DJELOVANJE STRANIH (OSOBITO»E KIH) GLAZBENIKA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJE A U NA IM KRAJEVIMA

Transcription

1 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str Izvorni znanstveni Ëlanak Sanja Majer-Bobetko Rukopis»eπki glazbenici prihvaêen u Hrvatskoj za tisak: u stoljeêu Odsjek za povijest hrvatske glazbe UDK (=162.3)(497.5) 18 Zavod za povijest hrvatske knjiæevnosti, kazaliπta i glazbe OpatiËka 18, Zagreb E-poπta: smb@hazu.hr DJELOVANJE STRANIH (OSOBITO»E KIH) GLAZBENIKA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJE A U NA IM KRAJEVIMA Oblikovanju hrvatske glazbene kulture druge polovine 19. stoljeêa i njezinu sve intenzivnijem razvoju znaëajan su doprinos dali inozemni glazbenici. Doπavπi ponajprije iz»eπke, Slovenije, Italije, Austrije i NjemaËke, oni su se nastanjivali u hrvatskim gradovima, Ëijem su glazbenom æivotu pridonosili kao skladatelji, interpreti, teoretiëari, kritiëari, pedagozi, glazbeni pisci u najπirem smislu. Najistaknutiji meappleu njima je nedvojbeno Slovenac Franjo Vilhar-Kalski. Niti jedan drugi inozemni glazbenik, koji u tom dobu djeluje u Hrvatskoj, nije nadiπao Vilharovo skladateljsko umijeêe. Ta Ëinjenica, meappleutim, ne umanjuje njihov istaknuti doprinos razvoju onodobne hrvatske glazbene kulture, o kojemu se izvjeπtava u ovome tekstu. KljuËne rijeëi: hrvatska glazbena kultura, 19. stoljeêe, inozemni glazbenici, Franjo Vilhar-Kalski Key Words: Croatian music culture, 19th century, foreign musicians, Franjo Vilhar-Kalski Uz domaêe skladatelje, interprete, teoretiëare, kritiëare, pedagoge, povjesniëare i glazbene pisce, svoj je doprinos sve intenzivnijem razvoju hrvatske glazbene kulture u drugoj polovici 19. st. dao i znatan broj stranih glazbenika. Doπavπi ponajprije iz»eπke, Slovenije, Italije, Austrije i NjemaËke oni su ostajali u hrvatskim gradovima, te sudjelujuêi u stvaranju njihova glazbenog æivota u svim njegovim oblicima, postali su nezaobilaznim akterima hrvatske glazbene povijesti. Ovdje na prvome mjestu valja spomenuti Slovenca Franju Serafina Vilhara- Kalskoga ( ), koji je nakon svrπenih studija u Pragu ( ) kod F. Blaæeka i F. Skuherskog, doπao u Hrvatsku i, obavljajuêi razne duænosti (ravnatelj gradskoga Glazbenog zavoda u Karlovcu, ; zborovoapplea u Sisku, Splitu i GospiÊu; od regens chori u crkvi sv. Marka u Zagrebu, nastavnik pjevanja i zborovoapplea) ostao do smrti. Kao skladatelj viπe od 300 djela, znatnim dijelom zasnovanih na elementima hrvatskih folklornih napjeva koje je i sam skupljao, Vilhar je svoje najuspjelije stranice posvetio glasu. Njegove se solo popijevke (Mornar, Nezakonska mati, Oj vi magle, Prvi cjelov i dr.) odlikuju melodijskom invencijom, uravnoteæenoπêu forme, dobrom glazbenom karakterizacijom teksta. flistiëuêi se pjevnoπêu i teënoπêu dionica, ali ne i polifoniënoπêu, koja 195

