno nego klanje na polju asti u ime države-nacije" (Maffesoli). Pojavu ritualom kontrolisanog nasilja u sportu i me u navija ima neki autori smatraju tekovinom modernog, industrijskog društva. Polaze i od Herberta Spensera i njegovih sljedbenika (na primer, Norberta Elisa), prema kojima se, za razliku od predmodernog, militaristi kog društva, moderno društvo odlikuje stalnim pretvaranjem otvorenog nekontrolisanog nasilja u regulisano i kontrolisano nasilje, P. Marš je došao do zaklju ka da se nasilje u sportu javlja u tom modernom, kontrolisanom, ritualizovanom obliku, da je tu rije o iluziji nasilja, o prividnom nasilju. Kako kaže sociolog Krešimir Petrovi, od koga preuzimamo prikaz ovog "spenserovskog" pristupa problemu sportskog nasilja, "Marsh u navija kom ponašanju suvremenih nogometnih navija a prepoznaje na djelu stanovit humaniziraju i tren. Sugerira se da je ritualizacija nasilja djelotvorna" (Petrovi, 35). Ali, naš primjer otkriva da se upravo jedna skupina navija a-huligana pokazala naro ito pogodnom za vrbovanje i prekvalifikovanje u ratnu jedinicu i da je stadione i tu njave sa navija ima drugih ekipa bez teško a zamjenila bojnim poljem i klanjem za ra un države-nacije. Ritualno, simboli no ratovanje agresivnih navija a na sportskim stadionima, koje se uostalom ponekad pretvori u krvave obra une me u navija kim grupama, izgleda da ipak ne pruža efikasnu zaštitu od rasplamsavanja nasilja "u stvarnom životu". Da li to zna i da bi rat mogao biti pravo rješenje za problem huliganskog nasilja? On zaista stvara mogu nost transfera, to jest pruža dobru priliku da se to nasilje kanališe tako da njegova meta više ne budu vlast i etablirane društvene vrijednosti, na koje je agresivnost navija a-huligana u miru obi no usmjerena, nego neki spoljašnji neprijatelji nacije. Time režim na vlasti dobija borce, oprobano žestoke i fanati ne, koji, prema široko rasprostranjenom uvjerenju, bolje od regularne vojske ostvaruju "prljave" poslove u ratu, a istovremeno pruža priliku tim navija ima-huliganima-borcima da se iskupe za svoje mirnodopske grijehe i da se, žrtvuju i se za otadžbinu, vrate u njeno krilo i zasluže ljubav rezervisanu za bludnog sina pokajnika. To bi zna ilo da zahvaljuju i ratu država rekuperira agresivnost navija a-huligana (a, po istom modelu, i drugih asocijalnih grupa), tako da ona postaje društveno korisna ili, kako bi se danas reklo, "pozitivna energija", temelj poslijeratnog života. Ili je, možda, bliže istini to da je rat pogotovo ona vrsta ratovanja u kojoj su se istakli navija i Crvene zvezde, postaju i Delije, a zatim Tigrovi prilika za kona nu pobjedu huliganske pobune, nastavak i razbuktavanje rušilaštva usmjerenog, u krajnjoj liniji, protiv temeljnih vrijednosti gra anskog društva? Jer huliganska subkultura, kako bi rekao B. Perasovi, pretvaranjem vo a huligana-navija a u nacionalne heroje teži tome da postane dominantna, kultura društvene elite. Istorija zna za nekoliko primjera uspješnog ostvarenja takvih projekata, iji ih tvorci obi no, i na ljevici i na desnici, zovu revolucionarnim. 45

47 Ovdje emo dodati primjer crne hronike nastale na vje itom derbiju izme u Partizana i Crvene Zvezde: prije po etka utakmice grobari su pretukli Aleksandra Stefanovi a i Bojana Nenadovi a, koji su poslije toga preba eni u Urgentni centar; za vrijeme vje itog derbija ba en je suzavac koji je djelovao sa zapadne i sjeverne tribine. Nije utvr eno da li je unjet na stadion ili je ba en preko visokih tribina. Prilikom kontrole na ulasku u stadion od navija a je zapljenjeno više komada pirotehni kih naprava i bomba poznata kao kašikara; na po etku drugog poluvremena jubilarnog, stotog vje itog derbija navija i sa sjevera i juga su bacili više petardi, dimnih bombi i baklji na igralište, zbog ega je utakmica prekinuta 15 minuta; u opštoj tu i navija a prije po etka utakmice teže je povrije en policajac Milorad Vu orovi i navija partizana Dragan Slomi, a lakše 50 u esnika tu e, Navija i Partizana na derbiju raketo su smrtno ranili navija a Crvene Zvezde Aleksandra Radovi a, zbog upada navija a na teren i masovne tu e prekinut je derbi na Marakani, a batine pri ulasku u tunel dobili su igra i i funkcioneri Partizana, Milošu Vasi u u eniku Vojne gimnazije slomljena je vilica pošto ga je na ulasku na stadion Partizana policajac upucao gumenim metkom, utakmica je prekinuta zbog požara na sjevernoj tribini Partizanovog stadiona koji su izazvale pristalice Zvezde paljenjem stolica. - Nekoliko derbija se odigralo bez prisustva publike Dnevni list: Blic, godine. 46

48 Posljednjih godina smo svjedoci sveopšteg urušavanja svih segmenata našeg društva. Dio srpske omladine je zaista otišao do avola. Govorimo, naravno, o navija ima. I ne samo da su postali dio haosa, ti ljudi su vrlo efikasni u širenju tog haosa. Koriste ih politi ke stranke, Službe i drugi centri mo i. Naime, najnormalnije je potu i se prije, za vrijeme i poslije utakmice. Kao neka vrsta rituala ili dokazivanja. Ako nema navija a drugog kluba, poslužice policija, ako nema ni njih, tu i e se me usobno! Odli an primjer koji se odnosi na huliganstvo i kako se ono stvara možemo vidjeti u izjavi jednog navija a, izvjesnog Marka: Kao pasionirani ljubitelj fudbala, uživam u scenama sa Anfield Road-a, Nou Kampa ili Amsterdamske Arene. Neki e re i da su rigorozni zakoni tamo pretvorili utakmice u pozorišne predstave. Ne bih se baš složio. Na Liverpool-ovom stadionu je svojevremeno Rivaldo dobijao nevjerovatne ovacije kad je zamjenjen, iako je Barsa u tom trenutku vodila 3:1. Jedino što je meni tada prolazilo kroz glavu je "a Savi Miloševi u Delije zvižde kad god postigne gol na utakmici Jugoslavija-Korea". Kao po obi aju, Liverpool-ovi navija i su svi kao jedan u 89-tom minutu po eli da pjevaju svoju himnu i na kraju su pozdravili svoje igra e kao da su postali prvaci Evrope (vjerovatno zato sto su bili zadovoljni njihovim zalaganjem). Ali ima tu još nešto. Englezi koji su (bili) poznati po huliganima, danas su poznati i po mjerama koje su uveli ne bi li se riješili istih. Šta da radi naša zajednica? Pa, copy/paste! Ništa lakše! Pooštravanje mjera bezbjednosti, zabrana pristupa onim "najvatrenijim", privatizacija klubova. Mislim da je potrebna kombinacija navedenih elemenata. Zašto? Prvo, mjere bezbjednosti koje sprovode sami klubovi o igledno nisu dovoljne, ni napolju, ni ovde. Navija i su naj eš e dobro povezani sa upravama i uglavnom "rade" po nalogu elnih ljudi klubova. Pored toga, naši klubovi (stadioni) nisu opremljeni tehologijom koja bi mogla da sprije i ulazak "loših momaka" i time sprije i nerede ili "snimi" krivce i omogu i njihovo kažnjavanje. ak ni saradnja sa policijom ne daje željeni efekat. "Najvatrenijima" prisustvo policije zna i samo "bogatiju" scenografiju i ve e mogu nosti za dokazivanje i dobijanje medijske pažnje. O it primjer jesu dešavanja u enovi na me u izme u Srbije i Italije. Drugo, na Ostrvu je jednim velikim projektom napravljena baza sa svim onim huliganima koji su izazivali nerede. Njima je doživotno zabranjen pristup na sva borilišta u Velikoj Britaniji. Onima koji su pravili malo manja sranja su izre ene zatvorske kazne, a 47

49 klincima uslovne kazne. Svi smo vidjeli bar nekoliko puta da goli ljudi utr avaju na teren i tamo izbjegavaju redare. Svako od njih dobije neku zatvorsku kaznu i plati neku kintu. Na prvom derbiju poslije 5-tog oktobra huligani su se mlatili zastavama, a policije nigdje! Par dana nakon toga, neki cheef je izjavio da nisu mogli da reaguju jer ih je bilo dvojica na tekmi. Anfakinbilivabl! Kad država bude htjela da riješi ovaj problem, ona e ga i riješiti. Kao i sve ostalo. Tre e, sam zakon o privatizaciji klubova ne e donjeti ništa. Iako se svaki vlasnik trudi da zaštiti svoju imovinu, pitanje je do koje mjere on to može da u ini, sam. Nijedan potencijalni kupac sportskog kluba ne želi da bude povezan sa incidentima tipa Hejsel `85 ili Hilsborou `89. Naravno, još manje želi da njegovu imovinu razvaljuju poreme eni i drogirani pla enici koje danas znamo kao "vatrene navija e". I da se izvuku bez ikakvih posljedica. Na Zapadu, vlasnici klubova (mislim na fucu i basket) su bogataši koji tu vide neki interes, profit, poreske olakšice, imidž, ljubav prema doti nom klubu ili sportu. Pored njih, akcionari su u nekim slu ajevima i navija i, doduše imaju simboli an udio u akcijama. Da li je to možda na in da se ti momci dovedu u red i po nu da poštuju ostale fanove? Iskustva iz drugih zemalja u kojima je taj problem bio (Velika Britanija) ili je još uvek aktuelan (Italija i Španija prije svih), govore da je potreban veliki napor da se na sportska borilišta vrate ljubitelji sporta. Kod nas ne vidim ni naznake da je nekome stalo da bilo šta promjeni. Nije mi baš jasno zašto. Upravo u zemljama Zapadne Evrope veliki motiv da se stvari srede je bio naravno novac, kog u današnjem profesionalnom sportu ima mnogo. Zara uju igra i, vlasnici klubova, mediji, kladioni ari. Zar su elite odjednom postale gadljive na novac? Naravno da nisu, jednostavno su nesposobni. Postoji velika razlika izme u navija a i pla enih navija a. Pla eni navija i su oni navija i koji dobijaju novac za koreografiju i pla aju im da idu na gostovanja kao što se desilo u enovi. Tako e to je kod nas najzastupljenije na tribinama Zvezde i Partizana. Navija i su ljudi (sasvim obi ni, imaju posao, porodicu) koji žive za subotu i za pjevanje svom najdražem klubu. Nijedan pravi navija ne e izazvati nerede bez potrebe, mi ne bijemo žene, djecu i starce, mi se bijemo me usobno ili sa policijom koja misli da može da nas maltretira kao sve ostale a što se ti e engleske scene tamo nema nasilja na stadionima, ali zato takozvani "kežuali" organizuju tu e po drugim dijelovima grada i vrlo dobro im ide. 48

50 8.3. Urbano okruženje i nasilje u sportu Postoji veliki broj problema u gradskim sredinama. Neki od tih problema su: zaga uju a industrija, kriminal i nesigurnost, narušavanje mentalnog i fizi kog zdravlja, droga, nezaposlenost, razni problemi mladih, socijalna segregacija. Može se re i da su urbane sredine proizvo a i društvenih problema. injenica je da se od urbane sudbine ovje anstva ne može pobje i. Kriminal se esto vidi kao najsnažniji uzro nik mnogih nezadovoljstava života u velikom gradu. Me utim, ta tvrdnja je neispravna. Grad sam po sebi ne može da stvori kriminal, on je samo posljedica mnogih drugih okolnosti koje su ukorijenjene u urbanoj civilizaciji. U istoriji civilizacije svijet jednakih nikada nije postojao kao ni ne poro an grad. Porast nasilja i kriminala ima razli ite uzroke, a neki od njih su direktan efekat urbanizacije, kao što je slabljenje socijalne strukture i institucija. Ulogu u tom imaju i neki opšti inioci poput nezaposlenosti, siromaštva, raznih oblika nejednakosti. U svim ve im gradovima uvijek su postojali odre eni problemi koji uti u na odre enu grupu nezaposlene omladine da se ponaša nasilno. Naj eš e, nezadovoljstvo se manifestuje u vidu gluvarenja mladih, izradom grafita, kriminal, koji postaju dio nove urbane estetike. Danas u savremenom svijetu je nemogu e izbje i injenicu da je upravo urbanizacija najsnažnije obilježje globalizacije. Urbanizacija je univerzalan proces koji se pojavljuje u svim dijelovima svijeta. Kada bi se radila preciznija empirijska istraživanja vjerovatno bi se potvrdilo da se nasilje i agresija u sportu ispoljavaju znatno u estalije i snažnije u periodu tranzicije. Svaki ve i grad na mapi kulturno-regionalnih razlika urbanog svijeta ima i svoj oblik substandardnog stanovanja. To mogu biti: slamovi, barijade, favele, skvoteri, bespravni graditelji s periferije. Najmasovniji kreator urbanog na ina življenja u svakom društvu predstavlja srednja klasa. Oni su ispuna najve eg prostora u okviru urbanog na ina 49

51 življenja. Sigurnost u gradu nikako ne predstavlja samo onu vrstu sigurnosti koja se vezuje za nasilje i standardne odlike kriminala. Saznanje da sportska igrališta mogu biti poprište ispoljavanja agresivnog i nasilni kog ponašanja, nikako ne može da zna i da su time izvjesni oblici društveno nepoželjnog ponašanja zatvoreni unutar sportske arene. Osje anje sigurnosti u gradu jednim bitnim dijelom proizilazi iz osje anja stabilnosti u fukcionisanju institucija i onih oblika gradske organizovanosti koji treba da obezbjede sredinu dostojnu ljudskog življenja. Kriminal je nemogu e iskorijeniti sa gradskog asfalta, jer to nije mogu e ni u društvu u cjelini. Ovo su neke pretpostavke koje bi trebalo da ine siguran grad: - Vjerovanje da institucije izvršne i zakonodavne vlasti na lokalnom nivou imaju jasan koncept organizacije zajednice i sprovode takve politike koje uvažavaju zakonitost. Ovo je mogu e samo u takvom politi kom ambijentu u kome isti principi važe na svim hijerarhijskim nivoima, po evši od države. - Vjerovanja da su svi koncepti urbane politike na lokalnom nivou u svojoj suštini neprotekcionisti ki, odnosno da svi slojevi i društvene grupe imaju jednake mogu nosti za ostvarivanje unutar gradske zajednice. - Vjerovanje da su pravila koriš enja urbanog prostora utemeljena na zakonu i dovoljno transparentna u provo enju. Socijalna nesigurnost ima izuzetan uticaj na odre ene društvene slojeve ma gdje se oni u prostoru nalazili. Ipak koncentracija depriviranih, manjinskih i marginalizovanih slojeva najve a je u gradu. Svaka društvena akcija na poboljšanju gradoživljenja prvenstveno mora biti okrenuta ka prepoznavanju uzroka i djelovanja u tom smjeru. Gubitak posla, neprestani izazovi potroša kog društva, neriješeni problemi stanovanja, medicinske i socijalne žaštite predstavljaju bazne inioce izaziva e snažne socijalne nesigurnosti tada se u širokom krugu moraju tražiti eventualna rješenja. Jasno je da svi problemi nastanka i razvoja velikih gradova ali i života u njima, nastaju iz zatvorenog kruga neuskla enosti sistema urbanizacije, industrijalizacije i ekonomskog siromaštva društva. I bez iznošenja posebnih podataka može biti jasno da problemi velikih gradova u razvijenim dijelovima svijeta mogu biti kvalitativno druga iji od onih u nedovoljno razvijenim podru jima. Kada nasilje i agresija po inju da bivaju standardno obilježje svakodnevnice, tada je jasno da su mnogi društveni problemi i ono što se u razvijenom svijetu lagodno naziva kvalitet života, znatno složeniji i da nisu dovoljne palijativne društvene mjere. U svakoj sredini violentna ponašanja koja su na neki na in povezana sa sportom, ukazuju da postoje izvjesni društveni vakuumi, bez obzira da li je rije o siromašnim ili tzv. Društvima blagostanja. Ne može se izbje i injenica da su nasilje u sportu i oko sporta pojava koju nije u stanju da izbjegne ni jedno savremeno društvo. Pojavu sub-urbanizacije smjenjuje eksurbanizacija i mapa socijalne segregacije u gradu dobija sasvim novi izraz. Socijalno-patološka slika grada mijenja se vrlo dinami no: prostituciju, smjenjuje masovna pornografija, kokain zamjenjuje krek, a sutradan ve nešto još razornije, standardni kriminal potiskuju razne vrste kompijuterskog kriminala. Politi ka borba u nedostatku demokratije traži svoje nove manifestacije i prostore, sve do sportskih terena. Nasilje na ulici po inje da bude kombinovano sa nasiljem koje je izvan sportskih terena. Alkoholizam kao put poniranja na društveno dno, po inje da obuhvata sve mla u populaciju. 50

52 Neka od osnovnih pitanja koja treba istraživati kada je u pitanju urbano okruženje i nasilje u sportu su: 1. Da li grad sam po sebi može da bude «proizvo a» raznih oblika društveno nepoželjnih stanja, me u kojima su i nasilje i agresija koje se javljaju oko sporta? 2. Da li nasilje i agresija uopšte (pa i oko sporta) i nadalje kriminal mogu da imaju svoje urbane oblike? Analiti kim postupkom dolazi se do odre enih odgovora u svim nazna enim slu ajevima. 3. Da li se nasilje i agresija «oko sporta» mogu posmatrati van ostalih anomi kih pojava koje se dešavaju u gradu? 4. Kakva je i koliko snažna veza izme u procesa urbanizacije i novih oblika gradskog nasilja, pa i onog koji se javlja «oko sporta»? 5. Na koji na in su pojave urbanog vandalizma posredovane kulturnogeneti kim obilježjima društva? 6. Kakva je veza izme u veli ine grada i oblika i inteziteta nasilja «oko sporta»? 7. U kojoj mjeri prostorni determinizam uti e na pojave gradskog kriminala, pa i nasilja «oko sporta»? Kako sva ova pitanja imaju širi društveni kontekst, to se na njih odgovara onako kako se i grad kao društveni fenomen može razumjeti. A to zna i da je svaka pojava uslovljena svojim širim društvenim kontekstom; u ovom slu aju nasilje i agresija koji se javljaju oko sporta, predstavljaju refleksije odre enih društvenih stanja. Teško da urbane zajednice predstavljaju rajska mjesta za život. Broj problema koji obilježavaju život u gradovima gotovo da je neizmjerljiv: saobra ajni problemi, zaga ene vode, snabdjevanje energijom, zaga uju a industrija, kriminal i 51

53 nesigurnost, besku nici i siromaštvo, odlaganje vrstog otpada, narušavanje mentalnog i fizi kog zdravlja, droge, jednoli na doma instva, nezaposlenost, izražene etni ke tenzije, diskriminacija, stambeni problemi, briga o starim, problemi mladih, socijalna segregacija, itd. Svi ti i još mnogi drugi problemi, na neki na in tvore sliku o (ne)održivosti života u gradu. Pa ipak, u gradovima ima sve više ljudi. I to je problem. Svako, samo utoliko ukoliko razumjeva da je grad složen društveni fenomen a ne sklop fizi kih struktura koje ispunjavaju ljudi. Ovo je važno da se istakne na samom po etku, kako se ne bi množina problema što ih nosi grad kao takav, postavila u prostorno determinisan okvir. Naime, pre esto se smatra da je grad sam po sebi i za sebe problem. Pretpostavke da bi u nekim ekološkim uslovima obitavanja ljudi, problemi koje nosi zajedni ki život bili manji, danas više nemaju smisla. Cijelokupna teorijska konstrukcija i vjerovanje da je u malim naseljima zdrava budu nost ovje- anstva, urušile su se u istorijskoj istrajnosti grada i prakti no završile u zbrkama urbanih utopija. Niko ne može sporiti da svakodnevni život u malim gradskim naseljima može esto biti ugodniji nego što je to onaj koji se stvara u grotlu velikog grada. Prije nego što bi moglo da se sudi na ovako pojednostavljen na in, potrebno je utvrditi kvom i kakvom kvalitetu života se obra amo kao svojevrsnom «presuditelju». Jer, i pored injenice da kvalitet života predstavlja sociološku kategoriju uz 52

