EMISIJA CO 2 U REGIONU ZEMALJA ZAPADNOG BALKANA CO 2 EMISSION IN THE REGION OF THE WESTERN BALKAN COUNTRIES G.M.Stefanović, Lj.R.Ćojbašić, G.D.Vučković, M.M.Stojiljković Mašinski fakultet u Nišu, A. Medvedeva 14, 18 000 Niš Abstract: In the last decades we are faced with a huge problem of global warming and its consequences. Long term efforts devoted to resolving this problem have led to Kyoto Protocol that foresees planned reduction of gas emission impacting the Greenhouse effect (GHG). More developed countries have expanded and initiated the application of a programme that enables reduction of GHG emission. On the territory of West Balkan Countries (WBC), despite evident economic problems, in the last few years significant steps have been undertaken one of them being ratification of the Kyoto Protocol signed by Albania, FYR Macedonia, Bosnia and Herzegovina, Croatia and Serbia. This paper presents the extent of the CO 2 emission in some of West Balkan Countries, and also a comparative analysis of CO 2 emission in neighboring countries. By comparing these data, it can be concluded that the CO 2 emission in WBC is significantly lower than in neighbouring countries. Such a conclusion leads to a possibility of carbon dioxide emission trading what could be an initiative to development of tourism and permanent protection of the environment in the region. Key words: Global warming, Kyoto Protocol, CO 2 emission trading 1. UVOD U okviru projekta FP6 WEB-ENV Development of environmental guidelines for the region of Western Balkans izvršeno je ispitivanje stanja zagađenja životne sredine u zemljama Zapadnog Balkana (ZB): Albaniji, Bosni i Hercegovini (B&H), Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gorbiji. Posmatrani su parametri koji određuje stanje zagađenja vode, vazduha i tla, stepen erozije zemljišta i stanje biodiverziteta [1]. Podaci koji su prezentovani u WEB-ENV projektu su dobijeni iz izvestaja resornih ministarstava, ovlašćenih instituta i drugih relevatnih nacionalnih i internacionalnih institucija. Pored ostalih parametara posmatrana je količina CO 2 koja se emituje na teritoriji Zapadnog Balkana zbog njenog uticaja na efekat staklene bašte i globalno zagrevanje. Efekti globalnog zagrevanja su u velikoj meri poznati, ali ima i onih koji do sada još nisu uočeni ili nije potvrđeno da su prouzrokovani direktno ovom pojavom. Najpoznatiji efekat je povećanje temperature na Zemlji koji dalje uzrokuje ostale posledice. Ekstremnije vremenske prilike, pre svega vetrovi velikih snaga (uragani), topljenje leda sa polova i porast nivoa svetskog mora, sve češći šumski požqri, izazivanje nestabilnosti lokalnih klima, veće
isparavanje vode u atmosferu, a samim tim i više kiše i erozije tla, poremećaj ekosistema, nestajanje biljnih i životinjskih vrsta samo su neki od do sada poznatih negativnih efekata globalnog zagrevanja. Kao što je poznato globalno zagrevanje nastaje kao posledica efekta staklene bašte, odnosno usled porasta koncentracije gasova koji izazivaju navedeni efekat u Zemljinoj atmosferi. Neki od gasova, kao što su vodena para, metan, ugljen-dioksid, azotovi oksidi i ozon, dospevaju u atmosferu prirodnim putem, dok je prisustvo nekih gasova iskljućivo posledica ljudskih aktivnosti. Pojedine ljudske aktivnosti ipak značajno povećavaju nivo prisustva većine gasova sa efektom staklene bašte koji prirodnim putem dospevaju u atmosferu. Među ljudskim aktivnostima koje najviše utiču na porast koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi posebno se izdvaja sagorevanje fosilnih goriva. Pored toga, krčenje velikih šumskih površina, u cilju dobijanja zemljišta za druge namene, značajno utiče na porast koncentracije CO 2 tako što se uništavaju prirodni potencijal za smanjenje njegovo koncentracije u atmosferi kroz lanac ishrane. Rešavanje problema izazvanih upotrebom fosilnih goriva ogleda se pre svega u većem korišćenju obnovljivih izvora energije i povećanju efikasnosti korišćenja postojećih resursa. Ovakve aktivnosti imaju prave efekte samo onda kada se rešavaju na globalnom nivou. U tom smislu pokrenuto je nekoliko inicijativa od koje je najbitniji Kjoto protokol koji je definisao i postavio cilj smanjenja emisije ugljen-dioksida, metana, azotovih oksida i tri grupe gasova na bazi fluora. Uspešnost ovog protokola ogleda se u odgovornosti svih članica ljudske zajednice. Ohrabrujuća je vest što je došlo do povećanja broja zemalja koje su ratifikacijom sporazuma prihvatile deo svoje odgovornosti Fleksibilni mehanizmi Kjoto Protokola U srcu Kjoto Protokola leži obaveza razvijenih zemalja, navedenih u Aneksu I, kao i Evropske Unije kao celine, za koje se smatra da su tokom istorije najviše doprinele pojavi globalnog zagrevanja, da u periodu 2008-2012. godine smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte u skladu sa ciljevima definisanim u Aneksu B Protokola. Sa druge strane, zemlje u razvoju u pomenutom periodu nemaju obaveze u pogledu smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte, ali se u tom slučaju smanjenje emisije ovih gasova podstiče primenom tzv. fleksibilnih mehanizama Kjoto Protokola. Fleksibilni mehanizmi Kjoto Protokola su osmišljeni tako da dodatno motivišu smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, pre svega putem povećanja ekonomske opravdanosti uvođenja mera koje su u skladu sa ciljevima Protokola. Naime, razvijenim zemljama (koje se još nazivaju i stranama Aneksa I) je omogućeno da delom umesto na svojoj teritoriji, ukoliko smatraju da je to isplativije, implementiraju projekte sa ciljem ispunjenja svojih obaveza iz Aneksa B na teritorijama drugih zemalja potpisnica Kjoto Protokola, kako razvijenih, tako i zemalja u razvoju (koje se još nazivaju ne-aneks I stranama). Ovi mehanizmi se zasnivaju na principima otvorenosti i transparentnosti uz inetnzivno korišćenje Interneta i drugih naprednih tehnologija [2]. Postoje tri ovakva mehanizma. Mehanizam čistog razvoja omogućava stranama iz Aneksa I da implementiraju projekte održivog razvoja sa ciljem smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte na teritorijama zemalja koje su ne-aneks I strane. Na taj način razvijene zemlje doprinose globalnom smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte, ispunjavajući time svoje obaveze definisane Protokolom, a zemlje u razvoju dobijaju nove, čiste tehnologije, čime se promoviše princip održivog razvoja. Ovakvi projekti moraju zadovoljavati utvrđene opšte principe i pravila, pre svega princip dodatnosti i pravilo o potrebi saglasnosti svih strana. Smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte nastalo primenom ovog mehanizma se izražava u Sertifikovanom smanjenju emisije (Certified
