SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU. Diplomski nastavnički studij biologije i kemije.

Transcription

1 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA BIOLOGIJU Diplomski nastavnički studij biologije i kemije Marina Nikolić FAUNA SEDIMENTA LITORALA SAKADAŠKOG JEZERA U PARKU PRIRODE KOPAČKI RIT Diplomski rad OSIJEK, 2013.

2 SADRŽAJ: 1. UVOD Značajke faune u sedimentu litorala kopnenih voda Fauna bentosa Koljeno: Gastrotricha (trbodlaci) Koljeno: Platyhelminthes (plošnjaci) Razred: Turbellaria (virnjaci) Koljeno: Aschelminthes (oblenjaci) Razred: Rotatoria ili Rotifera (kolnjaci) Razred: Nematoda ili Nematodes (oblići) Koljeno: Mollusca (mekušci) Razred: Bivalvia (školjkaši) Koljeno Annelida (kolutićavci) Razred: Clitellata (pojasnici) Koljeno Tardigrada (dugoživci) Koljeno: Arthropoda (člankonošci) Razred Crustacea (rakovi) Podrazred: Branchiopoda (škrgaši) Podrazred: Ostracoda (ljuskari) Podrazred: Copepoda (veslonošci) Cilj istraživanja PODRUČJE ISTRAŽIVANJA Park prirode Kopački rit Sakadaško jezero MATERIJALI I METODE... 19

3 3.1. Rad na terenu Rad u laboratoriju Statistička obrada podataka REZULTATI Granulometrijska analiza sedimenta Fizikalno kemijski čimbenici vode Kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice bentosa RASPRAVA ZAKLJUČAK LITERATURA SAŽETAK SUMMARY... 46

4 1. UVOD 1.1. Značajke faune u sedimentu litorala kopnenih voda Najproduktivniji i najraznolikiji ekološki sustavi čija se dinamičnost očituje kroz prostorno vremensku raznolikost su poplavna područja. Istodobno, vrlo su atraktivna područja za ljudske djelatnosti te su tako izložena ugrožavanju biološke raznolikosti što može dovesti do promjena ekološkog sustava (Dudgeon i sur., 2006). Riječna poplavna područja poznata su kao visoko produktivni ekološki sustavi, obično eutrofni i/ili hipertrofni. Litoralna zona je priobalni pojas u kojem dolazi do veće inverzije temperaturnih kolebanja, sedimentacije i povremenog pokretanja vode. Često ju obilježavaju zajednice makrofita ili vodene vegetacije koju čine biljke prilagođene životu u vodi. Obuhvaća priobalni pojas trstike i šaša, pojas plivajuće vegetacije (lokvanj, lopoč) te prave plivajuće biljke (vodena leća, vodena paprat), pojas podvodne ili submerzne vegetacije (vodena kuga, mekušci, ličinke i odrasli kukci) i pojas kompaktnih livada mnogostaničnih algi (Wetzel, 2001). Iako su životni uvjeti u litoralnoj zoni izrazito nepovoljni, u ovom području fauna je raznolika s velikim brojem vrsta (Slika 1). Slika 1. Litoralno područje Sakadaškog jezera 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) 1

5 Bentos čine organizmi koji su svojim aktivnostima poput kretanja, hranjenja i razmnožavanja vezani za dno gdje plivaju ili pužu u intersticijskim prostorima ili se ukopavaju u sediment (Wetzel, 1975, Fenchel, 1978). Podloga im ne služi samo za kretanje ili učvršćivanje, već i kao izvor hrane, mjesto za razmnožavanje i skrovište. Reagiraju na širok spektar potencijalnih zagađivača vodenog medija, te se zbog toga bentos koristi kao pouzdan pokazatelj kvalitete vode. Kvaliteta vode unutar nekog slatkovodnog ekosustava vidljiva je prema stanju sedimenta. Jedna od važnih karakteristika sedimenta je veličina čestica koje čine sediment. Veličina čestica organske i anorganske komponente sedimenta utječe na raspodjelu, brojnost i razvoj faune bentosa kao i metabolizam mikroorganizama. U faunu se ubrajaju životinje čija se veličina kreće od 100 do µm (Heip i sur., 1988). Na rasprostranjenost, gustoću i sastav faune utječu temperatura, tip sedimenta, količina organske tvari, koncentracija otopljenog kisika, izvori hrane, promjene nivoa vode i organsko zagađenje (Wasilewska, 1973, Kajak, 1988, Duplisea i Hargrave, 1996). Predstavnici faune prilagođeni su specifičnim uvjetima koji vladaju u sedimentu. Promjene fizikalnih i kemijskih osobina mogu biti presudne za biomasu i biodiverzitet bentosa. U meiofauni nalazimo predstavnike slijedećih taksonomskih skupina: Cladocera (rašljoticalci), Copepoda (veslonošci), Nematoda (oblići), Oligochaeta (maločetinaši, < 3mm), Ostracoda (ljuskare), Rotatoria (kolnjaci), Tartigrada (dugoživci), Turbellaria (virnjaci), Acari (grinje), ličinke kukaca (< 3 mm) i nauplije (ličinačke stadije veslonožaca) (Wasilewska, 1973, Wetzel, 1975, Prejs i Bernard, 1985, Pennak, 1940 u Whitman i sur., 1994). Najznačajnija skupina meiofaune je skupina slobodno živećih Nematoda (Heip i sur., 1988, Tudorancea i Zullini, 1989, Ocana i Picazo, 1991, Traunspurger, 1996). Skupina Nematoda izdvaja se i tretira kao zasebna taksonomska i funkcionalna jedinica nematofauna (Heip i sur., 1982 u Travizi, 1996). Uloga meiofaune u ekologiji sedimenta nije još posve istražena. Znanstvena su istraživanja Kopačkog rita otpočela krajem 19. stoljeća, istraživanjem faune, a kasnije su proširena i na druge dijelove ritskog ekosustava. Naglasak u hidrobiološkim istraživanjima provedenim u Kopačkom ritu je utvrđivanje interakcija hidroloških i ekoloških procesa rijeke Dunava i njezinog poplavnog područja kao komponenti dinamičkog sustava. Pretpostavlja se da u poplavnom području mikrolokaliteti ovise o donosu organske tvari s kopna tijekom razdoblja visokih voda, a povlačenjem vode dio organske tvari iz vode ostaje na kopnu, te se uspostavlja tzv. poveznica između kopnenih i vodenih staništa. Struktura biotičkih zajednica u takvim se uvjetima mijenja ovisno o izmjeni niskih i visokih voda (Vidaković i sur., 2008). 2

