članci UDK 221.6 = 296.3 Pregledni članak Primljeno 19. lipnja 2008. KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković, Zagreb Sažetak U ovom se radu predstavlja i analizira problematika nekompatibilnosti vjere (kršćanstvo) s nacionalnim i ideološkim težnjama jednog naroda (cionizam). Pojam»kršćanski cionizam«u tom je smislu i svojevrsni oksimoron s obzirom na jednu od temeljnih odrednica kršćanske vjere, po riječima Sv. Pavla:»Nema više ni Grka ni Židova, ni obrezana ni neobrezana... već samo Krist, koji je sve i u svemu«. Autor daje pregled nastanka cionizma i suvremene države Izrael, kao izraze povijesnih težnji Židova za domovinom. Osim toga ukazuje se i na stvarnu distinkciju između cionizma kao ideološkog i političkog elementa te vjerskog i religijskog cionizma označenog judaizmom. Autor zatim ukazuje i na genezu antisemitizma u krilu europskog kršćanstva. Zaključno autor iznosi neke probleme u tumačenju Staroga zavjeta na kojima se temelji kršćanski cionizam. Ključne riječi: cionizam, cionistička zavjera, kršćanski cionizam, povratak, erets Yisrael, antisemitizam, Sion, judaizam, hermeneutika, eshatologija. 63
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. I. UVOD I PROBLEMATIKA Cionizam Izraz»cionizam«izvedenica je od toponima Sion koji označava predio u drevnom i današnjem gradu Jeruzalemu. Cionizam je prvenstveno nacionalni program, pragmatični idejni, a po nekima i ideološki projekt povratka Židova u svoju domovinu. Ova čežnja Židova da se bude»svoj na svome«težnja je jednoga naroda za svojom domovinom. Izraženo riječima Ha Tikve, nacionalne himne Izraela:»Nade nestati neće, nade dvotisućljetne da budemo narod slobodan u svojoj zemlji sionskoj i jeruzalemskoj«. 1 Taj emocionalno i kulturološko nabijen poziv kao povijesni plan sabiranja i povratka svih Židova u Izrael (erets Yisrael) poznat je pod nazivom aliyah (uzići u Jeruzalem). Po židovskoj predaji, na aliyah poziva već završni redak hebrejske Biblije Staroga zavjeta. 2 U ime Boga Jahve perzijski kralj Kir poziva izgnane Židove u Babilonu na povratak u Jeruzalem:»Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore (weya l) s blagoslovom Gospodina, svojega Boga«(2 Ljet 36,23). Mnogo kasnije aliyah postaje fundamentalni koncept modernoga nacionalnog pokreta, cionizma. U današnjem Izraelu zakonodavni oslonac za aliyah je Zakon o Povratku (hoq hašvut) izglasan u državnom parlamentu 1950. Ovim se Zakonom svakom povratniku ( oleh) jamči izraelsko državljanstvo. Ovo zakonsko uređenje ima i svojih problema osobito u odnosu na pravo građanstva izraelskih Palestinaca, ali i onih etničkih Židova koji se u vjerskom pogledu ne izjašnjavaju židovima. Primjerice, Vrhovni sud Izraela izglasao je 1989.uredbu po kojoj se mesijansko židovstvo proglašava drugom vjerom, što znači da mesijanski Židovi, oni koji prihvaćaju Isusa iz Nazareta kao mesiju, nemaju ista prava koja proizlaze iz Zakona o Povratku ili prava koja aliyah jamči ostalim Židovima. Težnju za sveukupnim sabiranjem i povratkom Židova u Izrael odražava i tradicionalni godišnji pozdrav hodočasničkih Židova na Pesah i Yom Kipur u Jeruzalem»do sljedeće godine ponovno u Jeruzalemu«(l shana ha ba b Yerushalayim). 64 1 Tekst izraelske nacionalne himne napisao je židovski pjesnik Naftali Herz Imber (Zoločiv, 1856. - New York, 1909.), koji je za svoje pjesničko stvaralaštvo primio priznanje od cara Franje Josipa. Himnu»Ha Tikva«uglazbio je 1882. židovski skladatelj Samuel Cohen djelomično prilagodivši jedan glazbeni motiv moldavskih narodnih melodija. 2 Prema hebrejskom kanonu posljednja knjiga Biblije je Knjiga Ljetopisa. Od nastanka cionizma kao političkog pokreta krajem 19. st. do uspostave današnje države Izrael sadržavao je pet aliyah; do pred početak Drugoga svjetskog rata kada je britanska uprava u Palestini zabranila masovne povratke Židova u Izrael i proglasila ih ilegalnima.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković Treba pojasniti i pojam povratka i pojam povratnika. Naime, semantički pojam povratnika označava onoga koji se nekamo vraća, a odakle je prethodno bio protjeran. Židovi današnjeg Izraela u tom smislu uglavnom nisu povratnici, jer je velika većina njih rođena i odrasla u drugim zemljama svijeta pa nisu mogli biti protjerani iz onog prostora koji se u državno-političkom smislu danas naziva Izrael. Ipak, promatrano iz biblijsko-povijesnog kontekstu, Židovi su bili povratnici iz Babilona i babilonskog progonstva, iako se radilo već o drugoj pa i trećoj generaciji Izraelaca iz progonstva. Termin cionizam kao nacionalni politički program iskovao je i u javnosti počeo koristiti bečki novinar Nathan Birnbaum (pseudonim: Mathias Acher) 1892. 3 Birnbaum je ovaj termin počeo koristiti 1982./83., prije Theodora Herzla, u kontekstu težnji i rješenja»židovskog pitanja«. Birnbaum je svoje težnje za domovinom objavio u Beču 1893. u svojem prijedlogu programa pod naslovom»nacionalni preporod židovskog naroda u njihovoj domovini kao rješenje židovskog pitanja«(»die Nationale Wiedergeburt des Jüdischen Volkes in seinem Lande als Mittel zur Lösung der Judenfrage«). Sion, kamen spoticanja U predizraelskom razdoblju Sion je bio utvrda naseobine pod imenom Jebus koju je osvojio kralj David i utvrdio je kao svoju kraljevsku prijestolnicu. Zato se kraljevski grad Jeruzalem u biblijskom tekstu naziva i»davidovim gradom«. 4 O etimologiji toponima Sion ne postoji potpuno suglasje. On možda potječe od hebrejskog tsayon i imenice tsiyah u značenju»suha zemlja«(iz 25,5; 32,2), ali je velika i vjerojatnost da dolazi od arapskog korijena swn, s imeničkim značenjem»zaštita«, ili glagolskim»obraniti«. 5 Osim što se radi o toponimu, Sion zauzima važno mjesto u biblijskoj eshatologiji gdje ima i višestruko metaforičko značenje. Tako je izraz»kći sionska«poetska istoznačnica za grad Jeruzalem i njegovo stanovništvo (Iz 1,8; 3,16;10,32). Hodočasnik koji dolazi u Jeruzalem»naviještat će hvale na vratima kćeri Sionske«(Ps 9,15). 3 Nathan Birnbaum, rođen 1864. u Beču, studirao je pravo a kasnije radio kao novinar. Godine 1883. kao dvadesetogodišnjak utemeljio je prvu židovsku studentsku organizaciju u Beču pod nazivom»kadimah«. Jezične varijante u toponimu»sion«variraju u odnosu na sibilante c,z,s; pa će u hrvatskom jeziku biti»sion«, u srpskom»cion«a engleskom»zion«. U fonetskom pogledu a u odnosu na hebrejsko slovo»tsade«(c) ono se izgovara kao hrvatsko»c«. 4»Onda je otišao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i živjeli su u onoj zemlji«(1 Ljet 11,4);»David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad«(2 Sam 5,7) 5 S obzirom da biblijski tekst u mnogo navrata o Sionu govori kao»gori«,»utvrdi«ili»uzvišici«i sl., čini se vjerojatnim da izraz potječe od arapskog. Usp. International Dictionary of the Bible, sv. 4, str. 959. 65
