Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima donjeg Međimurja

Transcription

1 Učenice: Lucija Hodak (3. razred) Marta Vlahek (3. razred) Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima donjeg Međimurja Prelog, Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, Prelog, Međimurska županija 0

2 SAŽETAK U ovom radu istražena je rasprostranjenost, brojnost i raznolikost beskralješnjaka na travnjacima. Cilj istraživanja bio je usporediti raznolikost i zastupljenost brojnosti pojedinih sistematskih kategorija beskralješnjaka na različitim tipovima travnjaka donjeg Međimurja. Uz to je cilj bio odrediti indeks faunističke sličnosti istraživačkih ploha. Zadatak je bio odrediti lokaciju za uzorkovanje, prikupljanje biološkog materijala potrebnog za istraživanje, determinirati biološki materijal, voditi terenski dnevnik te odrediti indeks faunističke sličnosti (Sørensov index). U terenskom radu korištena je sljedeća oprema: kečer vlastite izrade promjera 60 cm, staklena posuda za kukce, 75%- tna otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, cijedilo, štapići, pinceta, petrijeva posuda, digitalni termometar, GPS marke Etrex. S obzirom na naše pretpostavke, ustanovljeno je da su u ljeti godine livadne zajednice daleko brojnije od pašnjaka te time livade imaju najveću bioraznolikost s obzirom na malu raznolikost na jelenjem i konjskom pašnjaku. U proljeću godine utvrđeno je najviše jedinka na goveđem pašnjaku. Brojnost jedinki između goveđeg i konjskog pašnjaka tijekom ljeta bila je skoro jednaka, dok se u proljeće razlika znatno povećava. Također je utvrđeno da je bioraznolikost na jelenjem pašnjaku u proljeće veća nego ljeti. 1

3 Sadržaj: 1. Uvod Travnjaci Beskralješnjaci na travnjacima Puževi Pauci Stonoge Kukci Obrazloženje teme Materijal i metode Korišteni materijal Metode Određivanje lokacije za uzorkovanje Terensko uzorkovanje biološkog materijala Vođenje terenskog dnevnika Determinacija biološkog materijala Mjerenje temperature zraka Određivanje indeksa faunističke sličnosti Rezultati Rasprava Zaključci Sažetak Literatura

4 1.UVOD 1.1.Travnjaci Prirodni travnjaci su kopnene životne zajednice na kojima samoniklo rastu pretežito jednogodišnje ili dvogodišnje zeljaste biljke ponegdje s rijetkim grmovima ili drvećem. Od zeljastih biljaka na travnjacima su najzastupljenije vrste iz porodice trava (Pavičić i Hudek, 1997.). To su jednosupnice koje dobro podnose sušu i vrlo su otporne na vjetar zbog čvrstih i elastičnih stabljika. Vrste porodice trava vrlo brzo regeneriraju stabljiku i listove nakon oštećenja. Prirodnih travnjaka u Republici Hrvatskoj ima malo, a smješteni su na vrhovima planina (Risnjak, Velebit, Dinara) gdje nema uvjeta za rast drvenastih biljaka te u Baranji kao stepe (Rašan i Trojko, 2010.). Svi ostali travnjaci našeg područja predstavljaju sekundarni tip vegetacije. Između jedinki životnih zajednica travnjaka postoji stalna borba za opstanak i međusobno prilagođavanje (Šegulja i Hršak, 1988.). S gospodarskog gledišta, travnjaci su izuzetno značajne životne zajednice zbog stočarstva. Ovisno o načinu gospodarenja možemo ih podijeliti na livade (održavanje košnjom) i pašnjake (za napasivanje stoke). Održavanje ispašom ili košnjom je neophodno kako bi se spriječilo prirodno obnavljanje drvenastih biljaka iz sjemenki koje na različite načine dospijevaju u tlo. Postoje i mješoviti tzv. livadno-pašnjački travnjaci. Poseban tip travnjaka su parkovni te travnjaci za športske terene (Čulinović, 2008). Brojni prirodni travnjaci su pretvoreni u vrlo plodne oranice (Scott, 1994.). S gospodarskog aspekta na livadama i pašnjacima je bitan botanički sastav. Za stoku su najvažnije tzv. slatke trave i leguminoze. Zbog toga se 3

5 tijekom ranog proljeća travnjaci dosijavaju (Leto i sur., 1998.). Livade košanice se održavaju košnjom dva do tri puta godišnje. Zeljaste biljke se režu na visini 2 cm do 4 cm (Čulinović, 2008.). Podloga na livadama košanicama je manje-više ravna. Poseban tip košanica s biološkog aspekta na prostoru donjeg Međimurja su tzv. livade živičnjaci. To su travnjaci uglavnom širine 15 m do 20 m i duljine do 100 m. Omeđeni su slojem grmlja kojeg čine uglavnom joha, trnina, drijen, svibovina, lijeska. Navedeni sloj grmlja označava granicu katastarskih čestica. Drvenaste biljke sloja grmlja narastu i do 5 m visine i čine zasjenu zeljastim biljkama. Živičnjaci su uglavnom usmjereni istok - zapad, vjerojatno kako bi se zasjena umanjila. Pašnjaci su siromašniji biljnim vrstama u odnosu na travnjake (Bendelja i sur., 2011.) jer stoka pri napasivanju radije izabire jestive od nejestivih biljaka. Botanički sastav pašnjaka ovisi i o vrsti stoke koja je na ispaši. Goveda imaju samo donje zubalo pa travu otkidaju jezikom na visini 1 do 2 cm iznad tla te se biljke odgrižene na goveđem pašnjaku brzo oporavljaju. Međutim goveda gaženjem (papci) mogu biljke i uništiti, npr. krunicu crvene djeteline i nekih drugih zeljastih biljaka te se iste ne mogu oporaviti (Dujmović Purgar i sur., 1998.). S druge strane, konji pri napasivanju više oštećuju zeljaste biljke na pašnjaku jer ih odgrizaju vrlo nisko. To im omogućuje donje i gornje zubalo. Također gaženjem (kopita) uništavaju biljke, naročito poslije kiše kad je tlo vlažno. Tada konji i goveda svojim prisutvom stvaraju neravnine na travnjacima (Leto, 2010.). Na konjskom pašnjaku su moguće manje plohe bez biljnog pokrova. 4