6 Hidrobiološka istraživanja poplavnog područja Kopačkog rita otpočela je, i gotovo dva desetljeća vodila, prof. dr. sc. Dragica Gucunski. Istraživala se kakvoća i eutrofikacija voda, ekologija fitoplanktona, a dobiveni rezultati iznijeti su u monografiji Mihaljević i sur. (1999). Zbog ratnih zbivanja godine prekinuta su sva istraživanja. U razdoblju od do godine istraživanja su nastavljena sa ciljem utvrđivanja hidrološkog i hidrobiološkog stanja rezervata, s posebnim osvrtom na procese eutrofikacije i isušivanje rezervata, radi očuvanja ekološkog sustava rita i prirodnog vodnog režima. Problem današnjih jezera povezan je s procesom eutrofikacije. To je prirodan proces propadanja jezera, a vezan je uz porast koncentracije nutrijenata (fosfata, nitrata), čime se povećava primarna produkcija, odnosno razvoj fitoplanktona, što povećava i sekundarnu produkciju. Kad se nutrijenti potroše, nakon smrti organizma, velike količine organske tvari talože se na dno, uslijed mineralizacije dolazi do potrošnje kisika što dovodi do hipoksije (smanjenja koncentracije kisika), a zatim i do anoksije (stanje bez kisika), nerazgrađena organska tvar pada na dno, smanjuje dubinu jezera što pogoduje daljnjoj eutrofikaciji. Jezero na taj način postaje pliće, svjetlost prodire dublje čime se povećava stupac produkcije organske tvari i time ponovo raste broj organizama koji se talože na dno. Obzirom da ne dolazi do njihove mineralizacije, pridonose daljnjem zatrpavanju jezera. 3

7 1.2. Fauna bentosa Koljeno: Gastrotricha (trbodlaci) Gastrotricha (Slika 2) obuhvaća mali broj, oko 450 pseudocelomata koji naseljavaju slatke i slane vode. Obično žive između čestica pijeska, intersticijalno, zbog takvog načina života tijelo im je najčešće spljošteno. Na zadnjem dijelu tijela imaju karakteristične izraštaje kojima se oslanjaju, pričvršćuju ili hodaju po podlozi. Pseudocelom je slabo razvijen, crijevni sustav je diferenciran na usta, ždrijelo, srednje i zadnje crijevo. Živčani sustav je vrpčast a osjetila dobro razvijena. Hermafroditi su, a gonade su im smještene uz crijevo (Habdija i sur., 2011). Slika 2. Gastrotricha trbodlak (Web 1) 4

8 Koljeno: Platyhelminthes (plošnjaci) Razred: Turbellaria (virnjaci) Turbellaria (Slika 3) u slatkim vodama imaju predstavnike u osam redova: Acoela, Catenulida, Macrostomida, Lecithopitheliata, Dalyellioida, Typhloplanoida, Kalyptorhynchia, Proseriata. Najveći broj vrsta pronađenih u nekom jezeru je bio 57 (Kolasa, 1979). Plosnato građeni su organizmi, tamnosmeđe boje. Žive slobodno, u moru i slatkim vodama, vlažnim šumama, a neki parazitiraju u crijevu beskralježnjaka. Tijelo im pokriva jednoslojna trepetljikava epiderma. Svjetlosne podražaje primaju pomoću jednostavnih očiju. Pokreću se mišićima koji se nalaze ispod trepetljikavih stanica i sluzi. Virnjaci imaju mrežasti živčani sustav, a neki od njih i ganglije povezane živčanim vrpcama. Hrane se kroz jedini usni otvor smješten s trbušne strane. Dišu difuzijom, nemaju krvotok. Za izlučivanje štetnih tvari služe im protonefridije. Skoro svi virnjaci su dvospolci, mogu se razmnožavati i nespolno (poprečnom diobom). Imaju sposobnost regeneracije pa se iz svakog dijela može razviti novi virnjak (Habdija i sur., 2011). Slika 3. Turbellaria virnjak (Web 2) 5

9 Koljeno: Aschelminthes (oblenjaci) Razred: Rotatoria ili Rotifera (kolnjaci) Rotatoria (Slika 4) je najrasprostranjenija životinjska skupina, veličina im varira između i 2.5 mm. Tijelo je sastavljeno od oko 1000 stanica, a na njemu se može razlikovati glava, trup i stražnji dio s nogom. Na prednjem dijelu tijela nalaze se usta i vijenci trepetljika. Zaštitnu ulogu na površini tijela ima tanka i prozirna kutikula koja na površini ima brojne nabore. Probavni sustav kolnjaka je prohodan. Imaju ganglijski živčani sustav. Osjetilni sustav čine osjetne četine i završeci živaca koji su raspoređeni po cijelom tijelu, a najviše u površinskim pipalima ili antenama. Vrlo su otporne životinje. Žive u različitim uvjetima. Najviše je planktonskih oblika, a od bentoskih oblika najzastupljeniji su oblici u obraštajnim zajednicama. Na kopnu žive na stablima, u vlažnoj mahovini, u pijesku ili između mrvica tla. Jednako nastanjuju mora i slatke sredine, gdje su važan izvor hrane većim životinjama. Očekivani životni vijek pojedinih vrsta kolnjaka je različit, no u prosjeku je to oko jednog tjedna (Matoničkin i sur., 1998). Slika 4. Rotatoria kolnjak (Web 3) 6

10 Razred: Nematoda ili Nematodes (oblići) Oblići (Slika 5) su životinje iz skupine beskralježnjaka, koji žive kao nametnici i slobodni nenametnički oblici u moru, slatkim vodama i kopnenim vodama. Kod nametničkih oblića većina tijela je prekrivena kutikulom, koja ih štiti od probavnih sokova domadara, razdvojenog su spola, živčani sustav je vrpčast, te imaju prohodno probavilo. Duljina tijela kod slobodnih vrsta kopnenih voda i kopna može biti manja od 1 mm, ali i do nekoliko milimetara, a neki su morski dugački i do 50 mm (Matoničkin i sur., 1998). Do danas je opisano oko vrsta Nematoda, a pretpostavlja se da ih ima i više milijuna (Harris, 1992). Najbrojnija i vrstama su najbogatija skupina meiofaune u sedimentu mora i slatkovodnih ekosustava. Tijekom svoje milijunske evolucije oblići su razvili različite oblike nametničkih odnosa. Nametnici su na životinjama i biljkama (Habdija i sur., 2004). Slika 5. Nematoda oblić (Web 4) 7

11 Koljeno: Mollusca (mekušci) Razred: Bivalvia (školjkaši) Školjkaši (Slika 6) su isključivo vodeni mekušci. Obuhvaćaju oko vrsta, od kojih većina živi u moru. Tijelo je oklopljeno dvjema ljušturama (desnom i lijevom). Nemaju glavu i slabo su pokretljivi. Mogu biti veliki od nekoliko mm do 1 m. Najpoznatije slatkovodne vrste su barska i riječna, a od morskih: kamenice, dagnje, biserne školjke itd. Značajne su grupe mekušaca te se koriste u ljudskoj ishrani (Habdija i sur., 2004). Slika 6. Bivalvia školjkaši (Dreissena polymorpha) (Web 5) 8