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. U metaforičkom smislu, Sion je i istoznačnica za jeruzalemsku hramsku goru, mjesto Jahvina obitavališta (Ps 20,3; Iz 33,5). U apokaliptičkim biblijskim tekstovima Novoga zavjeta Sion se odnosi na eshatološki»nebeski Jeruzalem«:»Ali vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom«(heb 12,22). Novozavjetna knjiga Otkrivenja prikazuje Sion u eshatološkom i apokaliptičkom kontekstu:»gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće«(otk 14,1). Ova slika u skladu je i sa židovskim iščekivanjima mesijanskog i eshatološkog kraljevstva koje će se ispuniti na Sionu. U tom pogledu židovska i kršćansko- -cionistička očekivanja se poklapaju i podupiru. Sion se u biblijskom tekstu koristi metaforički i kao znak prihvaćanja ili odbijanja dolazećeg Mesije. Za jedne će Sion tada biti»kamen spoticanja«i propasti (Rim 9,33). Prorok Izaija aludira na ovu sionsku stijenu koja»će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima«(Iz 8,14). Drugima će Sion biti»ugaoni kamen temeljac«pouzdanja i vjere (Iz 28,16). Ovdje se, u odnosu na Isusa iz Nazareta kao Mesije, židovska i kršćanska očekivanja razilaze. Sion i sionski motivi zauzimaju važno mjesto u raznih kršćanskih tradicija, njihovom bogoslužju, homiletičkoj i teološkoj uporabi. 6 Gledamo li na Sion kao na lokaciju ili kao na metaforu, iz perspektive biblijske hermeneutike ili iz geostrateškog rakursa suvremene politike, Sion ostaje prijeporni»kamen«spoticanja. Hoće li kršćansko cionističko tumačenje Staroga zavjeta shvaćati Sion metaforički u određenom smislu kao judeokršćanski zajednički nazivnik, ili u svakom dijelu doslovno i kao zemljopisnu lokaciju koja kao takva treba odigrati nezaobilazno mjesto u eshatološkoj završnici? Za kršćansko cionističko tumačenje ispunjenje eshatoloških događaja u cijelosti se veže i za zemljopisnu lokaciju Siona, dakle i doslovno. Kršćanski cionizam Kršćanski je cionizam razrađeni sustav tumačenja Biblije u odnosu na položaj i ulogu židovskog naroda i Izraela u sveukupnoj eshatološkoj povijesti. Ovaj sustav tumačenja Staroga zavjeta oslanja se na dvije osnovne teme: teologiju zemlje (obećanja) 66 6 Kako će pojedinac odlučiti između literarnog i metaforičkog u onim područjima gdje se neke biblijske lokacije ponekad rabe u doslovnom smislu, a ponekad u prenesenom? U hrvatskim crkvenim pjesmaricama naići ćemo na naslove ili napjeve kao:»prekrasni, mileni Sionu«, ili»kanaan, krasni Kanaan«. Ima crkvenih pjesmarica pod nazivom:»sionske trube«ili»zlatna harfa Siona«. Poneke se lokalne crkvene zajednice nazivaju imenom Siona, kao»molitveni dom Sion«. Posjetitelj tih crkava u najboljem slučaju može samo zaključiti da se radi o zemljopisnim lokacijama koje očito imaju svoju metaforičku vrijednost. Njihovo tumačenje morat će prepustiti tumačenju pojedinca ili specifičnoga crkvenog nauka.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković i teologiju naroda (Božjeg izabranja). Kršćanski cionisti u potpunosti podupiru sabiranje i povratak svih Židova u zemlju Izrael kao pretpostavku i preduvjet potpunom dovršenju sveukupne eshatološke povijesti po biblijskom obrascu. U okviru kršćanstva, kršćanski cionizam je protestantski pokret koji je izrastao početkom 19. st. unutar okvira protestantsko-evanđeoskog pokreta. U ostalim kršćanskim tradicijama kršćanski cionizam jedva da postoji i u tragovima. U rimokatoličkoj ili pravoslavnoj tradiciji, prisutnije su natruhe antisemitizma. Papa Pavao IV. polovinom 16. st., točnije 1555., objavio je dokument Cum Nimis Absurdum kojim se uređuje segregacija Židova i kršćana. Kršćanima se tada izričito zabranjivalo zapošljavati židovske liječnike i medicinsko osoblje. 7 Nažalost i otac Reformacije Martin Luther pokazao se kao antisemit. Židovski je cionizam u vrijeme svoga nastajanja umnogome našao svoje zaklonište u katoličkoj Austriji (velika većina začetnika modernog cionizma bili su austrijski Židovi). S druge strane, kršćanski cionizam dijete je anglosaksonskog protestantizma. Razloge tome treba vjerojatno potražiti u puritanizmu protestantskog anglosaksonskog pokreta, i susljedno teologiji, osobito eshatologiji, evanđeoskog pokreta koji je stasao iz puritanizma. Ako je pak cionizam politički program i pokret, a kršćanstvo vjera, a ne politički te još manje nacionalni program, sâm izraz»kršćanski cionizam«zapravo je oksimoron, contradictio in terminis, jer pokušava stopiti ono što je po definiciji političko i pragmatično s onim što je vjersko i onostrano. S obzirom da je cionizam etnički i ideološki određen, upitno je može li kršćanin biti i cionist, tim više što kršćani inzistiraju na nadomještavanju materijalno-povijesne zadanosti s duhovnim i eshatološkim vrijednostima. Rano kršćanstvo, što se vidi iz novozavjetnih tekstova, iščekuje skori Kristov povratak i dolazak novoga eshatološkoga»budućeg vijeka«. Židovi onoga vremena to ne prihvaćaju kao niti Kristovo mesijanstvo, pa stoga nemaju ista očekivanja. Za tadašnje kršćane prilike su se dodatno zakomplicirale»kako se zaručnikov dolazak otegnuo«(mt 25,5). Kršćanska zajednica, kao zajednica»novoga saveza«, ne samo što je ostala u eshatološkom vakuumu nego je trebala nastaviti živjeti»vrata do vrata«sa Židovima, svojom starijom braćom, ali i zajednicom»staroga saveza«. 8 Od dva saveza nastaju dva naroda: kršćanska zajednica kao novi, ali etnički anacionalni narod, tertium genus, u kojem više nema»ni Grka ni Židova, 7 U 11. poglavlju naslovljenom»catholics and Jews«, W. Purdy između ostaloga osvrće se i na brojne dokumente Rimokatoličke crkve kojima su se regulirali odnosi između Židova i katolika (W. PURDY, The Church on the Move, Hollis&Carter 1966.). Sredinom 20. st. ove se tematike dotiče i otac Felix Capello (usp. Summa Juris Publici Ecclesiastici). Jedan od mnogo ranijih, ali dugoročno i povijesno važnih crkvenih dokumenata, Licet Perfidia Judaeorum, donio je 1199. papa Inocencije III. 8 Usp. R. i H. RUETHER, The Wrath of Jonah: the Crisis of Religious Nationalism, Fortress, 2002., str. 24- -25. 67