2 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str je i Vilharu kao i drugim predstavnicima tadaπnje zborne glazbe bila priliëno tuapplea,«1 te ponajprije rodoljubnom i romantiëko-lirskom tematikom, njegova su zborska djela bila (istaknimo Slovenac i Hrvat i Rasti ruæo) standardni dio repertoara onodobnih pjevaëkih druπtava. Uz obradbe narodnih napjeva za zbor u formi rapsodije Vilharov opus sadræava i instrumentalne skladbe (za klavir, gudaëki kvartet, uvertire, Hrvatski plesovi za orkestar) i scenska djela (3 opere i 1 opereta), koja nisu tako uspjela kao vokalna. UnatoË tomu Franjo Serafin Vilhar-Kalski ostaje najvaæniji hrvatski skladatelj nehrvatskoga podrijetla tijekom posljednjih desetljeêa 19. st. i na prijelazu u 20. st., pa L. ÆupanoviÊ s pravom zakljuëuje da bi flkritiëki izbor iz njegovih solo-popijevaka, zborova i glasovirskih djela (iako su zadnja pisana u salonskom stilu) pokazao [bi] vitalnost njegove glazbe i u ovom naπem vremenu.«2 Ni jedan drugi strani glazbenik koji u to doba djeluje u Hrvatskoj nije nadiπao Vilharovo skladateljsko umijeêe. To ipak ne umanjuje njihov istaknut doprinos razvoju onodobne hrvatske glazbene kulture. Uz Vilhara meappleu slovenskim se glazbenicima posebice istiëe Antun Stöckl ( ), koji u Zagreb dolazi i ostaje do smrti. U tom razdoblju razvija zaista mnogostruku glazbeniëku djelatnost. On je violinist u Kazaliπnom orkestru, nastavnik na Glazbenoj πkoli, a od i dirigent Druπtvenog orkestra HGZ-a, dirigent orkestra sjemeniπnog druπtva Vijenac ( ) i Vatrogasne limene glazbe (1891.), orguljaπ u crkvi sv. Katarine, sa I. Zajcem urednik glazbenog priloga Ëasopisa Gusle (1892.) i skladatelj nekoliko djela. Ravnao je i prvom zagrebaëkom izvedbom IX. Beethovenove simfonije (1900.). Posebno se istiëe njegov pedagoπki rad (jedan od uëenika bio mu je i Blagoje Bersa). Tom podruëju pripada i knjiæica Kratak opêi nauk o glazbi, koju je godine izdao Hrvatski glazbeni zavod kao prvu i zadugo jedinu knjigu meappleu svojim izdanjima. U njoj je Stöckl po metodskim jedinicama obradio razna pitanja iz podruëja teorije glazbe. Do ZajËeva dolaska u Zagreb vrlo je istaknutu ulogu kazaliπnog dirigenta imao BeËanin Vilko Müller ( ), koji je usto biljeæio narodne napjeve sluæeêi se njima i pri skladanju vlastitih, danas posve zaboravljenih skladbi. Vjerojatno austrijskog podrijetla bio je i Tomo Grossmann, nastanjen u Splitu od do 1882., gdje je vodio gradsku glazbu (Banda cittadina) i bavio se podukom. Prema dostupnim podacima, s gradskom je glazbom izvodio i vlastite skladbe, ali one dosad nisu pronaappleene. I znameniti maapplearski operetni skladatelj Franz Lehár ( ) vodio je pet godina austrijsku mornariëku glazbu u Puli ( ). Zavrπivπi studij tehnike u BeËu, gdje je vjerojatno uëio i glazbu, Nijemac Vilim Just ( ) dolazi u Osijek gdje radi kao mjerniëki pristav, zatim seli u Poæegu ( ), pa u Rijeku, da bi se vratio u Poæegu i tu ostao do smrti. U Poæegi je postao nezaobilazni organizator glazbenoga æivota i zborovoapplea pjevaëkih druπtava, koja je sam i osnovao: Poæeganer Liedertafel (od Poæeπko pjevaëko druπtvo) i Hrvatsko pjevaëko druπtvo flvijenac«1882. OslanjajuÊi se na hrvatsku 1 ANDREIS 1989, ÆUPANOVI 1980,

