Model metabaze analognih prostornih podataka

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF GEODESY Zavod za inženjersku geodeziju - Institute of Engineering Geodesy Kačićeva 26, HR Zagreb, CROATIA Tel.: (+385 1) ; Fax.: (+385 1) DIPLOMSKI RAD Model metabaze analognih prostornih podataka Izradio: Igor Poljanac VII-5124 Ljube Babića 5 Bjelovar Mentor: prof. dr. sc. Miodrag Roić Zagreb, lipanj 2000.

2 2 Zahvala: Zahvaljujem se svom mentoru prof.dr.sc. Miodragu Roiću koji mi je omogućio svu potrebnu opremu, pomogao mi svojim stručnim savjetima, te mi dao punu slobodu pri izradi ovog diplomskog rada. Također, zahvaljujem se svim svojim prijateljicama i prijateljima, bez kojih cijeli tijek mog studiranja ne bi prošao tako lako i zabavno. I na kraju, najveću zaslugu za ono što sam postigao pripisujem svojim roditeljima i Mireli, koji su uvijek bili uz mene, bez obzira da li se radilo o sretnim ili manje sretnim trenucima i bez kojih sve ovo što sam dosad postigao ne bi bilo moguće.

3 3 Sažetak: U ovom radu je objašnjen način izrade modela metabaze analognih prostornih podataka, programska rješenja i način manipulacije nad podacima u metabazi. Izradom metabaze dobili smo bazu podataka s aktualnim podacima o katastarskim planovima i topografskim kartama, tj. podatke o triangulacijskim i detaljnim listovima. Za izradu metabaze analognih prostornih podataka korišten je Microsoft Access kao program koji služi za rad s relacijskim bazama podataka, čije su mogućnosti za izradu modela metabaze detaljno opisane. Abstract: The way of making the model of metabasis of analogous spatial data, the solutions obtained using computer softwear as well as the way of manipulation over the data in metabasis, are being explained in this work. The aim of making metabasis was to get the data base with the actual data of cadastral plans and topographic maps, that is, the data triangulation and detailed lists. Microsoft Access, a program the purpose of which is the work with relation data base was used to make the metabasis of analogous spatial data. Its potentialities in making the model of metabasis are being describe in detail.

4 4 S A D R Ž A J 1. UVOD KATASTAR ZEMLJIŠTA KRATKI PREGLED POVIJESNOG RAZVOJA KATASTRA ZEMLJIŠTA VRSTE KATASTRA KATASTAR ZEMLJIŠTA NA PODRUČJU HRVATSKE Područje austrijskog katastra Područje mađarskog katastra Područje jugoslavenskog katastra KATASTARSKI OPERAT Tehnički dio katastarskog operata Knjižni dio katastarskog operata SQL I RELACIJSKI MODEL PODATAKA MODELI PODATAKA HIJERARHIJSKI MODEL PODATAKA Struktura hijerarhijskog modela podataka Manipulacija podacima u hijerarhijskoj bazi podataka MREŽNI MODEL PODATAKA Struktura mrežnog modela podataka Manipulacija podacima u mrežnoj bazi podataka RELACIJSKI MODEL PODATAKA Definicija relacije Coddova pravila Vrste relacija Manipulacija podacima Domena i integritet podataka SQL (STRUCTURED QUERY LANGUAGE) OSNOVNE NAREDBE SQL-A METAPODACI FEDERAL GEOGRAPHIC DATA COMMITTEE (FGDC) STANDARD MULTIPURPOSE EUROPEAN GROUND RELATED INFORMATION NETWORK (MEGRIN) SOFTVER MICROSOFT ACCESS MICROSTATION 95 I EDG(EDIT GRAPHICS) MODEL METABAZE PLANIRANJE MODELA METABAZE KREIRANJE BAZE Prazna baza podataka Tablice Veze između tablica Unos podataka Upiti Obrasci Izvještaji Switchboard ZAKLJUČAK Literatura Životopis

5 5 1. Uvod Cilj ovog diplomskog rada je napraviti model metabaze analognih prostornih podataka. Izradom metabaze dobit ćemo bazu podataka s aktualnim podacima o katastarskim planovima i topografskim kartama, tj. podatke o triangulacijskim i detaljnim listovima. Metapodaci opisuju sadržaj, kvalitetu, položaj i format podatka, mogu dati informacije o prijenosu podatka i razne druge informacije, ovisno o potrebama korisnika metapodataka. Kraće rečeno metapodaci su podaci o podacima. Metapodaci opisuju podatke na način koji naglašava gledišta koja su bliska podatku. Ne može se misliti da je svatko sposoban kreirati metapodatke. Stvarati ispravne metapodatke je slično slaganju kataloga u knjižnicama, osim što kreator treba znati više znanstvenih informacija o podacima koje prikuplja, te treba poznavati informatičku tehnologiju. Da bi se kreirala dobra metabaza potrebna je dobra komunikacija između tvorca metapodataka i tvorca podataka ( Kod kreiranja metapodataka trebaju se razumjeti podaci koji se žele opisati. Nakon toga se treba odlučiti o tome kako se dekodira informacija. U geodeziji rješavanje određenih problema i zadaća nije moguće isključivo samo na temelju grafičkih sadržaja i podataka. Zato isključivo grafički podaci i sadržaji, a bez niza numeričkih i drugih opisnih podataka ne pružaju mogućnost kvalitetnog rješavanja postavljenih zadaća.

6 6 2. Katastar zemljišta Katastar zemljišta je skup grafičkih i pisanih dokumenata u kojima je iskazan određeni broj informacija o svakoj zemljišnoj čestici i o nepokretnim objektima koji se nalaze na njoj (Medić i dr. 1996). Postoji više objašnjenja o postanku i značenju riječi katastar. Prema nekima ona potječe od latinske riječi capitastrum koja je u doba Rimskog Carstva bila naziv za knjigu rasporeda poreza i drugih davanja od zemljišta. Drugi smatraju da riječ dolazi od grčke riječi katastichon što označuje popis poreznih obveznika. Danas riječ katastar ima znatno šire značenje. Pored katastra zemljišta postoji katastar zgrada, katastar šuma, katastar voda, katastar vodova itd. Međutim, svaki od ovih oblika katastra temelji se na osnovnim podacima izmjere i katastra zemljišta Kratki pregled povijesnog razvoja katastra zemljišta Povijesno praćeno, uspostavljanje pregleda o zemljištu seže u daleku prošlost i predstavlja začetke ustanove katastra zemljišta. Uređivanje odnosa na zemljištu i raspoređivanje obveza na prihod od njega vrlo rano je uvjetovalo postojanje pregleda o zemljištu u vlasništvu pojedinca. Grčki povjesničar Herodot spominje da je perzijski kralj Darije uveo plaćanje poreza na prihod od zemljišta i da je zbog toga naredio da se u osvojenim zemljama Male Azije izmjerom utvrdi prostorna veličina zemljišta i dohodak s njega. U starom je Egiptu rijeka Nil redovito izlazila iz svog korita i plavila velike površine svoje doline, nakon čega su se u nanesenom mulju gubile međe i međne oznake čestica zemljišta. Zbog toga je bilo potrebno zemljište i grafički i opisno prikazati prema stanju prije poplave, kako bi se izgubljene međe mogle ponovno uspostaviti i istodobno utvrditi veličina obaveza na prihod. Prvobitno su pregledi o zemljištu uspostavljani bez točne izmjere, ali to nije pružalo dovoljno sigurnosti o stvarnom stanju posjeda, pa ni o obavezama pojedinca. Zbog toga su mnoge države prišle detaljnoj izmjeri i procjeni zemljišta. Grad Milano, povodom uvođenja poreza na zemljište godine uspostavlja katastar zemljišta koji se bazira na rezultatima izmjere (planovi 1:2000) i procjene vrijednosti prihoda. Sačuvani dokumenti pokazuju da se i na našem području u to doba obavljala detaljna izmjera zemljišta i uspostavljali odgovarajući pregledi. Po nalogu Grimanija, mletačkog namjesnika za Dalmaciju, poduzeta je godine izmjera većeg područja sjeverne Dalmacije i izrađene su planovi (mape) na kojima su prikazane čestice zemljišta. Ove mape, nazvane Grimanijeve mape, sačuvane su za 56 sela i pohranjene su u Državnom arhivu u Zadru (slika 1).

7 7 Slika 1. List Grimanijevih mapa dijela terena sela Pakoštane (u blizini Biograda) (Tomić 1979) Mnogo širih razmjera bio je pokušaj austrijskog cara Josipa II da radi pravilnog oporezivanja zemljišta uspostavi katastar zemljišta na cijelom području Carevine. Izmjera je izvršena u vremenu od do godine. Ovaj tzv. jozefinski katastar nema nikakve praktične vrijednosti jer je vrlo nestručno izveden, pa i nije bio u upotrebi. Slični poduhvati poduzimani su u toku XVIII stoljeća u Francuskoj, Pruskoj, Bavarskoj i drugim evropskim zemljama, ali nisu dale željene rezultate. Osnovnu prekretnicu učinio je Napoleon godine kada je naredio da se pristupi izmjeri u svim općinama i procjeni svake čestice zemljišta, sa svrhom da se izradi dobar parcelarni katastar koji će imati točne i pogodne planove da osiguraju granice vlasništva i uklone parnice o njima. Na zahtjev Franje I katastarskoj izmjeri prišlo se tek godine, a na našem području godine Vrste katastra S obzirom na strukturu informacija i način na koji se one prikazuju u dokumentaciji, postoji više vrsta katastra, među kojima su najkarakterističniji: ζ klasični evropski parcelarni katastar, ζ Thorrensov katastar, ζ Register Deeds.

8 Klasični evropski parcelarni katastar napravljen je po uzoru na već spomenuti Napoleonov katastar. Ovakav model prihvatile su i uspostavile skoro sve evropske zemlje, a kasnije i mnoge izvanevropske zemlje tokom XIX i XX stoljeća. Thorrensov katastar uveden je najprije u Australiji i Novom Zelandu, a kasnije su ga prihvatile i mnoge azijske i afričke zemlje, bivše kolonije, kao što su Šri Lanka, Kenija, Maroko i druge. Ovaj oblik katastra nosi ime po Robertu Thorrensu, koji je godine u Austaliji uveo novo zakonodavstvo o registraciji zemljišta. Register Deeds je pregled o zemljištu i o njegovom vlasništvu, te o nekim drugim činjenicama vezanim za zemljište. Taj oblik katastra zemljišta prihvaćen je u SAD i Kanadi. Prema svrsi kojoj katastar služi u pojedinim zemljama razlikuju se: ζ fiskalni katastar koji se osniva u prvom redu radi pravilnog razreza poreza i drugih obveza koje su dužni snositi vlasnici, posjednici ili uživaoci zemljišta, ζ pravni katastar kojem je temeljna zadaća pružiti zakonski dokaz o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama, ζ tehnički katastar zemljišta raspolaže širim rasponom tehničkih podataka o zemljištu i objektima koji su izgrađeni na tom zemljištu, ζ polivalentni katastar je takav oblik katastra u kojem se iskazuje više podataka o zemljištu i objektima na njemu, te se on može iskoristiti za različite svrhe Katastar zemljišta na području Hrvatske Pojedini dijelovi Hrvatske bili su u prošlosti u sastavu različitih država i zbog toga se proces uspostavljanja katastra zemljišta odvijao u različitim vremenskim razdobljima i pod različitim uvjetima. Prvi katastar zemljišta je uspostavljen tijekom XIX stoljeća, kada su Hrvatska i neke susjedne joj zemlje bile u sastavu Austro-Ugarske monarhije, koja je u više navrata pristupala izradi katastra zemljišta. Katastarski planovi na našem području izrađeni su u raznim projekcijskim sustavima, te se cijeli teritorij Hrvatske obzirom na postojeće katastarske planove može podijeliti na (slika 2): 1. područje austrijskog katastra 2. područje mađarskog katastra 3. područje jugoslavenskog katastra, od godine 8

9 9 Slika 2. Uspostavljanje katastra zemljišta na teritoriju bivše Jugoslavije (Tomić 1979) Područje austrijskog katastra Već godine utemeljena je posebna komisija s zadatkom da prouči mogućnost izvršenja detaljne izmjere i osnivanja katastra zemljišta. Komisija je predložila da se izmjera osloni na trigonometrijsku mrežu kao temelj izmjere. Preporuka komisije bila je prihvaćena i ozakonjena Carskim patentom od 23. prosinca godine kojim je određeno da se odmah priđe izvršenju izmjere zemljišta, uspostavljanju kultura, klasiranju zemljišta i sastavljanju katastarskog elaborata. Ova izmjera je počela na našem području godine, a završena je godine. Temelj izmjere činila je trigonometrijska mreža 1., 2., 3. i 4. reda. Točke 1., 2. i 3. reda određene su numerički, dok su točke 4. reda određene grafički. Trigonometrijska mreža 4. reda određena je grafički na sekcijama mjerila 1:14400, a zatim je prenijeta na listove mjerila 1:2880 za detaljnu izmjeru. Stabilizacija ovih točaka, kao i točaka viših redova bila je vrlo loša, što je i najveći nedostatak ove mreže. Cjelokupno područje tadašnje Austrije bilo je podijeljeno na sedam koordinatnih sustava, a naše područje je preslikano u dva koordinatna sustava (slika 3): 1. Sustav s ishodištem u tornju crkve Sv. Stjepan u Beču, u ovaj sustav je preslikano područje Dalmacije. 2. Sustav s ishodištem u trigonometrijskoj točki Krim kod Ljubljane, u ovaj sustav je preslikano područje Istre.