54 pomo koje se razumjeva stepen razvijenosti odre enog društva, to još uvijek ne zna i da su nam poznati i svi oblici kvaliteta života u odre enoj gradskoj sredini. Drugim rije ima, nije dobar onaj sociološki put u zaklju ivanju koji se ne oslanja na kontekst. A on uvijek podrazumijeva bar minimum pitanja poput: o kakvom društvu je rije, koje su njegove kulturno- geneti ke osobine, koje su njegove moderne preferencije, na koji na in se u njemu prevazilaze razlike izme u društvenih razli itosti, itd. Jesu li sve pojave i oblici nasilja koji se javljaju u sportu i oko sporta u svim urbanim društvima jednaki? Šta je ono što im je zajedni ko a gdje se nalazi linija razdvajanja od i do posebnosti? Može li se jednostavno re i da su sve urbane sredine proizvo a i društvenih problema, te da li se može re i da su, na primjer, violetni nastupi navija a u svim sredinama isti, jer je rije samo o navija ima. injenica je da se od urbane sredine ovje anstva ne može pobje i. Svi podaci govore o teme da su gradovi postali dominantan oblik ljudskih zajednica. O tome neumitno govore svi statisti ki podaci; ponajprije onaj koji govori da je po etkom godine prvi put u istoriji civilizacije broj stanovnika koji obitava u gradu, premašio broj onih koji su vezani za ruralne sredine. Kako je poznato da statistika služi samo kao oslonac društvenim naukama, ne bi li odatle pojedina pojava po ela da se stvara u svoj uzro no posljedi ni krug, to i sa podacima koji govore o prevalentnosti urbanog treba biti oprezan. Na urbanom globusu raspoznaju se veoma velike razli itosti manifestnog i sadržinskog. Niti su sva urbana društva ista, niti su gradovi, i pored niza zajedni kih imenilaca, jednoobrazni. Urbana sociologija danas poznaje mnoge oblike klasifikacija i topologija koje služe ne samo da bi se napravilo elementarno ekološko razlikovanje gradova, ve i da bi se omogu ila nužna sociološka recepcija pojedinih društvenih pojava. Sociologija uzima u obzir veli inu gradova i ispituje kakva i kolika je povezanost uzme u veli ine gradova i pojedine društvene manifestacije. To važi i za sve oblike nasilja, pa i onog koji danas sve snažnije obilježava sport. Da li se nasilje i agresija oko sporta mogu posmatrati van ostalih anomi nih pojava koje se dešavaju u gradu? Kako ovo pitanje ima širi društveni kontekst, to se na njega može odgovoriti samo onako kako se i grad kao društveni fenimen može razumjeti. A to zna i da je svaka pojava uslovljena svojim širim društvenim kontekstom; u ovom slu aju nasilje i agresija koji se javljaju oko sporta, predstavljaju refleksije odre enih društvenih stanja. Mi emo na pitanje uslovljenosti urbane sredine i pojava nasilja i agresije oko sporta pokušati da odgovorimo na na in koji je više- manje standardan u sociologiji koja se obra a sportu. Ukoliko krug uzroka nasilja i agresije u sportu danas zahtjevaju objašnjenja: 1. egzistencijalnoj dezorijentaciji, 2. poreme aju sistema vrijednosti, 53

55 3. društvenim anomijama, 4. subkulturnim modelima, 5. kolektivnom ponašanju i masovnim psihozama, 6. mimeti kim modelima, 7. modelima katarze, 8. modelima imperativne pobjede, 9. modelima profesionalnog navija a, tada bi se moglo o ekivati da se u svakom fenomenološkom presjeku koriste ovi elementi. Kada je rije o traganju za me uzavisnostima urbane sredine i fenomena nasilja i agresije oko sporta, tada se vjerovatno neki od ovih elemenata moraju produbiti a neki druga ije interpretirati. Po etno pitanje bi moglo da glasi: da li grad sam po sebi može da bude proizvo a raznih oblika društveno nepoželjnih stanja, me u kojima su i nasilje i agresija koje se javljaju oko sporta? Sli no pitanje nerijetko se postavlja i kada je rije o kriminalu. Logi an nastavak ove startne pozicije bilo bi i pitanje da li nasilje i afresija uopšte i nadalje kriminal, mogu da imaju svoje urbane oblike? esto se kriminal vidi kao najsnažniji uzro nik mnogih nezadovoljstava životom u velikom gradu. To je pogrešna teza. Grad sam po sebi, injenicom o velikoj koncentraciji, ne može da stvori kriminal. On je samo posljedica mnogih 54

56 drugih okolnosti koje su ukorijenjene u samoj suštini urbane civilizacije i ljudske prirode. Urbani kriminal star je koliko i sam grad. Me utim veli ina grada i razni oblici anomi nih pojava nisu, kako se to obi no smatra u direktnoj vezi. To svakako ne e odbraniti velike gradove od vjerovanja da su oni carstvo zlo ina, po asti, nehumanih vrijednosti i necivilizovanih oblika ljudskog ponašanja. Još i danas postoje vi enja da izme u ekonomskog statusa pojedinca i grupa u gradu i stope kriminala ili ostalih društveno nepoželjnih pojava postoji direktna povezanost. Takve interpretacije ne samo da nisu nau ene, nego mogu da stvore ozbiljnu zabunu kod onih koji pokušavaju da razumiju društvenu prirodu grada ili se i sami nalaze na društveno-ekonomskoj margini. K. Galbrajt smatra da su dijelovi grada i predgra a gdje žive imu ni ljudi srazmjerno mirni, kako u USA tako i u ostalim razvijenim zemljama. Na ulicama gdje vlada siromaštvo postoji opasnost od nasilja ili je ono zaista prisutno. Ta injenica je opšte prihva ena. Postoji jedino razlika u vi enju uzroka: ima onih koji nisu malobrojni, a koji narušavanje reda vide kao odlike rase ili etni ke tradicije, nikad kao posljedicu siromaštva... Siromašni stanovnici Afrike, Azije i Srednje Amerike me usobno se kolju: svijet u bogatijim zemljama živi u miru- me usobno a i sa drugima. Porast nasilja i kriminala ima razli ite uzroke od kojih neki predstavljaju direktne efekte urbanizacije, kao što je slabljenje socijalne strukture i slabljenje institucija. Me utim, ulogu u tom imaju i neki opšti inioci poput nezaposlenosti, siromaštva, raznih oblika nejednakosti ili politi kog ambijenta. Posljedice su višestruke. Nasilje i kriminal ne izazivaju samo štete, povrede i emocionalnne traume pojedinca, ve i netoleranciju i nepovjerenje prema zakonu i sudstvu. 55

57 Štaviše, strah od kriminala uti e na obrasce svakodnevnog života: pojedinci a posebno žene, izbjegavaju korištenje nekih javnih prostora, mjesta na kojima se ne osje aju sigurnim. To je pojava koja se može nazvati i socijalna samoizolacija koja je društveno i prostorno determinisana. U istoriji savremenog sporta poznato je da se pojava nasilja i agresije oko njega, javljaju jednako u razvijenim i nerazvijenim zemljama, kao i da su one naj eš e tamo gdje je lako primjeniti zakon velikih brojeva, odnosno u ve im urbanim centrima. U siromašnijim zemljama a pogotovo njihovim velikim gradovima u kojima jedino kriminal ne manjka, ekonomske mogu nosti za njegovu kontrolu, suzbijanje i prevenciju znatno su manje nego u razvijenim, ranije urbanizovanim sredinama. Za razumjevanje veze kulturno- genetske prirode urbanih društava, sa jedne strane, i veli ine gradskih zajednica te pojava društveno nepoželjnih stanja, sa druge strane, zna ajan doprinos dala je urbana sociologija. Zbog zakona velikih brojeva mnoge pojave koje naizgled odstupaju od predstave dobre društvene organizacije u zajednici, bivaju vidljivije a samim tim i podložnije kriti kom prosu ivanju. U vrtlogu raznovrsnosti koje grade sintagmu «urbani na in življenja», nalaze se sve grupe ljudi koje u trouglu izme u aspiracija, mogu nosti i realnosti proživljavaju grad. Bez obzira da li se radi o sirotinji koja gladna i bez posla puni ionako siromašne gradove jugoisto ne Azije, dnevnim migrantima koji za dnevnicu svakodnevno dolaze na vrata velikih gradova u Africi ili Latinskoj Americi, radnicimaseljacima koji dolaze u naše gradove iz ruralnog okruženja ne bi li zaposljenjem obezbjedili socijalno osiguranje i penziju, svi oni u grad unose dio kulturnog sadržaja sredine iz koje poti u i snažno boje njegovu urbanu svakodnevnicu. Nema velikog grada gdje druga jedna grupa tom urbanom koloritu ne dodaje neku dodatnu nijansu, to je nezaposlena omladina za koju je grad otvorena scena za najraznovrsnije manifestacije nezadovoljstva. Grafiti, gluvarenje, kriminal, subkultura, dio su nove urbane estetike. Sve su to plodni uslovi da se u urbano tkivo sve snažnije utiskuje kultura siromaštva koja u odre enim uslovima može da bude posrednik u proizvodnji pojedinih oblika nasilja i agresije oko sporta. Ni u društvu u tranziciji, poput one u kojoj se našla Jugoslavija, ove pojave nisu nepoznate. Nedefinisan i neusmjeren oblik urbanizacije na vrata mnogih naših gradova doveo je ljude koji nisu bili spremni da se uklju e u zahtjeve koje predstavljaju gradska društva. Prije nego što se razumije do koje mjere je proces urbanizacije važan u objašnjavanju uzroka pojedinh društvenih pojava, nije mogu e o ekivati ni o ekivati odgovore na pitanja o uzrocima društveno nepoželjnih pojava. Urbanizacija se pojavljuje u svim dijelovima svijeta, manifestuje se na mnogo razli itih na ina i sa snažnim regionalnim odlikama. S obzirom na komunisti ko-socijalisti ki-samoupravni karakter jugoslovenskog društva u cjelokupnoj polovini XX-og vjeka nije se moglo o ekivati da se stvori isuviše slobodnog prostora za kriti ku misao koja bi iskakala van ideološki oportunog sistema. Procesi industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije nisu bili posmatrani kao nosioci globalnih promjena, ve su podaci o njima bili tuma eni kroz ideološku poželjnost. 56

58 A upravo u injenici da su se naši gradovi nekontrolisano punili, te da se nije poklanjala dovoljna pažnja privredno-strukturnom oblikovanju grada, moglo se dogoditi da u tranzicijski period u e sa velikim brojem neprilago enih, nezaposlenih i ljudi koji ne mogu da se sna u u ovom turbulentnom vremenu. Ukoliko grad postaje sve zasi eniji onih koji u njemu ne mogu da zadovolje svoje ekonomske aspiracije, tada se zbilja može govoriti o egzistencijalnoj dezorjentaciji, odnosno kulturi siromaštva, koja jeste u stanju da podpomogne nastajanje nekih oblika društveno nepoželjnog ponašanja. Paralelno sa tim ide i poreme aj sistema vrijednosti. Ova dva inioca uglavnom djeluju spregnuto. U našim uslovima veza izme u gubitka egzistencijalnog oslonca i urušavanja sistema vrijednosti postaje sve snažnija. Grad kao najve i izlog materijalnih bogatstava društva u okolnostima neostvarenih ekonomskih aspiracija može da izazove dodatne efekte nezadovoljstva. U velikim gradskim centrima nasuprot neostvarenim ambicijama aspiranata na gradska blagostanja stoje grupe mladog poslovnog svijeta koji su spremni da koriste i svoje obrazovanjem ste ene sposobnosti i iscrpljuju i rad, koriste sve komformisti ke performanse grada. Oni predstavljaju lik iza ogledala tegobne stvarnosti, oni predstavljaju neprestano iritiraju u predstavu o svijetu koji je daleko od stvarnosti. Kao i svaki put kad se dolazi do pojma subkulturalnosti, socilogija prepoznaje da je rije o prihvatanju vrijednosnih sistema od strane manjinskih grupa. Nakon što su do sredine osamdesetih godina XX-og vijeka sva raspoloživa mjsta za nekvalifikovanom radnom snagom u razvijenom dijelu svijeta popunjena legalnim 57

59 prilivom migranata iz nerazvijenog svijeta, talasi dolaska nisu zaustavljeni ve su postali još snažniji.to je dovelo do ja anja neformalnih sektora aktivnosti koji esto funkcionišu po principu najgoreg izrabljivanja radne snage. Me utim, sve to govori o bar još dvije stvari: da se još uvijek u gradovima iziskuje potreba za odre enom vrstom poslova koje prihvataju ovi ljudi i da jaz izme u razvijenih i nerazvijenih postaje sve ve i. Socijalne posljedice ovog problema veoma su razu ene i prevazilaze osnovne ekonomske probleme za funkcionisanje grada: stambeno pitanje, zdravstvena i socijalna zaštita, pravna nesigurnost u vje itoj privremenosti, povremeni prelazak u zonu kriminala, poja ane socio-patološke pojave u gradu i sli no. U nedovoljno razvijenim sredinama, pogotovo onim koje se nalaze u fazi nagle društvene tranzicije, ove pojave postaju još izraženije. U pripadaju im gradovima još je manje prostora za nove urbane aspirante. Sve o evidnije postaje da mladi ljudi nisu sistematski pripremani za izazove novog doba. U ovom slu aju grad se može vidjeti kao krivac jer se ovi tipovi margina ne pojavljuju u drugim ekološkim uslovima. Ali ova tvrdnja nema sociološku utemeljenost jer je svaki novi oblik društvenih pojava u suštini samo prirodno stanje razvoja gradskih društava. Ako se prihvati da je grad oli enje polarizacije egzistencionalnih obilježja pojedinca i grupa, tada u svakom segmentu njegove organizacije i funkcionisanja možemo na i elemente za ovakvu tvrdnju. Svaki ve i grad na mapi kulturno-regionalnih razlika urbanog svijeta ima i svoj oblik substandardnog stanovanja. To mogu biti slamovi, barijade, favele, skvoteri, bespravni graditelji s periferije itd. Me utim, to mogu biti i ona naselja kod kojih se na prvi pogled ne prepoznaju bilo kakve odlike substandardnosti: radni ka naselja iz nekog prošlog perioda kolektivnog sabijanja odre enih klasa u kojima se i danas stanuje; masovno gra ena kolektivna stambena naselja po principima urbanisti kog progrecizma; stari dijelovi grada koji se nalaze van trtitorije urbane obnove (kakve postoje u ve ini naših gradova i to obi no u samom centru ili se neposredno naslanjaju na njega); gradska periferija industrijalnih samograditelja; polururalna naselja u okruženju ve ine naših gradova itd. Nigdje se ne tvrdi da su uslovi stanovanja sami po sebi uzroci bilo kakvog oblika ponašanja koje se može smatrati da je društveno nepoželjno. Uzroci su svakako u samom društvu i njegovom sistemskom urušavanju. Problem stanovanja, stambene krize, društvenih anomija, porodice, kriminaliteta, problemati na ponašanja pripadnika pojedinih društvenih grupa i sli no, svakako prevazilaze pojam i sadržaj grada.oni se u toj sredini samo snažnije uo avaju. Da li je bez odgovaraju ih empirijskih istraživanja mogu e tvrditi kako se agresija i nasilje oko sporta formiraju unutar odre enih socioloških slojeva ili još preciznije unutar odre enih klasa. Mada e se u smislu sociološke tradicije veoma teško prona i opravdanje za ovakvo polazište, mora se imati u vidu da se socijalna pomjeranja koja su nastala u sredinama zahva ena tranzicijom znatno doprinjela druga ijem rasporedu klasnih odnosa od onih koji su se u jednom dužem periodu smatrala standardnim. Najmasovniji kreator urbanog na ina življenja u svakom društvu predstavlja srednja klasa, spremna i sposobna da onako i onoliko oboji urbani život koliko je to zadano osnovnim performansama društva. Oni su prakti no ispuna najve eg prostora u okviru urbanog na ina življenja. Obi no se tvrdi da je ova 58

60 društvena anomalija gubitak klasnog oslonca ma kakav on bio i da se ona najjasnije ita u gradskim sredinama, snažan inilac poreme enog sistema vrijednosti i da uz pomo dodatnih društvenih okolnosti može dovesti do poja anih manifestacija nasilja i agresije kod nekih društvenih grupa. Dijelom u svim ovim društvenim formacijama i odre enim okolnostima je mogu e prona i i dio uzroka agresivnih i nasilni kih ponašanja. U oba ova segmenta ispoljavaju se i one osobine gradskog na ina života koje dovode do poreme aja njegovog funkcionisanja ali i one koje imaju urbani okvir a reprezentuju poreme aj globalnog društva. Za razumjevanje života u gradu u svjetlu injenice da je rije o izuzetno slojevitom društvenom fenomenu, potrebno je razlikovati one anomije koje se odnose na razne oblike socijalnih devijacija, sa jedne strane, i otu enja sa druge strane. U razlikovanju normalnog i patološkog naj eš e se polazi od Dirkemovog društvenog prosjeka. U etiološkom smislu sve socijalno-patološke pojave mogu se podjeliti na tri velike grupe: (a) Socijalne bolesti u koje spadaju somatske socijalne bolesti, mentalni poreme aji i psihosomatski poreme aji, (b) sociopatije u koje spadaju toksikomanije, poroci i agresije, (c) socijalne dezorganizacije u koje spadaju dezorganizacije braka i porodice, komuna, radnih kolektiva, slobodnih društava i svjetskog društva. Postoje i pristupi koji insistiraju na razli itosti pojedinih društava,kultura i pojedinaca na koje takve okolnosti imaju uticaja. Za razumjevanje urbanih sociopatoloških pojava od zna aja je ovaj drugi pristup. Interesovanje za prostornu distribuciju društveno nepoželjnih pojava u sociologiji davno je iskazano. Najširi interes demonstriran je u okviru društvene ekologije ikaških sociologa tridesetih godina XX-og vijeka. U mnogobrojnim istraživanjima pra ena je prostorna distribucija ljudi u zavisnosti od socioekonomskog položaja, porodi nog statusa i etni ke pripadnosti, a dodatna interesovanja bila su vezana za prostorno razlikovanje vrsta ponašanja, uklju uju i kriminal i delikvenciju. Upravo od tog vremena datira i takozvano planiranje susjedstva i strategija planiranja sadržaja servisa i društvenog standarda u praksi urbanog planiranja u SAD. Danas tako e postoji praksa pra enja prostornog kretanja kriminala i prostornih izvora društveno nepoželjnog ponašanja u gradovima, utvr ivanje njihove gustine u pojedinim gradskim dijelovima, spajanje sa podacima socijalne prirode i traženje me usobnih veza. Za pravovremene strategije prevencije kriminala i delikvencije, pa i resurse u odnosu na agresije nasilja na lokalnom nivou i kreiranje politike održivog urbanog razvoja, izuzetno je važno precizno ponavljanje situacije i odgonetanje uzroka takvih pojava. Sigurnost u gradu nikako ne predstavlja samo onu vrstu sigurnosti koja se vezuje za nasilje i standardne oblike kriminala. Saznanja da sportska igrališta mogu biti poprišta ispoljavanja agresivnog i nasilni kog ponašanja, nikako ne može da zna i da su time izvjesni oblici društveno nepoželjnog ponašanja zatvoreni unutar sportske arene. Oni su tu privremeno, sa tendencijom da se prošire na ostale dijelove grada. 59

61 To zna i da se u jednom trenutku cjelokupan grad pojavljuje kao nezašti eno polje, arena gdje se nasilje i agresija sa zatvorenih igrališta rasprostiru u prostoru i preoblikuju u opšte gradski problem. Pojedine društvene okolnosti, poput nestabilnog politi kog ambijenta, neartikulisanog politi kog pluralizma, haoti nog odvijanja tranzicije, posebno u njenom ekonomskom dijelu ili ipak snažni procjepi u traženju demokratskih izraza društva, mogu u prvi plan agresije i nasilja da izvedu politi ko nezadovoljstvo. Egzistencijalna dezorjentacija, poreme en sistem vrijednosti, standardna subkulturalna nasilja u jednom trenutku mogu da budu stavljena u funkciju aktuelnog politi kog trenutka i da spontano ili kao rezultat manipulacije, krenu svoj put van sporta. U takvim okolnostima, kad politi ko izbija u prvi plan, mada esto nedovoljno artikulisan plan, potisnuti su i svi oni elementi nasilja i agresija oko sporta koji bi se ina e prirodno mogli vezati za sport: pitanje uloge navija a kao odnos prema rezultatu, matemati ko ponašanje, model profesionalnog navija a i sli no. Osje aj sigurnosti u gradu jednim bitnim dijelom proizilazi iz osje anja stabilnosti u funkcionisanju institucija i onih oblika gradske organizovanosti koje treba da obezbjede sredinu dostojnu ljudskog življenja. Grad svojom mnogoljudnoš u, veli inom i veoma složenim skupom heterogenih individua i njihovih odnosa, grad opstaje kao najsloženiji društveni fenomen. Mnogi oblici funkcionisanja institucija i organizacije prostora u drugim, negradskim oblicima ljudskog naselja, predstavljaju za nosioce institucionalno-organizacionih funkcija sa jedne strane i pojedince i grupe, sa druge strane, manje važnu komponentu u ure ivanju kvaliteta života. Koriš enje prostora u seoskim sredinama odvija se po pravilima tradicionalno posedni kog odnosa, navike koje su postale dio obi ajnog prava, a sve u ambijentu poja ane socijalne kontrole svojstvene manjim sredinama. Prostorni determinizam ima veoma važnu ulogu u gra enju osje anja sigurnosti ljudi u gradskim sredinama. Dilema o tome da li neki prostori mogu da uti u na ponašanje pojedinaca razrješila je i socijalna psihologija i utvrdila pozitivnu korelaciju. To zna i da do izvesne mjere, u odre enim prostornim uslovima, pojedinac posebnog mentalno-psihološkog sklopa može biti izazvan na kriminogeno, agresivno ili nasilni ko ponašanje. Poznato je da gotovo u svakom gradu postoje mjesta gdje se okupljaju ljudi istih sklonosti ili interesovanja. To ne moraju obavezno biti susreti koji imaju druga zna enja osim jednostavnog izbora u koriš- enju slobodnog vremena. Nemogu nost da se ispune egzistencijalne aspiracije, nezaposlenost, izazovi velegrada, neodgovaraju i društveni ambijent koji ne podsti e ispoljavanje kreativnih osobina pojedinca i kona no dosada, dovode do toga da je u gradu neprekidno koriš enje slobodnog vremena jedna od mogu ih stavki preduslova da se desi agresivno i nasilni ko ponašanje. A to da li e se ono prenijeti na sportske prostore, da li e biti usmjereno ka nekim anonimnim ljudima u gradu, gradskim prostorima ili reprezentima vlasti, veoma je teško predvidljivo. Kao i kod svake dosade koja ima socijalnu i grupnu podlogu, nije mogu e njeno usmjeravanje bez da se modeliraju uslovi koji su do te pojave doveli. Mjesto okupljanja ne mora biti prostorno naglašeno niti vizuelno uo ljivo, to su mjesta u gradu koja najve i broj stanovnika izbjegava. 60