6 Jeleni lopatari zeljaste biljke prilikom napasanja otkidaju vrlo nisko ili ih čupaju gornjom i donjom usnom (Gotal, 2011.). U gornjem zubalu nemaju sjekutiće, imaju zubalo kao i goveda, stoga ne grizu nego brste, odnosno čupaju zeljaste biljke i izbojke (Grubešić, 2011.). U umjetnom uzgoju jelena lopatara koriste se pašnjaci u kombinaciji s drvenastim biljnim pokrovom jelena lopatara je optimalan broj jedinki na 2 hektara kombinirane pašnjačke i šumske površine. Na pašnjaku najradije jedu bijelu djetelinu, a koprive jedu isključivo nakon prvih mrazeva u kasnu jesen. S druge strane, ambroziju izbjegavaju (Gotal, 2011.). Osim biljaka te životinja na ispaši, na travnjacima stalno ili povremeno obitavaju brojne životinjske vrste, među kojima su najbrojniji beskralješnjaci. Među njima valja spomenuti predstavnike dvaju koljena: mekušci (Mollusca) i člankonošci (Arthropda). Od mekušaca su zastupljeni predstavnici razreda puževa (Gastropoda), a od člankonožaca su prisutni pauci kao predstavnici potkoljena klještara (Chelicerata) te stonoge i kukci iz potkoljena uzdušnjaka (Tracheata) (Bačić i sur., 2006.) Beskralješnjaci na travnjacima Puževi Od puževa na travnjacima su prisutne vrste podrazreda plućnjaka (Pulmonata). To su puževi koji dišu pomoću tzv. pluća, pomoću prokrvljenog plašta gdje se izmjenjuju plinovi (O 2 i CO 2 ). Plućnjaci su puževi golaći (bez 5

7 kućice) i puževi s kućicom. Na travnjacima su prisutne vrste rodova Arion, Limax, Deroceras, Milax, Helix, Helicella i Hygromia (Maceljski, 1999). Puževi plućnjaci su biljojedi. Za 24 sata pojedu zeljastih biljaka od 5 % do 50 % svoje težine (Maceljski, 1999.). Danju obično miruju u vlažnijem skrovištu zaštićeni od utjecaja sunca, a noću su aktivni i hrane se. Na lišću izgrizaju velike rupe oko kojih ostavljaju tragove sluzi. Na griženom lišću ostavljaju svoj izmet pa ga stoga nerado jedu (Maceljski, 1999.). Osim lišća vrlo rado jedu klice biljaka i neke vrste plodova. Ne jedu lišće lukovićastih biljki. Oplođena jaja (400 do 600) odlažu početkom ljeta na zaklonjena mjesta. Nakon 25 do 30 dana iz oplođenih jaja se razviju mladi puževi koji postaju spolno zreli za 60 dana. Najpovoljnija temperatura za razvoj im je 12 C - 22 C, vlažnost tla 20 % 30 %. Ako je vlažnost tla manja od 10% ili veća od 40% tada je smrtnost oplođenih jaja velika (Maceljski, 1999.) Paučnjaci Paučnjaci su najstarije kopnene životinje koje udišu atmosferski kisik. Tijelo im je podijeljeno na dva dijela: prednji dio ili prosoma koji sadrži glaveni režanj i 6 kolutića te stražnji dio ili opistosoma s primarno 12 kolutića (Matoničkin, 1981.). Člankovite noge su smještene na prednjem dijelu tijela. Za hodanje im služi 4 para nogu izgrađenih od 7 članaka. Na stražnjem donjem dijelu opistosome pauka nalaze se predljive bradavice. Kroz predljive bradavice izlaze tanke niti paučine koje pauci pletu pomoću stopalnog češljića (Bačić i sur., 2006.). Niti paučine mogu biti tanke i do mm, ali su prilično otporne 6

8 i čvrste (Matoničkin, 1981.). Svi paučnjaci su prave kopnene životinje, a samo su neki naknadno prešli u vodu. Širokog su rasprostranjenja. Svi paučnjaci su grabežljivci. Pauci ne mogu gristi svoj plijen, a najčešće jedu kukce. Prilikom hranjenja, u plijen uhvaćen u mrežu ispuštaju probavne sokove iz crijeva koji razgrade njegovu unutrašnjost. Nakon toga pauci pomoću želuca usisavaju probavljenu kašu plijena. Tako tijekom jedne godine na jednom hektaru travnjaka pauci pojedu do 100 kg kukaca (Maceljski, 1999.). Životni vijek paukova je oko godinu dana. Krpelji sišu krv životinjama, jedu kožu i rožnate dijelove. Paučnjaci su životinje razdvojena spola. Budući da su prave kopnene životinje, oplodnja im je unutrašnja. Nakon parenja, ženke nekih vrsta pauka pojedu mužjaka (Bačić i sur., 2006.). Iz oplođenih jaja izlaze mladi pauci koji se moraju nekoliko puta presvlačiti jer im hitinski egzoskelet onemogućuje rast. U nas je najrasprostranjeniji pauk križar (Araneus diadematus L.) Stonoge Razred stonoga (Myriapoda) su najjednostavnije građeni uzdušnjaci. Tijelo im je sastavljeno od glave gdje se nalazi jedan par ticala i trupa gdje se nalaze jednaki kolutići. Poznato je oko vrsta. Stonoge prema broju nogu dijelimo na strige (Chilopoda) imaju jedan par nogu na svakom kolutiću te na dvojenoge (Diplopoda) dva para nogu na svakom kolutiću. Stonoge su isključivo kopnene životinje koje nastanjuju vlažne biotope jer kroz površinu tijela i trahealni sustav gube znatne količine vode (Matoničkin, 1981.). Isto tako, 7

9 hitinski egzoskelet im nije prekriven voštanim slojem. Žive ispod lišća, kamenja, u starim panjevima i drugim sjenovitim mjestima. Hrane se uglavnom biljnim truležom, strvinom te nagrizaju lišće i plodove. Uglavnom su aktivne noću. U nas su najrasprostranjenije strige Kukci Kukci su najbrojnija skupina u životinjskom svijetu (Bačić, 2006., Triplehorn i Johnson, 2005.), a žive na svim mjestima gdje god je moguć život. Vrlo su značajni za izmjenu tvari u životnim zajednicama na kopnu, a samo mali broj živi u vodama. U prirodi imaju značajnu ulogu u oprašivanju biljaka. Mnogi kukci su nametnici na biljkama, životinjama te na čovjeku. Neki su pak čovjeku značajni u dobivanju meda i voska (pčele), svile (dudov svilac) ili nekih boja. Drugi se pak koriste u poljoprivredi za biološko suzbijanje štetnika (Matoničkin, 1981.). Kukci su mali pa mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugim životinjama. Imaju izuzetno veliki potencijal razmnožavanja i brzo reagiraju na obilje dostupne hrane. Mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela (Burnie, 2001). Jedu hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Fitofagni (biljojedi) 8