10 10 Slika 3. Koordinatni sustavi austrijske katastarske izmjere (Tomić 1979) Područje mađarskog katastra U projekcijskim sustavima mađarskog katastra izrađeni su planovi za onaj dio našeg teritorija, koji je prije godine bio u mađarskom dijelu Austro-Ugarske i to na području uže Hrvatske, Slavonije i Prekomurja. Navedeni teritorij je preslikan u dva koordinatna sustava (slika 4): 1. Kloštar-Ivanićki sustav s ishodištem u franjevačkoj crkvi u Kloštar-Ivaniću, 2. Budimpeštanski sustav s ishodištem u trigonometrijskoj točki Gelerthegu u Budimpešti.

11 11 Slika 4. Koordinatni sustavi mađarske katastarske izmjere (Tomić 1979) Mađarska izmjera izveden je na isti način kao i austrijska izmjera, pa je i podjela na trigonometrijske i detaljne listove identična austrijskim sustavima prije prelaska na metarski sustav mjera. Katastarska izmjera za ovo područje obavljena je između i godine. Nakon što je međunarodnom konvencijom iz godine bio prihvaćen dekatski sustav mjera, austrijski dio Monarhije prihvatio je metarski sustav mjera i poslije godine na svom upravnom području pretvorio podatke u katastarkoj dokumentaciji iz hvatnih u metarske mjere. Ugarska nije prihvatila spomenutu konvenciju, pa se u Hrvatskoj još i danas u većem dijelu katastarske i zemljišnoknjižne dokumentacije podaci o površinama iskazuju u četvornim hvatima i jutrima Područje jugoslavenskog katastra Bivša jugoslavenska država nastala poslije prvog svjetskog rata, imala je katastarsku izmjeru i institucije katastra zemljišta samo na području koje je do tada bilo u sastavu Austro-Ugarske monarhije. Za cijelo područje bivše Jugoslavije uvedena je godine jedinstvena projekcija, Gauss-Krugerova projekcija meridijanskih zona. To su tri na elipsoid poprečno postavljena cilindra, po petnaestom, osamnaestom i dvadesetprvom meridijanu (slika 5). Prema tome

12 se naše područje preslikava u dva koordinatna sustava, koji se označavaju kao peti i šesti od početnog kroz Greenwichki meridijan. 12 Slika 5. Koordinatni sustavi u jugoslavenskoj katastarskoj izmjeri (Tomić 1979) U svakom koordinatnom sustavu je dodirni meridijan os x koordinatnog sustava s pozitivnim smjerom na sjever. Da na području preslikavanja ne bude negativnih koordinata y, dodaje se osi y vrijednost od m. Prema tome će sve koordinate y s vrijednošću manjom od ove biti zapadno, a s većom istočno od osi x. Razdiobom koordinatnog sustava na zone i kolone dobiveni temeljni triangulacijski listovi, dimenzije 22.5*15.0 km, dijele se na detaljne listove u ovisnosti od mjerila u kome je izmjera na nekom dijelu kartirana Katastarski operat Katastar zemljišta je dio sustava društvenog informiranja u kojem se prikupljaju podaci o zemljištu, kao i neke činjenice vezane za njega (Medić i dr. 1996). Katastar zemljišta sadrži podatke o zemljištu u pogledu njegova položaja, oblika, površine, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i posjednika. Navedeni se podaci utvrđuju, obrađuju i evidentiraju u katastru zemljišta u odnosu na katastarsku česticu zemljišta. Katastarska čestica je dio zemljišta koje se iskorištava na isti način i pripada istom posjedniku. Svaka katastarska čestica označena je brojem katastarske čestice i nazivom katastarske općine u kojoj se nalazi. Položaj i oblik svake katastarske čestice i objekata koji se na njoj nalazi prikazani su na planovima.

13 Planovi i odgovarajući popisi i pregledi u koje se upisuju podaci o katastarskim česticama na području jedne katastarske općine čine katastarski operat te katastarske općine. Katastarski operat čini cjelokupna dokumentacija, sastavljena od katastarskih topografskokatastarskih planova te odgovarajućih knjižnih dijelova, i kao takav daje potpune podatke o zemljištu. Ovi podaci se koriste kao temelj za izradbu zemljišnih informacijskih sustava. Izrada katastra zemljišta obuhvaća: 1. utvrđivanje katastarskih teritorijalnih jedinica, 2. katastarsku izmjeru, 3. katastarsko klasiranje i bonitiranje zemljišta, 4. izlaganje na uvid podataka izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta, 5. izradu katastarskog operata. Katastarska općina je temeljna teritorijalna jedinica za koju se izrađuje katastar zemljišta - katastarski operat. Ona u pravilu obuhvaća područje jednog naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem. Katastarski operat izrađuje se za područje katastarske općine na temelju podataka dobivenih katastarskom izmjerom i klasiranjem zemljišta. Katastarski operat dijeli se na knjižni i tehnički dio operata Tehnički dio katastarskog operata Tehnički dio katastarskog operata sadrži: 1. zapisnik omeđavanja granica katastarske općine, 2. detaljne skice snimanja, 3. kopije katastarskih planova, 4. popis koordinata i apsolutnih visina trigonometrijskih, poligonskih i malih točaka. Katastarska općina mora se omeđiti tako da se njene granice utvrde i obilježe na terenu graničnim oznakama i opišu u posebnom zapisniku o omeđavanju. Omeđavanje katastarske općine obavlja posebna komisija prema postupku koji je propisan zakonom. Detaljne skice snimanja su sastavni dio katastarskog operata i služe kod održavanja katastra zemljišta. One sadrže originalne podatke snimanja, te su vrlo značajna dopuna katastarskim planovima. Svaka detaljna skica ima svoj broj i brojeve susjednih skica radi veze. Katastarski operat sadrži i dva primjerka kopija katastarskih planova (originali se čuvaju u arhivi). Jedan primjerak služi za kartiranje promjena i računanje površina i ima vrijednost originalnih planova. Drugi primjerak je razrezan i nalijepljen na karton, te služi za rad sa 13

14 strankama i za rad na terenu ako su na njemu upisani posjednici i označene kulture, naziva se indikacijskom skicom. Podaci Popisa koordinata i apsolutnih visina trigonometrijskih, poligonskih i malih točaka, koriste se za mjerenja kod održavanja katastra zemljišta Knjižni dio katastarskog operata Knjižni dio katastarskog operata izrađuje se i održava u ručnoj ili u automatskoj obradi podataka (NN 13/1978). Za ručnu izradu i održavanje katastarskog operata koriste se obrasci br. 1, 2, 2A, 3, 4, 5, 6 i 7. Izrada i održavanje katastarskog operata u automatskoj obradi podataka mora sadržavati sve podatke koje sadrži i ručna obrada, što znači da zbog različitih mogućnosti i nije propisan jedinstveni model. Knjižni dio katastarskog operata sadrži: 1. Popis katastarskih čestica, 2. Posjedovne listove, 3. Sumarnik posjedovnih listova, 4. Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta, 5. Abecedni popis posjednika zemljišta, 6. Popis promjena, 7. Popis promijenjenih posjedovnih listova. Popis katastarskih čestica izrađuje se na temelju podataka iz popisa površina, detaljnih skica, popisnih listova odnosno podataka o komasaciji zemljišta i registra klasiranja zemljišta. Ovako sastavljen popis katastarskih čestica služi kao temelj za izradu ostalih dijelova katastarskog operata. Popis katastarskih čestica (obrazac br. 1) sadrži ove podatke: broj svake katastarske čestice, broj lista katastarskog plana, naziv rudine, broj posjedovnog lista, način iskorištavanja odnosno katastarsku kulturu, proizvodnu sposobnost odnosno katastarsku klasu i površinu katastarske čestice. Za katastarske čestice u društvenom vlasništvu upisuje se u odgovarajuću kolonu i oznaka "DV", a za katastarske čestice građevinskog zemljišta upisuje se u odgovarajuću kolonu i oznaka "GZ". Za katastarske čestice koje predstavljaju uzorna zemljišta, u koloni za primjedbe, upisuje se "Uzorna čestica". Ukupna površina zemljišta u popisu katastarskih čestica dobiva se rekapitulacijom zbrojeva površina svih stranica popisa i mora se slagati s ukupnom površinom katastarske općine. Posjedovni list sadrži podatke o svim katastarskim česticama koje koristi pojedini posjednik s područja katastarske općine i podatke o posjedniku. Izrađuje se na temelju podataka iz popisnih listova ili iz podataka o komasaciji zemljišta. 14

15 Posjedovni list (obrazac br. 2) sadrži slijedeće podatke: prezime, ime i očevo ime u pridjevu odnosno naziv posjednika, broj katastarskih čestica, broj plana, način iskorištavanja odnosno kulturu, proizvodnu sposobnost odnosno klasu, površinu i katastarski prihod. S obzirom na vrste posjednika u svrhu numeriranja, posjedovni listovi razvrstavaju se u pet skupina: 1. posjednici koji imaju prebivalište u katastarskoj općini za koju se izrađuje katastarski operat, 2. suposjednici od kojih prvoupisani ima prebivalište u katastarskoj općini za koju se izrađuje katastarski operat, 3. posjednici koji imaju prebivalište izvan katastarske općine za koju se izrađuje katastarski operat, 4. suposjednici od kojih prvoupisani ima prebivalište izvan katastarske općine za koju se izrađuje katastarski operat, 5. poduzeća, fondovi, društveno-političke zajednice, državni organi, državne organizacije, udruženja građana i građanske pravne osobe. Svaki posjedovni list ima svoj prilog (obrazac br. 2A) koji sadrži razvrstane podatke o: ζ površinama katastarskih klasa pojedinih katastarskih kultura plodnog zemljišta, ζ površinama zemljišta koje se po svojoj dugoročnoj namjeni ne iskorištava u poljoprivrednu ili u šumarsku proizvodnju, nego za neku drugu svrhu trajnog karaktera, ζ površinama neplodnog zemljišta, ζ katastarskom prihodu površina katastarskih klasa pojedinih kultura, ζ ukupnoj površini i ukupnom katastarskom prihodu. Sumarnik posjedovnih listova izrađuje se na temelju podataka iz posjedovnih listova. Sumarnik posjedovnih listova (obrazac br. 3) sadrži podatke o: posjednicima, broju posjedovnog lista te ukupnoj površini i katastarskom prihodu svakog pojedinog posjedovnog lista. Ukupna površina sumarnika mora se slagati s ukupnom površinom u popisu katastarskih čestica. U sumarniku posjedovnih listova svaki posjednik se upisuje u poseban horizontalni redak i dobiva redni broj. Kod posjedovnih listova u koje su upisani suposjednici, broj posjedovnog lista upisuje se u sumarnik samo kod prvoupisanog posjednika, a površina i katastarski prihod svakog pojedinog suposjednika upisuje se prema veličini njegovog suposjedničkog dijela. Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta izrađuje se na temelju podataka sadržanih u prilozima posjedovnih listova. Površine se upisuju po redoslijedu posjedovnih listova, s time što se površine za ostale namjene iskazuju posljednje. 15