3 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str Sanja Majer-Bobetko folklornu baπtinu okuπao se kao skladatelj na polju solo-popijevke i zborske literature. Doprinos talijanskih glazbenika razvoju hrvatske glazbene kulture uoëljiviji je, dakako, u njezinim juænim podruëjima, poglavito u Splitu i Zadru. Najpoznatiji meappleu njima svakako je Alberto Visetti, kapelnik iz Padove, koji je Split odabrao kao svoje stalno boraviπte veê oko Bio je kapelnik orkestra Narodne garde, uëitelj pjevanja i sviranja na klaviru, joπ krajem prve polovice 19. st. osnovao je s Ëlanom ugledne splitske obitelji Matteom Solitrom kazaliπte u palaëi Costa. Od godine do Visetti je bio orguljaπ i zborovoapplea katedrale. Od osnutka Slavjanske narodne Ëitaonice Visetti je organizator i voditelj njezinih glazbenih priredaba, na kojima kao pijanist i sam povremeno sudjeluje. Za potrebe crkve i»itaonice on je skladao mise, motete i drugo, odnosno vokalnu liriku i zborske skladbe. flspretno spajajuêi tada teπko pomirljive Ëinjenice da brine o glazbi latinskog bogosluæja u katedrali u vrijeme kada splitski narodnjaci nastoje ponovno afirmirati tradicionalno glagoljaπko pjevanje, odnosno narodni jezik u crkvenoj praksi, ili da se unatoë talijanskome porijeklu i obrazovanju prikljuëi narodnjacima i upotpunjuje glazbeni repertoar»itaonice vlasititim skladbama na hrvatske tekstove i u narodnom duhu Visetti je za Ëitavog svojeg gotovo Ëetrdesetogodiπnjeg radnog vijeka, boravka i djelovanja, u Splitu bio i ostao nezaobilazna liënost i pokretaë njegova glazbenog æivota.«3 Nakon njega godinu je dana flmaestro di capella«u katedrali bio Josip Visentini, a zatim Eligio Bonamici ( ), posljednji Talijan koji je bio regens chori u splitskoj katedrali. On je, naime, pod pritiskom biskupa M. Kaloappleere napustio to mjesto (tada u Split dolazi Vilhar-Kalski), ali ne i Split u kojemu je, baveêi se podukom (jedan od njegovih uëenika bio je i Ivo TijardoviÊ), skladanjem i koncertiranjem, ostaje do svoje smrti. U njegovu opusu u kojemu dominiraju duhovne skladbe i instrumentalne minijature, posve osobito mjesto zauzima Simfonija, πto ju je u Splitu pod ravnanjem samoga autora godine izveo orkestar gostujuêe operne druæine L. Perigozza. Meappleu talijanskim glazbenicima koji su u to doba djelovali u Splitu istiëu se kao kapelnici sastava Banda cittadina Vicenzo d Aloe (djelovao ) i S. Bertini (djelovao ). I u ondaπnjem glazbenom æivotu grada Zadra istiëu se dvojica talijanskih glazbenika: dirigent, pijanist, uëitelj pjevanja i od dugogodiπnji zborovoapplea zadarske katedrale Antonio Ravasio, te istaknut violinist i uëitelj sviranja na violini Alessandro Dionisi ( ). Najbrojnija, najagilnija i najplodnija u razvoju hrvatske glazbene kulture u svim njezinim aspektima u drugoj polovice 19. st. bila je meappleu stranim glazbenicima Ëeπka i moravska skupina. PonajËeπÊe zborovoapplee diljem Hrvatske osnivanih pjevaëkih druπtava i nastavnici, ti glazbenici uglavnom postaju pokretaëi i nositelji svekolikoga glazbenoga æivota posebice manjih gradskih srediπta. 3 KUNCA,

4 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str Tom je krugu glazbenika vjerojatno pripadao i Franz Zihak, prvi uëitelj glazbe ( ) u najstarijoj hrvatskoj institucionaliziranoj glazbenoj πkoli u Karlovcu. Od do godine dominantna je osoba karlovaëkoga glazbenog æivota»eh Oton Hauska ( ). U tom je razdoblju bio uëitelj i ravnatelj Glazbene πkole (pouëavao je pjevanje, violinu i puhaêe instrumente), orguljaπ i zborovoapplea u æupnoj crkvi Presvetog Trojstva, kapelnik Gradske glazbe i