62 Svi problemi nastanka i razvoja velikih gradova ali i života u njima, nastaju iz zatvorenog kruga neuskla enosti sistema urbanizacije i indrustijalizacije i ekonomskog siromaštva društva. Problemi velikih gradova u razvijenim dijelovima svijeta mogu biti kvalitetno druga iji od onih u nedovoljno razvijenim podru jima. Na jednoj strani može da stoji velika potrošnja energije, na drugoj itave kolone siromašnih naselja bez struje; na jednoj strani ulice bogatstva, na drugoj strani ljudi koji spavaju i provode život na ulici; na jednoj strani konzumerizam, na drugoj san da se do e do osnovnih životnih dobara; na jednoj problem zdrave hrane, na drugoj nestašica vode za pi e; na jednoj strani nezainteresovanost za politiku, na drugoj prejako osje anje za politikom.o evidno je da se ovakva razli itost problema sa kojima se suo avaju pojedina društva, traži i posebne puteve za njihova rješavanja. Mada ima problema i koji su zajedni ki: zaga enje vazduha, saobra ajne gužve, kriminal i nesigurnost, etni ka podjeljenost, socijalno- prostorna segregiranost i sl. Ne može biti sumnje da nasilje u sportu i oko sporta predstavljaju pojavu koju nije u stanju da izbjegne ni jedno savremeno društvo. Može se govoriti samo o razli itim oblicima i razli itom intenzitetu njihovog ispoljavanja. S obzirom da je rije o društvenim pojavama, sasvim je logi no da se sociologija pojavljuje kao ona nau na disciplina koja pokušava da ove procese uo i i objasni. Ona nema mogu nost da kreira novu društvenu stvarnost u kojoj ne postoje nepoželjne društvene pojave. Takvu mo nema ni jedna društvena nauka. Mete ka kojima su upravljena interesovanja sociologije veoma brzo se pomjeraju. Taman se uo i jedna obnovljena društvena pojava, kad po inje da iskrsava nova pojava. Ukaza emo na primjer grada Banja Luka u prevenciji sportskog nasilja Uloga Grada Banja Luka u realizaciji sporta lokalne zajednice i prevenciji sportskog nasilja Pozitivnopravno posmatraju i, u nadležnosti Grada Banja Luka, izme u ostalih poslova jeste i grupa poslova koja se odnosi na sport i fizi ku kulturu. Tako, Grad Banja Luka u oblasti sporta i fizi ke kulture, obavlja slijede e poslove: (1) obezbje uje uslove za razvoj i unaprije enje sporta i fizi ke kulture; (2) obezbje uje uslove za izgradnju i korištenje sportskih i rekreativnih objekata; (3) obezbje uje uslove za organizaciju i održavanje sportskih takmi enja, i drugih sportskih manifestacija od zna aja za grad; (4) obezbje uje uslove za razvoj i unaprije enje amaterskog sporta; (5) obezbje uje posebne uslove za pove anje kvaliteta rada sa mladim sportskim talentima; (6) obezbje uje uslove i izdaje licence za organizaciju i održavanje sportskih takmi enja i manifestacija od zna aja za grad; (7) izdaje licence za rad stru njaka u sportskim organizacijama na podru ju grada i (8) obavlja i druge poslove iz oblasti sporta i fizi ke kulture, u skladu sa zakonom. 24 U Banjoj Luci organizovano je i aktivno radi 116 sportskih organizacija u 25 grana sporta. Osim navedenih sportskih organizacija u gradu je organizovano i 26 sportsko rekreativnih udruženja gra ana, 7 sportskih organizacija i udruženja invalidnih lica, te 10 gradskih granskih sportskih saveza, 15 sportskih saveza Republike Srpske i 3 sportska saveza Bosne i Hercegovine. Najmasovnija grana 24 l. 23 Statuta grada Banja Luka, Službeni glasnik Grada Banja Luka, br. 25/05 i 30/07. 61

63 sporta je fudbal koji ima 22 sportske organizacije, zatim košarka 14, karate 9, rukomet 7, šah i drugi sportovi. Na podru ju grada u ukupnoj površini od m2 izgra eno je 110 sportskih objekata, kao samostalnih cjelina, koji obuhvataju 201 sportski teren i ure enu sportsku površinu. Podaci o broju sportskih organizacija grada u proteklom periodu, potvr uju kontinuitet u kvantitativnom razvoju sporta grada. Broj sportskih organizacija u posljednih 12 godina kretao se od 27 sportskih organizacija u godini do 116 sportskih organizacija u godini. 25 Najve i dio sportskih aktivnosti u gradu sprovodi se na terenima gradskog stadiona koji je ujedno i stadion najve eg fudbalskog kluba u Banja Luci ali i u Republici Srpskoj FK Borac. Stadion datira od godine i kapaciteta je mjesta. Lokacijski je postavljen u užem centru grada, u novo naseljenom mjestu u kome živi preko gra ana. Iako ozbiljniji sportski incidenti u skorijoj prošlosti nisu registrovani na sportskim doga ajima ovog stadiona postoji itav niz problema vezanih za organizaciju utakmica na njemu. Problemi su prvenstveno lokacijske prirode i nastaju kako u periodu prije otpo injanja sportske aktivnosti tako i u vremenu nakon nje. Naime, navija ke grupe praktikuju dolazak mnogo ranije od po etka utakmice kao i višesatno zadržavanje u užem podru ju stadiona nakon završetka utakmice. Kako je uže podru je stadiona gusto naseljeno mjesto tako je i širok spektar bezbjednosnih implikacija ovakvog zadržavanja navija a. Tako, u vremenu zadržavanja navija ke grupe ometaju život stanara prvenstveno naselja Aleja Centar ali i okolnih naselja, pri emu stvaraju buku, ispisuju grafite na zgradama, ošte uju komunalnu infrastrukturu, uništavaju izloge radnji, blokiraju parking i pokrete gra ana te iza sebe ostavljaju velike koli ine sme a. Treba naglasiti, da alkoholizirano stanje navija a je gotovo pravilo kod pomenutih situacija. Organizatori sportskih takmi enja na stadionu Borac, policija i redari pažnju fokusiraju na sami tok utakmice te uglavnom težište daju na bezbjedan dolazak i odlazak navija a protivni kog tima. Sprovo enjem ovih aktivnosti pažnja pomenutih službi znatno opada i navija ke grupe doma eg tima uglavnom ostaju prepuštene same sebi. Pri tome, zaboravlja se, da se radi o velikom broju lica koja fakti ki ine nenajavljeno okupljanje što bi trebalo da bude predmet pažnje ne samo policije ve i drugih službi, u prvom redu gradske inspekcije i komunalne policije ije prisustvo redovno izostaje na ovakvim doga ajima. Upravo ova dva subjekta, pomenute gradske službe predstavljaju okosnicu u konkretnom djelovanju lokalne samouprave grada na prevenciju nasilja u sportu istina kao ultima ratio. Prema odredbama zakona, komunalna policija u Republici Srpskoj, izme u ostalog, ima nadležnost nad primjenom odredbi odluke o uslovima i na inu izvo enja koncerata, javnih manifestacija, te korištenja muzi ke opreme u objektima i van njih kao i staranje o ukupnom komunalnom redu i javnim površinama. 26 Slijedom navedenog, angažman komunalne policije Grada Banja Luka je ne samo pravno utemeljen ve i nužan prilikom održavanja sportskih aktivnosti, a u sklopu realizacije Zakona o sprje avanju nasilja na sportskim priredbama godine. 26 l. 9. Zakona o komunalnoj policiji, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 85/03. 62

64 Tako e, inspekcijske službe Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banja Luka (prvenstveno tržišna, saobra ajna i ekološka) moraju uzimati aktivno u eš e u bezbjednosnoj realizaciji sportskih doga aja na podru ju grada. 27 Pored navedenog, ne treba zaboraviti, da jedinice lokalne samoprave (pa i Grad Banja Luka), pored sprovo enja svojih izvornih djelatnosti imaju obavezu i sprovoditi nadležnosti države na podru ju lokalne samouprave. Vezano za sport, lokalna samouprava ima obavezu prvenstveno sprovoditi Zakon o sportu, Zakon o sprje avanju nasilja na sportskim priredbama te podzakonske opšte akte koje iz njih proizilaze kao strategijska dokumenta Vlade i Narodne skupštine Republike Srpske koja tretiraju sport i omladinu. Organizuju i i u estvuju i u sistemu osnovnog i srednjeg obrazovanja i raznih drugih oblika edukacije, lokalna samouprava ima zna ajan uticaj na razvijanje svijesti i pozitivnog ponašanja lica te samim tim i prevencije nasilja u sportu. Baziraju i se na Grad Banja Luka, kao težišni nosioc aktivnosti sprovo enja i razvoja sporta u okviru Administrativne službe grada javlja se Odjeljenje za društvene djelatnosti koje izme u ostalih obavlja i poslove u vezi sa razvojem u oblasti kulture i kulturnih dobara, sporta i fizi ke kulture. 28 Skupština Grada Banja Luka, izme u ostalih nadležnosti, donosi odluke i druga opšta akta o obavljanju funkcija iz oblasti kulture, obrazovanja, sporta i zdravstva. Gradona elnik kao organe izvršne vlasti nema konkretnu i direktnu nadležnost nad sportom ali njegova nadležnost nad cjelokupnom administrativnom službom grada svakako daje mogu nost uticaja na razvoj i stanje sporta na teritoriji grada. Najzad, za potrebe sprovo enja javnog interesa Grad Banja Luka je samostalno ili u partnerskom odnosu sa državom osnovao gradske ustanove, institucije i preduze a. Konkretnije, pod nadležnoš u Grada Banja Luka nalaze se tri lokalne institucije, isto toliko javnih preduze a i sedam javnih ustanova. Od pomenutih sedam javnih ustanova koje djeluju na podru ju grada sa aspekta ovog rada valja izdvojiti Javnu ustanovu Sportski centar Borik Mediji i nasilje u sportu Unutrašnja protivrje nost medija po pitanju nasilja ogleda se u tome što oni presudno uti u kako na osudu i odbacivanje, tako i na opravdavanje i prihvatanje nasilja. Nastanak masovnog društva vezuje se sa industrijalizacijom, masovnim potrebama, rasprostranjenoš u masovne kulture i komunikacije. Razvoj masovne kulture omogu ila su sredstva masovne komunikacije: štampa, radio, televizija itd. Mediji su kompleksan pojam koji ozna ava sistem javnog informisanja, koji služe za širenje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informisanja, obrazovanja i 27 Primjera radi, Zakon o o spre avanju nasilja na sportskim priredbama u l. 19 zabranjuje prodaju alkoholnih pi a na prilazima, u neposrednoj blizini i u sportskom objektu, tri asa prije i po završetku sportske priredbe pove anog rizika, kao i za vrijeme njenog održavanja. Smatramo, da sprovo enje ove odredbe može omogu iti gradska tržišna inspekcija. 28 S tim u vezi, u okviru navedenog odjeljenja pstoji i Odsjek za sport, kulturu, omladinu i nevladine organizacije. 63

65 zabave najširih slojeva stanovništva. Prema Zakonu o medijima iz godine, mediji su: novine i druga štampa, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektronske publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodi nog objavljivanja uredni ki oblikovanih programskih sadržaja prenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Pojava mas medija omogu ava nižim društvenim slojevima da koriste odre ene kulturne sadržaje. Mas mediji dovode do ve eg broja internacionalizacije i kosmopolitizacije kulturnih vrijednosti. Antonjina Kloskovska smatra da se masovna kultura odnosi na savremeno ponašanje identi nih i analognih sadržaja koji teku iz malobrojnih izvora ka velikim masama primalaca. Masovna kultura, odnosno kultura stvorena prema masovnim normama industrijske proizvodnje, širena tehni kim sredstvima masovne difuzije (po jednom udnom anglo latinskom neologizmu: mass-media), obra a se društvenoj masi, tj. jednom džinovskom aglomeratu jedinki, skupljenih nezavisno od unutrašnjih struktura društva (klase, porodice itd.). 29 Masovni mediji uklju uju ovjeka u život cjelokupnog ovje anstva. Tehni ka sredstva opštenja karakteriše standardizacija ime se gubi individualnost. Tehni ka sredstva umanjuju ulogu neposrednog opštenja jer odvajaju ovjeka od društva, ovjeka od ovjeka. Mediji su jedan od najzna ajnijih fenomena modernog društva. Prisutni su u svim oblastima društvenog života: politici, porodici, obrazovanju, sportu, javnom i privatnom životu. Mas mediji usmjeravaju komunikaciju prema velikoj i neodre enoj publici, koriste i naprednu tehnologiju. Elektronski (televizija i radio) i štampani mediji (novine i magazini) prenose razli ite poruke. Stvarala ki oblici pisane komunikacije su vijest, izvještaj, komentar i reportaža. - Vijest je jezgrovit na in komuniciranja i kratka prezentacija novih podataka. Što manje rije i a više podataka osnovna je karakteristika novinskih vijesti, tu se spominju samo najvažnije stvari i u esnici. U vijestima se treba naglasiti šta se dogodilo, gdje se dogodilo, kada se dogodilo i kako se dogodilo. Društvo koje je predstavljeno u vijestima sastoji se od složenica kao što su država, rad, religija, zakon, medicina, umjetnost, sport... - Izvještaj je znatno širi u odnosu na vijesti. Izvještaj se piše poslije u estvovanja ili profesionalnog prisustva tokom nekog doga aja i on uvijek sadrži odre ene podatke i fotografije. Izvještaji se pripremaju u situacijama kada se radi o ve em doga aju, sa više u esnika i više podataka koje treba prenijeti. Izvještaji sa lica mjesta donose veliku reputaciju svojim novinama. Sa sportskih takmi enja izvještavaju stru njaci za sport ili novinari. - Komentar je ozbiljna novinska forma koja zahtijeva dobro poznavanje materije o kojoj se piše. Ovakav oblik pisanja karakteriše li ni stav, ton i stil komentatora. Komentari su se posebno izdvojili kao novinski oblici sa pojavom radija i televizije. - Reportaža je kraljica novinskih formi. Nju karakteriše živopisno pisanje, koriš enje brojnih primjera, intervjua i stvaranje odre ene atmosfere (dramske, akcione). Novinari koji pišu reportaže su privilegovani i cjenjeni po svom li nom stavu i vi enju doga aja. 29 Edgar Moren: Duh vremena, Beogradski izdava ko-grafi ki zavod, 1979.str

66 Televizija se razvila bu no i nametljivo. Ona je najvažnije sredstvo masovnih medija. Ljudi preko nje saznaju sve važno što se dešava u svijetu, opuštaju se i zabavljaju. Televizija ima najve i uticaj na javnost, neke emisije gleda 90% pretplatnika. Mediji odre ene probleme koji su prisutni u sportu mogu da ostave ispod praga javnosti ali i da prenaglase ono što nije ura eno. Oni imaju zna ajnu ulogu u raspirivanju navija kih strasti u komentarima koji smatraju da su objektivni. Mediji mogu malo u initi za blokiranje nasilja u sportu, naro ito u fudbalu ali mogu uticati da se ta nasilja poja aju. Svoju ulogu u nasilju u sportu imaju i sportski novinari i sportski i politi ki funkcioneri. Umjesto da smiruju strasti oni ih još više raspiruju, podsti u i tako nasilni ko ponašanje. Rje nik koji koriste nalik je jeziku ratnih izvješta a. Nasilje je uvijek atraktivna tema za televiziju bilo da se radi o fizi kom ili psihi kom nasilju. Prikazivanje nasilja u medijima izazvalo je podjelu na radikalne kriti are (protivnike prikazivanja nasilja) i apologete, one koji su odobravali prikazivanje nasilja. Danas je nasilje etika i estetika ekrana: držati se nasilni ki pripada stilu i modi. Mediji obiluju živim i virtuelnim prizorima užasa, mu enja bez ikakve svrhe. Mediji kao da imaju u vidu Fromovu tezu o destrukciji: ovek je jedini primat koji ose a intenzivno zadovoljstvo kada mu i i ubija. 30 Momenti koji su najbitniji za popularnost nasilja u masovnim medijima: - Broj informacija u savremenom društvu je ogroman i stalno se uve ava. Borba za auditorijum vodi se bespoštedno i svim sredstvima: od masovnih komunikacija traži se više angažmana i napora da bi se održala i u ve oj mjeri poja ala pažnja gledalaca; nasilje u sportu izme u aktera, nasilje na tribinama izme u gledalaca, kontrolisano i nekontrolisano nasilje koristi se u ovu svrhu. - Konflikti u društvu ine da nasilje i surovost lako pronalaze put do masovnih medija. Sve to se ogleda i oslikava u ve em stepenu kroz raznovrsna sredstva masovnih komunikacija koja na nasilju zape ku ljudske svijesti i nesvjesnom u ovjeku zasnivaju svoj pohod. - Neopravdano bi bilo zapostaviti one koji sastavljaju programe i koji stoje iza medija. U ostvarenju programa traži se «oštrina» emisija kako bi bila skrenuta i zadržana pažnja gledalaca. Scenaristi, producenti i režiseri rade u uslovima velike napetosti. Oni mnogo dobijaju, no u slu aju neuspjeha kod publike, još više gube. Teško odstupaju od sadržaja koji donosi uspjeh. Na tim spiskovima nasilje zauzima po asno mesto. - Nasilje se iz emisija zabavnog i radoznalog karaktera (filmovi, serije) probija u svakodnevne vijesti. Znaju i šta im dobro ide u zabavnorekreativnim emisijama, kod kreatora takvih emisija javlja se želja da se kap nasilja prokrijum ari do najgledanijih emisija novosti. Dakako, to se može dozirati. Tipi an primjer bio je rat u Iraku. Javnost je bila nezadovoljna tim ratom, uklju uju i i ameri ku, a takvom nezadovoljstvu potrebno je bilo ponuditi hranu u vidu nasilnih scena sa ratišta. Emocionalni stil novosti tako postaje stil drame, konflikta i nasilja. - Sve navedeno ima za posljedicu da gledaoci ponekad vrlo teško mogu razlikovati izmišljeno nasilje od dokumentarnog nasilja, realnost od 30 Dragan Kokovi :Sport i mediji, Fakultet za uslužni biznis, Novi Sad, str

67 fikcije. «Izmišljeno» nasilje postaje sve više realisti no, a nasilje u dokumentarnim emisijama po inje da li i na fikciju jednostavno re eno podjele se gube na taj na in što dolazi do njihovog približavanja i slivanja. - Prezentiranje novosti na televiziji zahtijeva brzo pra enje doga aja. Ako se tome doda konkurencija programa, onda ne udi da se traže brze akcije i konkretni doga aji ubistva, požari, saobra ajne nesre e, ekstremni sportovi itd. - Potrebno je praviti razliku izme u razli itih oblika nasilja koji se prezentiraju putem sredstava masovnih komunikacija. Postoji izmišljeno nasilje i svakodnevno, realno nasilni ko doga anje. Mediji proizvode fiktivno nasilje kroz industriju zabave. Stvarno nasilje u sredstvima komunikacije, esto se ne objašnjava, dok se u isto vrijeme kroz zabavu prezentiraju žestoke scene. Nasilje u informativnim emisijama je naj eš e epizodno i kao takvo esto je odvojeno od uzroka koji ga izazivaju i posljedica koje slijede. - Prilikom istraživanja nasilja u sredstvima masovnih komunikacija, veliki zna aj ima imitacija. U pitanju je oponašanje agresivnih i nasilni kih obrazaca. Proces u enja ovde se zasniva na prostoj šemi reakcije i signala: ako vidim nasilne scene i sam u u njima u estvovati ili imitirati njihovu kostimografiju i obrasce. 31 Vladavina nasilja traje, ne zato što se ono visoko kotira kod stvaralaca i proizvo a a nasilnih scena, nego zato što donosi profit i novac. Mas mediji zbog svoje nezaobilazne informativne, komunikativne i simboli ke funkcije su zna ajan inilac prezentovanja nivoa i koli ine nasilja, kao i mogu eg izazivanja griže savjesti i usmjeravanja moralne osude. Stavom: da je ovje anstvo imalo i mnogo krvavije periode ali da nijedan nije bio ispunjen slikama nasilja kao sadašnji, istraživa masovnih medija Džordž Gerbner spada me u najradikalnije kriti are simboli ke funkcije mas medija, posebno televizije i filma. Dragan Kokovi isti e da televizijsko nasilje posjeduje sposobnost efektne socijalizacije, jer se norme, vrijednosti i stavovi brzo prenose u svijest gledalaca i prihvataju kao sopstveni. Može se sa sigurnoš u tvrditi da su mediji doprinjeli formiranju navija kih subkultura: oni plasiraju imidž sportskih klubova, homogenizuju publiku, uobli avaju potencionalno opasne stereotipe, pothranjuju iracionalne vrijednosti i uz sve to nude široku paletu obrazaca grupnog ponašanja, posebno nasilnog. Sportisti i publika znaju da mediji od njihovog ponašanja mogu napraviti doga aj i oni se i trude da ga izazovu, ne biraju i uvijek sredstva. Što je sportski doga aj masovniji, ve a je i mogu nost nastanka nasilja, jer valja podsjetiti da se masa, kad god bi se uplitala u javni život, uvijek mješala direktnom akcijom. Jedan od najzna ajnijih oblika kroz koji nasilje ulazi u svakodnevni život i sport su akcioni i kung-fu filmovi. Kada su se u drugoj polovini sedamdesetih godina, pojavili krvavi sportovi borila ke vještine prilago ene takmi enju u ringu, ali bez zadržavanja udaraca kao u sportskom karateu, i velikom brzinom osvojili svijet, teren za njih bio je ve pripremljen. Poslije holivudskih spektakala pedesetih i šezdesetih godina, nastupilo je vrijeme individualnog i ni im motivisanog nasilja, nasilja koje su vršili pojedinci nad pojedincima. 31 Dragan Kokovi : Sport i mediji, Fakultet za uslužni biznis, Novi Sad,2004. str