10 jedu plodove biljaka, ližu cvijeće, grizu korijenje, stabljike, koru te lišće. Zoofagni (karnivorni) kukci jedu kožu, dlake i perje, piju krv te jedu izmet životinja. Mnogi kukci prenose uzročnike različitih bolesti na životinje i čovjeka (Bačić i sur., 2006.). Kornjaši (Coleoptera) su najbrojniji red kukaca. Različite su veličine, gdje ih ima manjih od milimetra, ali i većih od 10 cm. Imaju dva para krila, gdje je prednji par tvrdo hitiniziran, a zadnji par opnast. Usni organi su im preobraženi u organe za griženje. Na zatku nemaju nikad začane privjeske (Durbešić, 1988.). Posljednji kolutići zatka su manji i uvučeni u prethodne kolutiće (Matoničkin, 1981.). Ticala su im sastavljena od najviše 11 članaka. Noge im uglavnom služe za hodanje, a kod nekih i za kopanje, skakanje ili veslanje. Boja im je prilagođena okolini te su većinom metalnog sjaja pa i živih boja s različitim pjegama ili šarama. Kornjaši koriste različite vrste hrane. Jedni se hrane cvjetnim nektarom i peludom, drugi grizu različite dijelove biljaka, treći iskorištavaju neprobavljene organske tvari iz balege konja i goveda, neki jedu strvinu, a neki su grabežljivci. Stoga su podijeljeni u dva podreda: raznojedi (Polyphaga) i grabežljivci (Adephaga). Grabežljivci hvataju druge kukce, puževe, gusjenice. Ličinke kornjaša se hrane uglavnom istom vrstom hrane kao i odrasle jedinke (Matoničkin, 1981.). Neke vrste grabežljivih trčaka žive nekoliko godina te tijekom cijelog života pojedu i do 1000 ličinki većih kukaca (Maceljski, 1999). Red istokrilaca ili jednakokrilaca (Isoptera) pripada nadredu žoharokrilaša. Maleni su do srednje veliki kukci raspoređeni u 6 porodica. Među 9

11 jedinkama je došlo do podjele rada, stoga svi predstavnici ovog reda žive u zadrugama. Zajednica se sastoji od spolno razvijenih roditelja i spolno zakržljalih potomaka koji su ili radnici ili vojnici (Matoničkin, 1981.). U središtu nastambe je ženka koja svake dvije sekunde odlaže po jedno oplođeno jaje, dnevno oko Prosječni životni vijek ženke iznosi 15 godina (Matoničkin, 1981.). Imaju nepotpunu preobrazbu bez stadija kukuljice. Celulozu probavljaju pomoću bičaša koji su simbionti u njihovim crijevima. U nastambi termitnjaku neke vrste mogu uzgajati gljivice (Volvaria eurbiza). Hranjiva podloga gljivicama je izmet termita. Na miceliju gljivica nastaju posebne nakupine stanica koje su im osobito vrijedna hrana (Matoničkin, 1981.). Opnokrilci (Hymenoptera) pripadaju nadredu opnokrilaša. To su kukci različite dužine koji većinom imaju dva para krila, osim manjeg broja vrsta koji su beskrilni. Prednja su im krila duža od stražnjih. Šarenih su boja i metalnog sjaja. Usni organi su im preobraženi za grizenje i lizanje. Postoje fitofagne i entomofagne vrste (Maceljski, 1999.). S obzirom na način spajanja prsa i zatka, dijele se u dva podreda: širokozačani (Symphita) i utegnutozačani (Apocrita) (Matoničkin, 1981.). Širokozačani kukci su drvarice, vlatarice i listarice, a poznato je oko 7000 vrsta. Utegnutozačani su mnogo brojniji od širokozačanih, a naziv dobivaju po utegnutom zatku. Poznati su nam mravi (Formicidae) koji žive u zemlji, kopaju tunele ili stanove u trulim stablima. Livadni mrav (Lasius flavus L.) gradi podzemne mravinjake na livadama. Ose (Vespidae) prave osinjak u šupljem drveću, između zeljastih biljaka ili u tlu. U tlu na travnjacima svoja gnijezda gradi zemni bumbar (Bombus terrestris L.). Livadne biljke zbog 10

12 cvjetnog nektara redovito posjećuju medonosna pčela (Apis mellifica L.) (Matoničkin, 1981.). Polukrilci (Hemiptera) su raspoređeni u tri podreda: raznokrilci (Heteropteroidacea), cvrčci (Auchenorrhyncha) i Sternorrhyncha. Većina polukrilaca siše biljne ili životinjske sokove te su grabežljivci ili nametnici na čovjeku ili životinjama. Neki predstavnici love i isisavaju kukce (pr. skakalica), neki poput stjenica sišu krv čovjeka (nisu prenosnici bolesti kao drugi kukci). Cvrčci sišu sokove biljnih izdanaka ili korijenja određenih biljaka. Rasprostranjenost polukrilaca je najveća na kopnu, ali ima i vodenih vrsta. Cvrčci se često skrivaju pod lišćem, na korijenju hrasta, topole, breskve ili vinove loze. Najaktivniji su danju, a također su im brojna staništa na livadnim biljkama. Podred Sternorrhyncha su manji kukci, česti su nametnici na biljkama i čine štete na voćkama. Žive od biljnih sokova koje sišu iz korijena, lišća i pupova određenih biljaka (Matoničkin, 1981.). Dvokrilci (Diptera) imaju jedan par prednjih krila dok su stražnja krila zakržljala. To su kukci slabije hitinizirane kože. Imaju usne organe preobražene za bodenje, lizanje ili sisanje. Hrane se na različite načine: grabežljivci su, sišu krv, nametnici su, sišu biljne sokove ili jedu cvjetni prašak (Matoničkin, 1981.). Metalnog su sjaja ili su šareni te mnogi zuje pri letu. Zvuk proizvode brzim titrajima krila. Grabežljivci kruže u letu oko stoke na pašnjacima i love plijen. Poznato je oko vrsta raspoređenih u dva podreda: dugoticalci (Nematocera) i kratkoticalci (Brachycera) (Matoničkin, 1981.). Poznate su neke vrste po tome što sišu krv čovjeka ili životinja te tako mogu prouzročiti različite 11