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. ni obrezana ni neobrezana«(kol 3,11), a nasuprot njoj opstoji etnički izrazito nacionalna židovska zajednica. To je narod onoga (starijeg) Saveza, ali i Božjeg odabranja i obećanja. Prijepor će nastati u odnosima, ali i u pitanjima koji od ove dvije»narodne«zajednice ima puno i trajno pravo na Božje izabranje. Odnosi između tog»starog«i»novog«naroda odražavat će se, povijesno i teološki, u ambivalentnim odnosima kršćana i Židova kao odnos ljubavi i suprotstavljanja. Taj se odnos iz biblijske perspektive može smatrati paradigmatskim, proizašlim iz biblijskih motiva bratskih odnosa, primjerice Kajina i Abela ili Jakova i Ezava. Ovu dinamiku u odnosima biblijske braće, kako snagu isključenja i bratoubojstva tako i zagrljaja, zorno prikazuje Miroslav Volf u poglavlju»isključenje«njegove knjige Isključenje i zagrljaj. 9 U odnosu na ovu paradigmu odnos kršćanstva i cionizma umnogome će nalikovati odnosima tradicionalnoga judaizma kao duhovnoga nositelja vjerskoga židovstva i cionizma kao političkoga programa. I ovdje se radi o paradigmi motiva biblijske braće. Uz očite i nemale teškoće, kršćanski cionizam kao da pokušava premostiti ove provalije između Židova i kršćana. Razdjelnice ovdje ipak nisu samo teološke i povijesne naravi budući da je cionizam politički projekt, s nezaobilaznim ekonomskim interesima, a kršćanstvo onostrani eshatološki program»budućega vijeka«. Cionizam se kao i svaki drugi politički i nacionalni projekt često ravna po pragmatičnom geslu»cilj opravdava sredstvo«, a ne uvijek i po načelima judaizma ili kršćanstva. Kršćanski cionizam kao pokret»kršćanski cionizam«ne postoji samo kao idejni sustav i mentalni sklop jednog dijela kršćanstva, artikuliran samo teološkim razlozima, nego i kao pokret s određenim političkim nabojem. Preuzetno bi bilo pomisliti da je na ovako malom prostoru moguće izložiti svu složenost i izazovnost naslovljene teme. Moje razmatranje ove teme nije»moj obračun s njima«, kako mi to nedavno netko reče, mada ima dovoljno razloga i za ozbiljno preispitivanje crkvenoga nauka i duhovnoga odgoja onoga dijela kršćanskih tradicija koji je toliko eshatološki zauzet da»od šume ne vidi stabla«. Tada umjesto ispunjenja poziva i poslanja Crkve da bude»proročka zajednica i znak nade«, da služi svijetu na temelju nauka Isusa iz Nazareta i načelima Svetoga pisma, velik dio uloženoga vremena provodi u govoru o»posljednjim stvarima«i»svršetku 68 9 Miroslav VOLF, Isključenje i zagrljaj, Stepress, Zagreb, 1998., str. 59-101. Volf se na temu bratoubojstva posebno osvrće u odjeljku pod naslovom»kajinov napad«, str. 95. S druge strane Rosemary i Herman Ruether sažeto ocrtavaju kako se odnos Židova i kršćana u patrističkom razdoblju prikazivao kao analogija odnosa Kajina i Abela. R. i H. RUETHER, str. 25 sl.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković svijeta«. 10 Posljedica takvoga reduciranog pristupa svetopisamskom tekstu odražava se u isključenju i odvojenju od»ovoga svijeta«upravo nauštrb toga istog svijeta. Ovim naglašenim usredotočenjem na eshatološku aritmetiku sve do matematičkoga određivanja paruzije te vremena, uvjeta, i lokacije svršetka svijeta može se pokazati i kao promašena misija, u odnosu na poziv i poslanje Crkve. Stoga ovdje polazim od pretpostavke da je (i) postojanje kršćanskoga cionizma kao pokreta neupitno, ali i to da je (ii) taj pokret danas utjecajan, ali po mnogo čemu i kontraverzan. Vjerujem da će se iz daljnjega izlaganja jasno razabrati da je kršćanski cionizam opravdano nazivati»pokretom«. Iako kršćanski cionizam ne postoji kao formalno uređeni pokret, ne vjerujem da se radi samo o sporadičnom iskoraku i izdvojenom incidentu ove ili one irelevantne kršćanske skupine. Radi se o globalnom pokretu i zasigurno nimalo zanemarivome političkom lobiju. Ne bih išao tako daleko da u tom pokretu vidim moguću globalnu teoriju zavjere ili spregu židovskog i kršćanskog cionizma. Riječ je o hermeneutici i razrađenom teološkom sustavu. Koliko je pak riječ o uspješnom tumačenju ili kvalitetnoj egzegezi biblijskoga teksta drugo je pitanje o kojem djelomično možemo i ovdje iznijeti neke opaske. Osim toga, samo neupućenom ili dragovoljno neobaviještenom čitatelju kršćanski cionizam može izgledati kao politički neokaljana biblijska eshatologija. Praksa pokazuje suprotno. Nedvojbeno je da se i unatoč deklarativno tradicionalnoj apolitičnosti nekih kršćanskih tradicija i opcija cionizam u tih istih praktično očituje i kao desna politička orijentacija. Ta je latentna politička orijentacija upitna, posebno u svjetlu starozavjetnih proroka čiji je»politički«program izričito socijalno orijentiran. 11 Zašto o tome govoriti? Za pothvat otvaranja ove teme i njezino razmatranje postoji nekoliko valjanih razloga. Povijest nas u stopu prati, a u nekim trenucima osjećamo i da»propušta na sve strane«. To je, između ostaloga, povijest kršćanstva, Crkve i Židova, te kao zajedničke nam poveznice, povijest Biblije, Svetoga pisma, Božje Riječi. Povijest se tako prelijeva u sadašnjost, a i svakodnevica je trajno prisutna. Generacije kršćana odgajanih u duhu kršćanskoga cionizma podijeljene su oko tumačenja i primjene 10 Na temu Crkve kao proročke zajednice vidjeti izlaganje Miroslava Volfa u»crkva kao proročka zajednica i znak nade,«crkva u svijetu, 1991. 11 Nije slučajno da su kršćani cionisti politički uglavnom desno orijentirani. Oni svoju vjeru i tumačenje Staroga zavjeta često i pretaču u dnevnopolitičko djelovanje i uvjerenje. Propovjednici i pastori najveće svjetske velesile, SAD-a, tijekom predsjedničke kampanje redovito su rado citirani od svojih političkih prvaka, a i sami se mogu vidjeti na podijima. Mnogi američki evanđeoski propovjednici neskriveno podržavaju političku desnicu. 69
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. svetopisamskih tekstova kao i eshatoloških iščekivanja. Interakcije u trijadi kršćani, Židovi, biblijski tekst prate nas kroz mnoga mučna stoljeća zajedničke povijesti. Kršćani su kroz povijest židovski narod ili demonizirali (antisemitizam) ili glorificirali (kršćanski cionizam). Kršćani kao novi»anacionalni narod«, tertium genus, koji nisu»ni Židovi ni Grci«, okupljeni u Crkvi, trajno su obilježavali ambivalentan i strastven odnos prema Židovima u rasponu od kršćanskog antisemitizma (Židovi su bogoubojice) do kršćanskoga cionizma (nekritički proizraelski stav). Je li cionizam»dobar«ili nije? Kakva je povijest suvremenoga cionizma? Je li u povijesti zaista postojala cionistička zavjera? Kakve to sve veze ima s kršćanstvom, kršćanskom povijesti, ispovijedanjem kršćanske vjere? I konačno, kako se sve to odražava u praktičnom življenju i djelovanju kršćana? Ovo su pitanja na kojima će autor pokušati barem naznačiti problematiku i u natuknicama ponuditi neke moguće odgovore. U ovom neadekvatno kratkom osvrtu, uz povijesni dio pregleda cionizma i kršćanske varijante cionizma, autor želi istaknuti tumačenje Staroga zavjeta in toto i interpretacije pojedinih biblijskih tema i motiva kao što su motiv osvajanja, posjedovanja i baštinjenja obećane zemlje»do vijeka«i drugi na kojima se zapravo temelji kršćanski cionizam. 