68 Filmovi kao što su Paklena pomorandža, Francuska veza, Psi od slame i mnogi drugi otvorili su novo poglavlje u istoriji filma, poglavlje realisti kog prikazivanja nasilja. U tom periodu su udareni temelji savremenog kung-fu i akcionog filma, za šta je najzaslužniji Brus Li. Osamdesetih godina javlja se mit o specijalcu koji je zapo eo Silvester Stalone u ulozi veterana vijetnamskog rata Džona Ramboa, obu enog za zadatke specijalne namjene. Pored toga što rukuje svim vrstama hladnog i vatrenog oružija, on je i ekspert u golorukom borenju, koje se bazira na kombinaciji najefikasnijih tehnika iz više borila kih vještina. Sport u medijima predstavlja ne samo posebnu rubriku i raznovrsne teme nego i veoma razvijen sistem komunikacije izme u najšire i specijalizovane publike, izme u glavnih aktera, tuma a i prenosioca poruka. U okviru sporta postoji posebna podrubrika koja se najjednostavnije može imenovati kao navija i. Nema sporta, sportske discipline i takmi enja bez navija a. Tamo gdje su navija i, tamo je i nasilje koje se na neki na in estetizuje kao nasilje u sportu. Fenomen nasilja u sportu, i još više navija a, nije ni nov, ni nacionalno originalan, ni slabo istraživan. Ono što je ipak specifi nost ove sredine ipak je u onome što se na politi kom, socijalnom i ekonomskom planu dešavalo u bivšoj Jugoslaviji od po etka devedesetih do naših dana. Ratovi koji su bili tragi na posljedica politi kih i državnih promašaja zapo eti su na jednoj utakmici na Maksimiru 13. Maja Od tada se rat preselio na unutrašnji plan ne samo izme u klubova nego i izme u regiona, gradova, najzad i sela. Navija ko nasilje se više ne generiše samo u timskim sportovima kao što su fudbal i košarka ve i u takozvanim elitnim sportovima, kao što je, na primjer tenis! Nacionalni ratovi, posebno izme u srpskih i hrvatskih navija a, proširili su se bukvalno na cijelu planetu svuda gdje postoje brojne skupine srpskih i hrvatskih iseljenika. Mediji, a posebno štampa, prili no strasno, i detaljno, prate ono što se dešava ne samo u sportu nego i me u navija ima. Navija i su od marginalne i izolovane grupacije, isklju ivo vezane za sportske prostore i doga aje postali prestižna politi ka i društvena tema. Koga navija i vole a koga mrze, kome se dive a koga preziru, za šta su spremni da se žrtvuju, za koga e, najzad, glasati na izborima sve su to veoma zna ajni i ozbiljni indikatori mo i i uticaja. Toga su veoma svjesni ne samo novinari i urednici nego i mnogi politi ari. Politi ko udvaranje navija ima kao najmasovnijem spontanom patriotskom pokretu dio je naše stvarnosti. Pa ipak, nasilje na utakmicama, ili na ulicama gradova, niko ne podržava. Nijedna novina, a još manje televizija, ne e podržati ili opravdavati nasilje. Pogotovo kada su posljedice najtragi nije. Strategija medija po ovom pitanju prili no je jednostavna: osudi e se svaki pojedina ni, konkretni doga aj u kojem su navija i ispoljili nasilje, ali e se veoma rijetko i i direktno, frontalno, u kritici klubova i njihovih navija kih udruženja. Sportsko novinarstvo u Srbiji podjelilo je sudbinu novinarstva u cjelini. Odsustvo profesionalizma, skrupuloznosti, ali i opšte kulture, osje a se u sportskom novinarstvu podjednako kao i na drugim novinarskim rubrikama. Možda je u tom pogledu sportsko novinarstvo prošlo i gore jer su slab uredni ki rad sa mladim novinarima, po etnicima, kao i stalni pritisak od strane uredništva da senzacionalizam zamjeni ozbiljan i odgovoran rad, proizveli jedan opasan, eksplozivni hibrid sporta i politike gdje su retorika, jezik i stil neprekidno na ivici skandaloznih prostakluka. Iz takvog rje nika, kolokvijalnog galamatijasa prepunog pretencioznih kulturoloških zaklju aka o drugima i druk ijima, iskristalisala se ona vrsta novinarstva koju je u po etku gajio samo Kurir, da bi ubrzo taj 67

69 model novinarstva prihvatila ve ina dnevnih novina. Osim rje nika i stila ono što je posebna karakteristika ovog novinarstva jeste žanrovska mješavina svega i sva ega. Posebno je to popularno u sportskim izvještajima koji su prepuni novinarskih komentara i zaklju aka iako se to od ovog žanra svakako ne o ekuje. U tom je pogledu sportsko izvještavanje u dnevnim novinama danas veoma sli no politi kim izvještavanjima tokom devedesetih. Izvori informacija, kao u politi koj ili na rubrici posve enoj kriminalu, esto su povjerljivi i pouzdani, dolaze od strane vi enih ili poznatih, zna i anonimnih izvora. Advokati, razni predstavnici ili zastupnici i lanovi porodica, vrlo esto su u prvom planu kad su u pitanju su enja zbog nasilništva i huliganizma. Sa druge strane, ono što se dešava u policiji, i kako ona primenjuje silu, tako e je podložno raznim manipulacijama. Primjetno je da policija nema iste kriterijume prema svim navija ima, da razli ito postupa u istim ili sli nim situacijama, i da, na kraju, ne daje dovoljno informacija svim novinarima. Policija, sli no kao i mnogi novinari, esto ima veoma selektivan pristup u odnosu na brzinu i potpunost traženih informacija. Mediji veoma u estvuju u relativizaciji ne samo raznih oblika nasilja nego i njihovog zakonskog sankcionisanja. Pravosu e je predmet posebne pažnje gdje se esto ide u krajnost ili je prestrogo ili preblago. Sumnja u koruptivnost pravosu a, u njegovu nesposobnost da iza e na kraj sa centrima mo i koji su istovremeno politi ke i finansijske prirode, dio je stereotipa koji stvaraju mediji. Mediji su skloniji navija ima nego klupskim upravama ne zbog toga što je to pitanje ukusa ili politi kog izbora ve popularnosti i tiraža. Neki mediji više, neki manje, gaje svoju navija ku publiku koja predstavlja i odre enu zaštitu ali i prijetnju. Mediji su, u tom smislu, prije politi ara otkrili snagu i uvjerljivost navija kog nasilja. Pa ipak, mediji niti posjeduju niti kontrolišu navija e Globalizacija, savremeni mediji i nasilje u sportu Sport je danas masovno prihva en u društvenoj sredini odnosno postao je masovno ispoljen oblik društvenog ponašanja ljudi. Zaokuplja veliki dio pažnje velikog broja ljudi i predstavlja zna ajan dio svakodnevnog društvenog života. Sport i to naro ito vrhunski, gubi obilježja prave igre i zabave za one koji se njime bave i postaje njihovo zanimanje odnosno težak i mukotrpan posao. Pobjeda postaje glavni motiv. Sport prestaje da bude igra i razonoda. U tim okolnostima uloga medija je da održe tenziju neizvjesnosti, radoznalosti i sticanja nove publike. Upotreba medija, posebno televizija postala je neodvojivi dio svakodnevnog života u modernom društvu. Danas u modernome društvu postoje potrebe za bržom komunikacijom, za informisanom javnoš u koju mogu da zadovolje samo masovni mediji. Mediji daju osnovnu informaciju o sportu, dakle o doga aju, rezultatu i akterima, bilo da se radi o igra ima, trenerima, organizatorima, finasijerima ili drugim u esnicima, daju sliku u toku igre, ali i svemu drugom što se odnosi na sportke doga- aje. Ono što je sa psihološkog i sociološkog aspekta jako važno, jeste da mediji potroša u, daju privid u estvovanja odnosno participacije u svim fazama sportskog doga aja. Ritual i igra zbližavaju ljude i za neko vrijeme brišu razlike koje mnogi osje aju kao nepravedne. Ljudi se poistovje uju sa pobjednikom, dijele zadovoljstvo ili dijele razo arenje sa gubitnikom. Zadovoljstvo je upravo to što svi po inju takmi enje jednakim. Prema tome ritual je nešto što tjera ljude rali ite starosne dobi, porijekla i društvenog položaja da u estvuju u zajedni kom iskustvu i tako

70 stvaraju zajedni kki idetitet. Pa u skladu sa tim važno je re i da sportska publika prisutna predznakom kao faktor koji doprinosi smislu života, i ona od sporta nešto o ekuje i sve to što dobije ugra uje u svoje životno iskustvo. Navija i osje aju da na neki na in pridonose rezultatu. Zbog toga se publika dijeli na tri vrste: 1. U esnici i organizatori, 2. Gledaoci kao neposredni u esnici sportskih doga aja (navija i i posmatra i) i 3. Indirektna publika koja se sti e medijima. 32 Filozofija takmi enja najviše pažnje daje individualnim sposobnostima i vještinama, kao i nagradama koje se daju pobjedniku. Najve a kazna klubovima i takmi arima postaju zabrana igranja pred publilkom, bez prisustva medija, posebno televizije. A to zna i nema sponzora, nema prodaje sporta kao proizvoda, nema marketinga, nema identifikacije publike, nema društvene podrške. Navija ka publika daje podršku odre enom klubu i omiljenim akterima, redovno pra enje sportskih doga aja što podrazumijeva odlaske na utakmice što podrazumijeva želje za odre enim rezultatom i kona nim uspjehom. Naravno, esti, ponekad svakodnevni razgovori vezani o sportu neizostavna su karakteristika ove publike. Treba re i da je došlo do razvoja još jedne industrije vezane u velikoj mjeri za sport a to je industrija igara na sre u. Ipak u najve oj mjeri je taj razvoj uticao na nastanak i rast masovnih medija prije svega televizije. Mediji su pretvorili svijet u globalno selo. Dio sportskog doga aja postaju i sponzori i reklame, pa se ak i oni doživljavaju emocionalno kao dio doga aja. Oni postaju dio sportskih razgovora i razmišljanja. Sport kao korisno trošenje slobodnog vremena privla i jedan dio mladih, to je ona zna ajna društvena strana. Nekim od njih, sport otvara vrata kao posao ili zanimanje, drugima kao biznis ili oblik privre ivanja kojima mogu da ostvare snažnije prihode, odnosno kao mogu nost iskazivanja poslovne sposobnosti. U sportu se stvaraju zvijezde junaci sa kojima se ljudi identifikuju. Sport se danas sve više profesionalizuje i komercionalizuje i te dvije tendencije su veoma snažne i duboko ukorjenjene u uslovima savremenog društvenog života. ak nastaju i novi sportovi koji uklju uju upotrebu nekih novih rekvizita i prate u potrošnju. Cilj jeste, stvaranje novih sportova, stvaraju se nove potrebe i nova masovna potrošnja. Dakle, potrebno je da sport do e do medija, a to e uspjeti ako bude sportskih uspjeha, do njega se dolazi ako se u sport posebno vrhunski ulaže. U modernom društvu, kada je u pitanju sport, sve je manje državnih izvora finansiranja, a sve više uticaja tržišta. Prvu sportsku vijest u medijima objavio je još 1817.godine Vuk Karadzi u Novinama serbskim, koji je pisao o jednom boks me u Kultura siromaštva i nasilje u sportu Intezivna prou avanja problema siromaštva zapo eta krajem XIX-og vijeka sa empirijskim istraživanjima S. Rauntrija, sebi su postavila za cilj stvaranje teorijsko-metodološkog modela siromaštva sa pretpostavkama, kriterijumima i mogu nostima za univerzalnu promjenljivost, bez obzira na vremenske, prostorne i 32 Teorijsko - stru ni asopis: Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, br str

71 kulturne distance me u društvima. Ova teorija je poznata kao teorija apsolutnog siromaštva. Predstavnici ove teorije Drevnonski, Skot, Džež i Dženet Rou, pokušavali su da utvrde univerzalni standard na osnovu koga e se ne samo teorijski posmatrati ve i kvantitativno mjeriti siromaštvo. Dok su prije dvadesetak godina mališani prikupljali salvete, omote od okolade, poštanske markice ili šutali loptu na livadi, današnja djeca dobro isprazne roditeljske džepove zbog svojih hobija, što uglavnom podrazumijeva bavljenje sportom. Po ugledu na velike fudbalere, poznate tenisere, pliva e i košarkaše, djeca ve od malih nogu žele da u velikim sportskim klubovima oprobaju svoje talente. Što se ti e sporta, uopšteno se može re i da sport za siromašne nema ista zna enja i iste posljedice kao za ostale društvene slojeve i klase. Prije svega, siromašnima ve ina sportova nije dostupna, iz razli itih razloga, dok sa druge strane, postoje sportovi koji su izrazito povezani sa siromašnima. Svaki roditelj u Bosni i Hercegovini ima želju skloniti dijete sa ulice i odma i ga od problema koje u posljednjih nekoliko godina ulica donosi. Me utim, za to je u našoj zemlji potrebno izdvojiti i solidnu koli inu novca, u zavisnosti od toga ime želite da vam se dijete bavi. Vrlo je teško danas djeci omogu iti da se bave nekom aktivnoš u, jer svi znamo kakva je ekonomska situacija. Možemo re i da je gotovo nemogu e zamisliti siromašne kako se bave tenisom, golfom, konji kim sportovima, automobilizmom, ronila kim sportovima i sl. Isto tako, teško se može zamisliti da pripadnici viših klasa svoju djecu upu uju na boks, hokej, fudbal, ragbi. Ukoliko se poslužimo pretpostavkama teorije apsolutnog siromaštva, na sportske aktivnosti mogu da uti u i najelementarnije fizi ko-biološke potrebe. S obzirom da svi sportovi zahtijevaju psihofizi ka investiranja, pretpostavka bavljenja sportom je i odre en režim ishrane i fizi kog treninga, koji se može mjeriti indeksima potrošnje i unošenje energije. Ovo je najdrasti niji primjer barijera na koji siromašni mogu da nai u u bavljenju sportom, s obzirom da siromaštvo na fizi kom nivou podrazumijeva nemogu nost zadovoljavanja najelementarnijih bioloških potreba za hranom, vitaminima, bjelan evinama, ugljenim hidratima, mastima, proteinima, neophodnim za fizi ku aktivnost. To se odnosi posebno za bavljenje sportom, koji zahtijeva poseban režim, naj eš e poja ane i kontrolisane ishrane. Tako e za organizovano i sistematsko bavljenje sportom potrebna je i odre ena koli ina materijalnih sredstava, prevashodno za sportsku opremu. Ova dva osnovna materijalna faktora ve sami po sebi odre uju koje društvene grupe e se baviti kojim sportovima. Ukoliko kod siromašnih i postoji motivacija za bavljenje sportom, materijalni faktori djeluju kao barijere, i onda siromašni nemaju mnogo izbora, sem da se opredijele za one sportove u kojima nema mnogo ulaganja. Motivacija, kao jedan od osnovnih psiholoških faktora, dosta zavisi od socijalne pozicije, kulturnih obrazaca i opšte pozicije realnih i subjektivnih procjena životnih šansi. Siromašni sebe esto nazivaju kao marginalizovane, inferiorne ili je u pitanju fatalisti ko shvatanje života, sve zajedno predstavlja ozbiljne socijalno psihološke faktore. U sociologiji se ove barijere esto objašnjavaju teorijom kulturne deprivacije, koja polazi od pretpostavki da su siromašni deficitarni ne samo u materijalnom pogledu, ve i u pogledu kulture, obrazovanja i pogotovo socijalizacije djece Teorijsko- stru ni asopis: Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, str

72 Jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja kada se govori o siromaštvu jeste i pitanje mogu nosti rješavanja problema siromaštva. Kada siromaštvo uslovljavaju i oblikuju razli iti faktori, od biloških do duhovnih, teško se može djelovati na odlu an na in u cilju smanjenja siromaštva. Dragan Kokovi navodi bitne karakteristike koje uti u da se pojedinci bave sportom: socijalno-ekonomski status roditelja, uticaj podsticajnih i ometaju ih agensa socijalizacije i idealan na in svih, u budu nosti mogu ih, dostignu a u sportu. Može se uvidjeti iz svega ovoga da siromašni oskudjevaju ne samo u materijalnim sredstvima ve i u onom svemu pozitivnom što sport za sobom povla i: tolerantnosti u odnosu na poraz, podjednakom tretiranju protivnika u slu aju pobjede i poraza, u kontroli emocija itd. 34 Na nivou globalnog društva, kulturu siromaštva karakteriše ne uklju ivanje i ne u estvovanje u glavnim institucijama društvenog sistema. Ona poprima snagu kulture, jer su njene osobine vodi ni okvir za obrasce postupanja, mišljenja, ponašanja i djelovanja. Takav na in i obrazac ponašanja prenosi se sa generacije na generaciju i obnavlja se kao trajni obrazac. Po mnogim svojim karakteristikama, kultura siromaštva se podudara sa delikventnom subkulturom. Karakteristike ove subkulture su: - Negativizam, podsti e sve one vrijednosti koje npr. zabranjuje srednja klasa, negativisti ka orijentacija podsti e kra u, koja negira pravo na svojinu I rad kao moralno poželjni na in sticanja svojine. - Malicioznost, ogleda se u uživanju što se ne poštuj moral srednje klase. - Neutilitarnost, ozna ava da u ovoj subkulturi kra e npr. nisu uvijek u funkciji ostvarivanja neke potrebe, ve su u njima esto zbog njih samih 35. Možemo navesti primjer, gdje imamo da se u Njema koj prošlih godina proširila praksa u okviru koje sportski klubovi esto navra aju u škole, govore djeci o svojim aktivnostima i reklamiraju sami sebe. Škole su sretne zbog takvih susreta jer preoptere eni nastavnici mogu tu i tamo predahnuti, a klubovi preko takve saradnje pridobivaju nove lanove. Jedini problem je do sada bio što su lanovima klubova u pravilu postajala samo ona djeca iji su roditelji mogli priuštiti pla anje lanarine. Naro ito u milionskom Berlinu ima puno porodica koje ne mogu priuštiti taj luksuz. One svojoj djeci ne mogu finansirati zanimljive sportske ponude i mjese ne lanarine od eura od oko djece i mladih do 15 godina starosti u glavnom gradu Njema ke živi od socijalne pomo i. 34 Teorijsko-stru ni asopis: Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, str Dragan Kokovi : Sociologija sporta, Sportska akademija, Beograd str

73 Berlinski mališani iz gradske etvrti Kreuzberg Djeca u klub Kako bi se taj razvoj zaustavio u Berlinu se nakon slijede eg školskog raspusta sredinom 2010.godine po eo realizovati projekat Djeca u klub. Djeca iz siromašnih porodica mogla su se besplatno u laniti u sportske klubove, a iz gradske kase su klubovi za svakog novog lana dobijali po 10 eura mjese ne subvencije. Berlin projekat finansira iz sredstava jednog socijalnog fonda, a taj fond nov ano pomaže i Evropska unija sa ciljem pružanja jednakih šansi svim gra anima Unije bez obzira na to kakve su oni finansijske mo i. U zatvaranju finansijske konstrukcije projekta u estvovali su i neki sponzori. Finansiranje projekta Djeca u klub osigurano je do godine. Sli ne inicijative ve godinama postoje i u Hamburgu i u Bremenu. U Hamburgu npr. od tog programa profitira oko 2000 djece, koja se sada bave sportskim aktivnostima za koje su im donedavno vrata klubova bila zatvorena. U Berlinu se o ekuje veliko zanimanje za novu inicijativu. U toj metropoli sa preko 3 miliona stanovnika jednostavno ima mnogo siromašnih porodica i doseljenika iz cijelog svijeta koji su u ve ini slu ajeva nešto manje bogati od društvenog prosjeka Osmišljavanje sportske igre kroz nasilje Prihvataju i podjelu na fizi ko i verbalno nasilje, pokuša emo da damo jednu klasifikaciju nasilja u sportu polaze i od aktera koji to nasilje vrše. Prvo, nasilni ki se ponašaju sami igra i jedni prema drugima. Jedan od razloga nasilni kog ponašanja igra a jeste imperativ pobjede: protivnika treba na svaki na in onemogu iti da bi se pobijedilo, pa makar i primjenom nasilja. esto sami treneri od svog tima traže da igraju grubo kako bi rival bio zaustavljen, a makar i po cijenu da vinovnik bude kažnjen isklju enjem. Tako igra i postaju siledžije koji ne biraju sredstva da bi došli do pobjede, jer ona donosi profit, i to ne samo samim igra ima, ve prije svega onima koji direktno ne u estvuju u sportskoj priredbi. Odavno je uo eno da je sportska publika sklona nasilju, pa se esto nasilje u sportu poistovje uje sa nasiljem sportske publike, što nije ta no. Ovo poistovje ivanje je presudno uticalo da se nasilju sportske publike pokloni najve a pažnja u sociologiji sporta. 72