13 bolesti. Ličinke dvokrilaca sišu tekućine ili se hrane strvinom, truleži ili izmetom. Opće poznati predstavnici reda dvokrilaca su komarci (Culicidae), komari (Tipulidae), obadi (Tabanidae), muhe (Muscidae), zujare (Calliphoridae) i mesaruše (Sarcophagidae). Ravnokrilci (Orthoptera) pripadaju nadredu ravnokrilaša. Krila su im nejednako razvijena, a stražnje noge su duže i služe za pojačano skakanje. Slabi su letači, osim putničke šaške koja dobro leti (Matoničkon, 1981.). Mogu biti srednje veliki do veliki kukci, a poznato je preko vrsta (Brunie, 2001.) raspoređenih u dva podreda: Ensifera i Caelifera (šaške). To je stara skupina kukaca koja obitava na travnjacima suhih i toplih krajeva. Uglavnom se ravnokrilci drže tla. Šaške se zadržavaju na poljima, livadama ili na područjima stajaćih i tekućih voda te u gorama, a hrane se različitim dijelovima biljaka, samo su neki djelomično grabežljivci. Također su i nametnici, poput rovca koji živi u toplim predjelima i boravi u tlima bogatim humusom. On grize korijenje i nadzemne dijelove biljaka. Veliki potencijal razmnožavanja može prouzročiti štete. Od šaški na livadama su poznati predstavnici porodice pravih ili poljskih skakavaca (Acrididae). Na prostorima naših travnjaka učestali je zeleni konjic (Tettigonia viridissima L.) (Matoničkin, 1981.). Zbog velikog potencijala razmnožavanja, brzo im nestaje hrane na jednom staništu pa radi preživljavanja putuju na drugo i pri tom uništavaju usjeve. Mogu prevaliti više od km tijekom jedne sezone. Iz porodice Enisfera poznati su šturci (Gryllidae) koji žive ispod zemlje, a hrane se korijenjem i različitim životinjskim tvarima. 12

14 Iako se do nedavno smatralo da su kukci vrlo otporna skupina živih bića, intenziviranje poljoprivredne proizvodnje može negativno utjecati na ekosustav i na kukce (Tscharntke i sur., 2005.; Gallai i sur., 2009.). Danas postoji bojazan da bi moglo doći do poremećaja u populaciji oprašivača čiji pad brojnosti može imati negativan utjecaj na cijeli planet. Primjer je intenzivna poljoprivreda koja je karakterizirana vrlo intenzivnim korištenjem zemljišta, smanjenjem i fragmentacijom prirodnih i poluprirodnih staništa te povećanim korištenjem kemikalija. Sve se to danas smatra jednim od glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti kukaca na europskim farmama (De Heer i sur., 2005., Tscharntke i sur., 2005). 2. OBRAZLOŽENJE TEME Prostor donjeg Međimurja obiluje mnogobrojnim prirodnim životnim zajednicama, među kojima se posebno ističu različiti tipovi travnjaka. Na tom prostoru razlikuju se dva tipa travnjaka: livade košanice i pašnjaci. Livade se 13

15 održavaju redovitom košnjom dva do tri puta godišnje, a pašnjaci tradicionalnom ispašom goveda ili konja. Navedene životinje na različite načine grizu zeljaste biljke ili ih čak čupaju te razlikuju jestive od nejestivih. Neke se zeljaste biljke nakon griženja vrlo jednostavno regeneriraju, a neke ne. Tako će se bijela dijetelina, ukoliko životinja odgrize krunicu u rozeti, regenerirati nadzemnim vriježama, dok se crvena dijetelina nakon niskog odgriza životinje ne može regenerirati. Gaženjem papcima ili kopitima, naročito nakon kiša, životinje više ili manje uništavaju zeljaste biljke te tako svojim prisustvom djeluju na raznolikost zeljastih biljaka na pašnjacima. U zadnjih desetak godina započinje uzgoj drugih životinja kao što su koze, ovce i jeleni lopatari koji nisu bili karakteristični na ispaši na pašnjacima donjeg Međimurja. Posljedica raznolikosti zeljastih biljaka na travnjacima zbog hranidbenih lanaca bit će povećana faunistička raznolikost. Cilj istraživanja je odrediti i usporediti raznolikost i zastupljenost brojnosti pojedinih sistematskih kategorija beskralješnjaka na različitim tipovima travnjaka donjeg Međimurja. Također nam je namjera odrediti faunistički indeks sličnosti istraživačkih ploha. Kako na raznolikost beskralješnjaka travnjacima djeluju i okolišni čimbenici poput temperature, cilj nam je obaviti uzorkovanje beskralješnjaka pri sunčanom vremenu. Pretpostavlja se da raznolikost i brojnost mekušaca i člankonožaca ovisi o različitim načinima održavanja travnjaka i rasprostranjenosti zeljastih biljaka. Livada košanica ima manji broj košnji godišnje. Time je raznolikost zeljastih biljaka veća pa na njoj obitava više skupina mekušaca i člankonožaca. Smatra 14

16 se da na travnjacima koji se održavaju ispašom obitava manji broj beskralješnjaka. Razlog tome je da životinja na ispaši izabire zeljaste biljke koje grize ili čupa pa je manja rasprostranjenost zeljastih biljaka na takvim travnjacima čime je i manja brojnost odnosno raznolikost beskralješnjaka. Pretpostavljamo da će fauna beskralješnjaka biti sličnija na različitim livadama košanicama u odnosu na pašnjake Korišteni materijal 3. MATERIJALI I METODE 15

17 Kečer vlastite izrade (slika 1) promjera 60 cm, staklena posuda za kukce, 75%-tna vodena otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, metalno kuhinjsko cjedilo, štapići, pinceta, Petrijeva zdjelica, digitalni termometar, GPS marke Etrex. Slika 1. Kečer ručne izrade 3.2. Metode Određivanje lokacije za uzorkovanje Za potrebe istraživanja odabrano je pet različitih tipova travnjaka na području donjeg Međimurja. To su livada košanica (slika 2) i livada živičnjak kraj naselja Hodošan (slika 3), jelenji pašnjak u Goričanu (slika 4), konjski pašnjak u Donjoj Dubravi (slika 5) i goveđi pašnjak u Donjem Hrašćanu (slika 6). 16

18 Geografske koordinate na livadi košanici su N min E min, a nadmorska visina 147 m. Teren je ravan, a zeljaste biljke su podjednake visine. Geografske koordinate livade živičnjak iznose: N min i E min i nadmorska visine 146 m. Teren je ravan, zeljaste biljke na travnjaku su podjednake visine. Na granicama katastrskih čestica se nalazi sloj grmlja do tri metra visine. Na jelenskom pašnjaku izmjerene su sljedeće geografske koordinate: N min i E min, a nadmorska visina 160 m. Teren je neravan, a zeljaste biljke na pašnjaku su različite visine. Vidljive su manje plohe promjera do 1 m na kojima su zeljaste biljke više u odnosu na preostalu površinu pašnjaka. Na konjskom pašnjaku je uočeno više ploha širine do 1 m, naročito uz ograde, bez biljnog pokrova. Geografske koordinate lokacije su N min i E min, a nadmorska visina 130 m. Teren je neravan, vidljivi su otisci kopita na tlu, a zeljaste biljke nisu jednake visine. Geografske koordinate goveđeg pašnjaka su N min i E min, a nadmorska visina 152 m. Teren je neravan, a zeljaste biljke na pašnjaku su različite visine. Goveđi pašnjak je smješten uz autocestu Zagreb - Goričan. 17

