1
NGO Green Home is the Official Partner in Sustainable Energy Europe Campaign 2005-2008
Obnovljivi izvori energije se koriste za proizvodnju manje od 1% ukupno prozvedene energije u svijetu. Razvoj obnovljivih izvora energije, a posebno energije iz vjetra, vode, energije sunca i biomase - je glavni cilj energetske politike Evropske komisije (odjeljenje za energiju i transport Evropske komisije). Zaustavljanje klimatskih promjena je trenutno najozbiljniji globalni problem, čiji smo i mi dio. Vrijeme za zaustavljanje vremenskih promjena, koje mogu uzrokovati katastrofu kakvu čovjek još nije vidio, svakim danom je sve kraće. Riješenja postoje, a obnovljivi izvori energije su najvažniji i nezaobilazni faktor. Tehnologije iskorištavanja obnovljivih izvora energije su svakim danom ekonomski sve isplativije i konkurentnije na tržištu, što otklanja strahove da će prelazak sa fosilnih goriva ugroziti ekonomije država koje ih koriste. Ova brošura je štampana u okviru projekta «Jačanje ekoloških NVO-a u Crnoj Gori kroz kapacitete Zelenog Resursog Centra», sa ciljem da se lokalna zajednica motiviše da učestvuje u procesu implementacije nacionalne politike zaštite životne sredine. 3
Obnovljivi izvori energije, ne uključujući hidroenergiju, se koriste za proizvodnju manje od 1% ukupno prozvedene energije u svijetu. Taj procenat u budućnosti treba znatno povećati, jer neobnovljivih izvora energije (ugalj, nafta, gas) ima sve manje, a štetni uticaji koji nastaju njihovim korištenjem su sve izraženiji u zadnjih nekoliko decenija. Sunce na Zemlju isijava 15 000 puta više energije nego što je trenutna potrošnja čovječanstva, što pokazuje ogromne mogućnosti obnovljivih izvora energije, koje su trenutno neiskorištene. Evropska Unija se opredjelila za strategiju udvostručavanja upotrebe obnovljivih izvora energije od 2003. do 2010. godine. To znači da bi se ukupni udio obnovljivih izvora energije povećao sa sadašnjih 6% na 12% do 2010.godine. Taj plan sadrži niz mjera kojima bi se podstakle investicije u objekte za pretvaranje obnovljivih izvora energije u iskoristivu energiju (najvećim dijelom u električnu energiju). Pored ovoga, evropska komisija je 10. januara 2007.godine dala nove preporuke za energetsku politiku, koja podrazumijeva obavezno povećanje od 20% energije iz obnovljivih izvora energije do 2020. godine i obavezno povećanje energije korištenja biogoriva od 20% do 2020. godine. Korištenje obnovljivih izvora energije:»» ima presudnu ulogu u zaustavljanju klimatskih promjena;»» povećava održivost državnih energetskih sistema sigurnosti uz obezbjeđivanje dovoljnih količina energije;»» postaje ekonomski konkurentno konvencionalnim izvorima energije uz pravilan odnos državne politike;»» omogućava otvaranje velikog broja novih radnih mjesta. 4
ENERGIJA VJETRA Ljudi su počeli da iskorištavaju energiju vjetra unazad nekoliko milenijuma, u početku za pokretanje brodova sa jedrima, a kasnije za vjetrenjače za mljevenje žita, pumpanje vode i slično. Danas je iskorištavanje energije vjetra najperspektivniji vid proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. U zadnjih nekoliko godina turbine na vjetar znatno su poboljšane. Najbolji primjer je njemačko tržište vjetroturbina na kojem se prosječna snaga od 470 kw 1995. godine povećala na 1280 kw u 2001. godini. Ovo povećanje snage postiglo se odgovarajućim povećanjem veličine vjetroturbina, a trenutno se koriste vjetroturbine snage 5 MW. Trenutna cijena vjetroturbina je viša od cijene termoelektrane po MW instalirane snage (vjetroturbina košta oko 1000 /kw instalirane snage, tremoelektrana 700 /kw), ali razvojem tehnologije ta razlika je sve manja. Da bi se na jednom mjestu proizvelo što više električne energije, vjetroturbine se grade u velikim grupama. Takve se grupe zovu farme vjetrenjača. Ove farme se, naravno, grade u predjelima gdje vjetrovi najčešće duvaju i gdje je brzina duvanja pogodna. Da bi vjetroturbina uspješno radila, brzina vjetra mora biti veća od 20 km/h. Samo vjetar sa tom minimalnom brzinom može pokretati lopatice turbina dovoljno brzo da bi se proizvodila električna energija. 5
ENERGIJA SUNCA Energijom Sunca se koristmo oduvijek i svakodnevno, a da toga najčešće nismo ni svjesni (npr. sušenje veša, zagrijavanje prostorija i sl.) Danas se sunčeva energija može koristiti na mnogo efikasnije načine, među kojima su poznatiji: Solarni kolektori - pretvaranje sunčeve energije u toplotnu energiju za zagrijavanje vode i prostorija; Fotonaponske ćelije - direktno pretvaranje sunčeve energije u električnu energiju. Interes za korištenje sunčeve energije za grijanje prostorija i korišćenje tople vode u domaćinstvima ponovo raste zbog porasta cijene fosilnih goriva kao i zbog jačanja svijesti o neophodnosti zaštite životne sredine. Savremeni, solarni 6