12 Koljeno: Annelida (kolutićavci) Razred: Clitellata (pojasnici) Red: Oligochaeta (maločetinaši) Red hermafroditskih mnogokolutićavaca Annelida (Slika 7) s malim brojem četina. Neke četine koriste za uzimanje hrane, kretanje ili u nekim slučajevima pomažu im pri spolnom razmnožavanju. Četine mogu biti duže i tanje ili kraće i deblje. Imaju potpunu vanjsku i unutrašnju kolutićavost. Tijelo započinje peristomijem ili prvim trupnim kolutićem, a završava pigidijem. S usnim kolutićem spojena je glava na koju se nastavlja kolutića. Stražnji su kolutići uži i mlađeg postanka. Dišu kroz kožu ili stražnjim crijevom, najčešće nemaju oči, ali su osjetljivi na svjetlost. Žive u vlažnoj zemlji, a nalazimo ih u moru i slatkim vodama (Matoničkin i sur., 1998). Slika 7. Oligochaeta maločetinaš (Web 6) 9

13 Koljeno: Tardigrada (dugoživci) Tardigrada (Slika 8) su bilateralno simetrične životinje. Imaju različito izraženu kolutićavosti. Na površini tijela imaju kutikulu koja je izgrađena od albuminoida. Do sada su opisana tri razreda: Heterotardigrada - većinom morske i djelom kopnene vrste, Eutardigrada - većinom slatkovodne i djelom kopnene vrste i Mesotardigrada - uključuje vrste vezane uz područje Japana (Rahm, 1937). Žive u svim morima, slatkim vodama i vlažnim biotopima na kopnu. Imaju četiri para kratkih nožica koje završavaju sa 4 11 svinutih malim pandžica. Zbog velike otpornosti mogu se rasprostranjivati vjetrom horizontalno i vertikalno, te ih to svrstava u kozmopolitske vrste (Matoničkin i sur., 1998). Slika 8. Tardigrada dugoživci (Web 7) 10

14 Koljeno: Arthropoda (člankonošci) Razred: Crustacea (rakovi) Podrazred: Branchiopoda (škrgaši) Red: Onchyura Podred: Cladocera (rašljoticalci) Cladocera ili vodenbuhe (Slika 9) su rakovi malih dimenzija iz podrazreda Branchiopoda, dugački samo koji milimetar. Imaju kratak trup od 4 do 6 kolutića i toliko pari nogu. Točan broj vrsta je nepoznat, procjenjuje se na oko 450 i 600 vrsta, samo 2% su morske vrste (Amoros, 1996, Dumont i Negrea, 1996, Korovchinsky, 1996, 1997), naseljavaju slatke vode, imaju izraženu metagenezu (izmjenu nekoliko partenogenetskih generacija) i ciklomorfozu (promjenu u morfološkom izgledu jedinki u raznim sezonama). Hrane se fitoplanktonom. (Matoničkin, 1998). Slika 9. Cladocera rašljoticalac (Web 8) 11

15 Razred: Crustacea (rakovi) Podrazred: Ostracoda (ljuskari) Broj vrsta Ostracoda (Slika 10) procijenjen je na oko 5000 (Bowman i Abele, 1982). Razred Ostracoda sadrži tri reda: Podocopida, Myodocopida i Paleocopida. Sve slatkovodne vrste su iz reda Paleocopida (Maddocks, 1990, Hartmann i Guillaume, 1996). Žive na dnu mora, rijeka ili jezera, samo je mali broj vrsta planktonski. Vrlo su sitnih dimenzija mm. Najveći broj Ostracoda se hrani filtriranjem, neke vrste su predatori, komensali ili paraziti. Ostracoda su se zahvaljujući čvrstoj ljušturici odlično sačuvale i u fosilnom stanju. Imaju značaj kao indikatori nafte zajedno sa foraminiferama (Habdija i sur., 2011). Slika 10. Ostracoda ljuskar (Web 9) 12

16 Razred: Crustacea (rakovi) Podrazred: Copepoda (veslonošci) Copepoda (Slika 11) jedan od sedam podrazreda iz razreda Maxilliopoda (Bowman i Abele, 1982), opisano je oko vrsta (Humes, 1994) u deset redova (Huys i Boxshall, 1991). Samo četiri reda Harpacticoida, Cyclopoida, Calanoida i Gelyclloida imaju predstavnike u slatkim vodama. Većina veslonožaca su manji od 2 mm. Hrane se algama, planktonom i detritusom (Eldrige, 1990). Tijelo veslonožaca je pokriveno tankom i prozirnom hitin proteinskom kutikulom. Središnji položaj u tijelu zauzima crijevo. Uz crijevo se nalaze masna tijela. Lijevo i desno od crijeva su dva snažna uzdužna mišića. U središnjem dijelu regije tijela smješten je kod ženke neparni ovarij, a kod mužjaka sjemenik. Planktonski organizmi, žive u morima i slatkim vodama. Neke vrste žive u mahovini i vlažnom lišću. Većina živi slobodno ali ima i komenzalnih i parazitskih vrsta (najčešće parazitiraju na ribama). Čine glavnu masu, oko 9% morskog zooplanktona i vrlo su značajni za ishranu riba (Habdija i sur., 2004). Slika 11. Copepoda veslonožac (Web 10) 13

17 1.3. Cilj istraživanja Temeljni ciljevi istraživanja su: - utvrditi kvalitativni i kvantitativni sastav faune beskralježnjaka u sedimentu litoralnog područja Sakadaškog jezera kao specifičnog slatkovodnog ekosustava - utvrditi prostornu i vremensku dinamiku zajednice bentosa. 14

18 2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 2.1. Park prirode Kopački rit Kopački rit (Slika 12) je poplavno područje nastalo djelovanjem dviju velikih rijeka, Dunava i Drave. Nalazi se na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, odnosno dio je širega geografskog područja istočne Hrvatske. Zemljopisno, Kopački rit se prostire između i sjeverne geografske širine te i istočne geografske širine. Nadmorske visine cjelokupnog prostora Baranje ne prelaze 250 m, a područje Parka prirode nalazi se na njegovu najnižem dijelu, gdje se nadmorske visine terena kreću od 78 m (dno Kopačkog jezera) do 86 m (Web 11). Prema Bognar (1990) Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi s površinom od 100 km 2. Ovalnog je oblika, dužine oko 8-10 km u smjeru zapad-istok, te oko 7-9 km smjerom sjever-jug. Slika 12. Zemljovid Parka prirode Kopački rit (izradio V. Vidaković, Web 11) 15

19 Kopački rit je jedna od najvećih močvarnih nizina u Europi. Tijekom godine područje Kopačkog rita značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava, te mnogo manje iz Drave. Uz povremeno plavljene površine tzv. bare, te udubine kojima struji voda kanali i fokovi, postoji i nekoliko jezera koja nikad ne presušuju. Najveće jezero je Kopačko jezero, a najdublje je Sakadaško jezero (Web 12). Reljef područja Kopačkog rita (Slika 12) je rezultat djelovanja vode, kako same rijeke, tako i plavnih voda koje plave područje. Zbog specifičnog mikroreljefa i neprestanog plavljenja, na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije, s jedne strane to su različiti tipovi šuma, a s druge strane močvarna i vodena vegetacija. Autohtona flora i vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka. Kopački rit je najveće mrjestilište i rastilište riba Podunavlja. Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je 285 vrsta ptica (Web 12). Slika 13. Park prirode Kopački rit 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) 16