Emission Reductions, CERs). Mehanizam zajedničke implementacije omogućava državama iz Aneksa I da deo svojih obaveza ispune putem realizacije projekata sa ciljem smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte na teritorijama drugih zemalja, koje su takođe strane iz Aneksa I, uz poštovanje pomenutih pravila i principa. Smanjenje emisija se u ovakvim projektima izražava u Jedinicama smanjenja emisije (Emission Reduction Units, ERUs). Trgovima emisijama je treći mehanizam koji, uz poštovanje određenih pravila i ograničenja omogućava državama iz Aneksa I da višak smanjenja (u odnosu na definisano) prodaju drugim državama, stranama Aneksa I. Ovaj mehanizam omogućava i trgovinu drugim sredstvima, kao što su CERs ili ERUs [3]. 2. ANALIZA EMISIJE CO2 U REGIONU Analiza emisije CO 2, u zemljama ZB pokazuje da se najveća količina po glavi stanovnika generise na teritoriji Hrvatske (4841.51 kg), a slede Srbija (4324.25kg), Makedonija (4270kg) i B&H (3270kg). Najmanja količina proizvedena je u Albaniji i iznosi 840kg po glavi stanovnika (slika 1a). kg per capita 10000 8000 6000 4000 2000 0 CO2 Albania B&H Croatia FYROM Greece SerbiaMontenegro Countries Slika 1 Količina CO 2, kg/stanovniku Na nacionalnom nivou najveća količina CO 2 generisana je na teritoriji Republike Srbije (33501 kt/god), slede Hrvatska (21484 kt/god) i B&H (14711 kt/god). Manja količina stvorena je u Makedoniji (8540 kt/god), a najmanja u Albaniji, svega 1680 kt/god (tabela 1). U oblasti zemalja Zapadnog Balkana najveća količina energije se obezbeđuje korišćenjem fosilnih goriva. Okolina postrojenja poput termoelektrana i metalurških kombinata, velike gradske energane i dr. predstavljaju područja koja su zbog emisije štetnih materija u okolinu proglašena ekološki opasnim područjima, tzv. Hot Spotovima, koji su kao takvi veoma često prepoznati i od strane lokalnih vlasti. Ova vrsta emitera pored ogromnih količina ugljen-dioksida, emitujue i druge gasove od kojih neki utiču na efekat «staklene bašte», a drugi negativno utiču na životnu sredinu preko drugih mehanizama. Posmatrajući pojedine države može se uočiti da je naveći broj Hot Spot-ova upravo u područjima u okolini velikih termoelektrana (TE). Posebno se istiće Hrvatska u kojoj su od pet evidentiranih Hot Spot-ova 5 termoelektrane. U Srbiji, to su Petrohemija u Panćevu, RTB Bor i TE Kostolac. U B&H kao najveći emiteri ugljen-dioksida takođe su evidentirane termoelektrane u Tuzli i Kaknju. Kad je u pitanju Makedonija najveći emiteri ugljen-dioksida su grad Skoplje, usled postojanja velike gradske energane, rafinerije i fabrike cementa. Grad Veles je usled velikog zagađenja koje potiće od MHK Zletovo nazvan «mrtvim gradom». Sledeći Hot Spot je grad Bitol koji pored TE u blizini ima i rudnik.
Tabela 1.: Kolicina CO 2 koja se emituje u atmosferu u zemljama ZB [4,5,6,7,8,9,10] Zemlje CO 2 kg/stan. kt/god Albanija 840,00 1 680 Bosna & Hercegovina 3.270,00 14 711 Hrvatska 4.841,51 21 484 Makedonija 4.270,00 8 540 Srbija 4.324,25 33 501 Crna Gora / / U Crnoj Gori najveća količina ugljen-dioksida stvori se u termoelektrani u Plevljima i železari u Nikšiću. U Albaniji je količina emitovanog ugljen-dioksida na nacionalnom nivou najmanja kako zbog malog broja stanovnika, tako i zbog nepostojanja velikih termoelektrana. Najveća emisija je u području metalskog kompleksa Elbasan, u grdskom području Tirane, na naftnim poljima Patosa, Marinze i rafineriji Ballsh. Tabela 2.: Važni Hot Spot-ovi u regionu ZB Albanija B&H Hrvatska Crna Gora Makedonija Hrvatska Hot Spot Hot Spot Hot Spot Hot Spot Hot Spot Hot Spot Elbasanmetalski TE-Tuzla Grad Skoplje Rafinerija Železara u Rafinerija Sisak Nikšiću Pančevo kompleks Grad Tirana TE-Kakanj TE Rijeka TE Pljevlja Grad Veles RTB Bor Marize, Patos-naftno polje TE Zagreb Plevlja Grad Bitola TE Kostolac Ballshrafinerija TE Plomin