19 Slika 2. Livada košanica 18

20 Slika 3. Livade živičnjaci Slika 4. Jelenji pašnjak kraj Goričana Slika 5. Konjski pašnjak kraj Donje Dubrave 19

21 Slika 6. Goveđi pašnjak kraj Donjeg Hraščana Terensko uzorkovanje biološkog materijala Ljeti godine, u srpnju i kolovozu započeto je prikupljanje biološkog materijala potrebnog za istraživanje. U proljeće 2011., tijekom travnja i lipnja ponovljeno je uzorkovanje beskralješnjaka na istim lokacijama kao i godine. Određene su lokacije gdje će se loviti, odnosno staništa na kojima će se prikupljati životinje. Za uzorkovanje biološkog materijala odabrane su sljedeće istraživačke postaje: otvorena livada košanica, livada košanica uz živičnjak, konjski pašnjak, jelenji pašnjak te goveđi pašnjak. Za uzorkovanje biološkog materijala korišten je kečer. Kečerom se lijevodesno poteže po površini istraživanog travnjaka prilikom čega treba paziti da 20

22 otvor kečera nikada ne bude okrenut prema dolje. Standardno uzorkovanje kečerom traje 20 minuta (Durbešić, 1988.). Uzorkovani biološki materijal pažljivo je iz kečera prenošen u staklenu posudu volumena 1 litre koja je prethodno napunjena 75%-tnom vodenom otopinom etanola (Durbešić,1988.). Svaka staklena posuda označena je imenom mjesta lokacije i datumom uzorkovanja. Nakon toga posude su zatvarane poklopcem. Na svakoj istraživačkoj lokaciji primjenjena je opisana metoda rada. Postupak je ponovljen tijekom proljeća godine Vođenje terenskog dnevnika U terenski dnevnik upisujemo sljedeće: datum i vrijeme početka uzorkovanja, vrstu travnjaka s obzirom na održavanje, geografske koordinate, nadmorsku visinu terena, način prikupljanja, stanje atmosfere i temperaturu zraka te zapažanja na istraživačkoj plohi Determinacija biološkog materijala Nakon prikupljanja biološkog materijala obavlja se determinacija istog. Determinacija je rađena prema sljedećim ključevima: Toman i Felix, 1990., McGavin, 2000., Matoničkin i sur., 1999., Chinery, 2007., Mršić, te Triplehorn i Johnson, Uzorkovani biološki materijal je razvrstavan pomoću lupe do one sistematske kategorije koja je potrebna za faunističku analizu (kukci do reda, a ostale životinje do razreda). Pomoću cjedila odvojen je uzorkovani biološki materijal iz alkohola te stavljen u petrijevu posudu. Pincetom je uzimana svaka životinja i stavljana na predmetno stakalce te 21

23 pomoću lupe i navedenih ključeva razvrstavana do određene sistematske kategorije prema potrebi istraživanja. Rezultati razvrstavanja u ssistematske kategorije bilježeni su u već pripremljenu tablicu Mjerenje temperature zraka Trenutna temperatura zraka mjerena je digitanim termometrom na visini od 1m iznad tla. Digitalni termometar se uključi te se čeka da se stabiliziraju znamenke na ekranu. Nakon što se znamenke stabiliziraju pročita se vrijednost temperature u C Određivanje indeksa faunističke sličnosti Indeks faunističke sličnosti na istraživanim plohama određuje se prema danskom znanstveniku Sørensenu (Durbešić, 1988.). Sørensenov index faunističke sličnosti je pokazatelj kvalitativne zastupljenosti i računa se prema formuli: QS = 100 2C / A + B QS (Quotient of similarity) kvocijent sličnosti A - broj analitičkih skupina jednog staništa B - broj analitičkih skupina drugog staništa koje se uspoređuje s prvim staništem C - broj zajedničkih skupina Sørensenov index faunističke sličnosti može imati vrijednosti od 0 do 100, a izražava se u postocima. Struktura uspoređivanih staništa je sličnija što je faunistički indeks veći. 22

24 je u tablici 1. 4.REZULTATI Brojnost faunističkih skupina na svim istraživačkim lokacijama prikazana Tablica 1. Brojnost faunističkih skupina Puževi Paučnjaci Stonoge Kornjaši Jednakokrilci Opnokrilci Polukrilci Dvokrilci Ravnokrilci Ljeto Proljeće Ukopno Rezultati uzorkovanja faunističkih skupina beskralješnjaka na livadi košanici 4.kolovoza i 1.svibnja su prikazani grafički na slici 7. Prilikom uzrokovanja bilo je sunčano vrijeme, a temperatura zraka je iznosila 32 C (ljeto) i 26 C (proljeće). 23

25 Broj jedinki Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja LIVADA KOŠANICA Ljeto Proljeće Slika 7. Grafički prikaz brojnosti jedinki na livadi košanici Rezultati uzorkovanja na livadi živičnjak 4. Kolovoza i 1. svibnja Prikazani su grafički na slici 8. Prilikom uzrokovanja vrijeme je bilo sunčano, a temperature zraka su iznosile 32 C (ljeto) i 26 C (proljeće). U svibnju je mjestimično na travnjaku uočeno nešto granja koje je vjetar oborio s okolnog drveća. 24

26 Broj jedinki Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja 120 LIVADA ŽIVIČNJAK Ljeto Proljeće Slika 8. Grafički prikaz brojnosti na jedinki livadi živičnjak 25

27 Broj jedinki Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja Rezultati uzorkovanja na jelenjem pašnjaku datuma 23. kolovoza i 5. svibnja su prikazani grafički na slici 9. Prilikom uzorkovanja bilo je sunčano vrijeme i temperatura zraka je iznosila 30 C (ljeto) i 22 C (proljeće). 40 JELENJI PAŠNJAK Ljeto Proljeće Slika 9. Grafički prikaz brojnosti jedinki na jelenjem pašnjaku 26