20 Zbog svoje očuvanosti kao rijetkog ritskog ekosustava, velike biološke raznolikosti i izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, Kopački rit je godine zaštićen statusom Upravljanog prirodnog rezervata na površini od hektara. Uže područje rezervata od hektara godine je dobilo status Specijalnog zoološkog rezervata, a šire područje od hektara status Parka prirode. Međunarodni značaj Kopačkog rita potvrđen je godine uvrštavanjem na popis međunarodno značajnih močvara (Web 12) Sakadaško jezero Prilikom poplave godine dunavske vode probile su obrambeni nasip Zmajevac Kopačevo i stvorile trajnu depresiju današnje Sakadaško jezero (Gucunski, 1994). Sakadaško jezero je najzapadniji dio Posebnog zoološkog rezervata unutar Parka prirode Kopački rit. Tijekom uobičajenih hidroloških uvjeta prosječna dubina jezera je oko 7 m i površina oko 0.15 km 2. Ova najdublja vodena depresija ovalnog je oblika i relativno strmih obala na kojima prevladava biljna zajednica vrbe (Salix spp.) i topole (Populus spp.). Obzirom na svoj položaj uz nasip i cestu, Sakadaško jezero je polazište vodenih putova kroz Kopački rit (Gucunski, 1994). Rekonstrukcijom nasipa Zmajevac Kopačevo, izvađen je pijesak s vodne strane nasipa, tj. u ritu i time je stvoren Sakadaški kanal. Putem sustava prirodnih kanala u izravnoj je hidrološkoj vezi sa Dunavom. Sakadaško jezero je prema postanku najmlađe trajno poplavljeno plitko jezero, koje je najudaljenije od matične rijeke. Zbog ratnih zbivanja od do godine sva ekološka istraživanja u Kopačkom ritu su prekinuta. Hidrobiološka istraživanja na jezeru Sakadaš nastavljena su u zimskom razdoblju 1997/98. Analize fizikalnih i kemijskih svojstava vode, sanitarna bakteriološka analiza struktura fitoplanktona i zooplanktona, te meiofaune i nematofaune sedimenta ukazala su na visok stupanj trofije Sakadaškog jezera (Vidaković i sur., 1998). 17

21 Slika 14. Sakadaško jezero 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) Slika 15. Sakadaško jezero 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) 18

22 3. MATERIJALI I METODE 3.1. Rad na terenu U razdoblju od godine do godine u litoralnom području Sakadaškog jezera u Parku prirode Kopački rit obavljeno je uzorkovanje vode i sedimenta. Za određivanje fizikalnih i kemijskih vrijednosti vode uzet je jedan uzorak sa svake postaje. Korišten je multi 340i/SET (WTW, Weilheim, Germany) za mjerenje koncentracije otopljenog kisika u vodi (mg/l), zasićenje vode kisikom (%), ph, provodljivosti vode (μs/cm) i temperature vode ( C). Prozirnost (cm) jezera je izmjerena pomoću Secchi ploče. Također su prikupljeni uzorci vode za laboratorijske analize amonijaka, nitrata, nitrita, dušika, fosfora, ukupne suspendirane tvari (APHA, 1985) i koncentracije klorofila a (Strickland, Parsons, 1968). Slika 16. Multi 340i/SET (WTW, Weilheim, Germany), 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) 19

23 Uzorci sedimenta za analizu faune litoralne zone Sakadaškog jezera uzeti su na dvije postaje (P1 i P2). Sa svake postaje prikupljeno je tri uzorka. Uzorci sedimenta uzeti su ručnim korerom (Greenwood i sur., 1984), te prebačeni u staklene bočice (s oznakom postaje, datumom i brojem korera) i fiksirani 4%-tnim formalinom, kako bi uzorke sačuvali do trenutka analize. a) b) Slika 17. a) ručni korer, b) ručni korer s uzorkom, 15. listopada godine (fotografirala M. Nikolić) 3.2. Rad u laboratoriju Granulometrijsku analizu napravila je dr.sc. Neda Vdović na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, kombiniranom metodom: prvo su se prosijavale frakcije > 32 µm kroz standardna sita (Fritsch, Njemačka), zatim su se pomoću brojača čestica (Coulter Counter, TA II, Coulter Electronics Ltd., Engleska) analizirale frakcije < 32 µm. Prilikom definiranja tipa sedimenta glavni kriterij bio je postotni sadržaj kvantitativno najzastupljenijih frakcija: pijeska, silta i gline. Razlikuju se pet tipova sedimenta: pijesak, silt, glina, siltozni pijesak i pjeskoviti silt (Shepard, 1932 u Travizi, 1996). Uzorci sedimenta s pripadajućom faunom su u laboratoriju obojani bojom Rose bengal te obrađeni metodom direktnog prosijavanja preko sita veličine oka 60 µm i metodom elutracije (Uhlig i sur., 1973). Fauna i sediment koji su se zadržali na 60 µm situ, isprani su tekućom vodom u staklene bočice. Uzorci iz staklenih bočica prebačeni su u laboratorijsku čašu. Iz laboratorijske čaše male količine uzorka stavljene su u Petrijevu posudu s ucrtanom mrežom radi lakšeg brojanja životinja. Cijeli uzorak je pregledan pod 20

24 binokularnom lupom Carl Zeiss, Jena pod različitim povećanjima. Kvalitativni je sastav meiofaune određen pomoću binokularne lupe Carl Zeiss, Jena i mikroskopa Jenaval, uz pomoć literature Matoničkin i sur. (1998) i Streble i Krauter, (1998). Analizirani su kvalitativni i kvantitativni sastav i dominantnost pojedinih taksonomskih skupina meiofaune. Broj jedinki izražen je na 100 cm 3 ispitivane površine sedimenta. Iz svakog uzorka sedimenta metodom slučajnog uzorka izolirane su jedinke Nematoda. Nematoda su izolirani iglicom, prenijeti na satno staklo u smjesu jednog dijela glicerola i devet dijelova 70%-tnog alkohola (Seinhorst, 1953, Kito, 1984, Vidaković, 1986) Statistička obrada podataka Dominantnost se izražava kao postotni udio pripadnika neke vrste ili skupine u cijelom uzorku. Izračunava se prema formuli (Gorny i Grûm, 1981). D1 = a 1 / ( a 1 * 100 (%) ) gdje je: D1 dominantnost vrste broj 1 a 1 broj predstavnika vrste broj 1 u jednom uzorku (a 1 ukupni broj jedinki u jednom uzorku) Na osnovu dominantnosti vrste se mogu rasporediti u pet kategorija: - vrste s dominantnošću > 10 % - eudominantne - vrste s dominantnošću 5 10 % - dominantne - vrste s dominantnošću 2 5 % - subdominantne - vrste s dominantnošću 1 2 % - recedentne - vrste s dominantnošću < 1 % - subrecendentne. Obrađeni podaci izraženi su kao aritmetička sredina i standardna devijacija. Brojnost je kvalitativni izraz veličine populacije jedinki koja se izražava brojanjem jedinki u uzorku ili se izražava kao njihova biomasa po jedinici površine ili volumena. Izražen je kao aritmetička sredina izračunata iz tri poduzorka (Molles Jr., 2008). Aritmetička sredina ili 21