osnivaë amaterskog orkestra, zborovoapplea Prvog hrv. pjev. druπtva flzora«( ), vrstan pijanist i pratitelj solista, skladatelj mnogih zborskih skladbi, glasovitih Varijacija za klarinet i orkestar na VukotinoviÊ-Gajevu davoriju Nek se hrusti πaka mala, klavirskih skladbi i dr., ali je veêina njegovih djela izgubljena. Za svoje oëito velike zasluge Hauska je imenovan poëasnim Ëlanom flzore«u Karlovcu (1863.) i HGZ-a u Zagrebu (1867.). Meappleu njegovim istaknutim nasljednicima dvojica su Ëeπkih glazbenika: gradski kapelnik, uëitelj pjevanja i ravnatelj Gradskoga glazbenog zavoda Vaclav Vlastimir Hausmann ( ), koji u Karlovcu boravi od do 1881., te gradski kapelnik i ravnatelj Glazbene πkole ( ) Dragutin Honza ( ). Hausmann je u tom razdoblju skladao znatan broj skladbi za zbor a cappella i uz instrumentalnu pratnju, limenu glazbu, dvije opere, operetu. Godine sastavio je i izdao hrvatsku crkvenu pjesmaricu, ali se naæalost, koliko je dosad poznato, ni jedan primjerak nije saëuvao. Nakon boravka u Karlovcu Hausmann joπ kraêe vrijeme boravi u Zagrebu (Nikola Faller uëi kod njega violinu), a zatim se vraêa u»eπku. Honza naprotiv ostaje u Hrvatskoj i djeluje kao vojni kapelnik u Zagrebu, te uëitelj pjevanja u Bjelovaru. I meappleu splitskim onodobnim profesionalnim glazbenicima pojavljuju se»esi i Moravci. Izvjesno je da je»eh Ivan JedliËka, kao dobar poznavatelj puhaêih instrumenata, preuzeo brigu o ansamblu Banda cittadina, vodio Glazbeno druπtvo u Milni na BraËu i poduëavao sviranju njegove Ëlanove, a ubrzo nakon osnutka splitske Narodne glazbe (1877.) preuzeo njezino vodstvo. Povremeno je skladao koraënice za potrebe sluæbe. Glazbenik, rodom iz Moravske, Francesco Wanisek bio je na Ëelu Bande cittadine ( ). God skladao je i glazbeni simbol ansambla, skladbu Marcia Bajamonti. No, narodnjaci preuzimaju opêinsku upravu pa postupno Narodna glazba pod vodstvom I. JedliËke preuzima ulogu dotadaπnje Bande cittadine. Wanisek tada takoappleer nestaje iz glazbenog æivota grada. Kako je veê istaknuto, Ëeπki su i moravski skladatelji obiljeæili glazbeni æivot mnogih hrvatskih gradova. U Vinkovcima to je bio zborovoapplea, gradski orguljaπ i uëitelj pjevanja Ivan Tropsch st. ( ). Poznat je kao skladatelj crkvene i svjetovne zborske glazbe. Doselivπi se iz BeËa u Osijeku je od do glazbenu πkolu vodio i u njoj predavao glasovir, flautu, violinu i pjevanje Jaroslav Horyna ( ). Djelovao je takoappleer kao kazaliπni dirigent i flautist, a bavio se i skladanjem. Meappleutim, njegove skladbe nisu saëuvane. Orguljaπ u Senju, a zatim kapelnik, zborovoapplea i uëitelj glazbe u Petrinji, bio je Vinko Hendrych ( ). Zborovoapplea i skladatelj zborskih skladbi Josip Vanjek ( ) vodi hrv. pjev. druπtvo fljeka«u Samoboru od njegova utemeljenja Onodobni glazbeni æivot 198