kolektori se jednostavno montiraju na krovove kuća i zgrada i predstavljaju jedan od najjeftinijh i najefikasnijih načina upotrebe obnovljivih izvora energije u domaćinstvu. Da bi na taj način dobijena topla voda bila dostupna tokom čitave godine, uobičajeno je energiju Sunca koristiti u kombinaciji sa nekim drugim izvorom energije, koji se koristi kada energija Sunca nije dovoljna da voda dosegne željenu temperaturu (npr. energija biomase, energija vjetra, električna energija i sl.) U prosjeku, ovakvi sistemi umanjuju potrošnju drugih izvora energije za dvije trećine, i na taj način se značajno umanjuju računi za električnu energiju i neželjeni uticaji na životnu sredinu. Sistem za grijanje prostora pomoću energije Sunca može biti pasivan, aktivan, ili kombinacija pasivnog i aktivnog. Najpoznatiji primjer pasivne upotrebe energije Sunca je staklenik. Na sličan način, pasivni sistem za grijanje kuće koristi toplotu pomoću elemenata same kuće - velikih prozora okrenutih prema jugu, podovima i zidovima koji upijaju toplotu tokom dana i otpuštaju je noću. Aktivni sistem za zagrijavanje prostora sastoji se od kolektora koji apsorbuju i prikupljaju sunčevu toplinu, a sadrže električne ventilatore ili pumpe koje služe za prenos toplote. Takvi sistemi imaju i sistem za skladištenje toplote da bi u stanu bilo dovoljno toplo i za oblačno vrijeme i tokom noći. Sunčeve elektrane mogu biti malih snaga (od desetak kw) i služiti za snabdijevanje izolovanih ruralnih područja električnom energijom, pa do velikih elek- 7
trana spojenih na prenosnu električnu mrežu, snage i do nekoliko stotina MW. Osnovna jedinica fotonaponskog sistema je sunčeva ćelija. Ćelije se spajaju u module, a moduli u panele. Zbog takvog načina spajanja sisteme je moguće dimenzionirati tako da zadovoljavaju različite potrebe za električnom energijom. Sistem može sadržavati i akumulator za čuvanje viška električne energije i druge elektronske komponente. 8
ENERGIJA BIOMASE Biomasa je sunčeva energija pohranjena u vidu hemijskih supstanci u materijalima biljnog i životinjskog porijekla, a počela je da se koristi još otkrićem vatre. Do sada biomasa ne samo da je obezbjeđivala hranu, već i energiju, građevinski materijal, papir tekstil, ljekove i hemikalije. Danas, biomasa se može koristiti za veliki broj različitih potreba, od grijanja prostorija do pokretanja automobila i napajanja računara električnom energijom. Biomase su stvari koje se obično smatraju otpadom (papir, vrtni i kuhinjski organski otpad, granje piljevina iz pilana, stajsko đubrivo, itd), a postoji veliki broj tehnoloških načina iskorištavanja biomase za dobijanje energije. Veoma je bitno 9
znati da upotreba biomase ne ubrzava proces klimatskih promjena. Biljke koriste ugljen dioksid (CO2) tokom svog rasta i pohranjuju ga u svoje organe (korijen, stabla, grane i sl.). Kada se biljke spale, pohranjena količina CO2 se ispusti u atmosferu, a druge biljke u svom rastu koriste taj otpušteni CO2. Dakle, upotrebom biomase, zatvara se krug očuvanja ugljen dioksida. Ugljen dioksid (CO2) je gas koji, kad ga ima previše, što se u polijednjih nekoliko decenija posebno primjećuje, uzrokuje «efekat staklene bašte» i klimatskih promjena. Upotreba biomase u energetici je prihvatljiva za životnu sredinu, ali se mora paziti da ne ugrozi zadovoljavanje drugih potreba stanovništva. U posljednje vrijeme se pojavio problem korištenja biomase za proizvodnju biogoriva iz biljaka uljarica, čime se pokušava riješiti problem sve veće cijene nafte na svjetskom tržištu za zadovoljavanje i dalje rastućih potreba automobilske, ali i drugih industrija koje koriste naftne derivate. Međutim, ovdje se uočava problem nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju koje proizvode uljarice ili biogorivo za izvoz u razvijene zemlje, dok se smanjuje proizvodnja poljoprivrednih kultura za ishranu lokalnog stanivništva. Takođe, za potrebe proizvodnje uljarica uništavaju se velike površine šuma, a posebno tropskih šuma, koje imaju ogroman značaj u apsorbovanju CO2, a primjećena je i povećana upotreba hemikalija i genetski modifikovanog sjemena u ovoj proizvodnji. Ovo sve samo potvrđuje činjenicu da neograničena upotreba određenog resursa za proizvodnju energije ne može biti dugoročno rješenje, posebno ukoliko potražnja za energijom neprestano raste. 10