74 1. Prvo, ono je upravljeno prema navija ima suparni kog tima. U tim tu ama ne koriste se samo šake, ve i bejzbol palice, lanci, šipke i sli no. 2. Drugo, nezadovoljni navija i znaju svoj bijes da uprave i na sudiju. 3. Tre e, dešava se da navija i do u u konflikt sa policijom. Tada lete kamenice i flaše, sjevaju pesnice, te su povrede neizbježne. 4. etvrto, nasilje se sprovodi i prema neživim objektima. 5. Peto, ne treba zaboraviti da i oni ljubitelji sporta koji kod ku e, iz svojih fotelja, posmatraju sportske predstave na televiziji mogu da se ponašaju nasilni ki. Pošto se nasilje navija a o ekuje, naro ito na utakmicama takozvanog visokog rizika, policija je na stadionu prisutna u velikom broju. Gledaoci se nužno osje aju kao potencijali huligani protiv kojih može biti primjenjeno legitimno nasilje. 36 Kada ova vrsta nasilja i bude primjenjena, esto njena upotreba bude prekomjerna, pa batine dobiju i oni koji su ih tražili ali i oni koji nisu. Policajci nemaju mnogo obzira prema rulji i ne gledaju gdje i koga udaraju. Uz fizi ko i verbalno postoji još jedna vrsta nasilja, a to je nasilje nad pravilima igre i nad pravi noš u. Njega naj eš e vrše sudije. Pristrasnim su enjem sudije su kadre da presudno uti u na rezultat neke utakmice. Ova pristranost ima razne oblike, od sistematskog navijanja za jednu ekipu ili pojedinca, do biranja odsutnih momenata u toku sportskog susreta kada sudija stupa na scenu i jednim svojim potezom odlu uje pobjednika. Posljedice ovakvog postupanja ponekad su vrlo ozbiljne. Svoju ulogu u nasilju u sportu imaju i sportski novinari i sportski i politi ki funkcioneri. Umjesto da smiruju strasti, novinari ih još ja e raspaljuju, doprinose i time pojavi nasilni kog ponašanja. Spomenimo i odlu uju u ulogu funkcionera kod podmi ivanja sudija i organizovanja takozvanih namještaljki, što spada u nasilje nad pravilima igre i nad pravi noš u. Evo jednog o iglednog primjera: Holandski grad Ajdhoven je u svijetu sporta možda najpoznatiji po fudbalskom klubu PSV. Fudbalski stadion u gradu koji ma stanovnika može da primi gledalaca. Za fudbalsku sezonu 2000/2001. godine prodato je pretplatnih karata, što zna i da e stadion tokom gotovo cjelokupne sezone biti popunjen. Sa formalnog stanovništva možemo, dakle, igru u zaklju ku nazvati slobodnim djelovanjem za kojim osje amo da tako zamišljeno i da je izvan obi noga života te da i uprkos tome može igra a potpuno zaokupiti, uz koje nije vezan nikakav materijalni probitak, a niti se njime sti e nikakva korist, koje protje e u vlastitom i odre enom vremenu i prostoru, koje se odvija po odre enim pravilima i oživotvoruje društvene veze, a ono samo rado se obavija tajnom ili se preobla enjem izdvaja od obi nog svijeta kao nešto zasebno. Igra se definiše kao aktivnost koja je slobodna na koju se igra ne može primoravati a da time igra ubrzo ne izgubi svoju prirodu privla ne i vesele razonode. D. Kokovi predo ava sli nosti izme u sporta i rada: 1. Motiv postignu a u sportu sli an je motivu postignu a u radu obe aktivnosti služe zara ivanju. 2. Ce enje znoja je prisutno pri radu, ali i u sportu kroz naporne treninge nema demokratskog treninga. 36 Duško Vejnovi : Sociologija sporta, Univerzitet u Banjoj Luci, Fakultet fizi kog vaspitanja i sporta Banja Luka str

75 3. Sport je danas zanat i profesija; kao i u radu, postoji normiranje; robni odnosi prodiru u sport, javlja se princip maksimizacije profita. 4. Otu enje koje je Marks uo io u radu, prenosi se i na sport. 5. Improvizacija, spretnost i spontanost se uklanjaju dok vladaju tehnika i specijalizacija. Prihvataju i podjelu na fizi ko i verbalno nasilje, pokuša emo da damo jednu klasifikaciju nasilja u sportu polaze i od aktera koji to nasilje vrše. esto sami treneri traže od svog tima da igraju grubo kako bi rival bio zaustavljen, a ponekad i da se namjerno povrijedi najbolji igra suparnika, pa makar i po cijenu da vinovnik bude kažnjen isklju enjem. Nije važno to što e ne ija noga biti polomljena, bitan je krajnji rezultat. Tako igra i postaju siledžije koje ne biraju sredstva da bi došli do pobjede, jer ona donosi profit, i to ne samo samim igra ima, ve prije svega onima koji direktno ne u estvuju u sportskoj priredbi. Nasilje može biti i ukalkulisano u sam sportski doga aj kao dio predstave, kao što je to u npr. u hokeju na ledu. Cilj je, naravno, da se privu e publika koja o ekuje da vidi tu u i biva njome oduševljena. U suprotnom, gledaoci su razo arani. Radi se zapravo o tome da nasilje postaje nova dimenzija koja poja ava draž igre. U suštini, to je protiv pravila same igre, ali je u funkciji biznisa i zabave. Zbog novca igra i postaju nalik na cirkuske klovnove koji se tuku kako bi drugi uživali to gledaju i. Kada ova vrsta nasilja i bude primjenjena, esto njena upotreba bude prekomjerna, pa batine dobiju i oni koji su ih tražili i oni koji nisu. Policajci nemaju mnogo obzira prema rulji i ne gledaju gdje i koga udaraju. Razlozi sudijskog nasilja nad pravilima i pravi noš u mogu biti materijalne prirode (potkupljivanje), ali i izraz politi ke i kulturne pristranosti oni drugi su i tako necivilizovani i nekulturni i stoga nezaslužuju da pobjede. Stoga možemo da kažemo i da je nasilje u sportu društveni proizvod, a ne neka slu ajna i efemerna pojava koja ne zaslužuje da je se pokuša dublje razumjeti i objasniti u smislu socioloških konstrukata drugog stupnja. Suština se sastoji u razdvajanju pojam igre na igru kao play i igru kao game. Ovo razdvajanje ima u izvrsnoj mjeri i jezi ki karakter, jer je u sportskom jeziku (a vjerovatno i ne samo u njemu) vrlo teško prona i i odgovaraju e termine kojima bi se ono izrazilo. Razlikovanje igre kao play i kao game na primjeru sporta na veoma jasan na in pokazao je Džon Loj (John Loto) u svojoj definiciji sporta. Za njega, sport je: 1. slu aj igre (game occurrence); 2. institucionalizovana igra; 3. društvena institucija; 4. društvena situacija. Sport kao slu aj igre (game occurrence) ima još dva elementa. To su takmi enje borba za supremaciju izme u dvije ili više suprostavljenih strana i razlikovanje sporta od drugih igara (games) zbog injenice da on zahtijeva demonstraciju razvijene fizi ke vještine. Rad i biznis sa jedne, a zabava sa druge strane, sjedinjeni su u kulturnom obrascu koji zovemo game ili igra-takmi enje. Nasilje jeste tre i elemenat igre-takmi enja, nužno vezan uz dva ve spomenuta. Igratakmi enje proizvodi nasilje kao kulturni obrazac. 74

76 Sport-igra-takmi enje Rad i zabava bivaju objedinjeni kroz nasilje, koje time postaje integralni dio na ina života, a ne nešto što iz ezava, ne nešto rudimentarno što se može amputirati svjesnom društvenom akcijom. Drugim rije ima, ko kaže igra-takmi enje, taj kaže nasilje. Prihvatanje formi savremenog profesionalnog sporta, tj. usvajanje kulturnog obrasca koji smo nazvali igra-takmi enje (game), tako e vodi rasprostiranju nasilja, pošto je u njega, kao poseban kulturni obrazac, ono ugra eno. To zna i da ga, ukoliko tim putem krenete, ne možete izbje i, ma koliko se trudili. Uvoz tog obrazca odmah podrazumijeva i uvoz oblika nasilja koji ga prate kao sjenka. Sa druge strane, više policije na stadionima zna i više nasilja, a ne manje Kriminološki i bezbjednosni aspekti nasilja Sportsko nasilništvo, kao oblik ljudske destrukcije, zaslužuje i nau ni aspekt provjere da li takvo ponašanje ima teorijsko objašnjenje. Dva su pravca traganja za smislom nau nog tuma enja nasilništva. Jedan je u evidentno prisutnoj orjentaciji da se one objašnjavaju psihologijom mase i grupe, i drugi pokušaj je da se u okviru datih klasi nih teorija devijacija, i agresivnosti posebno, dovede u kontekst sportsko nasilništvo kao specifi an fenomen Biološki pristupi Iako relativno teško primenjive u tuma enju sportskog nasilništva biološke teorije nisu u potpunosti za odbacivanje, posebno one koje se ti u determinacije uro enih sklonosti i naslje a u agresivnosti ovjeka. Uro ene sklonosti za nasilništvo pripisuju se li nostima posebnih, bioloških svojstava koja sti u: naslje em gena i sklonostima posebnog konstitucionalnog tipa. Hromozomska teorija je zasnovana na u enju da postoje poreme aji u jezgru elije koja sadrži gene i nosilac je nasljednih osobina, a produkuju društveno abnormalna ponašanja. Najekstremniji vid bioloških pristupa u nauci, zasnovan je na pretpostavci da je rasno svojstvo svakog od pripadnika viših i nižih rasa uro eno i nasljedno. Iz ovakvih stavova mogu se objašnjavati neke reakcije saigra a, protivnika i gledalaca na u eš e ili suparništvo crnih igra a u sportskim ekipama Psihološke teorije Psihološki faktori, uopšte, mogu biti uzro nici u širokom rasponu raznih oblika socijalne devijatnosti, pa i nasilja u sportu. Teorije koje spadaju u oblast psiholoških shvatanja nastale su iz socijalne medicine. Psihološke teorije polaze od psiholoških karakteristika koje determinišu ponašanje li nosti, dovode i u vezu psihi ke poreme aje i agresivnost. Osnovu nasilništva psiholozi uglavnom nalaze u agresivnosti. Sa stanovišta socioloških teorija, agresivnost je interpersonalna sklonost nasrtljivosti, tendencija da se silom ili drugim oblicima fizi ke i psihi ke prinude predstavlja potencijal u strukturi li nosti za nasilno ponašanje. Za etnik i glavni predstavnik psihološkog shvatanja agresije, kao uro enog svojstva je Frojd. On agresiju posmatra kao težnju ovjeka za destrukcijom samog sebe, nesvjesnu želju za smr u, usmjerenu prema drugim objektima koji tako predstavljaju zamjenu za vlastito bi e. Jedinka se bori sa drugim osobama za svoj opstanak, jer je njena 75

77 želja za sopstvenom smr u blokirana snagama instinkta života. Frojd je ustanovio tri osnovna izvora agresivnosti 37. Neki psiholozi nasilni ke dispozicije ovjeka objašnjavaju posljedicom trajnog djelovanja frustracionih inilaca na li nost u njenom razvoju. Oni su mišljenja da uslijed frustracija kod ovjeka dolazi do razo arenja, emocionalnih promjena i poreme aja u psihi kim funkcijama koje se manifestuju u destruktivnim agresijama. Predstavnici ovih shvatanja smatraju da se teži oblici nasilništva mogu dovesti u direktnu vezu sa uzrocima frustracionih stanja, niskim pragom frustracione tolerancije Socijalni pristupi Sociološke teorije predstavljaju nau na shvatanja koja pojave i doga aje izu avaju i tuma e sa pozicija determinacije društvenih i uže socijalnih faktora. Sociološka misao o ljudskoj agresiji nastala je iz kriti kih postavki prema antropološkim, biološkim i psihološkim shvatanjima. Teorija anomije predstavlja sociološki pravac ije je izvorno polazište u jednom od Dirkemovih, odnosno Mertonovih pozitivisti kih shvatanja uzro nosti delikvencije. Anomija jeste odsustvo zakona ili bezakonje. To je stanje nedjelotvornosti, raspada i nepostojanja društvenih normi. Stanje anomije obi no je povezano sa masovnim oblicima ispoljavanja devijantnog ponašanja ljudi. Dirkem anomiju shvata kao poreme enost regulativnih funkcija društva, vrijednosti i normi i njihovog zna aja u shvatanju pojedinaca. On je pojave delikvencije objašnjavao slabljenjem uticaja društvenih normi i reakcije, jer ranije norme i standardi dobijaju više karakter preživjelosti. Takva stanja dovode do shvatanja pojedinaca i grupa da mogu da se ponašaju bez odgovornosti i obaveza prema dotle važe im normama i postoje im vrijednostima. U ovoj varijanti blisko je objašnjenje shvatanja navija a da je stadion i vrijeme utakmice i podru je i vrijeme anomije, mjesto gdje je sve dozvoljeno, pa i nasilje 38. Dirkemovo odre enje anomije zasniva se i na njegovom razlikovanju izme u normalnog i patološkog. Vjeruju i da postoji stanje moralnog zdravlja društva, koje jedino nauka može kvalitetno odrediti, i isti u i da su normalno i patološko istorijske kategorije, on je naglasio da je neka društvena injenica normalna za odre eni društveni tip kada se kre e u prosjeku društava ove vrste. Drugi zna ajni predstavnik i osniva pozitivisti kog pravca ove teorije, Robert Merton, anomiju shvata kao društveno stanje, odnosno, tip društvene strukture. Po njemu, anomija i devijantnost nastaju iz disfunkcije kulturnih ciljeva i raspoloživih sredstava u nekom društvu koji tim ciljevima služi. U sredinama gdje se legalnim sredstvima ne mogu ostvariti društveni ciljevi, dolazi do opadanja autoriteta društvenih normi, pri emu su mogu a sva etri tipa devijantnog ponašanja: inovacija, ritualizam, povla enje, buntovništvo 39. Inovatori se drže prihva enih vrijednosti, ali koriste pogrešna ili nezakonita sredstva u njihovoj realizaciji; ritualisti se mehani ki pridržavaju ustanovljenih pravila radi njih samih, ne pitaju i se o njihovoj svrsi niti 37 Koji je proizvod instinkta samoodržanja, tj. istinkta odbrane od opasnosti koja prijeti životu, tzv. defanzivna agresija; 2. sadisti ki, kao oblik destrukcije, ispoljava se putem prisiljavanja i mu enja drugog, proizvod je seksualne požude i neseksualnog instikta smrti; 3. narcisoidni, koji definiše kao slijepu bjes destruktivnosti i uživanja koji dozvoljava egu da ispuni svoje stare želje za svemo i. 38 Teorijsko-stru ni asopis: Defendologija, Udruženje defendologa Republike Srpske, Banja Luka, str Isto, str

78 o vrijednostima koje stoje iza njih; povla enje, oni koji odustaju, sasvim napuštaju takmi enje, odbacuju i kako važe e vrijednosti tako i uobi ajna sredstva za njihovu realizaciju; buntovnici odbacuju dominantne vrijednosti i standardna sredstva za njihovo ostvarivanje, žele i da ih zamjene potpuno novim, tako da obi no nastupaju sa radikalnim politi kim zahtjevima. Merton smatra da je za nastanak anomije bitna tenzija koja se javlja kod pojedinaca ili društvenih grupa, onda kada se društvene norme i vrijednosti nalaze u raskoraku sa društvenom stvarnoš u. Devijantno ponašanje je simptom provalije koja postoji izme u kulturom nametnutih aspiracija i društveno strukturisanih mogu nosti. Kako se ljudi ne nalaze na jednakim po etnim pozicijama i kako ne prihvataju svi podjednako te nesporne vrijednosti, javljaju se zna ajne razlike izme u pojedinaca u pogledu mogu nosti i ishoda tako shva enog uspjeha. Budu i da osje aju snažan pritisak da se po svaku cijenu ide naprijed, ako ne na zakonit, a ono makar na nezakonit na in, neuspješni se osje aju odba enim i druga ijim zbog svoje navodne nesposobnosti, te mogu do i u iskušenje da po nu da se devijantno ponašaju. Sociološka istraživanja upozoravaju da treba praviti jasnu razliku izme u primarne devijacije, kao po etnog akta odstupanja od normalnog, i sekundarne devijacije, u kojoj kršenje pravila postaje u estalo i trajno, a sam prestupnik opaža sebe kao devijanta. Ako se prva i može dovesti u tjesnu vezu sa sociokulturnom okolinom i životnom sudbinom pojedinaca, druga je ve u velikoj mjeri stvar organizovane pripomo i ve postoje ih devijantnih struktura. Teorija imitacije prihvata uticaj socijalne sredine na pojave delikvencije, ali uvodi i druge elemente. Gabrijel Tard je opisao tri na ina imitacije, do kojih se svaki u odre enom vidu može dovesti u vezu s nasiljem u sportu: 1. Kao modu u kojoj ljudi u velikim gradovima oponašaju neki model vladanja u onoj mjeri u kojoj me u njima postoji uska veza, i kao naviku u stabilnim grupama, kakve su svakako i sportske ekipe i njihovi navija i; 2. Gdje niži slojevi oponašaju više i, 3. Gdje se jedan na in i metod u ponašanju zamjenjuju drugim. Tard je smatrao da se devijantnost u i kao i svaki drugi zanat, gdje ljudi imitiraju uzore još od najranije mladosti. Teoriju diferencijalne asocijacije po kojoj se uzro nost poreme aja u ponašanju ovjeka nalazi u uzorima preuzetim iz devijantnih grupa, razvio je poznati ameri ki sociolog E. Saderland. Po njemu je delikventno ponašanje uzrokovano uzajamnim uticajem pojedinaca i grupa, ono se sti e po modelu motivacija, stavova i tehnike u enjem i druženjem s delikventima. Nasilni ko ponašanje prema ovakvim pristupima nije nasljedno, ono se sti e u interakcijskom odnosu sredine u kojoj se li nost nalazi i komunicira. Teorija diferencijalne identifikacije je nastala redefinisanjem prethodne teorije. Prema ovoj teoriji osnova nasilni kog ponašanja uslovljena je identifikacijom sa uzorima, izmišljenim ili stvarnim, i normama ponašanja u grupi. Ovom teorijom se tuma i ponašanje brojnih navija kih skupina nasilni ke prirode, u mnogim zemljama svijeta, koje se identifikuju sa britanskim navija ima, nose i ak i njihove zastave, kao simbol gdje je fudbalski huliganizam za et kao moda. Teorija kulturnog konflikta devijacije, pa i nasilništvo kao društvenu pojavu u sportu, objašnjava proizvodom sukoba kultura, kulturnih vrijednosti izme u društvenih grupa i unutar same grupe. Pri tom se podrazumijeva da nasilni ke grupe mogu biti razli ito struktuirane na osnovama: nacionalne, socijalne, vjerske, rasne i druge pripadnosti. ikaška škola smatra da je podkultura posljedica društvene dezorganizacije, uslijed ega nema društvenog 77

79 uticaja na ponašanje migranata i sirotinje u predgra ima, zbog ega se oni formiraju u posebne gangove sa specifi nom kulturom ponašanja. Teorija socijalnog interakcizma polazi od opšteg pristupa o devijantnom ponašanju, tezom da su društveni odnosi, odnosi interakcije devijantnih i nedevijantnih društvenih grupa, sa tim što u tom odnosu prema normama i obrascima, koji se smatraju normalnim, a koje diktiraju dominantne grupe, odre ene grupe odstupaju sa svojim orijentacijama. Devijantno ponašanje nije pojava sama po sebi ve ga društvena reakcija odre uje takvim. Prema pristalicama ove teorije društvo se dijeli na konformiste, koji su kontrolna društvena grupa i devijante na koje je usmjerena društvena reakcija. U obrascu ove teorije mogu e je tuma iti odre ene psihološke inioce adaptacije u huliganskim grupama sportskih navija a kroz psihologiju mase. U takvim skupinama individua ima osje anje mo i i aktivnog u eš a u procesima koji su za organe reda anonimni. Time se odvija proces samopotvr ivanja. Ova teorija ima i drugi pristup koji se bitno ne razlikuje. To je teorija etikecije, po kojoj sva delikventna ponašanja i ne moraju imati grupni karakter, pošto je obrazac nasilništva ono što je društveno sankcionisano i kod individualnog ina od strane državnog ili društvenog organa. Po ovim shvatanjima, sportsko nasilništvo je objektivizirano na stvarno ponašanje-evidentiranjem izgrednika Uzroci koji izazivaju nasilje Nasilja ne samo da izazivaju navija i ve ga izazivaju i igra i, sudije, treneri, profit koji se ostvaruje pobjedom i motiv pobjede. Isto tako veoma su razli iti faktori koji izazivaju nasilje u sportu od urbanih sredina, želje za ispoljavanje negativnih emocija, društveni faktori pa do novih i savremenih oblika faktora koji izazivaju nasilje i podsti u ga kao što su mediji. Naj ešci uzroci nasilja na sportskim manifestacijama su : 1. netrpeljivost prema navija ima protivni kog kluba 30% ; 2. loše obezbje enje 26% ; 3. loši rezultati ekipe 25% ; 4. alkoholisanost i konzumiranje alkohola 10% i 5. nesportsko ponašanje igra a 9%. Pored toga što su nezaobilazni, možda su i klju ni inioci u formiranju navija kih subkultura. Mas-mediji naro ito podsti u još i imitaciju, opozivanje i obožavanje kao modele nasilja u sportu. Neki mediji a posebno film, sport i televizija presudno su doprinjeli da se nasilni obrazac ponašanja upoznaje i usvaja prije bilo kakvog ozbiljnijeg životnog iskustva. Djeca koja danas odrastu uz navedene medije, nemaju šansu da se sa agresijom i nasiljem upoznaju spontano i dozirano, kroz igru sa svojim vršnjacima ve se sa njim susre u direktno, esto prije bilo koje nau ene igre. Mediji stvaraju publiku koja ne samo da nesvjesno o ekuje i svjesno priželjkuje da se desi neko nasilje ak i tamo gdje objektivno ne bi trebalo da ga bude (na primjer na teniskom me u, napor u vidu dobacivanja i iskazivanjem nezadovoljstva odlukom sudija). Pored toga sama prisutnost sredstava masovne komunikacije na sportskim dešavanjima uslovljava i ponašanje u esnika, jer se sportisti (ali i navija i) druga ije ponašaju kada nastupaju. 78