25 prosjek danog niza brojčanih podataka je jedan od najvažnijih čimbenika koji grubo pokazuje smještaj (lokaciju) danih statističkih podataka na brojevnoj osi (Pauše, 1993). Označava se s i računa prema formuli: = Σ x / n Standardna devijacija σ je mjera disperzije vjerojatnosti pojave varijabli oko najviše točke (aritmetičke sredine) u normalnoj razdiobi. Ako je standardna devijacija mala, razdioba podataka je vrlo blizu središnje vrijednosti (aritmetičke sredine), suprotno, ako je standardna devijacija velika razdioba podataka je široka i prisutna je značajna prirodna varijacija u uzorku, odnosno česti su značajni odmaci od aritmetičke sredine (Bailey, 1995). 22

26 4. REZULTATI 4.1. Granulometrijska analiza sedimenta Prema rezultatima granulometrijske analize, uzorci iz prve postaje sastoje se djelomično od mulja i pijeska, te u manjem postotku od glinenih čestica. Uzorci iz druge postaje sastoje se od čestica koje su nešto većih dimenzija, od čestica pijeska, te u manjem postotku od čestica mulja i najmanjem postotku od glinenih čestica (Slika 18). Postotak različitih veličina četica sedimenta prikazan je na slici 18. Slika 18. Postotak različitih frakcija sedimenta zabilježenih na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine. (Pijesak mm, mulj mm, glina <0.002 mm) 23

27 4.2. Fizikalno kemijski čimbenici vode Dubina vode. Minimalna vrijednost dubine izmjerena je na postaji 1 u 8. mjesecu i iznosila je 438cm. Izmjerene vrijednosti za dubinu vode (cm) na obje postaje ne pokazuju razlike u postajama. Iznimka je postaja 1 tijekom 9. mjeseca (Tablica 1) kada bilježimo veće vrijednosti dubine istraživanog područja (724 cm) koje objašnjavamo brojnim poplavama. Prozirnost vode. Vrijednosti za prozirnost vode (cm) na obje postaje su približne i nešto niže u 7. i 8. mjesecu, dok je u 9. mjesecu zabilježen trostruki porast te vrijednosti (184 cm) (Tablica 1 i 2). Temperature zraka i vode. Izmjerene vrijednosti temperature ( C) na obje postaje ne pokazuju znatne razlike (Tablica 1 i 2). Otopljeni kisik. Uspoređujući vrijednosti za otopljeni kisik (mg/l) izmjerene na dnu jezera i u površinskom sloju, vrijednosti izmjerene na dnu su niže u 7. i 8. mjesecu, dok su u 9. mjesecu na površini obje postaje izmjerene niže vrijednosti (Tablica 1 i 2). Provodljivost. Na obje postaje u 7. i 8. mjesecu zabilježena je veća provodljivost (µs/cm) na dnu jezera (Tablica 1 i 2 ). U 9. mjesecu vrijednosti provodljivosti na obje postaje i na dnu i površini su približne. Ne postoji značajna razlika između izmjerenih vrijednosti postaja 1 i 2 u analizi fizikalnih, kemijskih i bioloških vrijednosti vode (Tablica 3). Dinamika varijabli je predstavljena kao srednja vrijednost između dvije postaje. Značajna razlika nije utvrđena između postaja u sedimentu suhe težine i organske tvari, ali je osnova za prosječnu veličinu čestica sedimenta i veća je na drugoj postaji (Slika 24). 24

28 Tablica 1. Fizikalna svojstva vode izmjerena na postaji 1 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (D dno, P površina) Mjeseci Parametri D P D P D P Dubina vode (cm) Prozirnost vode (cm) Temperatura zraka ( C) Temperatura vode ( C) Otopljeni kisik (mg/l) ph Provodljivost (µs/cm) Tablica 2. Fizikalna svojstva vode izmjerena na postaji 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (D dno, P površina), Mjeseci Parametri D P D P D P Dubina vode (cm) Prozirnost vode (cm) Temperatura zraka ( C) Temperatura vode ( C) Otopljeni kisik (mg/l) ph Provodljivost (µs/cm)

29 Tablica 3. Srednja vrijednost i standardna devijacija fizikalnih, kemijskih i bioloških vrijednosti vode na postaji 1 i 2 Postaja 1 Postaja 2 Parametri ±SD ±SD Dubina vode (cm) Prozirnost vode (cm) Temperatura vode ( C) Otopljeni kisik (mg/ L) ph Provodljivost (μs /cm) Klorofil a (μg /L) Amonijak (mg/ L) Nitrat + nitrit (mg /L) Ukupno dušika (mg /L) Ukupno fosfora (mg /L) Ukupno suspendirane tvari (mg /L)

30 Slika 19. Dubina vode (cm) i prozirnost vode (cm) zabilježene na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine Slika 20. Temperatura vode ( C) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2 površina) 27

31 Slika 21. Koncentracija otopljenog kisika (mg/l) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2 površina) Slika 22. ph vrijednost zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2 površina) 28

32 Slika 23. Provodljivost (μs /cm) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2 površina) Slika 24. Sadržaj organske tvari u sedimentu i prosječna veličina čestica zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca godine 29

33 4.3. Kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice bentosa Ukupno je zabilježeno 10 taksonomskih skupina u sedimentu na dvije postaje Sakadaškog jezera: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tardigrada, Cladocera, Copepoda i Ostracoda. U sedimentu postaje 1 utvrđeno je svih navedenih 10 skupina meiofaune s ukupno 669 jedinki/100 cm 3. U sedimentu postaje 2 utvrđeno je osam skupina meiofaune (495 jedinki/100 cm 3 ): Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Oligochaeta, Cladocera, Copepoda i Ostracoda. Najbrojnija (eudominantna) skupina meiofaune na obje postaje bile je skupina Rotatoria (kolnjaci) s 594 jedinke/100 cm 3, koja je činila 51.05% od ukupne meiofaune postaje 1 i postaje 2. Skupina Nematoda (oblići) s 328 jedinki/100 cm 3 činila je 28.17% te je također bila eudominantna skupina. Skupina Copepoda (veslonošci) s 127 jedinki/100 cm 3 činila je % i ubraja se u eudominantnu skupinu. Skupina Oligochaeta (maločetinaši) s 62 jedinke/100 cm 3 činila je 5.32% od ukupne meiofaune te je svrstavamo u dominantnu skupinu. Uspoređujući podatke za dvije postaje od srpnja do rujna godine možemo uočiti nagli porast broja jedinki ove skupine u 9. mjesecu. Skupina Cladocera (rašljoticalci) s 27 jedinki/100 cm 3 činila je 2.31% te tako bila subdominantna skupina meiofaune. Skupina Ostracoda (ljuskari) s 15 jedinki/100 cm 3 činila je 1.28% te je svrstavamo u recedentne skupine meiofaune. S najmanjim brojem jedinki zabilježeni su predstavnici Gastrotricha (trbodlaci) s 3 jedinke/100 cm 3 što je činilo 0.25 %, Turbellaria (virnjaci) s 4 jedinke/100 cm 3 što je činilo 0.34%, Bivalvia (školjkaši) s 2 jedinke/100 cm 3 što je činilo 0.17 % te Tardigrada (dugoživci) koji su činili 0.085% te su bile subrecednetne skupine meiofaune. Statistički značajne razlike za taksonomske skupine između postaja nisu utvrđene. Ukupan broj predstavnika meiofaune od srpnja do rujna godine prikazan je u tablicama