GEOTERMALNA ENERGIJA Vruća voda i para iz dubine zemlje su se koristile od davnina, prvobitno u različite banjske svrhe, a kasnije i u tekstilnoj industriji. Zemlja ovdje služi kao veliki bojler koji zagrijava vodu, a ta se voda na pojedinim mjestima izliva na površinu ili nalazi na dubinama sa koje je moguće iskorištavati za potrebe proizvodnje toplotne električne energije. Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim što se para ne proizvodi izlaganjem goriva već se dobija iz zemlje. Dalji postupak sa parom je isti kao kod konvencionalne elektrane. Izgradnja jedne elektrane koja koristi geotermalnu energiju je relativno jeftina u odnosu na to da u svom radnom vijeku nema troškova sirovine, kao što je to slučaj kod termoelektrane na ugalj ili gas. Cijena se kreće oko 1500 /kw. 11
Direktno korištenje geotermalne energije za zagrijavanje domaćinstava ili drugih objekata Kod nas se ovakav sistem koristi u banjskim liječilištima sa termalnim izvorima, a u nekim zemljama kao što je Island se koristi za potrebe toplifikacije čitavih gradova. Istraživanju stvarnih mogućnosti u Crnoj Gori bi se trebala posvetiti mnogo veća pažnja. 12
ENERGIJA MALIH HIDROELEKTRANA Hidroenergija se ranije na ovim prostorima koristila, prije svega, za pokretanje mlinova za mljevenje žita, a sada je tu energiju moguće iskorištavati i za proizvodnju električne energije. Male hidroelektrane su energetski sistemi manjih snaga, uglavnom izgrađeni na manjim vodotocima (manjim rijekama, potocima, raznim kanalima, pa čak i sistemima vodosnabdijevanja). Granične vrijednosti snage se pri tome razlikuju od zemlje do zemlje i kreću se od 0.05-5 MW u okruženju, a u svijetu od 0.1-10MW. Kada se govori o energiji kopnenih vodotoka u smislu obnovljivih izvora uglavnom se podrazumijevaju samo hidroelektrane malih kapaciteta (do 5MW, 13
odnosno do 10 MW), a nikakao velike hidroelektrane. Kod velikih hidroelektrana negativni uticaj na životnu sredinu je veliki, jer pri formiranju akumulacionih jezera redovno dolazi do značajnih promjena u životnoj sredini zbog potapanja čitavih dolina, naselja, velikih emisija metana (od truljenja potopljenih biljaka), lokalnih promjena klime zbog velikih količina vode, itd. Za razliku od prethodnog, uticaj na životnu sredinu malih hidroelektrana je bitno manji jer se često mogu dobro uklopiti u ambijent (npr. iskorištavanjem postojećih hidroenergetskih sistema, napuštenih mlinova i sl.), mala je potrošnja energije za njihovu izgradnju, a cijeli sistem nije velik, pa se cijena izgradnje MHE kreće od 900-1000 /kw. Dakle, govoreći o hidroenergiji, kao obnovljivom izvoru energije u užem smislu, misli se na male hidroelektrane. Male hidroelektrane, u slučaju da su izbor lokacije i tehnološkog rješenja primjerni, nema većih štetnih uticaja na životnu sredinu. Međutim, kao što je poznato velike hidroelektrane mogu da naprave veliku štetu na vodotocima. Da bi se izbjegli štetni uticaji, pri planiranju gradnje male hidroelektrane posebnu pažnju treba posvetiti:»» adekvatnom izboru lokacija malih hidroelektrana;»» protoku vode;»» riziku od pogrešnog upravljanja vodenim resursima;»» obezbjeđivanju biloškog minimuma količine vode;»» uticaju na floru i faunu. 14
15
Zeleni Resursni Centar je neformalni savez ekoloških NVO koji okuplja sve ekološke NVO u Crnoj Gori, koje su spremne da aktivno učestvuju u unapredjivanju i doslednoj primjeni legislative iz oblasti zaštite životne sredine. Osnovni zadatak Zelenog resursnog centra je upoznavanje NVO, lokalnih zajednica i drugih zainteresovanih subjekata sa sadržajem pravnih dokumenata iz oblasti zaštite životne sredine (nacionalnih i EU), organizacija zajedničkih aktivnosti, rad na kampanjama za zastupanje tema od opšteg interesa i konačni razvoj i osnaživanje saveza ekoloških NVO u cilju bolje komunikacije na polju dizajniranja ekološke politike. Zeleni Resursni Centar je osnovan i zbog želje za većom participacijom NVO i zbog potrebe značajnijeg učešća javnosti u procesima donošenja odluka, zakona i drugih pravnih akata od značaja za zaštitu životne sredine, kao i dosledne primjene zakonske regulative u praksi i potrebe ukazivanja na promjene u životnoj sredini koje su posledica nebrige i nepoštovanja postojećih zakona. Savez Zeleni Resursni centar je osnovan 19.01.2006. godine u Podgorici. 16