80 Mjere i radnje koje se trebaju preduzeti u rješenju problema nasilja u sportu i drugih vidova poreme enog ponašanja na sportskim manifestacijama : Nakon saznanja za sportski doga aj organizator manifestacije vrši prijavu Organu unutrašnjih poslova o održavanju sportskog doga aja na osnovu Zakona o javnim skupovima i javnom okupljanju gra ana. Organizator manifestacije dužan je u roku od 48 sati prije po etka doga aja da prijavi organu unutrašnjih poslova javni skup. Organ unutrašnjih poslova na osnovu prijave vrši procjenu i ocjenjuje karakter skupa, te na osnovu tih injenica donosi pozitivno ili negativno rješenje Opservacija ambijenta Da bi se sve nasilje moglo koliko toliko suzbiti i svesti na minimum neophodna je reakcija organa za sprje avanje nasilja kako preventivno u otklanjanju uzroka koji dovode do ove pojave tako i represivno sankcionisanja pojedinih prestupnika. Najve u ulogu u prevenciji i suzbijanju nasilja u sportu ima policija. Mišljenja povodom intervencija policije su podijeljena, i to tako da ih 85% opravdava a 15% ne opravdava i smatra da samo još više pogoršavaju situaciju. Uglavnom najvatreniji i fanati ni navija i ne opravdavaju intervencije policije zbog ranijih loših iskustava sa policijom. Obezbje enje sportskih doga aja predstavlja jedan od redovnih poslova i zadataka policije u cilju zaštite li ne i imovinske sigurnosti gra ana kao i o uvanje javnog reda i mira. Veliki sportski doga aji predstavljaju potencijalnu mogu nost ozbiljnog narušavanja javnog reda i mira, eskalacije nasilja, drugih oblika nasilnog ponašanja esto pra eno uništavanjem imovine, kao i u ozbiljnijim situacijama eskalacija nasilja vrlo esto rezultira posljedicama po lica, uklju uju i lakše i teže tjelesne povrede, a u najtežim situacijama i smrt. Dosadašnja iskustva obezbje ivanja sportskih doga aja visokog rizika pokazali su da pristup ovom problemu zahtijeva izuzetno visok stepen pripremanja, planiranja, organizacije, takti ke pripremljenosti i osposobljenosti. Dakle zadatak policije u obezbjedenju sportskog doga aja zahtijeva jedan kompleksan pristup temeljen na profesionalnosti, temeljnim operativnim planovima koji su bazirani na kvalitetnim bezbjednosnim procjenama. Uprava kluba može preduzeti niz preventivnih mjera i tako pozitivno uticati na mogu nost nastanka nemilih doga aja (redovni sastanci sa vo ama navija a, dobra saradnja sa policijom, obra anje navija ima putem medija i ukazivanje na zna aj navija a za rezultate kluba, itd.) Operativni plan obezbje enja sportskih doga aja Na osnovu ranijih konstatacija izra uje se plan obezbje enja koji treba da sadrži slijede e elemente: 1. vrsta doga aja, 2. vrijeme održavanja doga aja, 3. mjesto održavanja doga aja, 4. dužina trajanja manifestacije, 5. o ekivan broj ljudi, 6. potrebno tehni ko sredstvo i vozilo, 7. broj ovlaštenih službenih lica angažovanih za pokretan doga aj, 79

81 8. obezbjediti prisustvo vatrogasnih kola, 9. obezbjediti vozilo hitne pomo i i 10. upotreba službenih pasa Nasilje i nedoli no ponašanje Zakon o sprje avanju nasilja na sportskim priredbama predstavlja novinu u pozitivnom zakonodavstvu Republike Srpske. On je donesen februara godine i predstavlja energi nu reakciju društva na nasilje i vandalizam, kao oblike društveno neprihvatljivih ponašanja na sportskim priredbama. Eskalacija nasilja i nedoli nog ponašanja na sportskim manifestacijama u svijetu, pa i kod nas, okolnost da se u našoj zemlji dosadašnja pravna regulativa pokazala kao dovoljna, kao da materijalna rješenja iz postoje ih propisa nisu dala dovoljno dobre rezultate, osnovni su razlozi i injenice u vezi sa kojim je utvr ena potreba postojanja posebnog zakona koji bi u cjelosti regulisao ovu materiju. Zakon o sprje avanju nasilja na sportskim priredbama predstavlja prvi poseban zakon ove vrste u Republici Srpskoj kojim se, na jednom mjestu, detaljnije propisuju mjere za sprje avanje nasilja i nedoli nog ponašanja na sportskim priredbama, mjere za obezbje enje zaštite gledalaca, igra a i drugih u esnika sportskih priredbi, prava i dužnosti organizatora sportskih priredbi, kao i ovlaš enja pojedinih organa I odgovornosti za one koji se ne pridržavaju Zakona. Prema Zakonu, sportska priredba, odnosno sportska manifestacija je organizovano sportsko okupljanje takmi ara i ljubitelja sporta. Organizatorom sportske priredbe smatraju se sportsko udruženje, sportsko društvo, odnosno klub, preduze e, ustanova, sportski savez, stru no udruženje ili drugo pravno ili fizi ko lice koje se stalno ili povremeno bavi organizacijom sportskih priredbi, odnosno sportska organizacija koja je preuzela organizovanje odre ene sportske priredbe ili vršenje odre enih poslova u organizaciji sportske priredbe. U esnici sportske priredbe su sva lica koja su prisutna na sportskoj priredbi (takmi ari, gledaoci, sudije, druga službena lica i dr.). Sportskim objektom se smatra poseban ili višenamjenski otvoreni ili zatvoreni prostor namjenjen za sportske treninge, vježbanje, takmi enja i održavanja sportskih manifestacija, a sportskim terenom prostor na kome se obavlja sportska aktivnost, kao i prostor do gledališta. Imamo niz ponašanja koja se u Zakonu smatraju nasiljem i nedoli nim ponašanjem na sportskim priredbama, a to su: 1. fizi ki napad napad na u esnike sportske priredbe; 2. fizi ki obra un izme u u esnika na sportskoj priredbi; 3. bacanje na sportski teren ili u gledalište predmeta koji mogu da ugroze život u esnika sportske priredbe, fizi ki integritet lica ili njihovu imovinu; 4. izazivanje mržnje ili netrpeljivosti koja može da dovede do fizi kih sukoba u esnika sportske priredbe; 5. izazivanje nereda prilikom dolaska, odnosno odlaska sa sportskog objekta ili u sportskom objektu, reme enje toka sportske priredbe ili ugrožavanje bezbjednosti u esnika sportske priredbe ili tre ih lica; 80

82 6. ošte ivanje sportskog objekta, opreme, ure aja i instalacija na sportskom objektu na kome se održava sportska priredba; 7. neovlašteni ulazak na sportski teren, u službene prostorije i službene prolaze sportskog objekta na kome se održava sportska priredba i u dio gledališta sportskog objekta koji je namjenjen protivni kim navija ima; 8. unošenje u sportski objekat i upotreba alkohola ili drugih opojnih sredstava ; 9. unošenje u sportski objekat, odnosno koriš enje pirotehni kih sredstava i drugih predmeta i sredstava kojima se može ugroziti bezbjednost u esnika u sportskoj priredbi ili ometati tok sportske priredbe Posebne obaveze organizatora sportske priredbe U lanu 4. Zakona propisana je obaveza za organizatora sportske priredbe da, u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, osigura nesmetano i bezbjedno održavanje sportske priredbe, da preduzmu potrebne mjere kojima se predupre uje i onemogu ava izbijanje nasilja i nedoli nog ponašanja gledalaca. Sportski savez, sportsko društvo, odnosno sportska organizacija klub može povjeriti organizaciju sportske priredbe ili vršenje odre enih poslova u organizaciji sportske priredbe drugom pravnom ili fizi kom licu, a ukoliko to u ini, obavezan je vršiti nadzor nad sprovo enjem mjera utvr enih Zakonom. Naveš emo neke primjere lošeg organizovanja sportskih doga aja u praksi: 1. Primjer : FK SARAJEVO FK ŠIROKI BRIJEG Jedan navija Sarajeva poginuo je u pravoj drami koja se odvijala u ovom gradu, uo i odigravanja me a izme u tamošnjeg fudbalskog kluba i gostuju e ekipe Sarajeva. Ve i dio navija ke grupe Horde zla pod jakom policijskom pratnjom ispra en je prema Mostaru, a preostalima se u domovima zdravlja ukazuje medicinska pomo. Nakon uli nog rata koji je tamo vo en više vozila hitne pomo i otišlo je prema Mostaru. O evici svjedo e da je zapaljeno jedno policijsko vozilo, uništeno mnogo drugih, staklo je svuda po ulicama, a ula se i upotreba automatskog oružja. Najmanje 11 osoba i jedan policajac povrije eni su u neredima, me utim, strahuje se da je broj povrije enih daleko ve i. Dolaskom specijalaca iz Mostara haos je donekle stavljen pod kontrolu, a navija e Sarajeva, koji su prema nekim informacijama, isprovocirani po dolasku u Široki, na odlasku nazad u autobuse doma i fanatici ga ali su kamenicama. 2. Primjer : Najmanje osam navija a Crvene zvezde povrije eno je u Pragu u tu i sa policijom pred utakmicu sa praškom Slavijom, u kvalifikacijama za Ligu Evrope, a zbog izgreda policija je privela 150. Prevezli smo u bolnice osam ljudi sa lakšim povredama. Svi su stranci, nismo morali da se pobrinemo ni za jednog policajca - kazala je novinarima portparol praške hitne pomo i, Jiržina Ernestova. Do incidenta je došlo na Vaclavskom trgu u centru Praga oko 18 asova pošto su se stotine navija a Crvene zvezde uputile ka metrou sa obližnjeg Staromnjestskog trga u turisti kom centru eške prestonice, gdje su mirno, bez potrebe da policija interveniše, popodne skandirali parole Zvezdi i pjevali. Pošto su navija i iz Beograda napali nekoliko turista policija im je preprije ila put i pozvala da prekinu da uznemiravaju. 81

83 Navija i su, me utim, policiju napali - opisala je po etak tu e portparol praške policije Andrea Zoulova. Na specijalce eške policije poletjele su konzerve, flaše, stolice i stolovi obližnjeg restorana i sve što je Delijama okrepljenim alkoholom došlo pod ruku, a policija je me u njih ubacila bombe sa suzavcem. Nakon tu e ostala je demolirana bašta jednog od restorana na Vaclavskom trgu i polomljeni izlozi, javili su eški mediji Primjer: Dva navija a su teže povrije ena, a još deset lakše tokom sino nje fudbalske utakmice izme u Crvene zvezde i Slavije, na beogradskoj Marakani, u revanš utakmici baraža za Ligu Evropa. "Dva teže povrije ena mladi a pala su sa ograde severne tribine. Jedan je pao na glavu i zadobio prelom vilice, a izbijena su mu i dva zuba, dok je drugi navijava, prilikom pada povrijedio noge", rekao je agenciji Beta vlasnik Klinike Anlave Slobodan Ivanovi. Oba teže povrije ena mladi a prevezena su u Urgentni centar. Deset navija a lakše je povrije eno pošto su se naboli na šiljke zaštitne ograde. Neki od njih zadobili su lakše povrede ruku ili nogu, a neki samo posjekotine. Tokom utakmice koljeno je povrijedio fudbaler Crvene zvezde Vladimir Bogdanovi. On je prevezen na Ortopedsku kliniku Banjica gdje je utvr eno da nema preloma. 4. Primjer: Pijani navija i beogradskog Partizana divljali su po autobusu i pritom brutalno istukli dvojicu muškaraca i trinaestogodišnjeg dje aka. Navija i beogradskog Partizana su u jednom autobusu palicama i metalnim šipkama pretukli trojicu putnika, a me u njima se nalazio i trinaestogodišnji dje ak. Kakve veze ima trinaestogodišnji dje ak s navija kim neredima i velikim srpskim derbijem izme u Crvene Zvezde i Partizana? Rekli bi nikakve, ali to pijanim navija ima Partizana nije bilo važno dok su palicama tukli nevine putnike u autobusu. Njih petnaestak svoje je divljanje po autobusu okrunilo i teškim ozlje ivanjem dvojice muškaraca od kojih je jedan bio s maloljetnim sinom. Napada i su napustili autobus na prvoj slijede oj stanici, a voza je kasnije ponudio cijelu pri u. - Ne mogu opisati kakav je haos nastao. Huligani su imali bejzbol palice, metalne šipke i pivske boce. Najgore divljanje trajalo je oko pet minuta. Kada sam stao, svi su istr ali van, dok je nekolicina ljudi ostala u autobusu i derali se da zovem policiju i Hitnu pomo. Vidio sam da je jedan muškarac koji je bio sa sinom unakažen, jedva je stajao na nogama, a lice mu je bilo u modricama. Tukli su ga palicama, a i njegov sin je bio pretu en. Drugom muškarcu glava je bila oblivena krvlju, a kasnije sam uo da su njega tukli nekim velikim pepeljarama koje su vjerojatno ukrali negdje putem. Teško je krvario prenosi voza evu izjavu Press. Voza je dodao kako su navija i u autobus ulazili na skoro svim stanicama, a najtužnije od svega je da su i žrtve i napada i poklonici Partizana, pa samim tim u vodu padaju i bilo kakve pri e o suparni kim taborima. 40 http//: 82

84 Teško je re i što je natjeralo pijanu skupinu navija a da po ne tu i putnike u autobusu, ali se naga a da je neko od putnika imao prigovora na njihovo guranje i ponašanje u autobusu što ih je razbjesnilo i natjeralo da po nu tu i sve oko sebe. Sli an incident zabilježen je i na Lastinoj stanici, kada su se u autobusu sukobile navija ke skupine Partizana i Zvezde. Obra un je iz autobusa preba en na stanicu, ali su se pri dolasku patrolnih policijskih vozila huligani razbježali. 5. Primjer : :00:56 BEOGRAD i Srbija su u šoku poslije pucanja iz vatrenog oružja na Marakani u srijedu ve e za vrijeme polufinala Lav kupa Srbije. Osude bezumnog, vandalskog ina stižu sa svih strana, nesre ni mladi Igor Vrevi (21) je poslije operacije u Urgentnom centru u stabilnom stanju, policija i dalje traga za po iniocem, a FS Srbije je po hitnom postupku pokrenuo disciplinski postupak protiv organizatora Crvene zvezde i suspendovao Marakanu do izricanja kazne.tu e, ubistva u navija kim okršajima posljednjih desetak godina izazivala su jezu, ali do sada nikad na stadion nije unijeto i upotrebljeno vatreno oružje! Gradona elnik Beograda Dragan ilas re e Za trideset godina koliko pratim fudbal svašta sam uo, ali da se puca u oveka to je ne uveno! I zaista niko ne može da objasni kako se i zbog ega tri tu e na severu, koji je od dolaska Vladana Luki a na elo kluba bio izuzetno sportski orijentisan, u drugom poluvremenu pretvorile u scene stravi nog nasilja. O evici kažu da je Vrevi upucan desetak minuta poslije tu e na po etku drugog poluvremena i to iz pištolja ru ne izrade, a ne nekog serijskog modela! Zasada ujemo samo rije i zgražavanja za ovaj zlo in, a ko je i zbog ega pucao, kako se sve odvijalo, ko e da odgovara, pokaza e dani pred nama. Policija e ve uraditi svoj dio posla, pravosu e e ponovo biti na ispitu, kao i fudbalski organi. elnici Saveza, pod ijim je okriljem Lav kup Srbije, reagovali su ekspresno, pa je pokrenut disciplinski postupak protiv Crvene Zvezde na osnovu lana 51. pravilnika FS Srbije. Stadion Crvene Zvezde je suspendovan do okon anja procesa i izricanja kazne. Pokrenuti postupak protiv organizatora me a, odnosno Crvene Zvezde e biti vo en po hitnom postupku, a zatražene su i dodatne izjave delegata Dušana Tomi a, komesara za bezbjednost Saveza, Crvene Zvezde i OFK Beograda, Specijalnog posmatra a FSS, kao i kluba organizatora Crvene Zvezde - istakao je predsjednik Disciplinske komisije FSS Slobodan Pajevi. Kazna e biti rigorozna, kako za po inioca zlo ina, tako i za organizatora me a i odgovorna lica prema zakonu. Treba podsjetiti da je Crvena Zvezda u decembru godine zbog tu e navija a i policije u me u sa Kulom bila kažnjena sa tri me a igranja bez prisustva publike i nov anom kaznom od dinara. Ove sezone crveno-bijeli su kup susret sa Mladoš u igrali bez gledalaca zbog incidenta navija a u Smederevu. 6. Primjer : Dinamo je odbranio naslov prvaka Hrvatske nakon što je na doma em terenu odigrao 0:0 sa najve im rivalom Hajdukom. Me utim, to nije top tema u hrvatskim medijima. Niko ne slavi, ve su u centru pažnje tužne stvari, koje ne tako rijetko imamo priliku vidjeti i kod nas. Nakon utakmice Dinamo - Hajduk uslijedili su krvavi neredi, u kojem je najgore prošao jedan navija kojeg je policajac ranio iz pištolja, ali i policajac kojem je teže povrije eno oko još tokom utakmice. 83

85 Slu ajni pucanj Prema informacijama iz policije do nereda je došlo u subotu oko 22 sata. Tada su osmorica navija a Dinama, poznatijih kao Bed blu bojsi, napali policajce u civilu koji su sjedili u policijskom automobilu. Udarali su po vozilu predmetima, a kada je jedan policajac izvadio pištolj, navija mu ga je pokušao oteti. Navodno je, tvrde iz policije, u naguravanju pištolj slu ajno opalio i navija je pogo en u prsa. Prema posljednjim informacijama, navija je van životne opasnosti. Van životne opasnosti je i policajac, kojem je od topovskog udara teže povrije eno oko, a popucali su mu i bubnji i. Ljekari nisu mogli prognozirati ho e li mu mo i spasiti oko. Bijeg Mami a To nije bilo sve, neredi su se prelili na ve i dio Zagreba, pa je povrije eno 15 policajaca i 10 navija a. Navodno je tu a policije i navija a bilo i u kvartovima u samom centru grada, a ak su oružje morali upotrijebiti i saobra ajni policajci. Oni su pucali u zrak, kako bi se odbranili od napada navija a tima koji je nekih sat ranije ponovo postao prvak Hrvatske. Treba re i i da je Zdravko Mami, izvršni potpredsjednik Dinama, stadion u Maksimiru napustio u pratnji tjelohranitelja, jer navija i nisu bili zadovoljni prikazanim na terenu. - Treba emigrirati iz Hrvatske. Ne mislite valjda da je neko zadovoljan ovom igrom? Ali, šta sad. Osvojili smo naslov - izjavio je Mami za hrvatske medije. Epilog nereda: - Teško povrije eni: 1 policajac i jedan navija - Povrije eni: 15 policajaca, 10 navija a - Privedeni: 91 navija (66 BBB, 21 Torcida) - Uništeno: 5 automobila, 2 tramvaja Kosor najavljuje oštrije kazne Neredi u Zagrebu nisu ostavili ravnodušnom ni premijerku Hrvatske Jadranku Kosor. Sigurno je da moramo mijenjati zakon i ovlasti policije u smislu da svaki policajac, osiguravaju i svaki život u Hrvatskoj, pa onda i svih navija a, kao i materijalna dobra, bude prije svega sam siguran. O ito je da emo morati i i u drasti ne kazne protiv po initelja kaznenih djela - istakla je Kosor Mjere za sprje avanje nasilja i nedoli nog ponašanja na sportskim priredbama Mjere koje se preduzimaju za sprje avanje nasilja i nedoli nog ponašanja na sportskim priredbama mogu se podijeliti po više kriterija, i to: 1. po vremenu njihovog preduzimanja razlikujemo mjere koje se preduzimaju prije održavanja sportske priredbe, mjere za vrijeme održavanja sportske priredbe i mjere koje se preduzimaju nakon sportske priredbe; 2. po stepenu opasnosti razlikujemo mjere koje se preduzimaju na redovnim sportskim priredbama i mjere koje de preduzimaju na sportskim priredbama pove anog rizika; 84

86 3. prema subjektu koji mjere preduzima razlikujemo mjere koje preduzima organizator sportske priredbe, zatim mjere koje preduzima gostuju a ekipa, kao I mjere koje preduzima Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno agencija za obezbje enje sportske priredbe. U poglavnju dva Zakona propisane su mjere za sprje avanje nasilja i nedoli nog ponašanja na sportskim priredbama, i to su: 1. Preventivne mjere kao preventivne mjere koje su sportske organizacije dužne u svom radu kontinuirano da preduzimaju, Zakon je propisao: podsticanje organizovanja i dobrog ponašanja svojih navija a i njihovih klubova, ostvarivanje saradnje sa klubovima svojih navija a, uz iniciranje aktivnosti klubova na odre ivanju redara iz njihovih redova, a sve sa ciljem pružanja pomo i organizatorima sportske priredbe u održavanju reda, ostvarivanje odgovaraju eg informisanja svojih navija a putem održavanja sastanka sa navija ima, izdavanjem biltena i sl; koordinacija aktivnosti sa klubovima svojih navija a prilikom organizovanog odlaska na sportske priredbe na kojima su te sportske organizacije, odnosno klubovi i njihovi navija i gostuju i; ure ivanje sportskim pravilima iz svojih nadležnosti koje se sportske priredbe smatraju visokorizi nim i koje mjere su organizatori sportskih priredbi idrugi u esnici dužni da preduzmu na sportskim priredbama visokog rizika; ostvarivanje saradnje sa lanovima sportskih klubova; odnosno u esnicima-takmi arima sportskih priredbi radi sprje avanja nedoli nog ponašanja sportista i drugih lanova kluba. 2. Mjere koje se preduzimaju na sportskim priredbama Zakon o sprje avanju nasilja na sportskim priredbama propisuje obavezu organizatora sportske priredbe da obrazuje odgovaraju u redarsku službu ili da angažuje pravno lice ili agenciju za obezbje enje lica i imovine sa ciljem obavljanja poslova fizi kog obezbje enja i održavanja reda na sportskoj priredbi. U stavu 4. lana 8. Zakona propisano je da se bez odlaganja obavještava nadležno ovlaš eno lice Ministarstva unutrašnjih poslova kada gledalac ili grupa gledalaca postupi suprotno nalozima redarske službe ili pruži fizi ki otpor. Obaveza organizatora jeste i da: ostvari saradnju sa nadležnom organizacionom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova na ijem se podru ju održava sportska priredba sa ciljem sprovo enja mjera i naloga koji se odnose na održavanje javnog reda i mira; obezbijedi prisustvo odgovaraju e službe medicinske pomo i za vrijeme sportske priredbe i ostvari saradnju, a po potrebi preduzme mjere da obezbijedi i prisustvo drugih nadležnih organa i organizacija, javnih službi i javnih preduze a (vatrogasne jedinice, inspekcijske i komunalne službe i dr.). 3. Mjere koje se preduzimaju na sportskim priredbama pove anog rizika Zakonodavac je posebnu pažnju posvetio sportskim priredbama pove anog rizika. Sportskim priredbama pove anog rizika posebno se smatraju me unarodne sportske priredbe, doma e sportske priredbe od ve eg takmi arskog zna aja, sportske priredbe na kojima se o ekuje prisustvo velikog broja gledalaca ili navija a gostuju ih klubova i druge sportske priredbe kada posebne okolnosti ukazuju da na njima može do i do nasilja ili nedoli nog ponašanja. Za oganizatora su, kada su u pitanju sportske priredbe pove anog rizika, propisane obaveze da prije po etka, za vrijeme trajanja i po zavšetku takve sportske priredbe: obezbijedi da se u prodaju puste samo ulaznice za mjesta za sjedenje, odnosno onoliki broj ulaznica za stajanje koji, u zavisnosti od kapaciteta 85