34 Tablica 4. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD Gastrotricha ± Turbellaria ± CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Dreissena ± Oligochaeta ± Tardigrada ± Cladocera ± Copepoda ± Ostracoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI ± ± Tablica 5. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD Gastrotricha ± Turbellaria ± CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Oligochaeta ± Cladocera ± Copepoda ± Ostracoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI

35 Tablica 6. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Oligochaeta ± 0 0 Copepoda ± Ostracoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI ± ± 0 0 Tablica 7. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Oligochaeta ± Copepoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI ± ±

36 Tablica 8. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Oligochaeta ± Copepoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI ± ± Tablica 9. Brojnost (br./100cm 3 ) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje Fauna sedimenta Poduzorak Poduzorak Poduzorak X ± SD CV (%) Rotatoria ± Nematoda ± Oligochaeta ± Copepoda ± UKUPNO SKUPINA UKUPNO JEDINKI ± ±

37 5. RASPRAVA Fizikalna i kemijska svojstva vode i sedimenta u litoralu Sakadaškog jezera uvjetovana su specifičnošću samog staništa. U istraživanom području Sakadaškog jezera odabrane su dvije postaje. Obje postaje su pod sličnim uvjetima za vrijeme poplave, ali pod različitim uvjetima nakon poplave. Privremeni drenažni kanal formira se samo na postaji 1, ali ne i na postaji 2 nakon što se veći dio vode od poplave povukao nazad u Sakadaško jezero. Drenirana voda bogata je nitratima koji su ograničavajući nutrijent u poplavljenom području Kopačkog rita. Pretpostavili smo da različiti uvjeti na postajama mogu utjecati na faunu (Perišić i sur. 2009). Vodostaj Sakadaškog jezera ovisi o vodostajima rijeka Dunava i Drave (Majstorović, 1991). Kao posljedica dugotrajnog visokog vodostaja tijekom i godine cijelo područje je bilo poplavljeno, te je Sakadaško jezero postalo najdublji dio jednog velikog plitkog vodenog biotopa. Prema tome, i godina mogu se okarakterizirati kao ekstremno poplavne godine. U godini utvrđene su uobičajene fluktuacije suhih i poplavnih razdoblja. Od lipnja do rujna godine dogodilo se šest poplava različitog intenziteta. Najveća poplava dogodila se u rujnu kada je zabilježena i maksimalna vrijednost vodostaja Dunava (6.18 m), te je poplavljeno područje bilo izolirano 17 dana (Palijan, 2010). Temperatura vode na površini mijenja se sukladno promjenama temperature zraka. Tijekom poplavnih razdoblja temperature vode na površini i na dnu bile su izjednačene (razlike od 0 C do 2 C). Tako je temperaturna stratifikacija utvrđena u pravilu tijekom kasnog proljeća i ljetnih mjeseci (Stević, 2011). Uspoređujući podatke za koncentraciju otopljenog kisika u vodi za eulitoral i litoral Sakadaškog jezera, uočava se opadanje koncentracije otopljenog kisika s povećanjem dubine. Niže vrijednosti koncentracije otopljenog kisika u površinskom sloju vode zabilježene su tijekom ljetnog razdoblja. Anoksija je utvrđena u rujnu godine (0.94 mg/l). Koncentracija kisika na dnu tijekom kasnog proljeća i ljetnog razdoblja uglavnom je znatno manja u odnosu na površinski sloj, posebno za vrijeme cvjetanja cijanobakterija (Stević, 2011). Analiza sedimenta obje postaje pokazala je da se radi o pjeskovitom sedimentu s vrlo niskim postotkom mulja i gline. Pjeskovite sedimente karakterizira manja gustoća meiofaune, ali veća raznolikost (Prejs, 1977). Analiza podataka pokazala je statistički značajnu ovisnost količine organske tvari u sedimentu i promjene nivoa vode Sakadaškog jezera što se slaže s 34

38 navodima Dojlido i sur. (1967) u Olszewski i Mowinska (1985). Organska tvar u Sakadaškom jezeru je prvenstveno autohtonog porijekla, a čine je ostaci uginulih biljaka i životinja. Međutim, u jezeru su prisutne i alohtone tvari iz Dunava koji opskrbljuje Kopački rit vodom, iz Drave i Stare Drave te s okolnih terena uslijed ispiranja tla (Živanović u Mihaljević i sur., 1999). U posljednjih dvadeset godina, o važnosti meiofaune u staništu raspravljalo se u mnogim istraživanjima (Strayer i Likens, 1986, Palmer, 1990, Schmid-Araya i Schmid, 2000, Hakenkamp i Morin, 2000). Međusobni odnosi između pojedinih skupina i vrsta unutar bentosa su vrlo složeni. Ovisno o kvaliteti vode, tipu podloge te radi li se o tekućim ili stajaćim vodama mijenja se i sastav zajednice te prilagodbe beskralježnjaka na uvjete staništa. U sedimentu litorala Sakadaškog jezera utvrđeno je 10 skupina meiofaune: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tartigrada, Cladocera, Copepoda i Ostracoda, što odgovara analizama mnogih autora (Schiemer i sur., 1969, Wasilewska, 1973, Fenchel, 1975, Whitman i sur., 1994, Yozzo i Smith, 1995, Vidaković i Dupan, 1996). Najbrojniji beskralježnjaci su predstavnici Rotatoria (594 jedinke/100 cm 3 ) i Nematoda (328 jedinke/100 cm 3 ), zatim slijedi Copepoda, te Oligochaeta, Cladocera, Ostracoda i Turbellaria. Gastrotricha, Bivalvia i Tardigrada su pronađene samo na prvoj postaji. Tijekom 1997./98. godine u sedimentu središnjeg dijela Sakadaškog jezera (Bogut i sur. 1999) također su utvrdili 10 skupina meiofaune. U razdoblju od do godine utvrđena je značajna eutrofikacija Sakadaškog jezera. Najniže vrijednosti kisika (< 2 mg/l), ispod biološki dopuštene granice, zabilježene su tijekom ljetnih mjeseci na dnu Sakadaškog jezera. Istodobno zabilježene su visoke koncentracije amonijaka i nitrata, kao i organske tvari u vodi (Mihaljević i Novoselić, 2000). Apsolutna dominantnost Rotatoria (kolnjaka), većinom mikrofiltratora obilježavala je zooplanktonsku zajednicu u to doba (Mihaljević i Novoselić, 2000). Toksične tvari u Sakadaškom jezeru bile su prisutne samo u zimskim mjesecima (Horvatić i sur., 2000). Prema Mossu (1980) fitoplankton čine fotosintetske alge, bakterije i gljivice, dok glavninu zajednice zooplanktona čine skupine Rotatoria (kolnjaci), te planktonski račići Cladocera (rašljoticalci) i Copepoda (veslonošci). Od ostalih skupina životinja u slatkovodnom zooplanktonu mogu se naći Protozoa, jaja riba, školjkaša, kukaca pa čak i meduze. Od studenog do prosinca godine u eulitoralnoj zoni Sakadaškog jezera na tri postaje određena su granulometrijska svojstva sedimenta: 89% pijesak, 10% mulj i < 1% glina 35