5 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str Sanja Majer-Bobetko Koprivnice obiljeæio je Tomo estak ( ). Od 1874., kad je doπao u Koprivnicu, estak je djelovao kao gradski kapelnik i orguljaπ. Njegovim je doprinosom iste godine osnovano i hrv. pjev. druπtvo flpodravac«kojemu je bio zborovoapplea do kraja æivota. Njegov skladateljski opus sadræava razliëite instrumentalne i zborske skladbe. Roappleen u Moravskoj Dragutin Hruza je bio uëitelj glazbe i zborovoapplea u Slavonskom Brodu i Vukovaru, gdje je obavljao i orguljaπku sluæbu do svoje smrti Uz zborove i orkestralne skladbe pisao je i razna djela za tamburaπki orkestar. I Vilim Gustav Broæ ( ) okuπao se kao skladatelj koncertnih komada za tamburaπki orkestar. Ovaj uëitelj glazbe i zborovoapplea u Senju i Suπaku skladao je takoappleer crkvene popijevke i orkestralna djela. U istim je gradovima kao orguljaπ i kapelnik djelovao i Karel Kukla ( )., vrlo nadaren skladatelj crkvenih skladbi. Usto je skupljao i obraappleivao hrvatske narodne napjeve. TreÊe razdoblje ( ) u radu varaædinske Glazbene πkole obiljeæeno je uspjeπnim ravnateljstvom Vjenceslava Prohaske (Václav Procháska), koji je tada bio i kapelnik Gradske glazbe. KonaËno, Ëeπki glazbenici nisu dakako mimoiπli Zagreb. Najistaknutiji meappleu njima su Ivan Oertl ( ) i Ivan Strnad ( ). ViolonËelist I. Oertl dolazi u Zagreb 1852., vrlo uspjeπno pouëava violonëelo (njegovi su uëenici bili J. TkalËiÊ, Gj. Eisenhuth, A. G. Matoπ i dr.) i glazbenu teoriju na πkoli HGZ-a, osniva jedan od prvih gudaëkih kvarteta koji, Ëesto mijenjajuêi Ëlanove, djeluje povremeno, solo-ëelist je opernog orkestra, koralist katedrale, a imao je i solistiëke nastupe. Usto valja istaknuti da je on bio jedini koji je reagirao na zahtjev ravnateljstva HGZ-a iz godine, kojim se inzistira na potrebi izrade udæbenika na hrvatskom jeziku. Ravnateljstvo je na zakljuëak da Êe svaki nastavnik napisati udæbenik za svoj predmet potaknula sve ËeπÊa uporaba hrvatskoga jezika u samoj nastavi, s jedne strane, te prigovori nastavnika upuêeni KuhaËevu prijevodu Lobeova Katekizma glazbe (1875.), s druge strane. Tada je to meappleutim uëinio samo Ivan Oertl napisavπi i godine objavivπi priruënik ObÊenita teoretiëno-praktiëna pripravna nauka glasbe. Od u Zagrebu je kao koralist, orguljaπ, nastavnik pjevanja i autor priruënika i rasprava o nastavi pjevanja djelovao i Ivan Strnad. Roappleen u Moravskoj, πkolovan u Hrvatskoj, nakon sluæbovanja po raznim pokrajinskim mjestima, u Zagreb je takoappleer doπao uëitelj i skladatelj Miroslav Cugπvert ( ), utemeljitelj prvoga hrvatskog glazbenog Ëasopisa Sv. Cecilija ( ; ). Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeêa u zagrebaëkim i osjeëkim novinama na njemaëkom jeziku svoje je napise o glazbi i vrlo argumentirane glazbene kritike objavljivao stanoviti Heinrich Hirschl, o æivotu kojega zasad nema poznatih podataka. Krajem ovoga razdoblja godine u Hrvatsku, prvo u Bakar, zatim u Poæegu, pa u Zagreb, dolazi skladatelj, uëitelj glazbe, kapelnik, zborovoapplea, orguljaπ, autor priruënika Glazbeno nazivlje (1910.) iril Junek ( ), djelatnost kojega, kao i mnogih njegovi sunarodnjaka, uvelike pridonosi razvoju hrvatske glazbene kulture na poëetku 20. st. Trenutna flinventura«hrvatske glazbene kulture druge polovice 19. st. bez sumnje veê sada premda su istraæivanja zapravo veêinom sporadiëna, usredoto- Ëena na pojedine teme i joπ daleko od flfinala«moæe ocrtati skicu za konaënu 199