28 Broj jedniki Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja Rezultati uzorkovanja na konjskom pašnjaku datuma 18. kolovoza i 6. svibnja su prikazani grafički na slici 10. Prilikom uzrokovanja vremenski uvjeti su bili: sunčano vrijeme bez vjetra, temperatura zraka je iznosila 29 C (ljeto) i 24 C (proljeće). 140 KONJSKI PAŠNJAK Ljeto Proljeće Slika 10. Grafički prikaz brojnosti jedinki na konjskom pašnjaku 27

29 Broj jedinki Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja Rezultati uzorkovanja na goveđem pašnjaku 16. kolovoza i 5. svibnja su prikazani grafički na slici 11. Vrijeme je prilikom uzrokovanja bilo sunčano vrijeme, a temperatura je iznosila 32 C (ljeto) i 25 C (proljeće). Goveđi pašnjak je smješten neposredno uz autocestu Zagreb Goričan. 70 GOVEĐI PAŠNJAK Ljeto Proljeće Slika 11. Grafički prikaz brojnosti jedinki na goveđem pašnjaku 28

30 Rezultati Sørensenovog indeksa sličnosti prema rezultatima istraživanja za faunističke skupine na staništima u godini prikazani su u tablici 2. Tablica 2. Indeks sličnosti istraživanih staništa u godini Jelenji pašnjak Konjski pašnjak Goveđi pašnjak Livada košanica Livada živičnjak Jelenji pašnjak Konjski pašnjak Goveđi pašnjak Livada košanica Livada živičnjak - 100% 93% 87% 93% 100% - 93% 87% 93% 93% 93% - 94% 100% 87% 87% 94% - 94% 87% 93% 100% 94% - Rezultati Sørensenovog indeksa sličnosti prema rezultatima istraživanja za faunističke skupine na staništima u godini prikazani su u tablici 3. Tablica 3. Indeks sličnosti istraživanih staništa u godini Jelenji pašnjak Konjski pašnjak Goveđi pašnjak Livada košanica Jelenji pašnjak Konjski pašnjak Goveđi pašnjak Livada košanica Livada živičnjak - 93% 94% 100% 94% 93% - 87% 93% 87% 94% 87% - 94% 100% 100% 93% 94% - 94% 29

31 Livada živičnjak 94% 87% 100% 94% - 5. RASPRAVA Na pet istraživačkih lokacija tijekom ljeta godine i proljeća metodom kečera prikupljeno je ukupno 1832 jedinke beskralješnjaka: - livada živičnjak 480 jedinki (ljeto - 200, proljeće - 280) - livada košanica 483 jedinke (ljeto - 260, proljeće - 223), - goveđi pašnjak 372 jedinke (ljeto - 60, proljeće - 312), - konjski pašnjak 347 jedinki (ljeto-67, proljeće - 280) - jelenji pašnjak 150 jedinki (ljeto - 36, proljeće - 114). Unutar ulovljenih beskralješnjaka utvrđene su sljedeće skupine i njihove brojnosti: kornjaši (405 jedinki), jednakokrilci (384 jedinke), polukrilci (221 jedinka), opnokrilci (219 jedinki), pauci (206 jedinki), puževi (184 jedinke), ravnokrilci (132 jedinke, svi skakavci), stonoge (108 jedinki) i dvokrilci (78 jedinki). Analizom grafičkog prikaza brojnosti skupina beskralješnjaka na konjskom pašnjaku utvrđena je odsutnost puževa. Pretpostavljamo da je razlog tome način ispaše konja i veliki utjecaj njihovog gaženja trave. Zeljaste biljke su prilično nisko grižene (konji imaju zubalo na gornjoj i donjoj vilici) te se 30

32 vjerojatno zbog toga sporije regeneriraju ili se uopće ne uspijevaju regenerirati. Stoga je na konjskom pašnjaku vidljivo tlo bez biljnog pokrova koji je puževima važno sklonište od sunca i izvor hrane (slika 5). Poznato je da puževi nisu prave kopnene životinje i nemaju zaštitu od isušivanja tijela (Bačić i sur., 2006.) zbog čega im je potrebna vrlo jaka sjena biljnog pokrova. Nadalje, iz grafičkog prikaza je vidljivo da su na konjskom pašnjaku najzastupljeniji kornjaši i jednakokrilci u proljeće. Budući da je tijekom proljetnih mjeseci najbujniji rast zeljastih biljaka na travnjacima, tada za fitofagne vrste ima i najviše hrane. Sve vrste reda jednakokrilaca su biljojedi, dok među kornjašima ima biljojeda, ali i strvinara, grabežljivaca, balegara i nametnika (Matoničkin i sur., 1999.). Pojavnost vrsta ostalih skupina beskralješnjaka u prosjeku iznosi do 20 jedinki u kečeru. Ravnokrilci, među kojima su zastupljeniji samo skakavci, nisu zabilježeni tijekom proljeća već samo tijekom ljeta. Budući da njihova oplođena jaja prezime i ličinke se počinju razvijati u proljeće (potrebno ime je 4-7 tjedana ovisno o temperaturi) (Maceljski, 2011.), vjerojatno za vrijeme uzorkovanja nisu bili u odraslom stadiju (imago). Kako su čvorci važni regulatori brojnosti skakavaca (Maceljski, 2011.), a konjski pašnjak je smješten nedaleko šume, moguće je da su čvorci u toj ranoj proljetnoj fazi imali utjecaj na njihovo smanjenje brojnosti. Ravnokrilci su na konjskom pašnjaku zastupljeni tijekom ljeta mada je zeljasti biljni pokrov na njemu znatno prorijeđen. Pretpostavljamo da ima više razloga tomu, a najaznačajniji su skupno zadržavanje i velika mobilnost kukaca uopće, a naročito skakavaca koji lete i do 20 km/h (Maceljski, 2011.). Stonoge su brojnošću najslabije zastupljena skupina (ne računajući puževe kojih nema). Pretpostavljamo da je razlog tomu što su aktivne noću, a 31