I i II Petrokemija d.d. Navedena postrojenja, pre svega termoekektrane, su jednim delom već na kraju svog eksploatacionog veka. Postujući mehanizam čistog razvoja koji je proklamovan Kjoto protokolom, razvijene zemlje bi mogle da, uvođenjem novih, čistih tehnologija na području ZB i ispunjavajući time svoje obaveze definisane Protokolom o globalnom smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte, pruže šansu nerazvijenim zemljama da razviju sistem održivog razvoja i obezbede zdravuu životnu sredinu. Najveca kolicina CO 2 emitovana u atmosferu u zemljama u okruzenju (prema podacima EEA) je u Grckoj i Rumuniji i krece se u intervalu 80 000-110000 kt/god (pri cemu je ta kolicina u Grckoj u blagom porastu) (tabela 3). Uporedjujuci ove podatke sa podacima koji se odnose na zemlje ZB može se zaključiti da je emisija CO 2 u zemljama ZB mnogo manja nego u okruženju. Ovakav zaključak proističe iz činjenice da je u regionu nedovoljna tehnološka i ekonomska aktivnost, ali sa druge strane to govori o postojanju mogucnosti, da se uz poštovanje određenih pravila i ograničenja, može upotrebiti treći mehanizam Protokola, mehanizam trgovine emisijama. U tom slućaju bi
zemlje Zapadnog Balkana mogle svoj višak smanjenja da «prodaju» drugim državama i na taj način bilo trgovnom CER kvotama ili ERUs'u omo, što bi dodatno pospešilo održivi razvoj. Tabela 3 Godišnja količina CO 2 u zemljama EU koje su susedi zemljama ZB, kt/god Zemlja 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Austrija 48351. 49916 44049 50140 51395 56799 60946 60435 Grčka 90404. 95375 93704 100820 100886 100445 104380 104865 Mađarska 55975 55281 58420 54787 54686 52902 55429 55190 Rumunija 86601 71123 55393 58786 62711 72486 78247 81692 Slovenija 11779 11292 10391 10001 10870 10716 10693 10820 Primena pomenutih mehanizama mogla bi da bude podstrek razvoju turizma i drugim održivim granama industrije što vodi trajnom očuvanju prirodne sredine. 3. ZAKLJUČAK Na osnovu podataka do kijih se došlo projektom WEB-ENV mogu se izvući sledeći zaključci: Na području Zapadnog Balkana ne postoji sistematizovano praćenje emisije ugljendioksida u pojedinim oblastima, Postojeći podaci govore da je emisija ugljen-dioksida manja u odnosu na emisiju u zemljama u okruženju, Postoji mogućnost korišćenja mehanizama Kjoto protokola čime bi se pospešilo uspotavljanje održivog razvoja na teritoriji Zapadnog Balkana. REFERENCE [1] Duić, N., Trajanović, M., Stefanovic, G., Ferk, M.: Pollution data tracking in the Western Balkan Countries: A state-of the art review, Book of Abstracts, Dubrovnik Conference on Sustainable development of Energy, Water and environment systems, Dubrovnik, Croatia, Jun 2007, pp. 152, pp. 152. [2] ***: Caring for Climate. A Guide to the Climate Change Convention and the Kyoto Protocol, Climate Change Secretariat (UNFCCC), Bonn, Germany, 2005 [3] ***: http://www.wikipedia.org/ [4] ***: Ministry of Environmental Protection of Croatia, Physical Planning and Construction, "National inventory report", 2002. [5] ***: The ministries of environment of SEE countries, Developing a Priority Environmental Investment Programme for South Eastern Europe, 1999. [6] ***: Federal Meteorological Institute of B&H, 2000. [7] ***: Nationmaster.com (1998) [8] ***: Croatia Central Bureau of Statistics Statistical Yearbook 2004 (2002) [9] ***: Statistical Office of the Republic of Serbia: http://webrzs.statserb.sr.gov.yu, 1999. [10] ***: The Ministry of Environment and Physical Planing of Macedonia, 1999.