70 Problematika i literatura Od suvremenih autora koji se iscrpno bave cionizmom i kršćanstvom te nastankom suvremene države Izrael svakako treba izdvojiti nekolicinu najznačajnijih. Walter Laqueur (A History of Zionism, 1972., 1976.) danas je već svojevrsni klasik, a valja spomenuti i Rosemary i Hermana Ruethera (The Wrath of Jonah, 2002.). Za svako detaljnije i iskreno proučavanju geneze suvremenoga cionizma, kao i Židova i židovstva u odnosa na modernu europsku kulturu, politiku, ali i kršćanstvo, ova dva djela predstavljaju nezaobilazne izvore. Iz perspektive teologije, biblijskoga teksta i hermenutike, ne treba zaobići Marka Kinzera (Post-Missionary Messianic Judaism). Kinzer dobro artikulira i još bolje rasvjetljuje razumijevanje kršćanske ekleziologije u odnosu na kršćansku problematiku i cionizam (tzv. bilaterlana ekleziologija, usp. pogl. 4). Slično Kinzeru, Stephen Sizer (Zion s Christian Soldiers), iako ne pristupa ekleziološko-teološki kao Kinzer, svakako vrlo slikovito ocrtava problematiku Izraela i Crkve. David Holwerda razmatra pitanje o tome koji je narod»pravi Izrael«odnosno izabrani narod (Jesus and Israel: One Covenenat or Two?). Dakako, nemoguće je zaobići Colina Chapmana, osobito iz perspektive trendova unutar evanđeoskoga
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković kršćanstva. Posebno je koristan njegov sažetak problematike kršćanskoga cionizma u The Bible and the Land: An Encounter. U izdavaštvu i suizdavaštvu, ali još više djelatno i u praktičnom radu, doprinosi dr. Salim Munayer, profesor na Betlehem Bible Collegeu, direktor i utemeljitelj Musalaha, zaklade i organizacije za proučavanje i praktično promicanje jedinstva među židovskim i arapskim kršćanima u današnjem Izraelu. Uz navedenu literaturu, s obzirom na problematiku i poveznice između naroda i etniciteta, zemlje i vjere, nezaobilazan je Anthony Smith (National Identity) koji iz povijesne, sociološke i religijske perspektive preispituje i sažimlje pitanja nacionalnoga identiteta, pojave nacionalizama te izuzetno korisno raspravlja o poimanju»svetosti«zemlje i domovine, sve začinjeno pojedinim vjerskim mitološkim elementima. Smith potom definira naciju kao»skupinu koja dijeli povijesni prostor, zajedničke mitove i povijesna sjećanja «12 II. POVIJESNI RAZVOJ CIONIZMA Zagonetka jedne civilizacije Povijesna je enigma i globalna zagonetka kako se jedan mali narod, k tome još sustavno zatiran, proganjan pa čak i genocidno istrebljivan, uvijek iznova izdiže i na svjetskoj povijesnoj i političkoj sceni zauzima tako presudnu ulogu. Dakako, riječ je o Židovima kao»biblijskome narodu«i državi Izrael kao nezaobilaznoj suvremenoj političkoj datosti. S. Huntington, suvremeni teoretičar civilizacija i razvitka svjetskoga poretka, govoreći o svjetskim civilizacijama, o židovstvu veli ovako: A što ćemo sa židovskom civilizacijom? Većina je teoretičara civilizacije jedva i spominje. Kad je riječ o broju ljudi, judaizam sigurno nije velika civilizacija... Povijesno je povezana i s kršćanstvom i s islamom, a nekoliko su stoljeća Židovi održavali svoj kulturni identitet unutar zapadne, pravoslavne i islamske civilizacije. Od stvaranja Izraela Židovi dobivaju sve elemente za opremanje civilizacije: vjeru, jezik, običaje, književnost, institucije, teritorijalnu i političku domovinu. 13 Ovom sažetku možemo samo još dodati da Židovi unatoč svemu rečenome 12 U raspravi o narodu i zemlji Smith upućuje na razliku između nacije i nacionalnosti te države i državotvornosti. Anthony SMITH, National Identity, Penguin Books, 1991., str. 14. 13 Samuel HUNTINGTON, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1998., str. 68. 71
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. zauzimaju iznimno i neuobičajeno važno mjesto u tom svjetskom poretku i politici. Možda je tome doprinijelo i vjersko buđenje judeokršćanskih vjera, ali i pojava fundamentalističkih pokreta u suvremenome svijetu. Fundamentalistički pokreti u kršćanstvu, judaizmu i islamu nedvojbeno zauzimaju izniman globalni politički utjecaj. Kršćanski se cionizam umnogome uklapa u takvu sliku fin de siecle. 14 Povijesni križni put židovskoga naroda do uspostave suvremene i suverene države Izrael kao političkoga entiteta plod je cionističkoga pokreta. Cionizam, prvotno sasvim pragmatičan politički pokret, nastaje i svoj procvat doživljava u 19. st. uglavnom u Srednjoj i Istočnoj Europi. U začetku pa i u daljnjem razvoju cionizma vrlo je malo bilo evokativno vjerskog i religijskog. Mnogi, pa tako i današnji kršćanski cionisti to ili ne znaju ili ne uzimaju u obzir, zanemarujući da su se upravo vjerski angažirani Židovi toga vremena izrazito protivili ustanovljenju Izraela kao političkog entiteta. Oni su se»zahvalili«kršćanima na njihovoj potpori i proizraelskom stavu. Kao što je i danas kršćanski cionizam djelatan u mnogim područjima, pomalo iznenađuje da je aktivan i židovski anticionizam i židovski militantni protuizraelski stav. O tome više nešto kasnije. 15 Počeci cionizma Problem sveprisutne segregacije Židova počeo se rješavati već krajem 18. st. tijekom Francuske revolucije. Francuska Nacionalna skupština izglasala je 27. rujna 1791. dekret o»pravima Židova na građanska prava«. 16 Cionizam kao politički pokret začeo se u njemačkim i austrijskim židovskim intelektualnim krugovima 72 14 Zanimljive su postavke o desekularizaciji na smjeni 20. i 21. stoljeća, što neki smatraju i»najvažnijom društvenom činjenicom na kraju dvadesetoga stoljeća«(g. Weigel). U općem povijesnom kontekstu, to po našem mišljenju odgovara tradicionalnim fin de siecle milenijalističkim ciklusima, kada se u redovitim ciklusima na smjenama tisućljeća redovito budio vjerski žar i predviđao apokaliptični svršetak svijeta. Takav nauk i takvo vjersko iščekivanje prisutni su i u evanđeoskim crkvama u Hrvatskoj u novije vrijeme te u vjernicima stvaraju anksioznost iščekivanja tih apokaliptičnih događaja. Huntington opširnije razlaže važnost i ulogu vjere i vjerskoga buđenja u odnosu na velike promjene i preustroj civilizacijskoga svjetskog i političkog poretka. S. HUNTINGTON, str. 125. 