6 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str sliku. A veê i u njoj je zapaæeno nezaobilazno znaëenje πto ga u svim oblicima onodobne hrvatske glazbene kulture imaju glazbenici iz razliëitih dijelova Europe. No premda uoëeno, nije joπ potpuno ni istraæeno, ni vrednovano. LITERATURA ANDREIS J Povijest glazbe 4, Povijest hrvatske glazbe, Zagreb. BAN B Glazbena kultura Vukovara, Osijek. BAN B Glazbena πkola Franje KuhaËa Povijest i æivot, Osijek. BLAÆEKOVI Z Glazba osjenjena politikom, Zagreb. FELETAR D Glazbeni æivot Koprivnice, Koprivnica. FILI K Glazbeni æivot Varaædina, Varaædin. GOGLIA A Komorna muzika u Zagrebu, Zagreb. GOGLIA A Orkestralna muzika u Zagrebu, Zagreb. MAJER-BOBETKO S IzdavaËka djelatnost Hrvatskog glazbenog zavoda od do danas, Arti musices 9/1-2, MAJER-BOBETKO S Ivan Oertl, ObÊenita teoretiëno-praktiëna pripravna nauka glasbe, Zagreb (tiskara i litografija C. Albrechta), Arti musices, 26/1, MIKLAU I - ERAN S Glazbeni kritiëar Heinrich Hirschl, Arti musices 27/2, MIKLAU I - ERAN S Glazbeni æivot u Zagrebu u XIX. stoljeêu, Zagreb. MIKLAU I - ERAN S Vilim Just i njegovo djelovanje u Poæegi, u: Glazbeni æivot Poæege. II. zbornik radova sa muzikoloπkih skupova u Poæegi i 2003., Poæega, PAL»OK Z Spomenica muziëke πkole Varaædin , Varaædin. PE»AR-KARABI S. (ur.) [2000] Glazbena πkola Ivana MatetiÊa Ronjgova Rijeka , Rijeka. STIP»EVI E Hrvatska glazba, Zagreb. ABAN L godina Hrvatskog glazbenog zavoda, Zagreb.»EDROV Lj. (ur.) Glazbom kroz povijest Karlovca, Karlovac. IROLA B Hrvatska umjetniëka glazba, Zagreb. KUNCA M Glazbeni æivot Splita od do 1918, Split. ÆUPANOVI L StoljeÊa hrvatske glazbe, Zagreb. *** Razvoj muziëkog πkolstva u SR Hrvatskoj , Zagreb. 200

7 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str Sanja Majer-Bobetko SUMMARY Activities by Foreign (Especially Czech) Musicians in the Second Half of the 19th Century in the Croatian Lands The shaping of the Croatian musical culture of the second half of the 19th century and its more intensive development were accompanied by the contributions of foreign musicians. They came mostly from the Czech lands, Slovenia, Italy, Austria and Germany and settled down in Croatian cities, contributing to local musical life as composers, interpreters, theoreticians, critics, pedagogues and music writers in a broader sense of the word. The most outstanding among them was undoubtedly the Slovene, Franjo Vilhar-Kalski, but the most numerous, most active and most ubiquitous group of these foreign musicians, who contributed in various ways to the development of the Croatian musical culture, were the Czechs and the Moravians. Active in most cases as choir-leaders of newly established singing societies and as music teachers throughout Croatia, these musicians were often instigators and promoters of overall musical life, especially in smaller townships. Although actual research of the Croatian music culture of the second half of the 19th century is mostly sporadic and concentrated on single themes, being far away from even a preliminary synthesis, the outlines of the final sketch are becoming more obvious. In spite of being extensively unexplored and unevaluated, this sketch already shows the inescapable importance of musicians who came to Croatia from various parts of Europe. 201

8 Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str