87 sportskog objekta, ne ugrožava bjezbjednost u esnika sportske priredbe; ostvari saradnju sa sportskim organizacijama koje u estvuju u sportskoj priredbi u pogledu prodaje ulaznica za njihove navija e; obezbijedi odvajanje grupa gostuju ih navija a prodajom ulaznica na odvojenim i posebnim prodajnim mjestima; odredi posebne ulaze, izlaze i dio gledališta za grupe gostuju ih navija a i obezbijedi preko sredstava informisanja valjano informisanje gledalaca, te poziva i podsti e gledaoce na korektno ponašanje. Obaveze koje su Zakonom propisane za gostuju i sportski klub koji u estvuje na priredbi pove anog rizika jesu: da najkasnije tri dana prije organizovanog polaska svojih navija a na sportsku priredbu obavjesti organizatora sportske priredbe o svim elementima bitnim za prijem kluba i svojih navija a: da ostvari saradnju sa klubom svojih navija a u zajednickoj organizaciji odlaska na sportsku priredbu i raspodjelu karata, kao i da preduzme druge potrebne mjere kako klub i njegovi navija i ne bi bili uzrok nasilja i nereda na sportskoj priredbi. 4. Mjere koje preduzimaju nadležni državni organi Ministarstvo može naložiti preduzimanje svih potrebnih mjera radi sprje avanja nasilja i nedoli nog ponašanja gledalaca, a posebno je naglašeno da Ministarstvo može: naložiti grupama gostuju ih navija a kretanje odre enim pravcem prilikom dolaska i odlaska iz sportskog objekta, naložiti organizatoru sportske priredbe otklanjanje uo enih nedostataka sportskog objekta ili propusta u organizaciji, te zabraniti ulazak na sportsku priredbu, odnosno udaljiti iz sportskog objekta lice iz ijeg se ponašanja može zaklju iti da je sklono nasilni kom i nedoli nom ponašanju. Najmanje 24 asa prije po etka sportske priredbe pove anog rizika, Ministarstvo vrši pregled sportskog objekta i ostvaruje uvid u organizacione pripreme organizatora sportske priredbe. Zakonom je propisana zabrana prodaje alkoholnih pi a na prilazima, u neposrednoj blizini i u sportskom objektu tri asa prije, za vrijeme i po završetku sportske priredbe Kaznene odredbe Prekršaji iz ove oblasti spadaju u grupu teških prekršaja za koje su propisane veoma stroge prekršajne sankcije. Kao u inioci prekršaja javljaju se fizi ka lica kao organizatori ili u esnici sportske priredbe, pravna lica, odgovorna lica u pravnom licu, te samostalni preduzetnici. Pored nov ane kazne, u iniocima ove vrste prekršaja sve do godine bilo je mogu e izricati i kaznu zatvora, kao i zaštitne mjere zabrane vršenja odre ene djelatnosti, odnosno zabrane odgovornom licu da vrši odre ene poslove. Pravno lice, odnosno sportski savez, sportsko društvo, klub ili neko drugo pravno lice kažnjava se nov anom kaznom od 3.000,00 KM do 6.000,00 KM, odgovorno lice u tom pravnom licu i fizi ko lice koje je organizator sportske priredbe nov anom kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM (ili kaznom zatvora do 60 dana), a preduzetnik kao organizator sportske priredbe nov anom kaznom od 1.500,00 KM do 5.000,00 KM (ili kaznom zatvora do 60 dana) za slijede e prekršaje: 1. propuštanje organizatora da obezbijedi nesmetano i bezbjedno održavanje sportske priredbe, 2. propuštanje vršenja nadzora nad sprovodenjem mjera utvr enih Zakonom,

88 3. propuštanje preduzimanja propisanih preventivnih mjera, 4. propuštanje organizovanja odgovaraju e redarske službe, 5. odbijanje saradnje sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, 6. propuštanje da se obezbijedi prisustvo službe medicinske pomo i ili drugih nadležnih organa i organizacija, 7. nepreduzimanje propisanih mjera na sportskim priredbama pove anog rizika, 8. propuštanje preduzimanja propisanih mjera prije po etka, za vrijeme trajanja i po završetku sportske priredbe pove anog rizika, 9. propuštanje vo enja propisanih evidencija, odnosno ne pružanje istih na uvid ovlaštenom licu Ministarstva, 10. prodaja ulaznica van odobrenih posebnih prodajnih mjesta, 11. propuštanje da se obezbijedi odgovaraju i sportski objekat za održavanje sportske priredbe pove anog rizika, 12. propuštanje preduzimanja zakonom propisanih mjera od strane gostuju e ekipe i 13. prodaja alkoholnih pi a suprotno zabrani prodaje. Fizi ko lice, u esnik sportske priredbe kazni e se nov anom kaznom od 600,00 do 1.500,00 KM (kaznom zatvora u trajanju od 30 do 60 dana bilo je mogu e kazniti u inioca prekršaja do godine) za slijede e prekršaje : 1. u estvovanje u fizi kom obra unu gledalaca na sportskoj priredbi, 2. u estvovanje u fizi kom obracunu izme u takmi ara, 3. nedoli no i uvrijedljivo ponašanje takmi ara prema gledaocima, sudijama i službenim licima, 4. bacanje bilo kakvih predmeta na sportski teren ili ometanje odvijanja sportske priredbe posebnim tehni kim sredstvima ili drugim napravama, 5. ošte enje sportskog objekta na kojem se odvija sportska priredba, njegove opreme, ure aja, instalacija i sl., 6. izazivanje mržnje ili netrpeljivosti izvikivanjem parola, te isticanjem transparenata, 7. neovlašteno ulaženje u sportski teren, 8. neovlašteno ulaženje u službene prostorije i službene prolaze sportskog objekta na kojem se odvija sportska priredba za vrijeme održavanja sportske priredbe, kao i neposredno prije i poslije njenog održavanja, 9. unošenje u sportski objekat ili upotreba alkohola ili opojnih droga za vrijeme održavanja sportske priredbe, 10. neovlašteni ulazak u dio gledališta koji je namjenjen protivni kim navija ima, 11. pozivanje i podsticanje na tu u ili pozivanje na fizi ki napad na druge gledaoce, službena lica, takmi are i druge u esnike, 12. nepostupanje po nalozima službenog osoblja. 87

89 8.10. Društveni aspekti obezbje enja sportskih doga aja Obezbje enje sportskih doga aja predstavlja jedan od redovnih poslova i zadataka policije u cilju zaštite li ne i imovinske sigurnosti gra ana, kao i o uvanja javnog reda i mira. Veliki sportski doga aji predstavljaju potencijalnu mogu nost ozbiljnog narušavanja javnog reda i mira, eskalacije nasilja, drugih oblika nasilnog ponašanja esto pra enog uništavanjem imovine, kao i u ozbiljnijim situacijama eskalacija nasilja vrlo esto rezultira posljedicama po lica, uklju uju i lakše i teže tjelesne povrede, a u najtežim situacijama i smrt. Dosadašnja iskustva obezbje ivanja sportskih doga aja visokog rizika pokazala su da pristup ovom problemu zahtijeva izuzetno visok stepen pripremanja, planiranja, organizacije, takti ke pripremljenosti i osposobljenosti. Potrebno je izvršiti mobilizaciju raspoloživih resursa (ljudskih i tehni kih) u cilju efikasnog djelovanja ukoliko do e do eskalacije nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u ve em obimu Postupci obezbje enja Nakon saznanja za sportski doga aj organizator manifestacije vrši prijavu organu Unutrašnjih poslova o održavanju sportskog doga aja na osnovu Zakona o javnim skupovima i javnom okupljanju gra ana. Organizator manifestacije dužan je u roku od 48 sati prije po etka doga aja da prijavi Organu unutrašnjih poslova javni skup. Organ unutrašnjih poslova na osnovu prijave vrši procjenu i ocjenjuje karakter skupa, te na osnovu tih injenica donosi pozitivno ili negativno rješenje Izrada bezbjednosne procjene sportskog doga aja Bezbjednosna procjena sportskog doga aja determinisana je vrstom doga aja (fudbalska, košarkaška, rukometna utakmica, itd.), karakterom doga aja (prijateljska utakmica, prvenstvena utakmica, derbi) u cilju definisanja emotivnog naboja navija a i sa tim u vezi mogu nost eskalacije nasilja, o ekivanim brojem posjetilaca i njihovom strukturom, pravcem kretanja navija kih grupa i njihovim rasporedom na mjestu sportskog doga aja, procjenom eskalacije nasilja, mogu noš- u upotrebe pirotehni kih sredstava, prikupljenim informacijama i operativnim saznanjima na terenu o mogu im pripremnim radnjama i pripremanju potencijalnih sukoba, procjenom nivoa prijetnje izvora i oblika ugrožavanja (društvenih, prirodnih, tehni ko tehnoloških, oružanih, neoružanih, politi kih, ekonomskih, kriminalnih, itd.) Operativni plan obezbje enja sportskih doga aja Operativni plan obezbje enja temelji se na bezbjednosnim procjenama, a na osnovu tih procjena odre uje se nivo potencijalne prijetnje. Na osnovu tih pretpostavki izra uje se plan obezbje enja koji treba da sadži slijede e elemente: 1. vrsta doga aja, 2. vrijeme održavanja doga aja, 3. mjesto održavanja doga aja, 4. karakteristike objekta (kapacitet objekta, raspored ulaza i izlaza, nužni izlazi, prilazi objektu, blizina drugih važnih objekata itd.),

90 5. dužina trajanja manifestacije, 6. o ekivani broj ljudi, 7. bezbjedonosna procjena eskalacije nasilja, 8. rukovodilac obezbje enja doga aja ili operativni štab, 9. broj ovlaštenih službenih lica angažovanih na obezbje enju, njihovi konkretni zadaci i takti ki raspored, 10. angažovanje jedinice policije specijalno obu ene i pripremljene za suprotstavljanje nemirnim masama i narušavanju javnog reda i mira u ve em obimu, 11. broj i raspored operativnih radnika u civilu i njihova zaduženja, 12. porebna tehni ka sredstva, oprema i vozila, 13. obezbijediti prisustvo krim. tehni ara sa video kamerom radi snimanja mase, 14. upotreba službenih pasa, 15. upotreba konjice u odre enim situacijama, 16. upotreba hemijskih sredstava za privremeno onesposobljavanje, 17. obezbijediti prisustvo vatrogasnih kola, 18. obezbijediti vozila hitne pomo i, 19. izrada plana regulacije saobra aja tokom doga aja ukoliko redovno odvijanje saobra aja nije mogu e Mjere obezbje enja Teorijska dostignu a, a i prakti na iskustva pokazuju da su najprisutnije preventivne i represivne mjere. Neke od preventivnih mjera obezbje enja sportskih doga aja su: 1. vršenje kontra diverzionog pregleda doga aja u cilju pronalaska minsko eksplozivnih sredstava, 2. kontrola ulaza na stadion, vršenje fizi kog pregleda u cilju pronalaska i oduzimanja oružja, oru a, pirotehni kih sredstava i drugih predmeta pogodnih za izvršenje napada, 3. samo brojno prisustvo policije, prisustvo službenih pasa ili konjice ima preventivni karakter i predstavlja faktor odvra anja, 4. snimanje navija a kamerom prilikom dolaska na stadion, kao i na samom stadionu jako psihološko dejstvo koje razbija iluziju o anonimnosti pojedinca u masi, stvara osje aj kod potencijalnog nasilnika da je vi en, a njegovo ponašanje zabilježeno video zapisom, 5. onemogu iti fizi ki kontakt suprotstavljenih navija kih grupa, kako na samom stadionu tako i van stadiona i 6. izdavanje upozorenja i nare enja. Represivne mjere primjenjuju se u slu ajevima narušavanja javnog reda i mira, nasilni kog ponašanja ili drugih na ina ugrožavanja li ne i imovinske sigurnosti gra ana. Primjena represivnih mjera i radnji mora imati svoje realno opravdanje s obzirom na nastalu situaciju na terenu, mora biti zakonski utemeljena. Naj eš e se koriste slijede e represivne mjere i radnje: upotreba fizi ke snage i 89

91 gumene palice, upotreba hemijskih sredstava za privremeno onesposobljavanje, upotreba topova sa vodom, korištenje sredstava za zapre avanje, ograni avanje kretanja na odre enom prostoru, upotreba službenih pasa i konjice itd. Nakon završetka sportskoh doga aja, sportske priredbe, neophodno je izvršiti analizu doga aja i napisati izvještaj, te preporuke za unaprije enje obezbje enja sportske priredbe (sportskog takmi enja i sportske manifestacije) Sportske priredbe neke preporuke Organizovanjem sportskih priredbi (sportskih takmi enja i sportskih manifestacija) mogu se baviti sportske organizacije, savezi i druga fizi ka i pravna lica pod uslovima utvr enim zakonom i pravilima. Organizator je dužan da osigura nesmetano i bezbjedno održavanje sportske priredbe u skladu sa zakonom, sportskim pravilima i Evropskom konvencijom o nasilju i nedoli nom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama. Organizator je dužan da preduzme mjere koje omogu avaju predupre enje rizika nastanka štete za u esnike, gledaoce i tre a lica (upozorenja, zabrane, davanje obavještenja i upustava i sl.), kao i mjere kojima se na pove anje rizika uti e (bezbjednost sportskog objekta, ispravnost i adekvatnost instalisane i druge opreme, obezbje enje hitne medicinske pomo i i dr.). Sportsko takmi enje može da se organizuje ukoliko organizator ima obezbje ene uslove predvi ene sportskim pravilima u pogledu objekta, odnosno prostora, opreme, stru nih i drugih radnika, i preduzme mjere u skladu sa zakonom. Sportista i sportska organizacija mogu da u estvuju na sportskom takmi enju ako ispunjavaju uslove utvr ene zakonom i sportskim pravilima. Organizator sportske priredbe je dužan da preduzme potrebne mjere da za vrijeme njenog održavanja ne do e do nasilja ili nedoli nog ponašanja gledalaca, a naro ito: 1. obezbje enje upotrebe adekvatnih sredstava protiv izbijanja nereda i nedoli nog ponašanja u saradnji sa organima Ministarstva unutrašnjih poslova, obavještajno bezbjednosnom službom i drugim organima i organizacijama, 2. pružanje blagovremenih informacija Ministarstvu unutrašnjih poslova i drugim organima i organizacijama, 3. obezbje enje takvih karakteristika sportskog objekta koje osiguravaju bezbjednost gledalaca, onemogu avaju lako izbijanje nereda me u njima, obezbje uju efikasno kontrolisanje mase, sadrže odgovaraju e prepreke i ograde i omogu avaju djelovanje organa bezbjednosti, 4. efikasno odvajanje grupa protivni kih navija a, po potrebi namjenjivanjem posebnih prostora na sportskom objektu gostuju im grupama navija a, kontrolisanjem prodaje ulaznica i preduzimanjem posebnih mjera predostrožnosti neposredno pred takmi enje, 5. isklju ivanje ili zabranu pristupa sportskom objektu poznatim ili potencijalnim izgrednicima ili onim licima koja su pod uticajem alkohola ili drugih opojnih sredstava, 6. opremanje sportskog objekta efikasnim sistemom javnog razglasa i obezbje enje njegovog punog korištenja, kao i programa takmi enja i drugih sredstava publiciteta radi podsticanja gledalaca na korektno ponašanje,

92 7. zabranu unošenja, prodaje i distribucije alkoholnih pi a u okviru sportskog objekta, kao i obezbje enje da sva pi a budu u bezbjednosnoj ambalaži, 8. obezbje enje kontrole da gledaoci u sportski objekat ne unose predmete koji se mogu upotrijebiti u nasilnim postupcima, pirotehni ka ili hemijska sredstva, 9. obezbje enje lica za vezu sa organima reda i bezbjednosti i 10. obezbje enje izlaza za slu aj nužde i njihovo funkcionisanje. Nasilje je problem pojedinaca isto koliko i problem društva koje ga promoviše (legitimnim ili nelegitimnim putem). Mi ne možemo biti sigurni da li do nasilja dolazi tako što ono kulminira u pojedincu, koji onda pronalazi stadion kao društveno prihvatljivo podru je za ispoljavanje ili je društvo to koje nužno mora prona i neko mjesto za ispoljavanje agresije, ne bi li "aparat" funkcionisao kako treba. Dakle, u mojoj perspektivi nasilje je društvena institucija koja je pronašla svoj dom u maksimalno afektivnom bi u, kakvo je ovjek. Ovdje ne govorim o prirodnoinstiktivnoj agresiji, ve o društveno uobli enom obrascu ponašanja. Tu i se, prijetiti, dokazivati se, provokacije, to su društvene pojave. E sada, ini mi se da je javno nasilje, stadionsko, je ipak daleko više folklor nego pravi incident. To je više neki tip igre, na koju su svi navikli (uvježbani) - svi imaju svoju istoriju u tu ama na koju su ponosni (karijera). Baš zato, stadionsko nasilje i jeste sport, društveni sport koji se odvija oko terena. Civilizacija je ta koja ljudima pruža oblike (obrasce) uvježbavanja borbe sa dozom kontrole (policija) kako ne bi bilo ve ih posljedica. To je simulacija ratovanja koja je ugra ena u strukturu (ki mu) svakog društva, i koja treba ljude da održava u borbenoj spremnosti. Jedino tako su naši preci mogli opstati do sada i to je moralo biti nau eno, integrisano i poslato budu im generacijama kroz kulturu, jezik (pogotovo sport). Otud onaj utisak horde ili plemena koji sti emo kada posmatramo navija ke grupe. Njihove pjesme su jednostavne, esto jednoslovne i podsje aju na davne davne etape ljudskog razvoja. Pa šta misliš, zašto društvo i dalje odobrava dolazak navija a na stadione i pored svega? Ni meni ne djeluje kao da mu mnogo smeta nasilje KAKO PREVAZI I NASILJE U SPORTU 9.1. I djecu ubijaju, zar ne? Umrla je dvanaestogodišnja djevoj ica Adriana urka. Bila je gimnasti arka, jedna od uda koje proizvodi rumunska industrija gimnastike. Izdahnula je od povreda koje joj je, u manijakalnom bijesu, nanio njen trener George Florin, jedan od onih pedagoga koji su stvorili Na u Komane i i na kojima po iva svjetska gimnastika i sport u cjelini. Ovakve vijesti kao da više nikoga ne uzbu uju. Pogotovo ne one koji se nalaze u svjetskom show-business-u. Jer, smrt je odavno postala sastavni dio sporta. Svake godine stotine sportista izgube život, hiljade bivaju ubogaljeni... To, dakle, nije neka novost. Prava vijest je ko je slijede i, na koga treba tipovati, u koga treba ulagati da bi se dobilo više, mnogo više... Ta no je, radi se još o djetetu, ali šta se tu može kada ta šašava djeca po svaku cijenu 41 Internet: Nasilje u sportu i kako ga prevazi i, godina. 91