15 Novoj državi Izrael suprotstavljali su se pripadnici reformiranoga judaizma u Americi, ali i mnogi pripadnici ultraortodoksnoga židovstva. Na konferenciji reformiranih Židova u Pittsburghu 1885. jasno je bilo izrečeno:»we consider ourselves no longer a nation but a religious community, and therefore expect neither a return to Palestine nor a sacrificial worship under the sons of Aaron nor the restoration of any of the laws concerning the Jewish state«(ruether, 83). Ovime su reformirani Židovi jasno dali do znanja njihovu nezainteresiranost za potporu američko-engleskoga evanđeoskog kršćanstva koja im je bila uporno nuđena. 16 Prijedlog je pred skupštinu iznio predstavnik plemstva Adrien Jean François Duport. Prije toga su, 28. siječnja 1790., pariški Židovi, potaknuti odlukom skupštine da se građanska prava dodijele i protestantima, podnijeli svoju peticiju Nacionalnoj skupštini, pozivajući na građanska prava svih ljudi bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković među novinarima i publicistima (Ludwig Borne), ljevičarskim političarima (Moses Hess; Karl Marx je Hessa nazivao»komunističkim rabinom«), filozofima (Moses Mendelssohn) i liječnicima (Leo Pinsker). 17 Bečki izdavač Theodor Herzl smatra se ocem modernog Izraela. 18 Cjelokupna tadašnja židovska populacija brojila je oko 2,5 milijuna Židova. Najveći dio živio je u Europi u Poljskoj, Njemačkoj i Rusiji. U Istočnoj Europi prevladavali su pak ortodoksno vjerski orijentirani Židovi (hasidi) koji su zbog svojega djelomično mističnoga vjerskog iskustva i nauka bili antiintelektualno orijentirani. Iako se Theodor Herzl smatra ocem suvremene države Izrael, treba svakako reći da je on zapravo stavio posljednji kamen u temelj te nove države dočim su temeljno kamenje postavljali mnogi drugi cionisti. Cionizam je u punom smislu zaživio tek angažmanom T. Herzla i njegovoga izlaganja Judenstaat na Prvome cionističkom kongresu. Prije izraza»cionizam«koristili su se drugi izrazi koji su zapravo označavali isti sadržaj. U Rusiji se u 19. st. rabio izraz Palestinofilstvo (»Hibat Zion«) dok se na Zapadu, posebno u Zapadnoj Europi, češće koristio pojam Filizraelizam. Cionizam i judaizam Cionizam je za same Židove stvorio nemale probleme i njihova je razjedinjenost oko cionističkog nastojanja da se uspostavi država Izrael (na tlu Palestine) stvorila među njima brojne raskole. Naime, židovstvo je imalo dva krila: svjetovno i pragmatično (cionizam) te vjersko i mesijansko (judaizam). Cionizam kao svjetovni pragmatični politički pokret za prvotni je cilj imao pronalaženje teritorija za domovinu povijesno razasutom i progonjenom narodu, a potom i uspostavu uređene političke zajednice i suverene države Izrael. Unutar judaizma, vjerskoga krila židovstva, Izrael je kao država postao predmet mnogih sukoba. Judaizam nije blagonaklono gledao na uspostavu nove države. To vjersko krilo nerijetko je bilo u sukobu sa svojom cionističkom židovskom braćom, a to traje do danas kada mnogi ortodoksni Židovi cionizam doživljavaju kao herezu i 17 L. PINSKER, Autoemanzipation, ein Mahnruf an seine Stammesgenossen, von einem russichen Juden, Berlin, 1882.; usp. Walter LAQUEUR, A History of Zionism, Schocken Books, New York, 1976., str. 70. 18 Theodor Benjamin Ze ev Herzl rođen je u Budimpešti 1860. Otac mu je bio tekstilni industrijalac. Kao mladić preselio se u Beč gdje je diplomirao i 1884. doktorirao pravo. Tamo se družio sa svojim židovskim zemljacima koji istina nisu imali ikakvih vjerskih ili nacionalnih sklonosti. Herzl nije imao ideala osim da postane pisac i glumac. Završio je kao prosječan novinar i sasvim prosječan dramaturg. Njegovo se židovstvo probudilo tek nakon odlaska u Pariz kamo je bio poslan 1891. kao dopisnik bečkog lista Neue Freie Presse. Usp. LAQUEUR, str. 87. 73
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. čovjekovo miješanje u Božje poslove. Za njih je to nastojanje da se sasvim ljudskom, pragmatičnom i političkom silom uspostavi ono što spada do samoga Boga, tj. da On sâm utemelji istinsko mesijansko kraljevstvo. 19 U tom je smislu, osobito za ortodoksne Židove koji ustanovljenje Izraela smatraju smrtnim udarcem, Izrael zapravo bio ruglo. Jeruzalemski rabin Josef Hayyim Sonnenfeldt ovako piše 1898. o naporima Theodora Herzla:»Doktor Herzl ne dolazi od Svevišnjega, nego od strane nečistoga.«rabin Sonnenfeldt je cioniste uglavnom nazivao»zlim ljudima i huljama«(»evil men and ruffians«), a o Herzlu je često govorio:»s Herzlom je u Izrael ušao pakao.«20 Dakako, cijeli je problem ipak složeniji kada se uzme u obzir stanje u kojem su se Židovi nalazili u raznim dijelovima svijeta u vrlo različitim okolnostima. Ipak nije bilo sasvim isto biti Židov u carskoj Rusiji, Njemačkoj ili Engleskoj i Americi. Postojale su i razlike u stavovima između ortodoksnoga židovstva Istočne (Poljska, Rusija) i Srednje Europe (Njemačka) te reformiranoga židovstva. Njemački ortodoksni Židovi svoje su mesijanske težnje bili više spremni pretočiti u konkretno naseljavanje Palestine, dok su se reformirani Židovi (uglavnom iz Amerike i Engleske) iz pragmatičnih razloga često protivili povratku i uspostavi države Izrael. Njima i nije bilo baš privlačno zamijeniti razmjerno udoban život u Americi ili Engleskoj za neobrađenu i vrelu pustinju Palestine. Nije stoga čudo da su ortodoksni Židovi bili aškenazi, uglavnom Židovi Istočne Europe, koji su i iz objektivnih razloga (progoni, antisemitizam, siromaštvo) čeznuli biti svoj na svome dok su sefardi, uglavnom iz zapadnih zemalja, koji su relativno neometano i udobno živjeli u već više ili manje izgrađenome građanskom i demokratskom društvu, imali manje naglašene težnje prema Palestini kao novom Izraelu. Mnogi nisu svjesni kako je zapravo malo nedostajalo pa da umjesto današnje Palestine Židovi nađu svoju domovinu na sasvim drugim područjima svijeta. Tako je u žaru pregovora britanski premijer Chamberlain Židovima nudio područje današnje Ugande. Potom je najozbiljnije razmatrano i područje američkih država Oregon i Arkansas. 21 U tom pogledu kršćanski cionistički pokret često počiva na romantičnim i lažnim nadama o vjerskim temeljima u uspostavi Izraela kao države zaboravljajući mnoge sasvim pragmatične geopolitičke interese i igre tadašnjega vremena. 74 19 Usp. RUETHER, str. 54; LAQUEUR, str. 407. 20 LAQUEUR, str. 410. 21 U diskusiji o dodjeli teritorija za židovsku državu, Lord Rothschild je po nalogu premijera Chamberlaina Theodoru Herzlu bez imalo cinizma ponudio da uzme Ugandu (usp. Laqueur, 120). Ova neobična ponuda bila je na 6. cionističkom kongresu odbijena (usp. Ruether, 79). U Berlinu je 1840. utemeljen projekt Neujudaa koji je predlagao da se Židovima domovina nađe u Americi. Američka bi vlada odvojila 10 milijuna dolara za otkup zemlje za što je osnovana East Indian Company. Manje je poznato da su Židovi iz Srbije i Grčke smatrali kako su Arapi ipak etnički i kulturalno bliskiji pa bi Palestinu trebalo uzeti kao zajedničku domovinu. LAQUEUR, str. 44-45.