16 16 Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta (obrazac br. 4) sadrži: ζ razvrstane podatke o površinama pojedinih katastarskih kultura i klasa plodnog zemljišta, ζ razvrstane podatke o površinama zemljišta koje se po svojoj dugoročnoj namjeni ne iskorištavaju za proizvodnju u poljoprivredi ili šumarstvu nego u neku drugu svrhu trajnog karaktera, ζ razvrstane podatke o površinama neplodnog zemljišta, ζ podatke o ukupnoj površini i ukupnom katastarskom prihodu cijele katastarske općine. Ovaj pregled pri izradi katastarskog operata služi kao kontrola podataka o površinama i katastarskom prihodu upisanih u sumarniku posjedovnih listova, te kao kontrola razvrstanih podataka upisanih u prilozima posjedovnih listova. Abecedni popis posjednika zemljišta (obrazac br. 5) izrađuje se na temelju podataka iz posjedovnih listova, a sadrži osobne podatke svakog pojedinog posjednika zemljišta po abecednom redu i broj posjedovnog lista. Popis promjena (obrazac br. 6) je pomoćni registar svih utvrđenih promjena na zemljištu u toku jedne kalendarske godine, služi za bržu i jednostavniju provedbu promjena u svim dijelovima katastarskog operata. Sastavlja se za svaku kalendarsku godinu i zaključuje se krajem godine. Popis promjena sadrži dva stanja: dosadašnje stanje s podacima o dosadašnjem posjedniku i zemljištu, i novo stanje s podacima o novom posjedniku i zemljištu. Pri održavanju posjedovnih listova, sastavlja se radi kontrole, popis promijenjenih posjedovnih listova (obrazac br. 7) koji sadrži postojeće i promijenjene podatke o ukupnoj površini i katastarskom prihodu svakog promijenjenog posjedovnog lista, odnosno te iste podatke svakog novoosnovanog posjedovnog lista.

17 17 3. SQL i relacijski model podataka Od samog početka razvoja računala i informatike kao znanosti, obrada podataka bila je jedan od najzanimljivijih i najznačajnijih segmenata tog razvoja. Potreba za što sveobuhvatnijom obradom podataka, što bržim i sigurnijim pristupom podacima, jednostavnom manipulacijom i što većom zaštitom spremljenih podataka dovela je do razvoja nekoliko modela podataka i čitavog niza programskih paketa za upravljanje podacima. Osamdesetih godina dvatesetog stoljeća, pojavom osobnih računala (PC-Personal Computer) dolazi do informatičke revolucije. Razvojem tehnologije i padom cijena, na tržištu se pojavljuju računala iznimno velikih performansi, a razmjerno niskih cijena. Usporedo s ravojem sve jačih i zahtjevnijih PC-računala, i korisnici postaju sve zahtjevniji. PC-računala se povezuju u mreže koje postaju iznimno fleksibilne i omogućavaju obrade ogromnih količina podataka na razmjerno jeftinim računalima. Na polju obrade podataka i sustava za upravljanje bazama podataka također je zamjetan strelovit napredak, koji je praćen i razvojem potpuno novih modela podataka, zasnovanih na strogo matematičkim modelima Modeli podataka Model podataka predstavlja osnovu za razvoj sustava za upravljanje bazama podataka. Općenito se pod pojmom modela podataka podrazumjeva način prezentiranja podataka, koji obuhvaća: ζ definiranje podataka, ζ definiranje pravila integriteta podataka, ζ definiranje pravila manipulacije podacima, uključujući i definiranje jezika za manipulaciju podacima. Postoji i opširnija definicija koja definira model podataka kao: ζ skup objekata koji su osnovni elementi baze podataka (slogovi, relacije i sl.), ζ skup operacija koje se mogu izvoditi nad tim objektima i pomoću kojih se mogu pretraživati, dobivati i modificirati podaci o tim objektima, ζ skup općih pravila integriteta podataka koji moraju biti neovisni o bazi podataka koja koristi dani model. Baza podataka je u užem smislu skup podataka spremljenih u obliku slogova, relacija i sl. Podacima u bazi podataka moguće je pomoću programa pristupati, moguće je unositi nove podatke i mijenjati postojeće neovisno o unutarnjoj strukturi podataka, tj. njihovoj fizičkoj implementaciji (Vujnović 1995). Sustav za upravljanje bazom podataka (Database Management System DBMS) je skup programa koji omogućavaju:

18 18 ζ opis podataka i manipulaciju podacima pomoću jezika visokog nivoa, ζ visok nivo sučelja (interface) prema korisniku bez obzira na strukturu podataka u računalu, ζ skup programskih pomagala za jednostavno razumijevanje i korištenje podataka spremljenih u bazi podataka. Postoji definirano više modela podataka, i nad svakim od njih je razvijeno mnoštvo sustava za upravljanje bazama podataka. Tri su modela ipak najznačajnija: ζ hijerarhijski model podataka, ζ mrežni model podataka, ζ relacijski model podataka Hijerarhijski model podataka Hijerarhijski model podataka i sustavi za upravljanje hijerarhijskim bazama podataka pojavili su se na tržištu potkraj šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, a neki od njih i danas su u upotrebi. Hijerarhijske baze podataka nisu u početku definirane na osnovi postojećega hijerarhijskog modela podataka, kao što je bilo kod mrežnih i relacijskih baza podataka, već je hijerarhijski model podataka razvijen na osnovi već implementiranog IBM-ovog IMS sustava čiji je puni naziv Information Management System/Virtual Storage (IMS/VS) koji se pojavio godine. Hijerarhijske baze podataka danas su već vrlo rijetke, zadržale su se uglavnom na mainframe računalima. Iako hijerarhijski način spremanja podataka u određenim slučajevima pokazuje najbolje rezultate što se tiče brzine pristupa podacima, sama tehnologija se danas može smatrati zastarjelom Struktura hijerarhijskog modela podataka Hijerarhijski model podataka baziran je na slogovima (record) koji se sastoje od polja (field). Skup slogova u hijerarhijskom modelu podataka se naziva stablo (tree). Baza podataka se satoji od uređenog skupa stabala, tj. baza podataka se sastoji od višestrukih pojavljivanja pojedinog stabla. Stablo se sastoji od jednog osnovnog sloga (root) i nula ili više slogova podstabala (subtree slogovi). U literaturi se odnos između tih slogova ponegdje naziva odnos roditelj-dijete (parent-child relationship). Jedan slog kao parent može imati nula ili više child slogova, a jedan child slog ima samo jedan parent slog. Slogovi su postavljeni u hijerarhijskom odnosu, pa otud modelu i ime (slika 6).

19 19 Slika 6. Hijerarhijska struktura podataka (Rožić 1996) Manipulacija podacima u hijerarhijskoj bazi podataka Jezik za manipulaciju podacima u hijerarhijskoj bazi podataka sastoji se od skupa operatora pomoću kojih se određuju podaci u stablima. Operatori uključuju: ζ operator za lociranje pojedinog stabla u bazi podataka, ζ operator za pomicanje s jednog stabla na stablo koje slijedi po hijerarhiji u strukturi baze, ζ operator za pomicanje sa sloga na slog unutar stabla, pomičući se po hijerarhiji prema gore ili prema dolje, ζ operator za unošenje novog podatka na točno specifirano mjesto u stablu, ζ operator za brisanje pojedinog podatka u stablu. Postoje određena pravila definirana modelom i svi podaci ih moraju ispunjavati. Ta pravila nisu pravila integriteta, ali ih se može takvima smatrati pošto postavljaju ograničenja na podatke: ζ niti jedan slog ne može postojati kao child slog ako za njega ne postoji parent slog, ζ u slučaju brisanja parent sloga, sustav automatski briše sve child slogove. U praksi ima mnoštvo različitih implementacija koje se ne ponašaju u potpunosti po ovom pravilu. U pravilu se to rješava tako da se najprije izbrišu svi slogovi koji se hijerarhijski nalaze ispod sloga koji se briše, a tek zatim željeni slog (Vujnović 1995) Mrežni model podataka Mrežni model podataka definiran je potkraj šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Godine 1971., na prijedlog Data Base Task Group (DBTG), CODASYL komitet (Conference on Data System Languages) definirao je najreprezentativniji model, u literaturi nazvan CODASYL mrežni model. Na osnovi tog modela razvijeni su najpoznatiji mrežni sustavi za upravljanje bazama podataka (NDBMS - Network Database Management System).

20 Mrežni model podataka i DBMS razvijeni nad njim su u svakom pogledu napredniji u odnosu na hijerarhijski model podataka i hijerarhijske baze podataka. Osnovna prednost mrežnog, pa i hijerarhijskog modela podataka, pred relacijskim modelom jest pojmovna jednostavnost pri prikazivanju podataka i manipulaciji podacima. Mrežna struktura dovodi do usitnjavanja informacija. Glavne zamjerke hijerarhijskom modelu vrijede i za mrežni model podataka. Sva pretraživanja izvode se po unaprijed definiranim i točno navedenim putevima pretraživanja. Svi odnosi između objekata moraju se unaprijed točno definirati. Što se tiče mrežnih baza podataka, u nas ih je još uvijek dosta u upotrebi. Za njih vrijedi isto što i za hijerarhijske baze: vrijeme ih polagano gazi, kako na mainframe računalima, tako i na PC platformi, te će zasigurno kroz nekoliko godina iščeznuti sa tržišta (Vujnović 1995) Struktura mrežnog modela podataka Mrežni model podataka je proširenje hijerarhijskog modela podataka. Osnovu strukture čine i u ovom modelu slogovi, a osnovno poboljšanje i najbitnija razlika leži u činjenici da mrežni model podataka dopušta da jedan child slog može imati više parent slogova. Na taj način veze između slogova čine mrežu, pa otud modelu i ime (slika 7). Mrežna baza podataka sastoji se od dva skupa (set): ζ skupa slogova, ζ skupa veza (link) među njima. 20 Slika 7. Mrežna struktura podataka (Rožić 1996) Manipulacija podacima u mrežnoj bazi podataka Jezik za manipulaciju podacima u mrežnoj bazi podataka sastoji se od skupa operatora. Ti operatori upravljaju sa kompletnim slogovima, te se nazivaju slogovno orijentirani operatori (record - level operators). Najbitniji među njima su: ζ operator za lociranje određenog sloga ili vrijednosti određenog polja u tom slogu,

21 21 ζ operator za pomicanje s parent sloga na prvo pojavljivanje child sloga, ζ operator za pomicanje s određenog child sloga na sljedeći child slog unutar iste veze, tj. za isti parent slog, ζ operator za pomicanje s child sloga na njegov parent slog unutar iste veze, ζ operator za kreiranje novog sloga, ζ operator za brisanje postojećeg sloga, ζ operator za ažuriranje postojećeg sloga, ζ operator za spajanje postojećeg sloga na neku vezu, ζ operator za odspajanje postojećeg sloga s neke veze, ζ operator za odspajanje sloga s jedne veze i spajanje na drugu vezu. Slično hijerarhijskom modelu, i mrežni model ima integritet podataka ugrađen u svoju sintaksu. Child slog ne može postojati ako ne postoji parent slog. Isto vrijedi i za brisanje slogova, pri čemu se najčešće primjenjuje brisanje svih slogova koji su child za izbrisani slog Relacijski model podataka Osnovne principe i strukturu relacijskog modela podataka iznio je godine u knjizi A Relation Model of Data for Large Shared Data Banks matematičar E.F.Codd, u to vrijeme član IBM San Jose Research Laboratory. Taj model podataka je vremenom usavršen i danas je to najrašireniji model podataka. Najveća prednost relacijskog modela podataka jest ta što on u potpunosti počiva na matematičkoj teoriji relacijske algebre. Osnova relacijskog modela jest prikaz podataka pomoću relacija. Uobičajen izraz u svakodnevnoj upotrebi za relaciju je tablica. Izraz je baziran na vizualnom izgledu relacije koja se u aplikacijama najčešće prikazuje kao tablica kojoj stupci predstavljaju atribute, tj. njihove vrijednosti, a reci (n-torke ili slogovi) informacije o jednom entitetu relacije. Kao i ostali modeli podataka, i relacijski se bavi s tri aspekta podataka: definicijom, integritetom i manipulacijom Definicija relacije Osnovni element relacijskog modela jest relacija. E.F.Codd je prilikom uvođenja pojma relacija pod tim pojmom smatrao pravokutno područje koje se sastoji od stupaca (vrijednosti atributa) i redaka (n-torki) za koje vrijedi: 1. Sve vrijednosti unutar jednog atributa su istog tipa, dok kod različitog atributa to nije obavezno. 2. Svaka vrijednost za sebe unutar n-torke predstavlja samo određeni broj ili skup znakova i ništa više. Ako se promatra samo jedna vrijednost, ne može se ništa doznati o ostalim vrijednostima atributa, niti o ostalim vrijednostima u n-torci.