93 ho e da se dokopaju slave i novca. A da bi se to postiglo, treba se podrediti zahtjevima koje postavlja vrhunski sport. Put ka savršenstvu zahtjeva savršeno tijelo. A to zna i da treba sprije iti rast skeleta, onemogu iti polno sazrijevanje, što zna i normalni biološki razvoj da bi se sa uvala dje ija vitkost toliko potrebna da bi se impresionirala sportska birokratska elita koja odre uje ocjene, a samim tim i sudbinu ovjeka. Oni su ti koji vode ra una da ne do e do zastoja u progresu. Njihove ocjene ozna avaju put koji vodi naprijed ka jami. U njoj sada, pored njenih slavnih prethodnika iz vrhunskog sporta, leži i mala Adriana. Pokušala je da, sa drveta na kojem blješte odli ija, dohvati zlato i sunovratila se, kao i mnogi drugi prije nje, u tamu ponora. Oni koji su zasadili i okitili drvo iskopali su i jamu. Drvo raste, a jama je sve dublja. Iznad nje se njišu, sudaraju, zveckaju visuljci smrti mame i one koji u sablasnoj sjenci drveta, koja pada preko jame, vide most koji ih vodi iz životnog ništavila. Sirotinja je ta koja služi da se dokaže da je mogu e i i dalje. Leševima radni ke djece poplo ana je staza koja vodi u budu nost. Kada je fašista Samaran otišao u Bukurešt da oka i Zlatni olimpijski orden, najviše priznanje u svijetu sporta, rumunskom diktatoru aušesku u znak priznanja za njegov neprocjenjivi doprinos razvoju sporta i olimpijskog pokreta, on je samo pokazao da ne postoji istok i zapad, ve da postoje oni koji tla e i oni koji su tla eni. Još jedanput je potvr eno da je sport sredstvo za o uvanje uspostavljenog poretka, internacionala kapitala i vladaju ih politi kih centara mo i. Znao je Samaran na kakav monstruozni na in funkcioniše rumunska industrija sporta, kao što je znao za zlo ine vojne hunte u Seulu, kojoj su, uz njegovu svesrdnu podršku, dodjeljene Olimpijske igre godine. Ali je isto tako znao da je o uvanje olimpijske piramide mo i mogu e samo ukoliko svaki njen dio ima vrst oslonac i da samo jedan izvu eni kamen može da ugrozi prividno monolitni olimpijski bastion. Smrt Adriane je simboli no ubijanje ljudskog. Njen trener nije želio da ubije njeno tijelo, ve njenu li nost. On je nastojao da postigne ono što je osnovni cilj sportske pedagogije: da od svoje šti enice napravi robotizovanu lutku koja e bespogovorno slijediti njegove komande. Radi se, dakle, o instrumentalizovanom nasilju. Njegova greška se sastoji u tome što je, u jednom trenutku, pretjerao u koriš enju jednog od najprimitivnijih metoda za slamanje ljudskog dostojanstva, dakle, što se nije poslužio nekim suptilnijim metodom i naveo Adrianu da uradi ono što je od nje zahtjevao. Upozoravaju e djeluje podatak da su mnoga djeca, kao i njihovi roditelji, prihvatila Florinov metod ubje ivanja vjeruju i da e im to pomo i da do u do vrha. To se, uostalom, uklapa u zahtjeve sportske pedagogije koja u izgradnji mazohisti kog (samodestruktivnog) karaktera vidi jednu od osnovnih pretpostavki za razvoj vrhunskog sporta. Nevolja je u tome što je postizanje novih vrhunskih rezultata u sve ve oj nesrazmjeri sa stvarnim mogu nostima organizma. Fanati ni obra un ovjeka sa sopstvenim tijelom postaje osnovni na in da se unište prirodne odbrambene reakcije organizma da bi mogao da se natjera na samouništavaju i napor. Trener je taj koji batinama treba da pomogne sportisti da prevazi e trenutke malodušnosti, što zna i kapitulaciju pred premorom, da bi sa novom žestinom nastavio da uništava svoj iznureni organizam. U tu pomo spada i sadisti ko ponižavanje oveka iz ega treba da slijedi potreba za dokazivanjem li nosti u vidu manijakalnog juriša na sopstveno tijelo. Adriana i njen ubica Florin bili su na istom zadatku. Oni su se sa bezumnom revnoš u podredili vladaju em duhu destrukcije da bi se, svako u svom domenu, domogao vladaju ih vrijednosti. On nije djelovao kao slobodan ovjek, ve kao produžena ruka vladaju e mo i koja se 92

94 ne pojavljuje samo u obliku pesnice ili bi a, ve i u svim onim oblicima koji vode ka uništenju ovjekovog organizma i njegove li nosti. Adriana pogotovu nije djelovala kao slobodan ovjek, ve kao zalu eno dijete koje, usmjeravano od strane bolesno ambicioznih roditelja, beskrupuloznih sportskih radnika, novinara i ljekara-monstruma nije ni moglo da bude svjesno kuda ide. Da je sport oblast u kojoj su ljudi prepušteni na milost i nemilost kapitalu i politici govori i to što ne postoji nikakav zakonski osnov za sprje avanje zloupotrebe sportista, posebno djece, za stvaranje profita i postizanje politi kih ciljeva. U radnim zakonodavstvima širom svijeta propisana su ograni enja i zabrane kada je u pitanju rad djece. Vodi se ra una o njihovom zdravlju, pravilnom razvoju li nosti, pravu na sre no djetinjstvo, obrazovanju... U sportu, u kome proizvodnja šampiona zapo inje još u predškolskom uzrastu, ne postoje nikakva pravila kojima se ograni ava vrijeme treninga djece i veli ina napora. Pored toga, ne poklanja se ni najmanje pažnje harmoni nom razvoju tjelesnih i duhovnih sposobnosti djeteta ve se itav njegov tjelesni razvoj prilago ava sportskoj disciplini za koju je dijete, po ocjeni stru njaka, talentovano. Tzv. rana specijalizacija, što zna i sistematsko ubogaljivanje djeteta u najvažnijim godinama razvoja, jedan je od osnovnih preduslova za razvoj vrhunskog sporta. Dijete bukvalno postaje materijal koji treba tako da se isteše da jednog dana postigne planirani rezultat. Kako se obaraju rekordi, tako se pove avaju zahtjevi koji se pred mlade postavljaju. Govore i o crnim i bijelim sportistima, Irina Privalova, jedna od najbržih bijelih šprinterki svijeta, kaže i slijede e: Potpuna je neistina da su crnci i crnkinje nadmo ni u šprintu zbog prirodnih prednosti. Oni se od djetinjstva posvete samo jednoj oblasti u životu, na primjer tr anju, pjevanju ili igranju i ne rade ništa drugo. Nama priroda nije ništa uskratila. Treba samo mnogo i stru no da se trenira. Ja imam prakti no osmo asovni radni dan. To je moj posao i na njemu provodim onoliko vremena koliko ljudi iz drugih profesija. Privalova, koja je ina e prve korake u sportu na inila kada je imala tri godine, je na sažeti na in objasnila tajnu sportskog uspjeha : što se ranije dijete u potpunosti posveti odre enoj sportskoj disciplini, utoliko su ve i izgledi da e se probiti do vrha. To je monstruozna pedagogija,ali ona ta no izražava stanje stvari u današnjem sportu (društvu). Privalova, koja je svoju sportsku karijeru krunisala tako što je postala tr e i transparent ameri ke firme Nike, nije pomenula koliko hiljada mentalno i tjelesno ubogaljene djece vrijedi jedan profesionalni ugovor. Nju zanima da pridobije što više djece u Rusiji da krenu stopama djece iz ameri kih crna kih geta. Imaju i u vidu razmjere siromaštva i bijede u novostvorenoj kapitalisti koj Rusiji, Privalova e imati na raspolaganju veliki broj talentovane djece koja e, za koru hljeba i zasljepljeno blještavim iluzijama, krenuti ka olimpijskom vrhu. Uostalom, put je ve utaban. Hiljade unakaženih leševa ve visi na liticama obilježavaju i slavni staljinisti ki put u budu nost. Sada su olimpijsku baklju preuzeli Adidas, Coca-Cola, Nike, Mercedes... Kapitalisti ki koncerni su prisvojili naslje e realnog socijalizma i od do ju erašnjih ambasadora sovjetskog birokratskog režima napravili svoje reklamne panoe. Privalova nije pomenula ni stimulativna sredstva koja su, ve više godina, pogonska snaga za postizanje vrhunskih rezultata. Pilule, injekcije, hormoni, specijalni tretmani, krvni doping i sve ono što može da ponudi današnja medicina i njeni ljekari-monstrumi sve više postaje realnost i tzv. dje ijeg sporta. Svakim danom sve mla i uzrasti dolaze pod udar neumoljivog imperativa brže, dalje, snažnije. Iza tog principa progresa krije se 93

95 sve nezajažljivija glad kapitalisti kih koncerna za profitom. Svjetski sportski business ve vrijedi više od 700 milijardi dolara godišnje, sa tim što do kraja ovog vijeka treba da dostigne iznos od milijardi. Kada se ima u vidu sve dublja kriza kapitalizma, razmjere borbe za tržište koja se sve više rasplamsava, postaje jasno zbog ega se sa takvom bezdušnoš u i djeca stavljaju na oltar uništenja. Sve bespoštednija borba za opstanak uklanja i posljednje velove humanosti sa kojim je kapitalizam, kao i bivši režimi realnog socijalizma, doskora mahao da bi rasterao sve ve i smrad koji, u borbi za progres, ostavlja za sobom Sport i rat Sportska takmi enja su po svojoj prirodi najbliža ratu. Prakti no, ona su podražavanje ratnih okršaja. Na to upu uju i izrazi koji dominiraju u sportu: protivnik, pobjeda, poraz, napad, odbrana, kontra-napad, juriš, linija odbrane, strategija napada, razbiti protivni ku odbranu, razviti napada ke linije, obezbijediti podršku napada kim redovima, obezglaviti protivnika stalnim jurišima i natjerati ga na povla enje, zbiti odbranbene redove, ukopati se u odbrani, unijeti paniku u protivni ke redove, nanjeti protivniku udarac od kojeg ne može da se oporavi, onesposobiti napada ke redove, natjerati protivnika da se povu e na svoju teritoriju, uništiti igru protivnika, slomiti protivniku moral, srušiti ga na koljena, dotu i ga do kraja, natjerati ga da se preda, ubiti mu volju da se bori, kukavi ki se predati, juna ki izginuti brane i svoj gol, boriti se do kraja, pripremiti se za odlu uju i juriš... Scene sa otvaranja sportskih predstava, zastave, himne, defile, taktovi kora nice koju po pravilu izvode vojni orkestri, strojevi korak sve to prije podsje a na ratni sukob nego na igru slobodnih ljudi. Interesantna je i priroda sportskog okršaja. Svaki tim ima svoj dio terena (teritoriju) sa koje kre e u napad na protivni ku teritoriju na kojoj se nalazi vrijednost koju protivnik nastoji da sa uva. Postizanje koša ili gola predstavlja poraz branilaca sa tim što su ste eni poeni simboli an izraz vrijednosti plijena koji je zadobijen. Svaki napad je borba, a utakmica rat u kome je pobjedio onaj ko je uspio da pobjedi u ve em broju borbi i na taj na in osvoji ve i broj poena (ve i plijen). Radi se o scenariju koji odgovara srednjovijekovnim plja kaškim pohodima plemi a. Uostalom, i ustrojstvo kluba, kao i klupski simboli, upu- uju na povezanost sporta sa srednjovijekovnim tradicijama. Klub je organizovan kao svojevrsni srednjovijekovni klan. Boje, grb, himna, veli anje svijetlih tradicija (što se isklju ivo odnosi na pobjede), stvaranje herojskih mitova o naj-

96 ve im igra ima (borcima) koji postaju legendarni uzori za mla e lanove i simpatizere kluba (klana) kao i sredstvo za zadobijanje prestiža me u klanovima sve to ini (doduše banalizovani) kolorit prošlosti. Što se ti e stadiona, on je svojevrsno utvr enje i kao takav sjedište klana, dok je igra ki teren sveto zemljište iz kojeg izvire životna snaga klana koja hrani borila ki fanatizam svojih pripadnika. Poginuti bore i se na svom terenu za boje svog kluba! predstavlja najsvetiju obavezu i ast. Izdati klupske boje postaje najve i zlo in koji se ni sa im ne može iskupiti. Tenzija emotivnog dovedena je do usijanja: u trenucima pobede sportista se osje a kao simbol klana i idol slavljeni kih masa; u trenucima poraza osje a se kao bijedni izdajnik koji je pobjegao sa bojnog polja. Naravno, ne nosi svako breme odgovornosti na isti na in, ali se pod njim neminovno povija. Militantno strukturiranje sportske grupe neposredna je posljedica ratni ke prirode sporta. Pojedinac je podre en timu; tim ima vo u koji, na terenu, nastoji da realizuje pobjedni ku strategiju trenera, glavnog komandanta operacije i neprikosnovenog autoriteta. O trenerovoj rije i se ne raspravlja, ona se izvršava!, što zna i, trenerova uputstva imaju karakter zapovjesti koja se moraju sprovesti u djelo. Poštovanje autoriteta, disciplina, uniformnost svijesti glavne su odlike dobre ekipe. Saradnja i solidarnost u ekipi odgovaraju ustrojstvu borbene grupe. Njihov smisao je u ja anju timskog duha sa kojim treba obezbijediti pobjedu. Istovremeno, u ekipi vlada bespoštedna borba izme u igra a za zadobijanje vode ih pozicija u timu koje obezbije uju mogu nost za igru. Konkurencija u ekipi, što zna i sistematsko podsticanje agresivnog egoizma, osnovno je i najefikasnije sredstvo sa kojim trener manipuliše da bi natjerao igra e da izvršavaju njegove zahtjeve. Strah od gubitka mjesta u timu, što zna i da e biti dovedena u pitanje njegova egzistencija i afirmacija, predstavlja onu snagu koja neprestano primorava igra a da se dokazuje ne samo udvori kim odnosom prema treneru i vlasnicima kluba, ve i spremnoš u da žrtvuje i svoje zdravlje da bi ostao na parketu. Za mladog igra a klupa je startna pozicija sa koje kidiše na svoje starije suigra e; za njih, klupa je kraj karijere. Izgubiti mjesto u timu je mnogo gore nego izgubiti utakmicu. Osnovno pravilo u sportu je da svako gleda sebe, odnosno, da je svako svakome protivnik. Euforija drugarstva, koja zahvata ekipu u trenucima pobjede, koja svima donosi korist, brzo se zaboravlja kada treba prona i krivce za poraz i o uvati mesto u timu. Takozvana sportska igra je borba protivni kih grupa koja se odvija u formi takmi arske igre. Radi se, dakle, o zloupotrebi forme igre putem koje bespoštedni obra un izme u protivnika dobija kulturni legitimitet. Smisao sportske igre nije u tome da se svakom u esniku pruži mogu nost da slobodno realizuje svoje stvarala ke (igra ke) mo i, kao i da omogu i stvarala ku saradnju sa drugim u esnicima u igri i na taj na in razvije me uljudske odnose, ve da stvori normativne ograde u okviru kojih treba da se odvija sukob. Strategija igre, sa kojom svaki trener nastupa,svodi se na razradu plana koji treba da onemogu i protivnika da razvije svoju igru. To zna i da sprije i protivni ke igra e da realizuju svoja igra ka znanja koriste i se pri tom svim dozvoljenim (i mnogim nedozvoljenim) sredstvima. Ovo je od izuzetne važnosti jer se u sportskoj igri nasilje, koje se van sportskih terena kažnjava, ne samo toleriše ve i podstrekava. Radi se o regularnom nasilju koje ne smije da sputava sportsku borbu, i istovremeno treba da sprije i da se ona ne pretvori u nekontrolisanu tu u. 95

97 Nasilje postaje jedan od najvažnijih sredstava za ostvarivanje strategije pobjede. U širem smislu, ono podrazumijeva, pored tjelesnog nasilja i izazivanje protivnika. Na injenici da vo a igre protivni kog tima ima slabe živce nerijetko se gradi itava strategija, jer obezglaviti protivnika zna i razbiti njegovu igru što predstavlja siguran put do pobjede. Na razvoj agresije u sportu uticala je i stalna izmjena pravila koja su omogu ila promjenu na ina igre. Uzmimo za primjer košarku. Od pasivnog iš ekivanja protivnika u zoni, koji je mogao neometano da šutira na koš, došlo se do totalnog presinga, što zna i do apsurda dovedene koncepcije da je napad najbolja odbrana. Smisao takve odbrane nije samo u onemogu avanju protivnika na itavom terenu da razvije igru i do e u povoljnu poziciju da postigne koš, ve i u sprje avanju protivnika da ubaci loptu u teren, što zna i da zapo ne igru. Igra bez lopte, što zna i bespoštedna i samorazaraju a tjelesna borba izme u protivni kih igra a za igra ki (životni) prostor, postaje glavni sadržaj igre. Umjesto dominiraju eg, igra ka tehnika postaje samo prate i element igre, sa tim što je i njena priroda odre ena prirodom sportske borbe. Imperativ pobjede potiskuje i degeneriše ljudsko u ovjeku. Strah od poraza, što zna i strah od budu nosti, dovodi do toga da ovjek u protivni koj povrijedi, što zna i tu oj nesre i, vidi svoju sre u. Što je sukob dramati niji to sportista u svom protivniku manje vidi ovjeka, a više objekat na kome treba da dokaže svoju vrijednost, odnosno, vidi u njemu opasnost koja ugrožava njegovu egzistenciju i prijeti da ga gurne u bjedu, odakle je krvavim radom i bespoštednom borbom izašao. Procesi otu enja i poostvarenja ovjeka, što zna i uguravanje ovjeka u kalup lojalnog i upotrebljivog gra anina, uslovljavaju me uljudske odnose u sportu. Pravila tzv. Fair-play-a, kao što je re eno, pozivaju na poštovanje poretka koji svodi ljude na neprijatelje, a ne na poštovanje ovjeka. Iskustvo govori da što je manji imperativ pobjede, utoliko je igra spontanija, maštovitija, samoinicijativnija, jednom rije i slobodnija. Sportisti se manje odnose jedni prema drugima kao prema protivnicima, a više kao su-igra ima. Ne teži se (tjelesnom) onemogu- avanju, ve nadigravanju. Nije bitan rezultat ili pobjeda, ve na in na koji se do njih došlo. Estetski elementi ( lijepa igra ) dobijaju prevagu nad tjelesnom sirovoš u i grubostima. Ipak, sve je to daleko od istinske igre koja podrazumijeva prevazilaženje kako principa kompeticije, tako i principa u inka Stadioni savemeni koncentracioni logori Svakodnevno smo svjedoci da sportski stadioni i hale postaju poprišta sve bespoštednijih obra una izme u tzv. navija kih grupa. Gra anski teoreti ari, poput Erika Daninga, nastoje da dokažu da je nasilja na sportskim borilištima uvijek bilo i da ono nije uslovljeno društvenim odnosima, pogotovo ne prirodom vladaju eg poretka, ve da se radi o ispoljavanju agresije koja je oveku uro ena. Na taj na in se današnje kapitalisti ko društvo stavlja u istu istorijsku (civilizacijsku) ravan sa, na primjer, rimskim robovlasni kim društvom. Istovremeno, taj argument dokazuje da je nasilje, budu i da poti e od agresivne ljudske prirode, neminovnost koju je nemogu e iskorijeniti. Najviše što se može u initi je suzbijanje agresije putem institucionalizovane (državne) represije, odnosno, stvaranje prostora na kojima e ljudi, ne ugrožavaju i poredak, regularno davati oduška svojim agresivnim potrebama. U tome sport ima nezamjenljivu ulogu. Po Konradu

98 Lorencu, na stadionima se postiže pre iš avaju e osloba anje agresivnih nagona. Interesantno je da kada gra anski teoreti ari govore o agresivnoj prirodi ovjeka i o potrebi da se suzbije i kanališe, oni po pravilu imaju u vidu pripadnike nižih slojeva, prije svega radnike i radni ku omladinu. Iz njihove analize jasno proisti e da je njihovo nasilni ko ponašanje kompenzacija za neuspjeh u životu za koji su sami odgovorni, budu i da kapitalisti ko društvo svakom nudi jednake šanse na uspjeh. Stadioni su postali loma e na kojima treba da sagori nagomilana srdžba nižih slojeva, mjesta na kojima se održavaju svojevrsne psihoterapeutske seanse koje pretpostavljaju nasilje. Na njima se vladaju a klasa obra unava sa masama tako što nastoji da uništi njihov negativni energetski naboj koji bi, kada bi se uobli io u organizovanoj politi koj akciji, mogao da se izlije u društvenom prostoru i ugrozi stabilnost uspostavljenog poretka. Obra un kapitala i vladaju ih politi kih grupa sa masama na stadionima je na in da se radnici i radni ka omladina drže pod kontrolom da bi se sprije ilo rasplamsavanje klasnog sukoba. Pomo u sportskih spektakala postiže se marginalizacija i getoizacija potla enih, obespravljenih, odba enih. Sport je postao jedan od najvažnijih sigurnosnih ventila demokratije i kao takav najmilije edo kapitala i politike. Kao što je to još stari, dobri Kuberten govorio, sa sportom treba neutralisati pritiske koji dolaze od nezadovoljnog radništva, lekcija koju su dobro nau ili kako ( realsocijalisti ka ) birokratija, tako i kapitalisti. Nastojanje da sport igra ulogu sigurnosnog ventila dovodi do toga da se na stadionima ne samo toleriše, ve i podstrekava nasilje. Prakti no, stadioni su postali mjesta na kojima vlada režirano i institucionalizovano nasilje. Zbog toga je na stadionu dozvoljeno mnogo toga što se, na drugim javnim mjestima, kažnjava: najvulgarnije pogrde, prijetnje, pljuvanja, ga anje, rasisti ki (u nas uveno Cigani, Cigani! fašizoidno vrije anje Roma zbog kojeg nikada nije prekinuta utakmica, niti se desilo da su se predstavnici kluba-doma ina javno izvinili Romima) i nacionalisti ki slogani; pozivi na tu u, nasilje, rušenje, paljevine, ubistva, teror sve to spada u pravi sportski ambijent današnjice. Sve krvaviji sportski spektakli postali su sredstvo za vaspitavanje ovjeka da prihvati nasilje kao svakodnevnu i stoga normalnu pojavu, što zna i kao sredstvo za obra un sa kriti ko-mijenjala kom sviješ u ovjeka koja je usmerena na iskorijenjivanje uzroka koji dovode do nasilja. Istovremeno, nasilje na stadionima treba uvijek iznova da podsje a ovjeka da je on po svojoj prirodi agresivno bi e i da samo represivne institucije uspostavljenog poretka mogu da sa uvaju društvo od zla koje vlada ovjekom. Ubijanje vjere ovjeka u samoga sebe, u svoju sposobnost da kao razumno i solidarno bi e organizuje društveni život bez tutorstva represivnih institucija gra anskog društva to je jedna od najvažnijih i najpogubnijih posljedica nasilja u sportu. Stadioni su za mlade postali svojevrsne škole divljaštva. Oblik stadiona, visoka ži ana ograda, policijski kordoni, pendreci, 97