33 danju se skrivaju. Također, zbog gubitka znatne količine vode površinom tijela i dišnim otvorima stonoge preferiraju staništa s više vlage (Matoničkin i sur., 1999.). Brojnost jedinki pojedinih skupina beskralješnjaka na goveđem pašnjaku je u potpunosti neočekivan tijekom ljeta godine. Iznenađujuće je velika brojnost paučnjaka u odnosu na ostale skupine. Od paučnjaka u kečeru su bili najzastupljeniji pauci i neznatan broj krpelja. Budući da su pauci glavni predatori kukcima, a naročito kornjašima, brojnost pauka u odnosu na kornjaše ukazuje na veliku nestabilnost životne zajednice na goveđem pašnjaku. Pretpostavljamo da bi jedan od uzroka smanjenog broja, prije svega kukaca, bio smještaj goveđeg pašnjaka neposredno uz autocestu Zagreb - Goričan. Tijekom ljetnih mjeseci brojnost vozila u tranzitu se poveća čak do deset puta više u odnosu na proljeće ili jesen, prvenstveno zbog turističke sezeone (Fleten, 2011.). Tijekom ljeta turisti glavnine zemalja srednje Europe koriste upravo navedenu autocestu. Vjerojatno su pretjerana količina ispušnih plinova različitih motornih vozila te neprirodni zvukovi motora razlog vrlo niskog broja prije svega kukaca, ali i ostalih skupina. Za razliku od paučnjaka, zabilježena je relativno visoka brojnost ravnokrilaca, što je vjerojatno posljedica već navedenih velikih migracijskih sposobnosti i skupnog načina života. Puževi iz već prethodno obrazloženih razloga ljeti nisu prisutni na goveđem pašnjaku. Tijekom proljetnih mjeseci puževi su prisutni u manjem broju vjerojatno zbog nedostatka bujnije zeljaste vegetacije koja im je sklonište i slabijeg utjecaja sunčevih zraka. Odnos brojnosti paučnjaka prema ostalim faunističkim skupinama pokazatelj je 32

34 stabilnosti staništa tijekom proljeća Stonoge su slabije zastupljene ljeti nego u proljeće zbog nedovoljne zaštite tijela od gubitka vode. Analizom brojnosti jedinki prema skupinama beskralješnjaka jelenjeg pašnjaka nije ustanovljena prisutnost dvokrilaca i puževa u ljeti godine. Također tijekom istog vremena je, na osnovu rezultata, vidljiv nesrazmjer između brojnosti paučnjaka i kornjaša. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke upućuje na nestabilnost staništa tijekom ljeta. Pretpostavljamo da je to zbog ograđenog prostora na kojem obitavaju jeleni lopatari. Travnjačka ploha za ispašu je sa tri strane okružena šumom koja služi životinjama kao sklonište. Vjerojatno se dvokrilci, prije svega muhe, obadi i komarci tijekom dana više zadržavaju na jelenima lopatarima i okolo njih koji tada borave uglavnom u šumi. Pregledom terena ustanovljeno je da jeleni lopatari ostavlju svoj izmet uglavnom u šumi što je pogodno za razvoj kornjaša balegara. Jeleni lopatari za ispašu prihvaćaju jestive zeljaste biljke s obje usne (Gotal, 2010.) te ih čupaju zajedno s korijenom ili ih otkidaju vrlo nisko. Također se zbog učestalog gaženja životinja neke zeljaste biljke jednostavno ne uspiju regenerirati. Tijekom ljeta najviši izdanak imaju one zeljaste biljke koje jeleni nerado jedu, npr. koprive. Tako se raznolikost zeljastih vrsta na pašnjaku tijekom vegetacijske sezone smanjuje. Pretpostavljamo da je to jedan od razloga zašto je zastupljenost beskralješnjaka na jelenskom pašnjaku manja ljeti nego u proljeće kad je zeljasta vegetacija bujnija. Tijekom proljeća godine nije prilikom uzorkovanja u kečeru zatečen ni jedan predstavnik paukova. Pretpostavljamo da se pauci tada više zadržavaju u šumskom prostoru između drveća i grmlja 33

35 zbog prisustva mladunčadi u igri na pašnjaku. Vjerojatno upravo zbog prisutnijeg kretanja životinja, prije svega mlade teladi, pauci tada radije biraju šumski prostor koji je sigurniji za njihove mreže. Prema broju jedinki najzastupljenija skupina na livadi košanici u ljeto godine su bili puževi. Na livadama prije košnje, kad su izdanci zeljastih biljaka visoki, postoji zasjena na tlu koja je pogodno stanište za puževe. Puževi, koji su biljojedi, tada imaju izobilje hrane, ali i dobru zaštitu od direktnog utjecaja sunčevih zraka. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke je manja, što nas upućuje na narušenu ravnotežu na staništu. Velika je zastupljenost polukrilaca u odnosu na ostale istraživačke plohe. Pretpostavljamo da je razlog tomu izobilje biljne hrane, jer se ličinke polukrilaca hrane uglavnom biljnim sokovima (Matoničkin i sur., 1999.). Također pretpostavljamo da je veća brojnost polukrilaca dobra nadopuna i izvor hrane paucima u nedostatku kornjaša. Najmanju zastupljenost čine dvokrilci. Pretpostavljamo da je to zbog njihova zadržavanja ljeti u letu, a manja nastanjenost je u prizemnom sloju. Dvokrilaca ima više na pašnjacima gdje su najzastupljeniji obadi i komarci koji se hrane krvlju životinja. Ravnokrilaca, uglavnom samo šturaka, ima također manji broj kao i kod dvokrilaca, vjerojatno zbog njihove veće aktivnosti noću nego danju. Brojčani odnosi na istom staništu se mijenjaju u proljeće godine kada nije zabilježen niti jedan primjerak puževa. Nadalje, ustanovljen je i značajno veći broj kornjaša u odnosu na ljeto godine. Razlog može biti u tome što je biljni pokrov u proljeće bogatiji u odnosu na ljeto što pridonosi većoj brojnosti kornjaša (zaklon), ali i drugih predstavnika beskralješnjaka (hrana). Isto tako, 34

36 mnogim se kornjašima povećava brojnost u proljeće zbog svojih životnih ciklusa. Dvokrilci su najmanje zastupljeni brojnošću zbog već navedenog razloga iz ljeta godine. Analizom brojnosti jedinki na livadi živičnjak ustanovljeno je da tijekom ljeta nije zabilježen niti jedan primjerak dvokrilaca. Pretpostavljamo da je razlog njihovo zadržavanje u letu (komarci i obadi) zbog traženja životinja za vlastito hranjenje. U proljeće je njihova brojnost veća, vjerojatno zbog većeg broja cvjetova obojenih živim bojama čijim se nektarom jedan dio dvokrilaca hrani. Uočljiva je slaba zastupljenost ravnokrilaca (skakavaca). Pretpostavljamo da je to zbog postojanja pregrada u obliku živica visine čak i do 3 metra. To im predstavlja prepreku za migracije kojima su skakavci skloni. Brojnost kornjaša ljeti je manja u odnosu na paučnjake što upućuje na narušenu ravnotežu staništa. Tijekom proljeća godine brojčane se vrijednosti kornjaša na istom staništu izrazito mijenjaju. Zabilježen je veliki porast kornjaša u odnosu na ljeto i oni su na tom području u to vrijeme najbrojniji. Na livadi živičnjak paučnjaci se nalaze u velikom broju, zbog velike rasprostranjenosti grmolikog biljnog pokrova, što im ljeti i u proljeće iznimno pogoduje za razapinjanje mreža među grmolikim drvenastim biljnim pokrovom. Brojnost stonoga je viša u proljeće nego ljeti. Vjerojatno je razlog tomu već navedeni problem gubitka vode na višim temperaturama ljeti. Stoga se danju skrivaju u tlu, a aktivnije su noću. U tablicima 2 i 3 indeksa faunističke sličnosti prikazane su vrijednosti za navedena staništa. U ljeto godine najsličniji su jelenji i konjski pašnjak, vjerovatno zbog gaženja papcima ili kopitom zeljastih biljaka što utječe na 35