22 22 Pokazalo se da ta prvotna definicija relacije ipak zahtijeva dodatna proširenja: 1. Unutar jedne relacije ne smiju postojati dvije n-torke s identičnim vrijednostima svih atributa. Komercijalne implementacije relacijskih baza podataka ne poštuju u potpunosti ovo pravilo. 2. Redoslijed n-torki unutar relacije je potpuno nebitan. 3. Svi atributi unutar relacije moraju imati različita imena. Njihov redoslijed također nije bitan. Skup svih atributa, tj. svih imena atributa naziva se relacijska shema, a relacija je u tom slučaju relacija nad relacijskom shemom. Shema baze podataka je skup svih relacijskih shema svih relacija u bazi podataka. Baza podataka je skup relacija. Različite relacije mogu imati ista imena atributa, ali u bazi ne mogu postojati dvije relacije s istim imenom. Entitet je objekt realnog svijeta o kojemu se informacije skupljaju i obrađuju. Atribut je jedno svojstvo određenog objekta o kojemu skupljamo podatke u bazi podataka. Pod pojmom atributa najčešće se misli na vrijednost atributa. Nemoguće je sva svojstva pojedinog objekta opisati u bazi podataka. Pri projektiranju sustava potrebno je, u skladu sa potrebama posla zbog kojeg se radi baza podataka, pomno obraditi one atribute koji opisuju objekt na zadovoljavajući način. Domena atributa je skup svih vrijednosti koje atribut može poprimiti. Primarni ključ je atribut ili skup atributa čije vrijednosti jednoznačno određuju pojavljivanje svake n-torke, tj. svakog retka relacije. U jednoj relaciji ne mogu postojati dvije n-torke sa istim vrijednostima primarnog ključa. Kandidati za ključ su svi oni atributi koji u nekoj relaciji imaju sve vrijednosti jedinstvene. Između kandidata za ključ odabire se primarni ključ. Pojam primarnog ključa iznimno je važan, jer je pomoću njega moguće jednoznačno identificirati i pristupiti svakoj n-torki u relaciji. Kardinalnost relacije je broj njezinih atributa. Relacija koja ima samo jedan atribut je unarna, relacija s dva atributa binarna, s tri ternarna itd. Na slici 8 prikazana su dva skupa objekata međusobno povezana binarnim vezama. Slika 8. Binarna relacija (Rožić 1996)

23 23 Relacija se sastoji od dva dijela: ζ zaglavlje (heading) relacije sadrži imena svih atributa od kojih se relacija sastoji, ζ tijelo (body) relacije se sastoji od podataka, tj. vrijednosti atributa čiji se nazivi nalaze u zaglavlju relacije. Relacijska baza podataka se sastoji od relacija. Između relacija ne definiraju se nikakve veze u fizičkom smislu, a relacije su povezane preko stranih ključeva. Strani ključ u jednoj relaciji je atribut koji je primarni ključ u drugoj relaciji. Ova veza nije fizička, već čisto logička, tj. nema nikakve fizičke implementacije ovih veza. To je jedna od krucijalnih razlika između relacijskog i ostalih modela podataka. Pristupni put do pojedinih vrijednosti atributa ne definira se unaprijed, iako je na određeni način predefiniran samom logikom sustava (Vujnović 1995) Coddova pravila E.F.Codd je definirao 12 pravila od kojih bar 6 sustav mora ispunjavati da bi se smatrao relacijskim. Ta pravila nisu standard već su rezultat čisto teoretskog pristupa toj problematici. Najprije je potrebno navesti osnovno, nulto pravilo : Pravilo 0: Bilo koji sustav za upravljanje bazama podataka koji se smatra ili koji jest relacijski, mora upravljati bazom podataka na potpuno relacijski način i relacijskom metodom. Ostala pravila su: 1. Predstavljanje informacije Sve informacije u relacijskoj bazi podataka logički su predstavljene isključivo na jedan način: vrijednostima u tablici tj. relacijama. 2. Obavezna logička dostupnost Svaka najmanja vrijednost, pri tome se misli na logički najmanju česticu informacije, tj. jednu vrijednost atributa u jednoj n-torci, u relacijskoj bazi podataka mora biti logički dostupna preko kombinacije imena relacije, vrijednosti primarnog ključa i imena atributa. 3. Prezentacija nepostojeće informacije Relacijska baza podataka mora podržavati koncept null vrijednosti neovisno o tipu podataka. Pod pojmom null vrijednosti se podrazumijeva vrijednost koja u datom trenutku za određeni atribut nije poznata. 4. Dinamički on-line katalog Na lokalnom nivou baza podataka opisana je na isti način kao i obični podaci, tako da autorizirani korisnici mogu isti relacijski jezik primjeniti na kataloge koji sadrže opis baze podataka kao i na obične podatke.

24 24 5. Sveobuhvatni jezik za manipulaciju podacima Relacijski sustav može podržavati više različitih jezika za kreiranje aplikacija i manipulaciju podacima. Između njih mora biti najmanje jedan jezik čiji se izrazi, pomoću dobro definirane sintakse, mogu prezentirati kao nizovi znakova i koji obavezno mora podržati sve navedene elemente: ζ definiranje podataka, ζ definiranje pogleda, ζ manipulaciju podacima (interaktivno i iz aplikacija), ζ ograničenja vezana uz integritet podataka, ζ autorizaciju korisnika, ζ upravljanje transakcijama. 6. Ažuriranje pogleda Svi pogledi koje je po relacijskoj teoriji moguće ažurirati, moraju se moći ažurirati i u implementiranom modelu. 7. Visok nivo unosa, ažuriranja i brisanja Svojstvo manipulacije relacijom ili pogledom mora biti moguće ne samo pri pretraživanju podataka, već i pri unosu, ažuriranju i brisanju podataka. 8. Fizička neovisnost podataka Aplikacije i aktivnosti koje korisnik poduzima prema bazi podataka potpuno su neovisne o metodi pristupa podacima ili o strukturi spremanja podataka. 9. Logička neovisnost podataka Aplikacije i aktivnosti koje korisnik poduzima prema bazi podataka ostaju nepromijenjene kada god je učinjena promjena na relacijama koja je po teoriji dopuštena i koja ne narušava neovisnost podataka. 10.Neovisnost integriteta Ograničenja na integritet podataka ne smiju biti dio aplikacije već moraju biti sadržana u katalozima baze podataka. 11.Neovisnost distribucije Bez obzira na to podržava li sustav distribuciju baze podataka ili ne, jezik sustava mora biti takav da podržava distribuciju bez utjecaja na aplikativne programe. 12.Pravilo o nesubverzivnosti

25 Ako sustav podržava jezik niskog nivoa (low-level language), tj. jezik koji može dohvatiti samo po jedan redak podataka odjednom, taj jezik ne smije biti korišten da bi se zaobišla ili ignorirala pravila o integritetu podataka izrečena u relacijskom jeziku višeg nivoa Vrste relacija Relacijska teorija definira šest vrsta relacija. Realcijski sustavi danas na tržištu uglavnom ne podržavaju baš svih šest vrsta relacija. 1. Bazna relacija (base relation, real relation) Stvarna relacija u bazi podataka i katalogu baze podataka. Podaci koji sadrže relacije spremaju se u bazu podataka. Pod pojmom relacije obično se smatra upravo bazna relacija. 2. Pogled (view, virtual relation) Virtualna (prividna) relacija. Pogled je relacija izvedena pomoću pretraživanja iz jedne ili više baznih relacija. Pogled u bazi podataka egzistira samo u katalogu, gdje je spremljena njegova definicija, i nema svojih podataka u bazi. 3. Snapshot Izvedena relacija, kao i pogled, s tim da osim definicije u katalogu baze podataka ima i svoje podatke u bazi. To je relacija koja se nalazi u read-only modu, nad njom su dopuštene samo operacije pretraživanja, ali ne i operacije mijenjanja ili brisanja podataka. Periodično se podaci iz snapshot relacije brišu i ponovno se izvodi naredba za njezino kreiranje. Na taj način dobiva se relacija čiji podaci predstavljaju stanje u bazi podataka u danom trenutku. O izvođenju tih operacija brine se izravno DBMS, a ne korisnik. 4. Rezultat pretraživanja (query result) Pretraživanje je skup SQL naredbi koji vraća podatke iz baze podataka u obliku relacija. Rezultat predstavlja relaciju zato što sadrži imena atributa i njihove vrijednosti, kao i stvarna relacija. Rezultati pretraživanja kao takvi se ne spremaju u bazu podataka, ali se na njih može referencirati unutar pretraživanja i unosa podataka. 5. Međurezultat pretraživanja (intermediate result) Ova relacija nastaje kao rezultat pretraživanja koje je ugniježđeno u neko drugo pretraživanje. Kao ni rezultat pretraživanja, ni međurezultat se ne sprema u bazu podataka. 6. Privremena relacija (temporary relation) To je stvarna relacija koja se sprema u bazu podataka, ali samo privremeno. Obično se na kraju neke transakcije briše iz baze Manipulacija podacima Manipulacija podacima u relacijskim bazama podataka odvija se pomoću korištenja SQL upitnog jezika, i to na dva načina: 25

26 a) putem aplikacija - korištenjem već gotovih aplikacija napisanih u nekom od jezika treće ili četvrte generacije, b) direktnim postavljanjem upita nad bazom podataka. Pri tome je moguće upite postavljati korištenjem nekih od korisničkih alata koji omogućuju ugodniji rad (npr. Query-By-Forms ili Query-By-Example) ili ih postavljati izravno napisane u SQL-u Domena i integritet podataka Domena podataka predstavlja skup vrijednosti koje određeni atribut može poprimiti. Pojedinačna vrijednost atributa se smatra najmanjom nedjeljivom semantičkom jedinicom podataka, i ona sa stanovišta modela podataka nema interne strukture. U stvarnosti može imati internu strukturu, tj. može biti djeljiva. Domena se definira za jedan atribut i sastoji se od podataka koji pripadaju istom tipu podataka. Miješanje više tipova podataka unutar jedne domene nije dopušteno, npr. domena koja sadrži cjelobrojne vrijednosti između 1 i 1000, ne može sadržavati vrijednosti za datume i sl. Svrha definiranja domene jest da se spriječi pojavljivanje podataka u bazi koji nemaju nikakva smisla. Važnost domene nije samo u tome da se za određeni atribut odredi područje vrijednosti koje taj atribut može poprimiti, već i da se postave ograničenja na upite koje postavlja korisnik. Naime, ako dva atributa poprimaju vrijednost iz iste domene tada je moguće koristiti ih za uspoređivanje prilikom pretraživanja. Jedan od nedostataka relacijskog modela je taj što ne postoji mehanizam koji bi sprečavao postavljanje besmislenih upita i dobivanje istih takvih rezultata. Codd je prilikom proširivanja svg modela pokušavao ovo riješiti uvođenjem dodatnih operatora. Iz svega ovoga slijedi važno pravilo: Kompariranje vrijednosti atributa je moguće samo između atributa koji su definirani nad istom domenom. Svaka je baza podataka više ili manje vjerna slika svijeta koji nas okružuje, tj. onog njegovog dijela o kojem želimo obrađivati podatke. Pri tome se baza podataka sastoji od podataka koji su međusobno povezani na razne načine i njihove vrijednosti prezentiraju dio realnog svijeta. Potrebno je definirati određena pravila kojima je zadatak postavljanje ograničenja koja postoje kako na pojavljivanje vrijednosti određenih atributa, tako i na njihovo međusobno povezivanje. Ta pravila se nazivaju pravila integriteta (integrity rules) i od ogromne važnosti su za ispravno funkcioniranje sustava i zaštitu informacija. Pravila integriteta su specifična i vezana su za određenu bazu podataka. Postoje samo dva pravila integriteta podataka koja se pojavljuju kod svih baza podataka, a riječ je o pravilima koja se bave primarnim i stranim ključevima. Pravila integriteta podataka također su dio informacije o objektima iz realnog svijeta koji se opisuju u bazi podataka. Poželjno je da pravila integriteta budu definirana nad bazom podataka, a ne da se ugrađuju u aplikacije. Na taj način sustav kontrolira ispravnost podataka i akcija koje se poduzimaju. Ako to nije tako, uvijek postoji realna opasnost da 26