39 te količina organske tvari najviše 56g/kg suhe tvari (Bogut i Vidaković, 2000). Razdoblja anoksije i hipoksije utjecala su na sastav meiofaune sedimenta, a utvrđeno je također 10 taksonomskih skupina meiofaune (Vidaković i sur., 2001). U drugoj polovici mjeseca svibnja godine, u eulitoralnoj zoni Sakadaškog jezera u vrijeme porasta razine vode te temperature zraka i vode, zabilježeno je sedam skupina meiofaune: oblići, maločetinaši, ličinke kukaca, veslonošci, rašljoticalci, dugoživci i grinje (Bogut i sur., 2005). Od lipnja do kraja rujna godine, ukupno su zabilježene 23 taksonomske skupine beskralježnjaka, od kojih je fauni ličini kukaca pripadalo 11 skupina (Vidaković, izvješće za projekt 2005). Od srpnja do studenog godine (Vidaković i sur., 2011) provedeno je istraživanje s ciljem prikupljanja podataka o utjecaju mase perifitona i bakterija na zajednice Nematoda. Istraživana je brojnost Nematoda, raznolikost vrsta Nematoda i trofički status s posebnim osvrtom na to kako poplave utječu na zajednice Nematoda. Rezultati su pokazali da je najveći broj predstavnika Nematoda zabilježen u kolovozu, te da nije postojala statistički značajna razlika između postaja. Ukupno je pronađeno 17 vrsta Nematoda, 17 na postaji 1 i 13 na postaji 2. 36

40 6. ZAKLJUČAK Tijekom praćenja fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava vode na istraživanom lokalitetu nisu utvrđena odstupanja od već poznatih vrijednosti za vodu i sediment Sakadaškog jezera. Sediment litoralne zone Sakadaškog jezera je pjeskovit s vrlo niskim sadržajem gline i silta. Takav tip sedimenta karakteriziraju niže vrijednosti količine organske tvari, veća raznovrsnost, ali manja gustoća meiofaune. U sedimentu je utvrđeno ukupno deset skupina faune: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tardigrada, Cladocera, Copepoda i Ostracoda. Najbrojniji beskralježnjaci su predstavnici Rotatoria i Nematoda koje su eudominantne skupine meiofaune. Zatim slijedi Copepoda također eudominantna skupina meiofaune. Velik broj skupina meiofaune, ali niska gustoća posljedica su fizikalnih, kemijskih i bioloških uvjeta staništa, te pjeskovite strukture sedimenta. Kvalitativni i kvantitativni sastav faune beskralježnjaka ovise o promjeni razine vode (izmjeni visokih i niskih voda) i količini raspoložive hrane u sedimentu. 37

41 7. LITERATURA Andrassy, I Evolution as a basis for the sistematization of nematodes. Pitman Publishing Ltd., London, 288 pp. Amoros C., Forest J., Thiery A Classe des branchiopodes (Branchiopoda Latreille, 1817). In: Grassé P-P. Traité de zoologie. Anatomie, systématique et biologie. Crustacés. Généralités (suite) et systématique. Traité de zoologie. Anatomie, systématique, biologie. Tome 7(2) Crustacés, sous la direction de Jacques Forest. Généralités (suite) et systématique. Masson, Paris, APHA Standard methods for examination of water and wastewater. American Public Health Association, 16th Edition, New York. Bailey, K. M., Canino, M. F., Napp, J. M., Spring, S. M., Brown, A. L Contrasting years of prey levels, feeding conditions and mortality of larval walleye pollock Theragra chalcogramma in the western Gulf of Alaska. Marine Ecology Progress Series 119(1-3): Baldwin, J. G The morphology of nematodes. Nematology Circular No. 41 Fla. Dept. Agric. and Consumer Services. Division of Plant Industry. Bognar, A Prirodne osobine Baranje, Monografija Tri stoljeća Belja. Osijek, 31 pp. Bognar, A Geomorfologija Baranje. Štamparski zavod Ognjen Prica. Zagreb, 312 pp. Bognar, A Regulacije i njihov utjecaj na geomorfološko oblikovanje korita rijeke Drave i Dunava u Hrvatskoj. 1. Hrvatska konferencija o vodama. Dubrovnik. Zbornik radova, 2: Bogut, I., Novoselić, D., Vidaković, J Utjecaj abiotičkih čimbenika na meiofaunu sedimenta. 2. Hrvatska konferencija o vodama. Hrvatske vode od Jadrana do Dunava. Dubrovnik. Zbornik radova, Bogut, I., Vidaković, J., Palijan, G., Fauna beskralježnjaka u metafitonu eulitorala Sakadaškog jezera (Park prirode Kopački rit, Hrvatska). Hrvat. Vode, 13(51):

42 Bowman, T. E., Abele, L. G Classification oft he recent Crustacea In: L.G. Abele y D.E. Bliss (eds). The Biology of crustacea, Academic Press. Nueva York, Londress. Covich, A. P., Palmer, M. A., Crowl, T. A., The Role oof Benthic Invertebrate Species in Freshwater Ecosystems. Zoobenthic species influence energy flows and nutrient cycling. BioScience Vol. 49 No. 2. Dudgeon, D., Arthington, A. H., Gessner, M. O., Kawabata, Z., Kmowler, D., Leveque, C., Naiman, R. J., Prieur-Richard, A.-H., Soto, D., Stiassny, M. Lj., Freshwater biodiversity: importance, threats, status and conservation challenges. Biol. Rev 81: Duplisea, D. E., Hargrave, B. T Response of meiobenthic size-structure, biomass and respiration to sediment organic enrichment. Hydrobiol. 339: Eldridge, J Aquatic Invertebrates important for waterfowl production. Fish and wildlife leaflet, , 1-7. Fenchel, T. M The Ecology of Micro- and Meiobenthos. Annual Review of Ecology and Systematics 9: Gorny, M., Grum, L Metody stosowane w zoologii gleby. Panstwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa. Greenwood, P. G., R. N. Mariscal, The utilization of cnidarian nematocysts by aeolid nudibranchs: nematocyst maintenance and release in Spurilla. Tissue & Cell 16 5: Gucunski, D Važnost zaštite hidrološkog sustava Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit. Zbornik radova Problemi u zaštiti okoliša Osijek. Osijek, Habdija, I., Primc Habdija, B., Radanović, I., Vidaković, J., Kučinić, M., Špoljar, M., Matoničkin, R., Miliša, M Protista-Protozoa i Metazoa-Invertebrata. Meridijani, Samobor. Habdija, I., Primc Habdija, B., Radanović, I., Špoljar, M., Matoničkin Kepčija, R., Vujčić Karlo, S., Miliša, M., Ostojić, A., Sertić Perić, M Protista Protozoa i Metazoa- Invertebrata. Strukture i funkcije. Alfa d.d., Harris, C. L Concepts in Zoology. Harper Collins Publishers Inc. New York