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković U cijeloj povijesti i razvoju cionizma ne mogu se zanemariti i njihove brojne unutarnje podjele, bilo po vjerskoj liniji na svjetovne i religiozne Židove, ili po kulturalnoj i zemljopisnoj podjeli na aškenaze i sefarde. Ultraortodoksni Židovi i danas se militantno protive cionizmu, ali i samom postojanju države Izrael. Najveće protuizraelsko okupljalište Židova danas je globalno ustrojena organizacija»naturei Karta«. Za Židove Naturei Karte, vjerne sljedbenike Tore, današnja država Izrael samo je»takozvani«izrael. 22 Njihove su protucionističke aktivnosti i manifestacije provokativne i militantne. Oni između ostaloga redovito na Purim u Londonu i New Yorku javno spaljuju državnu zastavu Izraela. Tome svjedoči i izvadak iz govora rabina Hirscha održanom na javnom prosvjedu u Jeruzalemu u studenom 2007. 23 Cionizam i cionistička zavjera Znakovito je da se čovječanstvo stalno i neprekidno hrani upravo teorijama zavjere. U tome i struka i puk nalaze najintrigantniju građu. To se ponekad pretvara u zamoran i začaran krug u kojem ostaje nejasno jesu li zavjerenici stvarni ili su stvarni samo oni koji te zavjere proizvode. Ispada da je već i sama teorija zavjere zapravo nečija zavjera da zaplotnički raščlani ljudsko društvo. Zasigurno bi se mogao napraviti zanimljiv popis»zaplotničke povijesti«i svih teorija zavjere. Još će desetljećima, na sveopće veselje puka, struka razglabati o tome je li britanska kraljevna Diana poginula ili bila smaknuta. Sve se donedavno, do 2006., ozbiljno razmišljalo o nestabilnosti vlade današnjega Meksika kao o posljedici cionističke zavjere predvođene bivšim 22 Naturei Karta utemeljena je 1938. u Jeruzalemu nakon razilaženja s organizacijom Agudot Yisroel koja je utemeljena 1912. s ciljem ujedinjenja svih židovskih nacionalnih stremljenja. 23 U ime Alaha, milosrdnog i milostivog. Pozdravljam vas sve učesnike ovoga protesta protiv brutalnoga cionističkog ugnjetavanja naše palestinske braće iz Palestine. Mi, Židovi, okupljeni smo da suosjećamo s njihovom boli, dijelimo njihovu žalost, da s njima i za njih dignemo naš glas, glas autentičnoga palestinskoga, drevnoga i istinskog naroda Palestine. Tora, Sveti Zakon, vodilja je svakoga vjernog Židova. Ona nas uči i vodi k samilosti i milosrđu, pravdi i miru. Obvezuje nas da iziđemo na ulice El- -Qudsa [Jeruzalem], dignemo glas protiv ugnjetavanja naše muslimanske braće, naroda Palestine, ugnjetavanja koje od strane okrutnih cionista traje već neprekidno punih 60 godina. Protivimo se uništavanju njihovih domova, a sada i posebno kada je u pitanju obitelj Abu-Eish iz sela Beith-Hanin... Nažalost, rušenje domova nije tek izdvojeni incident; to je rezultat trajnog pritiska, neprekinuti lanac okupacije, ugnjetavanja i krvoprolića nad palestinskim narodom... Braćo i prijatelji, palestinski narode, stanovnici ove zemlje, milijuni protjeranih Palestinaca: budite sigurni, mi smo s vama, vaši supatnici, do kraja. Mi, istinski Židovi, koji hodimo stopama našega zajedničkog Praoca Abrahama, u istom smo čamcu. Zatočeni smo od nevjernih cionista i njihova režima. Jasno i glasno ovdje kažemo: cionisti nisu Židovi, oni nemaju nikakva prava vladati nad Svetom zemljom. Danonoćno molimo Svevišnjega da On razori cionističku vlast u Svetoj zemlji, da propadne cionistička ideja, suprotna temeljima naše Svete Tore; Rabi Hirsch, predstavnik Naturei Karte, Jeruzalem, studeni 2007. (prijevod autora). 75
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. ministrom vanjskih poslova G. Gutmanom. Suvišno bi ovdje bilo detaljno navoditi i službene stavove nekih arapskih islamskih država u njihovu tumačenju o globalnoj opasnosti od Židova i cionizma i o potrebi uništenja te države. Vrlo je vjerojatno da ni jedna nacija u povijesti nije bila toliko optuživana za zavjere kao što je to bio židovski narod. Već i samo postojanje države Izrael po mnogima nije ništa drugo nego rezultat povijesne i globalne cionističke zavjere. Iako se takvo što protezalo kroz povijest, tek potkraj 19. i početkom 20. stoljeća antisemitski scenarij dobio je novi globalni zamah. 24 Po tom scenariju židovska zavjera djelovala je u suglasju i u suradnji sa svjetskom masonerijom. Ta je zavjera za krajnji cilj trebala imati općesvjetsku dominaciju Židova. Antisemiti svih zemalja tada su kao svoj temeljni»priručnik«uzeli tzv.»protokole sionskih mudraca«. 25 Nakon ruske premijere,»protokoli«su 1920. izišli i u engleskom prijevodu u Londonu pod naslovom»the Jewish Peril«. S obzirom da je već onda engleski jezik bio lingua franca, tek se ovim izdanjem zahuktala prava paranoja židovske teorije zavjere, a njezini odjeci osjećaju se do danas. Nakon izlaska engleskog izdanja»protokola«svjetski je bila zapažena i reakcija američkoga rabina Stephena Wisea u propovijedi koju je održao na židovsku Novu godinu (Roš HaŠanah) u Carnegie Hallu u New Yorku. Propovijed koju je tada prenio New York Times bila je naslovljena»izraelska opasnost i kršćanska sramota«. U toj se propovijedi Wise obraća američkom židovstvu i cjelokupnoj javnosti te navodi Isusove riječi s križa:»oče, oprosti im, jer ne znaju što čine«. 26 Povijesna uloga Britanije u mnogočemu je bila presudna za nastajanje današnje države Izrael, i to ne samo iz filantropskih razloga nego i zbog širenja britanskih imperijalnih interesa, u vrijeme globalnih preslagivanja svjetskih silnica. U svojim je vojnim bliskoistočnim pohodima Napoleon bezuspješno pokušao osvojiti Jeruzalem, a istovremeno sebe predstaviti kao mesiju i osloboditelja svih Židova. 76 24 Valja zabilježiti sustavno izdavanje»protokola sionskih mudraca«na koje se mnogi pozivaju do danas. Prvo egipatsko izdanje namijenjeno arapskom svijetu bilo je 1951. (Abbas Mahmoud); potom 1976. (Mohammed Khalifa al-tunesi) i posljednje 2002. Svako od ovih izdanja nailazilo je na veliki odjek. 25»Protokoli«su zapravo povijesna podvala. Pamflet je prvi puta tiskan u izdanju ultranacionalističkog urednika i novinara Pavla Kruševana u ruskom dnevniku Znamya (Barjak) 1903., tada pod izvornim naslovom:»programa zavoevaniya mira evreyami«ili»židovski program osvajanja svijeta«. Iz povijesne perspektive ovakav antisemitski program izgleda sasvim tragikomičan, uzevši u obzir da Židovi ne samo da nisu bili u položaju da snuju, a kamoli ostvaruju takav projekt jer su trpjeli pod tlakom progona i pogroma. 26 New York Times, 14. rujna 1920. Novinarski tekst u navedenom izdanju New York Timesa donosi izvještaje cijeloga niza propovijedi svih rabina širom njujorških sinagoga toga dana protiv mnogih progona Židova širom svijeta, te iskazuje strah zbog onoga što će donijeti ovo englesko izdanje»protokola.«