27 zbog greške programera ili korisnika aplikacije neko od pravila bude zaobiđeno (Vujnović 1995). Dva osnovna pravila integriteta relacijskog modela podataka su pravilo integriteta primarnog ključa i pravilo referencijalnog integriteta. Pravilo integriteta, vezano uz primarni ključ, glasi: Niti jedna komponenta primarnog ključa u baznoj relaciji ne smije imati null vrijednost. Drugim riječima, u bazi podataka nikada se ne spremaju podaci o entitetima koji se ne mogu jednoznačno identificirati. Za razliku od primarnog ključa, atributi koji čine strani ključ mogu poprimiti null vrijednost. Drugo osnovno pravilo integriteta relacijskog modela podataka, pravilo referencijalnog integriteta glasi: Baza podataka ne smije sadržavati vrijednosti stranog ključa za kojeg ne postoje odgovarajuće vrijednosti primarnog ključa u baznoj relaciji. Pod pojmom bazne relacije smatra se ovdje relacija R 1 čiji je primarni ključ strani ključ u relaciji R 2. Gornje pravilo isključivo vrijedi za slučajeve kada strani ključ nema vrijednost null (Vujnović 1995) SQL (Structured Query Language) SQL (Structured Query Language - strukturni jezik za pretraživanje) je jezik koji je srce relacijske tehnologije. Razvoj SQL-a kao jezika za manipulaciju podacima tekao je usporedo s razvojem relacijskog modela podataka. Kada je Codd postavio svoj koncept relacijskog modela podataka, ustvrdio je da:... usvajanje relacijskog modela podataka... dopušta razvoj univerzalnog jezika podataka baziranog na primjeni relacijske algebre. Iako je odmah uočio zahtjeve koje bi takav jezik trebao ispunjavati, kao i njegove prednosti pri manipulaciji podacima, u tom trenutku nije pokušao razviti takav jezik u praksi. S obzirom na brzinu kojom se prihvaćaju nove ideje u informatici, razvoj SQL-a je tekao razmjerno sporo. Godine R.F.Boyce, D.D.Chamberlain i M.M.Hammer predstavljaju koncept jezika SQUARE koji je koristio matematičke izraze, za razliku od engleskih termina koje je koristio SEQUEL. Uskoro SQUARE mijenja ime u SEQUEL2 i taj jezik je korišten u razvoju prvog prototipa relacijskog sustava za upravljanje bazama podataka, nazvanog System R. Kasnije jezik mijenja ime u SQL. Standarni SQL je relacijski potpun, jer za svih pet osnovnih relacijskih operatora (spajanje, razlika, množenje, restrikcija i projekcija) postoje semantički ekvivalentne SQL naredbe. SQL su danas standardizirali ISO (International Standardization Organisation) i ANSI institut (American National Standards Institute). Svi sustavi za upravljanje bazama podataka, kako oni najmanji na PC platformama, tako i veliki client-server sustavi, nastoje što je moguće više slijediti orginalni standard što se tiče SQL-a. S druge strane, isto tako nastoje obogatiti SQL različitim dodatnim opcijama koje nisu potpuno standardizirane. 27

28 Osnovna namjena SQL jezika je omogućavanje jednostavnog unosa podataka, brisanja i mijenjanja prethodno unesenih podataka, te pretraživanja podataka. Pri tome korisnik može komunicirati s bazom podataka i unositi naredbe na tri načina: a) interaktivno - korisnik izvodi sve naredbe izravno nad bazom podataka. Rezultat naredbi se prikazuje na ekranu računala. b) ugradnjom SQL koda u programske jezike treće generacije (Embedded SQL) c) korištenjem već gotovih alata koje imaju svi RDBMS. U ovaj način može se ubrojiti i korištenje gotovih aplikacija napisanih u nekom od programskih jezika treće ili četvrte generacije. Za komuniciranje pod a) i b) potrebno je poznavati strukturu baze podataka, relacije koje postoje u bazi i SQL. Za korištenje gotovih programskih alata, uglavnom je potrebno samo znati što se želi postići (Vujnović 1995). SQL nije samostalan jezik već je dio sustava za upravljanje bazom podataka DBMS, te posreduje između korisnika i DBMS-a. Sastoji se od dvije cjeline. Prva je onaj dio jezika koji se koristi za definiranje strukture podataka - DDL, tj. opisnog jezika (Data Description Language). Druga je onaj dio jezika koji služi za manipulaciju, odnosno rukovanje podacima - DML (Data Manipulation Language). Osim ove dvije temeljne cjeline javlja se kao dio SQL-a i tzv. kontrolni jezik - DCL (Data Control Language) koji brine o sigurnosti podataka. U operativnim uvjetima DDL dio SQL-a koristi se rijeđe od DML-a, naime nakon određivanja strukture i kreiranja baza podataka korisnici se služe DML-om za rukovanje podacima (Rožić 1996) Osnovne naredbe SQL-a SQL, kao i drugi slični jezici za rad s relacijskim bazama podataka, ima tri grupe naredbi: 1. naredbe za definiranje strukture relacijske baze podataka, opis ograničenja u bazi i definiranje pogleda na bazu podataka, 2. naredbe za osnovne opreacije nad podacima u bazi podataka. To su naredbe za pronalaženje podataka koji zadovoljavaju postavljene uvjete, naredbe za upis podataka, naredbe za brisanje ili izbacivanje podataka uz zadane uvjete i naredbe za promjenu podataka uz zadane uvjete. 3. naredbe za upravljanje bazom podataka (uspostavljanje indeksa, kontrola pristupa bazi i dr.) Jednostavnost i korisnička orijentiranost primjene SQL-a može se ilustrirati s nekoliko primjera primjene njegovih naredbi. Primjer 1. Kreiranje tablice i strukture podataka koje će tablica sadržavati obavlja se naredbom CREATE TABLE. U naredbi se kao argumenti navode ime koje se tablici dodjeljuje, kao i definicija njenih polja uključujući: ime polja, tip podataka u polju i veličina podataka. Kao dodatni parametri ove naredbe mogu se uključiti: definiranje ključeva slogova, onemogućavanje upisa null oznaka u polje i dr. Mogu se definirati različiti tipovi podataka 28

29 uključujući i njihovu duljinu, npr.: niz alfanumeričkih znakova duljine n (CHAR(n)), cijelobrojni broj (INT), decimalni broj duljine n znakova s d decimalnih mjesta (NUMERIC(n,d)) i dr. CREATE TABLE PARCEL (IDBROJ NUMERIC(5) NOT NULL, POVRSINA NUMERIC(6,2) NOT NULL, IME CHAR(15), PREZIME CHAR(15), PRIMARY KEY (IDBROJ)) Izvršenjem ove naredbe kreira se tablica PARCEL koja se sastoji od četiri polja. To su IDBROJ numeričkog tipa duljine 5 brojki, s ograničenjem praznog upisa, koje sadrži identifikator sloga, tj. broj zemljišne čestice. Na ovo polje je postavljen primarni ključ slogova. Polje s imenom POVRSINA numeričkog tipa definirano decimalnim brojem od 6 znamenki s 2 decimalna mjesta i ograničenjem praznog upisa. Polja IME i PREZIME alfanumeričkog tipa veličine 15 znakova. Iako je tablica ovom naredbom kreirana i određena struktura polja, tip i veličina podataka ona je prazna, jer u nju nije unesen nikakav sadržaj. Učinak definiranja ove tablice može se vidjeti primjenom naredbe SQL-a: DESCRIBE PARCEL Primjer 2. Brisanje tablice obavlja se primjenom naredbe DROP TABLE. Brisanje tablice ovom naredbom ima za posljedicu gubitak svih podataka sadržanih u tablici i brisanje njene strukture. U slučaju brisanja tablice PARCEL naredba ima oblik: DROP TABLE PARCEL Primjer 3. Promjena strukture već kreirane tablice, npr. dodavanje novih polja, obavlja se naredbom ALTER. Ako se u tablicu PARCEL želi dodati novo polje s imenom KULTURA alfanumeričkog tipa i duljine 10 znakova, a koje sadrži kulturu na zemljišnoj čestici naredba je: ALTER TABLE PARCEL ADD KULTURA CHAR(10) Gore navedene naredbe su naredbe za definiranje strukture relacijske baze podataka, dok su osnovne naredbe koje se u SQL-u koriste za manipulaciju podacima: a) SELECT - naredba za dohvat podataka. Može se koristiti unutar naredbi za kreiranje relacija, te naredbi za unos podataka, 29

30 30 b) INSERT - naredba za unos podataka, c) DELETE - naredba za brisanje podataka, d) UPDATE - naredba za ažuriranje, tj. promjenu vrijednosti podataka. Ove četiri naredbe čine osnovu SQL-a i bez njihova znanja apsolutno je nemoguće baviti se dizajniranjem i izradom aplikacija za obradu podataka koristeći sve prednosti moderne relacijske tehnologije. Dapače, za veliku većinu običnih zahtjeva, poznavanje ovih naredbi je dovoljno za postizanje željenih ciljeva. Za sve one koji se žele dublje i ozbiljnije baviti bazama podataka, ove naredbe predstavljaju tek uvod u znanja potrebna za kvalitetno projektiranje i održavanje bazama podataka (Vujnović 1995). Svaka od navedenih naredbi prilikom izvođenja postavlja određene lokote na relacije nad kojima se izvodi. Pri dizajniranju aplikacija i baze podataka o tome je potrebno voditi računa. Ako postoji relacija koju istodobno može ažurirati više korisnika, a da se iz te relacije u isto vrijeme stalno traže određeni podaci, velika je šansa da će dobar dio vremena relacija biti zaključana. U tom slučaju relacija nije od velike koristi za korisnika, jer se zahtjevi koje postavlja nad njom najčešće zbog zaključanosti relacije odbijaju. Primjer 4. Interaktivni pojedinačni upis podataka u kreiranu tablicu može se obaviti primjenom SQL naredbe INSERT. Vodeći računa o strukturi tablice PARCEL upis prvog sloga ima oblik: INSERT INTO PARCEL Primjer 5. VALUES (1243,758.34, Ivan, Ivić ) Dobivanje odgovora ili izvješća na upite, nakon unošenja cjelokupnog sadržaja podataka u tablicu, obavlja se naredbom SELECT. Kod primjene ove naredbe neophodno je naznačiti u kojoj tablici ili više tablica istovremeno treba pronači i prikazati korisniku koje podatke i uz koje uvjete. Naredbom: SELECT IDBROJ,POVRSINA FROM PARCEL prikazuje se sadržaj svih slogova tablice PARCEL, ali samo za polja IDBROJ i POVRSINA, dok se npr. istom naredbom i uvjetovanjem odgovora: SELECT IDBROJ,POVRSINA FROM PARCEL WHERE POVRSINA=100 prikazuju samo oni slogovi tablice kod kojih površina zemljišne čestice iznosi 100m 2. Primjena naredbe SELECT i uvjetovanja odgovora posebno je značajno kada se baza podataka sastoji od velikog broja tablica međusobno povezanih relacijama.

31 31 4. Metapodaci Metapodaci su formalniji naziv za katalog informacija o različitim gledištima elektronskog dokumenta. Oni opisuju sadržaj, kvalitetu, položaj i format podatka, mogu dati informacije o prijenosu podatka i razne druge informacije, ovisno o potrebama korisnika metapodataka. Kraće rečeno metapodaci su podaci o podacima. Primjeri metapodataka u ne-internet svijetu su: ζ zbirke knjižnih kataloga u knjižnicama, ζ filmski, knjižni, muzički katalozi, ζ indeksne i sadržajne tablice u knjigama i novinama. Osnovne karakteristike metapodataka su: ζ da organizira i održava organizirano ulaganje u podatke, ζ da osigura informaciju u katalozima i bankama podataka, ζ da osigura informaciju kod prijenosa podataka Federal Geographic Data Committee (FGDC) standard ( Jedan od najrazvijenijih standarda za metapodatke je FGDC standard. Puni naziv standarda je Content Standard for Digital Geospital Metadata. Content Standard for Digital Geospital Metadata je u biti ime zasebnog dokumenta koji opisuje FGDC standard. FGDC standard je razvijen od strane Federal Geographic Data Committee. FGDC razvija standarde za geoprostorne podatke koji služe za upotpunjavanje NSDI-a, u suglasnosti i suradnji s državnom i mjesnom upravom, privatnim sektorom, akademskom zajednicom i što je još od veće korisnosti s međunarodnom zajednicom. Svatko zainteresiran za sudjelovanje u bilo kakvoj aktivnosti FGDC standarda može kontaktirati u sjedištu za sponzoriranje FGDC pododbora ili radnih grupa. FGDC Standards Reference Model definira zahtjeve koji se očekuju od FGDC standarda, opisuje različite tipove standarda za geoprostorne podatke, kao i dokumentaciju cjelokupnog postupka (razvojnog procesa) FGDC standarda. FGDC standard omogućuje ljudima da razumiju različite vrste metapodataka tako što ih opisuje na način koji naglašava gledišta koji su bliski podatku. Ne može se misliti da je svatko sposoban kreirati metapodatke. Stvarati ispravne metapodatke je slično slaganju kataloga u knjižnicama, osim što kreator treba znati više znanstvenih informacija o podacima koje prikuplja, te treba poznavati informatičku tehnologiju. Da bi se kreirala dobra metabaza potrebna je dobra komunikacija između tvorca metapodataka i tvorca podataka.

32 FGDC standard je veoma kompleksan. On je dizajniran da opiše sve moguće geoprostorne podatke. Postoje 334 različita elementa u FGDC standardu, a njih 119 postoje samo da bi sadržavali druge elemente. Tih 119 elemenata je bitno zato što opisuju povezanost između drugih elemenata. Na primjer, knjižni podatak je opisan sa elementom koji se zove Citation_Information, koji sadrži elemente: Title i Publication_Date. Ako je potrebno znati koja publikacija pripada točno određenom naslovu, hijerarhijska veza opisana u Citation_Information će to učiniti jasnim. Slika 9. prikazuje osnovne skupine elemenata od kojih se sastoji metapodatak u FGDC standardu. 32 Metadata Identification_Information Metadata_Reference_Information Data_Quality_Information Spatial_Data_Organization_Information Spatial_Reference_Information Entity_and_Attribute_Information Distribution_Information Slika 9. Osnovne skupine elemenata metapodatka u FGDC standardu Identifikacijska informacija je osnovna informacija o setu podataka. Ona sadrži informacije o naslovu, pokrivenosti geografskog područja, pravila za korištenje podataka. Informacija o kvaliteti podataka je informacija koja procjenjuje kvalitetu seta podataka. Ona sadrži informacije o poziciji i cjelovitosti sadržaja. Informacija o organizaciji prostornih podataka je mehanizam koji se koristi da bi se predstavila prostorna informacija u setu podataka. Ona obuhvaća metode koje se upotrebljavaju da bi predstavili prostornu poziciju direktno (raster, vektor) i indirektno (adresa ulice itd.), te sadrži broj prostornih objekata u setu podataka. Informacija o prostornim karakteristikama sadrži informacije koje uključuju ime i parametre za projekciju mreže koordinatnih sustava, horizontalne i vertikalne datume i rezoluciju koordinatnog sustava. Informacija o entitetu i atributu je informacija o sadržaju seta podataka, uključujući tip entiteta i njegovih atributa, te domenu svakog pojedinog atributa. Informacija o distribuciji je informacija o nabavljanju seta podataka. Sadrži informacije o proizvođaču, dostupnim formatima, te informaciju o tome kako nabaviti set podataka i troškove seta podataka. Informacija o karakteristikama metapodatka sadrži aktualne, važeće informacije o metapodacima i informacije o njihovoj pouzdanosti.

33 FGDC standard također omogućuje kreiranje novih atributa u već gotovoj metabazi podataka. Kreiranje novih atributa se zove ekstenzija (extensions) i trebala bi se upotrebljavati sa opreznošću. Prije svega, ne smije se unositi ni jedan novi atribut za koji se smatra da se očito treba izostaviti. Također postoji specifična ekstenzija (specific extensions) koja služi za kreiranje općenitih atributa. Svaka znanstvena disciplina ima termine koji su zajednički ili se dijele samo među nekoliko drugih znanstvenih disciplina. To ne može biti praktično ugrađeno u standard, već se definira pomoću specifične ekstenzije. Kod kreiranja metapodataka u FGDC standardu, a i općenito kod kreiranja metapodataka trebaju se razumjeti podaci koji se žele opisati. Nakon toga se treba odlučiti o tome kako se dekodira informacija. Kod FGDC standarda kreira se zasebni disk file za svaki zapis metapodatka, tj. jedan disk file opisuje jedan set podataka. Potom treba upotrijebiti neke računalne alate da bi se unesle informacije u taj file, tako da se metapodaci prilagode standardu. Osnovni koraci kod kreiranja metapodataka su: 1. skupljanje informacija o setu podataka, 2. kreiranje digitalnog file-a koji sadrži metapodatke, koji su odgovarajuće uređeni, 3. provjeravanje sintaktične strukture file-a. Modificiranje dogovora o informaciji i taj postupak ponavljati, sve dok sintaktična struktura file-a ne bude točna. 4. ponovno pogledati sadržaj metapodataka, uvjeravajući se da informacija opisuje potpuno i ispravno subjekt podatka. FGDC format za razmjenu metapodataka je SGML, koji je prilagođen FGDC-ovom: Document Type Declaration. Najprikladniji način da se kreira takav file je da se upotrijebi mp, alat za kreiranje formata metapodataka. Taj alat uzima kao svoj ulaz ASCII file u kojem su imena elemenata izslovkana i hijerarhijska struktura metapodataka je izbačena upotrebom sadržaja koji je zapisan u svakom pojedinom redu. Softver koji je usklađen sa FGDC standardom se ne može kupiti. Alatu se ne može reći da se prilagodi standardu, već se samo zapis metapodatka može prilagoditi standardu ili ne. Umjesto toga, alati pomažu pri unošenju metapodataka Multipurpose European Ground Related Information Network (MEGRIN) ( MEGRIN je skraćenica od Multipurpose European Ground Related Information Network, to je europska mreža referentnih geografskih informacija za upotrebu u mnogo različitih aplikacija. MEGRIN je kreiran godine na inicijativu CERCO-a, sa ciljem pomaganja National Mapping Agencies (NMAs) Europe, radi povečanja zahtjeva za međudržavnim proizvodima i servisima. Danas postoji dvadeset država koje su članice MEGRIN-a, a ujedno su i članice CERCO-a. MEGRIN obuhvaća četiri osnovna tipa aktivnosti: 33

34 1. Razvija i izgrađuje servis za metapodatke GDDD (Geographical Data Description Directory) na internetu, koji omogučava standardizirane informacije o glavnim proizvodima NMAs. 2. Stimulira i koordinira izradu Pan-Europskih setova podataka, koje dobiva od svojih članica. Jedan od takvih proizvoda je i SABE (Seamless Administrative Boundaries of Europe). 3. Usko surađuje sa European Commission (EC) i učestvuje u EUROSTAT-u, radi definiranja i kreiranja Pan-Europskog proizvoda potrebnog Europskoj Zajednici. 4. Predstavlja CERCO i njegove članice na konferencijama i simpozijima, gdje su geografske informacije glavna tema. MEGRIN je grupa nacionalnih agencija koje izrađuju karte kako bi razvile Pan-Europske proizvode i servise, koji će pomoći lakšoj dostavi prostornih podataka. To će omogućiti javnom i privatnom sektoru da ostvari ekonomsku, komercijalnu i socijalnu pogodnost korištenja geografskih informacija. Slika 10. prikazuje države koje su članice MEGRIN-a. Države koje su članice označene su tamnijom bojom, te su u sklopu SABE-a za te države napravljene detaljne administrativne granice. 34 Slika 10. Države članice MEGRIN-a (

35 SABE je jedan od proizvoda MEGRIN-a, a to je u biti europska topografska karta u mjerilu 1 : On sadrži detaljne administrativne granice od 26 europskih država, te daje statističkim podacima prostornu dimenziju. Slika 11. prikazuje administrativne granice Belgije. Odaberemo li neku regiju dobit ćemo podatke o njenom nazivu, ime države kojoj pripada, te njezin identifikacijski broj. 35 Slika 11. Administrativne granice Belgije (

36 36 5. Softver U ovom diplomskom radu za izradu metabaze analognih prostornih podataka korišten je Microsoft Access kao program koji služi za rad s relacijskim bazama podataka, te EdG (Edit Graphics) podprogram u sklopu MicroStation-a, koji je služio za automatsko dobivanje koordinata triangulacijskih i detaljnih listova nacrtanih u MicroStation-u Microsoft Access Microsoft Access je na današnjem tržištu jedan od najmoćnijih i najprilagodljivijih programa za upravljanje bazama podataka. Microsoft Access omogućuje skupljanje, spremanje i organiziranje informacija, kao i kreiranje izvještaja koji pomažu pri donošenju zaključaka. Evo samo nekoliko stvari koje se mogu raditi s Microsoft Access-om: ζ Upisivati podatke izravno u bazu podataka ili ih uvoziti iz drugog programa. ζ Sortirati, indeksirati ili organizirati podatke prema svojim željama. ζ Brzo kreirati izvještaje i poštanske naljepnice za omotnice koristeći sve podatke ili samo dio njih. ζ Stvarati prilagođene obrasce za unošenje podataka što korisnicima računala koji su početnici pojednostavljuje upisivanje novih informacija u bazu podataka. ζ Izvoditi upite koji izlučuju podskupine podataka na temelju određenih uvjeta (Wempen 1997). Microsoft Access je vrlo sličan ostalim Windows programima što se tiče grafičkog korisničkog sučelja, te se na njemu nalaze izbornici, trake s alatima, statusna traka i radno područje (slika 12). Slika 12. Korisničko sučelje Microsoft Access-a

37 Prva karakteristika koja je uočljiva prilikom pokretanja Microsoft Access-a je da se ne otvara programsko sučelje nego okvir za dijalog (slika 13), prozor koji objedinjuje osnovne programske funkcije kao što su kreiranje nove i otvaranje već postojeće datoteke. Okvir za dijalog Microsoft Access-a omogućuje i kreiranje baze uz pomoć čarobnjaka (database wizard). To su mini-programi koji ispituju potrebe i prema njima kreiraju strukturu baze podataka. Programsko sučelje se otvara tek nakon odabira datoteke koju želimo otvoriti. 37 Slika 13. Okvir za dijalog Microsoft Access-a Rad sa tablicama, upitima, obrascima i izvještajima bit će objašnjen na primjeru metabaze analognih prostornih podataka MicroStation 95 i EdG(Edit Graphics) MicroStation je vrlo raširen CAD programski sustav. Razvila ga je tvrtka Bentley Systems, Inc. u okviru korporacije Intergraph (SAD). Podržava rad jedne osobe i rad u mreži. Primjenjuje se također na različitim vrstama računalnog sklopovlja i operacijskih sustava. Omogućava vrlo kvalitetno 2D i 3D modeliranje i raspolaže grafičkim korisničkim sučeljem vrlo visoke kvalitete (slika 14), te u tom području uvodi praktički novi standard. MicroStation omogućuje definiranje vlastitih biblioteka simbola, povezivanje s relacijskim bazama podataka, npr. DBASE, Oracle, Informix, Xbase, pomoću posebnog modula RIS (Relational Interface Systems), te zapis podataka u formatima DXF, IGES, odnosno TIFF, PCX, JPEG, GIF i dr. Raspolaže posebnim programskim jezikom MDL (MicroStation Development Language) za programiranje pomoću višeg programskog jezika C (Rožić 1996). MicroStation 95 omogućuje i korištenje makroa. Makroi su BASIC programi kojima se automatiziraju kraći nizovi operacija. Karakteristika MicroStation BASIC naredbi je da imaju prefiks "Mbe" (MicroStation BASIC Extensions). UCM (User Comands) je također makro, ali sa posebnom logikom i sintaksom UCM jezika.

38 38 Slika 14. Korisničko sučelje MicroStation-a Prva karakteristika koja je uočljiva prilikom pokretanja MicroStation-a je da se ne otvara programsko sučelje nego MicroStation Manager (slika 15), prozor koji objedinjuje osnovne programske funkcije kao što su kreiranje nove i otvaranje već postojeće datoteke. MicroStation Manager omogućuje i kreiranje backup kopije, brisanje, promjenu imena i kompresiju datoteka kao i sjedinjavanje više datoteka u jednu (Merge). Programsko sučelje se otvara tek nakon odabira datoteke koju želimo otvoriti. Slika 15. MicroStation Manager

39 EdG (Edit Graphics) je program koji omogućava pretraživanje, modificiranje i prikazivanje elemenata DGN datoteke u komandnom okruženju. Instaliran je u "edg" direktoriju i pokreće se iz sistemskog prompta. Svakom elementu je pridružen redni broj pomoću kojeg EdG manipulira sadržajem datoteke. EdG objedinjuje više vrsta naredbi, a to su: ζ SET naredbe (služe za namještanje različitih postavki), ζ SHOW naredbe (služe za provjeravanje postavki), ζ naredbe za modifikaciju elemenata datoteke, ζ naredbe za obnavljanje "oštećene" datoteke, ζ pomoćne naredbe (služe za kreiranje nove DGN datoteke od određenih elemenata postojeće). 39 Slika 16. EdG okruženje EdG ima mogućnost kreiranja tekstualne datoteke koja sadrži sve ono što smo prikazali u EdG okruženju. Takva tekstualna datoteka naziva se journal file i ima ekstenziju "jnl".

40 40 6. Model metabaze Kao što je već u uvodu napomenuto cilj ovog diplomskog rada je bio napraviti model metabaze analognih prostornih podataka, čijom ćemo izradom dobiti bazu podataka s aktualnim podacima o katastarskim planovima i topografskim kartama, tj. podatke o trijangulacijskim i detaljnim listovima Planiranje modela metabaze Prije kreiranja svake baze podataka treba postaviti sljedeća pitanja: ζ Koji podaci se žele spremiti i na koji način ih je najbolje organizirati? Tako se određuju potrebne tablice. ζ Koji se postupci unošenja podataka izvode u tom poslu? Tako se određuju potrebni obrasci. ζ Koje informacije su potrebne da bi se znalo stanje poslovanja ili hobija? Taj odgovor će ukazati na vrstu izvještaja koji se želi. Srce svake baze podataka je tablica. Model metabaze se sastoji od pet tablica, a ime modela je Prikazi. Tablice koje su kreirane u modelu metabaze su: 1. Tablica AnalogniPrikazi - atributi tablice su: ID prikaza i vrste prikaza (slika 17) Slika 17. Tablica AnalogniPrikazi 2. Tablica GrupeAnalognihPrikaza - atributi tablice su: ID grupa prikaza i vrste grupa prikaza (slika 18)

41 41 Slika 18. Tablica GrupeAnalognihPrikaza 3. Tablica Listovi - atributi tablice su: ID listova, broj lista, broj lista katastarske općine, nomenklatura, ID mjerila, ID referentnih listova, ID prikaza, ID grupa prikaza, naziv karte ili plana, Xmin, Xmax, Ymin, Ymax, te prvo i novo izdanje karte ili plana (slika 19) Slika 19. Tablica Listovi

42 4. Tablica MjerilaPrikaza - atributi tablice su: ID mjerila, mjerila prikaza i format lista (slika 20) 42 Slika 20. Tablica MjerilaPrikaza 5. Tablica ReferentniSustavi - atributi tablice su: ID referentnih sustava i referentni sustavi (slika 21) Slika 21. Tablica ReferentniSustavi Ključna tablica u modelu metabaze analognih prostornih podataka je tablica Listovi. U njoj se nalaze podaci o triangulacijskih i detaljnih listova planova i karata. Ostale četiri tablice su kreirane da bi se izbjeglo nagomilavanje informacija u samoj tablici Listovi, tj. izbjegli redundantni podaci u bazi. U tablice AnalogniPrikazi i GrupeAnalognihPrikaza unesene su vrste prikaza i vrste grupa analognih prikaza. Tablica MjerilaPrikaza se sastoji od svih mjerila na koje se je naišlo pri unosu podataka o triangulacijskim i detaljnim listovima, te formata listova. U tablici ReferentniSustavi nalaze se svi referentni sustavi na području Republike Hrvatske.

43 Sljedeći korak pri planiranju modela metabaze je bio određivanje potrebnih obrazaca. Obrasci koji su kreirani za unos i pregled podataka su: 1. Planovi (slika 22) Karte (slika 23) Slika 22. Obrazac Planovi Slika 23. Obrazac Karte Razlog kreiranja dva obrasca u modelu metabaze je bio zbog razlike u atributima listova karata i planova. Osnovna razlika između listova planova i listova karata je u nomenklaturi. Nomenklatura listova planova se sastoji od oznake zone, kolone, reda i broja lista u trigonometrijskoj sekciji, dok se nomenklatura listova karte sastoji od broja lista u mjerilu karte 1:100000, broja lista u mjerilu karte 1:50000 i broja lista u mjerilu karte

44 1: Druga razlika je u tome što listovi planova nemaju grupu analognih prikaza, dok listovi karte imaju grupu analognih prikaza. Izvještaji se mogu kreirati bilo kada i nije ih nužno planirati prije kreiranja baze podataka. Takav je bio slučaj i pri izradi modela metabaze. Izvještaji su kreirani nakon što su uneseni podaci o listovima planova i karata. Izvještaji koji su kreirani u modelu metabaze su: 1. Izvještaj o listovima planova stare izmjere, i to za svaki referentni sustav stare izmjere, 2. Izvještaj o listovima planova nove izmjere, i to za svaki referentni sustav nove izmjere, 3. Izvještaj o listovima topografskih karata, 4. Izvještaj o listovima pomorskih karata Kreiranje baze Prazna baza podataka Kreiranje prazne baze podataka je vrlo jednostavno jer se kreira tek vanjska ljuska, bez tablica, obrazaca, izvještaja i upita. Nakon što se pokrene Access pojavljuje se okvir za dijalog Microsoft Access (vidi sliku 13), te treba učiniti sljedeće: 1. Izabrati Blank Database i gumb OK. Pojavljuje se okvir za dijalog File New Database (slika 24) 44 Slika 24. Okvir za dijalog File New Database 2. U okvir za dijalog File New Database treba upisati najbolje opisno ime za svoju novu bazu. Ime baze u slučaju modela metabaze analognih prostornih podataka je bilo Prikazi Tablice Tablice se mogu u Access-u samostalno kreirati ili na način da se poslužimo Table Wizardom. Table Wizard može uštedjeti puno vremena koje bi se utrošilo za kreiranje i formatiranje svih točnih polja za određenu namjenu. Accessovi čarobnjaci su vrlo korisni,

45 ali s njima se kreiranje tablice ne može izvesti s tolikom fleksibilnošću kao kad se taj posao radi samostalno. Sve tablice u bazi Prikazi su kreirane samostalno i to u načinu prikaza Table Design. Da bi se kreirala tablica u načinu prikaza Table Design, treba učiniti sljedeće korake: 1. Odabrati Insert,Table ili iz prozora Database izabrati Table, pa zatim odabrati gumb New. Pojavljuje se okvir za dijalog New Table (slika 25), 45 Slika 25. Okvir za dijalog New Table 2. Izabrati Design View, otvara se način prikaza Table Design (slika 26). Slika 26. Način prikaza Table Design U načinu prikaza Table Design imamo potpunu kontrolu nad čitavim postupkom kreiranja tablice. Tu se upisuje ime polja, vrstu podatka i format, opis polja (tablica dobro funkcionira i bez toga). Kod kreiranja tablica u bazi Prikazi imena polja su bili atributi svake pojedine tablice. Svi atributi su bili tekstualnog ili numeričkog tipa podataka, ovisno o vrsti podatka, osim ID brojeva koji su AutoNumber, što znači da Access za svaki slog automatski upisuje brojeve

46 u nizu. U slučaju da se podatak sastoji od tekstualnih i od brojčanih vrijednosti, podatak se označava kao tekstualni tip podatka. U opisu polja se nalazi kratak opis i domena svakog pojedinog atributa (vidi slike 17 21). Pored tipa podatka za svako polje u tablici trebalo je podesiti i opcije za formatiranje. One se pojavljuju u donjoj polovici okvira za dijalog, u području Field Properties. Opcije za formatiranje se mijenjaju ovisno o vrsti polja. Pri zatvaranju načina prikaza Table Design, može se dobiti poruka da nije dodijeljen primarni ključ. Primarni ključ je označeno polje za koje svaki slog mora imati jedinstveni unos. To je obično ID broj, s obzirom na to da mnoga druga polja mogu biti ista za više od jednog sloga. Access ima mogućnost automatskog kreiranja primarnog ključa ili korisnik može odabrati polje koje želi da bude primarni ključ. U bazi Prikazi kod kreiranja tablica korištena je mogućnost automatskog kreiranja primarnog ključa Veze između tablica Access je program relacijske baze podataka, to znači da je, za razliku od nekih jednostavnijih programa za upravljanje bazama podataka, Access namijenjen za upravljanje mnogim tablicama i za kreiranje veza između njih. Model metabaze analognih prostornih podataka se sastoji od pet tablica i njih je trebalo povezati u jednu cijelinu. Da bi se kreirala veza između tablica, treba otvoriti prozor Relationships i tamo dodati veze, na sljedeći način: 1. U bazi podataka se odabere Tools, Relationships. 2. Odaberemo tablice među kojima želimo kreirati veze iz okvira za dijalog Show Table (slika 27), 46 Slika 27. Okvir za dijalog Show Table 3. Nakon toga odaberemo polje u tablici koje želimo povezati s drugim poljem u drugoj tablici i to na način da izaberemo željeno polje i povučemo ga do odabranog polja u drugoj tablici. Pojavljuje se okvir za dijalog Relationships (slika 28). Okvir za dijalog Relationships traži da se definira veza koja se kreira.

47 47 Slika 28. Okvir za dijalog Relationships U modelu metabaze sve veze su u odnosu jedan naprema beskonačno. To znači da mnogi slogovi u jednoj tablici, npr. tablici Listovi, mogu odgovarati samo jednom slogu u odnosnoj tablici, npr. tablici MjerilaPrikaza. Veza jedan naprema beskonačno se kreira u Access-u tako da se u okviru za dijalog Relationships odabere opcija Enforce Referential Integrity (vidi sliku 28). Slika 29. prikazuje veze između tablica u bazi Prikazi. Slika 29. Veze između tablica u bazi Prikazi

48 Unos podataka Nakon kreiranja tablica i veza između tablica, uneseni su podaci o svakom atributu u svakoj tablici baze Prikazi. Svaki unos u bazu podataka Access sprema u njegov vlastiti redak, to je slog. Svaka vrsta pojedinosti je spremljena u svoj stupac, polje. Na presjecištu polja i retka nalazi se pojedinačni podatak za taj određeni slog, to područje se zove ćelija. Podaci se mogu unositi izravno u tablicu ili se mogu unositi u kreirani obrazac, koji automatski pohranjuje podatke u tablicu. Podaci u bazi Prikazi su uneseni izravno u tablice. Svi podaci su uneseni ručno, osim donje lijeve i gornje desne koordinate svakog pojedinog lista, koje su uz pomoć EdG-a automatski očitane iz MicroStation-a i prenesene u tablicu Listovi. Automatsko očitavanje koordinata lista uz pomoć EdG-a napravljeno je na sljedeći način (slika 30): 1. EdG se nalazi u "edg" direktoriju i pokreće se iz sistemskog prompta. 2. Nakon ulaska u EdG definiramo stazu file-a iz kojeg ćemo dobiti koordinate. 3. Naredbom SET JOURNAL_FILE (ime_file-a) kreiramo tekstualnu datoteku koja sadrži sve ono što smo prikazali u EdG okruženju. Takva tekstualna datoteka naziva se journal file i ima ekstenziju "jnl". 4. Zatim naredbom SET OUTPUT/JOURNAL pohranjujemo podatke dobivene EdG-om u gore kreiran journal file. 5. Naredbom SET DISPLAY/RANGE EdG očitava donju lijevu i gornju desnu koordinatu svakog pojedinog lista. 6. EdG okruženje napuštamo naredbom EXIT. Slika 30. Postupak očitavanja koordinata iz EdG-a Koordinate dobivene uz pomoć EdG-a i pohranjene u journal file obrađene su u Microsoft Excel-u i prenesene su u tablicu Listovi.

49 Upiti Upitom se dobivaju informacije koje se žele vidjeti, da bi se potrebne informacije vidjele jasnije. Može ga se zamisliti kao sito u koje se ubacuju podaci, oni podaci koje ne želimo padaju kroz rupe u situ, a zadržavaju se samo oni koji nas zanimaju (Viescas 1997). Upit je jednostavno formalniji način sortiranja i filtriranja. Upiti nam omogućuju da odredimo: ζ koja polja želimo vidjeti, ζ kojim redoslijedom se polja moraju pojavljivati, ζ kriterije filtriranja za svako polje, ζ redoslijed kojim želimo sortirati svako polje. Upit je najjednostavnije kreirati u Access-u pomoću Query Wizarda (čarobnjak za upite), a najjednostavniji Query Wizard je Simple Query Wizard (čarobnjak za jednostavne upite). Upit koji kreira Simple Query Wizard je osnovna inačica upita Select. Upit Select je najčešće korištena vrsta upita. Njime se mogu odabrati slogovi, sortirati i filtrirati, te izvoditi jednostavni proračuni s njihovim rezultatima. Upiti koji su postavljeni nad bazom Prikazi su pretraživanje listova po određenoj koordinati i pretraživanje listova po određenom području. Upit koji pretražuje listove po određenoj koordinati zove se ListoviQuery, a upit koji pretražuje listove po određenom području zove se PodrucQuery. Oba upita su kreirana kombinacijom Simple Query Wizarda i Query Designa. Pomoću Simple Query Wizarda se odabiru i prikazuju polja iz tablice. Međutim da bi se postavili kriteriji i mijenjala pravila koja dovode do rezultata upita potrebno je prijeći u način prikaza Query Design i to tako da se izabere upit koji se želi urediti, te zatim gumb Design. Slike 31. i 32. prikazuju upite ListoviQuery i PodrucQuery u načinu prikaza Query Design. Slika 31. ListoviQuery u načinu prikaza Query Design

50 50 Slika 32. PodrucQuery u načinu prikaza Query Design Kriteriji se postavljaju tako da se u načinu prikaza Query Design izabere redak Criteria u stupcu željenog polja, te se upiše kriterij koji se želi rabiti (vidi slike 31 i 32). Obrazac za unošenje koordinata pri postavljanju upita ListoviQuery i PodrucQuery kreira se automatski, nakon što se u redak Criteria upiše [ FORMS ]. Upite je moguće kreirati i korištenjem SQL upitnog jezika direktnim postavljanjem upita nad bazom podataka. Naredbe SQL-a se upisuju u način prikaza SQL View. Slike 33. i 34. prikazuju upite ListoviQuery i PodrucQuery u načinu prikaza SQL View. Slika 33. ListoviQuery u načinu prikaza SQL View

51 51 Slika 34. PodrucQuery u načinu prikaza SQL View Rezultati upita se mogu neograničeno puta prikazivati. Ako su se podaci u međuvremenu promjenili, izmjene će biti prikazane i u upitu. Da bi se iznova prikazao rezultat upita, treba označiti upit koji se želi prikazati i izabrati gumb Open. Upit ListoviQuery daje kao rezultat na postavljen upit triangulacijske i detaljne listove sa svojim atributima, koji se nalaze na određenoj koordinati koju zadaje korisnik. Isto tako i upit PodrucQuery daje kao rezultat na postavljen upit listove sa svojim atributima, samo što korisnik mora zadati donju i gornju granicu pretraživanja po osi x i y. Slika 35. prikazuje listove sa svojim atributima, koji se nalaze na koordinati x = 0hv i y = 72000hv, kao rezultat upita u upitu ListoviQuery. Slika 35. Rezultat upita ListoviQuery Slika 36. prikazuje listove sa svojim atributima, koji se nalaze na području x min = 0hv, x max = 4000hv i y min = 70000hv, y max = 75000hv, kao rezultat upita u upitu PodrucQuery.

52 52 Slika 36. Rezultat upita PodrucQuery Obrasci Obrasci služe za unos i pregled podataka. Obrazac sliči na list s prazninama za ručno popunjavanje. Access povezuje obrazac s tablicom, a informacije koje se unose u obrazac automatski se spremaju u tablicu. U obrascu se može svakom polju dodijeliti onoliko prostora koliko je potrebno i unositi informacije u nekoliko tablica. Svaki obrazac istodobno prikazuje samo jedan slog. Obrasci koji su kreirani u bazi Prikazi su: ζ za unos i pregled podataka Planovi i Karte (vidi slike 22 i 23), ζ obrasci za pregled rezultata upita ListoviQuery i PodrucQuery su Koordinate (slika 37) i Podrucje (slika 38).

53 53 Slika 37. Obrazac Koordinate Obrazac se može kreirati na tri načina: Slika 38. Obrazac Podrucje 1. AutoForm je izvrstan način kada se želi iznimno brz, opći obrazac koji sadrži sva polja iz jedne tablice. 2. Form Wizard je oblik kompromisa između brzine i mogućnosti upravljanja; obrazac se može kreirati prateći niz okvira za dijalog i odabiranjem polja koja će sadržavati. 3. Samostalno kreiranje obrasca je najteži način, ali nudi najviše kontrole. Obrasci u bazi Prikazi su kreirani kombinacijom drugog i trećeg načina kreiranja obrazaca. Uz pomoć Form Wizarda kreirana su polja koja svaki pojedini obrazac sadrži, a zatim su u načinu prikaza Form Design obrasci modificirani.

54 Modificiranje obrasca je obuhvaćalo premještanje polja, izmjenu duljine polja i kreiranje komandnih gumbi. Kreiranje komandnih gumbi se radi uz pomoć kutije s alatima - Toolbox (slika 39). Prvo se odabere gumb Control Wizard u kutiji s alatima. Access se isporučuje s čarobnjakom za svaku vrstu kontrole, koji pojednostavljuje njihovo kreiranje. Zatim se u kutiji s alatima odabere alat Command Button. Povlačenjem miša nacrta se okvir za novi element u načinu prikaza Form Design. Nakon toga se pokreće čarobnjak i u nekoliko koraka prateći okvir za dijalog kreira se komandni gumb Izvještaji Slika 39. Kutija s alatima - Toolbox Izvještaji su posebno formatirane zbirke podataka, organizirane prema uputama korisnika. Ako se želi, može se ispisati bilo koja tablica ili upit, ali ti rezultati neće izgledati nimalo profesionalno zato što ti alati nisu oblikovani za ispis. S druge strane, izvještaji su oblikovani baš za ispis koji će koristiti drugi ljudi. Izvještaji koji su kreirani u bazi Prikazi su: 1. Izvještaji o listovima planova stare izmjere, i to za svaki referentni sustav stare izmjere: Gelertegu, KlIvanic, SvStjepan, Krim, JSKCProjekcije i SSKCProjekcije. 2. Izvještaji o listovima planova nove izmjere, i to za svaki referentni sustav nove izmjere: 5GK i 6GK. 3. Izvještaj o listovima topografskih karata TK. 4. Izvještaj o listovima pomorskih karata PK. 5. Izvještaji o rezultatima upita ListoviQuery i PodrucQuery su Koord i Podruc. Izvještaji se mogu kreirati u Access-u na nekoliko načina, od jednostavnih ali ograničenih (AutoReport), do složenih ali vrlo fleksibilnih (način prikaza Report Design). Negdje u sredini je Report Wizard (čarobnjak za izvještaje), koji nudi dovoljno fleksibilnosti uz prilično jednostavan postupak. Izvještaji u bazi su kreirani kombinacijom kreiranja izvještaja u Report Wizardu i u načinu prikaza Report Design. Uz pomoć Report Wizarda kreirana su polja koja svaki pojedini izvještaj sadrži, a zatim su u načinu prikaza Report Design izvještaji modificirani. Modificiranje izvještaja je obuhvaćalo razmještanje polja, promjenu veličine polja i upisivanje teksta. Da bi se kreirao poseban izvještaj za listove planova stare izmjere, poseban izvještaj za listove planova nove izmjere, poseban izvještaj o listovima topografskih i pomorskih karata bilo je potrebno prije kreiranja izvještaja kreirati upite koji za rezultat daju listove

55 planova i karata ovisno o izvještaju koji se kreira. Razlog kreiranja upita je bio taj što su se svi listovi nalazili u jednoj tablici i to tablici Listovi, te nije bilo moguće dobiti poseban izvještaj za svaki referentni sustav bez postavljenog upita. Kada se završi s kreiranjem izvještaja, on se pojavljuje u Print Previewu. Ako je korisnik zadovoljan, ovdje ga može ispisati ili može prijeći ponovno u način prikaza Report Design i učiniti izmjene. Slika 40. prikazuje izvještaj Gelertegu u načinu prikaza Report Design, dok slika 41. prikazuje prvu stranicu izvještaja Gelertegu. 55 Slika 40. Izvještaj Gelertegu u načinu prikaza Report Design

56 Slika 41. Prva stranica izvještaja Gelertegu 56

57 Switchboard Nakon što su kreirane tablice, upiti, obrasci i izvještaji u bazi Prikazi kreiran je prozor za prebacivanje Main Switchboard. On se automatski otvara pri svakom otvaranju baze. Switchboard omogućuje izvođenje uobičajnih radnji s bazom podataka izborom na jedan od njegovih gumbi. Switchboard je kreiran tako da je kreirana tablica Switchboard Items, čiji su atributi SwitchboardID, ItemNumber, ItemText, Command i Argument (slika 42) i obrazac Switchboard (slika 43). Slika 42. Tablica Switchboard Items u načinu prikaza Design View Slika 43. Obrazac Switchboard

58 Povezivanje kreiranih obrazaca, upita i izvještaja sa Switchboard-om radi se u tablici Switchboard Items jednostavnim programiranjem (slika 44). U stupcima SwitchboardID i ItemNumber definira se broj prozora za prebacivanje i broj gumbi za prebacivanje u svakom pojedinom prozoru. U stupcu ItemText upisuje se tekst koji će biti pridružen svakom pojedinom gumbu za prebacivanje. Stupac Command definira naredbu koju će izvršavati svaki pojedini gumb za prebacivanje, a u stupcu Argument se definira mjesto s kojeg će se naredba u stupcu Command izvršavati. 58 Slika 44. Tablica Switchboard Items Ukoliko korisnik ne želi da mu se Switchboard pojavljuje pri otvaranju baze podataka, treba odabrati Tools,Startup. Zatim treba otvoriti padajući popis Display Form i odabrati opciju None.