37 rasprostranjenost biljnog pokrova i beskralješnjaka. Među sličnijima se još nalaze i goveđi pašnjak te livada košanica. Jedan od razloga bi mogla biti slična vegetacija - pašnjak je na određenoj površini okružen živicom. Isto tako, mogući razlog sličnosti leži i zbog sličnog učinka košnje i gaženja te hranjenja goveda s biljnim pokrovom. Najmanji indeks sličnosti je vidljiv između jelenskog pašnjaka i livade košanice te živičnjaka. Razlog tome bi mogla biti razlika u strukturi biljnog pokrova između spomenutih različitih travnjaka zbog različitog načina održavanja pašnjaka i livade. Livada košanica je osunčana tijekom cijelog dana dok na livadi živičnjaku određeni dio dana okolno grmlje pravi zasjenu. Prema rezultatima indeksa faunističke sličnosti u proljeće godine vidljiv je najveći indeks sličnosti (100 %) kod jelenjeg pašnjaka i livada košanica te livade živičnjak i goveđeg pašnjaka. Najmanji indeks faunističke sličnosti prema skupinama za godinu imaju konjski i goveđi pašnjak te konjski pašnjak i livada živičnjak. 36

38 6. ZAKLJUČCI Ljeto godine 1. Iz tablice se jasno vidi da su livadne zajednice daleko brojnije od pašnjaka (livada košanica 260, livada živičnjak 200 jedinki). Najmanji broj jedinki je utvrđen na jelenjem pašnjaku. 2. Livada isto tako ima i najraznolikiju faunu, najveću bioraznolikost (prisutne su sve skupine). S druge strane najmanja raznolikost je utvrđena na jelenjem i konjskom pašnjaku. 37

39 3. Može se zaključiti da su rezultati potvrdili pretpostavku da je brojnost jedinki na livadama veća od one na pašnjacima. Proljeće godine 1. U proljeće su utvrđeni isti odnosi u brojnosti jedinki među staništima, no ono što treba svakako primijetiti je puno veća brojnost jedinki u proljeće u usporedbi s ljetom. 2. Nadalje, na jelenjem pašnjaku je utvrđena veća bioraznolikost u proljeće. 3. Brojnost jedinki između konjskog i goveđeg pašnjaka je bila približno jednaka, dok se u proljeće razlika znatno povećava. 4. U proljeće su najbrojniji kukci i to kornjaši i jednakokrilci. 8. LITERATURA Bačić T. i sur. Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi razred gimnazije 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga, Zagreb, str Bačić T. i sur. Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi razred gimnazije 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga, Zagreb, str

40 Bačić T. i sur. Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi razred gimnazije 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga, Zagreb, str Bendelja D. i sur. Volim Život 6, udžbenik iz prirode za 6. razred OŠ 2011, Ćorić S. (ur.), Školska knjiga, Zagreb, str Burnie D. Životinje velika ilustrirana enciklopedija 2001, I. Borovac (ur.), Mozaik knjiga, Zagreb, Beskralješnjaci, str Chinery M. Collins Field Guide - Insects of Britain and Northern Europe 2007, Harper Collins, London. Čulinović M. Održavanje travnjaka 2008, kolovoza Dujmović Purgar D. i sur. Rasprostranjenost crvene djeteline (Trifolium pratense L.) u Hrvatskoj 1998, Agronomski glasnik, Vol. 3: str Durbešić P. Upoznavanje i istraživanje kopnenih člankonožaca 1988, Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan, Zagreb. Fleten M. Usmeni izvor 2012, djelatnica Hrvatskih cesta u naplatnim kućicama na autocesti Zagreb-Goričan. Gotal D. Usmeni izvor 2011, Gotal IFN d.o.o. obiteljsko gospodrastvo za uzgoj jelena lopatara, Goričan, Krešimirova 11, tel: 040/ , darko@gotal.hr Grubešić M. Usmeni izvor 2011, redoviti profesor Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje Šumarskog fakulteta uzagrebu. 39

41 Kurbalija A. Pregled entomofaune močvarnih staništa od međunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj 2011, Specijalistički rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Leto i sur. Regenerativna sposobnost bijele djeteline pod utjecajem napasivanja govedima i ovcama i gnojidbe dušikom 1998, Mljekarstvo, 58: str Maceljski M. Red Coleoptera kornjaši, tvrdokrilci 1999, Poljoprivredna entomologija, Halić V. (ur.), Zrinski, Čakovec. str Matoničkin I. Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata 1981, Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb. Matoničkin I. Beskralješnjaci - biologija viših avertebrata 1981, Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb. Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija B. Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata 1999, Školska knjiga, Zagreb. McGavin G.C. Insects, Spiders and other terrestrial Arthropods 2000, A Dorling Kindersley Book, London. Mršić N. Živali naših tal: uvod v pedozoologijo - sistematika in ekologija s splošnim pregledom talnih živali 1997, Tehniška založba Slovenije, Ljubljana. Pavičić V., Hudek J. Travnjaci 1997, Matekalo Draganović J., (ur.), Priroda 6, Školska knjiga, Zagreb, str Rašan M. Drava i Mura su naše rijeke 2011, Mićanović M., (ur.), Obrazovanje za održivi razvoj, Priručnik za osnovne i srednje škole, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, str

42 Rašan M., Trojko K. Kopneni ekosustavi 2010, Ćorić S. (ur.), Biologija udžbenik iz biologiju za srednje ekonomsku školu, Školska knjiga, Zagreb, str Scott M. Ekologija 1994, Uskoković D. (ur.), SysPrint, Zgreb, Travnata mora, str Šegulja N., Hršak V. Priručnik za fitocenološka i ekološka istraživanja vegetacije 1998, Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan, Zagreb. Toman J., Felix J. A Field Guide in Colour to Plants and Animals 1990, Polygrafia, Prague. Triplehorn C.A., Johnson N.F. Borror and Delong's Introduction to the Study of Insects 2005, Brooks/Cole, Belmont. 41