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković Zanimljivo je da je i Napoleon želio uspostaviti Palestinu za domovinu svih Židova. 27 No, u toj su ga nakani zaustavili Englezi i Turci. Englezima je tako kao»partner«za prevlast na palestinskom teritoriju ostalo još Otomansko Carstvo. Sultan nije bio voljan nikome pokloniti dio svojega teritorija ili utjecaja. Herzl, tada već glavni cionistički pregovarač, stalno je, pregovarajući malo s jednima malo s drugima, bio na relaciji London-Istanbul, potpuno zauzet pregovorima i svojim životnim pozivom za uspostavom židovske države. U svjetlu paranoje protiv eventualne globalne cionističke zavjere i povijesna Balfourova deklaracija (1917.) smatrana je cionističkom zavjerom. Ova deklaracija stoji kao zaglavni kamen na početku procesa kasnije uspostave izraelske države 1948. No, to što zovemo deklaracijom zapravo je tek jedan dopis britanskoga ministra Balfoura Lordu Rothschildu, filantropu i tada vodećem čovjeku britanskoga Cionističkog društva. Taj dopis, napisan u ime britanske krune i britanske vlade, deklaracijom potvrđuje smjer daljnje britanske politike u odnosu na prostor tadašnje Palestine i svih svjetskih Židova. 28 Kršćanski antisemitizam Za cjelovitije i bolje razumijevanje cjelokupne tematike važno je barem ukratko dotaknuti i kršćanski antisemitizma kao svojevrsni pandan i antipod cionizmu. Početak 14. st. označio je i početak progona Židova u Španjolskoj, što je kulminiralo inkvizicijskim čišćenjem krajem 15. st. Židovi su imali dvije mogućnosti: prihvatiti 27 Napoleon je čak izdao proglas u kojem poziva Židove na povratak u Palestinu:»Ustajte Izraelci! Svi vi prognani, ustajte! Sada je trenutak, koji se možda više neće ponoviti tisućama godina, da ponovno ostvarite građanska prava u svim narodima gdje su od vas bila sramotno oduzeta... da ponovno položite pravo na svoju političko postojanje... i konačno na pravo da po svojoj vjeri štujete Jahvu, javno i zauvijek.«preuzeto iz RUETHER, str. 75 (prijevod autora). 28 Lord Balfour, britanski premijer (1902. 1905.), potom i ministar vanjskih poslova u britanskoj vladi (usp. RUETHER, str. 79-80). 2. studenoga 1917. Poštovani lorde Rothschild, Vrlo mi je drago što Vam u ime vlade Njezinoga Veličanstva mogu poslati sljedeću deklaraciju podrške težnjama židovskih cionista koja je uručena vladi i koju je vlada odobrila:»vlada Njezinoga Veličanstva podržava uspostavu nacionalnoga doma za židovski narod u Palestini te će učiniti sve što može u svrhu ostvarivanja toga cilja. Pritom je jasno dano na znanje da se neće učiniti ništa što bi moglo naškoditi građanskim i vjerskim pravima postojećih nežidovskih skupina u Palestini, ili pravima i političkom položaju koje Židovi uživaju u drugim zemljama.«bit ću Vam zahvalan ako s ovom deklaracijom upoznate Cionističku federaciju. S poštovanjem, Arthur James Balfour (izvor: http://upload.wikimedia.org/wikipedia.../balfour_declaration) 77
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. kršćanstvo i biti pokršteni ili se iseliti iz Španjolske. 29 Velika većina odabrala je ovo drugo. Nažalost, mnoge tisuće španjolskih Židove zadesila je treća mogućnost - bili su pogubljeni na najokrutnije načine. 30 Tada je u središnjoj Europi harala epidemija boginja čija se stopa smrtnosti kretala oko 33-50%. Objašnjenje kršćanske Crkve za ovu epidemiju pučanstvu bilo je dvojako: ili se radilo o Božjoj kazni za grijehe ili se uzroci nalaze u crnoj magiji. Ako se radi o potonjem, među stanovništvom treba pronaći krivce koji bavljenjem magijom uzrokuju ove pošasti. Dvije su skupine bile posebno označene kao žrtveni jarci: vještice i Židovi. 31 Tako je antisemitizam posredno izrastao i kao rezultat pošasti velikih boginja. Širom Europe Židovi su tada bili optuženi za čarobnjaštvo, magiju i trovanje bunara pitke vode, čime su uzrokovali pošast boginja. Kao što se moglo i očekivati, u Francuskoj je u vrijeme Francuske revolucije bilo mnogo prijepora oko ljudskih prava i jednakopravnosti. Novouspostavljena francuska skupština razmatrala je zahtjeve raznih vjerskih ili etničkih manjina za građanskim pravima. Protestanti su tražili građanska prava, a pred skupštinu je došao i zahtjev Židova za osobnu zaštitu i građanska prava. Položaj Židova nije se poboljšao dolaskom reformacije i protestantizma. Na njih se posebno obrušio reformator Martin Luther. Svu strast svoje mržnje prema Židovima najbolje je iskazao 1543. u svojem pamfletu»von den Juden und ihren Lügen«(»O Židovima i njihovim lažima«). Između ostaloga, Luther Židove proglašava»kurvinim sinovima«. Za njega je to bio narod koji se kao svinje»valjaju u đavoljem izmetu«. Isti odlomak pamfleta zaključuje:»sami smo si krivi ako ih ne istrijebimo.«u poznatih osam točaka za rješavanje židovskoga pitanja Luther je predložio i konkretan program. Židovima treba : (1) zapaliti sinagoge i škole, a što ne izgori zatrpati zemljom da im ne ostane ni traga; (2) treba im porušiti im domove i kuće; (3) oduzeti im sve njihove lažljive, krivovjerne, idolopokloničke spise, posebno molitvenike i Talmud; (4) zabraniti njihovim rabinima bilo kakvo javno poučavanje; (5) ukinuti 78 29 Španjolska je imala jednu od najvećih židovskih zajednica u Europi sve do njihova progonstva 1492. Ovi su španjolski Židovi, sefardi, bili uspješniji u usporedbi s ostalim europskim Židovima u poslovnom i obrazovnom pogledu. Španjolski su Židovi govorili i posebnim jezikom, tzv. ladino koji je mješavina starošpanjolskog i hebrejskog). Židovi središnje Europe i Njemačke koristili su jidiš, mješavinu njemačkog i hebrejskog). 30 Posebno su okrutna bila etnička čišćenja Židova 1366. i 1391. Najstravičnija linčovanja Židova u tim godinama događala su se u gradovima Sevilji i Kordobi. U Strasbourgu je u jednom danu bilo pogubljeno 8000 Židova. Sevilja je u to vrijeme imala oko 7000 židovskih obitelji, a samo u jednom danu (6. lipnja 1391.) pogubljeno je 4000 Židova. U Kordobi je poubijano 2000 Židova, a njihovi su leševi u hrpama pobacani po ulicama i trgovima grada. 31 Za okajanje grijeha po europskim su gradovima tada obilazile skupine»flagelanata«koji su nastojali svojim okajanjem iskupiti sebe i druge i tako zaustaviti pošast epidemija. To su činili tako što su posebnim kožnim bičevima s čvorićima na završecima bičeva (lat. flagellum,»bič«) sami sebe žestoko bičevali.
KRŠĆANSKI CIONIZAM I TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Danijel Berković za njih bilo kakvu sigurnost na javnim putovima i cestama; (6) strogo im zabraniti ikakvo novčano poslovanje; (7) Luther je potom preporučio da im se u ruke stave lopate, grablje da svoj kruh zarade u znoju svoga lica; i konačno zaključio: (8) a mi ako želimo imati čiste ruke od njihova krivovjerja i krivice, trebali bismo se od njih odvojiti, zapravo protjerati ih iz naše zemlje»kao bijesne pse«. 32 III. KRŠĆANSKO CIONISTIČKO TUMAČENJE STAROGA ZAVJETA Hermenutika kršćanskoga cionizma Usporedno s rađanjem suvremenoga cionističkog pokreta krajem 19. st., angloamerički protestantizam, posebno njegovi evanđeoski ogranci, zauzimao je sve naglašenije proizraelsko stajalište. Najčešće se radilo o nekritičkoj proizraelskoj orijentaciji po kojoj je Izrael kao politički entitet zapravo mesijanska tvorba, što je u suprotnosti sa stavovima radikalnoga židovstva po kojem je današnji Izrael ne samo obična politička ljudska tvorba nego i demonsko djelo koje priječi mesijin dolazak. Kršćanski cionizam doživljava značajan i organiziraniji zamah 1878. sazivanjem prve Međunarodne biblijske proročke konferencije (International Bible Prophecy Conference). 33 Temelj tumačenja Staroga zavjeta po obrascu kršćanskoga cionizma sadrži nekoliko uporišnih točaka. Temeljna je pretpostavka i preduvjet eshatološkom dovršenju povijesti (a) povratak i obraćenje Židova. Izrael će, kao zemlja Božjega Obećanja biti konačno okupljalište svih Židova. Zato su, kao i za cioniste Židove, u kršćanski cionistički program ugrađene i aktivnosti i zauzimanje za povratak svih Židova u Izrael. Kako ćemo vidjeti, značajan je pojam teologije prazne zemlje, dakle prostora koji bi u nastavku eshatološkoga scenarija trebao biti etnički i kultno čist ili»ispražnjen«, (b) nakon čega bi uslijedila obnova Hrama u Jeruzalemu kamo će se stjecati svi narodi (Iz 2,1-3). Nakon tog dobrog razdoblja ipak slijedi (c) vrijeme kušnje, u kojem će Antikrist zavoditi i Židove i sav svijet; potom slijedi (d) Kristov povratak, konačna pobjeda nad 32 Luther u djelu Von den Juden zaključuje:»odlučio sam više ne pisati o Židovima, niti protiv njih. No, saznajem da taj bijedan i proklet narod ne prestaje mamiti čak i nas kršćane, stoga sam objavio ovu knjigu, kako bih se i sam stavio na stranu onih koji se suprotstavljaju takvim židovskim otrovnim djelovanjima i upozorio kršćane da budu na oprezu i suprotstave im se.«(prijevod autora). 33 Ove konvencije nastavile su se redovito održavati sljedećih godina: 1886., 1895., 1901., 1914. i 1918., a u nešto izmijenjenom obliku održavaju se i danas. 79
Loci communes Časopis za teološka istraživanja Broj 1 Godina 2009. Zlim, uspostava vječnoga mesijanskog kraljevstva. To bi bio tzv. Armagedon i»svršetak svega«34 (1 Pt 4,7; Ez 7,2). 35 Eshatologija i paruzija dvije su temeljne odrednice kršćanskoga cionizma. Taj hermeneutički dvojac stalno je nadograđivan tumačenjem Staroga zavjeta i sudbinom Židova. Aktualnost tog hermeneutskog sklopa ni danas ne jenjava osim što, s obzirom na globalizacijske trendove, dobiva i svoj dnevnopolitički talog kojim se u interesu globalne politike želi iznaći načina kako da se okoristi kršćanstvom i tumačenjem Svetoga pisma Staroga zavjeta. Ovaj eshatološko-apokaliptički scenarij povijesno je osobito prisutan u Engleskoj kroz puritanizam, pokret s izrazitim naglaskom na Kristovom povratak. Ova su učenja iz Engleske prenesena u Ameriku. Svojom naglašenom eshatologijom i neposrednim iščekivanjem ponovnog Kristovoga dolaska, puritanci su u okviru evanđeoskoga pokreta zapravo postavili kamen temeljac budućem kršćanskom cionizmu. Kristov povratak bio je naviješten više puta, a mnogi su pokušavali što preciznije izračunati vrijeme i mjesto paruzije. Nakon što se mnogo takvih eshatološko-apokaliptičnih izračuna izjalovilo, trebalo je iznaći novi način»računanja«. 36 Kako su američki i engleski evanđeoski protestanti trebali izraditi novu metodu računanja, valjalo je prionuti i novoj interpretaciji spasenjske povijesti. Tako je počeo nauk o povratku Židova u obećanu zemlji što je imalo izravne posljedice za kršćane, kršćanstvo i eshatološko ispunjenje Božjih namjera u ljudskoj povijesti. U novije vrijeme, korijene današnjega kršćanskog cionizma nalazimo prije svega u (i) isključivom naglasku na eshatologiji i iščekivanju»dana Krista Isusa«(Fil 1,6) uz što se veže cijela»teologija«armagedona, konačnoga kozmičkog obračuna i svršetka svijeta. Ona se pak u mnogočemu oslanja na (ii) dispenzacionalističku teologiju jasno omeđenih povijesnih razdoblja; posljedično tome simptomatična je za ove tradicije, s obzirom na načelo»naša je domovina na nebesima«; (iii) odsutnost socijalnoga nauka i društvene uključenosti. Neuravnoteženo redukcionističko čitanje i tumačenje Biblije lako dakle rodi plodom društvene irelevantnosti, upitne hermeneutike, ali i 80 34 Armagedon dolazi od hebrejske riječi Har Megido ili Brdo Megido. U Bibliji se javlja samo na jednom mjestu (Otk 16,16 «Skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon«). To je dakle mjesto na kojem će se zbiti očekivani završni i konačni obračun između Boga i Sotone. To bi također trebao biti i globalni sukob apokaliptičkih razmjera. 35 Usp. David RAUSCH, Zionism within Early American Fundamentalism,1878-1918, Mellen Press, New York, 1979. 36 Među onima koji su u Americi zdušno iščekivali Kristov povratak bio je i baptist William Miller. Njegovi sljedbenici nazvani su «milerovcima«. Miller je u spisu napisanom 1832. predvidio da će se Krist vratiti 1843.