43 Heip, C., Warwick, R. M., Carr, M. R., Herman, P. M. J., Huys, R., Smol, N., van Holsbeke, K Analysis of community attributes of the bentic meiofauna of Frierfjord/ Lanesndfjord. Mar. Ecol. Prog. Ser., 46: Horvatić, J., Vidaković, J., Cifrek. Ž., Regula, I Trophic level, bioproduction and toxicity of the water of Lake Sakadaš (Nature Park Kopački rit, Croatia). Limnol. Rep., Proceedings of 33rd Conference IAD, 33: Humes A. G. (1994). How many copepods?. Hydrobiologia, 292/293: 1-7. Huys, R., G. A. Boxshall Copepod Evolution. The Ray Society, London. Kolasa, J., Microturbellarians from interstitials waters, streams and springs in southeastern New York. J. North Am Benthol Soc. P: Maddocks, R. F Living and fossil Macrocyprididae (Ostracoda). University of Kansas Paleontological Contributions Monograph No, 2, Matoničkin, I., Habdija, I., Primc-Habdija, B Beskralježnjaci. Biologija nižih Avertebrata. Školska knjiga, Zagreb Majstorović, V O opskrbljenosti vodom i opstanku Kopačkog rita. Ekološki glasnik, 1-2: Mihaljević, M., Gec, D., Tadić, Z., Živanović, B., Gucunski, D., Topić, J., Kalinović, I., Mikuska, J Kopački rit pregled istraživanja bibliografija. HAZU, Zavod za znanstvanei rad Osijek, Zagreb Osijek, 188 pp. Mihaljević, M., Novoselić, D Trophic state of Lake Sakadaš (nature Reserve Kopački rit, Croatia) int he late autumnal and winter period of 1997/98. Period biol. 102 (3): Molles Jr. M. C Ecology. Concepts & Applications. Fourth edition. McGraw-Hill International Edition. Ocana, A., Picazo, J. S Study on nematode species encountered in the Monachil River ( Granada, Spain ): Response to oranic pollution. Verh. Internat. Verein. Limnol. 24:

44 Olszawski, Z., Mowinska, G Composition, particle size and organic matter content of the bottom sediments of man-made Lake Zegrzynskie. Ekol. pol. 33 (3): Palijan, G Different impact of flood dynamics on the development of culturable planktonic and biofilm bacteria in floodplain lake. Pol. J. Ecol. 58(3): Pauše, Ž Uvod u matematičku statistiku. Školska knjiga, Zagreb. Pennak, R. W Ecology of the microscopic metazoa inhabiting the sandy beaches of some Wisconsin Lakes. Ecol. Monogr. 10: Prejs, K The littoral and profundal benthic nematodes of lakes with different trophy. Ekol. Pol. 25(1): Prejs, K., Bernard, B Meiobenthos of man-made lake Zerzynskie. Ekol. Pol. 33 (3): Seinhorst, J. W A rapid method for the transfer of nematodes from fixative to anhydrous glycerin. Nematol. 4: 67 p. Stević, F Složenost utjecaja poplava na strukturu i dinamiku fitoplanktona poplavnog područja. Disertacija. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Institut Ruđer Bošković Zagreb, Strayer, D. L., Likens, G. E An energy budget for the zoobenthos of Mirror Lake, New Hampshire. Ecology, Brooklyn. 67(2): (iv.1986). Streble, H., Krauter, D Das Leben im Wassertropfen. Mikroflora und Mikrofaune des Süßwassers ein Bestimungstand. Kosmos. 399 pp. Strickland, R The introduction of opossum shrimp into Lake Chelan, Washington. Washington Department of Game Special Report. Traunspurger, W Distribution of benthic nematodes in the littoral of an oligotrophic lake ( Konigsee, National Park Berchtesgarden, FRG ). Arch. Hydrobiol. 135: Travizi, A Posljedice anoksije na meiofaunu i nematofaunu sedimenata Sjevernog Jadrana. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 303 pp. 41

45 Tudoranacea, C., Zullini, A Associations and distribution of benthic nematodes in the Ethiopian Rift Valley lakes. Hydrobiol. 179: Uhlig, G., Thiel, J., Gray, J. S The quantitative separation of meiofauna. A comparison of methods. Helgolander wiss, Meeresunters, 25: Vidaković, J Meiofauna i asocijacije nematoda u muljevitom sedimentu morskog dna limskog kanala. Doktorska disertacija. Sveučilište u Zagrebu. 168 pp. Vidaković, J., Mihaljević, M., Živanović, B., Novoselić, D., Bogut, I Trophic state of the Lake Sakadaš (Nature Reserve Kopački rit, Croatia) in the winter period 1997/98. Međunarodna konferencija o zaštiti voda u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima. Primošten. Vidaković, J., Bogut, I., Živanović, B Factor (s) influencing meiofauna and nematodes oft he submerged eulittoral zone of Lake Sakadaš (Nature reserve Kopački rit, Croatia). Acta zool. Hung. 47(4): Vidaković, J., Bogut, I., Mihaljević, M., Palijan, G., Čerba, D., Čačić, LJ., Stević, F., Zahirović, Ž., Galir, A Pregled sustavnih hidrobioloških istraživanja u Parku prirode Kopački rit u razdoblju Hrvatske vode: časopis za vodno gospodarstvo. Vidaković, J., Palijan, G., Čerba, D Relationship between nematode community and biomass and composition of periphyton developing on artificial substrates in floodplain lake Wasilewska, B. E Microfauna of few eulittoral habitats of Mikolajskie Lake with special conditions to the Nematodes ( Nematoda ). Ekol. pol. 4: Wetzel., R. G Limnology. W. B. Saunders Company, Philadelphia, London, Toronto Wetzel, R. G Limnology. W. B. Saunders, Philadelphia, Pennsylvania, 1006 pp. Whitman, R. L., Andrzejewski, M. C., Kennedy, K. S., Sobat, T. A Composition, special-temporal distribution and environmental factors influencing the interstitial beach meiofauna of southern Lake Michingan. Verh. Internat. Verein. Limnol. 25: