Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005

Transcription

1

2 Izdavač/Publisher: Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministry of Culture Department for the Protection of the Heritage Za izdavača/for the Publisher: Božo Biškupić Urednik/Editor: Jasen Mesić Tajnik i izvršni urednik/managing Editor: Zoran Wiewegh Uredništvo/Editorial Board: Martina Barada, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Puli Tatjana Lolić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu Ivana Miletić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za arheološku baštinu Domagoj Perkić, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za inspekcijske poslove, Dubrovnik Krešimir Raguž, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Karlovcu Zoran Wiewegh, Uprava za zaštitu kulturne baštine Lektor/Language Editor: Ksenija Husarek Korektor/Proof reader: Andrea Cukrov Prijevodi na engleski/english Translations: Graham McMaster (str ) Mihajla Ćavar (str ) Grafička priprema/prepress: Anita Štimac Adresa uredništva/editorial Address: Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za arheološku baštinu, Runjaninova 2, Zagreb Naklada/ Print run: 1000 Tiskanje dovršeno/printing completed: prosinac, Tisak/Print: Kratis, Zagreb

3 UDK 902/904 (497.5) ISSN HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK 2/2005

4 4

5 REPUBLIKA HRVATSKA PODRUČJA DJELATNOSTI KONZERVATORSKIH ODJELA KOOS Konzervatorski odjel u Osijeku KOPŽ Konzervatorski odjel u Požegi KOBJ Konzervatorski odjel u Bjelovaru KOVŽ Konzervatorski odjel u Varaždinu KOKR Konzervatorski odjel u Krapini KOZG Konzervatorski odjel u Zagrebu KOSK Konzervatorski odjel u Sisku KOKA Konzervatorski odjel u Karlovcu KOPU Konzervatorski odjel u Puli KORI Konzervatorski odjel u Rijeci KOGS Konzervatorski odjel u Gospiću KOZD Konzervatorski odjel u Zadru KOŠI Konzervatorski odjel u Šibeniku KOST Konzervatorski odjel u Splitu KODU Konzervatorski odjel u Dubrovniku GZZG Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zagreb 5

6 OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA 1 Aljmaš Podunavlje 2 Autocesta Vc 3 Čepin Ovčara/Tursko groblje 4 Lug Gradina 5 Mursa Vojarna 6 Osijek Silos 7 Paučje Grad (utvrda Poljanska) 8 Štrbinci 9 Várhegy Mocsolás (Zmajevac) 6

7 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 1 Lokalitet: Aljmaš Podunavlje Naselje: Aljmaš Grad/općina: Erdut Pravni status: R-614 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom rujna, listopada i studenoga obavljeno je zaštitno arheološko iskopavanje na lokalitetu Podunavlje u Aljmašu, naselju na Dunavu, dvadesetak kilometara istočno od Osijeka (stručna voditeljica istraživanja: dr. sc. Jasna Šimić; nositelj projekta: Muzej Slavonije u Osijeku; radovi financirani sredstvima Biskupije đakovačke i srijemske). Iskopavanje je prethodilo izgradnji druge i treće faze svetišta Gospe od Utočišta, što obuhvaća crkvu i popratne objekte vezane uz svetište. Arheološko istraživanje provedeno prije izgradnje crkve (prva faza), obavljeno je 2000./2001. godine. Tom prilikom istražen je dio prapovijesnog višeslojnog nalazišta, s kulturnim slojevima srednjeg i mlađeg neolitika (sopotska kultura), ranog i srednjeg eneolitika (badenska i kostolačka kultura) te srednjeg brončanog doba (daljskobjelobrdska grupa i slavonsko-srijemska vatinska kultura). Istraživanje godine provedeno je na površini veličine 75x4,5 m, mjestu izgradnje jednoga od objekata svetišta istočno od crkve (iskop 1). Također je istražen i kontrolni rov površine 35x4 m (iskop 2), otvoren uz objekt izgrađen bez arheološkog nadzora (zapadno od crkve). U iskopu 1 istražen je dio naselja badenske kulture s nekoliko naseobinskih objekata: ostacima podnica dviju kuća (SJ 6 i 7) i nekoliko jama s obilnim nalazima (SJ 10/11, SJ 22/23, SJ 37/38, SJ 39/40). Velike jame SJ 22/23 i SJ 37/38 imale su tlocrt u obliku osmice i najvjerojatnije su služile kao stambeni objekti. Kao i pri prvom istraživanju tog lokaliteta, i ovoga je puta otkrivena jama s obrednim ukopom goveda (SJ 15/16). Horizont srednjeg i kasnog neolitika, tj. sopotske kulture, bio je zastupljen s dvjema otpadnim jamama (SJ 12/13, SJ 26/27), no arheoloških je nalaza bilo i u sloju izvan objekata. Nažalost, sloj srednjeg brončanog doba u najvećoj je mjeri uništen, tako da se keramički materijal daljsko-bjelobrdske grupe i znatno manje slavonsko-srijemske vatinske kulture u gornjim slojevima iskopa miješao s badenskim materijalom. Unatoč tome, daljsko-bjelobrdska grupa dala je znatnu količinu keramike ukrašene karakterističnim inkrustiranim ornamentima. Iskop 2, zapadno od crkve, zahvatio je, čini se, krajnji rubni dio prapovijesnih naselja i tek se u njegovu sjevernom dijelu naišlo na nekoliko jama badenske (SJ 47/48) i slavonsko-srijemske kulture (SJ 50/51, SJ 52/53). U badenskoj jami, pravilnoga okruglog tlocrta pronađeno je nekoliko gotovo čitavih šalica s visokom trakastom ručkom i kaneliranim trbuhom. U južnom dijelu iskopa 2 pojavili su se ostaci temelja stare crkve koja je prethodila crkvi srušenoj tijekom Domovinskog rata. Zidani su opekama, kao i grobnica s bačvastim svodom za koju se saznalo kako pripada obitelji Adamović, nekadašnjoj plemićkoj obitelji s imanjima i dvorcem u Aljmašu. S obzirom na živuće potomke te obitelji, grobnica nije dirana. Iskopavanje godine rezultiralo je istraživanjem još jednog dijela prapovijesnih naselja na tom nalazištu, kao i vrlo zanimljivim nalazom obrednog ukopa goveda, o čemu će se nakon osteološke analize moći reći i nešto više. Slični Aljmaš Podunavlje, istražena sonda (foto: J. Šimić) ukopi nisu rijetki u okviru naselja badenske kulture, a osim dvaju iz Aljmaša, ukop goveda otkriven je i na lokalitetu Osijek Retfala, također unutar badenskog naselja. Literatura Minichreiter 1982 Kornelija Minichreiter, Zaštitno arheološko sondiranje prapovijesnog naselja Podunavlje u Aljmašu (općina Osijek), Glasnik slavonskih muzeja, 46, Vukovar, 1982: 6 8. Aljmaš Podunavlje, ostaci zidane grobnice (foto: J. Šimić) 7

8 Aljmaš Podunavlje, nalaz obrednog ukopa goveda (foto: J. Šimić) Minichreiter 1984 Kornelija Minichreiter, Prilozi daljem proučavanju brončanog doba u Slavoniji i Baranji, Zbornik radova 4. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, 1, Osijek, 1984: Minichreiter 1985 Kornelija Minichreiter, Aljmaš Podunavlje, Osijek višeslojno prapovijesno nalazište, Arheološki pregled, 24, Beograd, 1985: Šimić 2001 Jasna Šimić, Aljmaš-Podunavlje, zaštitno istraživanje prapovijesnog višeslojnog nalazišta, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2001: dr. sc. Jasna Šimić Summary During September, October and November 2005, the Museum of Slavonia in Osijek carried out protective archaeological excavations into some prehistory settlements of Sopot Culture (Middle and Late Neolithic) and Baden Culture (early Aeneolothic). The investigation was carried out as part of the construction of phases 2 and 3 of the shrine at Aljmaš, while investigation related to the construction of phase 1 (the church) was carried out in 2000/2001. In the Baden horizon two structures were found, most probably dwellings, with an octagonal ground plan, and several waste pits with a greater amount of archaeological material, as well as the remains of two floors. Inside the Sopot horizon, two waste pits were explored. The Middle Bronze Age horizon, with findings of the Dalj-Bjelo Brdo group and Slavonia-Syrmia Culture, was mostly devastated, apart from two smallish waste pits with finds from the later period. In the excavation to the east of the church, the remains of the foundation of an old church and a recent cemetery were found. Redni broj: 2 Lokalitet: Autocesta V-c, dionica Đakovo Sredanci Naselje: Grad/općina: Đakovo Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probna istraživanja Na temelju ranijih rezultata rekognosciranja trase buduće Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionice Đakovo Sredanci, tijekom proveden je dio probnih arheoloških istraživanja za potrebe utvrđivanja užeg područja rasprostiranja lokaliteta. Organizaciju radova i postupak zaštite arheoloških nalazišta provela je Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (voditelji: Vesna Kezunović i mr. sc. Zoran Wiewegh), a u probnim istraživanjima sudjelovalo je nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Muzej Đakovštine iz Đakova, Zavičajni muzej Stjepan Gruber iz Županje, Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba i Odjel za arheologiju Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture). Investitor radova bile su Hrvatske autoceste d.o.o. Trasa dionice duga je 23 km (stacionaže prema Elaboratu iskolčenja: od ,00 do ,00), od kojih je 10,4 km u Osječko-baranjskoj županiji (od ,00 do ,00). Na trasi je pozicionirano 13 arheoloških lokaliteta. Osječko-baranjska županija: AN 27 Ivandvor ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Institut za arheologiju iz Zagreba (stručni voditelji: dr. sc. Bartol Šiljeg i dr. sc. Goranka Lipovac-Vrkljan). Tijekom istraživanja nađeni su arheološki objekti i građa koja vremenski pripada razdobljima prapovijesti, antike i srednjeg vijeka. Buduća istraživanja vjerojatno će rezultirati nalazom ostataka znatnijega rimskog ruralnog naselja koje je živjelo, prema nalazima, od 1. do 4. st. AN 28A Pajtenica ( ) Istraživanje lokaliteta predviđeno je za godinu. AN 29 Kaznica Rutak ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Muzej Đakovštine iz Đakova (stručni voditelj: Ivo Pavlović). Na lokalitetu je dokumentirana različita koncentracija keramičkih ulomaka starčevačke, sopotske i srednjovjekovne keramike. Pretpostavlja se da je greda bila nastanjivana kontinuirano u razdoblju neolitika te vjerojatno u razdoblju kasnog srednjeg vijeka. AN 30 Kaznica Jela i Mačkovac ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Muzej Đakovštine iz Đakova (stručni voditelj: Ivo Pavlović). Istraživanja su pokazala rubno rasprostiranje lokaliteta u odnosu na trasu autoceste. Nalazi se mogu datirati u prapovijesno razdoblje. AN 31 Krčavina ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Zavičajni muzej Stjepan Gruber iz Županje (stručni voditelj: dr. sc. Boško Marijan). Istraživanja su pokazala niz objekata ukopanih u sterilni sloj (zdravicu) ispod sloja oranja. Najzastupljeniji objekti su jame koje se prema pokretnim arheološkim nalazima mogu datirati u vrijeme neolitika, odnosno u sopotsku kulturu. Zabilježene su i brončanodobne jame. Brodsko-posavska županija (za više podataka vidi: r. br. 22): AN 32 Debela šuma ( ) AN 33 Marčinkovica ( ) AN 34 Veliko Čere ( ) 8

9 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 Summary On the basis of earlier results obtained during reconnoitring of the route of the future Beli Manastir Osijek Svilaj motorway, the Đakovo-Sredanci section, during 2004 some of the test archaeological digs needed to determine the immediate area to which sites extended were carried out. The organisation of the works and the procedure for the protection of the archaeological finds was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture (leaders: Vesna Kezunović and Zoran Wiewegh, MSc), while several institutions took part in the test digs (Archaeology Institute, Zagreb; Đakovo Area Museum of Đakovo; Stjepan Guber Local Museum, Županja; Archaeology Section of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb; Archaeology Department of the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture). The client for the works was Croatian Motorways. The route of the section is 23 km long, 10.4 km of which are in the Osječko-baranjska County. Thirteen archaeological sites all told are located along the route. The following sites are in Osječko-baranjska County: AN 27 Ivandvor, AN 28A Pajtenica, AN 29 Kaznica-Rutak, AN 30 Kaznica-Jela i Mačkovac and AN 31 Krčavina. The following sites are found in Brodsko-posavska County: AN 32 Debela šuma, AN 33 Marčinkovica, AN 34 Veliko Čere, AN 35 Krnjice - Jelanje, AN 36 Stružani - Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik - north, AN 36 Stružani - Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik south, AN 38 Bregovi and AN 39 Čemešac. The results of the investigations are to be published in editions of HAD for 2006 and 2007, depending on the date when the research in the given site was completed. Redni broj: 3 Lokalitet: Čepin Ovčara/Tursko groblje Naselje: Čepin Grad/općina: Osijek Pravni status: R-620 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Arheološki lokaliteti na trasi Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionica Đakovo Sredanci (karta: R. Španović, A. Cukrov i Z. Wiewegh) AN 35 Krnjice Jelanje ( ) AN 36 Stružani Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik sjever ( ) AN 36 Stružani Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik jug ( ) AN 38 Bregovi ( ) AN 39 Čemešac ( ) Deveta sezona arheološkog istraživanja lokaliteta Čepin Ovčara/Tursko groblje u Čepinu, obavljena je tijekom kolovoza i rujna (stručna voditeljica istraživanja: dr. sc. Jasna Šimić; nositelj projekta: Arheološki odjel Muzeja Slavonije u Osijeku; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture). Probna istraživanja dala su ulazne podatke za izračun troškova budućih radova, odnosno za daljnje planiranje istraživanja (vremenska pripadnost nalazišta, površina lokaliteta, apsolutna kota zdravice, geološki sastav tla, očekivani pokretni i nepokretni nalazi te izračun sredstava potrebnih za konzervaciju). mr. sc. Zoran Wiewegh Vesna Kezunović Čepin Ovčara/Tursko groblje, priprema terena za istraživanje (foto: J. Šimić) 9

10 bilica za zrnje, lepezasta sjekira, privjesak od školjke, utezi, keramičke kugle. Tijekom radova potpuno su sanirani južni i sjeverni zid prostorije 4. U prostoriji 3 završeno je istraživanje neolitičkih objekata 4 i 5, no još se nije stiglo do donjeg nivoa neolitičkoga kulturnog horizonta. Literatura Čepin Ovčara/Tursko groblje, SJ 60 (foto: J. Šimić) Dosadašnja istraživanja rezultirala su otkrićem dijela naselja sopotske kulture srednjeg i kasnog neolitika, grobljem bjelobrdske kulture iz 11. i 12. st., te srednjovjekovnoga građevinskog kompleksa s grobljem, dosadašnjim nalazima novca datiranog između 13. i prve polovine 16. st. U kampanji, provedenoj godinu dana prije, težište je bilo na saniranju otkopanih zidova u prostoriji 4, pri čemu je pronađeno nekoliko grobova razorenih pri gradnji srednjovjekovne građevine (grob 65/04 i grobovi 1-5/05). U grobu 3/05 nađen je komadić staklene posude, a u njegovoj blizini i dio dvodijelne brončane kopčice za odjeću. Istovremeno je nastavljeno istraživanje dijela naselja sopotske kulture u prostoriji 3, u čijem je zapadnom dijelu (B) otkriven veoma devastiran stambeni objekt (SJ 60) s velikom količinom lijepa od urušene konstrukcije kuće. Kuća 4 (SJ 47), otkrivena i djelomice istražena godinu dana ranije u istočnom dijelu (A), sada je završena, a istražen je i prostor između nje i kuće 5 (SJ 60). Na podu kuće 4 bilo je iznimno puno nalaza: keramički ulomci, kugle, kruškoliki i bikonični utezi, sitna litika, koštano šilo, kameni bat, nekoliko fragmentiranih kamenih sjekira, puno lijepa, mjestimice gar i pepeo. Na podnici kuće 5 bilo je uglavnom jako puno lijepa, a očuvani dijelovi od nabijene tvrde žute ilovače vrlo su fragmentirani. Ispod obaju objekata nastavljao se sopotski kulturni sloj (SJ 72) s relativno malo nalaza, među kojima prevladavaju ulomci keramičkih posuda. Među životinjskim kostima velik je postotak kostiju velikih biljojeda. Donje razine tog sloja bile su bogatije nalazima, ali zemlja je postajala sve vlažnijom, postupno se pretvarajući u blato, što je znatno otežavalo posao. Tu je pronađen gornji dio govedske lubanje s rogovima; općenito puno velikih govedskih kostiju i nešto školjaka, uz uobičajene keramičke ulomke od kojih su neki obojeni crvenom bojom. Ostali su nalazi u tom sloju: nekoliko dro- Čepin Ovčara/Tursko groblje, SJ 47 (foto: J. Šimić) Šimić 1988 Jasna Šimić, Područje Čepina u prapovijesti, u: 200 godina školstva u Čepinu, Čepin, 1988: Šimić 1997 Jasna Šimić, Čepin Ovčara/Tursko groblje, istraživanje srednjovjekovne utvrde i groblja ranog srednjeg vijeka pokraj Čepina nedaleko Osijeka, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1997: Šimić 1999 Jasna Šimić, Nastavak istraživanja u Čepinu Ovčara/Tursko groblje, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1999: Šimić 2001 Jasna Šimić, Četvrti nastavak istraživanja u Čepinu Ovčara/Tursko groblje, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2001: Šimić 2002 Jasna Šimić, Istraživanje prapovijesnog i srednjovjekovnog lokaliteta Čepin Ovčara/Tursko groblje u godini 2001., Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2002: Šimić 2004 Jasna Šimić, Istraživanje u Čepinu Ovčara/ Tursko groblje u godini i 2003., Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2004: Šimić 2005 Jasna Šimić, Čepin Ovčara/Tursko groblje, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 7 8. Summary dr. sc. Jasna Šimić During August and September 2005, the tenth season of protective excavations into the prehistoric and medieval site of Čepin Ovčara/Tursko groblje not far from Osijek was carried out and conservation works on part of a medieval building were concluded. In room 4, six medieval graves were found, unfortunately completely devastated, and in room no. 3 research into the investigation of part of a Neolithic settlement of Sopot Culture was continued. Research into the dwellings nos. 4 and 5 was concluded, and the excavation of the Neolithic horizon beneath them was continued. A very large number of archaeological finds of Sopot Culture were collected: fragments of ceramics, pear-shaped and biconical weights, ceramic balls, small lithics, axes and chisels, worked bone and shell jewellery. Redni broj: 4 Lokalitet: Lug Gradina Naselje: Lug Grad/općina: Lug Pravni status: R-667 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U kolovozu obavljeno je manje zaštitno istraživanje pri iskopu temelja za dogradnju obiteljske kuće na lokalitetu Gradina u Lugu (Baranja). Nalazište je smješteno na istaknutom brijegu u središtu sela, koji se strmo ruši prema istoku i mrtvom rukavcu Dunava, dok se prema zapadu, jugu i sjeveru blago spušta i prelazi u valovitu nizinu. Na Gradini je godine obavljeno prvo zaštitno 10

11 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 istraživanje koje je rezultiralo nalazima jedne dotad nepoznate srednjobrončanodobne skupine s inkrustiranom keramikom i uobičajenom keramikom kasnoga brončanog i starijega željeznog doba. U okolici Luga nekoliko je nalazišta s južnotransdanubijskom inkrustiranom keramikom i nalazima Szeremle skupine srednjega brončanog doba, a na položaju Utrina, sjeverno od sela, pronađen je gornji dio antropomorfne figurice s tipološkim obilježjima nešto mlađe daljsko-bjelobrdske grupe. Istraživanje je, međutim, obavljeno na krajnjem sjeveroistočnom rubu lokaliteta, pa u iskopu nisu utvrđeni kulturni slojevi, niti je bilo znatnijih nalaza, osim nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike i građevnog materijala te samo dvaju ulomaka grube prapovijesne keramike neodređenih obilježja. Literatura Bulat 1970 Mirko Bulat, Metalno doba u Slavoniji, Zbornik 1. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek, 1970: 68. Minichreiter 1987 Kornelija Minichreiter, Arheološko blago Baranje, Anali 5, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1987: Minichreiter 1990 Kornelija Minichreiter, Arheološka istraživanja u Slavoniji i Baranji od do godine, Anali 7, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek 1990: Minichreiter 1990a Kornelija Minichreiter, Lug Gradina, prapovijesno i antičko nalazište, Arheološki pregled, 1988, Ljubljana, 1990: 81. Šimić 1983 Jasna Šimić, Terenska istraživanja Muzeja Slavonije tijekom i godine, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 1983: 31. Šimić 1984 Jasna Šimić, Nalaz južnotransdanubijske keramike iz Kopačeva, Anali, 3, Zavod za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1984: Šimić 2000 Jasna Šimić, Kulturne skupine s inkrustiranom keramikom u brončanom dobu sjeveroistočne Hrvatske, Osijek, dr. sc. Jasna Šimić Summary In August 2005, small-scale protective investigations were carried out on the marginal NE part of the site called Gradina in the centre of the village of Lug, Baranya. Earlier investigation had revealed finds of a new Middle Bronze Age group with incrusted ceramics and the existence of a Late Bronze and Old Iron Age horizon. However, the new research provided only a few fragments of medieval ceramics and building material, and two typologically indeterminable fragments of prehistoric ceramics. Redni broj: 5 Lokalitet: Mursa Vojarna (Poljoprivredni fakultet) Naselje: Osijek Grad/općina: Osijek Pravni status: R-239 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od travnja do kolovoza provedena su zaštitna arheološka istraživanja na lokaciji Vojarna Poljoprivredni fakultet, u Ulici P. Svačića u Osijeku (k.č. 6660/3 i dio 6660/1, k.o. Osijek). Stručna voditeljica istraživanja: viša kustosica Slavica Filipović, prof., voditeljica Pododjela antičke arheologije; zamjenik stručne voditeljice: Vedran Katavić, prof., kustos u Pododjelu antičke arheologije Arheološkog odjela Muzeja Slavonije Osijek. Investitor radova: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku. Ukupna istražena površina iznosi cca 6500 m². Pronađeni su i istraženi ostaci urbane strukture u vidu šest objekata s pratećom komunalnom i prometnom infrastrukturom, te brojni pokretni nalazi. Rezultati dosadašnjih istraživanja objavljeni su u Hrvatskom arheološkom godišnjaku (Filipović, Katavić 2005). Objekt 3 Na sjeveroistočnom dijelu lokaliteta istražen je objekt površine 169 m². Objekt čine dva paralelna zida smjera istok-zapad, dužine 11,15 m i dva zida smjera sjever-jug, dužine 15,20 m. Objekt simetrično dijeli pregradni zid smjera sjever-jug djelomice sačuvan u dužini od 4 m. Ti zidovi široki 0,60 m, kamene su strukture vezane vapnenim mortom i sačuvane u visini do 0,40 m. Istočni i zapadni zidovi većim su dijelom sačuvani u vidu negativa temelja zida čija dubina iznosi 0,35 m. Uglovi zidova ojačani su četvrtastim kontraforima dimenzija 0,40x0,40 m. Objektu pripadaju zapadni i južni trijem. Južni trijem s pet postamenata otkriven je Zapadni trijem čini pet četvrtastih postamenata dimenzija 0,80x0,80 m, međusobno udaljenih do 2,5 m. Tri postamenta zapadnog trijema sačuvana su u temeljima zidanim od neobrađenih kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom, dok su dva postamenata sačuvana u vidu negativa temelja. Sjeverno od objekta pronađena su još tri rustično građena postamenta, bez pravilnog niza, opečne strukture, dimenzija 0,60x0,40 m. Objekt je s vremenom imao određene arhitektonske preinake na što upućuju pronađeni negativi zidova, ostaci drvenih konstrukcija te višeslojna stratigrafija unutar objekta. Unutar objekta, u jugoistočnom kutu, pronađen je potporanj dimenzija 1,20x0,90 m, sačuvane visine 0,40 m. Potporanj je zidan od pet redova opeke povezane vapnenim mortom, a temeljen je na kamenim lomljencima. Objektu pripada negativ temelja zida smjera sjever-jug, dužine 11 m, širine 0,80 m, koji je uništio prethodno opisan pregradni zid, te tri negativa temelja zida smjera istok-zapad, dužine do 5 m. Temelji tih zidova zidani su od lomljene opeke i kamena, bez uporabe morta, a duboki su do 0,80 m. Na sjevernom dijelu objekta pronađene su četiri rupe od drvene konstrukcije promjera 0,80 m. Rupe su pravilnog niza, međusobno udaljene do jednog metra. Unutar objekta registrirano je nekoliko slojeva i prosloja, a pronađena je i znatna količina pokretnoga arheološkog materijala (Brukner 1981; Koščević 1980). Objekt 4 Vodoravni stratigrafski odnosi na sjevernom dijelu lokaliteta maksimalno su uništeni recentnim vojnim potrebama, a uz to su pronađeni ostaci arhitekture, podnica, četiri kosturna ukopa, te jedan bunar. Ostatke arhitekture čine dva zida smjera sjever-jug, dva zida smjera istok-zapad, dva četvrtasta postamenta i odvodni kanal za oborinske vode. Sjeverni zid smjera istok-zapad istražen je u dužini od 16 m, a sačuvan je kao negativ temelja zida, dubine 0,70 m i širine 0,50 m. Na zapadnom kraju zida sačuvana je kamena struktura u dužini od 3 m, visine 0,40 m. Usporedno, južno na 2,60 m udaljenosti od sjevernog zida, u smjeru istok-zapad pruža se zid dužine 7,80 m, širok 0,60 m. Zidan je kombinacijom kamena i opeke povezanih vapnenim mortom, a sačuvan je u visini od 0,45 m. Prateći smjer 11

12 Osijek Vojarna, aerosnimak terena (foto: M. Romulić) pružanja južnog zida pronađena su dva četvrtasta postamenta međusobno udaljena 2,40 m. Dimenzije postamenata su 0,80x0,80 m. Sačuvana je njihova opečna struktura, koja je postavljena na temeljima od lomljenog kamena i vezana vapnenim mortom. Dimenzije temelja postamenata iznose 1,20x0,80 m. Neposredno uz južni zid, s njegove južne strane, istražen je odvodni kanal za oborinske vode. Kanal se pruža u smjeru istok-zapad, građen je od vodoravno polegnutih tegula širine 0,45 m, a sačuvan u dužini od 4 m. Zapadni zid istražen je u dužini od 6,5 m, širok je 0,50 m, a na sjeveru ulazi pod profil. Zid je sačuvan u vidu negativa temelja zida dubokog 0,70 m, dok je u južnom dijelu sačuvana njegova kamena struktura visoka od 0,40 m. Zid povezuju prethodno opisani sjeverni i južni zid, te je oštećen naknadnim ukopom grobne arhitekture na njegovu južnom dijelu, odnosno, negiran je ukopom bunara s njegove sjeverozapadne strane. Okomito na sjeverni zid, na 5,20 m udaljenosti od zapadnog zida, pronađen je negativ temelja zida širine 0,60 m, dužine od 4,40 m. Negativ zida pruža se u smjeru sjevera te ulazi pod sjeverni profil. Istočno uz njega sačuvan je tanak sloj žbuke, površine 10 m². Zapadni uglovi južnog i sjevernog zida negirani su naknadnom izgradnjom grobne arhitekture. Grobna arhitektura zidana je od opeka s krovnom konstrukcijom na dvije vode. Dimenzije jedne od grobnica su 2,20x1,20 m, a visina iznosi 0,80 m. Dobro sačuvani kosturni ukop orijentacije istok-zapad imao je grobne priloge keramički vrč i svjetiljku. Istražena je i zidana grobnica dimenzija 1,40x0,80 m s ukopom djeteta, te dva kosturna ukopa bez grobne arhitekture. Na sjeverozapadnom dijelu istražen je bunar dubok 2,20 m, promjera 1,80 m. Neposredno uz taj objekt pronađeni su i dislocirani ostaci ljudskih kostiju. Prostor između objekta 3 i objekta 4 Između objekta 3 i 4 istražen je prostor površine cca 450 m². U višeslojnoj stratigrafiji istražena su dvadeset dva vatrišta, jedna keramička peć, jedna podnica, desetak rupa od stupova drvene konstrukcije te odvodni kanal za oborinske vode. Među brojnim pokretnim arheološkim nalazima pronađena je mramorna figurica. Vatrišta su kružnog oblika promjera do 0,80 m, zapunjena su zapečenom zemljom i garom do dubine od 0,20 m. Keramička peć kružnog je oblika, promjera 1,20 m, s otvorom i jamom na sjeveru. Peć je duboka 0,90 m, dobro je sačuvana, s velikom količinom keramičkog materijala. Ostaci podnice zidani su od vodoravno položene opeke sačuvane na površini od 3 m². Neposredno uz podnicu istraženi su ostaci drvene konstrukcije u vidu dviju drvenih greda dugih 5 m, širokih 0,30 m, te četiriju rupa od drvenih stupova dubokih i do jednog metra. Pronađeni su i ostaci prilično uništenog kanala za oborinske vode smjera sjever-jug, okomitog na odvodni kanal objekta 4 i sjeverni drenažni kanal ceste. Objekt 5 Na sjeverozapadnom dijelu lokaliteta djelomice je istražen objekt površine 550 m², koji na zapadu izlazi iz gabarita buduće zgrade. Objekt čine: istočni zid dužine 11,40 m, širine 0,80 m, koji se na svojim uglovima lomi u obliku slova L, 3 sjeverna zida ukupne dužine do 15 m, 36 četvrtastih postamenata, 7 postamenata u obliku slova T, 9 postamenata u obliku slova L, 7 rupa od stupova drvene konstrukcije, 2 pregradna zida smjera istok-zapad, 5 pregradnih zidova smjera sjever-jug, te južni trijem sa 16 četvrtastih postamenata. Istočni zid objekta zidan je od obrađenog kamena i dvaju redova vodoravno poredane opeke pove- 12

13 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 zanih vapnenim mortom. Zid je odlično sačuvan u visini od 1,50 m, koliko iznosi maksimalna visina sačuvanoga sjeveroistočnog zida objekta. Preostala dva sjeverna zida, kao i dio sjevernih postamenata unutar objekta, prilično su uništeni recentnim komunalnim potrebama. Postamenti objekta pravilno su raspoređeni po pet u nizu, smjera sjever-jug. Dimenzije su četvrtastih postamenata do 1x0,9 m, a zidani su u kombinaciji kamena i jednog reda opeke povezanih vapnenim mortom. Sačuvani ostaci temelja postamenata zidani su od kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Na mjestima gdje postamenti nedostaju, nalaze se rupe od stupova drvene konstrukcije, promjera do 0,70 m, dubokih i do 0,5 m. Postamenti u obliku slova T pravilno su naizmjenice raspoređeni u južnoj fasadi, dok su dva otkrivena u sjevernoj fasadi objekta. Postamenti u obliku slova L simetrično su raspoređeni u sjevernoj i južnoj fasadi, pa takav raspored upućuje na veći broj prostorija unutar objekta i njihovu komunikaciju. Istočni dio objekta pregrađen je zidovima dužine do 4 m, širine 0,40 m, visine 0,40 m, zidanima u dva reda koso postavljenih lomljenih cigli povezanih zapečenom zemljom. Zidovi dijele prostor između postamenata i istočnog zida na tri prostorije. Najveća, istočna prostorija površine je 50 m², dok su susjedne dvije prostorije površine 25 m². Unutar tog objekta istražene su dvije odlično sačuvane keramičke peći. Vodoravni stratigrafski odnosi toga dijela terena, osobito sjeverni dio, prilično su uništeni kasnijom izgradnjom. Osim toga registrirano je i istraženo nekoliko kulturnih slojeva s brojnim pokretnim nalazima (Petković 1995; Koščević 1991). Južni trijem objekta ima 16 četvrtastih postamenata u pravilnom nizu, međusobno udaljenih do tri metra, dok udaljenost od južnog pročelja objekta iznosi 2,80 m. Postamenti dimenzija 0,80x0,80 m sačuvani su u visini od jednog metra, a zidani su od neobrađenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Načinom gradnje razlikuju se dva krajnja zapadna postamenta koja su zidana od velike količine lomljene cigle. Temelji tih postamenata zidani su od triju redova sitnih kamenih oblutaka između kojih su tanki slojevi pijeska. Uz krajni istočni postament trijema godine, pronađeni su ostaci odvodnog kanala za oborinske vode smjera sjever-jug. Cesta Arheološkim istraživanjima istraženo je 40 m rimske ceste, tako da ukupna istraženost ceste iznosi cca 100 m. Cesta se pruža u smjeru istok-zapad s otklonom od 105 (Pinterović 1978). Širina ceste iznosi 8,40 m, kolika je udaljenost između ivičnjaka građenih od vodoravno položenih opeka. Cesta je izgrađena nad dvama drenažnim kanalima širine 2,40 m međusobno udaljenima do 4 m, dubokih do 1,30 m. Sjeverno i južno od kanala te između njih, istraženo je 120 rupa od stupova drvene konstrukcije. Simetrične rupe ukopane u zdravicu duboke su do 1,40 m. Osim rupa od stupova drvene konstrukcije pronađeni su i ostaci drveta koji povezuju nasuprotne rupe (Adam 1999). Drenažni kanali zapunjeni su raznim građevinskim materijalom: ciglama, imbreksima, tegulama, žbukom, ali i arhitektonskim elementima poput kamenih baza stupova, postamentima te brojnim keramičkim, staklenim i metalnim nalazima, žrvnjevima. Kao vrijedan nalaz valja spomenuti i fragmentarni žrtvenik posvećen bogu Silvanu. Nad zapunama drenažnih kanala sačuvan je pedimentum ceste, površine 15 m². Pedimentum je građen od sitno mrvljene cigle vezane vapnenim mortom, a površina je grubo uglačana. Istraživanjem je utvrđeno više faza obnove ceste. Južno od ceste istražen je prostor na kojem su pronađena četiri temelja postamenata, pet bunara promjera do 2 m, dubokih do 3 m, te veći broj jama. Postamenti su kamene strukture vezane vapnenim mortom, sačuvane visine do pola metra, dimenzija 1x0,80 m. Postamenti se pružaju u smjeru istok-zapad i pripadaju južnoj kolonadi ceste. Objekt 6 Na jugozapadnom dijelu terena istraženo je 70 m² površine objekta koji nije u cijelosti definiran. Objekt se pruža u smjeru zapada i izlazi iz gabarita zgrade Poljoprivrednog fakulteta. Pronađeni su ostaci temelja zidova zidanih od jednog reda nepravilno lomljenog kamenja, te dvaju redova koso poslaganih većih komada opeke međusobno povezanih zapečenom zemljom. Južnom zidu objekta sačuvana je kamena struktura zida s jednim redom vodoravno polegnute opeke vezane vapnenim mortom. Dužina južnog zida iznosi 11 m, širina 0,60 m, a najvećim dijelom sačuvana je u temeljima dubokim 0,70 metara. Sjeverni zid objekta istražen je u dužini od 7 m. Zid je širok 0,60 m, također sačuvan u negativu temelja. Istočni zid dug 12 m, širok 0,60 m, u potpunosti je sačuvan u temeljima, a na središnjem dijelu, gdje se spaja s pregradnim zidom, nešto je izbočeniji, poput lezene dimenzija 0,60x0,40 m. Zapadni zid istražen je u dužini od 8 m. Unutar objekta nalaze se dva pregradna zida smjera istok-zapad, odnosno sjeverjug, koji objekt dijele na četiri prostorije. Objektu pripadaju i dva četvrtasta temelja postamenata koji čine sjeverni trijem. Postamenti su udaljeni dva metra od sjevernog zida i pružaju se u smjeru istok-zapad. Dimenzije postamenata iznose 1,10x1,10 m. Postamenti su zidani od sitno mrvljene opeke i jednog reda vodoravno polegnutih opeka. Objekt ne slijedi dosadašnji pravilni raster čiju osnovicu čini cesta. Osijek Vojarna, žrtvenik boga Silvana (foto: S. Filipović) 13

14 Redni broj: 6 Lokalitet: Osijek Silos Naselje: Osijek Grad/općina: Osijek Pravni status: R-239 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Osijek Vojarna, mramorna skulptura (foto: S. Filipović) Literatura Adam 1999 Jean Pierre Adam, Roman Building, Materials and Techniques, London, Brukner 1981 Olga Brukner, Rimska keramika u Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd, Filipović, Katavić 2005 Slavica Filipović, Vedran Katavić, Lokalitet: Mursa Vojarna, HAG, 1/2004., Zagreb, 2005: Koščević 1980 Remza Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb, Koščević 1991 Remza Koščević, Antička bronca iz Siska, Zagreb, Petković 1995 Sofija Petković, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Beograd, Pinterović 1978 Danica Pinterović, Mursa i njezino područje u antičko doba, Osijek, Summary Slavica Filipović Vedran Katavić During several-year-long protective archaeological investigations in the area of the western part of ancient Mursa, important remains of an urban structure in the form of six features with ancillary utility and transportation infrastructure were found. The features investigated are different from each other in terms of structure, architectural and structural elements, spatial organisation, size and function. On the basis of the architectural relationships, the multilayer stratigraphy and the temporal diversity of the material found, it is clear that during the course of time the form and purpose of the area and the features changed. The numerous moveable items of archaeological material found, in their abundance comprise almost one third of the holdings of the Museum of Slavonia in Osijek accumulated to date, and a preliminary analysis has revealed that most of them come from the 2nd and 3rd centuries AD. The material from Later Antiquity was preserved in closed units such as graves and wells. Some of the architecture found will be presented as part of the building of the future Agriculture Faculty, and some two hundred items from this locality are on show at the Museum of Slavonia. Probna arheološka iskopavanja i istraživanja na lokaciji Huttlerova/Frankopanska u Osijeku (k.č. 6767, , 7000, k.o. Osijek) proveo je Muzej Slavonije iz Osijeka (stručna voditeljica istraživanja: viša kustosica Slavica Filipović, prof., voditeljica Pododjela antičke arheologije Muzeja Slavonije; zamjenik stručne voditeljice: Vedran Katavić, prof., kustos u Pododjelu antičke arheologije; investitor radova: Žito d.o.o. iz Osijeka). Arheološka istraživanja provedena su od do , s kraćim prekidima zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Istražene su tri sonde ukupne površine 500 m². Smještaj sondi uvjetovan je potrebom za utvrđivanjem odnosa postojeće arhitekture i buduće izgradnje s arheološkim ostacima. Sonde su podijeljene na kvadrante, dimenzija 5x5 m. Sonda 1 Istražena površina sonde 1 iznosi cca 130 m². Nakon uklanjanja temelja recentne arhitekture visoke i do dva metra, u istočnom dijelu sonde otkopan je kontrolni rov dimenzija 1,20x3 m, dubok 1,80 m, gdje je registriran sterilan sloj ilovače (tzv. zdravica). Iznad zdravice je registriran veći broj strukturalno različitih slojeva i prosloja. Visina recentnog sloja u zapadnom dijelu sonde 1 iznosila je 0,70 m, a osim višeslojnih stratigrafskih odnosa pronađeni su i ostaci zidane arhitekture. Radi se o objektu s većim brojem prostorija čije se površine mogu samo pretpostaviti, s obzirom na to da ni jedna od prostorija nije u cijelosti definirana zbog pružanja zidova izvan sondi. Dužina zapadnog zida sjeveroistočne prostorije iznosi 3,80 m, dužina okomitog južnog zida 3,10 m, te dijelom definirani perimetralni zidovi ukazuju na površinu sjeveroistočne prostorije od 11,78 m². Temelji zidova objekta visoki su 0,50 m, široki 0,60 m i zidani od sitnih kamenih lomljenaca i lomljene opeke vezane vapnenim mortom. Sačuvani zidovi opečne strukture visoki su do 0,50 m, a široki 0,40 m. Dio zidova uništen je novom arhitekturom, a njihov se odnos jasno vidi u južnom profilu. Neposredno uza stranice pojedinih zidova pronađeno je nekoliko pravilnih, pravokutnih jama plitkih 0,25 m, dimenzija 1,80x0,90 m. Stijenke jama bile su obložene tankim slojem žbuke, te zapunjene zapečenom zemljom, komadima lomljene cigle i garom. Namjenu tih jama teško je pretpostaviti, ali njihov smještaj i struktura upućuju na arhitektonsku funkciju. Osim ostataka zidane arhitekture, u južnom dijelu sonde, pronađene su tri rupe od stupova promjera 0,20 m, duboke 0,45 m. Rupe su međusobno udaljene 1,70 m i vjerojatno su ostaci drvene konstrukcije. Višeslojni i različiti stratigrafski odnosi kompaktne žbuke upućuju na više nivoa funkcioniranja. Podnica u sjeveroistočnoj prostoriji sačuvane je površine od 4,5 m². Strukturu podnice čine sitno mrvljena cigla i na vrhu fino uglačana crvenkasta žbuka. Podnica se nalazi na podlozi od vodoravno postavljenih lomljenih opeka i tegula. Uočljiv je odnos te podnice s južnim zidom sjeveroistočne prostorije, koji podnica negira. Unutar pretpostavljenih prostorija objekta registrirani su strukturom identični slojevi kompaktne bijele žbuke. Iznad se nalazio žut glinast sloj, te sloj urušenja 14

15 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 mrvljene cigle s dosta gara. Tragovi gara i brojni pokretni nalazi prisutni su u slojevima zemlje unutar pretpostavljenih prostorija. U tim slojevima istraženi su ostaci peći i vatrišta, te nekoliko jama. Svojim specifičnim nalazima ističe se vatrište s karboniziranim sjemenkama i vatrište sa željeznim tronošcem. Pronađene su i dvije otpadne jame promjera 1,90 m, dubine 1,60 m. Jame su zapunjene s više strukturalno različitih prosloja s mnogobrojnim pokretnim arheološkim nalazima (Brukner 1981; Petković 1995). Sonda 2 Istražena površina sonde 2 iznosi 195 m². Visina recentnog sloja mjestimice je dosezala 1,30 m. Nakon recentnog sloja definirana je višeslojna stratigrafija i ostaci arhitekture. Ostaci arhitekture sačuvani su u vidu negativa temelja zidova, te zidova opečne strukture. Dva paralelna zida međusobno udaljena 4 m, pružaju se u smjeru sjever-jug, a zbog pružanja pod južni profil sonde dva nisu u cijelosti otkopana. Temelji zida zidani su od kamenih lomljenaca vezanih vapnenim mortom. Zidovi su široki 0,40 m, dužina zapadnog zida iznosi 4,40 m, dok je dužina istočnog zida 5,20 m. Sačuvana visina zidova iznosi do 0,40 m. Vanjske stranice zidova nisu obrađene, dok su unutrašnje stranice bile obložene hidrauličkom žbukom i ukrašene raznobojnom freskom. Zidovi imaju dva simetrična otvora dužine 0,80 m. Urušene ostatke fresaka nalazimo u sloju unutar pretpostavljene prostorije impluvija. Sjeverno i zapadno od te prostorije pronađeni su ostaci arhitekture sačuvani u negativima temeljnih stopa. Temelj južnog zida istražen je u dužini od 6,20 m i pruža se pod istočni profil. Perimetralni, zapadni zid istražen je u dužini od 3,90 m, a pruža se pod južni profil. Širina negativa temelja tih zidova iznosi 0,50 m, a dubina 0,60 m. Sjeverni je zid također sačuvan u vidu negativa temelja zida, dužine 4,90 m, a perimetralan je s opisanim zidovima impluvija (Adam 1999). Prostoru impluvija pripada i pronađen odvodni kanal dužine 5 m, smjera sjeverozapad-jugoistok. Kanal je zidan od dvaju redova okomito postavljenih cigli koje su međusobno udaljene do 0,30 m. Istočni kraj kanala četvrtastog oblika zidan je od okomito postavljenih opeka. Unutar prostorije impluvija uočeno je više slojeva. Ističe se sloj hidraulične žbuke ispod kojeg se nalazio tanak sloj nabijene zemlje. Iznad sloja hidraulične žbuke istražena su dva sloja pri vrhu fino uglačane zapečene zemlje i prosloj gara. Iznad se nalazio sloj s učestalim pokretnim nalazima, među kojima se ističu pitos te djelomice sačuvan donji dio žrtvenika s natpisom. Bočne strane žrtvenika ukrašene su urceusima. Istočno uz impluvij istraženo je popločenje od vodoravno polegnutih lomljenih opeka površine 26,4 m². Popločenje je mjestimice uništeno recentnim ukopima. Ispod popločenja registriran je smeđi sloj zemlje, ispod kojeg je pronađeno još jedno popločenje površine 20 m², zidano od vodoravno položenih cjelovitih opeka. Unutar sonde 2 pronađena je jama, te dvije loše sačuvane peći. Visina zdravice u sondi 2 registrirana je u kontrolnom rovu na sjeveru sonde pri dubini od 2,50 m. Sonda 3 Istražena površina sonde 3 iznosi 210 m². Nalazi recentne arhitekture dosezali su dubinu od 1,30 m i uništili su vodoravne stratigrafske odnose te arhitekturu rimskog razdoblja. Ostaci dijelova rimske arhitekture loše su sačuvani uglavnom u temeljima. Temelj zida pruža se u smjeru sjever-jug gotovo cijelom dužinom sonde i ulazi pod sjeverni profil. Temelj zida širok je 0,80 m, zidan je od lomljenaca Osijek Silos, aerosnimak terena (foto: S. Filipović) povezanih vapnenim mortom, a sačuvan je do 0,25 m visine. U smjeru pružanja zida, gdje nedostaju temelji zida, registrirane su 33 rupe. Rupe promjera 0,10 m gotovo su pravilno raspoređene u dva reda, međusobno su udaljene 0,20 m, te zapunjene žbukom do 0,70 m dubine. Funkcija tih rupa vezana je uz način temeljenja zida. Okomito u smjeru zapada istražena su četiri paralelna zida. Zidovi su sačuvani u temeljima od kamene strukture povezane vapnenim mortom, a široki su do 0,60 m. Na jugozapadnom dijelu sonde definirana je prostorija površine 15,3 m². Unutar te prostorije i istočno od nje, pronađen je odvodni kanal smjera istok-zapad. Kanal dužine 1,5 m građen je od dvaju redova okomito postavljenih opeka međusobno udaljenih 0,30 m. Pronađeni sjeverni temelji zidova i ostaci rupa od temeljenja dugački su do 2 m i međusobno su udaljeni 3,60 m. Površine tih prostorija nije moguće definirati jer zidovi ulaze pod zapadni profil. Sjeveroistočno od tog objekta pronađen je četvrtast postament. Postament je zidan od kamena vezanog vapnenim mortom, dimenzija 1x1 m, sačuvan u visini od 1,30 m. Temelj postamenta zidan je od kamenih lomljenaca između kojih je žuta glina. Unutar pretpostavljenih prostorija istraženo je nekoliko slojeva, plitkih jama i peći s pokretnim arheološkim nalazima. Istočno od objekta istražen je bunar dubine 4 m, promjera 1,40 m. Pronađena je i loše sačuvana komunikacija smjera sjever-jug. Pedimentum ulice građen je od lomljene cigle, a sačuvana površina iznosi cca 20 m². Ulica je izgrađena nad Osijek Silos, impluvij u sondi 2 (foto: V. Katavić) 15

16 Redni broj: 7 Lokalitet: Paučje Grad (utvrda Poljanska) Naselje: Paučje Općina: Levanjska Varoš Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: (P), SV Vrsta radova: rekognosciranje Osijek Silos, mramorna skulptura krilatog mladića iz sonde 3 (foto: V. Katavić) kanalom u kojem su pronađeni ostaci vodoravnih greda te petnaestak rupa nosive drvene konstrukcije (Filipović, Katavić 2006). Unutar zapune kanala pronađena je i mramorna figura krilatog mladića. Zdravica je registrirana na 2,40 m dubine u kontrolnom rovu, odnosno presjeku ceste. Literatura Adam 1999 Jean Pierre Adam, Roman Building, Materials and Techniques, London, Brukner 1981 Olga Brukner, Rimska keramika u Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd, Filipović, Katavić 2006 Slavica Filipović, Vedran Katavić, Osijek Vojarna Poljoprivredni fakultet, Obavijesti HAD, 37, Zagreb, Petković 1995 Sofija Petković, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Beograd, Pinterović 1978 Danica Pinterović, Mursa i njezino područje u antičko doba, Osijek, Summary Slavica Filipović Vedran Katavić Test digs in the southern part of ancient Mursa (Osijek) have shown important remains of urban architecture with the accompanying communications. The remains of architecture are preserved mainly in the foundations, the devastation of them being mainly consequent on recent industrial activity. It is possible that the remains of architecture found in test digs one and two belong to the same feature with an impluvium to the north and kitchen facilities to the south. The temporal and functional stratification of the site suggests that life was very vigorous here during the period of Later Antiquity, which is borne out by preliminary analysis of the moveable material. U okviru programa inventarizacije i dokumentiranja srednjovjekovnih utvrda Slavonije koji se već nekoliko godina provodi u sklopu znanstvenog projekta Urbanističko i perivojno naslijeđe Hrvatske (šifra projekta u MZOŠ-u: ), u rujnu provedeno je terensko rekognosciranje zemljanoga gradišta s ostacima arhitekture na lokalitetu Grad, kod sela Paučja u zapadnom dijelu Đakovštine (stručni voditelj: Zlatko Karač; nositelj projekta: Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; financirano sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa). Terenski je pregledano i snimljeno cijelo područje lokaliteta (površine oko 5300 m²), što obuhvaća središnji kružni plato gradišta, te vanjski areal utvrđenja s okolnim padinama, opkopom, nasipom i pristupnim rampama. Naglasak istraživanja bio je na topografskom smještaju utvrde u pejzažu, na odnosu reljefne konfiguracije i forme gradišta, na položaju utvrde spram komunikacija i okolnih naselja, te na identifikaciji ostataka arhitekture i gradiva in situ. Zemljani ostaci srednjovjekovne utvrde kod sela Paučja u zapadnom dijelu Đakovštine nalaze se oko 3,5 km SI od naselja, na obroncima Krndije. Smješteni su na istaknutoj brdskoj glavici povrh močvarne doline oko izvora rijeke Vuke, danas pretvorene u akumulacijsko jezero Borovik. Geodetska ubikacija lokaliteta odgovara koordinatama: g.š N / g.d E. Mikrolokacija nalazišta je na vojnim topografskim kartama još u 19. st. jasno označena simbolom razvaline i toponimom Grad (NSK- Kz). Do gradišta se najlakše dolazi novom cestom koja od brane vodi uz istočnu obalu jezera prema Breznici, gdje se nakon približno 2 km kroz šumski prosjek odvaja staza do utvrde. Kako se lokacija Grad ne bi terenski zamijenila s drugim indikativnim toponimima na području Paučja, valja spomenuti da je oko 1 km S od sela prema položaju Tromeđa na vojnim kartama iz 1880., i zabilježen i toponim Zidina (NSK-Kz). Katastar iz na istome mjestu bilježi toponim Popovac (NSK-Kz; HDA-Kz). U odnosu na gradište ti se lokaliteti nalaze 4 km dalje na zapadnoj nasuprotnoj obali jezera i nisu ni u kakvoj prostornoj vezi s utvrđenjem. Na gusto pošumljenom terenu prigodom nedavnog obilaska nisu utvrđeni tragovi arhitekture, niti se u selu išta zna o spomenutom lokalitetu. S obzirom na povijesnu indikativnost navedenih toponima, vjerojatno se ovdje može ubicirati nestalo selo Popovac koje je raseljeno oko 1720., iako se u literaturi javljaju i drugačiji prijedlozi njegove lokacije (Marković 1976: 325; Karač 1992: 105). Teren bi svakako trebalo detaljnije arheološki obraditi. Uz navedeni službeni kartografski toponim Grad, valja istaknuti da mještani Paučja utvrdu nazivaju turska gradina, a u susjednim selima poznata je i kao paučka gradina ili u novije vrijeme, prema imenu jezera, borovička gradina (anketni podaci). U dokumentaciji Muzeja Đakovštine (Dekker 1959, katal. 56) te u konzervatorskoj evidenciji lokalitet je zabilježen kao Paučje gradina, srednjovjekov- 16

17 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 no naselje (KOS-E 1173). Lokalno nije poznat nikakav povijesni naziv utvrde, no dostupni historiografski izvori upućuju na vezu s nestalom i do sada terenski neubiciranom utvrdom Poljanska, odnosno Gradom Sv. Elizabete koji se u vrijeme turskoga prodora spominje u vlasništvu Ladislava Morea (detaljnije o historiografskim dvojbama i raspoloživim izvorima, v. niže). Terenska situacija i ostaci utvrde Pravilno kružno gradište smješteno je na zaobljenom gorskom hrptu koji poput poluotoka ulazi u Borovičko jezero, pa je tu utvrdu zbog specifičnosti položaja teško precizno tipološki determinirati. Ona, naime, danas ujedinjava i elemente visinske i elemente vodene fortifikacije, iako izvorno oko utvrde nije bilo jezero već ju je sa zapada štitila tek depresivna močvara Vuke. Gradište se sastoji od dojmljivog, dijelom nasutog i zaravnjenog središnjeg platoa, približnog promjera 45 m, visine m, s vršnom kotom položenom oko 20 m iznad površine jezera. Centralni kružni plato po opsegu je zaštićen koncentričnim opkopom i nasipom visine 3-8 m. Dno grabe cijelim je duktusom na istoj niveleti, no relativna dubina jarka ipak varira zbog nejednake visine nasipa i pada okolnog terena koji se od najviše kote na istočnoj strani u potkovastom luku spušta prema ulaznoj rampi na zapadnom dijelu gradine (na crtežu oznaka A). Širina opkopa (C) pri vrhu je m i vrlo je strmih padina (45-60 ). Površina je središnjeg platoa oko 1600 m 2, a vanjski areal utvrde s okolnim padinama, opkopom i koncentrično formiranim nasipom površine je oko 3700 m 2 (ukupan obuhvat lokaliteta iznosi 5300 m 2 ). Zanimljivo je spomenuti da su na platou paučke utvrde sačuvani neznatni ostaci arhitekture, odnosno temelji rustičnoga kamenog zida (B), koji je po sjećanju mještana još bio visok 3-4 m. Donedavno je, navodno, ovdje postojao i dubok kopani bunar u kojemu voda nikada nije presušivala. Budući da je u novije vrijeme gradište služilo kao vojno vježbalište (koristila ga je JNA do 1990.), cijela je površina recentno posve devastirana brojnim minskim kraterima oko kojih su u rahlom humusu razbacani komadi kamena, opeke i tamnosive matirane keramike. Stoga se može pretpostaviti da je na većem dijelu lokaliteta vertikalna stratigrafija slojeva potpuno poremećena, pa se eventualnim arheološkim iskapanjima neće sa sigurnošću moći potvrditi u lokalnoj literaturi spominjan bakrenodobni sloj (Bulat 1974: 4), odnosno ilirski supstrat (Marković 1976: 153). Ako je ta istaknuta gradinska točka doista upotrebljavana već u prapovijesnim razdobljima (barem kao povremeni refugij), sudeći po njenim morfološkim karakteristikama i drugim sekundarnim elementima jasno je da je utvrda iznova morala biti revitalizirana u ranome srednjem vijeku. O tome svjedoče na tom lokalitetu još prikupljeni, dijelom i publicirani površinski nalazi crne srednjovjekovne keramike (Dekker 1959: katal. 56; Đakovo 1966: 12; Bulat 1974: 6). Historiografski podaci Tijekom idućih nekoliko stoljeća, kada je na gradištu podignut tvrdi plemićki grad, selo Paučje se u okviru feudalnog posjeda Gorjanskih spominje samo jedanput i to kao Podwowchya 1477./78. (Bösendorfer 1910: 216; Marković 1976: 322). Međutim, vijesti o utvrdi koja bi se nazivala Paučje ili slično, dosad nisu poznate. Možda bi ih trebalo tražiti u listinama nestale srednjovjekovne župe Poljana, zabilježene još 1332., koja je, kako se čini, ležala još bliže gradini, oko 3 km S u smjeru sela Podborja, pa joj je već zbog prostorne blizine mogla ostaviti i ime. Na vjerojatnoj lokaciji negdašnjeg sela Poljane, prema Szabovim su se terenskim bilješkama, oko još vidjele ruševine gotičke crkve sv. Ivana Evanđelista (Karač 1992). Kako se to selo Poljana, s rangom nahije u kadiluku Đakovo (kasnije Gorjan), održalo i tijekom razdoblja turske vladavine, zabilježeno je u prvom osmanskom katastralnom defteru 1545., gdje je izričito navedena i ruinirana tvrđava Poljana (Šabanović 1982: 220). U prilog takvoj povijesnoj relaciji Poljana paučka gradina govori i službeni komorski popis iz (DAĐ, Bakich 1720), u kojem se na brijegu kod Paučja spominju ruševine i temelji tvrđave zvane Poljan(sk)a: Paqus Povuchie... Hic in monte antiquitas etiam arx fuit Pollyanszka vocata, cujus adhus aliqua rudera et fundamenta extant... (Smičiklas 1891: 321; Mažuran 1966: 115; Marković 1976: 322; Sršan 2000: 148; Kašić 2004: 244). Ne navodeći precizniju lokaciju i Pavičić (1970: 202) bilježi da se na đakovačkom tlu nalazilo selo Poljana sa starim tvrdim gradom. Više otvorenih pitanja izaziva do sada neubicirani i u povijesnim izvorima nepotvrđeni Grad Sv. Elizabete, koji je u klasičnoj osmanskoj historiografiji još početkom 19. st. spomenut u opisu Katzijanerove bojne protiv Turaka, prosinca Ondje se navodi da se vitez Ladislav More s dijelom trupa iz tabora kod Gorjana povukao lijevo u brda, u svoju utvrdu Sv. Elizabete (Hammer (1836)1979: 407), što topografski sasvim odgovara položaju Paučja. Opisujući isti događaj Bösendorfer (1910: 319) nedvosmisleno ubicira grad Sv. Elizabete zapadno u gorju, u dolini Vuke istočno od Paučja, otvarajući cijeli splet historiografskih nedoumica za buduća istraživanja. Preliminarni zaključci Na temelju provedenih rekognosciranja moguće je konstatirati da je paučka utvrda po svome skrovitom visinskom smještaju, zemljanim fortifikacijskim elementima i osobito po dimenzijama i pravilnom, umjetno dotjeranom kružnom obliku vrlo slična ranosrednjovjekovnom gradištu u obližnjem Ratkovu Dolu (Karač 1991a) i općenito široko rasprostranjenom tipu kružnih zemljanih staroslavenskih gradišta, u tlocrtu usporedivih s onima u Gudovcu, Mrsunjskom Lugu, Sv. Petru Ludbreškom, Kolođvaru itd. Stoga možemo pretpostaviti da je zemljani planum s kružnim opkopom, na mogućem prapovijesnom stratumu, nastao već u prvoj medievalnoj fazi prije 12. st., a tragovi kamenog ziđa naknadni su fortifikacijski dodaci koji su kao razvojna faza plemićkoga tvrdoga grada mogli nastati najdalje do turskog prodora 1537., kada je utvrđenje razoreno i napušteno. Za precizniju dataciju bit će potrebno provesti odgovarajuća arheološka iskopavanja. Prijedlog zaštitnih mjera S obzirom na to da se lokalitet nalazi podalje od naselja i glavnih putova, također i izvan područja poljodjelskoga korištenja, trenutačno nije ozbiljnije ugrožen. Međutim, znatne su devastacije na površinskom dijelu gradišta učinjene u razdoblju do 1990., od kada su zbog već spomenutih vojnih aktivnosti zaostali brojni nekonsolidirani eksplozivni krateri i kopani zaklonski rovovi. Stoga bi na lokalitetu trebalo provesti probna sondažna iskopavanja 17

18 da bi se utvrdilo u kolikoj je mjeri poremećena stratigrafija zemljanog planuma, te ima li još očuvanih temeljnih ostataka ziđa. To bi omogućilo pripremu programa za eventualna buduća sustavna istraživanja i prezentaciju lokaliteta. Budući da je gradište danas gusto obraslo samoniklom šumom, u međuvremenu bi trebalo osigurati sječu i krčenje zelenila i osobito, uz arheološki nadzor, vađenje panjeva iz kulturnog sloja. U sklopu pravnih mjera zaštite, na temelju izvješća koje je dostavljeno nadležnom Konzervatorskom odjelu u Osijeku, preporučeno je pokretanje postupka preventivne zaštite toga arheološkog lokaliteta. Literatura Bösendorfer 1910 J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti..., Osijek, Bulat 1974 M. Bulat, Kroz najstariju prošlost Đakova i Đakovštine, Đakovački vezovi (prigodna revija), Đakovo, 1974: 4 6. Dekker 1959 H. Dekker, Đakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, Đakovo, Đakovo 1966 Đakovo turistički vodič, Đakovo, Hammer (1836) 1979 J. von Hammer, Historija turskog (osmanskog) carstva, 1, Zagreb, Kašić 2004 D. Lj. Kašić, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, Karač 1991a Z. Karač, Gradište Ratkov dol Radanovac, srednjovjekovna utvrda kod Đakova, Obavijesti HAD, XXIII, 1, Zagreb, 1991: Karač 1991b Z. Karač, Srednjovjekovna utvrda Krndija kod Đakova, Obavijesti HAD, XXIII, 2, Zagreb, 1992: Karač 1992 Z. Karač, Srednjovjekovno gradište Banovac Podgorje kod Đakova, Obavijesti HAD, XXIV, 1, Zagreb, 1992: Marković 1976 M. Marković, Đakovo i Đakovština, Zbornik Đakovštine, 1, Zagreb, 1976: Mažuran 1966 I. Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698 i 1702, Osijek, Paučje Grad, tlocrtna skica zemljanoga gradišta (izradio: Z. Karač) 18

19 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 Pavičić 1970 S. Pavičić, Slavonija u svojem naselnom razvitku od trinaestog stoljeća do danas, Zbornik I. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek, 1970: Smičiklas 1891 T. Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II, Zagreb, Sršan 2000 S. Sršan, Naselja u istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Osijek, Šabanović 1982 H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, Dokumentacijski izvori AFZ Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za urbanizam prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu: terenska dokumentacija znanstvenog projekta DAĐ Dijecezanski arhiv Đakovačke biskupije: Bakich 1720 P. Bakich, Popis vlastelinstva Đakovo g., rukopis HDA-Kz Hrvatski državni arhiv, Zagreb Kartografska zbirka/fond katastarskih karata: K.O. Paučje, s. 3, 4, 8, 9 (1863.) KOS Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel u Osijeku: evidencijska lista kulturnih dobara, kartica E NSK-Kz Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb Kartografska zbirka/fond vojnih topografskih karata: m 1:75000 zone 24. col. XVIII (1880.), m 1:10000 (1931.), m 1:50000 (1950.) Summary Zlatko Karač On the NW slopes of Mt Krndija, above Lake Borovik, not far from the village of Paučje in the Đakovo area, reconnoitring and architectural documentation of a large earthen construction of unknown name was carried out; the local people call it Turkish Castle and Paučje Hill Fort, or Borovik Hill Fort, while on maps it is marked as Castle. According to historical sources, this archaeological site can be related to the vanished fort called Poljanska, or St. Elizabeth s Castle, the last time mentioned at the time of the Turkish inroads in 1537, when it was owned by Ladislav More. This is a circular motte, positioned peninsula-wise, partially protected by the water of Lake Borovik (earlier a marshy valley of the Vuka River). The central circular plateau has a diameter of about 45 m, an imposing height of m, and it is surrounded by a single deep ditch and a bank 3-8 m high. There are practically no signs of any architecture in the field, although up to 1945 there was still a section of stone wall, 3-4 m high. In earlier reconnoitring, surface remains of medieval ceramics were found, and there was an indication of a still unconfirmed Copper Age layer, which tells of the possibly very long continuity of the use of this area. Morphologically, the structure at Paučje corresponds to a very widespread group of early medieval fortifications created before the 12 th century, and the traces of the stone wall are more recent fortified additions, which might have been created at the latest by the beginning of the 16 th century, when the Turkish advances resulted in its being razed and abandoned. Redni broj: 8 Lokalitet: Štrbinci Naselje: Budrovci Grad/općina: Đakovo Pravni status: P-236 Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom godine Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nastavio je sustavno arheološko istraživanje kasnoantičkog groblja na Štrbincima (uži toponim Ribnjak) koje je započelo 1993., a traje neprekidno od Iskopavanje u obavljeno je u suradnji s Muzejom Đakovštine u Đakovu, koji je na temelju prethodnog ugovora sklopljenog s Odsjekom za arheologiju HAZU-a bio podnositelj molbe za dodjelu novčanih sredstava, a usto je pružio organizacijske i računovodstvene usluge. Stručna voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Branka Migotti, znanstvena savjetnica u Odsjeku za arheologiju HAZU-a i voditeljica znanstvenog projekta Romanizacija i kristijanizacija hrvatskoga dijela južne Panonije. Sredstvima tog projekta omogućuje se objava rezultata iskopavanja na Štrbincima. Stručnu ekipu činili su Tino Leleković, asistent u Odsjeku za arheologiju HAZU-a, te studenti arheologije Danijela Roksandić, Natalija Gjeri i Silvio Stanković. Broj radnika varirao je prema potrebi (od deset do četiri), a osigurano je i neprekidno cjelodnevno čuvanje terena. Iskopavanje je trajalo od 6. do 23. lipnja, ukupno 10 radnih dana, jer su zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta radovi bili zaustavljeni 5 dana. Arheološko nalazište Štrbinci sastavljeno je od zaravni u sjevernome dijelu, te dvaju niskih brežuljaka na južnome dijelu, međusobno razdvojenih prosjekom smjera S-J u kojemu je izvor vode. Danas je to poljoprivredno zemljište ukupne površine oko 63 ha. Pretpostavlja se da se ondje nalazilo rimsko naselje Certissia, poznato ne samo iz antičkih povijesnih izvora, nego i iz natpisa na kamenu kojemu se, međutim, ne zna sigurno mjesto nalaza. S obzirom na to da je nalazište u velikoj mjeri uništeno stoljetnim izoravanjem, a djelomice i građevinskim radovima koji ga jednako ugrožavaju i danas, sustavno iskopavanje ondje ujedno je i zaštitno, a cilj mu je dvostruk: istraživanje nepokretne građe (zidanih grobnica, očekivane naseobinske arhitekture na drugim položajima) i prikupljanje pokretnih nalaza. Zasad se sustavno istražuje kasnoantičko groblje na padini istočnog brežuljka. Iskop nadovezao se na zapadni rub prostora istraženog Od ukupno iskolčene i geodetski snimljene površine od 250 m 2 istražen je prostor od 135 m 2, podijeljen na 6 blokova (5 novih blokova/b 44, B 46-49/ od po 25 m 2, te dio B 43, djelomice istražen u 2004.). Blokovi su bili podijeljeni na kvadrante označene brojevima 1 i 2 od sjevera prema jugu, te slovima A i B od zapada prema istoku. Geološko-pedološka vertikalna stratigrafija jednostavna je, a čini je oraći sloj tamnijega sivo-smeđeg humusa (SJ 1) debljine 0,20-0,50 m, na koji se nastavlja žuto-oker-crvenkasta ilovasta zemlja, zdravica u smislu kulturnih nalaza (SJ 2). U SJ 2 ukopane su arheološke pojave od prapovijesti do novoga vijeka. Kulturni sloj započinje na samoj površini na kojoj se zapažaju usitnjeni komadi keramike i opeke, te rijetki prapovijesni mikroliti, a donja razina varira mu od 0,35 do 2,60 m, ovisno o dubini na kojoj su arheološke pojave 19

20 Štrbinci, detalj groba 101 (foto: T. Leleković) ukopane u sterilnu ilovaču. Ukupna dubina iskopa iznosila je, uključujući nadzorne rovove, od 0,75 do 2 m. Groblje je smješteno na padini brijega (zakošenost iznosi oko 0,1 m na metar dužine u smjeru S-J), što dodatno pojačava poremećenost slojeva u dubini oranja. Arheološki je profil nalazišta višeslojan. Njegova je osnova groblje s kosturnim ukopima iz 4. st., smješteno na položaju neolitičkog naselja. Međutim, nalazište je bilo naseljeno, ili barem posjećivano, i u poslijeantičkome razdoblju, o čemu svjedoči podatak da se na mjestu pojedinih srušenih zidanih grobnica zatječu ulomci keramičkih posuda iz st. Osim toga, uočen je i jedan recentni ukop (u okviru SJ 70). Ukupno je nominalno istraženo 26 stratigrafskih jedinica: SJ 1, 2, Štrbinci, grob 113 i detalj groba (foto: T. Leleković) 15, 43, 48-51, (brojevi nisu u neprekinutome slijedu, jer su pojedine cjeline uočene u 2004., a istražene u 2005.), ali je stvarno u pitanju veći broj njih. Naime, pojedine cjeline koje se dijele na veći broj jedinica označene su istim glavnim brojem, te podbrojevima (primjerice arhitektura i zapuna grobnica). Spomenute stratigrafske jedinice sadržavaju 2 prapovijesne jame i 1 prapovijesni jarak, 17 kasnoantičkih grobova, jedan ukop iz stoljeća, jedan recentni ukop, te 4 zasad vremenski i sadržajno nerazjašnjena ukopa. Sve su se stratigrafske jedinice na površini SJ 2 očitovale kao mrlje boja različitih od boje zdravice, ovisno o vrsti SJ, odnosno njihovoj zapuni: 1. tamnosive zemlje; 2. različite nijanse žute ilovače, prazne ili pomiješane s česticama smrvljene žbuke i opeke; 3. ispremiješani humus i zdravica (SJ 1 i SJ 2) žute i tamnosivo-smeđe boje. Pojedine stratigrafske jedinice međusobno su se presijecale, upućujući na vertikalnu stratigrafiju koju je naknadno potvrdila i vrsta pokretne građe. U slučaju kasnoantičkih ukopa pritom se nije mogla razlučiti eventualna vertikalna stratigrafija, koja se, međutim, jasno očitovala kod nekih drugih pojava. Tako je, primjerice, prapovijesni jarak (SJ 15) presječen sa SJ 70, odnosno jamom u kojoj je građa iz prapovijesnog jarka, potpuno razorene zidane antičke grobnice i ukopa iz stoljeća bila toliko ispremiješana da nabrojene cjeline nije bilo moguće dokumentirano razdvojiti. Prilike u SJ 70 vjerojatno će biti razjašnjene kada se ona cjelovito iskopa u predviđenom nastavku istraživanja. Vertikalna stratigrafija uočena je kod pojedinih grobnih ruševina, u kojima je nađena prapovijesna (npr. SJ 62, 64 i 74) ili novovjeka keramika (već spomenuta SJ 70). Kasnoantički sloj, koji prevladava na nalazištu, sadržavao je ukupno 17 kosturnih grobova, od čega 11 ukopa u zemljanoj raci (G 93, 94, 100, , 110, 112, 115), 2 u drvenome lijesu i zemljanoj raci ( GS 101, 113) i 4 u zidanim grobnicama. Jedna od njih (GA 85) bila je djelomice razorena, a preostale 3 (GA 109, 111 i 114) potpuno. GA 85 bila je zidana naizmjeničnim redovima sivo-bijele žbuke i opeke, iznutra ožbukana crvenom zaglađenom žbukom, zidova zakošenih od temelja prema krovu, mjestimice sačuvana do visine od 1,30 m. Kod triju potpuno razorenih grobnica u čvrstom su obliku sačuvani jedino mjestimični otisci zidova u temeljnoj žbuci, te veća ili manja količina smrvljene opeke i žbuke. Usprkos tome što arheološka građa na Štrbincima u novije vrijeme stradava ponajviše zbog poljoprivrednih i građevinskih radova, tako temeljita razorenost može se protumačiti jedino naknadnim iskorištavanjem građevinskog materijala. To se po svoj prilici zbivalo u stoljeću, na što upozoravaju nalazi keramike iz tog razdoblja na različitim mjestima, a u pravilu uza zidane grobnice. Ukopi u drvenim ljesovima posvjedočeni su ne samo nalazima čavala, nego i tragovima istrunutog drveta ispod i uokolo kostura. Zemljane su rake pravokutne, a uobičajena (zamijećena) dubina im se kreće od 0,30-0,65 m. Budući da antropološka analiza još nije gotova, nije poznat točan broj, odnosno odnos spola i roda pokojnika. Grobovi su u pravilu sadržavali po jednog pokojnika, osim dvostrukog ukopa u G 113. Pokojnici su beziznimno bili ispruženi na leđima, orijentirani SZ-JI (glava na zapadu). Samo u slučaju dviju grobnica (SJ 62/GA 109, SJ 69/GA 114) pojavljuje se orijentacija S-J s većim (GA 114) ili manjim (109) otklonom prema istoku, što je ujedno iznimka na tom nalazištu u cjelini. Nema sumnje da je položaj pokojnika u grobnicama odgovarao položaju građevine, ali se to, zbog velike razorenosti i raspršenosti 20

21 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 stanovit broj njih potpuno je uništen, što se osobito odnosi na staklenu građu. Nakon završetka radova, teren je nasut zemljom iz iskopa, čime je omogućena daljnja poljoprivredna obrada. Djelomice sačuvana zidana grobnica (GA 85) ostavljena je u stanju u kojem je zatečena. Arheološka, antropološka i paleontološka građa privremeno će biti pohranjena u Odsjeku za arheologiju HAZU-a, a nakon čišćenja i zaštite, te stručne i znanstvene obrade, arheološki će predmeti biti predani Muzeju Đakovštine u Đakovu. Literatura Štrbinci, grobovi 108 i 110 (foto: B. Migotti) kostiju, nigdje nije moglo dokumentirati. Položaj ruku bio je različit: obje uz tijelo; obje u krilu ili prekrižene na trbuhu; jedna u krilu, a druga na prsima, ramenu ili pružena niz tijelo. Stanje sačuvanosti kostura kreće se od veoma dobrog do veoma lošeg, tako da su pojedini od njih bili vidljivi samo u tragovima truleži na dnu rake. Prosječna sačuvanost je osrednja. Od ukupno 17 grobova/grobnica, 11 je sadržavalo 25 priloga: GA 85 (1. brončana perla); G 93 (1. zdrobljena staklena čaša uz lijevo stopalo); G 94 (1. brončana naušnica s lijeve strane lubanje, 2. brončana narukvica na desnoj ruci, 3. brončani privjesak (?) na donjoj vilici); G 100 (1. staklena čaša uz lijevo stopalo); GS 101 (1. brončani okovi drvene kutije ispod lubanje i s obje njene strane, 2. staklena boca ispred lijevog stopala); G 104 (1. brončani novac otprilike na položaju glave uništenog kostura); G 105 (1. staklene perle oko vrata, 2. brončana narukvica na desnoj ruci, 3. zdrobljena staklena boca uz lijevo stopalo); G 106 (1. staklene perle oko vrata, 2., 3. i 4. dvije brončane narukvice i jedna koštana na lijevoj ruci, 5. brončana narukvica na desnoj ruci, 6. staklena boca uz lijevo stopalo); G 107 (1. brončani novac na zdjelici); G 108 (1. staklena čaša uz desnu potkoljenicu, 2. staklena bočica na prsima); GS 113 (1. stakleni vrč s lijeve strane glave, 2. i 3. stakleni vrč i staklena čaša uz lijevo stopalo; 4., 5. i 6. 3 brončane narukvice na lijevoj ruci, 7. staklene perle oko vrata). Stanje očuvanosti priloga znatno varira pojedini su predmeti popuno čitavi, drugi oštećeni ili polomljeni, a Štrbinci, zidana grobnica 85 (foto: T. Leleković) Migotti i ostali 1998 Branka Migotti, Mario Šlaus, Zdenka Dukat, Ljubica Perinić, Accede ad Certissiam, Antički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Đakova, Zagreb, Migotti, Perinić 2001 Branka Migotti, Ljubica Perinić, Nekropola na Štrbincima kod Đakova u svjetlu kasnoantičkog horizonta Panonije, ARR, 13, Zagreb, 2001: Migotti 2004 Branka Migotti, Kasnoantička nekropola na Štrbincima kod Đakova iskopavanja u 2001., ARR, 14, Zagreb, 2004: Migoti, Pavlović 2005 Branka Migoti, Ivo Pavlović, Lokalitet: Štrbinci, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary dr. sc. Branka Migotti From 1999 a systematic (and rescue at the same time) archaeological researches of a Late Roman cemetery have been going on at the site of Štrbinci near Đakovo, a hypothesised location of the Roman settlement Certissia. So far 115 late Roman interments have been excavated. The 2005 campaign took place from 6th to 23rd June. Of this time span only 10 days were spent in the field, due to unfavourable weather conditions. The area excavated in 2005 comprised 135 square metres. The cultural layer started from the very surface and reached the relative depth of 0,50-2,60 m, comprising 4 cultural/chronological layers: prehistoric, late Roman, 16th -17th century, recent. Of the total of 26 archaeological features there were 2 Neolithic pits and 1 ditch, 1 pit comprising pottery from the 16th -17th centuries, one recent pit of unidentified nature and 4 additional pits of unidentified nature and chronology; the remainder yielded 17 late Roman burials. They comprised 11 graves in earth pits (G 93, 94, 100, , 110, 112, 115), 2 burials in wooden coffins and earth pits (GS 101, 113) and 4 mortared grave vaults (GA 85, 109, 111 and 114). The masonry (mortared tiles) of one of them (GA 85) was at one point preserved up to the height of 1,30 m, while the remainder three (GA 109, 111, 114) were completely crushed, only solid traces being scanty sporadic imprints ( negatives ) of the walls in the mortar. Since only a small quantity of crushed masonry has been preserved in the fill of each of them, it should be supposed that the cause of the robbery was a search for usable building material in past times. Burials in wooden coffins were witnessed not only by residual nails, but also by traces of rotten wood at places around the skeletons. Earth pits are rectangular or sub-rectangular, of various measurements (approximate depth varying from 0,30 21

22 m to 0,65 m), and all graves but one (double burial 113) were single. All of them were extended supine burials. The orientation was in most cases NW-SE, with the exception of grave vaults 109 and 114 whose orientation was N-S, this being a new phenomenon in the whole of the so far excavated portion of the cemetery. The position of hands varied: straight at sides; crossed on pelvis or abdomen; one on pelvis and another straight; one on pelvis and another lifted to breast or shoulder. The state of preservation of the skeletons varies considerably from excellent (rarely) to complete decomposition. In the 11 of the total of 17 burials grave goods (covering all artefacts found with the skeleton or around it) were found, featuring 25 pieces as follows: GA 85 (1. bronze bead); G 93 (1. crushed glass beaker by the left foot); G 94 (1. bronze earring on the left side of the skull, 2. bronze bracelet on the right hand, 3. bronze pendant (?) on the lower jaw); G 100 (1. glass beaker by the left foot); GS 101 (1. bronze fittings of a wooden casket by the both sides and underneath of the skull, 2. glass bottle in front of the left foot); G 104 (1. bronze coin on approximately the place of the head of a decomposed skeleton); G 105 (1. glass beads around the neck, 2. bronze bracelet on the right hand, 3. crushed glass bottle by the left foot); G 106 (1. glass beads around the neck, 2.,3. and 4. two bronze and one bone bracelet on the left hand, 5. bronze bracelet on the right hand, 6. glass bottle by the left foot); G 107 (1. bronze coin on the pelvis); G 108 (1.glass beaker by the right shank, 2. glass balsamarium on the chest); GS 113 (1. glass jug by the left side of the skull, 2. and 3. glass jug and glass beaker by the left foot; 4., 5. and 6. 3 bronze bracelets on the left hand, 7. glass beads around the neck.). The state of preservation varies from very good to extremely bad, the latter particularly when glass vessels are concerned. The excavation trench was subsequently filled with the extruded earth, in order to enable further agricultural activity. The archaeological material, as well as animal and human bones, have been transported to the Department of Archaeology of the Croatian Academy of Sciences and Arts for study, to be subsequently handed over to the Museum of the Đakovo Region. Zmajevac, grob 141 (foto: S. Filipović) 121,68 m do 121,24 m. Dubina ukopa je od 0,30 m do 2,05 m. Istraženo je 10 ukopa u pravokutnim grobnim rakama (G 141, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 150, 157, 158); 3 ukopa u kvadratnim rakama (G 149, 151, 153 ) i 2 ukopa u ovalnim rakama (G 155, 156). Svi su ukopi kosturni, dobro sačuvani, osim u G 148 i G 152 gdje je sačuvano neko- Redni broj: 9 Lokalitet: Várhegy Mocsolás (Zmajevac) Naselje: Zmajevac Grad/općina: Kneževi Vinogradi Pravni status: P-274 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Godine započelo je istraživanje kasnoantičke nekropole u Zmajevcu, na lokalitetu Várhegy Mocsolás i do sada je otvorena površina od 1100 m² u okviru koje je istraženo 140 grobova (Filipović 2005). Arheološko istraživanje na lokalitetu kasnoantičke nekropole nastavljeno je od 3. do 27. rujna godine. Stručna voditeljica istraživanja je Slavica Filipović, prof., viša kustosica i voditeljica Pododjela antičke arheologije Muzeja Slavonije. Sustavno arheološko istraživanje financira se sredstvima Ministarstva kulture. Godine istraženi su blokovi 36/41, 40/42, 43, 44, 46/47, na površini od 170 m2 u okviru kojih je istraženo 18 grobova. Nakon humusnog sloja (SJ 1), u sloju lesa (SJ 2) definirane su grobne rake na apsolutnoj visini od Zmajevac, grob 143 (foto: S. Filipović) 22

23 Osječko-baranjska županija, HAG 2/2005 Pinterović 1961 Danica Pinterović, O rekognosciranju baranjskog sektora limesa, Limes u Jugoslaviji, 1, Beograd, 1961: Pinterović 1969 Danica Pinterović, Problemi u istraživanju Limesa na sektoru Batina Skela Ilok, Osječki zbornik, 12, Osijek, 1969: Summary Slavica Filipović Zmajevac, keramički vrč i staklena čaša iz groba 144 (foto: S. Filipović) liko zuba i kostiju ruke. Pokojnici su položeni u ispruženom položaju, a ukopi u grobovima bili su pojedinačni, osim u G 158 gdje je dvojni ukop. Prilozi su zatečeni kod 17 ukopa, osim kod ukopa u G 154, a sadržavali su posude od stakla i keramike, nakit od metala i kosti, željezne noževe, okove i čavle od željeza te novce od bronce. Materijal datira grobove u drugu polovinu 4. st., a nalazi se dokumentiran u Popisu nalaza od br. 580 do br. 713, Popisu uzoraka od br. 265 do br Terenska dokumentacija nalazi se u Popisu crteža od br. 496 do br Arheološki nalazi, kao i dokumentacija, pohranjeni su u Pododjelu antičke arheologije Muzeja Slavonije. In 2005, an area of 170 m2 was investigated, comprising 18 graves of a necropolis of Late Antiquity in the village of Zmajevac. All the interments were skeletal, in earth pits. The deceased were placed in an extended position in rectangular, square and oval graves. The interments in the earth pits were individual, except in G 158, where there was a double burial. Grave goods were found in 18 interments (not in the interment in G 154), and consisted of glass and ceramic vessels, jewellery of metal and bone, iron knives, and bronze coins that date the graves to the second half of the 4th century. Literatura Filipović 2005 Slavica Filipović, Lokalitet: Várhegy Mocsolás (Zmajevac), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Minichreiter 1987 Kornelija Minichreiter, Arheološko blago Baranje, Anali Zavoda za znanstveni u umjetnički rad JAZU u Osijeku, 5, Osijek 1987., 90 Zmajevac, grob 155 (foto: S. Filipović) 23

24 VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA 10 Bogdanovci Voćnjak 11 Dvor knezova Iločkih 12 Marikovo Duge njive 13 Popernjak 14 Sopot 15 Vinkovci Ul. J. Ivakića 2a 16 Vinkovci Ul. M. Gupca Vinkovci Ul. S. Radića Vinkovci Ul. V. Nazora 3 19 Vinkovci zaštićena zona grada 20 Vinkovci, Andrijaševci, Ivankovo, Markušica, Tordinci, Nuštar, Stari Jankovci 21 Vučedol vinograd Streim 24

25 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 10 Lokalitet: Bogdanovci Voćnjak Naselje: Bogdanovci Grad/općina: Bogdanovci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U Gradski muzej Vukovar 22. travnja 2005., gosp. i gđa Tadijanović donijeli su brojne ulomke keramike kostolačke i vučedolske kulture te su izvijestili da u dvorištu obiteljske kuće (Ulica M. Gupca 66, Bogdanovci) kopaju za bazen veličine 7x4 m. Osim ulomaka keramike naišli su i na tvrdu zapečenu zemlju na kojoj je bio obrađen kamen (žrvanj) i razbijena posuda. Nakon izlaska na teren, utvrđeno je da je riječ o dvjema fragmentarnim podnicama. Zaštitno iskopavanje trajalo je 11 dana (27. travnja 13. svibnja 2005.), a vodila ga je Mirela Hutinec. Radove je financirao Gradski muzej Vukovar. Bogdanovci su smješteni na desnoj obali Vuke, u mikroregiji vinkovačko-vukovarske lesne zaravni, pet kilometara zapadno od Vukovara. Položaj Voćnjak smješten je na platou koji je najviša točka u okolici (kota 665, na k.č. 325/3, nalazi se na 99,68 m n.m.). Dominira nad rijekom Vukom i dvama obližnjim potocima (Savak i Kerveš) koji se u nju ulijevaju. S platoa se na sjever pruža pogled na dolinu (položaj Buk) u kojoj se nalazi tumul (1972. istraživao ga je prof. A. Dorn). Nasuprot platou nalazi se srednjovjekovni položaj Mikola. Gospodin Tadijanović prvi je put orao iza obiteljske kuće do dubine 0,30 m. Tada se pojavilo mnoštvo površinskih nalaza (keramike, kosti i litičkog materijala). Jednako je i na susjednim oranicama (tj. cijelom platou). Povoljan strateški položaj čini se idealnim za eneolitičko naselje. Površinski nalazi s platoa svjedoče o prisutnosti badenske, kostolačke i vučedolske kulture. Sonda veličine 7x4 m širom je stranom bila okrenuta prema sjeveru i nalazila se na zapadnom rubu platoa. Budući da je vlasnik iskop započeo stepenasto, bilo je potrebno najprije ukloniti slojeve iznad nivoa podnice koji su ostali u zapadnom dijelu sonde. Sačuvan je dio podnice (objekt A) u kutu kuće. Na tom se mjestu podnica podiže te u zapadnom dijelu prelazi u zid. Oko podnice i u jami pronađeni su veliki komadi kućnog lijepa (zida). U južnom dijelu podnice nema, dok ju je u sjevernom dijelu presjekla jama (br. 1). Ispod objekta A tragovi su loše očuvane podnice Bogdanovci Voćnjak, istražena sonda (foto: M. Hutinec) Bogdanovci Voćnjak, ugao kuće s komadom zida (foto: M. Hutinec) (objekt B). Zapadno od objekta A, oko jame i kroz njezinu sredinu, nalazio se debeo žut naboj lesa. Gornji nivo jame 1 nije uočen jer ga je vlasnik zemljišta već bio iskopao. Relativna dubina jame (od nivoa na kojem je počelo istraživanje) jest 2,64 m. Jama se nastavlja u sjeverni profil te je stoga nije bilo moguće u potpunosti istražiti. Nepravilna je oblika i djelomice je probijena i preslojavana žutim nabojima lesa, a sadržavala je i tragove gara i pepeljaste zemlje. Bogata je keramikom i životinjskim kostima. Pokraj jame 1 nalazila se jedna manja jama (1A), gotovo spojena Bogdanovci Voćnjak, pogled s platoa prema Vuki (foto: M. Hutinec)) 25

26 This is a multi-layered site, and the ceramic finds showed the presence of Baden, Kostolac and Vučedol cultures, together with sporadic finds from the Bronze and Iron ages. As well as ceramics, a mass of lithic material was found, daub and animal bones. As for immovable material, two damaged floors were explored, i.e., the restored floor of a house with its corner and a piece of the wall, and a large and deep pit of irregular form that comes into the northern profile of the excavation. The material collected is stored in Vukovar City Museum and expert treatment is underway. Bogdanovci, pogled s platoa prema sjeveru na ostatke tumula (foto: M. Hutinec) s jamom 1. U 8 uočen je sloj zapečene zemlje koji nije bio kompaktan niti je činio konstrukciju, a nalaza također nije bilo. Osim u jami i na podnici, nalaza keramike bilo je i u slojevima. Zdravica se pojavila na relativnoj dubini od 1,6 m. Keramički nalazi pripadaju nositeljima badenske, kostolačke i vučedolske kulture, ali je pronađeno i nekoliko ulomaka iz brončanog i željeznog doba. Od kamenih izrađevina pronađen je žrvanj (na podnici) i cijepani litički materijal (jezgre, odbojci, sječiva). Nalazi životinjskih kostiju vrlo su brojni. Bogdanovačko područje izrazito je bogato arheološkim nalazima. Prapovijesne kulture ostavile su vrijedna svjedočanstva. Kontinuitet naseljavanja može se pratiti od neolitičke sopotske kulture, preko eneolitičkih kultura (badenska, kostolačka, vučedolska) te brončanog i željeznog doba, dok su iz razdoblja antike nalazi sporadični. Iako je na položaju Voćnjak istražen samo mali segment naselja, taj lokalitet pokazao se važnim ne samo za Bogdanovce, nego i za razumijevanje čitave arheološke slike tog kraja, a potvrdio je kontinuitet naseljavanja u kasnom eneolitiku te brončanom i željeznom dobu. Literatura Balen-Letunić et al D. Balen-Letunić i drugi, Bogdanovci: svjedočanstvo o postojanosti vjekovnog hrvatskog naselja, Zagreb, Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kultura, Zagreb, Dorn 1973 A. Dorn, Glasnik slavonskih muzeja, 23, Vukovar,1973: Vukovar 1994 Vukovar Vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, Summary Mirela Hutinec Maja Bunčić Protective excavation was carried out in April and May 2005, lasting for 11 working days, in the courtyard of a family house in Bogdanovci (Ul. Matije Gupca 66, Voćnjak position), after the owner of the land, T. Tadijanović, had informed the Museum of many finds. A test dig sized 7x4 m (dimensions of excavation for a pool) were examined. Redni broj: 11 Lokalitet: Ilok Dvor knezova Iločkih Naselje: Ilok Grad/općina: Ilok Pravni status: Z-1149 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 12. rujna do 6. listopada godine, petu godinu zaredom provedena su istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. Ž. Tomičića (zamjenici voditelja istraživanja bili su dr. sc. Marko Dizdar i mr. sc. Bartul Šiljeg). Iskopavanja su ove godine provedena i financirana u okviru projekta Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe: Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok Vukovar Vučedol. Istraživanja od do potvrdila su postojanje ostataka sjevernog krila dvora knezova Iločkih (Tomičić et al. 2005). U njima su istraženi glavni dijelovi sjevernog krila: središnja dvorana s dvama stupovima, manja prostorija u sredini i zapadna prostorija u kojoj su tijekom istraživanja godine evidentirani tragovi eksplozija (Tomičić 2003). Također su otkriveni i potpornjaci na sjevernoj i zapadnoj strani palasa. Cilj istraživanja bio je jasnije definirati pojedine detalje bitne za bolje razumijevanje ostataka sjevernog krila. Istražen je sjeverni dio prema Dunavu te profil koji je ostao između površina istraženih i godine. Istražena je površina od 226 m². Na sjeveru izvan palasa pokušala se odrediti dužina i broj potpornjaka te vidjeti kako su određeni odnosi sjeverozapadnog kuta krila i potpornjaka na tom (kutu) uglu prema bedemima utvrđenja Gornjega grada. Krajevi potpornjaka nisu sačuvani na dubini od oko 2 m, ali se može zaključiti da su na toj razini znatno uništeni, jer su na dvama potpornjacima vidljive veće odvaljene gromade. Zapadni potpornjak na sjevernom zidu palasa upućuje na jednu raniju fazu izgradnje koja je možda u vezi sa zidom što leži ispod zida iz 19. stoljeća otkrivenog i (Tomičić et al. 2004). Zapadno usmjeren potpornjak na uglu palasa nije u doticaju s bedemima Gornjega grada. Dio većeg zida koji se vidio u profilu istraživanja iz pokazao se kao urušen dio potpornjaka. Slojevi nasipanja na sjeverozapadnom uglu palasa različiti su od onih na ostalom dijelu sjevernog krila te ukazuju na drukčiju osnovu i tijek razvoja nakon uništenja. Pretpostavljeni ulaz u grad na tome mjestu ostaje najprihvatljivije objašnjenje na ovom stupnju istraženosti. U slojevima u tom kutu manje je šute, a više lesa i organskih ostataka. Ima pokretnih nalaza iz raznih razdoblja (prapovijesna keramika, lule), pa se može pret- 26

27 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 postaviti da su originalni slojevi poremećeni novovjekim preslojavanjem (premetanjem) materijala. Na zapadnom potpornjaku sjevernog zida nalazi se recentniji zid, vjerojatno iz 19. stoljeća, koji završava vratima i čiji se nastavak očekuje u neistraženom dijelu sadašnjeg platoa prema Dunavu. Zid je možda u svezi sa sanitarnim čvorom otkrivenim u istraživanjima te zidom koji je u svezi s baroknim podrumom na sjeveroistočnom uglu palasa, a u ovim istraživanjima otkriven je njegov nastavak sve do najzapadnijeg potpornjaka na sjevernom zidu. Taj je zid građen opekom i lesom, a presječen je ukopima za recentne kanalizacije koje su preko središnje dvorane sjevernog krila izlazile prema padinama platoa. Stariji kanalizacijski odvodi rađeni su od keramičkih cijevi, a najmlađu kanalizaciju čini kanal obzidan opekom u koji su položene betonske cijevi. Petnaestak metara od sjeverozapadnog ugla palače prema Dunavu, plitko ispod površine, otkrivena su dva zida građena opekom i siromašnom žbukom te ih treba vezati uz recentnije zidove. Slojevi na platou ispred središnje dvorane sjevernog krila palače sastojali su se od šute, a u njima je bilo pokretnog materijala iz svih razdoblja (prapovijesna, antička, srednjovjekovna i novovjeka keramika, balzamariji, lucerne, pozlaćene kosti, pećnjaci, koplja, lule i sl.). U jami uz potpornjak koji se nastavlja na unutrašnji zid istočnog krila palasa nađeni su ostaci dviju rokoko kalijevih peći. Ostaci dijelova peći bijele i tirkizne boje ukrašeni su girlandama i medaljonima. Također su pronađeni metalni dijelovi i dijelovi unutrašnje konstrukcije peći od romboidnih i trokutnih opeka. Peći su inventar dvorca krajem 18. stoljeća te su važan nalaz za bolje razumijevanje načina života u dvorcu u novom vijeku. Nije otkriven očekivani potpornjak na sredini sjevernog krila, te se vjerojatno nalazi ispod kontrolnog profila ili je tako uništen da se ne vidi na trenutačnoj razini istraženosti. Istraživanje u sjevernom krilu potvrdilo je prije utvrđenu stratigrafiju u središnjoj dvorani (Tomičić 2003, 138; Tomičić et al. 2004, 140). Ispod recentnog nasipa pojavio se sloj šute nastao razgradnjom dvorca u 17. st., nakon oslobođenja od Turaka (Tomičić 2004, 148). Izvađeni materijal poslužio je za izgradnju tvrđave Petrovaradin. U sloju su pronađeni ostaci novovjeke keramike, veća količina crnih kaljevih pećnjaka, projektili i lule. Sloj debljine do jednoga metra ležao je na sloju paljevine i sitnije žbuke. Sloj paljevine i žbuke nastao je u razdoblju od turskog osvajanja i djelomičnog uništenja sjevernog krila do oslobođenja i razgradnje dijela dvorca. Naime, on leži na ostacima poda središnje dvorane, ali i već uništenih stupova dvorane. Upravo to navodi na pretpostavku da je sjeverno krilo znatnije stradalo već prigodom turskog osvajanja. U sloju paljevine pronađen je veći broj željeznih predmeta (brave, čavli, šarke), novac 16. stoljeća, turska keramika, gotički pećnjaci, manji olovni i veći željezni projektili. Cijeli je sloj pregledan detektorom metala te je tako otkriven veći broj olovne tanadi, dva čitava primjerka novca te dio trećega. Pod dvorane sastoji se od pravokutnih opeka polegnutih u vapnenu žbuku. U južnom dijelu istražene površine otkrivena je vapnenica Ilok Dvor knezova Iločkih, istočni pregradni zid središnje dvorane s temeljnom stopom od kamena (foto: H. Kalafatić) Ilok Dvor knezova Iločkih, istraženi dio središnje dvorane na nivou gotičkog poda (foto: H. Kalafatić) 27

28 Summary Ilok Dvor knezova Iločkih, zapadni potpornjak na sjevernom zidu palasa (foto: H. Kalafatić) koja je presjekla slojeve šute i sam pod. Ona je vjerojatno istodobna vapnenici otkrivenoj u istraživanjima godine, a rabljena je u doba obnove dvorca knezova Odescalchi (Horvat 2002, 200). Vapnenica je dijelom uništena recentnim zidom koji je uništio njenu sjeveroistočnu polovicu. Zid je građen od opeke i cementne žbuke te je jedan dio ostao neizvađen, jer bi se vađenjem uništio pod ispod njega. Utvrđeno je također da pregradni zid središnje dvorane leži na temelju od kamena čija se temeljna stopa nalazi 20-ak cm od zida. Za sve pregradne zidove sjevernog krila rabljeni su temelji od kamena. Konstatirano je postojanje ukopa za temelj vanjskog zida sjevernog krila te za temelj istočnog stupa u središnjoj dvorani. Nastavak istraživanja bit će usmjeren na definiranje sjeveroistočnog i sjeverozapadnog ugla palače knezova Iločkih, potom unutrašnjeg zida sjevernog krila palasa, južnoga dvorišnog pročelja palače, spojeva sjevernog krila s gotičkim ostacima ispod baroknog dvorca knezova Odescalchi te razine unutrašnjeg dvorišta. Literatura Horvat 2002 Analiza srednjovjekovne faze gradnje dvorca Odescalchi, Prilozi IAZ 19, Zagreb, 2002: Ložnjak Dizdar 2004 D. Ložnjak Dizdar, Odnos daljske i bosutske grupe na prostoru hrvatskog Podunavlja početkom starijega željeznog doba, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: Tomičić 2003 Ž. Tomičić, Na tragu srednjovjekovnog dvora knezova Iločkih (Újlaki), Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: Tomičić 2004 Ž. Tomičić, Regensburg Budim Ilok, Kasnosrednjovjekovni pećnjaci iz dvora knezova Iločkih dokaz sveza Iloka i Europe, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: Tomičić et al Ž. Tomičić, M. Dizdar, B. Šiljeg, D. Ložnjak Dizdar, Dvor knezova Iločkih. Rezultati istraživanja godine 2003., Obavijesti HAD, XXXVI/1, Zagreb, 2004: Tomičić et al Ž. Tomičić, M. Dizdar, B. Šiljeg, D. Ložnjak Dizdar, Ilok Dvor knezova Iločkih. Rezultati istraživanja 2004., AIA, 1/2005, Zagreb, 2005: dr. sc. Željko Tomičić dr. sc. Marko Dizdar dr. sc. Bartul Šiljeg Hrvoje Kalafatić Kristina Jelinčić 28 Research carried out in 2005 was the continuation of systematic archaeological investigation that has lasted several campaigns since The last investigation was aimed at a clearer definition of individual details crucial for the understanding of the northern wing of the Palace of the Dukes of Ilok in Ilok. It was established that the buttresses to the northern wall could not be completely defined at this level of the excavation. On the buttresses uncovered large pieces had been broken off and lay at a small distance from the edges of the buttresses. A wall discovered with a Baroque cellar in 2001 at the NE corner of the palace went on to the west with a slight deviation to the north, all the way to the westernmost buttress on the northern wall. Over the investigated area, modern sewage works were discovered that intersected this Baroque wall. Alongside the eastern buttress of the northern wing, a pit was discovered, in which the remains of two Rococo ceramic tiled stoves were found. The remains showed that they had been decorated with garlands and medallions in relief. Inside the central hall of the northern wing, the stratigraphy revealed by the research of 2002 and 2003 was confirmed. After the recent layers, a layer of rubble was found that was created when the fortification was broken down in the end of the17th century. Below this was a layer of cinders and minor pieces of plaster, which was created after the palace was taken by the Ottomans and demolished in the 17th century. The layer was rich in finds of iron objects (locks, nails, projectiles). With the use of a metal detector, a number of lead and iron projectiles were found in this later, as well as one partially preserved and two complete coins (one from the 16th century). As for moveable material, pieces of pottery from all periods were found, a balsamary, an oil lamp, a medieval spear, crossbow bolts, gilded parts of bones, Gothic and modern stove tiles, a coin (14th century), pipes, stone, iron and lead projectiles. Redni broj: 12 Lokalitet: Marikovo Duge njive Naselje: Lipovac Grad/općina: Nijemci Pravni status: R-753 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od 29. travnja do 2. srpnja trajalo je zaštitno arheološko istraživanje za potrebe proširenja graničnog prijelaza Bajakovo (voditeljica istraživanja: dr. sc. Ivana Iskra-Janošić; radove financiralo Ministarstvo financija). Zaštićeni lokalitet Marikovo Duge njive obuhvaća sljedeće k.č.: 1068/1, 1068/2, 1069/2, 1069/3, 1067/1, 1067/2, 1066/1, 1066/2, 1065/1, 1065/2, 1964/1, 1064/2, 1063/1, 1063/2, 1063/3, 1259/1, 1259/2, 1259/3, 1260/3, 1260/4 i 1260/5. Područje istraživanja tijekom Domovinskog rata nalazilo se na samoj bojišnici, pa je zemljište u više navrata trebalo očistiti od eksplozivnih sredstava. Područje je zaraslo šikarom tako da je bilo potrebno čišćenje terena, a iz sigurnosnih razloga strojno je dignut sloj od 0,20 m, na površini od m². Nakon pripreme terena određena je površina prema projektu proširenja graničnog prijelaza i iskolčena površina od m² na kvadrante 5x5 m.

29 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 bili pozvani pirotehničari. Zbog nalaza mina istraživanje na istočnom kraju lokaliteta nije provedeno do kraja. U pojedinim kvadrantima problem je bila podzemna voda, a nakon kiša veći je dio terena bio poplavljen. Što se samog lokaliteta tiče, on je morao biti uništen još tijekom obrade zemljišta, prije Domovinskog rata, te se sačuvalo malo nalaza, a kako je područje bilo pod minama, teren se nije mogao detaljno obići prije početka radova. Summary dr. sc. Ivana Iskra-Janošić Marikovo Duge njive, teren nakon kiše (foto: I. Iskra-Janošić) Područje lokaliteta Kratine (Marikovo Duge njive) registrirano je na temelju rekognosciranja kada je utvrđeno postojanje naselja iz starijega (halštatskog) i mlađega (latenskog) željeznog doba. Prilikom zaštitnih iskopavanja za južni trak autoceste D4, na početku istog lokaliteta otkriveno je manje naselje otvorenog tipa iz keltskog razdoblja. Na području naselja pronađene su tri peći i zemunice. Položaj naselja sugerira i postojanje većeg naselja, koje se upravo očekivalo na prostoru istraživanja Istraživanje je provedeno na površini od 7000 m², koja će ući u proširenje graničnog prijelaza Bajakovo s njegove južne strane. To nije ukupna površina koju je trebalo istražiti, ali ostali dio zaštićenih površina još nije siguran zbog minsko-eksplozivnih sredstava. Iskopavanje je počelo od zapadne čestice prema istoku. Uz rubni dio iskopa prema južnom traku autoceste, kvadranti A/1-5, već se nakon prvoga otkopanog sloja sivo-smeđeg humusa (SJ 1) apsolutnih dubina 79,72 80,64 m pojavila tvrda zdravica oker boje (SJ 2). Nakon te konstatacije odlučeno je da se kopaju polovine kvadranata na suprotnim stranama na iskolčenoj površini. Na južnoj strani u kvadrantima D i E/ 5-6 SJ 1 je imao i drugi otkopni sloj, koji je blago polukružan i sugerira rub naselja što se proteže prema jugu. Čitav južni dio zaštićenih katastarskih čestica blago je povišen, pa se može pretpostaviti da je na području istraživanja zahvaćen samo sjeverni, rubni dio naselja. O tome govore i nalazi vrlo skromne keramike i brončanih tutula, koji pokazuju sličnost s nalazima datiranima u vrijeme slavonsko-srijemske vatinske kulture (faze ostave Lovas) brončanog doba. Uz vrlo teške uvjete istraživanja, počevši od čišćenja terena, opasnosti od eksplozivnih sredstava, velik problem činila je i voda. Tijekom iskopavanja pronađena je i protutenkovska granata s neaktiviranim detonatorom, pa su Marikovo Duge njive, brončani tutuli (foto: I. Iskra-Janošić) Protective archaeological research into the Županja Lipovac stretch of the D4 motorway was carried out in the period between April 19 and July 2, All told, an area of 7,000 m2 was investigated; this does not amount to the whole of the protected area, which has still not been swept for mines. Judging from the results of the excavations, the site must have been destroyed during the cultivation of the land (reconnoitred in 1990) and there were few finds still in existence. The site can be preliminarily dated to the time of the Slavonia-Syrmia Vatin culture (Lovas hoard phase) of the Bronze Age. Only the northern edge of the settlement is covered by the research area, since the land is slightly elevated southwards outside of the expropriation zone. Redni broj: 13 Lokalitet: Popernjak Naselje: Bošnjaci Grad/općina: Bošnjaci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom listopada provedeno je zaštitno arheološko istraživanje uza sjeverni trak trase autoceste Županja Lipovac, na nalazištu Popernjak sjever, kod Bošnjaka (stručna voditeljica istraživanja: Mirjana Paušak iz Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera iz Županje; radove su financirale Hrvatske autoceste d.o.o.). Veći dio nalazišta s južne strane ceste istražen je godine (Marijan 2005). Muzej je u lipnju godine sklopio novi ugovor s Hrvatskim autocestama o arheološkom nadzoru zemljanih radova uz autocestu od Županje do Spačve. Prilikom arheološkog nadzora u presjeku odvodnog kanala na stacionaži km (k.č. 2640), utvrđeno je postojanje arheološke stratigrafije. Nađeni materijal potvrđuje pretpostavku o jedinstvenom nalazištu koje se prostire s obiju strana ceste, čiji je središnji dio uništen davnim radovima na tadašnjoj Autocesti Bratstvo i jedinstvo. Riječ je o kulturi kasnoga brončanog doba, odnosno kompleksu kulture polja sa žarama iz vremena oko g. pr. Kr. Nalazište je na početku istraživanja geodetski premjereno u kvadratnu mrežu. Kvadrati 5x5 m postavljeni su u smjeru sjever-jug. Mreža je rađena kako bi se uklopila u dio istraženog nalazišta s južne strane. Nalazište Popernjak sjever ukliješteno je između kanala i sjevernog traka ceste. Formirana kvadrantna mreža u većini je kvadranata imala vidljive samo dvije ili tri točke. Skidanje zemlje i istraživanje započelo je od ruba kanala prema cesti jer su 29

30 Redni broj: 14 Lokalitet: Sopot Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-458 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Popernjak sjever, radovi na nalazištu (foto: M. Marjanović) očekivani nalazi vjerojatniji uz kanal, dok su oni uza samu cestu uništeni prije. Koncentracija keramike i kućnog maza bila je velika. Uz navedene nalaze nađeni su i mikroliti, keramički pršljeni, životinjske kosti i zanimljivi dijelovi podnice. Definiran je jedan jamski objekt uza sam rub kanala te dvije jake koncentracije kućnog maza, obje bez nalaza keramike. Fragmenti keramike i kućnog maza u velikim su količinama nađeni u pet kvadranata uz kanal, a kosti u samo jednom. Nalazište Popernjak sjever smješteno je nasuprot nekropoli, koja je s južne strane ceste. Tragovi širenja nekropole nisu nađeni. U istraživanjima otkopana su 32 groba (Marijan 2005). Nova istraživanje dala su više od 80 vrećica ulomaka keramike, gromade kućnog maza s otiscima, nešto litičkog materijala i dijelove zemljane podnice. Opći je dojam da je taj sjeverni rub nalazišta Popernjak uništen gradnjom autoceste pedesetih godina prošlog stoljeća te dodatno prokopom kanala. Literatura Marijan 2005 Boško Marijan, Zaštitno arheološko istraživanje nalazišta Popernjak kod Bošnjaka (Županja), Obavijesti HAD, XXXVII/2, Zagreb, 2004: Minichreiter 1984 Kornelija Minichreiter, Brončanodobne nekropole s paljevinskim grobovima grupe Gređani u Slavoniji, Izdanja HAD, 9, Zagreb, 1984: Vinski-Gasparini 1973 Ksenija Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama, Monografije, 1, Zadar, Summary Mirjana Paušak During October, protective archaeological investigations were carried out alongside the northern lane of the Županja-Lipovac motorway, at the site of Popernjak by Bošnjak. A major part of the site on the southern side of the road was investigated in The material found confirms the assumption of a single site of the late Bronze Age, an urn burial culture complex from the period of about BC. The works went on from October 5 to October 12, The concentration of ceramics and wooden house structure was very great and the quantity of finds is exceptionally rich. Alongside these finds there are also finds of microliths, ceramic loom weights, animal bones and interesting floor parts. The find Popernjak-sever [north] is opposite the necropolis on the southern side of the road. We found no traces of an expansion of the necropolis. Od 23. svibnja do 22. lipnja provedena je deseta sezona sustavnoga arheološkog istraživanja eponimnog lokaliteta sopotske kulture (k.č. 5971/2) (stručna voditeljica: Maja Krznarić Škrivanko; zamjenica voditeljice: mr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagebu; radove financirali: Ministarstvo kulture i Grad Vinkovci). U sezoni nastavljeno je iskopavanje u sondi Sopot III, u blokovima 9, 10, 11, 12, 13 i 14. Nastavlja se istraživanje kuće koja je prethodne godine imenovana kao SJ 235. Kuća se rasprostirala u trakama H, I, J, K, L, M i N 29, 30, 31 i 32. Riječ je o ruševini gorene zidne konstrukcije u kojoj se vide tragovi pletera. Osim najstarije kuće SJ 23 (koja je imala zidnu konstrukciju od horizontalno poslaganih poluoblica), sve do sada otkrivene kuće imale su zidnu konstrukciju od pletera oblijepljenog ilovačom. Ruševina kuće i podnica uništene su ukopima kanala SJ 202, SJ 217 i SJ 191. Kada je skinut goreni kućni lijep, nađena je podnica SJ 255. Podnica dimenzija 6x4 m načinjena je od naboja žute ilovače koja je djelomice gorjela. Debljina naboja poda varira oko 20 centimetara. U središnjem dijelu kuće ( K 30/31) podnica je uništena. U kući je ispražnjeno nekoliko manjih rupa koje su vjerojatno držale stupove zidne i krovne konstrukcije. Rupe su se najbolje vidjele kada je skinuta podnica i kada je kuća dobivena u negativu (ukopana u SJ 4). Pokretne arheološke građe bilo je relativno malo. Najviše keramičkih predmeta bilo je upečeno u izgorenoj zidnoj konstrukciji, koja se djelomice urušila i prema van, pa se već nakupina keramičkih ulomaka nalazi izvan poda kuće u L/K 32. Prema tome, posuđe se nalazilo poslagano uz vanjski zid ili na nekoj vrsti police. U kući na podu nije bilo drugih predmeta svakodnevne uporabe (žrvnjevi, brusovi, sjekire, utezi i dr.) pa se pretpostavlja da su nalazi djelomice pokupljeni kada je kuća počela gorjeti. Uz kuću se može vezati vatrište koje je otkriveno u O33. Kuća i kanali koji su je djelomice uništili bili su iste orijentacije, S-J (SZ-JI). Sve do sada, otkopane kuće, jarak i kanali imali su istu orijentaciju, S-J, te su tekli prema Bosutu (na sjeveru), naravno, osim kuće SJ 23. Kanali koji su uništili kuću SJ 255 pripadaju prvom horizontu ukopa kanala, manjih jama i rupa za stupove ispražnjenih Na ostalom prostoru blokova 9-14 i dalje, kopano je u sloju SJ 4, koji je bio pun razbijenih posuda, cijepanih i glačanih kamenih alatki, koštanih predmeta i životinjskih kostiju. U SJ 4 ukopane su sve kuće, kao i kanali, manje jame i rupe. Drugi horizont kanala i rupa ukopanih u SJ 4 može se vezati uz kuću SJ 255. Kanali SJ 237, SJ 239, SJ 241, 252, te dvije manje rupe SJ 234 i SJ 243, nalaze se nešto istočnije od kuće. Rupe od stupova SJ 279 i SJ 300 vežu se uz kuću SJ 255. Daljnjim poliranjem otkriven je treći horizont rupa. Neke rupe imaju crvenkastu zapunu (5YR 4/6 yellowish red, prema Munsellu), one bliže kući vežu se uz nju, a ostale imaju smećkastu zapunu (7.5YR 4/3 brown). To su rupe SJ 249, SJ 291, SJ 289, SJ 296, SJ 287, SJ 293, SJ 295, SJ 285, SJ 281, SJ 254, SJ 261, SJ 275, SJ 277, SJ 263, SJ 265, SJ 273, SJ 269 i SJ

31 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Poliranjem u istočnom dijelu sonde pojavljuje se tanak žuti naboj ilovače. Teško ga je razlikovati jer je cijeli sloj SJ 4 žućkasto-zelene boje (2.5Y 5/4 light olive brown). Kuća SJ 301 istovremena je ili je riječ o vrlo malom vremenskom razmaku u odnosu na kuću SJ 255. Nalazi se metar istočnije i paralelna je sa SJ 255. Rasprostire se u trakama G, H, I, J i K 32, 33, 34 i 35. Dimenzije podnice su 6x4 m. I ona je uništena mlađim ukopima kanala SJ 223, SJ 239 i SJ 241. Kuća SJ 301 nalazi se na istom mjestu kao i kuća SJ 213 (istražena 2004.), koja je po vertikali udaljena dvadesetak centimetara. Podnica je obnovljena u relativno kratkom razdoblju. U dosadašnjem istraživanju u novootvorenim blokovima 9-14 (81 m²) istraženo je pet kuća u za sada dvama naseobinskim horizontima. Trećem, najmlađem naseobinskom horizontu pripadaju ukopi kanala, manjih jama i rupa koji su presijecali i uništavali kuće. Već letimičnim pregledom keramičkih ulomaka može se zaključiti da se unutar SJ 4 događaju nove stvari vezane za Sopot. U tipologiji keramike pojavljuju se oblici do sada atipični za sopotsku kulturu. Faktura keramike puno je grublja, bliža eneolitičkoj nego neolitičkoj. Tek nalazi unutar kuće SJ 255 (ruševina SJ 235) pokazuju tipičnije sopotske karakteristike. Tu je očito riječ o najmlađoj fazi sopotske kulture, koja nije nađena na nižim dijelovima lokaliteta. Riječ je o više stambenih horizonata u istoj fazi sopotske kulture. Može se zaključiti da je naseljenost gušća što smo više na platou. Osim što je udaljenost među kućama manja, češća je i obnova objekata u kraćem razdoblju. Dakle, ponovo se potvrđuje da je gradina Sopot iznimno važno nalazište na kojem se u kontinuitetu može pratiti životni vijek pripadnika sopotske kulture od najstarije do najmlađe (IV.) faze sopotske kulture, u periodu dužem od tisuću godina. Nakon istraživanja primijenjena je zimska zaštita pokrivanjem sonde građevinskim zaštitnim pokrivačem (geotekstilom), a budući da je Arheološki park Sopot otvoren za posjetitelje, sonda je i ograđena. Dokumentacija se kao i dosad vodi na različitim obrascima, počevši od stratigrafskih jedinica, popisa stratigrafskih jedinica, popisa crteža, popisa posebnih nalaza, popisa nalaza, popisa stručne, radne i pomoćne ekipe. Nacrtani su svi tlocrti objekata, jama i rupa od kolaca u blokovima, kao i presjeci objekata i kanala. U popis crteža do sada je uvedeno 119 tlocrta, presjeka ili profila (u ovoj sezoni nacrtano je 14 novih crteža). Do sada je u popis posebnih nalaza uvedeno 4710 kamenih, koštanih i glinenih predmeta (samo u ovoj sezoni radova uvedena su 532 posebna nalaza). Popis posebnih nalaza radi se u Excelu. U popis nalaza uvedene su 574 vrećice (uglavnom od 5 kg) keramičkih predmeta i životinjskih kostiju. Svi su nalazi oprani. U posljednjoj sezoni istraživanja uzeto je 27 uzoraka sedimenta, drvenog ugljena, kućnog lijepa i podnice, za razne analize. Definirano je 65 novih stratigrafskih jedinica (slojeva, objekata, zapuna i negativa jama, rupa za kolce i kanala), te je do sada uvedena 301 stratigrafska Sopot, geodetski snimak nalazišta 31

32 Sopot, kuća SJ 255 (foto: M. Krznarić Škrivanko) jedinica. Glačane kamene alatke i dalje se nalaze na znanstvenoj obradi i objavi kod prof. dr. Tihomile Težak-Gregl i Marcela Burića s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Glineni predmeti i kugle obrađeni su u diplomskom radu Maje Bunčić pod nazivom Keramički predmeti s nalazišta Sopot (sezona ). Cijepani litički predmeti predani su na znanstvenu obradu i objavu mr. sc. J. Balen; životinjske su kosti na analizi u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kod doc. dr. Damira Mihelića. Budući da je nabavljen aparat za flotaciju uzoraka, očekuje se da će se tijekom ljetnih mjeseci flotirati svi do sada skupljeni uzorci, iz svih stratigrafskih jedinica. Ujedno, započet je rad na opsežnoj monografiji Sopota u kojoj će biti izneseni rezultati dosadašnjih istraživanja, naseobinski Sopot, prekrivanje sonde geotekstilom (foto: M. Krznarić Škrivanko) podaci, tipologija keramičkih predmeta, a sve povezano apsolutnim datumima, budući da se novi uzorci šalju na Institut R. Bošković (kod dr. sc. Bogomila Obelića) na analizu radioaktivnog ugljika dobivenog iz drvenog ugljena. Literatura Maja Krznarić Škrivanko Balen 2005 J. Balen, Lokalitet: Sopot, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Krznarić Škrivanko, Balen 2006 M. Krznarić Škrivanko, J. Balen, Osma, deveta i deseta sezona sustavnog istraživanja gradine Sopot (godina 2003, 2004, 2005), Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2006: Sopot, kuća SJ 301 (foto: M. Krznarić Škrivanko) Sopot, arheološki park (foto: M. Krznarić Škrivanko) 32

33 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Summary During May and June 2005 the tenth season of excavations into the Sopot hill fort was carried out. Work was continued on the investigation of test dig Sopot III, in blocks 9, 10, 11, 12, 13 and 14. The structure named SJ 235 the previous year was investigated. This is the ruins of a wall construction in which traces of wattle can be seen. As well as the oldest house SJ 232 (which had a wall construction of horizontally disposed semi-adzed boles) all the houses revealed had a wall construction of wattle and daub. The ruin of the house, as well as the floor, were destroyed in excavations for young channels in the north-south direction. When the ruin SJ 235 was removed, a floor of packed yellow clay was found (SJ 255), dimensions 6x4 m. Most ceramic items were found in the burned out wall construction that partially collapsed outwards. On that external side a large amount of ceramic fragments were found, and it is assumed that the pots were ranged along the external wall or on some kind of shelf. On the floor of the house there were no everyday use objects, as usually found in Sopot houses (querns, whetstones, axes, weights and so on) and it is assumed that they were collected up when the fire started to burn. This house is probably linked with the hearth that was found at O33. The house and the channels that were partially destroyed had the same orientation, NW-SE. All the houses excavated to date (apart from house SJ 23) and the ditch and channels, had the same orientation, N-S, along the line of the Bosut. The channels that destroyed the SJ 255 floor belong to the first horizon of the excavations of the channels, smaller pits and holes that were emptied in 2004, and which belong to the youngest horizon discovered to date at Sopot (Aeneolithic Era). In the area of blocks 9-14 and further, digging went on in the layer named SJ 4, within which all the houses, channels, smaller pits and holes were dug. The second horizon of channels and holes dug in SJ 4 can also be connected with house SJ 255, but they lie a little to the east of the house. When the floor of house SJ 255 was removed, its negative was found. With further refinement, a third horizon of holes was found, older than house SJ 255. House SJ 301 is from the same time as house SJ 255 (it lies 1 metre to the east and is parallel with it). The floor dimensions are 6x4 m. It too was destroyed with the second horizon of the digging of the channel. House SJ 301 lies in the same place as house SJ 213 (explored 2004), from which it is vertically distanced some twenty centimetres. The floor was renewed in a relatively short period of time. In the research to date within the newly opened blocks 9-14 (81 m2), 5 houses have been investigated, in two settlement layers so far. The excavations of the channels, the smaller pits and holes that intersected and destroyed the houses belong to the youngest habitation horizon. Vinkovci J. Ivakića 2a, rimska jama u negativu SJ 6 (fototeka: GMV) privatnog investitora). Lokacija spomenutog objekta nalazi se na prostoru zapadnoga perifernog dijela Tella Tržnica i istočnog dijela srednjovjekovnog naselja Sv. Ilija. Sam iskop smješten je između položaja u literaturi poznatog pod nazivom Nama na kojem je istražen rimski, starije željeznodobni, brončanodobni i starčevački horizont i Duge ulice 40, gdje je otkriven jedini paljevinski grob vinkovačke kulture, s loncem u funkciji urne koji je bio poklopljen zdjelom. Iskop za podrum veličine 10,30x9,20 m podijeljen je u tri trake imenovane kao trake A, B i C. Iskop je bio dosta poremećen infrastrukturalnim iskopima (cijevi za kanalizaciju i struju), a ispod humusa (SJ 1, 2.5Y 3/2 very dark grayish brown, prema Munsellu) nađen je sloj sitnoga tucanog kamena (SJ 2), dio ceste za prilaz bolnici iz Domovinskog rata, koja se nalazila u zgradi Name. Prvi nalazi nađeni su u SJ 3 (10YR 3/2 very dark grayish brown), svjetlijem smeđem rahlom sloju s dosta rimske šute i keramike. U tom sloju istražena je jama SJ 5 (5Y 3/2 very dark gray), a od nalaza iz nje izdvajaju se gotovo cijela rimska svjetiljka, novac i polovica zdjele od tere sigilate. Jama u početku ima okrugao presjek, a u zdravici četvrtast. Ukopan u SJ 3 pojavio se SJ 8, sloj zemlje žute (2.5Y 5/6 light olive brown) i zapečene crvene boje (2.5YR red). Na njega se nadovezuje oštećen sloj načinjen od žutog naboja ilovače, pomiješane sa žbukom, imenovan kao SJ 9 (5Y 5/4 olive). Daljnjim iskopom došlo se do predzdravičnog Redni broj: 15 Lokalitet: Vinkovci Ulica J. Ivakića 2a Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Krajem ožujka i početkom travnja obavljeno je zaštitno arheološko iskopavanje u Vinkovcima u Ulici Joze Ivakića 2a, k.č. 2657/1 (istraživanje financirano sredstvima Vinkovci J. Ivakića 2a, SJ 13 i SJ 14 rimska i starčevačka zapuna jame SJ 15 (fototeka: GMV) 33

34 period (a waste pit and an abundance of moveable materials). Also found was the edge of a settlement of Vinkovci Culture (a channel filled with fragments of ceramics of Vinkovci culture) and one Starčevo culture pit damaged by Roman excavations. Redni broj: 16 Lokalitet: Vinkovci Ulica M. Gupca 73 Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Vinkovci J. Ivakića 2a, zapuna kanala vinkovačke kulture SJ 11 (fototeka: GMV) Tijekom srpnja obavljeno je zaštitno arheološko iskopavanje u Ulici M. Gupca 73 u Vinkovcima, k.č. 3660, k.o. Vinkovci (voditeljica istraživanja: Maja Krznarić Škrivanko; radove financirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt smješten je na području Ervenice, gdje je otkriveno rimsko keramičarsko središte. Šire područje Ervenice naseljeno je od mlađega kamenog doba od starčevačke i sopotske kulture, bakrenodobne kostolačke i vučedolske kulture, starijega i mlađega željeznog doba do u rimsko razdoblje. Za stambeni objekt veličine 17,10x9,10 m kopani su temelji širine 0,40 i 0,50 m te dubine 0,80 m. Najzanimljiviji je nalaz kružna keramičarska peć, čija je kalota otkrivena na 0,45 m. Rešetka na kojoj je stajala poslagana keramika nalazila se na 1,08 m. Promjer peći iznosi oko 1,60 m. Za sloja SJ 4 (5Y 3/2 dark olive gray), u kojem se sporadično pojavljuju ulomci prapovijesne keramike. Ukopana u SJ 4, smjera istok-zapad, pojavljuje se zapuna kanala SJ 11 (5Y 3/2 dark olive gray), koji pripada vremenu vinkovačke kulture. Ukopana u SJ 4 otkrivena je još jedna otpadna jama SJ 15 (njen negativ). Pražnjenjem jame utvrđeno je da je riječ dvjema zapunama; uz rub jame nalazi se zapuna SJ 14 (10YR 3/1 very dark gray) sa starčevačkom keramikom, a prema sredini jame pojavljuje se zapuna SJ 13 (2.5Y 3/2 very dark grayish brown) s rimskim materijalom, uglavnom šutom i keramikom, te ulomcima jednoga brončanog predmeta i jednim brončanim ringom. Literatura Iskra-Janošić 2000 Ivana Iskra-Janošić, Zaštitno iskopavanje u Vinkovcima Duga ulica 40, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2000: Vinkovci 1999 Vinkovci u svijetu arheologije, katalog izložbe (autori: M. Krznarić Škrivanko, Kameno, Bakreno i Ranobrončano doba; M. Dizdar, Srednje i kasno brončano doba, Željezno doba i Rani srednji vijek; I. Iskra-Janošić, Rimsko razdoblje i kasni srednji vijek), Vinkovci, Summary Anita Rapan Papeša During March and April 2005, protective archaeological excavation of the cellar of a family house in Vinkovci (Ulica Joze Ivakic) was carried out over an area of m2, which revealed archaeological remains from the Roman Vinkovci M. Gupca 73, peć SJ 5 (fototeka: GMV) 34

35 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Vinkovci, položaj istražene peći (dokumentacija: GMV) razliku od peći otkrivene nekoliko dana ranije u Radićevoj ulici 19, u kojoj je nađena siva, redukcijski pečena keramika, ova u Gupčevoj 73 sadržavala je oksidacijski pečenu keramiku. U kaloti peći nađeni su ulomci svakodnevne rimske keramike, najviše ulomaka tanjura. Najstariji nalaz peći iz Ulice M. Gupca nađen je (kućni broj 44), a ispred broja 48 peć je otkrivena Jednako tako, peć je pronađena ispred kuća broj 60-62, a još je jedna peć iskopana na broju 102. S novonađenom peći (na kućnom broju 73) unutar radioničkog središta Ervenice, do sada su istražene 23 keramičarske peći. Literatura Iskra-Janošić 2001 Ivana Iskra-Janošić, Urbanizacija Cibala i razvoj keramičarskih središta, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, Ožanić 2004 Ivana Ožanić, Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca (magistarski rad), Zagreb, Summary Maja Krznarić Škrivanko During July 2005, protective archaeological excavation was carried out in Ulica M. Gupca in Vinkovci. The site of a planned residential structure was located in the area of Ervenice, where a Roman ceramics centre was discovered. The most interesting find from this research was a circular ceramic kiln the diameter of which was about 1.60 m. The find of this new kiln brings the total number of kilns discovered within the workshop centre of Ervenice to a total of 23. Redni broj: 17 Lokalitet: Vinkovci Ulica S. Radića 19 Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom srpnja obavljeno je zaštitno arheološko iskopavanje u Vinkovcima u Ulici Stjepana Radića 19, k.č. 3116, k.o. Vinkovci (voditeljica istraživanja: Maja Krznarić Škrivanko; financirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt smješten je na Ervenici (Prkos), na području istočne nekropole Cibala. Na području Ervenice otkriveno je i rimsko keramičarsko središte s 21 keramičkom peći. Šire područje Ervenice naseljeno je od mlađega kamenog doba, od starčevačke i sopotske kulture, bakrenodobne kostolačke i vučedolske kulture, starijeg i mlađeg željeznog doba do rimskog razdoblja. Iskop obiteljske kuće veličine 12,79x9,15 m odnosio se na iskop temelja širine 0,40 i dubine 0,80 m. Na samom sjecištu temelja B i D, na 0,46 m, pojavljuje se kalota kružne keramičarske peći. Na 0,53 m pronađen je donji dio oštećene rešetke unutar koje je bila zapuna ispunjena mnoštvom tamnosivih keramičkih ulomaka. Peć je prilagođena redukcijskom načinu pečenja. Veličinom se poklapa s najvećim brojem dosad otkrivenih peći u Vinkovcima, s promjerom 1,20 m. Nalaz djelomice uništene rimske keramičarske peći dopunio je dosadašnja saznanja o radioničkom keramičarskom središtu Ervenica, tako da na tom prostoru imamo ukupno 22 peći. To su ukupno 52 rimske keramičarske peći, čime se Cibalae ističu kao izrazito jako keramičarsko središte Donje Panonije. Nakon dokumentiranja nalaza i završetka 35

36 Vinkovci Radićeva 19, peć SJ 4 (fototeka: GMV) istraživanja stvoreni su uvjeti za nastavak postupka izdavanja građevinske dozvole. Literatura Iskra-Janošić 2001 Ivana Iskra Janošić, Urbanizacija Cibala i razvoj keramičarskih središta, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, Ožanić 2004 Ivana Ožanić, Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca (magistarski rad), Zagreb, Summary Anita Rapan Papeša During July 2005, protective archaeological excavations were carried out into the foundations of a family house in Ulica S. Radića in Vinkovci (the Ervenice area), during which in one of the foundation walls the lower part of a Roman ceramic kiln for reduction firing was found. This find adds to the number of kilns found in this part of the town (a workshop centre), which now come to 22. Redni broj: 18 Lokalitet: Vinkovci V. Nazora 3 Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom listopada i studenog obavljeno je zaštitno arheološko iskopavanje u Ulici V. Nazora 3, k.č. 2587/4, k.o. Vinkovci (voditeljica istraživanja: Maja Krznarić Vinkovci Nazorova 3, geodetski snimak lokaliteta (izradio: F. Mijaković) Škrivanko; financirao privatni investitor). Planirani stambeni objekt u Ulici V. Nazora 3 smješten je sjeverozapadno od središnjega gradskog trga, odnosno u neposrednoj blizini foruma rimskih Cibala. Područje istočnije od iskopa dobro je istraženo prijašnjih godina, budući da se na tom području intenzivno gradilo. Prvi nalazi pojavili su se prilikom gradnje glavne poštanske zgrade. Iz vrlo siromašnih podataka saznalo se o nalazu većeg broja rimskih zidova i prostorija taracanih keramičkim pločicama slaganima u obliku parketa. Kako su priče o nalazu bile kontradiktorne, Gradski muzej Vinkovci proveo je arheološka istraživanja pod vodstvom dr. Branke Vikić Belančić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu i tadašnje kustosice vinkovačkog muzeja Vesne Šaranović- Svetek. Iskopavanje je provedeno na lokalitetu Dječje igralište (k.č. 2771), koji se nalazi na desnoj strani Ulice V. Nazora, dok se iskop o kojem je podnesen izvještaj na lijevoj strani. Prilikom iskopavanja pronađena je rimska arhitektura (istražene su dvije prostorije). Popratni nalazi upućivali su na veći luksuzniji objekt (raznobojna kamena oplata, šesterokutne pločice, vodootporna žbuka, tragovi stupova, dekorativni mramorni vijenac). O namjeni se nije moglo preciznije govoriti, ali je bilo jasno da se radi o dvjema građevinskim fazama koje su temeljito devastirane. Poslije je provedeno zaštitno iskopavanje za zgradu telefonske centrale pa su u iskopu utvrđena dva objekta. Jedan s južne strane i drugi sjeveroistočno, koji je očito vezan za arhitekturu ispod glavne poštanske zgrade. Tijekom uslijedilo je zaštitno iskopavanje za poslovno-stambeni objekt istočno od telefonske centrale. Tom prilikom fragmentarno su otkriveni rimski zidovi, dio podnice, odvodni kanali, baze stupova i dio stupa izgrađen od polovica i četvrtina opeke. Iste je godine istražena površina uz južni zid glavne poštanske zgrade, i tad je pronađeno 13 redova suspenzura podnog grijanja, koje su se protezale dalje na zapad prema 36

37 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 arhitekturi otkrivenoj Tada je postalo jasno da je velik dio arhitekture pronađene na tom prostoru pripadao forumskim termama. Prostor istraživanja u Nazorovoj 3 zapravo se nastavlja na veći dio prije pronađenih površina. Istraživanje je provedeno na površini 11,10x8,90 m u produžetku postojećeg podruma prema zapadu. Ispod recentne šute slijedio je rimski sloj tamnosmeđe masne zemlje ispunjene rimskom građevinskom šutom (10YR 3/2 very dark grayish brown, prema Munsellu). U zapadnom dijelu Trake I rimsku šutu činili su lomljena i usitnjena žbuka sive i vodootporne ružičaste žbuke, šljunak i kamen, dok je u sjevernom dijelu iste trake šuta sastavljena od lomljene zidne i krovne opeke. To je upućivalo na rimsku arhitekturu, a situacija se ponovila i u stratigrafiji Trake II. Unutar građevinske šute pojavili su se mjestimično sačuvani zadnji ostaci podnih podloga od ružičaste žbuke SJ 13, kao i zemljani naboji od ilovače SJ 25 te žuta podloga podne žbuke SJ 24 ( 1,41 m). U objema trakama pojavila se rimska arhitektura, dok su predzdravični tamnosmeđi masni sloj (SJ 14) i zdravica (SJ 16) od žute ilovače od zapada prema istoku iskopa varirali od 2,57 do 1,96 m. Na području zdravice mjestimice su se pojavile otpadne jame (SJ 17), crveno goreno vatrište (SJ 12), veće i manje površine gara uz najviše keramičkih priloga, koji su očito pripadali najranijoj fazi. Iznimno je zanimljiva prapovijesna jama s lijepom u jugozapadnom kutu Trake I, koja je pravokutnog oblika zaobljenih uglova SJ 18. Među prvim građevinskim nalazima pronađena je baza stupa SJ 3 ( 0,85 m) dimenzija 0,60x0,60 m, koja se doimala urušenom. Sjeverno od baze pojavio se zid SJ 11 ( 1,37 m) širine 0,60 m, čiji je temelj rađen od koso poslagane lomljene opeke s debelim slojem sive žbuke. Njegov istočni dio, na sjeveru pojačan pilastrom, sjeo je na kanal SJ 15 ( 1,75 m) širine 1,10 m, koji je bio ispunjen isključivo lomljenom zidnom i krovnom opekom i protezao se ispod susjednog temelja zida SJ 4 ( 0,96 m) širine 0,60 m, smjera sjeveroistok-jugozapad. Zid je građen opekom i živim vapnom gašenim na licu mjesta, tako da djeluje kao siva betonska masa, kao i njegov nastavak u Traci II SJ 26 ( 0,78), širine 0,60 m, s kojim je zatvorio sjeveroistočni dio prostorije. Zapadno od zida SJ 4 u Traci I postavljen okomito, pojavio se oštećeni dio zida SJ 7 ( 0,87 m) širine 0,50 m, rađen na jednak način, ali očito nije bio povezan s njim. Između tih dvaju zidova na samoj zdravici ( 2,48 m) otkriveni su lomljeni komadi opeke i puno rimske keramike. U sjeverozapadnom uglu Trake I otkriven je zid SJ 8 ( 0,81 m) širine 1,10 m, koji izlazi iz iskopa. Između zidova SJ 7 i SJ 8 pojavilo se popločenje od rimskih opeka SJ 5 ( 0,72 m) ispod kojega se pojavila gorena crvena zemlja SJ 6 ( 1,30 m). Južno od zida SJ 4 pojavio se rimski zid SJ 28 ( 1,27 m) širine 0,60 m, s podlogom od lomljene opeke i zidan poslaganom opekom vezanom žućkastom žbukom. U sjevernom dijelu nalaze se proširenja u obliku pilastra, kakva nalazimo i istočno od zida SJ 26, kao i jednoredno proširenje od opeke uz vanjski rub. Zid SJ 28 ide ispod temelja zida SJ 4 u smjeru kanala SJ 15, koji je nastao rušenjem starijeg objekta. U visini pilastra sa zapadne strane nalazi se okrugao temelj za stup SJ 29 ( 0,78), promjera 0,80 m, koji je načinjen od ružičaste žbuke, zemlje, lomljene opeke i kamene ploče na koju se najvjerojatnije slagao stup od opeka četvrtine i polovine kruga. U jugoistočnom kutu Trake II, u dijagonali od zida SJ 8, u sjeverozapadnom kutu, otkriven je još jedan Vinkovci Nazorova 3, istražena arhitektura (foto: I. Iskra- Janošić) početak zida SJ 31 ( 0,82 m) građen opekom i živim vapnom gašenim na samom zidu. Orijentacija pronađene arhitekture je sjeveroistok-jugozapad s tim da neki od oštećenih temelja pokazuju vrlo malen, gotovo nevidljiv otklon. Arhitektura je prema istoku potonula zbog gradnje recentnog zida i kanala s njegove vanjske strane. Zbog toga su zidovi SJ 4 i SJ 26 puknuli na dvama mjestima. Uz ostatke rimske arhitekture pronađen je i pokretni materijal, među kojim dominiraju keramički ulomci svakodnevne uporabe (tanjuri, zdjele, poklopci, pitosi, lonci) uz prisutnost ulomaka tere sigilate i pseudo sigilate, zatim koštane igle, nešto brončanih predmeta, veća količina staklenih ulomaka, željezni dijelovi drvenarije (čavli, klin), šest komada brončanog novca od kojih jedan pripada caru Galijenu ( ) i prapovijesni glineni uteg. Među mnogobrojnom opekom bilo je puno ulomaka opeke s oznakama Vinkovci Nazorova 3, način temeljenja, zid SJ 11 (foto: I. Iskra- Janošić) 37

38 Redni broj: 19 Lokalitet: Vinkovci zaštićena arheološka zona grada Naselje: Vinkovci Grad/općina: Vinkovci Pravni status: R-243 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zaštitna iskopavanja i arheološki nadzor Vinkovci Nazorova 3, jama vinkovačke kulture SJ 19, u negativu (foto: I. Iskra-Janošić) radionice (X, koncentrični polukrugovi, polovica osmice, šape, više kosih linija po jednoj ili po dvjema dijagonalama i dr.). Pokretni materijal može tipološki odrediti trajanje života na tom području od 1. do 5. st. Što se arhitekture tiče, potvrđuje se situacija s lokaliteta na Dječjem igralištu s dvjema rimskim građevinskim fazama iz 2. i 3./4. st. Budući da je konfiguracija terena nešto drukčija i zdravica dublja, na zapadnom dijelu iskopa nalazi se i treća rana faza, koja bi pripadala 1. st. i u kojoj se uz opeku upotrebljavalo više drveta. Uz velike količine žbuke, zidne i krovne opeke pronađeni su manji i veći komadi mramora i kamena. Prema dosadašnjim nalazima svakako je riječ o luksuznom objektu koji je bio razoren, te poslije popravljan ili obnovljen. Prema dosadašnjim spoznajama, ostaci rimskih temelja najvjerojatnije pripadaju termalnom kompleksu, jer bi tako velik prostor ipak bio prevelik za privatnu luksuznu vilu. Rješenjem Konzervatorskog odjela u Osijeku na toj je lokaciji zabranjena gradnja podruma, a arheološke je nalaze potrebno konzervirati i adekvatno zaštititi. Literatura Iskra-Janošić 2001 I. Iskra-Janošić, Urbanizacija Cibala i razvoj keramičarskih središta, HAZU Centar za znanstveni rad i Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, Vikić-Belančić 1970 B. Vikić-Belančić, Istraživanje u Vinkovcima 1966., VHAD, 3. serija 4, Zagreb, 1970: Od siječnja do prosinca djelatnice Arheološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci obavile su niz zaštitnih arheoloških istraživanja unutar zaštićene zone grada Vinkovaca (koja je od proširena na gotovo cijelo područje grada). Praćenjem komunalnih radova i manjih iskopa za obiteljske kuće na ukupno 47 lokacija, prikupljena je veća količina građe. Istraživanja su obuhvatila iskope za podrume, temelje i infrastrukturu (struja, kanalizacija, plin i dr.) na sljedećim lokacijama: 1) Majke Tereze b.b. (Luburić) probna sonda; 2) Majke Tereze b.b. (Peša) arheološki nadzor; 3) Josipa Kozarca 66 arheološko iskopavanje; 4) Genscherova 53 arheološki nadzor; 5) Genscherova b.b. arheološki nadzor; 6) Joze Ivakića 2a izdvojen izvještaj; 7) Majke Tereze b.b. (Goman) arheološki nadzor; 8) Eugena Kvaternika 70 arheološki nadzor; 9) Nijemci, Ulica bana Jelačića 1b arheološko iskopavanje; 10) Ružina 41 arheološko iskopavanje; 11) Zvjezdana b.b. arheološki nadzor; 12) Majke Tereze b.b. (Prka) arheološki nadzor; 14) Hrvatskih kraljeva 72 arheološki nadzor; 15) Majke Tereze b.b. (Murvaj) arheološki nadzor; 16) Majke Tereze b.b. (Blažević) arheološki nadzor; 17) Majke Tereze b.b. (Martić) arheološki nadzor; 18) Hrvatskih kraljeva 11 arheološko iskopavanje; 19) Duga 162 arheološko iskopavanje; 20) Lapovačka 1 arheološki nadzor; 21) Kneza Mislava 42 arheološki nadzor; 22) Matije Gupca 22 arheološko iskopavanje; 23) Matije Gupca 29 arheološko iskopavanje; 24) Pavleka Miškine 4 arheološko iskopavanje; 25) blok J. Domca 2 arheološki nadzor; 26) Stjepana Radića 36 arheološko iskopavanje; 27) Stjepana Radića 19 izdvojen izvještaj; 28) Matije Gupca 73 izdvojen izvještaj; 29) Nikole Tordinca 34 arheološki nadzor; 30) Vrtna 7 arheološki nadzor; 31) Splitska 12 arheološki nadzor; 32) Hansa Dietricha Genschera 27 arheološki nadzor; 33) Matice hrvatske b.b. arheološki nadzor; 34) Borinačka 112 arheološki nadzor; 35) Majke Tereze b.b. (Kolarević) arheološki nadzor; 36) Hrvatskih kraljeva 69 arheološki dr. sc. Ivana Iskra-Janošić Summary During October and November 2005, protective archaeological excavations were carried out at Ulica V. Nazora 3 in Vinkovci, on an area of m2. A cultural succession from the 1st to the 5th century was established, with architectural remains from two phases of building. The finds of Roman architecture are part of a larger complex (probably a bath complex), which extends under the unexcavated part of the land. Because of the importance of this find and its links with remains of thermae found earlier, the construction of cellars in this location is prohibited. Selo Nijemci, grob 1 (fototeka: GMV) 38

39 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Vinkovci, lokacije istražene tijekom (izradio: GMV) nadzor; 37) Stjepana Radića 23 probna sonda; 38) Ćirila i Metoda 39 arheološki nadzor; 39) Vladimira Nazora 3 izdvojen izvještaj; 40) V. Kovačića 8 arheološki uviđaj; 41) Svetog Antuna Padovanskog 6 arheološki uviđaj; 42) Ljudevita Gaja 13 arheološki uviđaj; 43) Vladimira Nazora 12 arheološki uviđaj; 44) Nikole Tesle 36 arheološki nadzor; 45) rekonstrukcija državne ceste D4 arheološki nadzor; 46) Duga 45 arheološki nadzor; 47) blok Tržnica (HEP) arheološki nadzor. Rezultati tih istraživanja raznoliki su: dijelom je riječ o već devastiranim položajima, tako da su i rezultati zanemarivi. Izdvajaju se istraživanja u Ružinoj ulici 41 u blizini lokaliteta Pjeskana I i II, gdje su otkriveni nalazi srednjovjekovne provenijencije iz druge pol. 12. i prve pol. 13. st., a pripadaju srednjovjekovnom naselju Kanovci. U Ulici hrvatskih kraljeva 11 otkriven je unutarnji istočni bedem rimskih Cibala. U selu Nijemci, koje se nalazi u istočnom području bivše općine Vinkovci, u iskopu za plinske instalacije otkriven je jako oštećen ljudski skelet bez priloga, najvjerojatnije iz turskog razdoblja. Summary dr. sc. Ivana Iskra-Janošić Maja Krznarić Škrivanko Anita Rapan Papeša In the January to December 2005 period, staff members of the archaeology department of Vinkovci City Museum carried out a number of protective archaeological investigations within the protected zone of the city of Vinkovci 39

40 (expanded since 2005 to almost the entire area of the city). At a total of 47 locations, quite a large amount of archaeological material was collected by keeping track of municipal economy building works and smaller excavations for single-occupancy houses. Redni broj: 20 Lokalitet: Vinkovci (grad), Andrijaševci (općina), Ivankovo (općina), Markušica (općina), Tordinci (općina), Nuštar (općina), Stari Jankovci (općina) Naselje: Vinkovci, Novi Jankovci, Orolik, Nuštar, Antin, Andrijaševci, Retkovci, Tordinci, Gaboš, Markušica, Karadžićevo (Križevci), Ivankovo Grad/općina: Vinkovci, Andrijaševci, Ivankovo, Markušica, Tordinci, Nuštar, Stari Jankovci Pravni status: - Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Nuštar Zverinjak, položaj tella (foto: I. Iskra-Janošić) Tijekom studenog reambulirane su poznate i rekognoscirane nove lokacije na području Grada Vinkovaca i općina u njegovoj okolici (voditeljica rekognosciranja: Maja Krznarić Škrivanko; financirano sredstvima Grada Vinkovaca). Budući da muzej već godinama obavlja rekognosciranja, u pojedinim su selima povjerenici koji dojavljuju o novim lokalitetima, a isto tako djelatnike muzeja vode na one poznate u literaturi, ali kojima se ne zna točna pozicija. Rekognosciranje i reambulacija lokaliteta provedeni su na prostoru reintegriranih i djelomice razminiranih sela sjeverno od Vinkovaca: Gaboš, Karadžićevo, Markušica, Tordinci i Antin. Obiđeno je i selo Andrijaševci, na najjužnijem prostoru pod ingerencijom vinkovačkog muzeja. Zapadno od Vinkovaca, na području sela Ivankovo ubicirano je nekoliko novih lokaliteta, dok je u Nuštru obiđen lokalitet u literaturi poznat kao Zverinjak. Kao i prije svakog obilaska, u okviru pripremnih poslova za odlazak na teren u nadležnom su katastru nabavljene karte u mjerilima 1 : 5000 i 1 : , te su se na osnovi toponima pokušali unaprijed označiti potencijalni arheološki lokaliteti. S tim kartama obavljen je obilazak, te su na njima odmah označene lokacije nalazišta. Pregledane se i stare inventarne knjige i kartice s podacima o lokalitetima koji još nisu poznati u literaturi. Rekognosciranje je obavljeno u suradnji s kolegom povjesničarom koji je na osnovi srednjovjekovnih izvora ubicirao još nekoliko lokaliteta, koji su obilaskom i potvrđeni. Nakon obilaska podaci su uneseni u obrazac Arheološki lokaliteti na području istočne Hrvatske, osnovni formular za Registar arheoloških nalaza i nalazišta istočne Slavonije i Baranje, koji je dogovoren na nivou Arheološke sekcije Muzejskog društva Slavonije, Baranje i istočnog Srijema. Grad Vinkovci Mirkovci Prišinci Jugoistočno od Vinkovaca (Mirkovaca), u smjeru sjeverozapad-jugoistok povlači se blago povišena greda, čiji je sastavni dio i lokalitet Malat (istočno od Mirkovaca). Južno od zadnjih kuća u selu, na koti 91, na karti se razlučuje uzvišenje koje izgleda kao gradina. Obilaskom terena (izorane oranice) utvrđeno je kako nema površinskih nalaza. Budući da je riječ o reintegriranom području, prije okupiranom, koje je ujedno bilo i crta razgraničenja između Vinkovaca i Mirkovaca, postoji opasnosti od minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz Domovinskog rata, pa nije bilo moguće veće udaljavanje od okućnica. Novi Jankovci Vajmoš (Oljmoš) Zbog izgradnje deponija smeća za Stare Jankovce, obiđeno je područje Vajmoš (Halmos iz 1220.; srednjovjekovni naziv Halmoš javlja se u okviru pripadnosti Virgradu ili Otočkom veleposjedstvu). Vajmoš se nalazi na području Vrapčane, jugozapadno od Novih Jankovaca. Tijekom ožujka prvi je put obiđen lokalitet koji je bio pod snijegom, pa se vidjelo blago uzvišenje. Ovogodišnjim rekognosciranjem utvrđeno je da je riječ o neobrađenoj ledini, a budući da je crta razgraničenja bila na Bosutu koji je nekoliko kilometara južnije, a i okolne su šume još uvijek minirane, nije bilo moguće prehodati lokalitet. Orolik Gradina Četiri i pol kilometra južno od sela Orolik, na ušću potoka Kosanovice u Bosut nalazi se umjetno uzvišenje, višeslojno naselje tipa tell, naseljeno od neolitika do mlađega željeznog doba. Probno iskopavanje proveo je Arheološki odsjek Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zaštitno iskopavanje Gradski muzej Vinkovci 1984., prilikom iskopavanja kanala naftovoda. Nakon mirne reintegracije ovog područja prvi je put obavljen terenski pregled, i tad je otkriveno kako je cijelo područje lijeve obale Bosuta (sjeverna strana) minirano. Vozeći se cestom koja ide sjevernom stranom Bosuta, koju su do Đeletovaca sagradili naftaši, uočeno je da je cijelo područje minirano. Gradina na lijevoj strani Bosuta kod sela Privlake toliko je uklopljena u zarastao okoliš da je neprepoznatljiva. Nuštar Zverinjak Sjeverozapadno od Nuštra, okruženo isušenim rukavcem rijeke Vuke, nalazi se elipsoidno uzvišenje promjera oko 80 m. Cijelo okolno područje blago je uzvišeno, a gdje je niže, i podvodno. Budući da je i to područje još uvijek djelomice minirano, nije bilo moguće udaljavanje od već poznate i prehodane oranice (lokalitet je prvi put obiđen u travnju 2005.). Tell je izoran, a po površini se nalaze ulomci prapovijesne keramike. Nalaza je relativno malo pa se može zaključiti kako duboko izoravanje još nije počelo uništavati kućne osnove ili je lokalitet već izoran. Prilikom zemljanih radova nađena je polirana kamena sjekira s bušenom rupom za nasad drške, a iz potječe željezni nož (A-876) koji je nekoć iskopao Matija Klajn, kustos vinkovačkog muzeja. Na susjednoj oranici nađeni su ulomci rimskih tegula i opeka. 40

41 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Antin Hermangrad Oko 1 km jugozapadno od Antina, na lijevoj obali Vuke, nadmorske visine 91,4 m, dimenzija cca 100x50 m nalazi se pravokutno zemljano uzvišenje, koje se za oko 5 m uzdiže nad okolnim područjem (zaraslo je u šikaru pa mu se teško može odrediti točna visina). Tijekom Domovinskog rata četnici su vježbali gađanje na Hermangradu, pa ga nije bilo moguće prehodati. Jugoistočno od burga, po blagom izoranom uzvišenju nalaze se ulomci srednjovjekovne keramike i izgorenih cigala. Na površini je nađeno i jedno litičko dubilo. Utvrda Herman ili Hermanvar prvi se put spominje u krivotvorenoj darovnici iz godine. Vjerojatno ga je u drugoj pol. 14. st. sagradio mačvanski ban Pavao II. Baćinski (Liskovački). Burg je vjerojatno egzistirao do Turaka, tj. do prve pol. 16. st. Antin Baćino (Ćilije) Zapadno od Antina na lijevoj obali Vuke, u predjelu Baćino, nalazi se umjetno uzvišenje eliptična oblika, s triju strana okruženo jarkom, a sa sjeverne je strane Vuka. Relativne je visine oko dva metra, a budući da je i to mjesto bilo okupirano te je zaraslo u šikaru, nije bilo moguće prehodati lokalitet. U podgradinskom dijelu s istočne i južne strane po površini oranice nalaze se ulomci prapovijesne keramike i mikrolita. Gledano sa strane, Baćino sliči lokalitetu Grac na Bosutu kod sela Podgrađe. Prema izvorima, smatra se da je Baćino krajem 13. st. (nakon 1267.) kraljevskom donacijom dobio ban Martin rodonačelnik baćinske grane Szente Magosa. Pustoselina (mezra) navodi se u popisu sandžaka Požega. To je i vrijeme do kada je egzistirao burg na Baćinom. Andrijaševci Goričice Jugoistočno od sela (Ulica V. Nazora, tj. lenija koja se nastavlja na ulicu) na lijevoj obali Bosuta, na blago povišenoj gredi u dužini od nekoliko stotina metara, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja. Po površini oranice nalaze se ulomci keramike koja se može datirati u kasni srednji vijek od 13. do 16. st. Nekoliko stotina metara sjeverozapadno, u Ulici V. Nazora nalazi se lokalitet sopotske kulture. Andrijaševci Fabrički gaj (Šurakovac) Tri kilometra južno od sela prema šumi nalazi se Fabrički gaj. Okrugao kameni uteg 80-ih je godina kao dar završio u vinkovačkom muzeju. Pod šumom se nalazi oranica na kojoj nije bilo nalaza. Antin, burg Herman (foto: I. Iskra-Janošić) Retkovci Staro selo Sjeveroistočno od sela, s lijeve strane ceste za Ivankovo, nalazi se toponim Staro selo. Po površini oranice nailazi se na ulomke rimske keramike, opeka i tegula. Na predjelu Velike njive nalaze se ostaci rimske nekropole obližnje vile rustike, koja je egzistirala do kraja 1. st., da bi iza 170. ovdje ponovo bujao život. Na susjednoj oranici, nešto južnije i bliže selu, nalaze se ulomci srednjovjekovne keramike, te na tom položaju treba tražiti srednjovjekovno naselje Rožd. Rožd se prvi put spominje 1332., kada je u njemu boravio papin legat, a pod Tursku vlast pao je vjerojatno oko godine. Retkovci Gradina (rkt. groblje) Sjeveroistočno od sela, s lijeve strane ceste za Ivankovo, u močvarnom području nalazi se umjetno uzvišenje eliptičnog oblika koje se oko tri metra uzdiže nad okolicom. Tell su sagradili pripadnici sopotske kulture. Prvi su nalazi s tog lokaliteta iz 1911., a nalaze se u vinkovačkom muzeju. Na tellu se nalazi rimokatoličko groblje s pripadajućom kapelom. U profilima raka vide se uništene podnice sopotskih kuća. Tordinci Selo Na ulazu u Tordince iz smjera Ostrova, nakon mosta preko Vuke, na višoj lijevoj obali rijeke vidi se blago umjetno uzvišenje. Riječ je o uzvišenju koje prati tok Vuke u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Budući da je selo bilo okupirano i tek je djelomice razminirano, obiđeni su samo oni dijelovi koji su obrađeni. Po površini izoranih okućnica nalaze se ulomci prapovijesne keramike. Naselje prvi spominje M. Klajn godine. Andrijaševci Ulica I. Zajca Lokalitet se nalazi u sjeveroistočnom dijelu sela, na blago povišenoj gredi koja se vuče uz lijevu obalu Bosuta, s lijeve i desne strane kanala koji se ulijeva u Bosut. Na izoranim okućnicama u Ulici I. Zajca (do seoskoga groblja) po površini se nailazi na ulomke srednjovjekovne keramike koja se može datirati u razdoblje od 13. do 16. st. Očito je, kao i na Goričicama, riječ o dijelovima srednjovjekovnih Andrijaševaca. Retkovci Selišće Oko 2 km jugoistočno od sela nalazi se toponim Selišće, gdje se prema izvorima trebaju tražiti srednjovjekovni Retkovci. Obilazak obližnjih oranica dao je negativan rezultat, ali budući da je riječ o velikoj površini, naselje vjerojatno treba tražiti na drugom mjestu. Retkovci, rimokatoličko groblje (sopotski tell) (foto: I. Iskra- Janošić) 41

42 Ivankovo Mokro polje Dva kilometra istočno od Ivankova, na južnim obroncima Borinaca nalazi se blago uzvišenje koje je sa sjeverne strane omeđeno Borincima, a s južne cestom za Vinkovce. Do prije desetak godina okolno je zemljište bilo pod vodom. Po površini oranice nalaze se ulomci keramike srednjovjekovne provenijencije i vjerojatno mlađega željeznog doba. Moglo bi se raditi o jednom od tri sela Zablaća, koja se spominju u izvorima iz 1413./1415. i godine. Gaboš Mišeljnovci, tumul (foto: I. Iskra-Janošić) Gaboš Mišljenovci Gradina Sjeverno od sela, na desnoj višoj obali Vuke, na povišenoj gredi koja ide prema Markušici, nalazi se umjetno uzvišenje. Eliptični tell, orijentacije zapad-istok, uzdiže se oko 1 m nad okolnim područjem. Lokalitet prvi spominje J. Brunšmid, a K. Minichreiter ga navodi u svom Kataloškom popisu arheoloških nalazišta Slavonije i Baranje. Prilikom rekognosciranja prvi je put točno ubiciran, te je utvrđeno da se lokalitet duboko izorava pa se po površini nalazi obilje pokretne arheološke građe, počevši od keramičkih i glinenih predmeta do velikih komada gorenih podnica i kućnog lijepa nositelja sopotske kulture. U posljednje dvije godine, s povremenih obilazaka tog lokaliteta u vinkovački je muzej doneseno dvjestotinjak glinenih kugli. Gaboš Mišljenovci Tumul Sjeverno od sela, na desnoj višoj obali Vuke, na povišenoj gredi koja ide prema Markušici, s desne strane ceste na ulazu u Gaboš nalazi se umjetno uzvišenje eliptična oblika, promjera oko 30 m i relativne visine oko 1,5 m. Terenski je pregled prvi put obavio vinkovački muzej 1951., a u literaturi lokalitet prvi spominju Z. i K. Vinski 1962., i navode kako je riječ o tumulu iz starijega željeznog doba. Vinkovački muzej tumul obilazi prvi put nakon mirne reintegracije tog područja 2003., kada je utvrđeno da je još neoštećen. I taj pregled pokazao je da po površini nema nalaza. Markušica Gradina (Oppidum) Jugoistočno od sela (na ulazu), na desnoj obali Vuke, nalazi se umjetno nastalo uzvišenje četvrtasta oblika, kojem se s istočne strane nalazi Vuka, a s južne i zapadne prokopan je kanal koji se napajao vodom iz rijeke. Kada je viši vodostaj, cijelo je okolno područje pod vodom. Oppidum je relativne visine 2 m (gledano sa sjeverne strane), a s južne i do 4 m. Od 2003., kada je prvi put obiđen, u vinkovačkom je muzeju završilo mnoštvo pokretnih nalaza iz mlađega željeznog doba. Karadžićevo (Križevci) Brdo Sjeverozapadno od sela (nastavak Ulice Đ. Jakšića, danas Pravoslavno groblje) na povišenoj gredi nalazi se toponim Brdo. Sa zapadne strane Brda nalazi se tok Vučice. Po površini oranice vidljivi su nalazi srednjovjekovne provenijencije datirane od 13. do 16. st. U izvorima, Keresthwr (1333.), Kerezthwr (1455.), odnosno Križevci bili su najkasnije od početka 14. st. u posjedu obitelji Gorjanski, a od diobom su pripali Botoševoj grani tog roda. Srednjovjekovno naselje uništeno je dolaskom Turaka. Godine Križevci mijenjaju ime u Karadžićevo. Ivankovo Borinačka ulica Istočno od Ivankova, na južnim obroncima Borinaca, između Starog crkvišta sa sjeverne strane i Mokrog polja s južne, presječeno Borinačkom ulicom, tj. lenijom koja se nastavlja na nju, nalazi se blago uzvišenje koje se naglo spušta prema Mokrom polju. Po površini oranice, na relativno maloj površini, nalaze se ulomci prapovijesne keramike, vjerojatno kulture Belegiš II. Ivankovo Gorjani U centru Ivankova, kod rimokatoličke crkve, nalazi se uzvišenje koje se spušta od Đakovačkog ravnjaka (južno od Novog crkvišta). Cijeli je sjeverni dio sela na uzvišenju. Na tom uzvišenju sagrađena je crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja (nekada sv. Jurja). U dvorištu jedne od kuća, u iskopu podruma, u profilima su nađeni ostaci srednjovjekovnih jama prepunih pokretne arheološke građe i kućnog lijepa. Na desnoj strani ulice, na povišenom platou na kojem je sagrađena rimokatolička crkva, u odronu profila također se nalaze srednjovjekovne jame prepune keramike te ljudske kosti pripadajućega župnoga groblja. Obilaskom crkve utvrđeno je da je donji plašt građevine otucan (o čemu je izviještena i služba zaštite u Osijeku, budući da je crkva zaštićena). Donji dio crkve djelomice je građen od rimske opeke, a vide se i sve naknadne nadogradnje. Riječ je izvorno o gotičkoj crkvi, što se vidi po otucanim kontraforima na sjevernoj strani, dok su sačuvana dva kontrafora na južnom bloku, kao i dva na apsidi. Crkva je nadograđena i barokizirana u 18. st., dimenzija 22x10 m. Izgledom je slična izvorno gotičkim crkvama sv. Ilije na Meraji dimenzija 24,20x9,80 m i sv. Katarine u Nijemcima dimenzija 26,5x10,10 m. I te su crkve djelomice građene od rimske opeke, a ispod su se nalazili temelji starijih ranoromaničkih crkava s pripadajućim bjelobrdskim grobljem na redove. U izvješću Konzervatorskog odjela u Osijeku, zabilježeno je kako su prilikom kopanja septičke jame u blizini crkve otkriveni ulomci keramike. Bilo bi vrlo zanimljivo sondirati prostor crkve i oko nje, jer je vjerojatno da je i uz tu crkvu postojala starija. U srednjovjekovnim izvorima Ivankovo se prvi put spominje 1244., u ispravi Bele IV., a srednjovjekovno je naselje uništeno, kao i sva ostala u prodoru Turaka godine. Ivankovo Hercegovina Sjeverno od sela, na položaju Hercegovina, koji se od Đakovačko-vinkovačkog ravnjaka valovito spušta prema selu, na blagom uzvišenju nalaze se ulomci rimskih opeka i tegula. Budući da na oranici nema drugih pokretnih nalaza, vjerojatno je riječ o rimskom grobu obližnje vile rustike. Ivankovo Palanka/Rit ( stan Mate Barišića) Dva i pol kilometra sjeverno od sela, između Rita i Palanke, na južnim padinama Đakovačko-vinkovačkog lesnog ravnjaka, na stanu Mate Barišića, otkriven je još jedan prapovijesni lokalitet. Po površini oranice, gdje traktor dublje zaore, nalaze se ulomci keramike. Riječ je o relativno maloj površini, a očito je da su nalazi 42

43 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 dublje nego što traktor izorava (nekih dvadesetak centimetara). Ivankovo Bedemgrad U Ulici Grac nalazi se srednjovjekovna utvrda s dvama prstenastim opkopima (dobro se vide na zračnim snimcima). Utvrda se prvi put spominje 1543., u potvrdi o vlasništvu mačvanskog bana Ivana Korođskog nad Ivankovom, tj. prvobitni vlasnici te polovine sela bili su Korođski, a vlasnik druge polovine (gdje je crkva sv. Jurja) bio je Andrija Batoš od Hrapkova. Utvrdu su porušili Turci, vjerojatno godine. U drugoj polovini 16. st. (oko 1550.) Ivankovo postaje sjedište nahije u sklopu srijemskog sandžaka. level of the Archaeological Section of the Museum Association of Slavonia and Baranya. This year s reconnoitring and tour of sites already known was carried out in the area of the reintegrated and partially demined villages north of Vinkovci (Gaboš, Karadžićevo, Markušica, Tordinci and Antin), soth of Vinkovci (Andrijaševci, Retkovci), as well as west (Ivankovo) and east of Vinkovci (Nuštar, Mirkovci, Stari Jankovci, Orolik). In all, 23 sites were inspected, some of them newly discovered, and some of them already known in the literature. With respect to eight sites, hypotheses that they corresponded to the positions of given medieval settlements known from descriptive sources were confirmed. Maja Krznarić Škrivanko Literatura Petković 2006 D. Petković, Srednjovjekovna naselja sjevero-zapadnog dijela vinkovačkog kraja, Vinkovci, Summary As in every other year, in November 2005, Vinkovci City Museum toured the land under its authority, which covers an area of 1,022 km2. All the registered localities are entered into the Register of Archaeological Finds and Finding Sites of Eastern Slavonia and Baranya, which was agreed at the Redni broj: 21 Lokalitet: Vučedol vinograd Streim Naselje: Vukovar Grad/općina: Vukovar Pravni status: R-386 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 12. rujna do 6. listopada Gradski muzej Vukovar proveo je pod vodstvom mr. sc. Jacqueline Balen još jednu kampanju sustavnog arheološkog iskopavanja na nalazištu Vučedol vinograd Streim. Iskopavanje je Vučedol, smještaj sondi na položaju vinograd Streim (J. Balen, modificirano prema Durman 1988) 43

44 Vučedol vinograd Streim, sonda V-87, detalj taraca kupolaste peći (foto: M. Burić) financirano iz projekta Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Vukovar Vučedol Ilok. Istraživanja su vođena pod stalnim nadzorom prof. dr. Aleksandra Durmana s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalnog savjetnika za projekte arheoloških istraživanja u sklopu projekta. Istraživanjem je obuhvaćena površina od 800 m², odnosno nastavljeno je istraživanje iskopnog bloka III, tj. sonde V- 87, površine 400 m², te iskopnog bloka IV ili sonde V-04, koje je započelo godine. Sonda V-87 Ove sezone nastavljeno je istraživanje badenskoga kulturnog sloja i subhumusa, odnosno badenskih jama koje su ukopane u subhumus. Sveukupno je istražena 31 jama. Sve badenske jame ukopane iz nivoa subhumusa imaju istu zapunu. Riječ je o tamnosivoj rahloj zemlji. Neke od njih imaju nekoliko zapuna, te su očito bile zapunjavane tijekom duljeg vremenskog razdoblja, međutim to se ne može sa sigurnošću tvrditi prije rezultata analiza C-14. Neke od jama (br. 73 i 77) presjekle su starije objekte (pripadnika starčevačke kulture), koji su također ukopani iz nivoa subhumusa. Od istraženih jama posebno se mora istaknuti nalaz u jami 71 ( 66, 108,08 106,50). Riječ je o jami u kojoj je pokopana životinja (to je prvi ukop životinje u toj sondi), a poslije je služila kao otpadna (što je i inače odlika bakrenodobnih jama). Kostur je bio u prilično lošem stanju, a dosta je kostiju bilo po čitavoj zapuni. Uz kostur je na 106,51 pronađena koštana perlica. U jami je također pronađen zanimljiv keramički predmet ukrašen urezanim linijama, a vjerojatno je imao kultnu namjenu. Gotovo sve istražene jame imale su funkciju spremišta te su potom služile i kao otpadne, dok se za jednu plitku jamu može pretpostaviti da je bila radna. U jami 86 ( 35, 107,76 107,34) pronađena je velika količina litičkog materijala (jezgre, sječiva, odbojci, krhotine), zbog čega se i pretpostavlja da je u njoj bio obrađivan kamen. Tijekom ove sezone radova istraženi su objekti 29 i 30, koji su definirani godine. Riječ je o nadzemnim objektima badenske kulture. Ti nalazi osobito su važni u sagledavanju života badenske populacije na ovom tellu. Naime, za pripadnike badenske kulture uobičajeno se smatra, što je potvrđeno i iskopavanjima na drugim lokalitetima, da žive u jamskim objektima (zemunicama). Nalazi nadzemnih objekata potvrđuju da je badenska kultura na Vučedolu imala organizirano i dugotrajno naselje. Osim tih dvaju objekata, uočena su i dva nepravilna naboja žutog lesa, imenovana kao objekti 31 i 32. Objekt 31 nalazi se u 22, 32, 33 na 107,70. Sačuvan je samo sjeveroistočni dio objekta. Objekt 32 nalazi se u 26, 36, 46, 27, 37, 47. Riječ je o nepravilnom naboju žutog lesa, probijenom s nekoliko jama. Uz objekt, u 26, 36, nađena je kupolasta peć s taracom od keramike. U ovoj sezoni evidentirano je 27 posebnih nalaza (kao posebni nalazi izdvajaju se bakreni predmeti, predmeti od glačana kamena, koštani artefakti, utezi, pršljenci i keramički idoli). Istraživanja su bila dosta otežana time što je teško definirati objekte i ukope u sjevernom dijelu sonde, zbog jakog pada terena (nakon, tj. iza pukotine koja se proteže kroz cijelu sondu), sve zapune ukopa su slične, a očito je teren zbog pada još i u bakreno doba (badenska kultura) izravnavan i zatrpavan. Sonda V 04 Nastavljeno je skidanje humusa te je nađen prvi vučedolski objekt u jugoistočnom dijelu sonde (kote: 110,19-110,02). Objekt je jako uništen oranjem i kolčenjem vinograda. Djelomice je vidljiv zapečeni naboj poda te ruševina objekta, a i žuti je naboj također mjestimice vidljiv. Valja istaknuti da je u humusu miješan materijal vučedolske kulture i mlađe, kulture belegiš (brončano doba), tako da je moguće očekivati nalaze jama iz brončanog doba koje su ukopane u vučedolski sloj. U ovoj sondi pronađeno je osam posebnih nalaza (uglavnom utega i pršljenaka). Literatura Durman 1988 Aleksandar Durman, Vučedolska kultura, u: Katalog izložbe Vučedol treće tisućljeće p.n.e., Zagreb, Durman, Balen 2005 Aleksandar Durman, Jacqueline Balen, Lokalitet: Vučedol vinograd Streim, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Vučedol vinograd Streim, sonda V-87, jama 71 (foto: M. Burić) mr. sc. Jacqueline Balen 44

45 Vukovarsko-srijemska županija, HAG 2/2005 Summary In the period from September 12 to October , archaeological excavations were carried out at the Vučedol site, the Streim Vineyard position. An area of 800 m2 was covered, that is, the investigation of excavation block III was continued, or of test dig V-87, with an area of 400 m2, and excavation block IV, or test dig V-04, on which investigations were started in the previous year, In test dig V-87, this season, investigation was continued into the Baden cultural layer and the subhumus, or the Baden pits that were dug in the subhumus. Altogether 31 pits were explored. All the Baden pits dug from the subhumus layer have the same fill: a dark-grey rather loose soil. However, some of them have several fills, and were clearly filled over a longer period of time (although we are unable to ascertain with any certainty before C14 analysis results are obtained. Some of the pits (pits nos. 73 and 77) intersected even older pits (Starčevo culture), which were also dug from the level of the subhumus. From the pits found, special attention has to be paid to the find in pit no. 71. This is a pit in which an animal was ritually interred (the first animal interment in this test dig), and which later was used as a refuse pit (which is actually characteristic of Copper Age pits). In one of the pits, stone was most probably worked for the making of stone tools (pit no. 86). In test dig V-04, this season work went on respecting removal of the humus and in the SE part of the test dig, the first Vučedol object was found (although much damaged by the ploughing and staking of the vineyard). 45

46 BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA 22 Autocesta Vc 23 Crišnjevi 24 Galovo 25 Kruševica Njivice 26 Slavča 27 Kruševica, Slavonski Šamac 46

47 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 22 Lokalitet: Autocesta V-c, dionica Đakovo Sredanci Naselje: Grad/općina: Vrpolje, Donji Andrijevci, Oprisavci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probna istraživanja Na temelju prijašnjih rezultata rekognosciranja trase buduće Autoceste Beli Manastir Osijek Svilaj, dionice Đakovo Sredanci, tijekom proveden je dio probnih arheoloških istraživanja kako bi se utvrdilo uže područje lokaliteta. Organizaciju radova i postupak zaštite arheoloških nalazišta provela je Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (voditelji: Vesna Kezunović i mr. sc. Zoran Wiewegh), a u probnim istraživanjima sudjelovalo je nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Muzej Đakovštine iz Đakova, Zavičajni muzej Stjepan Gruber iz Županje, Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba i Odjel za arheologiju Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture). Investitor radova bile su Hrvatske autoceste d.o.o. Trasa dionice duga je 23 km (stacionaže prema Elaboratu iskolčenja: od ,00 do ,00), od kojih je 12,6 km u Brodsko-posavskoj županiji (od ,00 do ,00). Na trasi je ukupno pozicionirano 13 arheoloških lokaliteta, od čega je pet lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji (vidi: r.br. 2), a osam u Brodsko-posavskoj: AN 32 Debela šuma ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Institut za arheologiju iz Zagreba (stručna voditeljica mr. sc. Tatjana Tkalčec). Nađeni su brojni arheološki objekti s različitom koncentracijom prapovijesnih (neolitičkih) i kasnosrednjovjekovnih pokretnih arheoloških nalaza. AN 33 Marčinkovica ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba (stručni voditelj Tino Leleković). Na lokalitetu je nađen mali broj pokretnoga arheološkog materijala. Najstariji su nalazi iz 17. stoljeća. Vjerojatno se na tom položaju nalazio seoski gospodarstveni kompleks iz novijeg vremena. AN 34 Veliko Čere ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba (stručni voditelj Tino Leleković). Na lokalitetu je na više mjesta dokumentirana različita koncentracija keramičkih ulomaka, koji datiraju iz prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog razdoblja. Kasnobrončanodobni i rimski nalazi uglavnom se nalaze na blagom prirodnom uzvišenju koje je označeno mikrotoponimom Sela. Srednjovjekovni nalazi potječu s čitave istražene površine lokaliteta. AN 35 Krnjice Jelanje ( ) Probna arheološka istraživanja proveo je Odjel za arheološku baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (stručna voditeljica Ivana Miletić). Zabilježeni su jamski objekti s pokretnim arheološkim materijalom koji se može datirati u kasno brončano doba. Prema analogijama lokalitet pripada grupi Gređani Barice. Lokalitet AN 35 Krnjice Jelanje, primjer probnog rova na lokalitetu (foto: I. Miletić) AN 36 Stružani Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik sjever ( ) Istraživanje lokaliteta predviđeno je za godinu. AN 36 Stružani Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik jug ( ) Istraživanje lokaliteta predviđeno je za godinu. AN 38 Bregovi ( ) Istraživanje lokaliteta predviđeno je za godinu. AN 39 Čemešac ( ) Istraživanje lokaliteta predviđeno je za godinu. Probna istraživanja dala su ulazne podatke za izračun troškova budućih radova, odnosno za daljnje planiranje istraživanja (vremenska pripadnost nalazišta, površina lokaliteta, apsolutna kota zdravice, geološki sastav tla, očekivani pokretni i nepokretni nalazi te izračun sredstava potrebnih za konzervaciju). Summary mr. sc. Zoran Wiewegh Vesna Kezunović On the basis of results obtained earlier from reconnoitring of the future Beli Manastir Osijek Svilaj motorway, Đakovo Sredanci section, during 2005 some test archaeological 47

48 investigations were carried out for the purpose of determining the immediate area of the extent of the sites. The organisation of the works and the procedure of protection of archaeological sites was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture, and several archaeological institutions took part in the test investigations. The total length of the section is 23 km, 12.6 km of which are in Brodsko-posavska County. Twelve archaeological sites are positioned along the route, five of which are in Osječko-baranjska County and seven in Brodskoposavska County. The following localities are located in Brodsko-posavska County: AN 32 Debela šuma, AN 33 Marčinkovica, AN 34 Veliko Čere, AN 35 Krnjice-Jelanje, AN 36 Stružani - Vrtlovi, Kučište, Veliki Trstenik, AN 38 Bregovi and AN 39 Čemešac. The results of the investigations will be published in HAG for 2006 and Redni broj: 23 Lokalitet: Crišnjevi (naselje i nekropola) Naselje: Mačkovac Grad/općina: Vrbje Pravni status: R-177 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje U rujnu i listopadu 2005., Gradski muzej Nova Gradiška nastavio je sustavna istraživanja lokaliteta Crišnjevi i brončanodobne nekropole otkrivene Istraživanje je financirano sredstvima Ministarstva kulture, Brodsko- -posavske županije i Općine Vrbje. Voditeljica iskopavanja bila je prof. Marija Mihaljević (Arheološki odjel Gradskog muzeja Nova Gradiška), a sudjelovali su i arheolozi Hrvoje Kalafatić (Institut za arheologiju, Zagreb ) i Tomislav Hršak. Nekropola je nastala na gredi koja se prostire u smjeru sjeverozapad-jugoistok i blago nadvisuje okolni nizinski plavni teren, te za visokih voda i poplava ostaje nepoplavljena. Prije samog iskopavanja postavljena je nova koordinatna mreža koja pokriva cijeli lokalitet, vezana na više državnih geodetskih točaka, s apsolutno definiranim položajem u geodetskom sustavu Hrvatske. Stare sonde istraživane dimenzija 2x3 m i 2x4 m snimljene su i uključene u novi sustav. Osnovu mreže čine kvadranti 5x5 m označeni slovima od zapada prema istoku i brojevima od juga prema sjeveru. Svaki kvadrant dodatno je podijeljen na četiri potkvadranta. U arheološkoj sezoni istražena su tri kvadranta, u nizu istok-zapad M, N, O/9 ukupne površine 75 m². U kvadrantu O/9 uočena je jama promjera oko 1 m, koja se slabo razlikovala od okolne zemlje. U zapuni je nađeno samo nešto ugljena, po kojem se i razlikovala od okolne zemlje, nekolicina sitnih fragmenata keramike i jedna kamena strelica. Nije riječ o grobu, već je jama rezultat drugih aktivnosti vezanih uz nekropolu i pokapanje. U tom kvadrantu nije pronađen nijedan grob. U kvadrantima M, N/9 otkriveno je 18 grobova. Svi grobovi imaju isti grobni ritual. Spaljene pokojnikove kosti, očišćene od ugljena i pepela, skupljene su u posudu te položene u zemlju s dnom posude okrenutim gore. Više tipova posuda javlja se kao recipijent, ali je u pravilu riječ o biranom repertoaru oblika, koji se ponavlja. Nakon antropoloških analiza kostiju možda se utvrdi pravilnost u odabiru posuda u odnosu na spol i starost pokojnika. U sedam grobova priložena je široka zdjela uvučena ruba. Javljaju se varijante s ušicom ispod ruba ili pak trakastom ručkom. Neke zdjele imaju horizontalno facetiran rub. U šest grobova nađena je zdjela široko razgrnuta ruba s trakastom ručkom ispod ruba. Riječ je o najčešćem tipu žare u grupi Barice Gređani kojoj i ova nekropola pripada. Moguće je da neke zdjele imaju i dvije ručke, što će se utvrditi restauracijom jer je zbog loše kvalitete keramike i fragmentiranosti više zdjela izvađeno sa zemljom. Duboka zdjela tamnosive boje s četiri nasuprotne trakaste ručke uz rub javlja se kao žara u dva groba. Jednoj je dno odnio plug prilikom oranja. U dvama grobovima javlja se duboka zdjela tamnosive boje s jednom ručkom, dok se u jednom slučaju zasad ne može govoriti o tipu posude jer je vrlo oštećena i fragmentirana. Iznad više grobova u kvadrantu N/9 uočeno je nekoliko nakupina keramike. One vjerojatno potječu od razorenih grobova koji su se nalazili odmah ispod humusnog sloja. Taj zaključak potvrđuju jedna kružna loše očuvana nakupina keramike (sam rub posude koju je odnio plug) i dva oštećena groba koja su bila iznad ovogodišnjih, spašena u iskopavanjima godine. Svi su grobovi grupirani u sjevernom dijelu kvadranta N/9 i istočnom dijelu kvadranta Crišnjevi, grobovi 3 i 4 zdjele široko razgrnuta ruba (foto: H. Kalafatić) Crišnjevi, grob 15 zdjela uvučena ruba (foto: H. Kalafatić) 48

49 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 M/9. Grobne rake nisu uočene prilikom istraživanja. Metalni nalazi zasad nisu pronađeni, ali ih ne treba potpuno isključiti jer se unutar žara prilikom restauracije može otkriti još nalaza. Primjećuje se da u zapadnoj grupi nekropola (Gređani, Mačkovac, Oriovac i dr.) grupe Barice Gređani nema metala, dok istočne nekropole (Stari Perkovci i Bošnjaci) imaju metalne priloge. Na razini zdravice uočena su četiri uža kanala koji se pružaju prema sjeveru i ulaze pod profil. Možda je riječ o ogradi nekropole, ali tek će nastavak istraživanja omogućiti konačan zaključak, budući da nisu poznate pune dimenzije ni smjer kanala. Nekropola pripada obližnjem brončanodobnom naselju na Crišnjevima, a zajedno kulturno pripadaju grupi Barice Gređani kulture polja sa žarama. Ima brojne analogije u nekropolama Gređani Bajir, Stari Perkovci Dobrevo, Oriovac, Bošnjaci Popernjak i u mnogim nekropolama bosanske Posavine. Nekropola je preliminarno datirana u kasno brončano doba od 14. do 12. stoljeća pr. Kr. Cjelina koju čine naselje na Crišnjevima i obližnja nekropola pruža jedinstvenu mogućnost za cjelovito razumijevanje brončanog doba Posavine i međurječja Save i Drave. Istovremeno koordinirano proučavanje nalaza iz naselja i nekropole donosi mnogo više podataka o životu prapovijesnih populacija nego istraživanje svakog posebno, pa će buduća planirana istraživanja voditi računa o oba lokaliteta. Nekropola je ozbiljno ugrožena izoravanjem, pa je njeno istraživanje prioritet. Literatura Čović 1958 B. Čović, Barice nekropola kasnog bronzanog doba kod Gračanice, Glasnik Zemaljskog muzeja, XIII, Sarajevo, 1958: Karavanić, Mihaljević, Kalafatić 2002 S. Karavanić, M. Mihaljević, H. Kalafatić Naselje Mačkovac Crišnjevi kao prilog poznavanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj Posavini, Prilozi IAZ, 19, Zagreb, 2002: Karavanić, Mihaljević, Kalafatić 2003 S. Karavanić, M. Mihaljević, H. Kalafatić, Istraživanje brončanodobnog naselja Mačkovac Crišnjevi ( ), Obavijesti HAD, XXXV /1, Zagreb, Minichreiter 1983 K. Minichreiter, Pregled istraživanja nekropola grupe Gređani u Slavoniji, Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku 2, Osijek, : Mihaljević, Kalafatić 2004 M. Mihaljević, H. Kalafatić, Istraživanje brončanodobnog naselja Mačkovac Crišnjevi u g., Obavijesti HAD, XXXVI, Zagreb, 2004: Barice-Gredani group, the Urnfield Culture. We preliminarily date the necropolis to the late Bronze Age between the 14th and 12th centuries BC. Redni broj: 24 Lokalitet: Galovo Naselje: Slavonski Brod Grad/općina: Slavonski Brod Pravni status: R-690 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom srpnja Institut za arheologiju iz Zagreba nastavio je sustavna arheološka istraživanja na zemljištu Galovo (Ciglana Brod ), k.č. 6207/4, k.o. Brod, unutar zaštićene gradske arheološke zone E u sjeveroistočnom dijelu Slavonskog Broda. Istraživanja se provode u okviru znanstvenoistraživačkog projekta Prapovijesni identitet sjeverne Hrvatske, pod vodstvom dr. sc. Kornelije Minichreiter. Radovi se kontinuirano provode svake godine, počevši od 1997., u suradnji s Muzejom Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda. Novčanu pomoć osigurali su Ministarstvo kulture, Muzej Brodskog Posavlja, Brodsko-posavska županija, Institut za arheologiju iz Zagreba i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta iz Zagreba (studentska praksa). Tijekom radova vođena je detaljna tehnička, nacrtna i fotodokumentacija, a uzimani su i uzorci zemlje, kosti i ugljena. Objekti u naselju starčevačke kulture Godine nastavljeno je istraživanje u dijelu naselja zapadno od obredno-ukopnog prostora. Istražena površina od 200 m² nadovezala se na zapadnu i južnu stranu površine istražene u proteklim godinama i obuhvatila je nizove sondi: H/15, I/13 do I/15, J/10 do J/15 i K/12 do K/14. U potpunosti je istražena radna zemunica 205/206, a na četirima okolnim zemunicama 291/292, 323/324, 749/750 i 753/754 započeta su istraživanja gornjih slojeva. Zemunica radnog karaktera 205/206 bila je u tlocrtu izdužena oblika, u smjeru sjever-jug, dimenzija 7x5 m, ukopana u prosjeku do 1 m u zdravicu. U njoj je na Marija Mihaljević, prof. Hrvoje Kalafatić Summary During 2005, work was continued on the investigation of a Bronze Age necropolis in Crišnjevi that was discovered in A total of 18 graves were discovered. All the graves had the same funeral ritual. The burned bones of the dead, cleaned of ash and embers, were collected into urns and placed in the earth with the bottom of the vessel upwards. Several types of vessel can be discerned as recipients, but in principle this is a select repertoire of forms that repeats itself. The necropolis belongs to the nearby Bronze Age settlement at Crišnjevi. In terms of culture it belongs to the 49 Galovo, radna zemunica 205/206: desno - izdužena lončarska peć; u sredini - ostaci drvenog okvira tkalačkog stana; lijevo - kalotasta krušna peć (foto: K. Minichreiter)

50 Galovo, zemunica 205/206, ulomak posude s bijelo slikanim motivima (foto: M. Gregl) Galovo, zemunica 749/750, figurica psa, vjerojatno protoma na uglu žrtvenika (foto: M. Gregl) istočnoj strani, uz ulazni dio preko dviju stuba, bila izgrađena lončarska peć izdužena oblika, sastavljena od sitnih glinenih kuglica. To je prvo otkriće tako građene peći na Galovu u Slavonskom Brodu. Identične peći otkrivene su u naselju Zadubravlje u zemunicama 12 i 14 (Minichreiter 1992, sl. 15; Minichreiter 1992a). U dosadašnjim istraživanjima nađene su četiri izdužene peći građene na drukčiji način premazane glinom preko konstrukcije isprepletene od šiblja i pruća. Takve dvije peći bile su u zemunici s ukopima 9/10 (Minichreiter 1999) te još dvije u radnoj zemunici 155/156 (Minichreiter 2004). U zapadnom dijelu zemunice 205/206 otkrivena je krušna peć ravnog dna s polukružnom kalotom. Ostaci urušenih krušnih peći otkriveni su i u susjednoj sjevernoj zemunici 155/156 (Minichreiter 2004). Identična situacija otkrivena je i u Zadubravlju, gdje su u zemunici 9 uz dvije lončarske peći bile izgrađene i dvije krušne kalotaste peći (Minichreiter 1992a). U sjevernom dijelu zemunice nađeni su ostaci tkalačkog stana. Uz ostatke urušene drvene konstrukcije okomitoga tkalačkog stana otkrivene su dvije skupine malih piramidalnih glinenih utega (oko 30 komada). Radna zemunica 205/206 sastojala se od sjevernog i južnog prostora. U sjevernom dijelu bile su peći i tkalački stan, a u južnom dijelu zaravnjene hodne površine i niša (možda polica) za odlaganje predmeta ili sjedenje. Stijenke zemunice bile su na zapadnoj, južnoj i jugoistočnoj strani strmo ukopane do 1 m od rubnog dijela objekta. Na sjevernoj, sjeveroistočnoj i istočnoj strani nađeni su nizovi rupa od kolaca, a po sredini zemunice od SZ do JI (dulja os) bili su ukopani okomiti drveni stupovi (promjera cm), glavni središnji nosači krovne konstrukcije. Na dvama mjestima mogli su se uočiti i nizovi poprečnih nosača poredani okomito na središnju konstrukciju. Ta radna zemunica 205/206 pokazuje vrlo praktično i racionalno raspoređene radne prostore koji su morali zadovoljavati potrebe raznovrsnih poslova: pečenja kruha, izrade glinenog posuđa i izrade tkanina. Analize ugljena metodom C-14 odredile su starost krušne peći i tkalačkog stana ( pr. Kr.) što ukazuje na to da je zemunica 205 nešto starija od susjednih. Inventar u objektima pokretni arheološki nalazi Vremensku pripadnost nešto starijoj fazi potvrdio je i inventar zemunice 205/206. Naime, među ulomcima glinenog posuđa otkriveni su ulomci posuda s finom crvenom uglačanom površinom na kojoj su bijelom bojom oslikani pravolinijski, točkasti i vegetabilni motivi. Na bijelo linearno slikanje kao karakteristiku starije faze stupnja Linear A ukazao je S. Dimitrijević (Dimitrijević 1974), uspoređujući nalaze iz stratuma II Donje Branjevine (Karmanski 1989; Karmanski 2000) sa stupnjem Linear A (bijeli) za koji je 30 godina prije otkrića na Galovu u Slavonskom Brodu pretpostavio da bi mogao postojati i u sjevernoj Hrvatskoj (Dimitrijević 1979, 237). Među posebnim nalazima ističu se koštane alatke, dvije glačane kamene sjekire i pintadera (?) koja bi, prema mišljenju dr. sc. A. Durmana, mogla predstavljati idol, a cik-cak ukrasi plitko urezani s donje strane mogli bi predstavljati simbol vode, kao na posudama vučedolske kulture. Glineni predmeti oblikovani kao pintadere rijetko se nalaze u neolitičkim naseljima. U Donjoj Branjevini među brojnim glinenim predmetima otkrivena su samo dva primjerka (Karmanski 2000), a dalje analogije postoje u ranoneolitičkom naselju u Slatini u Bugarskoj (Nikolov, Grigorova, Sirakova 1992) i neolitičkim naseljima Kunszentmàrton, Kopáncs-Zsoldos-tanya i Óbessenyö u Mađarskoj (Kutzian 1947). U gornjim slojevima zapadne zemunice sj. 749/750 koja je bila izgrađena u smjeru sjever-jug (u sondama I/15, J/15, K/15 i dalje u neistraženom dijelu terena), osim keramike i litike, od posebnih nalaza otkriveni su glačana kost, glineni disk i vrlo lijepo oblikovana figurica psa, koja je najvjerojatnije bila ukras na žrtveniku. Glava psa oblikovana je realistički, s istaknutim malim ušima i očima duboko utisnutima kratkim linijama, kao na figuri srne i glavi svinje iz istog nalazišta. Na njuški je utisnuta vodoravna linija, što ostavlja dojam otvorenih usta. Do sada je u starčevačkim naseljima sjeverne Hrvatske otkriveno šest životinjskih protoma na žrtvenicima, koje najvjeroja- 50

51 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 tnije prikazuju psa i divlju svinju: tri u Slavonskom Brodu, zatim u Kaniškoj Ivi (Težak-Gregl 1991), Zadubravlju (Minichreiter 1992c) i Cerničkoj Šagovini (Težak-Gregl 2003). Južna zemunica sj. 753/754 protezala se u smjeru istok-zapad u sondama J/14, J/13, K/14, K/13 i dalje zalazi u neistražen dio terena. U njezinim gornjim slojevima otkriveni su ulomci keramike, litika, a među posebnim je nalazima noga žrtvenika četverokutnog postolja. Jugoistočna zemunica sj. 291/292 otkrivena je u sondama I/12, J/12, J/13, K/12 i dalje zalazi u neistražen dio terena. Osim ulomaka keramike i litike, od posebnih nalaza otkriveni su stupasti idol, razni glineni predmeti, noga žrtvenika, uglovni dio žrtvenika i keramika ukrašena reljefnim prikazom vjerojatno životinjske figure. Najistočnija zemunica sj. 323/324 otkrivena je u sondama I/10, J/10 i dalje zalazi u neotkopani dio terena. Istražen je njezin mali dio, u kojem su nađeni ulomci keramike i litike. Arheološka građa, kao i u ostalim zemunicama naselja, pripada stupnju Linear A. Otkriće bijelo slikanih uzoraka na posuđu u zemunici 205/206, potvrđuje pretpostavku S. Dimitrijevića, koji je taj stupanj imenovao kao bijeli Linear A (Dimitrijević 1979). To važno otkriće pomiče u kontinentalnoj Hrvatskoj granicu rasprostiranja bijelog Lineara A znatno prema zapadu, što ukazuje na to da je bijeli Linear A egzistirao osim u istočnoj Slavoniji i u njezinom središnjem dijelu. Nakon završetka ove sezone radova privremeno su zaštićeni otkriveni objekti na terenu. Objekti i sonde koje nisu završene prekriveni su folijom i tankim slojem zemlje do nastavka arheoloških istraživanja. Literatura Dimitrijević 1974 Stojan Dimitrijević, Problem stupnjevanja starčevačke kulture s posebnim obzirom na doprinos južnopanonskih nalazišta rješavanju ovog problema, Počeci ranih zemljoradničkih kultura u Vojvodini i srpskom Podunavlju, Materijali X, Beograd, 1974: Dimitrijević 1979 Stojan Dimitrijević, Sjeverna zona, Praistorija jugoslavenskih zemalja II (Neolit), Sarajevo, 1979: Karmanski 1989 Sergej Karmanski, Donja Branjevina, Odžaci, Karmanski 2000 Sergej Karmanski, Donja Branjevina (monografija), Odžaci, Kutzián 1947 Ianos Kutzián, The Körös Culture, Budapest, Minichreiter 1992 Kornelija Minichreiter, Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb, Minichreiter 1992a Kornelija Minichreiter, Peći u starčevačkom naselju kod Zadubravlja, OA, 16, Zagreb, 1992: Minichreiter 1992c Kornelija Minichreiter, Kultni predmeti starčevačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ, 9, Zagreb, 1992: Minichreiter 1999 Kornelija Minichreiter, Ranoneolitički ukopi i pogrebni običaji u naseljima starčevačkog kulturnog kompleksa, Prilozi IAZ, 15-16, Zagreb, 1999: Minichreiter 2004 Kornelija Minichreiter, Radionica glinenih predmeta i tkanina u naselju starčevačke kulture na Galovu u Slavonskom Brodu, Prilozi IAZ, 21, Zagreb, 2004: Nikolov, Grigorova, Sirakova 1992 V. Nikolov, K. Grigorova, E. Sirakova, Die Ausgrabungen in der Fruhneolithischen Siedlung von Sofia-Slatina, Bulgarien, in den Jahren , Acta Praehistorica et Archaeologica 24, Berlin, 1992: Težak-Gregl 1991 Tihomila Težak-Gregl, Naselje korenovske kulture u Kaniškoj Ivi, OA, 15, Zagreb, 1991: Težak-Gregl 2003 Tihomila Težak-Gregl, Prilog poznavanju obrednih predmeta u neolitiku sjeverne Hrvatske, OA, 27, Zagreb, 2003, Summary dr. sc. Kornelija Minichreiter In July 2005, systematic archaeological investigations on a piece of land at Galovo in the NE part of Slavonski Brod were continued. An area of 200 m2 was explored, carrying on from the area excavated in the previous years. In the dwelling part of the settlement a workshop dugout was found, 205/206, in which a bread oven and a ceramic kiln were found, as well as the wooden frame of a vertical loom and about 30 clay weights. Among the clay vessels found were fragments of bowls painted with white pigment on a red ground, and among the special finds particular interest attaches to the decorated bone items, clay idols and polished stone axes. The inventory of the dugout dwellings in terms of stylistic characteristics belongs to Linear A degree of Starčevo culture. The find of the white-painted patterns on the vessel of the workshop dugout 205/206 confirms the hypothesis of S. Dimitrijević, who as long ago as 30 years before the finds at Galovo termed this degree White Linear A. This important discovery in Galovo shifts the border of the extent of Linear A in inland Croatia to the west. This indicates that according to the current state of research White Linear A, as well as in the east, also existed in the area of central Slavonia. Redni broj: 25 Lokalitet: Kruševica Njivice Naselje: Kruševica Grad/općina: Kruševica, Slavonski Šamac Pravni status: P-182 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja godine nastavljena su zaštitna arheološka istraživanja na preventivno zaštićenom lokalitetu Njivice, koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu sela Kruševica (g.š N; g.d E) uz današnji vodotok Saonica, na povišenoj lesnoj gredi izduženoj u smjeru sjever-jug (voditeljica istraživanja Lidija Miklik- Lozuk, Muzej Brodskog Posavlja). Zaštitno arheološko istraživanje obavlja se radi izmještanja državne ceste D7, odnosno izgradnje obilaznice od Kruševice prema graničnom prijelazu u Slavonskom Šamcu. Arheološka iskopavanja i istraživanja financira investitor (Hrvatske ceste d.o.o.), s obzirom na to da trasa buduće obilaznice prolazi preko dijela preventivno zaštićenog lokaliteta Njivice. Arheološka istraživanja započela su 2004., nastavljena su godine, a bit će završena nakon potpisivanja drugog 51

52 Kruševica Njivice, snimak lokaliteta iz zraka (foto: M. Hucaljuk) ugovora s investitorom jer se tijekom istraživanja pokazalo da je potrebno istražiti veću površinu od one predviđene ugovorom. Do sada je ukupno istraženo 4400 m², u fazi istraživanja je 745 m², a prosječna relativna dubina iskopa iznosi 1 m. Na dijelu lokaliteta Njivice (k.č. 451/1, k.o. Kruševica) preko kojeg prolazi trasa buduće obilaznice, godine otkriveno je naselje sopotske kulture te nekoliko jama iz drugih razdoblja (brončano doba, srednji vijek). Godine nastavljeno je istraživanje naselja sopotske kulture u potpunosti je istražen treći nadzemni objekt, otkriven je i definiran četvrti (čiji se južni dio nalazi izvan linije eksproprijacije tako da neće biti u potpunosti istražen), a otkrivena je i dijelom istražena zemunica te nekoliko manjih otpadnih jama sopotske kulture. Naselje sopotske kulture Povišeni plato (nadmorske visine 86,10 m) u neposrednoj blizini vodotoka, na području i danas bogatom šumama, zasigurno je pružao povoljne uvjete za život. Naselje sopotske kulture, prema dosadašnjim spoznajama, bilo je sa zapadne strane ograđeno drvenom palisadom. Dosadašnjim istraživanjima otkrivena su četiri nadzemna objekta kuće od kojih se tri nalaze se u jednom nizu. Prva i druga kuća nalaze se jedna pokraj druge, a treća je smještena oko 10 m istočnije. Taj međuprostor može se tumačiti svojevrsnim centralnim prostorom. Četvrta kuća (širine 6,40 m), pronađena i definirana istraživanjima 2005., smještena je u drugom, vjerojatno paralelnom, nizu nadzemnih objekata. Sve četiri do sada pronađene kuće pravokutnog su oblika, orijentacije sjever-jug i vrlo sličnih dimenzija (dužine cca 12 i širine cca 6 m). U unutrašnjosti, kao i u bočnim nosivim stijenkama do sada pronađenih nadzemnih objekata pronađeni su ostaci pravilno raspoređenih stupova koji su nosili konstrukciju krova. Nadzemni objekti bili su drveni kostur im je bio od drvenih stupova, stijenke od šiblja oblijepljene blatom. Ni u jednoj do sada istraženoj kući nije bilo podnice od nabijene zemlje ili ognjišta, a u kućama su pronađeni malobrojni pokretni nalazi. Ulaz u sve pronađene nadzemne objekte nalazi se na južnoj strani. Godine pronađena je i dijelom istražena zemunica sopotske kulture bubrežasta oblika s brojnim keramičkim nalazima, litičkim artefaktima, odbačenim životinjskim kostima te drugim nalazima. Ukopi stupova u zemunici jesu potpornji što su držali životinjske kože kojima je zemunica bila prekrivena, a blago stepeničasto oblikovana zemunica i ukopi stupova na južnoj strani predstavljaju ulaz. Među pokretnim arheološkim nalazima prikupljenim istraživanjima najzastupljeniji su ulomci keramičkih posuda za svakodnevnu uporabu, glineni pršljenci, a od keramike finije fakture zastupljeni su uglavnom ulomci ukrašeni bradavičastim i rogolikim ispupčenjima i urezivanjem te ulomci šupljih zvonastih noga kupa na nozi. Od keramičkih predmeta posebne namjene pronađen je ulomak noge žrtvenika u obliku konične posudice. Od litičkih artefakata zastupljeni su cijepani litički proizvodi te glačane kamene sjekire. Nakon ponovnoga privremenog prekida arheoloških istraživanja na lokalitetu su zaštićeni pronađeni arheološki objekti kako bi prezimili bez oštećenja (zaštita od kiše, snijega te smrzavanja) do nastavka istraživanja. Lidija Miklik-Lozuk 52

53 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 Summary During 2005, protective archaeological investigations were carried out at the Kruševica-Njivice site. The archaeological investigation is carried out because of the relocation of national road D7. So far 4400 m2 have been investigated, and 745 m2 are in the investigation phase. A settlement of the Sopot Culutre has been revealed, with some pit features from other periods (Bronze Age, Middle Age). During 2005, a third surface feature was completely investigated, and a fourth was defined. A kidney-shaped dugout dwelling was found and partially explored, with numerous moveable archaeological finds of Sopot Culture. All of the dwellings found to date were made of wood, were of a rectangular shape, and were oriented north to south. Three of the dwellings have very similar dimensions (ca 12x6 m) and are in a single line, while the fourth is located in another series of surface features, probably parallel to the first. In none of the dwellings investigated to date was there a floor of packed earth, and within the houses, few archaeological finds have been discovered. Moveable finds comprise fragments of ceramic vessels of Sopot Culture for everyday use, clay weights, and of ceramics of finer make there are mainly fragments decorated with surface convexities and incisions. As for ceramic objects of special purpose, a fragment of the leg of an altar was found, in the form of a conical vessel. Lithic artefacts are present in chipped lithic products and polished stone axes. Redni broj: 26 Lokalitet: Slavča Naselje: Nova Gradiška Grad/općina: Nova Gradiška Pravni status: P-178 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Deveta sezona sustavnih arheoloških iskopavanja na lokalitetu Slavča Nova Gradiška provedena je u razdoblju od 6. lipnja do 4. srpnja godine u suradnji Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkog odjela Gradskog muzeja Nova Gradiška. Slavča, jama sopotske kulture, SJ 180 (foto: M. Mihaljević) Iskopavanja je vodila Marija Mihaljević (Gradski muzej Nova Gradiška), uz tri člana stručne ekipe i pomoć geodeta DGU-a, Područnog ured za geodetsko-katastarske poslove Slavonski Brod, Ispostave Nova Gradiška. Istraživanja su obavljena sredstvima Ministarstva kulture, Brodsko-posavske županije i Grada Nove Gradiške. Iskopavanja su provedena na k.č. 641/1, k.o. Nova Gradiška i na k.č. 826, k.o. Cernik. Slavča, snimak istraženih rupa od starih zasada vinograda (foto: M. Mihaljević) Slavča, posuda sopotske kulture (foto: M. Mihaljević) 53

54 Slavča, jama SJ 455 (foto: M. Mihaljević) Nastavak planiranih istražnih radova na sondi 2/04 (u kojoj su dokumentirani obrisi uočenih jamskih objekata) nije bilo moguće provesti zbog otežanog pristupa, ali su obavljene potrebne pripreme za nastavak iskopavanja tih jama tijekom godine. Otvorena je nova sonda (1/05) sa sedam blokova, ukupne površine oko 200 m². Sonda 1/05 orijentirana je u smjeru sjever-jug. U cijelosti je istraženo šest blokova, dok je u bloku pet jedna jama ostala neistražena. Njezini su obrisi tek manjim dijelom uhvaćeni, tj. ulaze pod sjeverni presjek sonde te je ostavljena za istraživanje u godini. Istraživanjima na nalazištu Slavča utvrđeni su materijalni ostaci neolitičke kulture (brezovljanski tip sopotske kulture) i eneolitičkih kultura (kostolačka i vučedolska). Prvu stratigrafsku jedinicu (SJ 001) sačinjavao je površinski humusni sloj koji je mjestimice oštećen poljodjelskim radovima, posebice zasadima vinograda. U prvom površinskom sloju, debljine 15 cm, bilo je raznovrsnih nalaza: kućnog lijepa, kamena, keramike, mikrolita i nešto recentnih nalaza. Kulturni sloj (SJ 002) pojavljuje se ispod prve stratigrafske jedinice; debljine je od 30 do 35 cm i u njemu je bilo dosta nalaza. Također je potvrđeno postojanje zasada starih vinograda. Naime, na razini druge stratigrafske jedinice, nakon poliranja su se u cijeloj sondi, u pravilnom rasteru, pojavile brojne rupe. Rupe od vinograda zamijećene su kao narančaste ovalne tvorevine, ispunjene pijeskom, a u njima je bilo ostataka kulturnog sloja s nalazima prapovijesne i novovjeke keramike, kućnog lijepa i kamena. Najvažniji istraženi jamski objekt brezovljanskog tipa sopotske kulture (SJ 181), dimenzija cca 1,12x5,20 m, dubine cca 90 cm, izdužena je oblika s otiscima većih kolaca. Ondje je nađeno dosta ulomaka keramike, kućnog lijepa, kamena te mikrolita, među kojima je i zamjetan broj kamenih izrađevina. U navedenoj jami prikupljen je i poneki ulomak keramike s tragovima oslikavanja crvenom bojom nakon pečenja. Motivi se teško razaznaju. Tijekom većim je dijelom otkriveno naselje eneolitičkih kultura: kostolačke i vučedolske. Najvažniji su jamski objekti kostolačke i vučedolske kulture koji su u cijelosti istraženi. U jamskom objektu (SJ 455/456) dimenzija cca 2,20x4,30 m, dubine cca 1,20 m, skupljena je znatna količina raznovrsnih arheoloških nalaza, najviše keramičkog posuđa koje prema stilskim obilježjima pripada kostolačkoj kulturi. Navedenu jamu (SJ 456) presjekla je manja jama (dubine cca 50 cm) koja, prema prikupljenim nalazima, ukazuje na prisutnost mlađe vučedolske kulture. Uz te objekte izdvaja se zemunički objekt (SJ 453/454) dimenzija cca 4x4,20 m, dubine cca 1, 12 m od razine uočavanja, i za sada se preliminarno pripisuje kostolačkoj kulturi. U neposrednoj blizini tih jama utvrđeno je postojanje vatrišta na otvorenom (SJ 595/596), dimenzija cca 1,50x1,60 m, dubine cca 50 cm, koje je sadržavalo dosta paljevine i zapečene crvene zemlje te poneki ulomak keramike. Istraživanjima prikupljena je veća količina pokretne arheološke građe, i to kućnog lijepa (od urušenja zidne i krovne konstrukcije), kamena, keramike, litike i kostiju životinjskog podrijetla. U istraženom području stambenog dijela naselja kostolačke kulture prikupljeno je najviše fine keramike, među kojom su brojčano najzastupljeniji raznovrsni oblici zdjela, veći lonci s drškama, tanjuri i šalice. Uz keramiku, pronađena je i manja količina bikoničkih pršljena i kamenih artefakata te životinjskih kostiju. Ukrašavanje finoga keramičkog posuđa najčešće je izvedeno tehnikama ubadanja te običnog i brazdastog urezivanja u kombinaciji s inkrustacijom. Dekoracija na posuđu najčešće je izvedena maštovitim komponiranjem geometrijskih motiva: visećih trokuta načinjenih od točkastih uboda, rombova te ukrasa organiziranih u vodoravnu traku s izmjenom kosih i vodoravnih crta, cik-cak crta i ostalog. Fino keramičko posuđe vučedolske kulture ukrašeno je u trakama (zonalno), izmjenom ukrašenih i neukrašenih polja (tzv. stil metopa), najčešće tehnikama običnog i brazdastog urezivanja i u kombinaciji s inkrustacijom. Posebno se ističu dekorativno ukrašeni ulomci keramike s motivima cik-cak traka u negativu, nizovima rombova, urezanih kosih crta, motivom šahovske ploče i ostalo. Velika je sličnost motiva rane vučedolske keramike s kostolačkom, što je važno radi sagledavanja povezanosti i suživota tih kultura, kao i geneze rane vučedolske kulture. Način oblikovanja keramike te ukrašavanja keramičkog posuđa ukazuje na život vučedolske populacije u ranoj fazi (pretklasična faza A) vučedolske kulture. Deveta sezona sustavnih istraživanja ponovo ukazuje na iznimnu važnost toga višeslojnog lokaliteta, gdje je iskopavanjima utvrđena prisutnost brezovljanskog tipa sopotske kulture te kostolačke i vučedolske kulture. Nakon završetka iskopavanja istraženi blokovi zakopani su i okolni je prostor ostavljen u urednom stanju. Literatura Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Sopotska kultura, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1979: Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kompleks, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo 1979: Mihaljević 2004 M. Mihaljević, Istraživanje nalazišta Slavča Nova Gradiška ( ), Obavijesti HAD, XXXVI, Zagreb, 2004: Petrović, Jovanović 2003 J. Petrović, B. Jovanović, Gomolava, naselja kasnog eneolita, Novi Sad Beograd, Skelac 1997 G. Skelac, Prapovijesno nalazište Slavča, OA, 21, Zagreb,1997: Tasić 1979 Kostolačka kultura, U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1979: Marija Mihaljević, prof. 54

55 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 Summary During 2005 nine phases of archaeological investigations into the Slavča site were carried out. A test dig of 200 m2 was started. At the site, material remains of a Neolithic Brezovlje type of Sopot Culture and of Copper Age Cultures Kostolač and Vučedol were found. Among the investigated pit features, the most prominent is pit feature (SJ 181) which belongs to the Brezovlje type of Sopot Culture. It was in SJ 181 that the most ceramic vessels were collected, most of them partially decorated with plastic appliqués and the occasional fragment painted with red pigment after firing, the motifs of which are hard to discern. In 2005, the most important and completely explored pit features were of the Kostolač and Vučedol cultures. We would highlight pit features (SJ 455/456 and SJ453/454). Pit feature SJ 455/456, according to the stylistic characteristics of ceramic material belongs to Kostolač culture. This pit is intersected by a smaller pit, which on the basis of the finds of ceramics is ascribed to early Vučedol Culture. The ceramic inventory of the pit (SJ 453/454) indicates the presence of Kostolač Culture. Redni broj: 27 Lokalitet: Slavonski Šamac (općina) Naselje: Kruševica, Slavonski Šamac Grad/općina: Slavonski Šamac Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje Muzej Brodskog Posavlja obavio je u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (studentska praksa) drugu i treću etapu sustavnoga arheološkog rekognosciranja Brodskog Posavlja (od 3. do 23. studenog i od 25. listopada do 14. studenog 2005.). Stručni je voditelj istraživanja Josip Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja. Obje etape sustavnoga arheološkog rekognosciranja obavljena su zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture i Brodsko-posavske županije. Cilj toga sustavnog rekognosciranja bio je obilazak područja općine Slavonski Šamac, naselja: Slavonski Šamac i Kruševica. Na tom su području prije akcije bila evidentirana svega tri lokaliteta: Luka sprudište na Savi kod Slavonskog Šamca, Kostroman gradina kod Kruševice i Njivice kod Kruševice (jedini preventivno zaštićen lokalitet). Lokalitet Luka sprudište na Savi ima nalaze iz antike i srednjega vijeka, Kostroman je velik arheološki lokalitet na kojem se uočavaju nalazi od prapovijesti, antike (castrum romanum) do srednjevjekovnih ostataka utvrđenog grada, a Njivice su prapovijesni (sopotsko naselje) i srednjovjekovni lokalitet. Rekognosciranjem u jesen evidentirana su 24 nova, do sada nepoznata arheološka nalazišta, a ponovan terenski pregled obavljen je na dvama ranije evidentiranima lokalitetima. Prikupljeno je više stotina ulomaka keramike te dvadesetak litičkih artefakata iz raznih razdoblja od prapovijesti do srednjeg vijeka. 1. Slavonski Šamac Vrbice I Lokalitet se nalazi istočno od sela u blizini savskog nasipa. Na površini od 100x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o manjem naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 2. Slavonski Šamac Vrbice II Lokalitet se nalazi istočno od sela, na izrazitom uzvišenju. Na površini od 150x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog (brončano doba) i srednjovjekovnog razdoblja (četrdesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 3. Slavonski Šamac Vrbice III Lokalitet se nalazi istočno od sela, na blagom uzvišenju. Na površini od 150x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 4. Slavonski Šamac Blato I Lokalitet se nalazi istočno od sela. Na površini od 250x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 5. Slavonski Šamac Blato II Lokalitet se nalazi istočno od sela. Na površini od 200x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 6. Slavonski Šamac Blato III Lokalitet se nalazi istočno od sela, u neposrednoj blizini lokaliteta Blato II. Na površini od 100x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 7. Slavonski Šamac Blato IV Lokalitet se nalazi istočno od sela, a na površini od 500x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (pedesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 8. Slavonski Šamac Sjenokoše I Lokalitet se nalazi istočno od sela, udaljen je oko 100 m sjeverno od savskog nasipa. Na površini od 400x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 9. Slavonski Šamac Sjenokoše II Lokalitet se nalazi istočno od sela, oko 200 m istočno od mosta na rijeci Savi i oko 50 m sjeverno od savskog nasipa. Na površini od 300x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 10. Kruševica Stanovi I Lokalitet se nalazi istočno od sela, na izrazitom uzvišenju, a presijeca ga stari savski nasip. Na površini od 200x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz 55

56 Karta dijela općine Slavonski Šamac s naznačenim pozicijama arheoloških nalazišta (dokumentacija: MBP) prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 11. Kruševica Stanovi II Lokalitet se nalazi na izrazitom uzvišenju istočno od sela, uza stari savski nasip. Na površini od 200x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Prema fakturi keramike može se zaključiti da su ti nalazi iz razdoblja neolitika ili eneolitika. Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 12. Kruševica Stanovi III Lokalitet se nalazi istočno od sela, udaljen svega stotinjak metara od lokaliteta Stanovi II. Na površini od 100x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja brončano doba (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 13. Kruševica Klipanovača I Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, na oko 100 m zapadno od staroga savskog nasipa. Na površini od 150x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i litičkog materijala iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 14. Kruševica Klipanovača II Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela. Na površini od 300x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i litičkog materijala iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 15. Kruševica Kozine I staro babogredsko groblje Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela. Na površini od 300x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (četrdesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju i groblju. 56

57 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 Lokalitet do sada nije bio poznat. 16. Kruševica Kozine II Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, pokraj kanala Dubočica, uz cestu Slavonski Šamac Babina Greda. Na površini od 250x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 17. Kruševica Kozine III Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, u blizini kanala Dubočica, stotinjak metara udaljen od lokaliteta Kozine II. Na površini od 400x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (više stotina ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 18. Kruševica Kostroman gradina Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, na izrazitom uzvišenju, okružen s triju strana kanalom Dubočica. Na površini od 500x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (više stotina ulomaka keramike). Riječ je o naselju iz prapovijesti koje je u rimsko doba (sudeći prema toponimu) bilo vojna utvrda, a prema izvorima je poznato da je tu u srednjem vijeku bio utvrđen grad. Lokalitet je obradom tla jako devastiran. Evidentiran je u kartoteci lokaliteta u Muzeju Brodskog Posavlja. 19. Kruševica Vir Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, smješten je između kanala Dubočica, ceste Slavonski Šamac Babina Greda te savskog nasipa. Na površini od 350x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (više stotina ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 20. Kruševica Ograde I Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, smješten je u neposrednoj blizini lokaliteta Kostroman gradina, a presijeca ga cesta Slavonski Šamac Babina Greda. Na površini od 500x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja neolitik (pedesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 21. Kruševica Ograde II Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, smješten je u neposrednoj blizini lokaliteta Ograde I. Na površini od 200x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 22. Kruševica Ograde III Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela. Na površini od 600x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i litičkog materijala iz prapovijesnog razdoblja neolitik, eneolitik (pedesetak komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 23. Kruševica Njivice I Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, smješten je uz kanal Bebrinja, a udaljen je oko 100 m istočno od ceste Sikirevci Kruševica. Na površini od 600x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja neolitika, sopotska kultura i srednjovjekovnog razdoblja. Tijekom i na tom registriranom lokalitetu provedeno je zaštitno arheološko istraživanje zbog izgradnje obilazne ceste. Pritom je otkriveno naselje sopotske kulture i nekoliko jama iz srednjovjekovnog razdoblja. Pronađene su tisuće komada litičkog materijala i keramičkih fragmenata. 24. Kruševica Njivice II Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, smješten je u neposrednoj blizini lokaliteta Njivice I. Na površini od 200x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i litičkog materijala iz prapovijesnog razdoblja neolitika, starčevačke kulture (više stotina komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 25. Kruševica Njivice III Lokalitet se nalazi sjeverno od sela, sjeverno od kanala Bebrinja, u blizini lokaliteta Njivice I. Na površini od 200x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i litičkog materijala iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 26. Kruševica Njivice IV Lokalitet se nalazi sjeverno od sela i sjeverno od kanala Bebrinja. Na površini od 200x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (petnaestak komada). Vjerojatno je riječ o naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. Rekognosciranjem u jesen evidentirano je 18 novih, do sada nepoznatih arheoloških nalazišta. Prikupljeno je više stotina ulomaka keramike te dvadesetak litičkih artefakata iz različitih razdoblja od prapovijesti do srednjeg vijeka. 27. Slavonski Šamac unutar naselja Slavonski Šamac U jugoistočnom predjelu sela, na površini od 500x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (brončano doba) i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 28. Slavonski Šamac groblje i crkva sv. Antuna U centralnom predjelu sela, na površini od 100x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (desetak ulomaka keramike). Prije nekoliko godina uz crkvu je pronađen par kasnosrednjovjekovnih ostruga. Vjerojatno je riječ o srednjovjekovnom groblju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 29. Kruševica Njive I Lokalitet se nalazi uz cestu Slavonski Šamac Babina Greda. Na izraženom uzvišenju na površini od 450x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (starčevačka kultura) i srednjovjekovnog razdoblja (oko sto pedeset ulomaka keramike i mikrolita). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 57

58 30. Kruševica Njive II Zapadno od lokaliteta Njive I, na površini od 250x250 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike i mikrolita). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 31. Kruševica Njive III Lokalitet se nalazi na jugoistočnom području sela, a na površini od 300x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 32. Kruševica Njive IV Lokalitet se nalazi na širem prostoru kruševačkoga groblja, a na površini od 200x250 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 33. Kruševica Topolje Lokalitet se nalazi oko 250 metara južno od kanala Saonica i oko 100 m sjeverno od ceste Slavonski Šamac Babina Greda. Na površini od 400x400 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (četrdesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 34. Kruševica Vir II Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 200x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog razdoblja (tridesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 35. Kruševica Vir III Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 400x250 m prikupljeni su brojni površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (dvjestotinjak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 36. Kruševica Stanovi IV Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela u neposrednoj blizini vodotoka Dubočica. Na površini od 400x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog razdoblja (dvadesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 37. Kruševica Stanovi V Lokalitet se nalazi sjeverno od vodotoka Dubočica nasuprot lokalitetu Kostroman. Na površini od 100x100 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog razdoblja (desetak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 38. Kruševica Stanovi VI Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 300x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (stotinjak ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 39. Kruševica Stanovi VII Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 300x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (tridesetak komada). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 40. Kruševica Zbjeg I Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 300x150 m prikupljeni su površinski nalazi keramike iz srednjovjekovnog razdoblja (četrdesetak komada). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 41. Kruševica Zbjeg II Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 700x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (oko 150 ulomaka keramike i kamenih artefakata). Na zapadnom dijelu lokaliteta pronađeni su uglavnom prapovijesni nalazi, a na istočnom srednjovjekovni. Uočeno je nekoliko obrisa jama s keramičkim materijalom. Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 42. Kruševica Zbjeg III Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, omeđen je na istoku vodotokom Dubočica, a s ostalih strana zatvoren je značajnim depresijama dubine 3-5 m. Na površini od 120x80 m prikupljeni su površinski nalazi keltske keramike, kućnog lijepa, kostiju i litičkog materijala, a uočeno je nekoliko izoranih jama (oko 550 ulomaka keramike i kamenih artefakata). Vjerojatno je riječ o utvrđenom keltskom naselju. Lokalitet do sada nije bio poznat. 43. Kruševica Zbjeg IV Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, 100 m zapadno od lokaliteta Zbjeg II. Na površini od 400x200 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih artefakata iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja (oko šezdeset ulomaka keramike). Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. 44. Kruševica Batovica I Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od sela, a na površini od 400x300 m prikupljeni su površinski nalazi keramike i kamenih odbitaka iz prapovijesnog (sopotska kultura) i srednjovjekovnog razdoblja (šezdesetak ulomaka keramike i kamenih artefakata). Na izoranoj površini uočeni su tragovi jama s arheološkim materijalom. Lokalitet je naseobinskog karaktera, a do sada nije bio poznat. Rezultati sustavnoga arheološkog rekognosciranja vrlo su uspješni s obzirom na to da su na površini od oko 12 četvornih kilometara evidentirana 44 nova, do sada nepoznata arheološka nalazišta. Daljnje rekognosciranje zasigurno će uroditi otkrićima novih arheoloških lokaliteta s obzirom na gustu naseljenost Brodskog Posavlja od prapovijesti do danas. Josip Lozuk 58

59 Brodsko-posavska županija, HAG 2/2005 Summary The Museum of Brodsko Posavlje in collaboration with the Archaeology Department of the Faculty of Humanities of Zagreb University (as part of student practical work) in 2004 and 2005 carried out the second and third stages of systematic archaeological reconnoitring of Brodsko Posavlje (head of investigation, Josip Lozuk, Museum of Brodsko Posavlje). The objective of this reconnoitring was to locate unknown archaeological localities in the area of the municipality of Slavonski Šamac (the villages of Slavonski Šamac and Kruševica). During reconnoitring over an area of about 12 square kilometres, 44 new and previously unknown archaeological finds were discovered. Two earlier known sites were visited. Several hundred fragments of ceramics and a score or so of lithic artefacts from various periods of time were from prehistory to the Middle Ages were collected. 59

60 POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA 28 Gradci 29 Požega Kanižlićeva ul. 30 Treštanovačka gradina 60

61 Požeško-slavonska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 28 Lokalitet: Gradci Naselje: Kaptol Grad/općina: Požega Pravni status: P-529 Razdoblje: P Vrsta radova: arheološko iskopavanje Nalazište Kaptol Gradci istraživano je u dvjema kampanjama, tijekom lipnja i srpnja. Istraživanja je vodio dr. sc. Hrvoje Potrebica, a terensku i nacrtnu dokumentaciju vodila je Marijana Krmpotić, prof. U stručnom timu bio je i dr. sc. Marko Dizdar iz Instituta za arheologiju u Zagrebu, čija je pomoć bila vrlo vrijedna. U postupak vađenja pokretnih nalaza aktivno su bili uključeni vrsni konzervatori za metal i keramiku Damir Doračić, prof. i Marina Gregl, prof., koji su pružali stručnu potporu tijekom cijelog trajanja istraživanja. Bili su angažirani i studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao i u svim dosadašnjim istraživanjima, veoma vrijednu pomoć pružili su djelatnici i uprava Javne ustanove Park prirode Papuk. Znatnu financijsku potporu, bez koje ne bi bilo moguće istraživanje u tom opsegu, dalo je Ministarstvo kulture. Potporu i pomoć istraživanjima pružili su i Požeško-slavonska županija, Grad Požega i Općina Kaptol. Istraživanje na nalazištu Gradci započelo je godine. Lokalitet pokriva oko pet hektara i nalazi se pri vrhu jednog od južnih obronaka Papuka, koji dominira dolinom, na apsolutnoj nadmorskoj visini od oko 450 metara. Lokalitet se djelomice nalazi pod borovom šumom, a dijelom pod miješanom listopadnom šumom i može se podijeliti u dvije cjeline: nekropolu i naselje. Naselje se nalazi na zaravni podijeljenoj u terase, koja se s tri strane iznimno strmo ruši u doline potoka, dok je s istočne strane zaštićena monumentalnim bedemom. Čini se da je nekropola, koja se trenutačno istražuje, zatvorena nekom vrstom fortifikacije. Tijekom sezona istraženo je pet tumula i započeto je istraživanje tumula 6, koji je u potpunosti istražen tijekom godine. Prikaz dosadašnjih rezultata istraživanja tumula 6 Tumul 6 nalazi se zapadno od tumula 5, također na strmom obronku brda, pa mu je teško utvrditi točne dimenzije. Osim erozije, to otežava i činjenica da je prije tridesetak godina tijekom vojnih vježbi na vrhu tog tumula bio ukopan mitraljeski rov. U svakom slučaju, sačuvana mu je visina oko 2,8 m, a promjer oko 18 m, što ga čini najvećim vidljivim tumulom na nekropoli Gradci. Već na početku istraživanja, na granici sjeveroistočnog i jugoistočnog kvadranta, djelomično pod kontrolnim profilom, pronađen je paljevinski grob manjih dimenzija (85x50 cm). Riječ je o pokojniku koji je spaljen na nekom drugom mjestu, a u grobu je pronađeno tek nešto malo gara, dosta kostiju, manja keramička posuda i željezni nož sa željeznobrončanom pojasnom garniturom. Zanimljiva pojasna garnitura za sada se na temelju istočnoalpskih paralela može datirati u Ha D1, a na jednoj od brončanih pločica vidljivi su i ostaci tkanine. Za interpretaciju te grobne konstrukcije bit će presudni rezultati antropološke analize dosta dobro sačuvanih paljevinskih osteoloških ostataka, kao i odnos te periferne grobne konstrukcije sa središnjim Kaptol Gradci, tumul 6: kamena konstrukcija središnjega groba (foto: H. Potrebica) grobom. Za sada je poznato da taj grob nije ukopan, nego je položen na površinu originalnog humka, a preko svega je nasut još jedan nasip čiju je originalnu debljinu zbog erozije teško utvrditi. U središnjem dijelu humka pronađena je još jedna nakupina gara s nešto lošije sačuvanim kostima, iznad koje su nađeni ulomci kvalitetnoga crnog grafitiranog lonca i plitice te vjerojatno donji dio brončane višeglave igle i željezna perla. Može se pretpostaviti da je i u tom slučaju riječ o sekundarnoj grobnoj konstrukciji. Preliminarni rezultati antropološke analize koju provodi dr. sc. Mario Šlaus iz Odjela za arheologiju HAZU-a govore da je u grobu 2 tumula 6 vjerojatno bio pokopan muškarac u dobi između 30 i 40 godina. Ispod te konstrukcije, na sredini tumula, pronađena je središnja kamena konstrukcija poligonalnog oblika. Sastojala se od kamenja različitih veličina, a neki su komadi bili teži od 250 kg. Dio je kamenja određen kao amfibolit, iznimno kvalitetan kamen otporan na atmosferilije, koji se može naći na Papuku, ali ne na toj lokaciji. Svjesna uporaba tog kamena zamijećena je i u grobnoj konstrukciji u tumulu 1, gdje su možda upravo zahvaljujući tomu biološki ostaci relativno dobro sačuvani. Između kamenja naziru se duboke šupljine nastale ispiranjem vode. One možda Kaptol Gradci, tumul 6: nalazi u sjeveroistočnom kvadrantu groba (foto: H. Potrebica) 61

62 Kaptol Gradci, tumul 6: brončani križni razvodnici remenja konjske opreme (foto: H. Potrebica) sugeriraju da je kamenje nekoć ležalo na lako propadljivoj konstrukciji od organskog materijala kao što je drvo. Istraživanja godine Tumul 6 Prvi cilj istraživanja tijekom te kampanje bio je dovršetak iskopavanja plašta tumula 6 radi definiranja utvrđenih i eventualno dodatnih perifernih konstrukcija. Sustavnim uklanjanjem pojedinih stratigrafskih jedinica jugozapadne četvrtine plašta došlo se do razine na kojoj je već prethodne sezone utvrđena periferna grobna konstrukcija označena kao grob 2. Spomenuta konstrukcija sastojala se od paljevinskog ukopa smještenog iznad središnje grobne komore. Nažalost, po sredini groba 2 izrastao je hrast koji je svojim korijenjem oštetio gotovo 70% groba i pripadajućih nalaza. Osim već spomenute željezne perle i vrha brončane igle, nisu pronađeni drugi metalni nalazi. Nađeni su i ostali ulomci finijega crnog lonca ukrašenog urezima, koji je uz ulomke manje plitice bio definiran još Riječ je o ukrasu koji je za sada jedinstven u keramičkoj produkciji halštatske zajednice što je živjela na lokalitetu Gradci kod Kaptola. Uz ulomke tog lonca pronađeni su ulomci još jednoga grubog lonca crvenkaste boje i grube fakture te fragmenti još jedne plitice. Nakon potpunog čišćenja i dokumentiranja te grobne cjeline započelo je uklanjanje nasipa oko kamene konstrukcije središnjega groba. Radi utvrđivanja potpunoga stratigrafskog slijeda uz kontrolne profile prokopan je kontrolni rov kroz nivelacijski nasip, dok je ostatak sonde ostavljen na razini izgradnje središnje grobne konstrukcije. Dovršeno je dokumentiranje kontrolnih profila, koji su potom uklonjeni. Pristupilo se čišćenju vanjske strane kamene konstrukcije središnjeg groba i uklanjanju ostatka nasipa po stratigrafskim jedinicama na cijeloj površini tumula. U nasipu nisu pronađene druge periferne konstrukcije, a nije bilo ni drugih pokretnih nalaza. Na razini na kojoj je započela konstrukcija kamenog nasipa središnje grobne konstrukcije opažen je sloj gara debljine 1-3 cm, koji je u manjoj ili većoj mjeri uočljiv na cjelokupnoj površini oko grobne konstrukcije, ponegdje i na udaljenosti većoj od jednog metra od kamenog zida. Uza samu komoru na sjeverozapadnoj i zapadnoj strani pronađeni su relativno kompaktni tragovi dasaka koje ili nisu potpuno izgorjele ili su se karbonizirale djelovanjem vremena i pritiska zemlje. Situacija je lokalno ucrtana, a ostaci su dasaka u cijelosti uzeti kao uzorak. U potpunosti je uklonjen grob 2 s gornje strane središnje grobne konstrukcije i jasno je definiran gornji kameni vijenac, osim na istočnoj strani gdje je stratigrafija nejasna i sugerira određeni poremećaj u stratigrafskom slijedu nižih slojeva. Na to upućuje i ulomak trbuha lonca ukrašenog plastičnim rebrom i horizontalnim kanelurama, koji je pronađen na najnižoj razini iskopa na tom dijelu komore i koji se kvalitetom keramike i tipom razlikuje od keramičkih posuda koje su pripadale perifernom grobu 2. Tim zahvatima u potpunosti je oslobođena kamena konstrukcija središnjega groba, a nasip je uklonjen na cijeloj površini tumula do razine zdravice, odnosno do gornje razine nivelacijskog nasipa na kojoj je izgrađena spomenuta konstrukcija. Kameni plašt središnjega groba uklanjan je tako da je podijeljen na četvrtine, koje su potom naizmjence kopane kako bi se dobila dva presjeka kroz najmarkantnije elemente kamene konstrukcije. Na taj su način prvo uklonjene sjeveroistočna i jugozapadna četvrtina. Ispod kamena miješanog sa zemljom u sjeveroistočnom dijelu grobne komore odmah su pronađena tri željezna koplja, predmet za koji se pokazalo da je željezni mač, brončani razvodnici remenja konjske opreme, dvije željezne bojne sjekire i vjerojatno željezna pojasna garnitura s brončanim elementima uz koju se može uočiti i kameni brus. Spomenuta se garnitura nalazi u nakupini pepela i gara. U južnom Kaptol Gradci, tumul 6: pojasna garnitura s brusom (foto: H. Potrebica) Kaptol Gradci, tumul 6: nalazi u sjeverozapadnom kvadrantu groba (foto: H. Potrebica) 62

63 Požeško-slavonska županija, HAG 2/2005 dijelu istog kvadranta pronađeni su ulomci dvaju lonaca ukrašenih kositrenim lamelama, od kojih je polovica jednog bila in situ, dok su druga polovica istog lonca i čitav drugi lonac bili fragmentirani, a ulomci su se rasprostirali od unutrašnjosti komore i mjesta gdje su lonci prvobitno stajali do vanjskog ruba kamene konstrukcije. Taj proboj u komoru širine oko 1 m vjerojatno je odgovoran za nejasnu stratigrafiju viših slojeva na tom dijelu komore, a ulomak s rebrom pronađen u prethodnoj kampanji na tom dijelu komore sigurno pripada opisanim loncima. U jugozapadnoj četvrtini pronađen je jedan veći lonac, također ukrašen kositrenim lamelama, i tri manje plitice, od kojih su dvije teško oštećene kamenom što je, čini se, s određene visine pao izravno na njih. Ispod tih plitica uočen je vrh brončanog mača, a u zapadnom dijelu komore pronađen je debeo sloj gara u širini od 80 cm od zida, s nakupinom kostiju u samom jugozapadnom kutu komore. Nakon dokumentiranja svih nalaza, i ostale dvije četvrtine komore uklonjene su do razine nalaza. Time je dobiven potpun pregled tlocrta komore sa svim nalazima i kamenom konstrukcijom u najnižem dijelu. Utvrđeno je da se uz čitav zapadni zid komore u širini od oko jednog metra prostire sloj paljevine i gara u kojem se nalazi mnoštvo kostiju s jasno izdvojenom skupinom u samom jugozapadnom kutu. U sjeverozapadnom se kutu nalazilo još pet gusto naguranih lonaca, od kojih jedan ima četiri trakaste ručke i nekoliko plitica. Uz te lonce na sjevernom rubu komore pronađena su još tri željezna koplja i brončana situla okružena keramičkim loncima. S južne strane situle, uz keramički lonac pronađeni su brončani razvodnici i košarasti privjesci te željezne žvale koje pripadaju drugoj garnituri konjske opreme. Uz nju su pronađene još dvije željezne sjekire i nekoliko keramičkih lonaca, plitica, zdjela i šalica, među kojima su neki lonci bili ukrašeni i brončanim lamelama. Sav sadržaj komore stajao je na masnom žutom premazu koji je prekrivao dno komore i u kojem su se mogle uočiti ovalne uleknine. Njih možemo pripisati drvenim balvanima. Čini se da je komora zapravo bila drvena, na što su već godinu prije upućivale šupljine u kamenom nasipu. Ove su sezone to potvrdili otisci drvene konstrukcije na dnu komore, kameni pokrov središnje grobne konstrukcije koji nikako ne bi mogao stajati okomito bez unutrašnje potpore, kao i kamenje koje je na keramičke posude očito slobodno palo s neke visine. Nalazi su dokumentirani, izvađeni, preventivno zaštićeni i pohranjeni u skladu s najvišim standardima struke, a u tim su postupcima sudjelovali i cijelo vrijeme davali stručnu potporu vrsni konzervatori za metal i keramiku Damir Doračić, prof. i Marina Gregl, prof. Najveće iznenađenje bio je sadržaj situle u kojoj su pronađeni dijelovi zdjelaste kacige, dva željezna perforirana diska (dijelovi kola?), brončane pravokutne pločice s rupicama na rubu (možda dijelovi oklopa?), drška brončanog mača opisanog prije i vjerojatno dijelovi njegovih korica, kao i niz drugih još nedefiniranih brončanih i željeznih predmeta. Bogatstvo nalaza znatno premašuje bilo koji drugi grob starijega željeznog doba na prostoru Hrvatske pa i šire, a specifičan kontekst nalaza u situli čini taj grob jedinstvenom cjelinom na području čitave halštatske kulture! Nakon vađenja nalaza pristupilo se konačnoj razgradnji i dokumentaciji komore, a potom je cijela površina tumula spuštena na razinu zdravice. Pritom je utvrđeno mnogo relativno loše sačuvanih tragova karbonizirane drvene konstrukcije uz komoru u zapadnom dijelu tumula. Kaptol Gradci, tumul 6: željezne žvale (foto: H. Potrebica) Tumul 7 Kada istraživanje na tumulu 6 nije zahtijevalo angažman čitave ekipe, istraživan je tumul 7. Riječ je o manjem tumulu koji se nalazi neposredno ispod tumula 4 i s tumulima 3, 5 i 4 čini određeni niz što se spušta vertikalno niz padinu. Iskop je započet u sve četiri četvrtine, a u jugozapadnom kvadrantu došlo se do zdravice. Pronađena je veoma pravilna četverokutna suhozidna konstrukcija orijentirana približno u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Na vanjskoj strani jugozapadnog zida spomenute konstrukcije pronađen je ulomak kamenog brusa, a uz jugoistočni zid počeli su se javljati tragovi gara i keramike. Nakon što su sve četiri četvrtine po stratigrafskim jedinicama spuštene na razinu zdravice, ucrtani su i uklonjeni kontrolni profili. U središnjem je dijelu tako ostala pravilna pravokutna kamena konstrukcija koja s gornje strane nije bila prekrivena kamenom nego su se već na početku počeli pojavljivati ulomci keramike i kosti. Komora je kontinuirano dokumentirana i razgrađivana po četvrtinama. Pronađeno je još nekoliko ulomaka keramike, a na sjeveroistočnom zidu s vanjske Kaptol Gradci, tumul 6: sadržaj situle (foto: H. Potrebica) 63

64 komada brončanih košarastih gumba, jedan kalotasti razvodnik, vjerojatno glava višeglave igle, dosta brončanih čavlića kacige i još nekoliko manjih metalnih nalaza. Tako je pronađen zanimljiv i rijedak nalaz fragmentiranih i ukrašenih koštanih predmeta. Nakon konačne analize flotiranog materijala očekuje se i niz drugih važnih rezultata na polju antropologije i arheozoologije, ali sustavna flotacija uzoraka svakako će najviše pridonijeti arheobotaničkoj analizi te cjeline. Teren je nakon istraživanja saniran i uređen prema važećim propisima i uz nadzor Parka prirode Papuk. U tijeku je obrada, konzervacija i restauracija svih nalaza. dr. sc. Hrvoje Potrebica Kaptol Gradci, tumul 7: središnja suhozidna konstrukcija (foto: H. Potrebica) strane još jedan kameni brus. Unutrašnjost kamene komore bila je ispunjena zemljom u kojoj su se nalazili prosloji gara s ulomcima keramike više posuda. Takva ispuna podsjeća na tumul 1. Na dnu komore nalazio se veći fragment dublje bikonične zdjelice i sileks, a u sjeverozapadnom kutu komore bio je lonac poklopljen dvjema pliticama koji je služio kao urna u njemu su se nalazile kosti pokojnika. Uz lonac su uočeni veoma sitni ulomci bronce koji su možda ostatak fibule. Drugih metalnih nalaza nije bilo. Nakon istraživanja unutrašnjeg dijela kameni je dio komore razgrađen, dokumentirana je konačna situacija i uklonjen je nasip na cijeloj površini tumula do zdravice. Time je završeno istraživanje tumula 7. Opisano istraživanje pratila je izrada detaljne nacrtne i digitalne fotografske dokumentacije uz preciznu geodetsku izmjeru radi buduće rekonstrukcije. Iskopavanje je pratilo i uzorkovanje radi arheobotaničkih, antropoloških i zooloških analiza. Svi nalazi gara i ugljena te eventualni tragovi organskog materijala uzeti su radi analize i eventualne radiokarbonske datacije. Goleme količine uzoraka zemlje flotirane su uz pomoć odgovarajućeg stroja. Već i preliminarni rezultati naglašavaju golemu važnost takva postupka. Naime, pronađeno je još desetak Summary Investigations in the Gradci site started in This Early Iron Age site covers an area of about 5 hectares, and is at the top of one of the southern foothills of Papuk, dominating the valley at an absolute height of about 450 m a.s.l. The site is partially covered with pinewoods, and partially with a mixed deciduous forest, and can be divided into two units: the settlement and the necropolis. The settlement lies on a terraced plateau that plunges extremely steeply into the valley of the stream on three sides, while on the eastern side it is protected with a massive rampart. It would seem that the necropolis area, currently being excavated, is closed off with a kind of fortification. During the season, five tumuli were investigated, and research was started into Tumulus 6, which was fully investigated in The precise dimensions of Tumulus 6 cannot be determined because it is partially damaged. The extant height is about 2.8 m, and the diameter is about 18 m, making it the most visible tumulus at Gradci necropolis. Along with burned remains of the dead in the tumulus, numerous ceramic and metal objects were found. Redni broj: 29 Lokalitet: Požega Kanižlićeva ul. Naselje: Grad/općina: Požega Pravni status: P-779 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Za vrijeme obnove Ulice A. Kanižlića pružila se prilika istražiti dio povijesne jezgre Požege. Istraživanje je financirao Grad Požega, a provedeno je metodom probnih sondi (kvadranata) i rovova. Kvadranti su bili dimenzija 10x10 m i orijentirani u smjeru S-J. Arheološko istraživanje trajalo je od 26. srpnja do 6. kolovoza 2005., pri čemu su otvorene tri probne sonde, na sjevernoj i južnoj strani ulice. Stručni tim arheologa vodila je dipl. arheologinja Zrinka Korać, a sačinjavali su ga studenti arheologije Vjeko Iličić, Anita Sičić i Silvio Stanković. Radilo je i desetak zatvorenika iz Istražnog zatvora u Požegi. Kaptol Gradci, tumul 7: urna s kostima (foto: H. Potrebica) Prvi kvadrant, obilježen kao kvadrant A1, otvoren je podno školskog igrališta OŠ A. Kanižlića. Sadržavao je pet rovova (R1, R2, R3, R4 i R5), koji su prvobitno pratili re- 64

65 Požeško-slavonska županija, HAG 2/2005 Požega Kanižlićeva ul., srednjovjekovni zid u rovu R8 (foto: Z. Korač) centnu zidanu formaciju pokraj šahta. U tom su kvadrantu pronađena dva uzdužna i jedan poprečni zid srednjovjekovne građevine ostaci srednjovjekovnih zidova građenih od krupnoga bjeličastog kamena. Zidovi su iskopani do dubine od 154,37 m n.m., gdje je počela nadirati voda i tako onemogućila daljnje kopanje. Dva uzdužna zida protežu se u smjeru S-J. Istočni je zid deblji od zapadnog, po čemu bi se moglo zaključiti da je zapadni naknadno dograđen. Poprečni se zid proteže u smjeru I-Z. Zidovi nisu otkopani potpunoj duljini zbog ograničenosti kvadranta koji presijeca prometnu cestu. Duljina otkopanog dijela istočnog zida iznosi cca 4,5 m, duljina otkopanog dijela zapadnog zida cca 4,20 m, a dužina otkopanog poprečnog zida koji nestaje ispod šahta cca 2,20 m. Istočni zid udaljen je od zapadnog cca 1 m. Između zidova nalazi se kulturni sloj s brojnim ostacima srednjovjekovne keramike i kostiju. Zidovi su ukopani u sljedeći kulturni sloj, koji zbog naviranja vode nije mogao biti istražen. Unutar parametra zidova pronađen je zanimljiv uteg ukrašen urezivanjem, kao i srednjovjekovna posuda in situ, koja se nalazila nešto južnije od poprečnog zida. U kvadrantu A1 pronađena je i velika koncentracija kostiju i srednjovjekovne keramike ukrašene žigosanjem i urezivanjem. Analiza ugljena pokazala je apsolutnu starost , odnosno Drugi kvadrant, obilježen kao kvadrant C4, otvoren je na sjevernoj strani ulice i sadržavao je dva paralelna probna rova (R6 i R7) duga pet metara. Na 154,68 m n.m. u rovu R6 nalazi se komunalna cijev, koja je onemogućila daljnje kopanje. Rov R7 otkopan je do dubine od 154,34 m n.m., a benzenskom analizom ugljena prikupljenog iz tog kvadranta potvrđena je starost od do U tom kvadrantu nisu pronađeni srednjovjekovni zidovi kao u ostalim kvadrantima. Treći kvadrant otvoren je južnoj strani ceste, gdje je nekoć bila židovska sinagoga. Paljevinski sloj na površini zemlje dokaz je gorenja sinagoge Kvadrant je označen kao C7 i sadržavao je dva rova (R8 i R9) postavljena u obliku slova L. Na 155,66 m n.m. pronađena je zidana formacija nalik onima iz kvadranta A1. Uzdužni zidovi protežu se u smjeru SI-JZ. Duži uzdužni zid dugačak je 3,80 m i širok 0,25 m. Kraći uzdužni zid nalazi se 60 cm južno od dužeg zida i dugačak je 1,20 m, a širok 0,10 m. Poprečni zidovi pružaju se u smjeru SZ-JI. Prvi poprečni zid veže se na sredinu dužega uzdužnog zida i dugačak je 0,90 m, a širok 0,18 m. Kraći poprečni zid veže dva uzdužna i dugačak je 0,90 m, a širok 0,22 m. Zidovi nisu cjeloviti i nedostaje puno kamenja, ali unatoč tomu može se naslutiti da su tvorili dio srednjovjekovne građevine. Kao i u ostalim kvadrantima, i u trećem su prikupljene kosti i srednjovjekovna keramika ukrašena urezivanjem i žigosanjem. Kvadrant C7 otkopan je do dubine od 155,22 m n.m. Dublje kopanje onemogućeno je naviranjem vode na oko 154,50 m n.m., te nije bilo moguće istražiti daljnje kulturne slojeve. Iskopane strukture i rovovi dokumentirani su u tlocrtima, presjecima, fotografijama i formularima, a pokretni će arheološki nalazi nakon obrade biti pohranjeni u požeškom Gradskom muzeju. Istraživanje srednjovjekovne jezgre Požege pokazalo se plodnim i kad bi se omogućila daljnja istraživanja bila bi moguća važna otkrića. Samo je mali dio tog povijesnog centra Slavonije dosad istražen i još uvijek se traga za određenim srednjovjekovnim zdanjima čije je postojanje znano iz pisanih izvora (npr. crkva sv. Pavla). Iako bi se srednjovjekovne zidine Požege mogle pružati ispod današnje urbane cjeline, zasigurno će se u suradnji s Gradom Požegom sljedeći građevinski radovi na tom području biti iskorišteni za nastavak istraživanja. Literatura Korać 2006 Z. Korać, Arheološko istraživanje u Požegi, Ulica A. Kanižlića, Obavijesti HAD, XXXVIII/2, Zagreb, 2006: Summary Zrinka Korać Požega Kanižlićeva ul., srednjovjekovni zid u sondi A1 (foto: Z. Korač) How ample and varied is the history of the city of Požega was borne out by excavations that took place in August, Using test probes in Kanižlićeva Street, archaeologists discovered cm wide medieval walls, dated by benzene analysis to the 11th and 12th centuries. A number of items of pottery decorated with incised and branded ornaments were found. Further excavations would probably reveal many other medieval locations, but the city location of the site makes them hard to perform. 65

66 Redni broj: 30 Lokalitet: Treštanovačka gradina Naselje: Tekić Grad/općina: Jakšić Pravni status: Z-2537 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom rujna i listopada (13 radnih dana) Gradski muzej u Požegi proveo je desetu fazu sustavnih arheoloških istraživanja na rimskoj nekropoli u Tekiću. Stručna voditeljica istraživanja: Dubravka Sokač-Štimac iz Gradskog muzeja u Požegi; stručna ekipa: Nikolina Antonić i Josipa Carević, apsolventice arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Grada Požege. Tijekom nastavljeno je istraživanje kasnoantičke nekropole južno od iskopa iz 2004., na k.č. 31, k.o. Treštanovci. U pet sondi (125 m²) pronađeno je deset grobnih raka i istraženo pet kosturnih ukopa. Grobne rake javljaju se kao tamne mrlje u žutoj zemlji na dubini od 0,80 m. Pronađeni su kosturni ostaci dviju žena, dvojice muškaraca i dvojni grob u kojem su pokopani muškarac i žensko dijete. Kosturni ostaci pokojnika dobro su sačuvani, ispruženi na leđa, s rukama uz tijelo ili prekriženima na trbuhu. Orijentacija grobova jest istok-zapad (glava na zapadu). Pokojnici su bili ukopani u drvene sanduke, što potvrđuju ostaci ugljena, željezni čavli i željezni klin. Neki su grobovi obloženi ciglom i kamenom. Kao prilozi u grobovima pronađeni su: tri staklene čaše, dvije brončane pojasne kopče, brončana fibula, tri brončane narukvice i dvije koštane, dva brončana prstena, brončane naušnice i zelene prelice od fajanse. U muškom grobu G- 113, uza staklenu čašu, brončanu kopču i fibulu nađen je brončani novac cara Valensa, a u dvojnom grobu G-124 pronađeno je najviše grobnih priloga. Uz muškarca su bile dvije staklene čaše, djevojčica je imala koštanu i brončanu narukvicu, brončanu naušnicu, dva brončana prstena i šest kasnoantičkih brončanih novčića. U sondama I 20 i I 24 nađene su dvije tamne mrlje kružnog oblika koje su ispražnjene, ali bez ikakvih nalaza. Tekić, grob G-113 s prilozima (foto: D. Mirković) Posebno važan nalaz ove kampanje jest ostatak temelja grobne kapele na dubini od 0,80 m. Kapela je potpuno razorena jer je lokalno stanovništvo kamenje upotrijebilo kao građevinski materijal, ali je ipak bilo moguće utvrditi njen oblik i veličinu u temeljima. Duljina kapele iznosi 3,5 m, širina 3 m, a širina zidova je 0,5 m. Na istočnoj strani objekta otkopan je manji ulaz širine 1 m i duljine 1,5 m. Grobna je kapela građena od većeg i manjeg kamena, a cigla je povezana živim vapnom. Ulomak freske ukazuje na to da je unutrašnjost zidova bila crvene boje. Krov ka- Tekić, temelji grobne kapele, 4. st. (foto: D. Mirković) Tekić, željezno zvono, 4. st. (foto: D. Mirković) 66

67 Požeško-slavonska županija, HAG 2/2005 pele bio je pokriven crijepom i žljebnjacima. U kapeli su nađeni brojni ostaci životinjskih kostiju. Važan je nalaz dobro sačuvano željezno zvono pronađeno na ulazu u kapelu. Tijekom među ostacima građevinskog materijala nađena je željezna lucerna. Budući da nije pronađena u sklopu groba, može se zaključiti da je bila u grobnoj kapeli. Važno je napomenuti da je prilikom istraživanja na rimskoj nekropoli u Tekiću otkrivena manja grobna kapela (3x2 m), zidana kamenom i ciglom i iznutra ožbukana. U njoj su pronađeni ulomci kasnoantičke keramike i stakla te bakreni novčić. Oko kapele je pronađena kamena ograda te nekoliko kosturnih ukopa i zidanih grobnica. Nakon istraživanja na lokalitetu je primijenjena zimska zaštita neistraženih grobnih raka uz pomoć folije i debelog sloja zemlje. Kosturni ostaci istraženih grobova i ostaci životinjskih kostiju iz grobne kapele pohranjeni su u Gradskom muzeju u Požegi. Sjeverni zid grobne kapele, koji je sačuvan u visini od 1 m, privremeno je zaštićen folijom i slojem zemlje. Literatura Sokač-Štimac 1995 D. Sokač-Štimac, Arhitektura kasne antike u požeškom kraju Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine, 1, Požega, Sokač-Štimac 2004 D. Sokač-Štimac, Arheološki nalazi u požeškom kraju, Kulturna baština Požege i Požeštine, Požega, Sokač-Štimac 2005 D. Sokač-Štimac, Arheološka istraživanja rimskog groblju u Tekiću (2005), Požeški pučki kalendar 2006, Požega, Summary Dubravka Sokač-Štimac During 2005, research was continued into the Late Antiquity necropolis at the site of Treštanovač Hill Fort. In five test digs (125 m²), 10 grave pits were discovered, and five skeletal interments were explored. The skeletal remains of two women and two men were found in four of the graves, while in one grave a man and a female child had been buried. The skeletal remains of the deceased were well preserved, placed supine, with arms straight along their body or with hands crossed on the abdominal area. The graves were oriented west to east, with the head to the west. The deceased had been interred in wooden caskets. Some of the graves were lined with brick and stone. The following grave goods were found: 3 glass cups, 2 bronze belt buckles, a bronze fibula, 3 bronze and 2 stone bracelets, 2 bronze rings, bronze earrings and green faience beads. 67

68 VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA 31 Crkvari crkva sv. Lovre 32 Dvorina 33 Nova Bukovica Sjenjak 34 Suhopolje Kliškovac 35 Virovitica, zapadna obilaznica 36 Virovitica Brekinja 37 Virovitica Đota 38 Virovitica Đurađ istok 39 Virovitica Đota zapad 40 Virovitica Kiškorija jug 41 Virovitica Kiškorija sjever 42 Virovitica Korija 43 Virovitica srednjovjekovna utvrda 44 Zvonimirovo Veliko polje 68

69 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 31 Lokalitet: Crkvari crkva sv. Lovre Naselje: Crkvari Grad/općina: Orahovica Pravni status: Z-368 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U razdoblju od 5. do 17. rujna godine Institut za arheologiju nastavio je sustavno istraživanje lokaliteta Crkvari crkva sv. Lovre (stručna voditeljica: mr. sc. T. Tkalčec, Institut za arheologiju; naručitelj i nositelj projekta: Grad Orahovica; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture, te uz pomoć Grada Orahovice). Barokizirana, izvorno gotička crkva sv. Lovre kod sela Crkvari nalazi se na istaknutome brežuljku koji je u nekome razdoblju srednjega vijeka preinačen u obrambene svrhe: iskopom dubokog jarka oblikovan je zemljani bedem koji je opasivao središnje uzvišenje blago pravokutnoga oblika (50x30 m), zaobljenih uglova. Gotička faza crkve, na osnovi profilacije južnog portala, okvirno je datirana u 15. st. (Vukičević-Samaržija 1986). Institut za arheologiju u Zagrebu započeo je sustavna arheološko-konzervatorska istraživanja koja su rezultirala otkrićem dijela gabarita srednjovjekovne i barokne arhitekture sjeverno od crkve, kao i grobnih cjelina (Tomičić, Tkalčec 2005a; Tomičić, Tkalčec 2005b). Godine nastavljena su istraživanja na površini od 55 m² sjeverno od crkve, unutar i izvan prostorije sakralne namjene otkrivene još godine. Unutar te sakralne prostorije dosegnuta je zdravica na relativnoj dubini od 1,70 m. Vjerojatno se radi o gotičkoj sakristiji ili kapeli (s obzirom na to da je očuvana i oltarna menza), poduprtoj trima kontraforima, izgrađenima slojevito u duhu gotike (Tkalčec 2005). Istraženo je daljnjih 67 grobnih cjelina (Tkalčec 2006), što s prijašnjim istraživanjima (Tomičić, Tkalčec 2005a) čini 116 grobova. Osim mlađih grobnih cjelina, čiji su duboki ukopi često uništili ili oštetili starije cjeline, zamijećen je sloj grobova koji se na osnovi stratigrafije te pojedinačnih nalaza može datirati u 13. stoljeće. Nalazi tkanine vezene zlatnim nitima te jednostavnih kopčica iz groba 112 i brončanoga gumba iz groba 107 tipološki su pokazatelji razdoblja novoga vijeka, te eventualno kasnoga srednjeg vijeka (brončani prsten iz groba 102). Razdoblju kasnoga srednjeg vijeka ide u prilog nalaz novca Matije Korvina iz groba 42. Tijekom istraživanja nađena su tri nalaza srebrnog novca čija je konzervacija u tijeku (novac u zapuni groba 60, koji je možda pripadao starijim grobovima 93, 86 ili 76, zatim pojedinačan nalaz novca koji je možda pripadao grobu 114, te novac pronađen nedaleko od groba 109). Važan je nalaz para velikoformatnih S-karičica, pronađenih izvan grobne cjeline, koji ukazuje na stariji horizont pokopavanja na groblju. Iako je zbog učestalosti ukopavanja (više od 100 ukopa) na malom prostoru unutar novootkrivene sakralne prostorije uz gotičku crkvu sv. Lovre teško pratiti stratigrafski slijed obavljenih ukopa (grobne rake rijetko su očuvane), detaljno snimanje svih grobnih cjelina totalnom geodetskom stanicom omogućilo je uspostavljanje vremenskih odnosa između pojedinih grobnih cjelina (Tkalčec 2005), a preciznijoj dataciji pridonijet će rezultati radiokarbonskih analiza uzoraka predanih u Leibniz-Labor für Altersbestimmung und Isotopenforschung, Kiel. Crkvari, pogled na tlocrt novootkrivene gotičke arhitekture (foto: T. Tkalčec) Signifikantno je da je pokopavanje unutar gotičke kapele (ili sakristije) trajalo tijekom dugog razdoblja kasnoga srednjeg vijeka, a vjerojatno i u novome vijeku. Podizanjem gotičke crkve i kapele (čiji vremenski slijed gradnje još nije definiran) oštećeni su grobovi starijeg horizonta, možda ukopavani oko starije, romaničke arhitekture koja se naslućuje ispod zapadnijeg dijela današnje crkve. Svi su metalni nalazi, te nalazi organskog podrijetla (tekstil) predani na konzervaciju, a osteološki uzorci predani su na antropološku analizu. Nakon istraživanja kompletna površina i sve istražene zidane strukture zaštićene su geotekstilom te natkrivene drvenom konstrukcijom izrađenom od greda i dasaka, čija je gornja površina dodatno zaštićena čvrstom plastikom, kako bi se zidovi i temeljno tlo zaštitili od negativnog djelovanja oborina i atmosferilija do daljnjih arheoloških istraživanja i planiranih konzervatorskih radova. Literatura Tkalčec 2005 Tatjana Tkalčec, Izvješće o arheološkom istraživanju lokaliteta Crkvari - crkva sv. Lovre od 5. do 17. rujna godine, Institut za arheologiju, Zagreb, Tkalčec 2006 Tatjana Tkalčec, Crkvari crkva sv. Lovre 2005., AIA, II, Zagreb, 2006: Tomičić, Tkalčec 2005a Željko Tomičić, Tatjana Tkalčec, Crkvari crkva sv. Lovre 2004., AIA, I-2005, Zagreb, 2005: Tomičić, Tkalčec 2005b Željko Tomičić, Tatjana Tkalčec, Crkvari crkva sv. Lovre, HAG, 1/2004, Zagreb: Vukičević-Samaržija 1986 Diana Vukičević-Samaržija, Sakralna gotička arhitektura u Slavoniji, Zagreb, Summary mr. sc. Tatjana Tkalčec The originally Gothic Church of St. Lawrence, close to the village of Crkvari (Orahovica Municipality, Virovitica-Podravina County), renovated in Baroque style, is situated on an isolated hill with a commanding view of the wider surroundings. It is surrounded by a deep trench and earthen ramparts. Based on the profile of the south portal, the Gothic phase of the church has been dated to approximately the 15th century. In 2005 the Institute of Archaeo- 69

70 logy in Zagreb continued excavations in the zone north of the church where a room of sacred function was unearthed - the Gothic chapel or sacristy. A further 67 graves were excavated, which together with earlier excavations makes a total of 116 graves. Burials in the Gothic chapel or sacristy lasted during the long period of High and Later Middle Ages and probably also in modern history. A layer of graves was also identified, which on the basis of its stratigraphy and individual finds, can be dated to the thirteenth century, before the Gothic church and chapel/sacristy were built. Redni broj: 32 Lokalitet: Dvorina Naselje: Orešac Grad/općina: Suhopolje Pravni status: R-653 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Nakon duže stanke nastavljeno je zaštitno iskopavanje na rimskom lokalitetu Dvorina, rimskom Bolentiju, financirano prvi put sredstvima Ministarstva kulture, Grada Virovitice i Virovitičko-podravske županije, s namjerom konzervacije lokaliteta. Naime, arheološki kompleks lokaliteta Dvorina, Luka i Svetina poznat je stručnim krugovima još od daleke po površinskom nalazu rimskih kola i dijelova brončane svjetiljke koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Iz iste ustanove proizišla su i prva probna iskopavanja 80-ih godina 20. st. Tada je D. Nemeth Ehrlich utvrdila stambeni dio naselja i nekropolu. Još jednu nekropolu iz 4. stoljeća pronašla je dr. sc. T. Sekelj Ivančan u južnom dijelu Dvorine, prema Luki. Arheološki nalazi sa Dvorina Orešac, ostaci poda i popločenja (foto: S. Salajić) iskopavanja, ali ponajviše površinski nalazi grupirani u privatnim zbirkama, datiraju lokalitet u stoljeće. Iako privatne zbirke otkrivaju loše stanje lokaliteta, potpomognuto činjenicom da se nalazi na obradivoj površini, Gradski muzej Virovitica uspio je zbirku rimskog nakita, stakla, tere sigilate i novca braće Vincek dobiti na dar, a otkupiti veću zbirku ing. agronomije Ratka Radijevca, koja pokazuje kontinuitet naseljavanja na Dvorini ali i otkriva niz novih lokaliteta u suhopoljskoj općini. Jedna nelegalno iskopana sonda arheologa amatera, otkrila je hipokaust i freske, te je bila putokaz za daljnje iskopavanje, ovoga puta s predviđenom konzervacijom. Budući da se dio te rimske kuće nalazi na dijelu Dvorine koji se ne može obrađivati zbog mnogo cigle i kamena, zarastao je u šikaru (sviba), pa je prvi zadatak bio osloboditi prostor za iskopavanje. Položaj objekta je na idealnom mjestu uz rječicu Brežnicu, a u blizini su drveni piloti rimskog mosta, vidljivi za sušnog razdoblja. Iskopavanje je trajalo svega 10 dana, ali su dvije sonde, S-1 dimenzija 5,50x4,50 m i S-2 dimenzija 4x2 m, dale vrlo dobre rezulate. U prvoj su pronađeni donji stupići hipokausta i podloga od žbuke na dubini od 1,30 m, koji se nastavljaju i izvan sonde. U drugoj, postavljenoj južnije, gdje je teren viši, pronađena je žbuka od podnice i djelomično sačuvano popločenje od cigle na dubini od 1,40 m. U krajnjem sjeveroistočnom kutu sonde nalazi se zid od lomljenog kamena i cigle, povezan žbukom, širine svega cm, vjerojatno pregradni zid u jednoj od prostorija. Uza zid je pronađen uzak pojas popločenja od cigle. Arheološkim iskopavanjem su uz obilje razlomljene cigle, kamena i žbuke, u znatno manjem broju pronađeni ulomci keramike, metalni nalazi (brončana odlomljena pređica), ulomci freske i novac iz 4. st. Ti malobrojni arheološki nalazi, a osobito novac, datiraju lokalitet u 4. st. Na kraju iskopavanja sonde su prekrivene debljim zaštitnim najlonom i zatrpane. Trenutačno je Gradski muzej u pregovorima za otkup zemljišta na Dvorini, koje je u privatnom vlasništvu, nakon čega se može planirati i realizirati konzervacija te nekoć, a i za današnje pojmove, raskošne rimske kuće na obali Brežnice. Dvorina Orešac, ostaci hipokausta (foto: S. Salajić) 70 Literatura Nemeth Ehrlich 1986 Dorica Nemeth Ehrlich, Arheološka istraživanja u Orešcu kod Virovitice, Virovitički zbornik , Virovitica, Salajić 2001 Silvija Salajić, katalog izložbe Arheologija virovitičkog kraja, Virovitica, 2001.

71 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Salajić 2003 Silvija Salajić, Novim nalazima do novih spoznaja o virovitičkom području, Izdanja HAD, Arheološka istraživanja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Vol. 21., Zagreb, Sekelj Ivančan 2000 Tajana Sekelj Ivančan, Kasnoantičko groblje Orešac Luka II, OA, 23-24, Zagreb, : Summary Silvija Salajić After quite a long break, work was continued on the rescue excavations at the Roman site of Dvorina, the Roman Bolentia. This site is well known for its find of Roman chariot and parts of bronze lamps, kept in the Zagreb Archaeology Museum. In the 1980s, a residential part of the settlement and a necropolis were established. The finds date the site to the 1st to 4th centuries. An illegally excavated test dig by amateur archaeologist unveiled a hypocaust and a frescos, which were a sign for new excavations. Two smaller test digs were explored. In the first the pillars of the hypocaust were found, together with a plaster base. In the second test dig a partially preserved paving of bricks was discovered. There was a smallish number of finds of ceramic fragments, metal finds, fresco finds, and a 4th century coin. Redni broj: 33 Lokalitet: Nova Bukovica Sjenjak Naselje: Nova Bukovica Grad/općina: Nova Bukovica/Slatina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Arheološki lokalitet Nova Bukovica Sjenjak nalazi se 7 km jugoistočno od Slatine i oko 15 km jugozapadno od rijeke Drave (Minichreiter 1997; Kovačević 2001.). Lokalitet je smješten s lijeve strane ceste koja od Virovitice i Slatine vodi prema Našicama i Osijeku, na oko 130 n.m. Prapovijesno naselje zauzima vrhove i padine niza blagih uzvišenja koja se od jugozapada postupno spuštaju prema sjeveroistoku, prema često podvodnim livadama podravske ravnice koje još i danas nose znakovito ime Barice. Dalje u ravnici smjestila se dravska šuma još i danas bogata divljači, rijeka Drava i preko nje područje južne Mađarske s gradovima Szigetvár, Szentlörinc i Pécs te planinom Mecsek koja se, osobito za vedrih dana, jasno vidi sa Sjenjaka. Jugoistočnim rubom lokaliteta teče potok Topoljak i on je vjerojatno služio za opskrbu stanovnika naselja pitkom vodom. U zaleđu lokaliteta teren se prema zapadu i jugu uzdiže prema prvim obroncima Papuka koji su prekriveni bjelogoričnim šumama. Prapovijesni lokalitet na Sjenjaku može se ubrojiti među nizinska naselja otvorenog tipa, što znači da naselje nije bilo okruženo nikakvim obrambenim sustavom, i to iz razdoblja mlađe faze kasnoga brončanog doba (od 10. do 8. st. pr. Kr.), s tragovima boravka ljudi i u mlađem željeznom dobu (2. i 1. st. pr. Kr.). Analizom starosti drvenog ugljena pomoću radioaktivnog ugljika (metoda C-14) na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, kasnobrončanodobni horizont lokaliteta okvirno je datiran 71 između g. pr. Kr. (Kovačević 2001). Analize C- 14 napravljene su pod vodstvom dr. B. Obelića na Zavodu za eksperimentalnu fiziku Instituta Ruđer Bošković. Uz te, analiziran je dio koštanih i makrofosilnih ostataka iz Nove Bukovice. Rezultati tih analiza obavljenih na Veterinarskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu objavljeni su u Prilozima Instituta za arheologiju Lokalitet Nova Bukovica Sjenjak u kulturnom smislu pokazuje jaku pripadnost srednjoeuropskom krugu kasnoga brončanog doba i dokaz je živog protoka ljudi i ideja u prapovijesnom razdoblju uz rijeku Dravu i preko nje te se jasno uklapa u mrežu takvih kasnobrončanodobnih nizinskih naselja u Podravini od onih na području Osijeka, preko ovog u Novoj Bukovici, od naselja u okolici Koprivnice i Ludbrega, do Ormoža i Ptuja u slovenskom dijelu Podravine, a onda i općenito u okvire takvog tipa naselja u srednjoj Europi. Sav pokretni arheološki materijal pokazuje veliku srodnost s istovremenim nalazima na području središnje Hrvatske, donekle istočne Slavonije te s područja srednje Europe, osobito zapadne Mađarske (lokaliteti kao Regöly, Lengyel, Környe itd., vidi: Köszegi 1960; Patek 1968 i dr.) i pripada mlađoj fazi kasnobrončanodobne kulture polja sa žarama, kulturnom fenomenu koji je u to vrijeme rasprostranjen na velikom području Europe (Vinski-Gasparini 1973). Drugi horizont unutar nalazišta pripada razdoblju kasnoga latena, intenzivnije istraživanog posljednjih godina, i datiran je analizama C-14 u drugu polovinu 2. i u 1. st. pr. Kr. Naseobinski lokalitet na Sjenjaku u Novoj Bukovici otkriven je arheološkim rekognosciranjem koje je na slatinskom području provodila K. Minichreiter (Minichreiter 1978). Tada su na površini oranica uočeni izorani arheološki nalazi pomoću kojih je lokalitet okvirno datiran u kasno brončano doba i na temelju kojih je registriran. Trebalo je proći gotovo dvadeset godina nakon otkrića nalazišta do početka sustavnih arheoloških istraživanja. Istraživanja je pokrenula i vodila dr. sc. K. Minichreiter, znanstvena suradnica Instituta za arheologiju, kojoj dugujemo priznanje i za otkriće ovog lokaliteta. Kasnija istraživanja nastavlja Saša Kovačević. Lokalitet je od terenski istraživan u okviru znanstvenog projekta Prapovijesni identitet sjeverne Hrvatske koji vodi dr. sc. K. Minichreiter (Minichreiter 1997; Minichreiter 1998; Minichreiter 1999). Arheološka istraživanja financira najvećim dijelom Ministarstvo kulture, uz sudjelovanje i pomoć Općine Nova Bukovica, Centra za kulturu Zavičajnog muzeja u Slatini te Instituta za arhe- Nova Bukovica Sjenjak, plan dijela lokaliteta istraženog (izradila: M. Galić)

72 od purpurnog stakla koji, uz brončanu kasnolatensku fibulu i neke druge nalaze, potvrđuje ranije postavljenu dataciju latenskog naselja. Istraživanja Nova Bukovica Sjenjak, kuća 3, pogled sa zapada (foto: S. Kovačević) ologiju u Zagrebu. Od pokretnih nalaza s lokaliteta treba spomenuti ulomke keramičkih posuda zdjela, lonaca, šalica, pitosa i sl. koje su služile za čuvanje, pripremanje i konzumiranje hrane, zatim, komade kućnog lijepa, primjerke nakita/ nošnje razne staklene i jantarne perlice, brončane igle i fibule, kamene predmete, šljaku, metalno oruđe i oružje. Od metalnih predmeta posebno treba spomenuti malo brončano koplje pronađeno u istraživanjima koje je važno jer je pomoglo potvrditi dataciju lokaliteta u mlađu fazu kulture polja sa žarama (brončano koplje iz g. pr. Kr., vidi Kovačević 2001). Osim toga, taj nalaz zasigurno upotpunjuje sliku ovdašnjega brončanodobnog lovca/ratnika i njegove opreme. Prilikom istraživanja istraženi su ostaci cijelog nadzemnog objekta koji je označen kao kuća 1. Objekt pravokutnog tlocrta tipa brvnare sastojao se od vertikalnih drvenih nosača koji su zajedno s prepletom od šiba i kućnim mazom činili zidove kuće s vjerojatno dvjema prostorijama. U jednoj od prostorija nalazila se dublja jama za koju se može pretpostaviti da je služila kao jama za zalihe. U istraživanjima koja su slijedila uočeni su tragovi barem još jednog nadzemnog objekta, dok je tijekom istraživačke sezone pozornost usmjerena na isprepletenu mrežu kanalskih postrojenja. U jednom od kanala iste je godine pronađen i ulomak glatke narukvice Nova Bukovica Sjenjak, SJ 767 presječen od kanala SJ 675 u kvadrantu e/vi (foto: S. Kovačević) Tijekom kolovoza nastavljena su arheološka istraživanja u Novoj Bukovici. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture, uz pomoć Općine Nova Bukovica, Pučkog otvorenog učilišta Zavičajnog muzeja u Slatini i Instituta za arheologiju u Zagrebu. Radovi su izvođeni na parceli na kojoj se radi posljednje tri godine, na k.č. 195/2, k.o. Gornja Bukovica (u vlasništvu Adama Hoka). Istraživanja su nastavljena u smjeru istoka, odnosno prema pruzi Zagreb Osijek, odmah uz prošlogodišnju sondu, na južnoj padini brežuljka na kojem je smješten lokalitet. Važno je bilo nadovezati se na rub prošlogodišnjeg iskopa, kako bi se uspješno povezali dijelovi objekata uza sjeverni rub sonde iz prethodnih godina. Jedan od ciljeva istraživanja bilo je razotkrivanje ostataka nadzemnog objekta djelomice otkrivenog u istraživanjima koji je tada svojim neotkrivenim dijelom zalazio u susjednu sjevernu parcelu, na područje istraživanja tijekom Također se željelo razjasniti izgled velikog kanala Sj. 671, 672, kao i ostalih srodnih objekata istraživanih već nekoliko sezona (Kovačević 2004.). Dakle, istraživanja tijekom koncentrirana su na otkrivanje arhitekture i dobivanje, s obzirom na raspoloživa materijalna sredstva i prilike, što je moguće više informacija o strukturi prapovijesnog naselja koje su u Novoj Bukovici činili i nadzemni objekti pravokutnog tlocrta. Metodološka osnova istraživanja bio je sustav stratigrafskih jedinica, pa su svim pronađenim arheološkim objektima (stratigrafskim jedinicama) pridavane brojčane oznake. Trasirana su tri reda sondi (IV, V, VI) u punoj širini od jednog do drugog ruba njive. Otkriveno je i istraženo novih 315 m 2, pa ukupan istraženi dio lokaliteta sada iznosi 2103 m 2. Dosad je definirano i istraženo preko 860 stratigrafskih jedinica (Kovačević 2005; Kovačević 2006). Osnovna smjernica istraživanja bila je teza da mreža kanalskih postrojenja istraživana od do zapravo markira rub prapovijesnog (latenskog?) naselja, kao i pretpostavka da se u neposrednoj blizini nalazi još koji mogući nadzemni objekt (Kovačević 2003). Bilo je potrebno potvrditi tezu da se tijekom latenskog horizonta na lokalitetu mogu izdvojiti barem dvije faze, što je prvi put indicirala situacija na području d/i, gdje je tijekom istraživanja prošle godine istražen latenski bunar/dublja jama presječena od jednoga latenskog kanalića. Među pronađenim objektima posebno mjesto zauzimaju dijelovi ukopanih objekata istraživanih prethodnih godina. Ističe se velik kanal Sj. 671, 672, najveći dosad pronađen objekt na terenu, istraživan još od Istraživanjima je pronađen središnji segment kanala na području b/iv, koji kao određena vrsta karike povezuje dijelove velikog objekta istraživanog i Njegova duljina u istraženom dijelu iznosi više od impozantnih 25 m, a širina mu katkad prelazi 4 m. Još jedan arheološki objekt istraživan ove godine jest i manji kanal Sj. 675, 676, pronađen na području cijele sonde, koji se pruža u istočni profil i neiskopan dio lokaliteta. Upravo taj kanalić, koji prema svemu potječe iz latena, na području c-d/iv-vi presjekao je nekoliko objekata. Među zanimljivijim je situacijama takve vrste primjerice ona u d/iv gdje su rupe od stupova (SZ ugao nadzemnog objekta označenog kao kuća 3) očito ukopane kroz rahlu zapunu 72

73 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 kanala u zdravicu koja je bila zadovoljavajuća i čvrsta podloga vertikalnih nosača objekta. S obzirom na to da se u kanalu nalazi i tipičan latenski materijal (poput grafitne keramike ukrašene vertikalnim češljastim prevlačenjem), a kako su na lokalitetu zastupljena samo dva vremenska horizonta (kasnoga brončanog i mlađega željeznog doba), i nadzemni objekt i kanal na koji je taj objekt sjeo datiran je u razdoblje prije rimskog osvajanja, u kasni laten. Drugačija je situacija na području e/vi gdje isti kanal Sj. 675, 676 presijeca uže, dublje samostojeće kanale Sj. 767, 768 i Sj. 769, 770 koji su već prije identificirani kao najstariji tip objekta na tom dijelu lokaliteta i vjerojatno potječu iz kasnoga brončanog doba. Zanimljivo je da taj tip objekta, obično V-profila, ima na svakom ili barem na jednom kraju na dnu rupu od vertikalnog nosača. Iznimno otkriće jest i situacija na području e-g/vi gdje je pronađen cijeli niz paralelno postavljenih ukopanih samostojećih kanalića koji bi mogli biti sastavni dio neke vrste postrojenja u perifernom dijelu kasnobrončanodobnog naselja. Iako funkcija tih objekata za sad ostaje nejasna, oni su svakako donji dio određene, prilično solidne, vertikalne drvene konstrukcije (možda ukopi ograda ili vertikalnih tkalačkih stanova). Najbrojniji su tip objekta rupe od stupova od vertikalnih drvenih nosača nekadašnjih nadzemnih objekata. Skupine tih nalaza iznimno su važne jer zbog oštećenja nastalih intenzivnom poljoprivredom upravo ta vrsta nepokretnih nalaza omogućuje uvid u arhitekturu, raster i strukturu kasnolatenskog naselja koje se smjestilo na brežuljcima Nove Bukovice. U tom smislu posebno je zanimljivo nekoliko grupacija rupa od stupova. U b-c/v-vi nađen je drugi dio objekta (kuća 2), koji je uočen tijekom istraživanja Radi se o do sada najvećem nadzemnom objektu u Novoj Bukovici (dužine oko 10 m). Odmah zapadno uz taj objekt, u c-d/iv-v, nalazi se objekt gotovo kvadratne osnove (kuća 3) koji je možda bio u neposrednoj vezi (kao određena vrsta prigradnje ili gospodarskog objekta) s kućom 2. Na području f-g/v-vi uočena je pravokutna osnova još jednog nadzemnog objekta (kuća 4) s jasno izraženim središnjim nizom stupova nosača krova. Posljednjih dana terenskih istraživanja u d-e/vi istražen je i dokumentiran dio, vjerojatno, još jednog nadzemnog objekta koji je radno nazvan kuća 5. Rupe od stupova koji su ostatak tog nadzemnog objekta raspoređene su u dvama osobito pravilnim nizovima u smjeru sjever-jug. Neki od najvažnijih rezultata ovogodišnjih istraživanja u Novoj Bukovici jesu stratigrafska zapažanja koja potvrđuju prijašnje pretpostavke o viševremenosti horizonata unutar latenskog naselja, kao i potvrda i novo otkriće nadzemnih objekata pravokutnog tlocrta raznih veličina, što omogućuje prvi stvaran uvid u raster prapovijesnog naselja u Novoj Bukovici. Zaključno s ovogodišnjim istraživanjima, broj otkrivenih i istraženih nadzemnih objekata popeo se na pet. Dio njih odlazi u neiskopano područje, pa će istraživanje cjelokupnih nadzemnih struktura, kao i razotkrivanje konačnog izgleda tih djelomice otkrivenih objekata, biti cilj istraživanja u godinama koje slijede. Tako zacrtani kratkoročni ciljevi dobro se uklapaju u dugoročan cilj istraživanja spajanje dijelova lokaliteta istraživanih od do s istraživanima u kasnijem razdoblju (Kovačević 2001; Šoštarić 2001), te stjecanje što potpunije slike kako kasnobrončanodobnog naselja, tako i kasnijega kasnolatenskog naselja, koje prema svim pokazateljima očito ima nekoliko faza koje ne moraju nužno biti znatno vremenski odmaknute. Literatura Kovačević 2001 Saša Kovačević, Istraživanja prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na položaju Sjenjak povijest i novi rezultati, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: Kovačević 2003 Saša Kovačević, Odvodni sustav kanala i arheološki lokalitet Nova Bukovica Sjenjak, Hrvatske vode, 11 (2003), Zagreb, 2003: Kovačević 2004 Saša Kovačević, Izvješće o rezultatima arheoloških istraživanja na lokalitetu Sjenjak u Novoj Bukovici kod Slatine tijekom godine, Izvješće o rezultatima istraživanja, Zagreb, (u arhivi Instituta za arheologiju). Kovačević 2005 Saša Kovačević, Arheološka istraživanja u Novoj Bukovici tijekom 2004., AIA, I, Zagreb, 2005: Kovačević 2006 Saša Kovačević, Nova Bukovica Sjenjak 2005., AIA, II, Zagreb, (u tisku) Köszegi 1960 F. Köszegi, Beiträge zur Geschichte der Ungarischen Urnenfelderzeit (Ha A-B), ArhHung XII, Budapest, 1960: Minichreiter 1978 Kornelija Minichreiter, Arheološka rekognosciranja Slavonije, Arheološki pregled, 20, Beograd, 1978: Minichreiter 1997 Kornelija Minichreiter, Arheološka istraživanja brončanodobne nekropole u Novoj Bukovici kod Slatine tijekom 1997., Obavijesti HAD, 29/3, Zagreb, 1997: Minichreiter 1998 Kornelija Minichreiter, Arheološka istraživanja brončano i željeznodobne nekropole u tumulima u Novoj Bukovici kod Slatine, Glasnik Slavonskih muzeja, 2 (57), Županja, 1998: Minichreiter 1999 Kornelija Minichreiter, Brončano i željeznodobna nekropola u Novoj Bukovici kod Slatine, rezultati sustavnog istraživanja godine 1998., Obavijesti HAD, 30/3, Zagreb, 1999: Patek 1968 Die Urnenfelderkultur in Transdanubien, Arh. Hung XLIV, Budapest, Šoštarić 2001 Karbonizirani biljni ostaci iz prapovijesnog lokaliteta u Novoj Bukovici na položaju Sjenjak, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: Vinski-Gasparini 1978 Ksenija Vinski-Gasparini, Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije Filozofskog fakulteta u Zadru, 1, Zadar, Summary Saša Kovačević Since 1997 the Archaeology Institute has been systematically researching into the settlement of the Late Bronze and the Early Iron Age at Nova Bukovica at the Sjenjak site. To date an area of practically 2103 square metres has been investigated, with features from the Late Bronze and Late Iron Age. Of particular importance is the discovery of the remains of new Late La Tene rectangular surface features, the number of which at this site has now risen to five. Also worth mentioning is a find of a whole sequence of parallel quite deeply excavated freestanding little channels, which probably belong to the periphery part of a Late Bronze Age settlement, the centre of which is probably located at the top of the elevation on which the site is situated. 73

74 Redni broj: 34 Ime lokaliteta: Suhopolje Kliškovac Naselje: Suhopolje Grad/općina: Suhopolje Pravni status: P-1355 Razdoblje: SV Vrsta radova: probno iskopavanje Institut za arheologiju je od 16. do 26. kolovoza obavio probna arheološka istraživanja na položaju Kliškovac (Tomičić, Jelinčić 2005), poznatom kao Turski grad ili Pavlovac. Smješten je jugozapadno od općinskog središta naselja Suhopolje. Istraživanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta Srednjovjekovno arheološko naslijeđe Hrvatske ( st.), koji podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, a samo istraživanje financijski podupiru Općina Suhopolje i Institut za arheologiju. Stručnu ekipu Instituta za arheologiju činili su: stručni voditelj arheoloških istraživanja prof. dr. sc. Željko Tomičić, Kristina Jelinčić, stručna suradnica-dokumentaristica Instituta za arheologiju, Kristina Turkalj, dipl. arheologinja, Andreja Kudelić, apsolventica arheologije i Vilim Mišak, dipl. inž. geod. U radu je uz stručnu ekipu sudjelovalo šest fizičkih radnika i jedan volonter. Arheološko nalazište Suhopolje Kliškovac ili Turski grad nalazi se na blagom koničnom brežuljku smještenom jugozapadno od Suhopolja, presječenom trasom željezničke pruge Virovitica Suhopolje Slatina Osijek, zapadno od cestovnog prijelaza preko pruge. Nalazište se vjerojatno prostire na površini od 2-3 ha. Prvi podaci o tom nalazištu postoje zahvaljujući Stjepanu Tompaku, mještaninu Suhopolja, koji je Arheološkom muzeju Zagreb darovao dva ukrasna predmeta, tj. dvije brončane karičice s tipološkim obilježjem bjelobrdske kulture, odnosno zbirku numizmatičkih nalaza prikupljenih na položaju Kliškovac i na užem području Suhopolja. Pokretni arheološki nalazi upućivali su na postojanje srednjovjekovnoga groblja, a analiza samog toponima Kliškovac uputila je na postojanje sakralnog objekta (klisa crkva, grč. ecclesia, tur. kilisa), odnosno pripadajućeg sela (slav. vas vac, lat. vicus). Jezikoslovna je analiza potaknula arheološki obilazak terena, Suhopolje Kliškovac, tlocrt sonde 1 s istraženim i uočenim (2005. neistraženim) grobnim cjelinama (crtež: K. Jelinčić) koji pučanstvo Suhopolja naziva i Turski grad. Institut za arheologiju je tijekom travnja i svibnja godine organizirao, u suradnji s Gradskim muzejom Virovitica, arheološka terenska rekognosciranja. Tom su prigodom Silvija Salajić, arheologinja Gradskog muzeja u Virovitici i Željko Tomičić iz Instituta za arheologiju obišli usjek za trasu željezničke pruge Virovitica Suhopolje i u blizini kote 121,06 m otkrili položaje ljudskih kostura. Ti su kosturi upućivali na postojanje groblja. Tragovi ukopa registrirani su u sjevernom i južnom pokosu usjeka željezničke pruge koja je izgrađena godine (Tomičić 1997). Naknadni obilasci tog položaja potvrdili su potrebu preventivne zaštite koju je inicirao Institut za arheologiju. Lokalitet je zaštićen rješenjem Konzervatorskog odjela u Požegi godine. Istraživanje je provedeno na k.č i 1244, k.o. Suhopolje, na dijelu oranica koje se u visini kote 121,06 m naslanjaju na poljski put uz trasu željezničke pruge. Odlučeno je da će pokusne sonde veličine 5x5 m biti položene uz poljski put, tj. usporedno sa željezničkom prugom, a u neposrednoj blizini sjevernog pokosa usjeka pruge. Položaj je detaljno digitalno i analogno snimljen prije početka istraživanja. Određen je reper, tj. kota 121,06 m, a iskolčene su dvije probne sonde (S 1 i S 2). Zapadna je sonda označena kao Sonda 1 (dalje S 1), položena na k. č , a istočna S 2 je položena je na k. č Sonde su paralelne s prugom i orijentirane prema sjeveroistoku. Nalaze se između 134. i 135. električnog stupa na općinskom zemljištu. Nakon skidanja dijela humusa u S 1 i S 2 nastavljeno je istraživanje zapadne sonde S 1, koja je poslije proširena prema istoku, te je ukupno istražena površina od 29 m². Sonda 2 je odmah nakon toga zatrpana. S 1 je nakon svršetka arheoloških istraživanja 26. kolovoza godine prekrivena najlonom i zatrpana. Humus (SJ 001) različite je dubine, pa je tako na južnoj strani sonde dubok 55 cm, a na sjevernoj cm. Nazvan je SJ 001, tamnosmeđe je boje (7.5 R 3/3 dark brown, po Munsellu), a sastoji se od puno ulomaka lomljene i izgorjele opeke. Sadrži ulomke keramike koji pripadaju srednjem vijeku i vjerojatno recentnom razdoblju. Također sadrži puno ulomaka ljudskih kostiju. Na sjevernom dijelu sonde u SJ 001 nema toliko ulomaka opeka, a pronađena opeka sitnija je i izlomljena. Zbog intenzivnog izoravanja tla, tj. SJ 001, velik je broj grobova uništen, a taj orani sloj sadrži dosta dislociranih ljudskih kostiju. Ispod humusa, na visini od 120,35 m, javlja se smeđi pijesak, tj. SJ 002 (7.5 YR 4/3 brown). Taj se sloj sastoji od rahlog pijeska u kojem ima ulomaka srednjovjekovne keramike, dislociranih ljudskih kostiju i mrvica gara. Za razliku od sloja humusa u kojem ima puno ulomaka opeka, u tom ih sloju gotovo i nema. U nastavku istraživanja, prigodom skidanja SJ 002, na različitim dubinama u tom sloju uočene su zapune drugih kosturnih grobova i jama. Neke zapune grobova javljaju se ispod SJ 002 i ti grobovi su ukopani u crveni pijesak SJ 003. Uočeno je 25 grobnih cjelina, a u potpunosti je istraženo 11. Zbog kratkoće probnog istraživanja na položaju Kliškovac, nisu istraženi svi grobovi, međutim, zabilježeni su njihovi položaji u crtežu, fotografiji i snimljeni su totalnom stanicom. Vrhovi zapuna te razine grobova, nalaze se 7 cm iznad kostiju koje se nalaze u sjevernom pokosu željezničke pruge. Osteološki je materijal na daljnjoj obradi, a sve analize potrebne za potpuniju sliku ovog lokaliteta u tijeku su. U profilu tog sjevernog pokosa pruge uočeni su grobovi. U visini donjih grobova nalazi se i zid građen od opeka povezanih žutom žbukom i glinom. 74

75 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Suhopolje Kliškovac, pogled na sondu 1 sa zapada (foto: K. Jelinčić) Probna arheološka istraživanja na nalazištu pod znakovitim toponimom Kliškovac (Turski grad, Pavlovac) u Suhopolju dokazala su postojanje slojevitoga groblja s kosturnim pokopavanjem pokojnika u redovima. Orijentacija tih grobnih cjelina u pravilu je zapad-istok, tj. s glavama pokojnika na zapadu. Grobovi pokazuju uzastopno ukopavanje nekoliko naraštaja, dakle vertikalnu, ali i horizontalnu stratigrafiju. Istraživanja su dokazala veliku gustoću grobnih cjelina, njih 25 na relativno maloj površini od 29 m². Taj podatak jasno dokazuje dugotrajnu uporabu do sada nepoznatoga groblja koje predstavlja zrcalnu sliku postojanja sinkronog naselja, pretpostavljenog sela. Nalazi ulomaka srednjovjekovne keramike i nekolicina pokretnih nalaza (perforirani novac, ostruga) možda dokazuju vrijeme u kojem su pokopavani pokojnici iz susjednog sela. Tom selu zasada se ne zna točan položaj, premda je tijekom prijašnjih obilazaka okolice Kliškovca, nakon poljodjelskih radova, ubiciran moguć položaj. S druge pak strane, tragovi dvaju razina pokopavanja, dokazani i tijekom arheološke kampanje godine, uz otkriće dijela zida građenog od opeka povezanih žbukom i glinom u sjevernom pokosu usjeka željezničke pruge, dokazuju opravdanost potrebe daljnjega sustavnog arheološkog zahvata. Sva je prilika da je nedaleko od središta Suhopolja dokazano postojanje srednjovjekovnoga groblja organiziranog u određenom trenutku oko sakralnog objekta. Čini se kako je toj crkvi (klisa) naslućeno ili vrlo vjerojatno dokazano postojanje. Prema obližnjem toponimu Pavlovac i prema otkrivenim ostacima arhitekture, naslućuje se i položaj crkve, odnosno njezinih ostataka. Najstariji horizont grobova u otkrivenom dijelu toga groblja još nije istražen, ali prema prijašnjim nalazima (nakitne tvorevine, perforirani novac) postoje jasne naznake da se radi o groblju bjelobrdske kulture. Dakle, riječ je o ranom crkvenom groblju (svršetak 11. i početak 12. stoljeća), koje pokazuje dugo trajanje, tj. koje je bilo u uporabi uzastopce tijekom više naraštaja. Uz horizontalnu, prisutna je i vertikalna stratigrafija groblja. Nakon probnih istraživanja pristupilo se potpunom prekrivanju probne sonde (S 1) plastičnom folijom i njezinu zatrpavanju, kako bi se moglo nastaviti s radovima. Već prvi pokusni arheološki zahvat organiziran na položaju Suhopolje Kliškovac potvrdio je postojanje crkvenoga groblja što dokazuje postojanje srednjovjekovnog sela, kojem je povijesna zbilja izbrisala točan naziv. Ipak, u sjećanju puka održali su se toponimi Kliškovac i Turski grad, odnosno Pavlovac, koji također dokazuju srednjovjekovno podrijetlo. Literatura Tomičić 1997 Ž. Tomičić, Zvonimirovo i Josipovo, Groblja starohrvatskog doba u Virovitičko-podravskoj županiji, (katalog izložbe), Zagreb-Virovitica, Tomičić, Jelinčić 2006 Ž. Tomičić, K. Jelinčić, Suhopolje Kliškovac, Rezultati istraživanja 2005., AIA, II/2006, Zagreb, 2006: Summary prof. dr. sc. Željko Tomičić mr. sc. Kristina Jelinčić During 2005 the Archaeology Institute conducted test archaeological investigations at a site that bears the telling place name of Kliškovac, also known as Turkish Tower or Pavlovac. This brief investigation proved the existence of a stratified with skeletal burials in rows. The orientation of the graves is west to east, and of the 25 grave units found, 11 have been investigated. An area of 29 square metres was investigated. Such a large number of graves in such a small area speaks of long-lasting and vigorous burial practices, and also of the long duration of life in the neighbouring village. As well as the graveyard, in the northern embankment of the railway line that intersects the highest elevation of the site, traces of architecture were noticed. Part of a brick-built wall, with plaster and clay bonding, was found, which, because of the place name and the cemetery that was discovered might have been part of a church, but this remains to be borne out by further research. Redni broj: 35 Lokalitet: Virovitica, zapadna obilaznica Naselje: Grad/općina: Virovitica Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, zaštitno iskopavanje Suhopolje Kliškovac, arhitektura od opeka uočena u sjevernom pokosu željezničke pruge (foto: K. Jelinčić) Tijekom ožujka provedeno je rekognosciranje, a tijekom godine i veći dio zaštitnih istraživanja trase buduće zapadne obilaznice grada Virovitice. Organizaciju radova i postupak zaštite arheoloških nalazišta provela je Uprava 75

76 5. Virovitica Kiškorija sjever (4+720, ,00), vidi: r.br Virovitica Korija (5+420, ,00), vidi: r.br Virovitica Batelije (6+100, ,00), vidi HAG za Virovitica Đota (8+440,00 križanje IV), vidi ovdje: r.br. 37 Većina lokaliteta istražena je tijekom godine, dok su za preostali radovi na lokalitetu Virovitica Batelije. Summary mr. sc. Zoran Wiewegh During March 2005, reconnaissance was conducted, and during the year a major part of rescue investigations along the route of the future western bypass of the city of Virovitica. The organisation of the works and the protection of the archaeological sites was carried out by the Directorate for the Protection of the Cultural Heritage of the Ministry of Culture. The route of the western bypass is 9060 m long. Through reconnaissance, and to a smaller extent during the archaeological supervision of earth works, the following archaeological sites were identified: Virovitica - Đurađ istok (see: ord. no. 38), Virovitica - Đurađ zapad (see: ord.no. 39), Virovitica - Brekinja (see: ord. no. 36), Virovitica - Kiškorija-jug (see: ord. no. 40), Virovitica - Kiškorija-sjever (see: ord. no. 41), Virovitica Korija (see: ord. no. 42), Virovitica Batelije, Virovitica Đota (see: ord. no. 37). Most of the sites were investigated during 2005, and in 2006 there were works left for the site of Virovitica-Batelije. Redni broj: 36 Ime lokaliteta: Virovitica Brekinja Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1301 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Virovitica trasa zapadne obilaznice grada (karta: K. Jelinčić, A. Cukrov i Z. Wiewegh) za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (voditelj: mr. sc. Zoran Wiewegh), a u istraživanju je sudjelovalo nekoliko institucija (Institut za arheologiju iz Zagreba, Arheološki muzej iz Zagreba i Gradski muzej Virovitica). Investitor zaštitnih arheoloških istraživanja bile su Hrvatske ceste d.o.o. Trasa zapadne obilaznice Virovitice duga je 9060 m (stacionaže prema Elaboratu iskolčenja: od 0+000,00 do 9+060,00). Rekognosciranjem, a manjim dijelom i tijekom arheološkog nadzora nad zemljanim radovima, pozicionirani su sljedeći arheološki lokaliteti: 1. Virovitica Đurađ istok (1+300, ,00), vidi: r.br Virovitica Đurađ zapad (1+680, ,00), vidi: r.br Virovitica Brekinja (3+800, ,00), vidi: r.br Virovitica Kiškorija jug (4+380, ,00), vidi: r.br Arheološko nalazište Virovitica Brekinja smješteno je u nizinskom području između zapadnog ulaza u grad Viroviticu i sela Korija, južno od Podravske magistrale, a nastavlja se na arheološki lokalitet Kiškorija jug. Lokalitet Brekinja evidentiran je u proljeće prigodom rekognosciranja za potrebe izgradnje trase zapadne obilaznice grada Virovitice. Prikupljeni arheološki materijal upućivao je na to da je riječ o srednjovjekovnom lokalitetu. Zaštitna arheološka istraživanja na tom položaju provedena su u razdoblju od 13. lipnja do 9. srpnja te od 16. do 30. kolovoza godine. Naručitelj zaštitnih arheoloških istraživanja bilo je Ministarstvo kulture, a izvršitelj zaštitnih radova Institut za arheologiju. Istraživanja su financirale Hrvatske ceste d.o.o. Arheološke je radove u ime Instituta za arheologiju vodila dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan. Zaštitnim arheološkim istraživanjima na položaju Virovitica Brekinja obuhvaćena je površina od 9000 m². Lokalitet se proteže između stacionaža do te je podijeljen na 20 sektora. Svaki je sektor dužine 20 metara i

77 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Virovitica Brekinja, sektori VII. do XII. (foto: T. Sekelj Ivančan) širine 22,5 metara. Od I. do XIII. sektora utvrđeno je postojanje pretpovijesnog naselja, dok je na površini od XIII. do XX. sektora utvrđeno tek nekoliko recentnih ukopa okrugla oblika. U iskopavanjima koja su trajala 31 radni dan, zabilježene su 233 stratigrafske jedinice (SJ 1 SJ 233), od kojih se mogu izdvojiti slojevi, ukopi i zapune. Prikupljeni su svi pronađeni predmeti i ukupno su uvedene 402 vrećice (N 1 N 402) uglavnom s nalazima keramike, ulomcima kućnog lijepa te litičkim nalazima. Uzeto je 166 vrećica (U 1 U 166) s uzorcima zemlje, kostiju, zuba te ugljena. U obrazac posebnih nalaza upisano je 36 nalaza (PN 1 PN 36). Kao dio dokumentacije, izrađena su 52 lista crteža (35 tlocrta i 28 profila) u mjerilu 1 : 50, 1 : 20 i 1 : 10 te 1 plan, odnosno tlocrt iskopa. Iskopavanje je snimano dijapozitivom i digitalnim fotoaparatom. Teren je snimljen totalnom geodetskom stanicom i to prvo mrlje zapuna, a potom i istraženi ukopi. Iz prikupljenih uzoraka zemlje iz zapuna provedena je flotacija na terenu, teška i laka frakcija, kako bi se izdvojili ostaci biljaka, sjemenki i koštica za arheobotaničku analizu. U zaštitnim arheološkim istraživanjima sloj humusa SJ 001 skidan je strojno. Kako se radi o jednoslojnom nalazištu čiji je kulturni sloj, ako ga je uopće i bilo, uništen intenzivnom poljoprivrednom obradom, pronađeni su samo ukopani objekti među kojima su na ovome lokalitetu izdvojene radne i stambene zemunice, jame, kanali i stupovi s različitim vrstama zapuna koje su sadržavale pokretne arheološke nalaze. Od pokretnih nalaza u najvećem su broju pronađeni ulomci keramičkih posuda, litičke industrije te u manjoj mjeri kućnog lijepa. Trasa buduće ceste prolazi preko samog ruba naselja (naselje se proteže istočno od trase), tako da su istraživanjem potvrđeni uglavnom radni prostori i ograde. Većina ukopanih objekata na tom lokalitetu ima uzak pristupni sustav te je ispunjen spletom platoa i unutrašnjih jama. Međutim, tek nakon obrade cjelokupnog materijala moći će se sa sigurnošću utvrditi funkcija, odnosno namjena istraženih objekata. Zasad se tek jedan objekt sa sigurnošću može determinirati kao stambeni (SJ 66/67), a on je samo djelomice istražen, jer se veći dio objekta nalazio izvan linije eksproprijacije. Kod tog objekta utvrđen je uzak rov s unutrašnje strane ruba i rupa od stupa koji su možda nosili gornju, nadzemnu konstrukciju. Za velik kompleksni objekt u sektoru X (SJ 130/212, 131/132, 133/134) na osnovi pokretnih nalaza koji su pronađeni u zapunama objekta (npr. keramički idol PN 5) i nalaza velikog kamenog klina (PN 4) koji je pronađen pokraj objekta, može se pretpostaviti da je u jednoj fazi egzistiranja naselja upotrebljavan pri kultnim radnjama. Od pokretnih nalaza u velikom je broju zastupljena kamena građa, uglavnom cijepana, a pronađeno je i sedam žrvnjeva te rastirači za usitnjavanje žitarica. Pronađen je jedan klin od pješčenjaka (PN 4) na kojem nisu vidljivi tragovi uporabe, pa se može pretpostaviti da je imao kultnu namjenu. Od keramičke građe može se istaknuti nalaz ženske figurice idola (PN 5). Očuvan je donji dio s izraženim steatopignim atributom. Sličan je pronađen na tellu Tržnica u Vinkovcima (Krznarić Škrivanko 1999). Od posuda je najzastupljenija gruba keramika ukrašena barbotinom. Slikana keramika nije pronađena. Od funkcionalnih oblika posuda prevladavaju zaobljeni lonci te posude na nozi. Pronađeno je i nekoliko ulomaka žrtvenika. Zaštitna istraživanja na položaju Virovitica Brekinja pokazala su da je riječ o nizinskom jednoslojnom nalazištu s brojnim pokretnim nalazima datiranom u neolitik, odnosno u spiraloid B stupanj starčevačke kulture. Starčevačko naselje na nalazištu Brekinja proteže se na površini od 5400 m 2 te se ubraja među veća istražena neolitička nalazišta u sjevernoj Hrvatskoj. Uz dva starčevačka nalazišta na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice (Brekinja i Đurađ) broj nalazišta na kojima su pronađeni ostaci te kulture doseže brojku devet dosad su registrirana naselja u Gaćištu, Orešcu, Dabrovici, na dvama položajima u Pčeliću, Pepelani i Staroj Krivaji (Minichreiter 1986; Minichreiter 1997; Tkalčec et al. 2002), čime je potvrđeno da je virovitički kraj bio iznimno pogodan za naseljavanje još od mlađega kamenog doba. Literatura Virovitica Brekinja, ukop SJ 67 (foto: T. Sekelj Ivančan) Krznarić-Škrivanko 1999 Maja Krznarić-Škrivanko, Mlađe kameno doba, u: katalog izložbe Iz kolijevke rimskih careva Vinkovci u svijetu arheologije, Vinkovci, Minichreiter 1986 Kornelija Minichreiter, Pregled arheoloških nalaza na području općine Virovitica, Virovitički zbornik , Virovitica, 1986: Minichreiter 1997 Kornelija Minichreiter, Otkriće u Lukaču i Požegi kao prilog poznavanju topografije naselja starčevačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi IAZ, 11-12, Zagreb,

78 Redni broj: 37 Ime lokaliteta: Virovitica Đota Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1209 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 4. do 16. svibnja provedena su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Virovitica Đota (stručni voditelj istraživanja: mr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, Institut za arheologiju, Zagreb). Naručitelj zaštitnih arheoloških istraživanja bilo je Ministarstvo kulture, a radovi su financirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o. Zaštitna arheološka istraživanja provedena su u sklopu niza zaštitnih istraživanja lokaliteta na zapadnoj trasi obilaznice oko Virovitice. Virovitica Brekinja, jedan od kanala, ukop SJ 108 (foto: T. Sekelj Ivančan) Tkalčec et al Tanja Tkalčec, Darija Ložnjak, Marko Dizdar, Terenski pregled općine Suhopolje u Virovitičkopodravskoj županiji, Obavijesti HAD, XXXIV/2, Zagreb, 2002: dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan mr. sc. Jacqueline Balen Summary The archaeological site of Virovitica-Brekinja is located in a lowland area to the west of Virovitica city. The existence of a prehistoric village has been established, extending over an area of 5400 square metres. Only the edge of this Neolithic settlement has been touched by archaeological excavations, while the settlement stretches away to the east of this position. Thus the research to date has established on the whole the working areas and plots of various purposes, or the edge parts of the settlement, and just a single dwelling (a dug-out dwelling), which has partially been explored. During the excavations, seven querns were found, as well as one sandstone wedge without any traces of use (perhaps it was used in a cult). As for ceramics, we would highlight part of a female figurine, or idol. Mostly it is coarse ware that is found in the case of vessels, decorated with barbotine. It is mainly rounded vessels and stem vessels that predominate. Several fragments of an altar have been found. The Starčevo Culture settlement at Virovitica-Brekinja is, with respect to the excavated area, one of the largest explored Neolithic sites in N. Croatia. The research has shown that it is a lowland single stratum site with many moveable finds dating back to the Neolithic, in other words to the spiral B stage of Starčevo Culture. Nakon što je nalazište Đota zabilježeno pri terenskom pregledu prilikom kojeg su na tom položaju pronađeni keramički ulomci koji se mogu datirati u razdoblje kasnoga brončanog doba, odnosno u stariju fazu kulture polja sa žarama i ulomci keramičkih posuda koji pripadaju srednjovjekovnom razdoblju, lokalitet je preventivno zaštićen. Nalazište se nalazi na trasi buduće spojne ceste između današnje ceste Virovitica Barcs i buduće zapadne obilaznice. Lokalitet se nalazi na zapadnoj strani magistralne ceste Virovitica Barcs na poljoprivrednom zemljištu (k.č. 3261/5, 3261/6, 3261/7, 3261/8, 3262/2, k.o. Virovitica). Nalazište je smješteno na izduženoj pjeskovitoj gredi orijentacije sjever-jug, koja je sa zapadne i istočne strane omeđena izrazito niskim i plavnim područjem, što ju je činilo veoma povoljnom za naseljavanje. Najveća je koncentracija nalaza na samom vrhu izdužene grede, a buduća trasa spojne ceste prolazi rubnim dijelom nalazišta. Arheološkim istraživanjima obuhvaćena je površina od 3960 m 2. Istraženo je devet sektora dužine 20 i širine 22 m, obuhvaćenih kvadratnom mrežom 5x5 m orijentiranom prema sjeveru. Prosječna dubina iskopa bila je oko 0,40 m, mjestimice i dublja zbog prirodne konfiguracije terena. Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja jesu nalazi ukopanih objekata iz rane faze starijega željeznog doba i ranoga srednjeg vijeka, te pokretni arheološki nalazi, čija se većina može datirati u stariju fazu kasnoga brončanog doba. Tako su istraživanjima otkriveni sjeverni rubni dio infrastrukture naselja iz starijega željeznog doba i ranoga srednjeg vijeka. Osim humusa, koji je označen kao SJ 1, također je zamijećen sloj SJ 2 koji čini glinasta zdravica u istočnim sektorima i pjeskovita zdravica u zapadnim te SJ 3 kojim je označena masna smeđa zemlja nataložena ispiranjem višeg dijela prirodne grede, na kojoj je lokalitet, u prirodni kanal koji je dijelom obuhvaćen zaštitnim istraživanjima. Dubina iskopa pri pražnjenju prirodnog kanala na nekim mjestima doseže i do 0,80 m. Kako se radi o jednoslojnom lokalitetu čiji je kulturni sloj uništen poljoprivrednom eksploatacijom zemljišta, pronađeni su samo ostaci ukopanih objekata i prirodno nataložen sloj koji je ispiranjem i oranjem dospio u prirodni kanal. Od ukopanih objekata zamijećene su jame koje su zapunjene taloženjem zemlje i u kojima je pronađeno ostataka kućnog lijepa te ulomci keramike. Uočeno je šest takvih jama (SJ 21, SJ 23, SJ 25, SJ 29, SJ 35, SJ 37). Zapune su takvih jama (SJ 20, 22, 24, 28, 34, 36) od sivo-žute zemlje s mrvicama gara i lijepa. Radi se o jamama okrugla (SJ 21, 25, 29, 37) i 78

79 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Virovitica Đota, dio istraženih sektora III. i IV., pogled prema jugu (foto: D. Ložnjak Dizdar) izdužena ovalnog oblika (SJ 23, 35) o čijoj se namjeni može samo nagađati. Možda su služile kao jame za vađenje gline ili su imale neku drugu namjenu uz rub naselja. Kako su zapunjavane prirodnim putem, tj. taloženjem zemlje, a ne zasipavanjem otpacima iz naselja onovremenih stanovnika, nalazi u njima veoma su rijetki i uglavnom su to mrvice lijepa i gara te pokoji ulomak kasnobrončanodobne keramike. Uz veće jame kojima promjer varira od 0,80 do 2,64 m, pronađeni su i ukopi za stupove promjera od 0,16 do 0,42 m, zapunjeni tamnosivom zemljom s mrvicama lijepa i gara (SJ 4, 6, 8, 13, 15, 17, 30, 32). Osim jama i stupova, pronađeno je i jedno ognjište s djelomice zapečenom zemljanom podlogom (SJ 19) nad kojim su pronađeni urušeni ostaci kupolaste konstrukcije od zapečene zemlje (SJ 10) u kojoj su bili vidljivi otisci šiblja te je pretpostavka kako se radi o ispletenoj konstrukciji od šiblja koja je bila oblijepljena blatom i zapečena prilikom uporabe ognjišta. Kako među ostacima konstrukcije ognjišta nije pronađena veća količina ugljena, a uočen je samo jedan ulomak keramike, pretpostavka je kako je taj istraženi dio naselja bio napušten, što se može zaključiti i prema zapunama ukopa. U sjeverozapadnom dijelu otkriveno je i nekoliko jama drugačijih zapuna i različitih dimenzija. Dvije manje jame (SJ 12, 27) bile su zapunjene tamnosmeđom zemljom pomiješanom s mrvicama gara, lijepa i ulomcima ranosrednjovjekovne keramike. Oba ukopa bila su ovalnog oblika, manjih dimenzija i vrlo plitka. Još jedna zanimljiva konstrukcija zabilježena je nedaleko od ukopa SJ 27, a riječ je o pravokutnom ukopu SJ 41, dimenzija 3x1,24 m i relativne dubine 0,60 m koji je bio zapunjen s nekoliko zapuna. Na vrhu je bila zapuna od zemlje crvenkaste boje s dosta ulomaka lijepa i nekoliko ulomaka srednjovjekovne keramike SJ 38. Ispod nje se nalazila zapuna od sive zemlje s mrvicama gara SJ 39 u kojoj je, osim lijepa, pronađen i željezni predmet, a zatim urušenje od prepečene zemlje koja nije sasvim kompaktna SJ 40. U svim zapunama pronađeni su goreni ostaci drvenih greda i letvica. Vjerojatno je riječ o kakvome pomoćnome gospodarskom objektu koji je imao konstrukciju od drva i šiblja oblijepljenu blatom što se može zaključiti iz velike količine lijepa i gorenih drvenih ostataka. Teško je utvrditi njegovu namjenu budući da nedostaju pokretni arheološki nalazi. Od pokretne arheološke građe izdvajaju se dvije veće i jedna manja skupina nalaza: kasnobrončanodobni i ranosrednjovjekovni nalazi te stariježeljeznodobni nalazi. Kasnobrončanodobni nalazi mogu se podijeliti na ulomke keramičkih posuda, lijep, litičke nalaze i brončani predmet. Od kasnobrončanodobne keramike mogu se izdvojiti lonci zaobljenog tijela, zdjele zaobljenog tijela i uvučenog ruba, zdjele na nozi, šalice S-profiliranog tijela, keramika ukrašena buklima... Vanjska i unutrašnja površina smeđe su, oker ili crne boje, najčešće glatke površine. Za keramografiju grupe Virovitica karakteristične su zdjele na nozi i zdjele S-profiliranog tijela, zdjele uvučenog neukrašenog ruba, a od ukrasa bukli. Upravo su opisani keramički nalazi najbrojniji u SJ 3 kojom je bio zapunjen prirodni kanal. Rijetki ulomci stariježeljeznodobne keramike pripadaju zdjelama uvučenih rubova, crne su boje, polirane površine i ukrašene žljebovima. Iz istog vremena potječu i keramički utezi i pršljeni koji su služili pri tkanju. Utezi su piramidalnog oblika, dok su pršljeni bikoničnog ili stožastog oblika te su i ukrašeni. Pronađen je i ulomak keramičkog grijača. Od kamenih alatki pronađena je jedna nedovršena strelica, sječivo, grebalo i dosta odbojaka koji svjedoče o izradi tih alatki u naselju. Pronađeno je i više ulomaka kamenih žrvnjeva koji svjedoče o prehrani stanovnika naselja. Nakon petrografskih analiza moći će se više zaključiti o mogućim izvorima kamena i namjeni nekih ulomaka s tragovima ljudske djelatnosti koji su pronađeni u naselju. Osim petrografskih analiza, arheobotanički će se analizirati prikupljeni uzorci sjemenki i koštica. Provedene su i analize C-14 iz prikupljenih uzoraka ugljena, pri čemu su dobiveni vrlo zanimljivi rezultati (radiokarbonske analize provedene su u laboratoriju pri Christian-Albrechts-Universitätu u Kielu KIA 27940, 27942, ). Uzorci koji su poslani na analize potječu mahom iz zapuna jama i ognjišta koje nisu obilovale nalazima i datiraju, prema analizama C-14, u 7. i 6. st. pr. Kr. ( g. pr. Kr.). S obzirom na veću količinu kamenih alatki upotrebljavanih i u kasno brončano doba, zanimljiv je rezultat radiokarbonske analize ugljena iz jame zapunjene sterilnom zemljom SJ 23 koji je datira u početak brončanog doba ( g. pr. Kr.). Iako nisu pronađeni pokretni arheološki nalazi iz toga vremena, veća količina kamenih alatki i datiran objekt ukazuju na moguću naseljenost tog položaja već u ranome brončanom dobu. Ranosrednjovjekovnim nalazima pripadaju ulomci keramike, lijep i željezni predmet. Keramički su oblici lonci zaobljena tijela i izvučena ruba ukrašeni urezanim vodoravnim linijama i valovnicama. Vanjska i unutrašnja površina oker Virovitica Đota, ognjište SJ 10 (foto: D. Ložnjak Dizdar) 79

80 Virovitica Đota, kamene alatke (foto: D. Ložnjak Dizdar) su i smeđe boje te prilično zrnate i grube površine. Prema keramičkim oblicima ranosrednjovjekovni dio istraženog naselja može se datirati u 9. i 10. stoljeće. Nakon analiza C-14 pougljenjenih greda i uzoraka ugljena uzetih iz jama, pobliže se može odrediti i apsolutno kronološki datirati istražen dio ranosrednjovjekovnog naselja gdje se dvije jame mogu datirati u 10./11. st. ( ), dok je jedan poluukopani objekt vjerojatno gospodarske namjene datiran u 7. st. ( ). Nakon zaštitnih arheoloških istraživanja, pregleda keramičkog materijala i obavljenih analiza C-14, može se zaključiti kako je uzvišena greda na položaju Virovitica Đota bila naseljena već početkom ranoga brončanog doba. Prema najvećem broju keramičkih nalaza, to nizinsko naselje otvorenog tipa može se pripisati grupi Virovitica i datirati u 13. i 12. st. pr. Kr. Kasnobrončanodobno naselje u Virovitici na položaju Đota uklapa se u mrežu istovremenih naselja smještenih na uzdignutim gredama uz dravsku ravnicu na prostoru od Koprivnice do Slatine, kao što je utvrđeno terenskim pregledima i pokusnim istraživanjima posljednjih godina (Sekelj Ivančan, Belaj 1998; Tkalčec, Dizdar, Kovačević 2003; Ložnjak Dizdar 2005). Otkriveni dio infrastrukture naselja s pokretnim arheološkim nalazima (žrvnjevi, pršljeni, sporadični nalazi keramike) svjedoče o svakodnevnom životu i privredi stariježeljeznodobnih stanovnika. Rijetki ulomci halštatske keramike upućuju na stariju fazu starijega željeznog doba. Zabilježen sjeverni rub stariježeljeznodobnog naselja upotpunjava prilično oskudnu sliku naseljenosti kraja u to vrijeme. Zasad su halštatski lokaliteti zabilježeni tek u terenskim pregledima u okolici Suhopolja, i to na Ivancu u Lipovcu i na Luki u Orešcu (Salajić 2001, 10). Istražen rubni dio ranosrednjovjekovnog naselja datiran je u prijelaz 9. na 10. st. u čemu se podudaraju tipološko- -kronološka analiza i C-14 datumi i predstavlja isto nizinsko naselje otvorenog tipa kakva su otkrivena sustavnim i pokusnim istraživanjima te terenskim pregledima u posljednje vrijeme na području zapadno od Virovitice, u okolici Koprivnice (Sekelj Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003; Sekelj Ivančan 2005a, Sekelj Ivančan 2005b). Nakon završetka arheoloških istraživanja, istraženim dijelom prošla je spojna cesta između zapadne obilaznice i ceste Virovitica Barcs, a pokretna arheološka građa upućena je na konzervaciju. Literatura Ložnjak Dizdar 2005 D. Ložnjak Dizdar, Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama, Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: Salajić 2001 S. Salajić, Arheologija virovitičkog kraja, (katalog izložbe), Virovitica, Sekelj Ivančan, Belaj 1998 T. Sekelj Ivančan, J. Belaj, Probno sondažno iskopavanje u selu Zvonimirovu godine 1998., Obavijesti HAD, 3/XXX, Zagreb, 1998: Sekelj Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec, B. Šiljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazišta u okolici Torčeca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: Sekelj Ivančan 2005a T. Sekelj Ivančan, Probna arheološka istraživanja na položaju Blaževo pole 6, AIA, I, Zagreb, 2005: Sekelj Ivančan 2005b T. Sekelj Ivančan, Torčec, Ledine ranosrednjovjekovno naselje, AIA, I, Zagreb, 2005: Tkalčec, Dizdar, Kovačević 2003 T. Tkalčec, M. Dizdar, S. Kovačević, Arheološko rekognosciranje zaobilaznice Slatine i obilaznice vodocrpilišta Medinci, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: Summary mr. sc. Daria Ložnjak Dizdar Rescue archaeological research into the site of Virovitica- Đota covered works to the elevated ridge that was inhabited at the beginning of the Early Bronze Age. The majority of the ceramic finds tend to put this lowland settlement of the open type into the Virovitica Culture group, dating to the 13th or 12th century BC. This Late Bronze age settlement fits into the network of contemporaneous settlements located on elevated ridges alongside the Drava plain in the area from Koprivnica to Slatina. At Đota material remains that speak of the long settlement of this site were found. The revealed part of the infrastructure with moveable archaeological finds (querns, weights, sporadic ceramic finds) tells of everyday life and subsistence of the Early Iron Age inhabitants. The rare fragments of Hallstatt ceramics indicate an older phase of the Early Iron Age. The recorded northern edge of the Early Iron Age settlement complements the fairly meagre picture of the habitation of this area at the time. So far Hallstatt sites have been recorded only through field investigations in the area of Suhopolje, at Ivanec in Lipovac and Luka at Orešac. The outer part of the early medieval settlement investigated can be dated to the turn of the 9th and 10th centuries and is a lowland settlement of the open type that has been discovered through systematic and test investigations recently in the area to the west of the Virovitica, in the surrounds of Koprivnica. Redni broj: 38 Lokalitet: Virovitica Đurađ istok Naselje: Virovitica, Sveti Đurađ Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1343 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 16. kolovoza do 2. rujna provedena su zaštitna arheološka istraživanja na nalazištu Virovitica Đurađ istok. Dio nalazišta obuhvaćen zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazi se na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice od stacionaže do stacionaže

81 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Voditelj istraživanja bio je Tomislav Hršak, diplomirani arheolog iz Zagreba, a nositelj projekta bio je Gradski muzej Virovitica. U istraživanjima su kao dio stručne ekipe sudjelovali Silvija Salajić, voditeljica arheološke zbirke u Gradskom muzeju Virovitica, i studentice arheologije Asja Tonc i Katarina Jerbić. U zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazišta Virovitica Đurađ istok istraženo je ukupno 4700 m². Površina predviđena istraživanjem podijeljena je mrežom blokova 5x5 m te je orijentirana prema sjeveru, a od zapada prema istoku istraživalo se prema sektorima dužine 20 i širine metara. Ukupno je istraženo sedam takvih sektora, a iskopana zemlja deponirana je na prostor zone eksproprijacije. Nalazište je smješteno na jugozapadnom rubu grada Virovitice, uz istočnu stranu asfaltne ceste koja vodi u selo Sveti Đurađ, na samim rubovima obronaka Bilogore, s istočne strane omeđeno potokom Ođenicom, dok se prema sjeveru i zapadu nalazi nisko i vodoplavno područje. Na nalazištu su pronađeni samo objekti ukopani u zdravicu, jer je vjerojatno intenzivna obrada poljoprivrednog zemljišta uništila kulturni sloj. Među pronađenim objektima izdvojena je jedna zemunica te radne i otpadne jame i stupovi zapunjeni različitim vrstama zapuna koje su sadržavale pokretne arheološke nalaze, a od kojih su u najvećem broju pronađeni ulomci keramičkih posuda i kućnog lijepa, te nalazi kamena i u manjem broju metalnih predmeta. Zemunica SJ 032 nalazi se uz južni profil nalazišta, pravilnog je kvadratnog tlocrta dimenzija 3,65x3,35 m, relativne dubine 0,80 m s okomitim bočnim stijenkama i zaravnjenim dnom. Na južnoj bočnoj stijenci nalazi se stuba visoka 40 cm i cijelom dužinom stijenke spušta se prema dnu jame u širini od oko 40 cm. Zapuna zemunice sadržavala je veću količinu pokretnih arheoloških nalaza što pokazuje kako je nakon napuštanja njen ukop iskorišten kao otpadna jama, a pronađen je raznovrstan keramički materijal koji nam je pomogao pri dataciji tog naselja. Najveći broj objekata zabilježen i istražen na nalazištu Virovitica Đurađ istok jesu jame različitih oblika, dimenzija i dubina ukopa koje su imale i različite namjene. Zapune pojedinih jama sadržavale su veće količine keramičkih ulomaka i kućnog lijepa, te u manjem broju litičkih izrađevina te ostataka ugljena što ih definira kao jame otpadnog karaktera. Zapune jama bile su od tamnosive do tamnosmeđe boje. Određen broj istraženih objekata na naselju pripada ukopima stupova različitih promjera i dubina ukopa. Neki od njih nalaze se oko ili u objektima, pa možemo pretpostaviti da su služili za pridržavanje neke konstrukcije, dok ostali mogu biti dijelovi neke ograde. U zapunama stupova u najvećem broju slučajeva pronađeni su tek sitni ulomci keramike i kućnog lijepa, pa ni prema tome nije moguće preciznije determinirati kojem su razdoblju stupovi pripadali. Ipak, može se pretpostaviti da stupovi koji se nalaze sjeveroistočno od zemunice SJ 032 i u pravilnom su rasporedu čine konstrukciju koja je usko povezana s njom. U istraživanjima naselja Virovitica Đurađ istok u zapunama objekata, uglavnom jama i zemunice, pronađen je raznovrstan arheološki materijal. U najvećem su broju pronađeni ulomci keramičkih posuda različitih osnovnih funkcionalnih oblika, dok od ostalih keramičkih predmeta možemo izdvojiti različite oblike utega i pršljena. Također je pronađen i određen broj ulomaka ukrašene keramike koji su bitni za kronološko definiranje naselja Virovitica Đurađ istok. Potom slijede nalazi ulomaka kućnog lijepa Virovitica Đurađ istok, lokalitet prije istraživanja (foto: T. Hršak) koji čine ostatke nadzemnih struktura zemunice i poluukopanih objekata, dok su u manjem broju pronađene litičke izrađevine. Također su u manjem broju zapuna pronađeni željezni i brončani predmeti. Ostaci hrane, kojima pripadaju nalazi životinjskih kostiju, malobrojni su i pronađeni su tek kao usitnjeni ulomci. Razlog malom broju sačuvanih životinjskih kostiju vjerojatno se nalazi u vrsti i kvaliteti tla. Na temelju pronađenoga pokretnog arheološkog materijala, može se zaključiti da se na lokalitetu Virovitica Đurađ istok radi o naselju iz starijega željeznog doba, ali da je prisutan i materijal iz ranoga srednjeg vijeka te neolitika. Većinu nalaza iz željeznodobnih objekata čini grublja keramika, sive, sivosmeđe, do crvenkastosmeđe boje, debljih stijenki i loše fakture s dosta primjesa pijeska i šljunka. U većini je slučajeva neukrašena, dok neki posjeduju jednostavnu dekoraciju u obliku plastične trake ukrašene otiscima prstiju. Osim grube, javlja se i fina crna halštatska keramika tankih stijenki i do sjaja izglačanih površina. Tehnike ukrašavanja na finoj keramici raznolike su i variraju od finih, plitkih kanelura koje se vjerojatno nalaze na trbuhu posude, do urezanih motiva romba ili visećih trokuta te plitkih okruglih uboda, izvedenih vjerojatno instrumentom zaobljena vrha. Takav repertoar ukrasa karakterističan je za keramiku pronađenu u zemunici SJ 032. Istraženo je i nekoliko srednjovjekovnih objekata od kojih je nalazima najbogatija jama SJ 024 s nalazima fragmentirane srednjovjekovne keramike rađene na lončarskom kolu, Virovitica Đurađ istok, ulomak starije željeznodobne keramike (foto: T. Hršak) 81

82 ukrašene valovnicom, te horizontalnim linijama izvedenima vjerojatno otiskom kotačića. Uz keramiku, u jami je pronađena i veća količina kućnog lijepa i cigli te ulomak amorfnog željeznog predmeta i jedna perla. Kako je trasa obilaznice zahvatila sam rubni dio naselja nažalost ne može se pretpostaviti veličina naselja koje se vjerojatno nalazi južno od trase prema obroncima Bilogore. Iz svega spomenutoga može se zaključiti da se radi o nizinskom naselju iz starijega željeznog doba koje pripada kulturnoj grupi Martijanec-Kaptol, a nalazilo se na malo uzdignutom položaju iznad nizine. Slična naselja nalaze se u Sv. Petru Ludbreškom i Sigetcu. Literatura Šimek 1982 Marina Šimek, Dosadašnja arheološka istraživanja u Sigecu, Podravski zbornik 1982, Koprivnica, Šimek 2004 Marina Šimek, Grupa Martijanec-Kaptol, u: Ratnici na razmeđu istoka i Zapada, starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog izložbe), Zagreb, Summary Tomislav Hršak During 2005, salvage archaeological investigations were conducted at the site of Virovitica Đurađ istok [east], which was found during overseeing of the works on the construction of the western bypass of the city of Virovitica. In research into this settlement, diverse kinds of archaeological material was found. The majority of finds consisted of shards of ceramic vessels of various basic functional forms, while of the other ceramic items we would pick out various kinds of weights. Also found were some fragments of decorated ceramics that are crucial for the chronological definition of Đurađ istok. On the basis of this moveable archaeological material found we are able to conclude that this was a settlement of the Early Iron Age, but with the presence of material from the early Middle Ages and the Neolithic. Since the route of the bypass covers only the outer edge of the settlement, we cannot conjecture the size of the settlement, which probably lies to the south of the route, towards the foothills of Bilogora. Nalazište Virovitica Đurađ zapad smješteno je uza zapadnu stranu asfaltne ceste koja iz Virovitice vodi u selo Sveti Đurađ, na poljoprivrednom području udaljenom cca 2,5 km od središta grada. Na blago povišenom položaju, smješteno je nalazište na kojem su pronađeni ostaci prapovijesnih objekata te usitnjeni keramički ulomci. Lokalitet se proteže na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice između stacionaža i Lokalitet je uočen naknadno, odnosno za trajanja nadzora koje je na trasi obilaznice provodio Gradski muzej Virovitice. Nakon skidanja humusa bagerom, na stacionaži utvrđena je tamna zapuna u zdravici s mnoštvom keramičkog i litičkog materijala pripisanog neolitičkoj, starčevačkoj kulturi, nakon čega su zaustavljeni strojni radovi. Zaštitna arheološka istraživanja odvijala su se u dva navrata, od do te od do U trajanju od 22 radna dana obuhvaćena je površina od 4200 m 2, podijeljena na sedam sektora dužine 20 i širine 30 m. Zaštitna istraživanja naručilo je Ministarstvo kulture, a investitor su bile Hrvatske ceste d.o.o. Voditeljica istraživanja bila je Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zabilježeno je 49 stratigrafskih jedinica (slojevi, ukopi i zapune arheoloških objekata). Ukupno je uvedeno 29 vrećica s nalazima keramike, kamena i kućnog lijepa. Uzeta su 34 uzorka ugljena i zemlje za flotaciju radi izdvajanja arheobotaničkih nalaza te za kemijske analize. U obrazac posebnih nalaza izdvojen je jedan predmet (brusni kamen). Terensku dokumentaciju čini 20 listova, odnosno 20 tlocrta i 14 presjeka u mjerilu 1 : 20 te jedan plan, odnosno tlocrt iskopa. Ispod sloja humusa (SJ 001) pronađena je zdravica (SJ 002) u kojoj su i ukopani svi objekti. Zdravica je žuta glina, boje po Munsellu 2.5 Y 5/4 light olive brown. U zapadnom dijelu, gotovo kroz čitavu otkopnu površinu, proteže se crven pijesak (SJ YR 3/3, dark redish brown). Riječ je o geološkom sterilnom sloju koji se nalazi na najvišem dijelu uzvišenja. Kako se radi o jednoslojnom nalazištu, pronađeni su samo ukopani objekti među kojima su izdvojene jame, kanali i stupovi zapunjeni različitim vrstama zapuna koje su sadržavale pokretne arheološke nalaze. Od pokretnih nalaza u najvećem su broju pronađeni ulomci keramičkih posuda, kućnog lijepa te nalazi kamena. Redni broj: 39 Ime lokaliteta: Virovitica Đurađ zapad Naselje: Virovitica, Sveti Đurađ Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1345 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Virovitica Đurađ zapad, tlocrt iskopa (crtež: M. Galić) 82

83 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Virovitica Đurađ zapad, neolitički keramički nalazi, jama SJ 003 (foto: F. Beusan) Koncentracija pretpovijesnih objekata registrirana je u sektorima I i II. Riječ je o jamama i rupama od stupova. Najviše arheološkog materijala (keramike i litike) pronađeno je u jami SJ 003/004. U jami SJ 020/021 utvrđeno je ognjište (SJ 044) uz koje je pronađeno i mjesto u koje se odbacivao pepeo i gar (SJ 045). Dosta keramičkog i litičkog materijala pronađeno je i u jami SJ 030/031. Druga, veća koncentracija objekata je u sektoru VII, međutim, samo je u jednom objektu (SJ 038/039) pronađena keramika. Neke od pojava manjih nepravilnih ovalnih i kružnih oblika ostaci su nekih recentnih pojava stupova ili plitkih ukopa, a vjerojatno i pojava od rasta raslinja i drveća. U njima je sporadično pronađen tek pokoji komad ugljena. Za neke se pojave, npr. SJ 022/023 u sektoru III, izduženog nepravilnog oblika, pretpostavlja da su nastale djelovanjem voda. Pretpostavlja se da su neke od jama mogle služiti i kao gliništa, odnosno mjesta za vađenje gline u sklopu prapovijesnog naselja jer je glina (SJ 002) veoma kvalitetna i pogodna za oblikovanje. Da bi se potvrdila hipoteza, iz nekih su jama uzeti uzorci gline za kemijske analize koji će biti uspoređeni s analizama keramičkih ulomaka. Na temelju zaštitnih arheoloških istraživanja na nalazištu Đurađ zapad može se govoriti o postojanju dvaju manjih pretpovijesnih naselja. U sektorima I i II utvrđeni su tragovi života pripadnika neolitičke, starčevačke kulture, dok nalazi iz jame u sektoru VII (SJ 038/039) potvrđuju da se na tome mjestu živjelo i u razdoblju ranoga/srednjega brončanog doba (u jami je pronađena litzenska keramika). Oba su se naselja očito prostirala i šire, u smjeru SI-JZ, a trasa obilaznice zahvatila je tek manji dio naselja. U ostalim sektorima također su zabilježeni objekti, međutim kako u njima nije pronađena keramička građa nužna za definiranje kulturne pripadnosti ne može se sa sigurnošću tvrditi pripadaju li recentnim i prirodnim pojavama ili jednome od dvaju prapovijesnih naselja. Summary mr. sc. Jacqueline Balen The site of Virovitica Đurađ zapad [west] is located alongside the western side of the tarmac road that leads from Virovitica to the village of Sveti Đurađ, in a farming area about 2,5 km from the centre of the city. Rescue archaeological research covered a total area of 4200 square metres. On the basis of rescue architectural investigations of the find we can speak of the existence of two smallish prehistoric settlements. In sectors I and II, traces of life of people of the Neolithic or Starčevo Culture were found, while finds from a pit in sector VII prove that there was also life here in the Early Bronze Age. Both settlements clearly extended more widely, in the SE-NW direction, and the route of the Virovitica bypass took in only a smaller part of the settlement. Redni broj: 40 Ime lokaliteta: Virovitica Kiškorija jug Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1210 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od 13. svibnja do 9. srpnja provedena su zaštitna arheološka istraživanja na dijelu trase zapadne obilaznice grada Virovitice, a istraživanje je proveo Institut za arheologiju iz Zagreba. Arheološke radove na lokalitetu Virovitica Kiškorija jug vodila je mr. sc. Kristina Jelinčić s Instituta za arheologiju. Naručitelj radova bilo je Ministarstvo kulture, a radove su financirale Hrvatske ceste d.o.o. Virovitica Đurađ zapad, brončanodobni keramički nalazi, jama SJ 038 (foto: F. Beusan) Kiškorija je toponim koji se nalazi zapadno od ulaza u grad Viroviticu kod Podravske magistrale, a kako se lokalitet nalazi južno od magistrale nazvan je Kiškorija jug kako bi se razlikovao od latenskog lokaliteta Virovitica Kiškorija sjever koji se nalazi sjeverno od magistrale. Na površini od m² istražen je dio rimskog sela preko kojeg 83

84 Virovitica Kiškorija jug, pogled s jugoistoka na sektore XV XIX (foto: K. Jelinčić) ide trasa obilaznice na kojemu se odvijao život od 2. st. do sredine 5. st. i dio ranosrednjovjekovnog naselja iz 9. st. Objekti iz obaju razdoblja koncentrirani su na dvama uzvišenim položajima, među kojima postoji prekid od 50 m zbog pada terena. Najveća koncentracija objekata nalazi se na južnom dijelu lokaliteta koji je i najviša nadmorska točka istraženog položaja. Rimski se lokalitet većim dijelom proteže zapadno od trase, slijedeći rast terena, a manjim dijelom prema istoku. Istočno od trase također se mogu primijetiti crne i tamnosive mrlje te ulomci srednjovjekovne keramike, što govori o rasprostiranju srednjovjekovnog naselja na istok u smjeru Virovitice. Za potrebe dokumentacije upotrebljavani su obrasci Instituta za arheologiju i Ministarstva kulture. Uvedeno je 2335 stratigrafskih jedinica, 848 nalaza, 62 posebna nalaza, uzeto je 287 uzoraka za analizu (zemlja, ugljen, kosti), izrađen je 61 tlocrt i presjek, napravljeno je 684 dijapozitiva, 30 kolor-fotografija i oko 5000 digitalnih fotografija. Teren je snimljen totalnom geodetskom stanicom. Sva dokumentacija, uključujući nacrtnu i fotodokumentaciju, pohranjena je na Institutu za arheologiju. Crteže su izradile Kristina Turkalj, Maja Šunjić, dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan, mr. sc. Tatjana Tkalčec i Ivana Miletić. Nalazi su dijelom konzervirani (keramika), a metal je upućen na konzervaciju koja će biti završena do kraja (dugo razdoblje je potrebno zbog masivnosti predmeta te dugotrajnosti temeljitog odsoljavanja i skidanja naslaga korozije). Osam uzoraka ugljena poslano je na analizu starosti, a dobiveni rezultati u skladu su s očekivanim (KIA SJ 29; U 37, AD ; KIA SJ 118; U 91, AD ; KIA SJ 425; U 143, AD ; KIA SJ 437; U 134, AD ; KIA 7992-SJ 510; U 167, AD ; KIA SJ 802; U 208, AD ; KIA SJ 1357, U 244, AD ; KIA SJ 1363 ; U 219, AD ; KIA označava broj analize laboratorija u Kielu, SJ stratigrafsku jedinicu, U broj uzorka s istraživanja, AD da- Virovitica Kiškorija jug, istočni dio sektora VI (foto: K. Jelinčić) Virovitica Kiškorija jug: lijevo srednjovjekovni objekt (9. st.); desno antički objekt (prva polovina 5. st.) (foto: K. Jelinčić) 84

85 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 taciju dobivenu analizom). Orani sloj skidao se strojno gornji dio težim strojem (D 600 C Hanomag, 17 t), a lakšim strojem (JCB BA5 4CY) po potrebi se skidao donji dio humusa. Većinu antičkih objekata čine nadzemne kolibe građene od drvenih stupova i blata, a od njih su nam sačuvani samo tragovi drvene arhitekture u obliku tragova stupova i komada kućnog lijepa s jasnim tragovima drvene konstrukcije. Broj sačuvanih stupova, odnosno ukopa u kojima su se nalazili, govori o iznimno intenzivnom životu na tom položaju i važnosti naselja, kao i o njegovom dobrom položaju. Dug kontinuitet i gustoću naseljenosti to rimsko selo duguje neposrednoj blizini rimske ceste koja je prolazila nekoliko kilometara južno od njega, uza sjeverne obronke Bilogore, a moguće je i raskrižje, jer se u susjednom mjestu Korija nalaze ostaci ceste koja se pruža u smjeru sjeveroistoka prema Dravi (Lovrenčević 1980, 236) i dalje prema Pečuhu. Za komunikaciju, ali i trgovinu koja je bila iznimno važna, ne smije se zanemariti blizina Drave kao prometnice. Osim koliba, pronađeni su tragovi i ukopanih objekata, stambenog karaktera, prostora za pohranu, kao i radnih prostora. Također su istraženi i objekti koji su u kasnijem razdoblju svog postojanja služili kao mjesta za otpad i pritom su produbljeni. Pronađene su i otpadne jame, ograde i peći. Peći su, nažalost, sačuvane samo u svom donjem dijelu, odnosno sačuvano je njihovo ložište. Ložišta su u presjeku kalotastog ili blago zaobljenog oblika, s jako zapečenim dnom, a iznad toga nalaze se tragovi arhitekture peći i velika količina ugljena. Peći se nalaze izvan objekata na otvorenom prostoru, ali u njihovoj neposrednoj blizini. U tlocrtu su kružnog i pravokutnog oblika sa zaobljenim krajevima. Prema dosadašnjim analizama čini se kako je orijentacija većine koliba bila sjever-jug, a shvaćanje unutrašnje organizacije naselja otežava činjenica što je taj maleni prostor u antici bio mjesto intenzivne gradnje i obnove objekata na istom položaju, posljedica čega je uništavanje tragova ranijih faza izgradnje. U svakom slučaju, za sada se može iščitati više graditeljskih faza. Za shvaćanje organizacije i odnosa posjednih objekata treba pričekati konzervaciju i analizu cjelokupne arheološke građe iz tih objekata. U radnim prostorima pronađen je alat agrarnog karaktera, a glavninu nalaza čini keramika lokalne proizvodnje s vrlo malom količinom posuda koje se mogu pripisati uvozu. Radi se o loncima jednostavne profilacije, kratkog vrata i malo izvijenog oboda, te slabo naglašenog ramena. Osim lonaca pronađeni su tanjuri, zdjele i manja količina vrčeva. Keramika je loše kvalitete pečenja, nerijetko se mrvi na dodir i ima dosta primjesa. Također, vidljivo pokazuje tradiciju stanovništva koje je gospodarilo područjem prije dolaska Rimljana. Tradicija se najviše vidi u oblikovanju nekih tipova posuda. O romanizaciji i kontaktu s modernim tekovinama rimskog društva govori onaj mali dio nalaza, a to su rijetki ulomci sigilate, ulomci slikane keramike, ulomci čaše izrađene u tehnici keramike tankih stijenki, nakit (staklene narukvice iz 3-4. st.), srebrni prsten D-presjeka s naglašenim ramenom i gemom, fibula izrazito profiliranog tipa), dvije brončane cjediljke, ulomak oboda brončane zdjele, novac, tarionici koji su pokazatelj rimskog načina prehrane i u skladu s tim izrade za to potrebnih keramičkih posuda. Postojanje rimskih sela bilo je neodvojivo od urbaniziranih naselja, rustičnih vila i prometnica. Svi navedeni elementi čine cjelinu i međusobno su ovisni. Na taj je način i ovdje istraženo selo bilo vezano uz obližnju kopnenu, ali i riječnu Virovitica Kiškorija jug, antički tanjuri, zdjele, poklopac i utezi (foto: K. Jelinčić) prometnicu (obje su povezivale zapad, gdje je Petovij kao važan proizvodni i trgovački centar, s istokom i to u prvom redu s Mursom) i sva naselja i rustične vile koje su se nalazile uz njih. Tim komunikacijama njegovi stanovnici ostvarivali su trgovačke kontakte sa stanovništvom obližnjih naselja, a možda i dalje. Prema itinerarima, na tom području nalazila su se naselja Cocconis, Sirotis/Serota i Bolentio (Itinerarium Hieroloymitanum, , Itinerarium Antonini ) (Lengyel, Radan, 1980, ), a nalazila su se duž spomenute ceste, na širem virovitičkom području, a od njih je najveće Bolentio. Postojanje cestovne mreže sa sobom je nosilo postojanje naselja u svim oblicima: gradovi, vile i sela. Blizina ceste i Drave kao alternativnog puta, ali i samog raskrižja omogućila je dugotrajno postojanje sela na tom položaju. Romanizacija je u panonske ruralne sredine prodrla organizirano dolaskom Flavijevaca na vlast, tj. od tog razdoblja organizirano se podižu naselja (Gabler 1982, 94, 105; Brukner 1995, 152). Ovo je naselje, kako se vidi prema rezultatima analize ugljena i prema nalazima, funkcioniralo od 2. do u 5. st., kada se dolaskom Huna gasi život u tom selu. Iako je to selo dio romanizirane sredine, udio importa je zamjetno malen. Slična situacija prisutna je i u drugim istraživanima rimskim selima, npr. lokalitet Szakály (Gabler 19852, 94 95). Također postoji sličnost s navedenim lokalitetom u veoma snažnoj tradiciji koja se odnosi na običaje stanovanja, izgradnje objekata, uzgoja stoke, malen broj nađenog novca ili pak kasnu pojavu tarionika. Na postojanje srednjovjekovnog naselja upućivali su površinski nalazi srednjovjekovne keramike na tom dijelu trase i istočno od nje. Istraživanjem je pronađeno nekoliko srednjovjekovnih objekata, manjih jama i kanala. Broj srednjovjekovnih objekata manji je od antičkih, a u njima Virovitica Kiškorija jug, plan sektora VI, VII i VIII (crtež: K. Turkalj) 85

86 Brukner 1995 O. Brukner, Rimska naselja i vile rustike, Arheološka istraživanja duž auto puta kroz Srem, Novi Sad, 1995: Gabler 1982 D. Gabler, Aspects of the development of Late Iron Age settlements in Transdanubia into the Roman Period (evidence based upon the excavations at Szakály in Southern Hungary), in: Studies in the Iron Age of Hungary, BAR, I.S.144, Oxford, Lengely, Radan 1980 A. Lengely, G. T. B. Radan 1980, The Archaeology of Roman Pannonia, Budapest, Lovrenčević 1980 Z. Lovrenčević, Rimske ceste i naselja u bilogorsko-podravskoj regiji, Arheološki pregled, 21, Beograd, 1980: Sekelj Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec, B. Šiljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazišta u okolici Torčeca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: Sekelj Ivančan 2004 T. Sekelj Ivančan, Ranosrednjovjekovno naselje Torčec-Ledine 2004, Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: Sekelj Ivančan 2005 T. Sekelj Ivančan Torčec, Ledine ranosrednjovjekovno naselje, AIA, I, Zagreb, 2005: Summary Kristina Jelinčić Virovitica Kiškorija jug, tlocrt i presjek SJ 803 (crtež: K. Turkalj) je pronađena uglavnom keramika ukrašena valovnicama, vodoravnim urezima i različitim motivima izvedenima kotačićem. Osim keramike, pronađeni su ulomci željeznih predmeta trenutačno nejasne namjene zbog velike korozije, ulomci kostiju i šljake. Analizom starosti ugljena iz triju objekata pokazalo se da su ti objekti iz 9. st. Srednjovjekovni objekti nisu bili nadzemni, već su svi ukopani u zdravicu, a neki od njih negirali su ranije antičke strukture. Može se primijetiti manja gustoća srednjovjekovnih objekata u odnosu na antičke. Razlozi za to mogu biti različiti, a na ovom stupnju istraženosti nemoguće je utvrditi pravi razlog: unutrašnja organizacija prostora, uništavanje pojedinih objekata obradom tla i izoravanjem (u oranom sloju pronađena je srednjovjekovna keramika), a moguće i to da je istraživanjima zahvaćen samo rubni dio naselja u kojem je prisutan manji broj objekata. U Podravini se istražuje ranosrednjovjekovno naselje u Torčecu gdje je situacija s gustoćom objekata slična (Sekelj Ivančan 2004; Sekelj Ivančan 2005), a otkriće srednjovjekovnog naselja na lokalitetu Virovitica Kiškorija jug važno je jer uz lokalitete u okolici Torčeca (Sekelj Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003; Sekelj Ivančan 2004; Sekelj-Ivančan 2005) upotpunjava nejasnu sliku hrvatskoga ranog srednjeg vijeka. Kako izoravanje terena na tom lokalitetu nije utjecalo na gustoću antičkih objekata, može se zaključiti da manja koncentracija srednjovjekovnih lokaliteta ipak nije uzrokovana obradom zemljišta već samo organizacijom naselja, podjelom gospodarstva, odnosom pojedinih objekata, tj. njihovom međusobnom vezom. Literatura The site of Virovitica-Kiškorija jug [south] site is located by the western way in to the city of Virovitica. Salvage investigations covered an area of 17,946 square metres. The site yielded traces of a Roman village of the 2nd to the 5th century, as well as of a medieval, 9th century, hamlet. Traces of Roman-period dwellings were found, with pits, ovens, storage and working areas. There are two kinds of structure: surface features, or huts made of wooden pillars and earth, and excavated structures or dug-outs. The ovens, pits and storage areas are outside these features, but in the immediate vicinity of them. The ovens were not found in their entirety, only the fireboxes with traces of building and a large quantity of charcoal. the finds on the whole consist of ceramic objects, of local origin. Small amounts of luxury imported goods were found (bronze vessels, a silver rings, glass bracelets, terra sigillata, thin-walled ware). Locally-produced ware contains strong traces of prehistoric tradition. The material and character of the features tell of the small extent to which the settlement was Romanised. From the Middle Ages, several dwelling features, pits and channels were discovered, dating to the 9th century AD. On the whole ceramic ware was found in them, with wavy decoration, and various wheel-made motifs. As well as the ceramic ware, a small amount of metal items were found, with cinders and bones. All the structures found were quite far away from each other, probably because of the nature of the internal organisation of the settlement. Redni broj: 41 Lokalitet: Virovitica Kiškorija sjever Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1211 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 16. svibnja do 4. srpnja 2005., radi izgradnje zapadne obilaznice grada Virovitice, provedena su zaštitna arheološka istraživanja naselja latenske kulture na nalazištu Virovitica Kiškorija sjever (voditelj: dr. sc. Marko Dizdar, Institut za arheologiju). Naručitelj istraživanja bilo je Ministarstvo kulture, a radove su financirale Hrvatske ceste d.o.o. U terenskom pregledu prije istraživanja, na blagoj uzvisini koja se nalazi sjeverno od Podravske magistrale, na samome zapadnom rubu grada Virovitice, pronađeni su keramički ulomci koji su ukazivali na postojanje nizinskog naselja latenske kulture. Uzvisina na kojoj 86

87 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 je smješteno naselje s južne i istočne strane omeđena je niskim vodoplavnim područjem, dok se prema zapadu nastavlja u blagim pjeskovitim uzvišenjima. Smjer obilaznice obuhvatio je istočni dio naselja, dok na veći broj objekata na zapadnom dijelu ukazuje zračni snimak s jasno vidljivim većim zapunama. Zaštitnim arheološkim istraživanjima obuhvaćena je površina od m 2 naselja. Sloj oranog humusa, u dogovoru s investitorom, iskopan je strojno, dok su zapune objekata u cijelosti istražene i dokumentirane stratigrafskom metodom. Zdravicu čine slojevi od svijetložutih do sivo-smeđih glina, dok su na najvišem dijelu uzvisine kao geološki slojevi izdvojeni slojevi crveno-smeđeg i svijetlog pijeska. Kulturni se slojevi nisu očuvali i vjerojatno su uništeni poljoprivrednom obradom zemljišta. Kao arheološke cjeline prepoznati su ukopi zemunica, jama, bunara, kanala, rovova i stupova zapunjenih različitim vrstama zapuna koje su sadržavale brojne pokretne arheološke nalaze. Najbrojniji su ulomci keramičkih posuda i kućnog lijepa, a potom slijede nalazi metalnih, staklenih, kao i različitih kamenih predmeta. U istraživanjima naselja latenske kulture Virovitica Kiškorija sjever kao osnovne stambene jedinice izdvojeni su ostaci kuća i zemunica. Tijekom istraživanja dokumentirani su obrisi kućnih osnova u vidu pravilno raspoređenih ukopa rupa za stupove, dok se podnice nisu sačuvale. Dosad su prepoznate četiri kućne osnove koje pokazuju pravokutan obris te većinom orijentaciju sjever-jug. Kod nekih manjih osnova pravokutnog oblika vjerojatnije je riječ o ostacima manjih pomoćnih objekata. Najveća je kuća 2 veličine 12x9,10 m s četiri usporedna niza ukopa rupa za stupove. U sjevernom dijelu kuće nalazile su se manje plitke ovalne jame s ulomcima zapečene zemlje i kućnim lijepom koje možda ukazuju na postojanje ognjišta ili peći u sjevernom dijelu kuće. S izvanjske strane kuće nalaze se ukopi rovova i stupova, vjerojatno ostaci ograda oko kuće. Ostale prepoznate kućne osnove su u svojoj neposrednoj blizini također sadržavale svu potrebnu infrastrukturu za nesmetan i samostalan obiteljski život. Drugi su osnovni tip zemunice kao stambeno-radni prostori koji su sadržavali zapune sivo-smeđe do tamnosive boje. Većina je zemunica ovalnog obrisa s jednim ili više izdvojenih manjih prostora, kao i s dublje ukopanim stupovima po dnu na kojima je počivala krovna konstrukcija. Sve istražene zemunice imaju zaravnjeno dno koje se nalazilo ukopano od 0,40 do 1 m relativne dubine od razine zdravice, što potvrđuje postojanje nadzemnog dijela od kojeg su preostali samo ulomci kućnog lijepa u njihovim zapunama. Dužina zemunica iznosila je od 3,50 m do oko 6,50 m, što ih prikazuje kao objekte namijenjene stanovanju te obavljanju svakodnevnih poslova. Posebno se obrisom izdvajaju dvije zemunice, SJ 4 i SJ 116, koje su identičnog, ovalnog oblika s manjim izbočenjem od ukopanog stupa na jugoistočnoj strani, dok se izrazito pravilnim pravokutnim obrisom i zaravnjenim dnom izdvaja zemunica SJ 248. Uza zemunice se također nalaze infrastrukturni objekti kao što su spremnice, bunari i jame te ograde. Tako se u radnoj jami SJ 406, koja je smještena neposredno uza zemunicu SJ 408, nalazilo ognjište s premazom od ilovače i podlogom od keramičkih ulomaka. Također je zanimljiva i simbioza zemunice SJ 686 ovalnog oblika s duboko ukopanim bunarom SJ 800 u jedinstven objekt. Zapune pojedinih zemunica sadržavale su znatne količine pokretnih nalaza, što pokazuje kako su nakon napuštanja njihovi ukopi iskorišteni kao otpadne jame, najvjerojatnije stanovnicima nekoga novopodignutog susjednog objekta. Kronološke prioritete te slijed uporabe objekata i zauzeće prostora naselja bit će moguće odrediti nakon analize pokretnih nalaza te provedbe C-14 datiranja zapuna. Vrijednost velike istražene površine naselja na Kiškoriji sjever prepoznaje se ponajviše u izdvajanju užih obiteljski organiziranih cjelina definiranih kao dvorišta unutar kojih se nalaze osnovne stambene jedinice tipa kuća i/ili zemunica, uz koje su potom raspoređeni ostali potrebni infrastrukturni sadržaji kao što su spremnice, jame ili bunari. Ostacima ograda dvorišta pripadaju ukopi plitkih kanala širine cm koji se pružaju u dužinu i više desetaka metara. Takva se organizacija prostora naselja najbolje može sagledati kod kuća 2, 3 i 4 te njihovih odijeljenih dvorišnih prostora. U istraživanjima naselja latenske kulture Virovitica Kiškorija sjever zabilježen je veći broj jama različitih oblika, dimenzija i dubina ukopa. Najveći je broj jama ovalnog obrisa, gdje su pojedine zapune sadržavale veći broj pokretnih nalaza što ih predstavlja kao otpadne jame koje se najčešće nalaze u blizini kuća i zemunica. Pojedine jame mogle su nastati i pri iskopu gline za zidove kuća i zemunica, nakon čega nisu iskorištene za odlaganje otpada, već su zapunjavane prirodnim putem, zbog čega i sadržavaju tek pokoji nalaz. Manji broj jama na naselju, s obzirom na dubinu ukopa veću od 1,50 m i oblik, može se definirati kao bunari koji su se uvijek nalazili uz kuće ili zemunice i bili su izvor vode za stanovnike naselja. Pojedini bunari imali su izbočenja na jednoj ili više razina kojima se vjerojatno spuštalo do razine vode, ili je dno bilo dublje ukopano u središnjem dijelu u koji se mogla postaviti drvena greda kojom se silazilo Virovitica Kiškorija sjever, pogled na sjeverni dio istraženog dijela naselja (foto: M. Dizdar) 87

88 potjecati iz različitih faza naselja koje je trajalo tijekom nekoliko generacija, pa zapravo međusobno nemaju nikakve veze. Virovitica Kiškorija sjever, kuća 4 (foto: M. Dizdar) do vode. U gornjem dijelu nalazila su se plitka proširenja koja su vjerojatno bila podloga za neku konstrukciju. Kada su se prestali rabiti, bunari su zatrpavani, što odgovara napuštanju objekta za stanovanje uz koji se nalaze. Ukopi bunara potvrđuju smislenu aktivnost zajednice koja je bila usmjerena na dostupnost vode kao jednog od osnovnih preduvjeta za život. Tijekom istraživanja izdvojeno je i više uskih ukopa U ili V-presjeka koji su izdvojeni kao rovovi u koje su vjerojatno bili postavljeni drveni stupovi, pa su predstavljali dijelove ograda dvorišta. Sličnu su funkciju imali i ukopi plitkih i uskih kanala U-presjeka, od kojih su neki i duži od 50 m. Ukopi kanala izdvojeni su na južnom i središnjem dijelu istražene površine naselja, gdje se njihova funkcija najbolje vidi kod kuća 2, 3 i 4 čija su dvorišta definirana plitkim ukopima kanala, jedinim ostacima nekadašnjih niskih ograda od pruća čije postojanje potvrđuje planski i obiteljski organizirano naselje. Najveći broj istraženih objekata u naselju pripada ukopima stupova različitih promjera i dubina ukopa. Za manji se broj stupova već tijekom samih istraživanja mogla definirati izvorna namjena, kao što su primjerice oni ukopi stupova koji čine dio kućnih osnova ili ograda. Ipak, prije detaljne analize istražene površine i nalaza, za najveći broj stupova trenutačno nije moguće odrediti cjelinu kojoj su pripadali, što se osobito odnosi na brojne stupove koji su izdvojeni na sjevernom dijelu naselja. Poteškoća u povezivanju stupova u cjeline jest i spoznaja kako su bliski ukopi mogli Virovitica Kiškorija sjever, zemunica SJ 116 (foto: M. Dizdar) U istraživanjima naselja latenske kulture na Kiškoriji sjever u zapunama objekata, uglavnom jama i zemunica, od pokretnih arheoloških nalaza u najvećem su broju pronađeni ulomci keramičkog posuđa te kućnog lijepa, dok su u manjem broju zabilježeni nalazi metalnih, staklenih i kamenih predmeta važnih u kulturnokronološkom definiranju istraženog dijela naselja. Zanimljivo je kako su nalazi životinjskih kostiju izdvojeni tek u pojedinačnim slučajevima, što je posljedica vrste tla koje je nepovoljno djelovalo na organske nalaze. Među funkcionalnim oblicima keramičkog posuđa u najvećem su broju izdvojeni ulomci različitih oblika lonaca i zdjela te kantarosa koji su izrađeni na lončarskom kolu ili su modelirani rukom. Od ostalih keramičkih predmeta izdvajaju se još nalazi različitih oblika utega i pršljena te diskovi s rupicom. Od keramičkih oblika izrađenih na lončarskom kolu u najvećem se broju prepoznaju ulomci lonaca S-profiliranog ili bikoničnog tijela koji na ramenu imaju jedno ili više položenih vodoravnih rebara između kojih se mogu nalaziti motivi valovnice ili mreže izvedeni plitkim žlijebljenjem (Dizdar 2001). Na jednom ulomku lonca prepoznat je motiv žigosanih koncentričnih kružnica koje datiraju početak naselja u vrijeme mlađe faze srednjeg latena (LT C2). Ulomci lonaca sa stepeničasto profiliranim ramenom i uskim vratom odgovaraju keramografiji mokronoške skupine, odnosno razdoblju kasnog latena (Božič 1987; Knez 1992). Na lončarskom kolu izrađeni su lonci zaobljenog tijela i vodoravno profiliranog ili kosog ruba koji pripadaju kasnolatenskim posudama za zalihe većih dimenzija (Dizdar 2001). Na lončarskom kolu ili rukom modelirani su situlasti lonci zaobljenog tijela s rubom u obliku slova P koji su ukrašeni okomitim, kosim ili mrežasto raspoređenim češljastim ukrasom, pri čemu su pojedini lonci grafitirani, a služili su kao kuhinjsko posuđe. Nešto su grublje rukom izvedeni slični neukrašeni lonci zaobljena tijela s rubom koji je pravokutnog presjeka, kao i zaobljeni lonci ukrašeni plastičnom trakom s otiscima prsta ili s četiri funkcionalno-dekorativna dodatka (Dizdar 2001). Od zdjela izrađenih na lončarskom kolu u najvećem broju prepoznate su one S-profilacije koje po unutrašnjoj stijenci mogu biti ukrašene plitko žlijebljenom valovnicom (Dizdar 2001). Na lončarskom su kolu također izrađene zdjele zaobljena tijela i uvučena ruba te bikonične zdjele. Rukom su modelirane jednostavne neukrašene zdjele zaobljena tijela. Zanimljiva je pojava nekoliko ulomaka stožastih izbočenja koja se nalaze na ručkama zdjela kakve su poznate s transdanubijskih nalazišta (Bónis 1969), što svjedoči o povezanosti s keltskim zajednicama sjeverno od Drave. Od kantharosa izrađenih na lončarskom kolu prepoznaju se ulomci onih S-profiliranog ili bikoničnog tijela s ukrasima izvedenim plitkim žlijebljenjem za koje se nalaze usporedbe na naseljima Skordiska u istočnoj Slavoniji i Srijemu (Jovanović, Jovanović 1988; Dizdar 2001). Pojedini kantharosi modelirani su rukom i slijede tradicije mlađe faze starijega željeznog doba (Dizdar 2004). Za keramičke oblike s naselja Kiškorija sjever usporedbe je moguće pronaći kako na nalazištima mokronoške skupine Tauriska, tako i na onima Skordiska, zatim za poje- 88

89 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 dine oblike s druge strane rijeke Drave u Transdanubiji, ali i u autohtonim tradicijama starijega željeznog doba Podravine. Pripisivanje naselja na Kiškoriji sjever prostoru rasprostiranja mokronoške skupine zasniva se na prisutnosti karakterističnih metalnih predmeta, ponajprije kasnolatenskih brončanih fibula tipa Beletov vrt (Božič 1987; Božič 1998; Božič 1999) i Magdalenska gora (Božič 1987; Božič 1993; Božič 1999) koje su pronađene u zapunama jama i zemunica. Za većinu željeznih predmeta prije okončanja konzervacije nije moguće definirati izvoran oblik. Ipak, mogu se prepoznati noževi povijenog ili ravnog sječiva, dijelovi listova kopalja ili sječiva noževa, dok bi nakitu pripadao nalaz spiralno savijene željezne narukvice. Za kronološko definiranje naselja na Kiškoriji sjever, osim fibula, važni su i brojni nalazi ulomaka narukvica od kobaltnoplavog ili purpurnog stakla D-presjeka koje se datiraju u razdoblje kasnog latena i svjedoče o povezanosti s nalazištima latenske kulture južno i sjeverno od Alpa (Gebhard 1989). Također, pronađene su i raznoliko oblikovane i ukrašene perle. Od kamenih predmeta izdvaja se ulomak kamenoga dvodijelnog rotacijskog žrvnja koji se u sjevernoj Hrvatskoj pojavljuje u vrijeme latenske kulture (Dizdar 2001). Tijekom istraživanja pronađeni su i keramički ulomci koji se mogu pripisati kulturi polja sa žarama. To se osobito odnosi na nalaze iz zapune jame SJ 635 koja se nalazila pri vrhu uzvisine i koja vjerojatno pripada dijelu naselja iz kasnoga brončanog doba. Na samom vrhu uzvisine izdvojeno je i više pravokutnih recentnih ukopa koji nisu u znatnoj mjeri oštetili prapovijesne objekte. Naselje latenske kulture na nalazištu Virovitica Kiškorija sjever, s obzirom na veličinu istražene površine, pripada jednom od dosad najvećih istraženih prapovijesnih nalazišta u sjevernoj Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala kako je riječ o nizinskom naselju koje je bilo obiteljski organizirano, odnosno gdje je uža obitelj bila osnovna društvena jedinica zajednice. Na osnovi pronađenih pokretnih nalaza naselje na Kiškoriji sjever može se pripisati mokronoškoj skupini, odnosno istočnom prostoru rasprostiranja Tauriska koji su naseljavali jugoistočnoalpski i jugozapadnopanonski prostor. Također su zamjetni utjecaji materijalne ostavštine susjednih Skordiska te keltskih zajednica naseljenih u Transdanubiji, ali i naslijeđe autohtone panonske populacije. Ista je slika dokumentirana i u istraživanjima srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu (Majnarić-Pandžić 2001; Dizdar 2004; Tomičić, Dizdar 2005), kao i na ostalim kasnolatenskim nizinskim naseljima pronađenima u terenskim pregledima u okolici Virovitice i Suhopolja za koje naselje na Kiškoriji postaje osnovni naseobinski model, što potvrđuju i rezultati manjih istraživanja naselja u okolici Koprivnice i Varaždina (Marković 1982; Marković 1984). Pokretni nalazi, osobito brončane fibule tipa Magdalenska gora i Beletov vrt, uz ulomke staklenih narukvica, omogućuju datiranje naselja u razdoblje kasnog latena, s vjerojatnim počecima krajem mlađe faze srednjeg latena, kako to pokazuje nalaz keramičkog ulomka ukrašenog motivom žigosanih koncentričnih kružnica. Dakle, istraženi dio naselja na Kiškoriji sjever preliminarno se može datirati od sredine 2. do 1. st. pr. Kr., što će u konačnici biti moguće provjeriti tek nakon detaljne analize svih prikupljenih pokretnih nalaza. Literatura Bónis 1969 Éva B. Bónis, Die spätkeltische Siedlung Gellérthegy-Tabán in Budapest, Archaeologica Hungarica, XLVII, Budapest, Božič 1987 Dragan Božič, Zapadna grupa, u: Praistorija jugoslovenskih zemalja, V, Sarajevo, 1987: Božič 1993 Dragan Božič, Slovenija in srednja Evropa v poznolatenskem obdobju, AV, 44, Ljubljana, 1993: Božič 1998 Dragan Božič, Neues über die Kontakte längs der Bernsteinstrasse wahrend der Spätlatènezeit, AV, 49, Ljubljana, 1998: Božič 1999 Dragan Božič, Die Erforschung der Latènezeit in Slowenien seit Jahr 1964, AV, 50, Ljubljana, 1999: Dizdar 2001 Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom području, DissMonZ, 3, Zagreb, Dizdar 2004 Marko Dizdar, Grob LT 11 iz Zvonimirova primjer dvojnog pokopa latenske kulture, OA, 28, Zagreb, 2004: Gebhard 1989 Rupert Gebhard, Der Glasschmuck aus dem Oppidum von Manching, Ausgrabungen in Manching, 11, Stuttgart, Jovanović, Jovanović 1988 Borislav Jovanović, Marija Jovanović, Gomolava, Naselje mlađeg gvozdenog doba, sv. 2 iz serije Gomolava, Novi Sad Beograd, Knez 1992 Tone Knez, Novo Mesto II, Keltsko-rimsko grobišče, Carniola Archaeologica, 2, Novo mesto, Majnarić-Pandžić 2001 Nives Majnarić-Pandžić, Grob ratnika Lt 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod Suhopolja u Virovitičko-podravskoj županiji, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: Marković 1982 Zorko Marković, Rezultati istraživanja prethistorijskih lokaliteta oko Koprivnice godine, Podravski zbornik, 82, Koprivnica, 1982: Marković 1984 Zorko Marković, Prilog poznavanju kontinuiteta naseljavanja terena oko Delova, Podravski zbornik, 84, Koprivnica, 1984: Tomičić, Dizdar 2005 Željko Tomičić, Marko Dizdar, Grobovi latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu rezultati istraživanja , Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: Summary dr. sc. Marko Dizdar In salvage excavations conducted as a result of the development of the Virovitica west bypass, at the Virovitica- Kiškorija sjever [north] site, the eastern part of an open lowland settlement of La Tene Culture was investigated. Houses and dugouts were picked out as the basic dwelling units, connected with excavated store places, pits, wells, ditches and channels. Since quite a large area of the site has been investigated, it is possible to understand the infrastructure of the settlement quite well, together with the structures that are linked into smaller units, showing that the settlement was organised along family lines, with compounds constructed according to plan. On the basis of numerous moveable finds, particularly of ceramic fragments and bronze fibulae, the settlement at Kiškorija is ascribed to the Mokronog group, and with the use of fragments of glass bracelets has been dated to the period of the Late La Tene, probably beginning at the end of older phase of Middle La Tene. 89

90 Redni broj: 42 Lokalitet: Virovitica Korija Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: P-1341 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 21. listopada do 5. studenog g. provedena su zaštitna arheološka istraživanja na dijelu lokaliteta Virovitica Korija kojim prolazi trasa buduće zapadne obilaznice grada Virovitice, od stacionaže do km (stručna voditeljica istraživanja: mr. sc. Tatjana Tkalčec, Institut za arheologiju; radove je financirao naručitelj Ministarstvo kulture; investitor su Hrvatske ceste d.o.o.). Lokalitet je smješten sjeverno od magistralne ceste Virovitica Koprivnica, na poljoprivrednom području, oko 3,5 km od središta Virovitice. Nalazi se u nizini, na tek blago povišenom položaju, a istaknutije povišeni tereni zamjećuju se sjevernije i zapadnije od lokacije obuhvaćene zaštitnim arheološkim istraživanjem. Korija je jedan u nizu arheoloških lokaliteta na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice na kojem su provedena zaštitna istraživanja Najbliži su mu oko 200 m jugozapadno smješten prapovijesni lokalitet Virovitica Kiškorija jug, te oko 500 m istočnije prapovijesni lokalitet Virovitica Batalije. Prije zaštitnih istraživanja, Virovitica Korija je arheološkim rekognosciranjem na osnovi površinskih nalaza registrirana kao nalazište iz razdoblja prapovijesti i srednjeg vijeka. Zaštitnim istraživanjem pronađeni su ostaci prapovijesnog naselja, a elementi postojanja srednjovjekovnog nalazišta na tome mjestu nisu utvrđeni. Istraživanja su provedena na čitavoj površini građevinske zone buduće ceste, širine oko 18 m, a u dužini od 280 m, na osnovi koordinatne mreže postavljene u smjeru sjever-jug (kvadrant 5x5 m) i podjele na sektore po 20 m, što ukupno čini 14 sektora. Sva su mjerenja obavljena totalnom geodetskom stanicom i vezana na apsolutni geokoordinatni sustav. Na relativno ravnome terenu prosječna apsolutna nadmorska visina površine terena iznosi 116,70 m. Prapovijesno se naselje vjerojatno pružalo uzdužno u smjeru SZ-JI, a trasa buduće obilaznice zahvatila je tek njegov manji dio. Ostatke prapovijesnog naselja čine objekti i tvorevine čija je koncentracija zabilježena u sektoru III, sporadično u sektorima II i IV. Dalje, prema istoku zabilježeni manji plići ukopi i tvorevine vjerojatno pripadaju prirodnim ili recentnim pojavama. Na osnovi konfiguracije terena te naplavinskih slojeva (SJ 002), može se naslutiti kako se u prapovijesti naselje formiralo na blago povišenoj gredi između dviju depresija. Pretpostavlja se postojanje potoka uzduž zapadnije osi naselja, možda dijelom na položaju današnjeg reguliranog kanala. Od desetak većih objekata (nepravilnih oblika, dimenzija oko 3x2,5 m) i četiriju manjih (vjerojatno ostaci stupova ili nekih manjih ukopa) tri su objekta obilovala keramičkim materijalom, dok su u ostalima pronađeni tek sporadični nalazi keramike i lijepa. Na osnovi fakture i oblika keramičkih posuda lokalitet se preliminarno može datirati u razdoblje kasnog neolitika ili ranog eneolitika, kasne faze sopotske kulture (pri preliminarnoj dataciji keramičkog materijala pomogla je mr. sc. Jacqueline Balen iz Arheološkog muzeja Zagreb, kojoj su ustupljeni dokumentacija i nalazi radi stručne i znanstvene objave). Literatura Tkalčec 2005 Tatjana Tkalčec, Izvješće o zaštitnom arheološkom istraživanju lokaliteta Virovitica Korija, , Institut za arheologiju, Zagreb, Tkalčec 2006 Tatjana Tkalčec, Virovitica Korija, zaštitna arheološka istraživanja 2005., AIA, 2, Zagreb, 2005: Tatjana Tkalčec Virovitica Korija, situacijski plan sektora II i III s ucrtanim ukopima prapovijesnih objekata (izmjera i crtež: A. Paić; dorada: T. Tkalčec) 90

91 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Summary The Virovitica-Korija site is situated in the agricultural zone north of the Virovitica-Koprivnica road, approximately 3.5 km from the centre of the town. Rescue excavations were performed on the entire surface of the construction zone of the planned western Virovitica ring-road. The remains of the prehistoric settlement are represented by features and artefacts concentrated in sector III and sporadically in sectors II and IV. The smaller and shallower sunken features and artefacts found further east are probably natural or recent phenomena. Out of about ten larger features (irregular in form, dimensions up to 3x2,5 m) and four smaller features (probably the remains of pillars or smaller pits) only three features were rich in pottery finds (SJ 008, SJ 010, SJ 028), while in others sporadic finds of pottery and daub were discovered. Based on the facture and form of the ceramic vessels, the site can preliminarily be dated to the late Neolithic or early Aeneolithic, the late phase of the Sopot Culture. The prehistoric settlement probably extended longitudinally in the NW-SE direction, and the designated route of the planned ring-road includes only a minor part. Redni broj: 43 Lokalitet: Virovitica srednjovjekovna utvrda Naselje: Virovitica Grad/općina: Virovitica Pravni status: Z-381 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Virovitica, ostaci srednjovjekovne kule (foto: M. Turkalj) na zapadnoj kosini parka. Prošlogodišnje iskopavanje kule zahvatilo je njezin južni i zapadni dio, približivši se sjeveroistočnom uglu dvorca Pejačević. Taj dio bio je posebno zanimljiv radi konzervatorske studije o dvorcu, koju vodi Urbos (studio za arhitekturu oblikovanje i konstrukciju) iz Osijeka, a koja je prijeko potrebna gradskom muzeju koji se nalazi u neprimjerenim prostorima dvorca još od 1953., spontano se proširujući nakon iseljenja brojnih sustanara. Zid je pokazao iste karakteristike kao i dosad, solidno je građen od lomljenog kamena i cigle, povezan veoma čvrstom žbukom. Na pravilnim kraćim U gradskom parku u Virovitici na mjestu nekadašnje srednjovjekovne nizinske utvrde, u posljednje se vrijeme, zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture, Grada Virovitice, te posljednje uključene Virovitičko-podravske županije i nekolicine stalnih sponzora, istražuju njezini ostaci iz 15. i 16. st. Stručna voditeljica istraživanja bila je Silvija Salajić, a u istraživanjima su sudjelovale i Ana Bobovec iz Muzeja Moslavine u Kutini te Ana Kunac iz Gradskog muzeja u Makarskoj, koja je uvelike pridonijela dobrom ishodu iskopavanja. Izgradnja utvrde spominje se od do 1474., kada je posjed u rukama braće Marczaly i tada je prvi put postala privatan posjed. To predtursko vrijeme, do kada je Virovitica pala pod tursku vlast, vrijeme je čestih mijenjanja vlasnika. Tako su virovitički posjednici duže ili kraće vrijeme bili: Pethold Edderbach, Nikola Čupor Moslavački, Nikola Banffy Donjolendavski i njegovi nasljednici. Dobro su znana prva spominjanja Virovitice, pod nazivom Wereucha i važnost grada u srednjem vijeku kao omiljenog posjeda ugarskih kraljica (Marije i Elizabete). Logično je da je tada, već u 13. stoljeću, postojala i kraljevska palača, što spominju izvori. Zadatak je arheologije da to u budućnosti i potvrdi, ali i otkrije ono što su povijesni izvori izostavili. U prethodnoj sezoni radova u gradskom parku u Virovitici, u okviru obnove parka, gdje zasad arheologija ima prioritet, provedena su dva arheološka iskopavanja: nastavak iskopavanja temelja okrugle kule na sjeveroistočnom dijelu platoa i nastavak iskopavanja ispred ulaza u utvrdu, nakon izmještanja herolda i grba grofa Pejačevića Virovitica, južni dio kule s rupama za natkrivanje (foto: M. Turkalj) 91

92 Virovitica, piloti mosta u zapadnom dijelu parka (foto: M. Turkalj) razmacima od 80-ak cm i ovdje su se pojavljivali plitki utori širine cm za grede ili poprečno postavljeni utori za fosne, vjerni svjedoci građenja kule. Da su se i tada događala urušenja zemlje tijekom gradnje, jasno je vidljivo na dvama mjestima s izbočenjima koja su naknadno zidana. I tijekom ove sezone otkopan je obli vanjski zid kule do dubine od 2,20 m, podijeljen već prethodnih godina na kvadrante od 5x5 m. Tako se u južnom dijelu kule kopalo u kvadrantima B-2, -A 1 i -B 1, a u zapadnom dijelu kule, uz sjevernu stranu dvorca u kvadrantima B 1 i B 2 (S). Zid kule nestaje ispod temelja dvorca, ali se nastavlja na zapadnoj strani. Zanimljivo je da se u tom dijelu uz istočnu stranu dvorca, pojavljuje zid sličnih karakteristika u smjeru sjever-jug, usporedno s dvorcem, udaljen od njega samo 1 m, također na dubini od 1 m, koji će sljedećih godina svakako trebati pratiti te tako saznati kojem objektu pripada. Inače oskudni nalazi, osim recentnih nalaza u prvom štihu, nešto su izraženiji u krajnjem kutu uz istočnu stranu dvorca, u kvadrantu -A 1, gdje se zbog promjene tla, ali i položaja, pretpostavlja da se nalazila otpadna jama. Osim sitnih keramičkih ulomaka iz 15./16. stoljeća, pronađene su životinjske kosti, manja glinena kugla i osobito puno ljuštura močvarnih pužića i školjaka na dubini od 1,20 m na dalje. Kopanjem na zapadnoj strani kule, uza sjevernu stranu dvorca gdje je teren nešto viši, sačuvan je zid iznad temelja visine cm. Vidljivi su pravilni redovi cigle i pravilno slagano veće klesano kamenje. U blizini dvorca pronađen je zidani tunel s bačvastim svodom, postavljen u smjeru istok-zapad, koji se često pojavljuje u Virovitici u užem dijelu oko dvorca. Uski tuneli, visine 1,60 m služili su kao izlazi za nuždu u vrijeme funkcioniranja utvrde. Poslije se oni rabe za kanalizaciju, sve do današnjih dana, samo s umetanjem plastičnih cijevi. Da je tako bilo i ovdje, dokaz je voda koja je sve više prodirala kako je odmicalo iskopavanje. Spomenuti tunel najvjerojatnije je imao nagli pad i skretanje da bi konačno izlazio na sjeveroistoku parka i to u razini šetnice. To je jedan od najsačuvanijih tunela ispod platoa, koji je povezan s podrumom istočnog krila dvorca Pejačević u kojem je smještena kuglana. Još ćemo se s njim susretati tijekom iskopavanja temelja kule koji se, prema svemu sudeći, nalaze na dubini od oko 8 m. U kvadrantima B 1 i B 2 (S) pojavili su se na dubini od 2 m tragovi 4 stupa u razmaku od 30 do 40 cm, koji su uz grede (utori) također imali svoju ulogu u gradnji. Malobrojni keramički nalazi datiraju lokalitet u 16. stoljeće, vrijeme dolaska Turaka, zaposjedanja utvrde i njezinog ojačanja, budući da je to sada najzapadnija granica Turskog Carstva (dr. Zorislav Horvat smatra da se možda radi o bastionu, što će potvrditi daljnja iskopavanja). Zid kule pokriven je geotekstilom, poduprt uspravnim drvenim gredicama i razuporima, te natkriven daskama i debljim najlonom koji tvori krov. Jedan je dio krova pojačan, te su postavljene drvene stube kako bi se i nadalje moglo nesmetano šetati ovim dijelom parka. Usporedo s radovima na zaštiti kule, u gradskom parku provedeno je još jedno arheološko iskopavanje. Naime, i otkopan je zatrpan ulaz u srednjovjekovnu utvrdu iz 15. stoljeća na zapadnoj kosini parka koji je grof Pejačević zazidao i u prvoj polovini 19. stoljeća postavio ispred ulaza kamene herolde u naravnoj veličini i obiteljski grb. Kamena kompozicija stajala je kao ukras u parku sve do kada je zbog negativnog stava prema svemu buržujskom sve zatrpano ciglom i zemljom te stvoreno umjetno brdo. Tijekom i sredstvima Ministarstva kulture, otkopan je zatrpan ulaz u utvrdu i ostaci bedema te su pronađeni heroldi i Pejačevićev grb. Tek nakon njihova privremenog izmještanja u predvorje dvorca i restauracije, arheološko iskopavanje moglo je biti dovršeno. Tako je postavljena sonda S-1 veličine 5x3 m uza šetnicu, 10 m udaljena od sada opet zatrpanog ulaza, jer zajedno s ostacima zida od opeke čeka restauraciju. Sloj do 2 m dubine u S-1 sadržavao je deblji sloj šute s puno razlomljene cigle i kamena, životinjskih kostiju i ulomaka keramike novog vijeka. Na dubini od 2,20 m počinju se pojavljivati vrhovi drvenih stupova piloti mosta. Odmah je započeto proširivanje postojeće sonde na zapad, istok i jug, osim šetnice, kopanjem do razine pojavljivanja drvenih stupova, te je otkopana sonda veličine 6x1,5 m (S-2, S-3, S-4). Desetak stupova promjera 15-ak cm, s ponekom četvrtastom gredom bili su raspoređeni u pravilne redove (3 reda) s razmakom od 30 do 40 cm. Nešto veća nakupina stupova bila je u S-4. Nađene su i vodoravno postavljene grede i tanji stupovi s tragovima gorenja. Očito je most, čiji su drveni piloti nađeni, vodio u zapadni ulaz srednjovjekovne utvrde iz 15. stoljeća. Most je u tijeku borbe bio zapaljen, a tada se goruće drvo ugasilo u vodi, odnosno opkopu ispunjenom vodom kojim je utvrda bila okružena. O žestokoj borbi svjedoče veće kamene, ali i manje olovne kugle. Od metalnih su nalaza najčešći nalazi kovanih čavala, ali i dijelovi hladnog oružja: drške koplja, sječiva, potkove, što će biti 92

93 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 bolje razjašnjeno nakon restauracije. Osobito je mnogo nalaza bilo u intaktnom sloju na dubini od 3 m, koji je otkopan samo 20-ak cm, jer se čuva za vrijeme kada će biti otkopana cijela površina drvenih pilota mosta do razine pojavljivanja. (Piloti mosta već su pronađeni u gradskom parku i to prilikom gradnje gradskog bazena na južnom opkopu 1991.) Zasad je na relativno malom prostoru uz obilje keramičkih ulomaka kasnoga srednjeg vijeka i životinjskih kostiju, iskopano 10-ak posuda koje će se moći rekonstruirati. Rijetko nađeni ulomci stakla, ali i ukrasnog predmeta od obrađene kosti, govore o bogatijem sloju vlastele u ondašnjoj utvrdi, pošteđenoj još turskih pustošenja. Pokretni arheološki nalazi datiraju lokalitet u 15. stoljeće, istovremeno s ulazom u utvrdu. U posljednjem iskopanom, prošlogodišnjem štihu na dubini od 3,20 m, u sloju pijeska i zemlje, gdje sve više prodire voda, nađeno je i veće amorfno kamenje i cigla koja je po svoj prilici služila za drenažu. Takvo kamenje nađeno je tijekom iskopavanja ulaza utvrde, gdje je bilo gusto poredano uz temelj zida od opeke iz 15. stoljeća, u donjem dijelu od klesanog kamena, s obje strane ulaza, što se objašnjava pojačanjem temelja. Sada se isti takav kamen od bilogorskog pješčenjaka pojavljuje kao dio drenaže. Nakon istraživanja sonda je zatrpana, a vrhovi stupova prethodno su prekriveni debljim najlonom i slojem pijeska. U odluci je prevladala sigurnost šetača, budući da pribavljanje sredstava za veću akciju mogu potrajati. Literatura Adamček 1986 Josip Adamček, Virovitica i virovitička županija u srednjem vijeku, Virovitički zbornik , Virovitica, Horvat 2001 Rudolf Horvat, Povijest grada Virovitice, Matica hrvatska, Virovitica, Jančevski 1992 Silvija Jančevski, Zaštitno iskopavanje u arheološkoj zoni Virovitice, Obavijesti HAD, XXIV/1, Zagreb, Sabolić 1991 Dubravka Sabolić, Virovitička utvrda, katalog izložbe, Virovitica Salajić 2002 Silvija Salajić, Otkopavanje zatrpanog starog virovitičkog grada, Obavijesti HAD, XXXIV, Zagreb, Salajić 2005 Silvija Salajić, HAG 1/2004, Zagreb, 2005: Salajić 2005a Silvija Salajić, Otkopavanje srednjovjekovne kule u gradskom parku u Virovitici, Zavičaj, 17-18, Salajić 2006 Silvija Salajić, Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovitici, Glasnik slavonskih muzeja, 4, XXVII, Osijek, Summary Silvija Salajić In the Virovitica City Park, at the site of the one-time medieval lowland fort of the 15th and 16th centuries, works were continued on the exploration of the remains of the fort. Two archaeological excavations were conducted: the continuation of the excavation of the foundations of the round tower in the NW part of the plateau, and the continuation of excavations in front of the entrance into the fortifications. Redni broj: 44 Lokalitet: Zvonimirovo Veliko polje Naselje: Zvonimirovo Grad/općina: Suhopolje Pravni status: P-452 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 17. do 26. kolovoza proveden je nastavak zaštitnih arheoloških istraživanja na Velikom polju u Zvonimirovu, koja su obuhvatila dio groblja latenske kulture (voditelj projekta: prof. dr. sc. Željko Tomičić, Institut za arheologiju, radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture i Općine Suhopolje). U dosadašnjim istraživanjima na Velikom polju u Zvonimirovu, koja su započela godine, zabilježena su dva vremenska horizonta pokapanja. Starijem horizontu pripadaju paljevinski grobovi latenske kulture koji su brojnim prilozima pripisani mokronoškoj skupini i datirani su u razdoblje srednjeg latena (LT C) (Majnarić- Pandžić 2001; Dizdar 2004; Tomičić, Dizdar 2005). Mlađi horizont predstavljen je kosturnim rodovskim grobljem na redove bjelobrdske kulture koje je nalazima nakita i novcem datirano u 11. stoljeće (Tomičić 2000; Tomičić 2005). Istraživanja godine obuhvatila su istočni rub središnjeg dijela latenskoga groblja, budući da je raspored grobova pronađenih i godine ukazivao na postojanje grobova i na istočnim padinama uzvisine, zbog čega se površina istraživanja sa zapadne i južne strane nastavila na iskope iz 1994., i godine. Površina obuhvaćena iskopavanjima iznosila je 70 m 2, čime ukupna istražena površina nalazišta iznosi 1942 m 2. Stratigrafija nalazišta, kao i ranijih godina, isključivo odgovara različitim geološkim slojevima pijeska i gline u koje su bile ukopane grobne rake latenskih i bjelobrdskih grobova. Većina je grobova obaju vremenskih horizonata nalazišta raspoređena po pjeskovitom vrhu uzvisine koji je i najintenzivnije bio izložen uništavanju obradom zemljišta i sadnjom voćnjaka. Tek se manji broj grobova latenske kulture raspredio po zapadnoj i istočnoj glinenoj padini uzvisine. Nalaz plitko ukopanog groba LT 64 s rubom lonca koji se nalazio odmah ispod sloja humusa na najbolji način svjedoči o sadašnjoj ugroženosti nalazišta. U istraživanjima godine pronađena su tri groba latenske kulture, od kojih su istražena dva sa spaljenim ostacima pokojnika i prilozima (grobovi LT 64 i LT 65), dok se treći nalazi između redova voćaka te ga nije bilo moguće dokumentirati. Sva tri pronađena groba latenske kulture pripadaju sjevernom dijelu skupine gusto raspoređenih grobova koja je djelomice istražena godine. Nalazi kosturnih bjelobrdskih grobova u iskopavanjima godine nisu zabilježeni, čime je u istraživanjima godine definiran jugoistočni rub ranosrednjovjekovnoga groblja (Tomičić 2005). U grobu LT 64 na dnu rake pravokutnog oblika i zaobljenih uglova te orijentacije sjever-jug na hrpicu su položeni spaljeni ostaci pokojnika s metalnim prilozima naoružanja i nošnje, dok je uz hrpicu spaljenih kostiju položen keramički lonac. Na sam vrh hrpice položena je željezna fibula srednjolatenske sheme s kuglicom na spoju duge prebačene nožice i trapezoidno oblikovana 93

94 Zvonimirovo Veliko polje, grob LT 64 (foto: H. Kalafatić) luka. Uz hrpicu spaljenih kostiju položeno je savijeno željezno koplje vrbolikog lista s duljim tuljcem na kojem su se s obiju strana očuvale zakovice, dok se u donjem dijelu nalazi željezna petica u obliku tuljca. Ispod hrpice spaljenih kostiju položeno je još jedno savijeno željezno koplje s dugim tuljcem i vrbolikim listom, pokraj kojeg se nalazi još jedna željezna petica u obliku tuljca. Dijelu popudbine pripada nalaz lonca tamnosive boje S-profilacije s izvučenim rubom. Na ramenu lonca nalaze se vodoravno položeni žljebovi ispod kojih su u parove raspoređene žigosane koncentrične kružnice. Kod groba LT 65 spaljene se kosti nalaze na dnu grobne rake pravokutnog oblika i zaobljenih uglova orijentacije sjever-jug. U središnjem dijelu groba, kao dio popudbine, položena je tamnosiva zdjela S-profilacije, dok je među spaljenim kostima u sjevernom dijelu groba pronađen samo ulomak manjega željeznog predmeta. S obzirom na broj i vrste nalaza, oba pronađena groba, LT 64 i LT 65, pripadaju skupini grobova istraženih godine za koju je karakterističan manji broj priloga u odnosu na ostale istražene dijelove groblja, o čemu svjedoči grob LT 65 koji pripada najsiromašnije opremljenoj skupini grobova latenske kulture na Velikom polju u Zvonimirovu. Uz grob LT 65, pripadnost navedenoj skupini najbolje zrcali nedalek grob LT 14 u kojem su pronađeni rastaljeni ulomci staklene/ih narukvice/a. Grob kopljanika LT 64, s prilozima dvaju kopalja vrbolikog lista i duljeg tuljca, pripada skupini grobova muškaraca opremljenih kopljem i/ili šitom koja se na društvenoj ljestvici nalazila ispod sloja ratnika naoružanih mačem (Dizdar 2004). Dijelu muške nošnje pripada veća željezna srednjolatenska fibula s kuglicom na spoju duge nožice i luka trapezoidnog obrisa koja je jedan od karakterističnih oblika iz mlađe faze srednjolatenskog razdoblja (Majnarić-Pandžić 2001; Dizdar 2004). Dijelu popudbine pripadaju prilozi keramičkih posuda koje su izrađene na lončarskom kolu. U grobu LT 64 položen je lonac S-profilacije, dok je u grobu LT 65 pronađena zdjela koja pripada najbrojnijem keramičkom obliku na groblju u Zvonimirovu (Majnarić-Pandžić 2001). Lonac S-profilacije na ramenu je ukrašen koncentričnim kružnicama raspoređenima u parove, motivom koji se smatra karakteristikom ranolatenskog razdoblja, ali i starije faze srednjeg latena mokronoške skupine (Božič 1987). Raznoliko organiziranim motivima koncentričnih kružnica, koje su girlandama često povezane u složene kompozicije, ukrašeni su lonci i kantharosi izrađeni na lončarskom kolu čija prisutnost u grobovima na sjevernom dijelu groblja u Zvonimirovu ukazuje na njihovu pojavnost najčešće tijekom starijeg stupnja mlađe faze srednjega latena iz kraja 3. te prve polovine 2. st. pr. Kr. (Majnarić-Pandžić 2001). Nalaz lonca u grobu LT 64 pomaknuo bi takav način ukrašavanja sve do sredine i početka druge polovine 2. st. pr. Kr., čemu bi u prilog govorili i nalazi ulomaka ukrašenih motivima koncentričnih kružnica na utvrđenim naseljima Skordiska do čijeg je podizanja vjerojatno došlo već u prvoj polovini 2. st. pr. Kr. (Dizdar 2001). Ipak, bez obzira na sve veći broj nalazišta na kojima su zabilježene posude ili ulomci ukrašeni motivima žigosanih koncentričnih kružnica, ostaje rješavanje položaja keramičarskih radionica koje su tijekom ranoga i srednjeg latena izrađivale tako ukrašeno keramičko posuđe. Rezultati istraživanja godine potvrdili su dosadašnje spoznaje o kulturnoj pripadnosti i kronološkoj slici groblja latenske kulture na Velikom polju u Zvonimirovu. Na osnovi tipološko-kronološke analize priloga iz ratničkoga groba LT 64, kao i nalaza iz grobova istraženih godine, brojna skupina grobova koja je raspoređena na istočnom dijelu uzvisine može se datirati u mlađu fazu srednjeg latena (Lt C2), odnosno najvjerojatnije oko sredine 2. st. pr. Kr. (Dizdar 2004). Rezultati istraživanja potvrdili su iznimno značenje groblja u Zvonimirovu za ukupno poznavanje latenske kulture u Podravini čije bi istraživanje trebalo i nastaviti, tim prije što vlasnik voćnjaka u skoroj budućnosti namjerava poravnati sjeverni rubni dio uzvisine, pa je prije bilo kakvih radova na tom dijelu nalazišta potrebno provesti daljnja istraživanja kako bi se sačuvali vrijedni nalazi. Za istraživanje također preostaju i središnji dijelovi uzvisine na sjevernom i južnom dijelu groblja koji bi mogli ponuditi odgovore o počecima i kraju pokapanja, kako na groblju latenske, tako i za groblje ranosrednjovjekovne bjelobrdske kulture. Zbog toga je ciljana zaštitna iskopavanja na Velikom polju u Zvonimirovu potrebno nastaviti, istovremeno sa započetom intenzivnom konzervacijom i restauracijom brojnih pokretnih nalaza kao preduvjeta objavljivanju rezultata istraživanja ovog iznimnog nalazišta. Literatura Božič 1987 Dragan Božič, Zapadna grupa, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, Sarajevo, 1987: Dizdar 2001 Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom području, DissMonZ, 3, Zagreb, Dizdar 2004 Marko Dizdar, Grob LT 11 iz Zvonimirova primjer dvojnog pokopa latenske kulture, OA, 28, Zagreb, 2004: Majnarić-Pandžić 2001 Nives Majnarić-Pandžić, Grob ratnika LT 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod Suhopolja u Virovitičko-podravskoj županiji, Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: Tomičić 2000 Željko Tomičić, Zvonimirovo Veliko polje, Sumarni prikaz i osvrt na postignuća sustavnih zaštitnih arheoloških istraživanja u razdoblju od do 2000., Obavijesti HAD, 3/XXXII, Zagreb, 2000:

95 Virovitičko-podravska županija, HAG 2/2005 Tomičić 2005 Željko Tomičić, Rezultati istraživanja groblja na Velikom polju u Zvonimirovu godine, AIA, I, Zagreb, 2005: Tomičić, Dizdar 2005 Željko Tomičić, Marko Dizdar, Grobovi latenske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu rezultati istraživanja , Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: Summary dr. sc. Željko Tomičić, dr. sc. Marko Dizdar In salvage archaeological investigations at Veliko polje in Zvonimirovo in 2005, excavations in the eastern part of the cemetery were carried out, during which three cremation graves of La Tene Culture were discovered. On the basis of the finds in the two graves investigated, the earlier hypotheses that this was a cemetery in which interments were made during the 2nd century BC were confirmed. The number of finds discovered in the two graves suggests that in this part of the cemetery, deceased with relatively few grave goods were interred, as documented in earlier excavations, unlike the graves positioned more to the north, a generation or two earlier, and containing more typologically varied finds. 95

96 BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA 45 Čazma crkva Marije Magdalene 46 Gornji Križ kapela Sv. Križa 47 Gudovac Gradina 48 Orovački vinogradi 49 Sirač Stari Grad 50 Šuma Jasenova 96

97 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 45 Lokalitet: Čazma crkva Marije Magdalene Naselje: Čazma Grad/općina: Čazma Pravni status: Z-2309 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološka istraživanja provedena od 4. travnja do 1. lipnja nastavak su radova provedenih od 6. listopada do 11. studenog godine (voditeljica istraživanja: Tajana Pleše; voditelj projekta Hrvatski restauratorski zavod; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture). Tim je radovima u cijelosti istražena unutrašnjost župne crkve Marije Magdalene. Ranija arheološka istraživanja u crkvi proveo je Zavičajni muzej Čazme u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te Institutom za građevinarstvo. Tom prilikom otvoreno je samo šest sondi. Rezultati tih istraživanja upotrijebljeni su u povijesnoumjetničkoj interpretaciji na osnovi koje je pretpostavljeno šest građevinskih faza razvoja crkve. U prvobitnoj, romaničkoj fazi, crkva je bila jednobrodna građevina s četvrtastim svetištem (te vjerojatno s parom zvonika). U romaničko-gotičkoj fazi crkva je proširena u dugačku jednobrodnu građevinu s novim transeptom širih krila i malim pravokutnim svetištem. U trećoj, gotičkoj fazi (nakon provale Tatara 1242.), crkva je proširena u trobrodnu građevinu. Tri pregradnje nakon toga pripadaju razdoblju baroka i klasicizma kada crkva poprima današnje dimenzije (42x17,5 m). Arheološka istraživanja župne crkve Marije Magdalene sastavni su dio sveobuhvatnih istraživanja koja HRZ provodi na crkvi od godine. Istraživanja su provedena kao predradnja postavljanja nove podloge za podnicu. Prostor južnog broda crkve u cijelosti je istražen 2003., dok je arheološkim radovima provedenima istražen prostor sjevernog broda crkve te zapadni dio glavnog broda. Glavni brod nije istražen u cijelosti jer njegov istočni dio zauzima zidana trobrodna kripta. U sva tri istražena dijela crkve u cijelosti je ostalo sačuvano barokno opečno popločenje (24x24 cm). Barokno popločenje od posebne je važnosti jer je ostalo sačuvano na intaktnoj vapnenačkoj podlozi, čime se sa sigurnošću može odrediti gornja granica ukopa istraženih grobova. Prostor južnog broda određen je na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani zidovima današnje crkve, dok je na sjeveru određen dvama križnim pilonima koji odjeljuju južni brod od glavnoga. Istraženi su temelji zidani od krupnijeg lomljenca s obilatom uporabom veziva krupnijeg agregata. U južnom dijelu transepta istražen je temelj koji prati južni postojeći zid crkve, dok je uz istočni zid prema sakristiji istražen temelj koji je djelomice prekriven temeljom oltara sv. Tri kralja. Uza sam sjeverni rub pronađen je južni zid kripte. Južni zid južnog broda današnje crkve prati temelj drugačije konstrukcije od ostalih, a građen je od sitnijeg lomljenca s velikom količinom grubo lomljene opeke. S njim je paralelan masivan temelj na koji su kasnijim građevinskim fazama položeni križni piloni. Ta su dva temelja na zapadnoj strani spojena podtemeljem istočnog zida južnog zvonika. Na njegovu gornjem dijelu pronađene su pravilno poslagane opeke koje su s istočne strane koso priklesane. Na istočnoj strani broda povezani su masivnim temeljem koji sa svake strane ima po jednu stubu. Uz njegovu južnu stranu istražena je pravilna polukružna kamena konstrukcija postavljena na četiri reda opeke povezanih vezivom krupnog agregata. U sjevernom brodu istraženi su temelji koji korespondiraju s temeljima istraženima u južnom brodu crkve godine. Na sjevernom, istočnom i zapadnom dijelu istraženi je prostor određen zidovima današnje crkve, a na južnom dijelu poprečnim temeljom koji spaja križne pilone koji dijele sjeverni od glavnog broda. Svi temelji građeni su od krupnog lomljenca s mnogo žućkastog veziva krupnijeg agregata. Cijelom dužinom broda (u smjeru istok-zapad) proteže se masivan kameni temelj na koji su, kao i u južnom brodu, nasjeli naknadno građeni križni piloni. Na istočnom kraju zaključen je okomitim spojem s masivnim temeljom položenim u smjeru sjever-jug koji, kao i njegov pandan u južnom brodu, ima dvije stube. Na taj se temelj u zapadnom dijelu broda okomito priključuju prema sjevernom zidu crkve dva temelja zidana lomljencem uz obilatu uporabu opeke. Istražen je i zapadni dio glavnog broda od zapadnog zida kripte pa do baza temelja stupova pjevališta. Prostor ispod pjevališta nije istraživan zbog upitne statičke sigurnosti nego je napravljena samo uska kontrolna sonda uza zapadni pročelni zid. I u tom su dijelu crkve svi istraženi temelji građeni od masivnijeg lomljenca s obilatom uporabom žbuke krupnijeg agregata. Na istoku Crkva Marije Magdalene, tlocrt (izradila: T. Pleše) 97

98 Crkva Marije Magdalene, istražena površina (foto: T. Pleše) je iskop bio određen zapadnim zidom trobrodne kripte zidane opekom. Uz njega je prislonjen kameni temelj građen od grubog lomljenca s obilnom uporabom veziva. Taj se temelj (S-J) na sjevernoj i južnoj strani spaja s temeljima položenima u smjeru I-Z. Ni sjevernom ni južnom temelju nije bilo moguće utvrditi pune širine zbog postojećih arhitektonskih i građevinskih prepreka (kapela Sedam žalosti BDM i sjeverni zid južnog zvonika). Oba temelja znatno su devastirana kasnijim građevinskim zahvatima. U zapadnom dijelu sjevernog temelja ostao je sačuvan tanak sloj vapnene podloge koja je na dvama mjestima presječena ukapanjem grobova. Podloga je sačuvana do istočnog dijela baze lezene na sjevernom zidu crkve, čime je određena zapadna granica temelja. Dva spomenuta temelja na zapadnoj su strani zaključena temeljom položenim u smjeru sjever-jug. Na taj temelj u nekoj kasnijoj fazi dodan je sa sjeverne strane kraći, pliće temeljen dio zidan opekom. U zapadnoj polovici istraženog dijela glavnog broda nisu pronađeni nalazi ranije arhitekture. Kontrolna sonda otvorena je uz zapadni pročelni zid cijelom dužinom portala. Istražen je temelj paralelan s postojećim zidom crkve čiji je gornji dio građen od 5 redova koso priklesane opeke, dok je donji dio građen od lomljenca. Na osnovi rezultata radova i godine s velikim se oprezom može pretpostaviti tlocrtna dispozicija koju je crkva imala prije pregradnje u trobrodnu crkvu. Dva paralelna masivna temelja položena u smjeru istok-zapad (na koje su poslije postavljeni temelji križnih pilona) mogla bi određivati sjeverni i južni zid crkve koji zatvaraju brod. Na brod se dalje prema istoku nastavlja relativno uzak transept (temelji su vidljivi u istočnim sondama, kako u sjevernom tako i južnom brodu današnje crkve). Temelji nađeni u zapadnom dijelu glavnog broda današnje crkve povezani su dvama spomenutim masivnim temeljima pretpostavljenog broda. Prema svemu sudeći, oni čine cjelinu te se može pretpostaviti da su bili građeni u isto vrijeme. Time bi starija crkva na svom zapadnom dijelu imala pravokutan pretprostor. Nije moguće pretpostaviti kako je ta starija crkva bila zaključena na istoku. U pokušaj interpretacije uključeni su samo temelji građeni od krupnog lomljenca s obilatom uporabom veziva krupnog agregata. Istraženi temelji drugačije građevinske konstrukcije mogu se povezati s nekim naknadnim pregradnjama kada se crkva širila i postala trobrodna. U istraženom dijelu crkve nađeno je 136 kosturnih ukopa. U južnom brodu istražen je 21 grob (potvrđena je opečna zidana grobnica istražena 1991.), u sjevernom brodu 36, a u zapadnom dijelu glavnog broda 79 grobova. Grobovi su bili pravilno orijentirani (s iznimkom jednoga dječjeg groba obrnutog položaja). Mogu se prepostaviti tri faze ukopa. Većina je bila pokopana u jednostavnim drvenim ljesovima. Osim grobnice istražene godine, nađena je zidana opečna grobnica u južnom dijelu glavnog broda. Vanjski dio bio je ravno završen, dok je iznutra svođena. Treća zidana grobnica definirana je u zapadnom profilu glavnog broda (u zoni pjevališta) no zbog statičkih razloga nije se mogla istražiti. Cjelokupan osteološki materijal, iako je nađen u vrlo lošem stanju, adekvatno je zbrinut u postojećoj zidanoj kripti. U istraženim grobovima nađena je velika količina materijala. Nađeno je 46 medaljona, 17 križeva, perle (staklene, drvene, koštane i metalne), 8 prstenova i ukrasna igla. Nađeni su i dijelovi nošnje (olovna kuglasta pucad s ušicom, kožnati i tkani pojasevi, bogato vezena oglavlja) i obuće (kožnate cipele, pravokutne kopče). Nađeno je devet komada novca od kojih su samo tri bila u zatvorenoj grobnoj cjelini (17. i 18. stoljeće), a ostalih šest komada nađeno je u zasipu (dva komada denara te po dva krajcara i pfeniga). Svi nalazi konzervirani su i restaurirani u Radionici za restauriranje arheološkog materijala (HRZ). Literatura Tajana Pleše Kožul 1999 Stjepan Kožul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb, Pleše, Azinović, Bebek 2004 Tajana Pleše, Ana Azinović Bebek, Čazma, ž.c. Marije Magdalene, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, Stošić, Stepinac 1991 Josip Stošić, Davorin Stepinac, Župna crkva Marije Magdalene u Čazmi spomenik kulture 0 kategorije (Znanstvena studija i dokumentacija Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu), Zagreb, Stošić 2001 Josip Stošić, Crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi, Čazma u prošlom mileniju, Zagreb, Štrk 1992 Vjekoslav Štrk, Arheološka istraživanja crkve sv. Marije Magdalene u Čazmi, Muzejski vjesnik, 15, Summary The whole of the area of the two aisles, to the south and north, and the western part of the nave of the parish church of St Mary Magdalene in Čazma have been subjected to investigation through archaeological operations. All three areas of the church explored yielded finds of the foundations of the older construction phase of the church. On the basis of these finds, it can be assumed that the earliest (Romanesque) church had most probably a single nave, the width of today s nave, with a transept that in its dimensions corresponds to the existing chancel and with a rectangular forecourt in the west. Since the space of today s sanctuary has not been researched, it is not possible to confirm what the church looked like to the east. In the Romanesque- Gothic phase, the church was enlarged into a long building 98

99 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 with just a nave and a new transept with broad wings and a small rectangular sanctuary. In the Gothic phase (after the incursions of the Tartars in 1242) the church was enlarged to become a building with a nave and two aisles. The three later remodelling operations belong to the Baroque and to Classicism, which is when the church assumed its current dimensions (42x17.5 m). In the aisles, investigation yielded 136 skeletal interments and a large number of items of modern artistic craft. As well as bits of clothing (leather footwear, buckles, leather belts, lavishly embroidered headgear) a large number of rosaries were found (glass, bone and metal beads), crosses and medallions. Just a few coins were found, only three of them in situ, with the aid of which the oldest layer of interments was dated. Redni broj: 46 Lokalitet: Gornji Križ kapela Sv. Križa Naselje: Gornji Križ Grad/općina: Zrinski Topolovac Pravni status: P-756 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje pravokutno svetište uz koje se na sjevernoj strani nastavlja sakristija te asimetrično smješten zvonik na zapadnom pročelju. Pretpostavljeno je pet građevinskih faza kapele. Prvu fazu određuju podloge za temelje pronađene u sjevernom zidu kapele te u unutrašnjosti kapele uz sjeverni dio trijumfalnog luka i na unutrašnjoj strani južnog dijela zapadnog pročelja, gdje je na vanjskoj strani i primijećena reška i ostaci žbuke u zidu te opečni vijenac i sokl. Na tu podlogu za temelje (masivniji lomljenac prekriven manjim kamenjem, vezivom i kamenim oblucima) širine do 100 cm postavljena je opeka u pravilnim redovima. Na temelju tog nalaza može se pretpostaviti da je prva kapela bila manjih dimenzija nego današnja. U drugoj fazi (prva polovina 16. st.) kapela se proširuje prema južnoj i istočnoj strani te dobiva novo svetište i sakristiju. Treća faza određena je nekim manjim građevinskim zahvatima. U četvrtoj je fazi (početak 18. st.) kapela barokizirana. Posljednja, peta faza, započinje obnovom kapele nakon potresa u 19. stoljeću. Cjelokupan istraženi prostor oko i unutar kapele bio je tijekom povijesti pregrađivan u nekoliko navrata. Arheoloških nalaza bilo je veoma malo (svi su obrađeni u Radionici za restauriranje arholoških nalaza, HRZ). Osim nekoliko fragmenata kasnosrednjovjekovne keramike (poklopac, dno Arheološka istraživanja trajala su od 9. do 13. svibnja godine u sklopu nadzora građevinskih radova (kopanje drenažnog rova) radi definiranja najranije građevne faze srednjovjekovne kapele Sv. Križa u Gornjem Križu (voditeljica istraživanja: Ana Azinović Bebek; voditelj projekta: Hrvatski restauratorski zavod; istraživanja su financirana stredstvima Ministarstva kulture). Prethodna arheološka istraživanja prostora oko istočnog i zapadnog zida svetišta i sjevernog i istočnog zida sakristije proveo je Gradski muzej u Bjelovaru (lipanj 2003.). Hrvatski restauratorski zavod započeo je s cjelokupnim konzervatorsko-restauratorskim radovima te obnovom kapele godine. Arheološkim radovima istraženo je pet sondi. S vanjske su strane kapele bile određene tri sonde. Sonda 1 pratila je sjeverni zid broda te zapadni zid sakristije. Sonda 2 bila je određena južnim zidom broda i svetišta, a sonda 3 obuhvatila je pročelni zapadni zid. U kapeli su istražene dvije sonde. Sonda 4 istražena je uza sjeverni zid broda i svetišta, dok je sonda 5 bila određena južnim zidom broda i svetišta. U kapeli su bar dva povijesna poda. Na oko 20 cm dubine od današnjeg poda evidentiran je sloj gara vjerojatno nastao truljenjem drvenoga baroknog poda (koji je najjasnije vidljiv u zoni svetišta). Srednjovjekovna kapela imala je opečni pod, a potvrđen je na pet mjesta u kapeli, 40 cm niže od današnjeg poda. Sve su sonde bile široke cm, dok je prosječna dubina iskopa iznosila 100 cm. Kako se zbog nesigurnoga statičkog stanja cijele kapele nisu mogli istražiti temelji do njihova dna, na nekoliko mjesta bile su otvorene kontrolne sonde. Kapela Sv. Križa nalazi se sjeverozapadno od Gornjeg Križa, na malenu platou i okružena je grobljem. Župna crkva u Gornjem Križu spominje se u popisu župa Zagrebačke biskupije 1334., a kapela postaje u drugoj polovini 17. stoljeća. Pravilno orijentirana kapela ima pravokutan brod, Kapela Sv. Križa, tlocrt (izradila: A. Azinović) 99

100 posude) i dva fragmenta stakla (dio posude, prozorsko staklo), zanimljiv je nalaz oglavlja ukrašenog perlama koje se podudara sa sličnim nalazima istraženima godine. Literatura Kožul 1990 Stjepan Kožul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb, Horvat 1997 Zorislav Horvat, Nove spoznaje o župnim crkvama u Kloštar Ivaniću, Križu i Dubravi, Godišnjak ZSKH, 22/23, Zagreb, Šimičić 2005 Đuro Šimičić, Izvješće o provedenim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima, Gornji Križ kapela Sv. Križa, Elaborat HRZ, Summary Ana Azinović Bebek Archaeological research in 2005 in the Chapel of Holy Cross in Gornji Križ was aimed at bearing out the hypothesis about a Romanesque phase in the construction of the chapel. The beds for Romanesque foundations were found in situ in the foundations of the northern wall of the chapel, and considering the material and the composition of the foundations, they can be linked with the bed for the foundations found in the chapel alongside the northern part of the triumphal arch and the western elevation. Because of the numerous rebuilding operations, the research yielded but few finds. Redni broj: 47 Lokalitet: Gudovac Gradina Naselje: Gudovac Grad/općina: Bjelovar Pravni status: P-898 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Gudovac Gradina, profil sonde (foto: G. Jakovljević) karakteristika jasno isticanje sloja sivkaste gline, koji se iz obrambenog jarka po smjeru sjever-jug penje prema središtu gradišta (SJ 090) sve do razine oranja i ukazuje na veliku devastaciju gradišta izazvanu poljoprivrednim radovima i graditeljskom aktivnošću vlasnika zemljišta. Na cijeloj površini spomenutog sloja pronađeni su utrusci ugljena što ukazuje na vjerojatnu mogućnost gorenja (požara) objekta koji se nalazio iznad prvoga obrambenog jarka. U podnožju tog sloja, na dnu sonde, pronađeni su brojni ulomci cigle (ponajprije u sjeveroistočnom uglu) te kamena pješčenjaka koji su mogli imati funkciju nekog pojačanja temelja gornje konstrukcije ili su dio nekog urušenja. U sam glineni sloj osobito vidljivo u zapadnom profilu sonde nabijeni su veliki kolci kao dio nekog objekta ili ograde. Najveći dio novoutvrđenih stratigrafskih jedinica (30, ukupno 128) jesu drveni kolci i stupovi različitih promjera. Kolci su orijentirani u smjeru istok-zapad, dok stupovi i dalje prate liniju sjeverozapad-jugoistok, utvrđenu prijašnjim istraživanjima. Još uvijek ne možemo sa sigurnošću utvrditi Tijekom 18 radnih dana, počevši od 10. listopada 2005., provedena je nova faza sustavnog arheološkog istraživanja srednjovjekovnog lokaliteta Gudovac Gradina pokraj Bjelovara. Radovi su obavljeni pod vodstvom mr. sc. Gorana Jakovljevića, prof., višeg kustosa i voditelja Arheološkog odjela Gradskog muzeja Bjelovar te uz pomoć pet radnika. Cilj istraživanja bio je nastaviti iskopavanje na mjestu prošlogodišnjeg završetka radova kako bi se mogao pratiti stratigrafski presjek gradišta po smjeru sjever-jug, kako bi se izradila dokumentacija istraživanja i prikupili te preventivno zaštitili svi pokretni nalazi (Tkalčec, Jakovljević 2005). Prije radova uz sponzorsku pomoć geodeta Hrvatskih šuma d.o.o., ponovno su prekontrolirane položajne točke na bedemu gradišta (R=190,82) te je na oranici određena točna pozicija prošlogodišnje sonde. Nova sonda veličine 5x6 m obilježena je na južnom kraju prošlogodišnje, u smjeru centra današnjeg humka gradišta, tako da ukupna dosad istražena površina lokaliteta iznosi 86 m 2. U odnosu na vertikalnu stratigrafiju s istraživanja prethodne kampanje, profili sonde iz vrlo su jednostavni. Njihova je glavna Gudovac Gradina, keramička glazirana figura lava (foto: G. Jakovljević) 100

101 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 tlocrt drvene građevine koja je dijelom bila podignuta iznad obrambenog jarka. Broj pokretnih nalaza bitno je manji u odnosu na prošlogodišnji i najvećim dijelom odnosi se na kosti (24 vrećice uzoraka), ugljen (3 vrećice uzoraka), metal (jedan uzorak), ulomke keramike i pećnjaka (37 vrećica nalaza) te staklo (4 nalaza). Ova istraživanja dala su ukupno 11 posebnih nalaza: dva od njih pripadaju ulomcima majolike (ulomak dna plavo- -bijele glazure i ulomak pločice s vegetabilnim motivom), dva su željezni veretoni, dva su ulomka nuppenbechera, kamena topovska kugla te gotovo cijela posudica. Osobito valja istaknuti nalaz ulomaka slikane žbuke te keramičku zeleno glaziranu figuru sjedećeg lava, koji ima stilske karakteristike romaničkih likova, a čija je funkcija trenutačno upitna (nije jasno je li riječ o samostojećoj figuri ili dijelu keramičke peći). Literatura Tkalčec, Jakovljević 2005 Tatjana Tkalčec, Goran Jakovljević, Lokalitet: Gudovac Gradina, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Goran Jakovljević The objective of the investigation of the medieval site of Gudovac-Gradina near Bjelovar was to continue excavations in the site of the previous year s close to the works so that the stratigraphic cross-section of the site along the north to south line could be depicted. The profiles of the test digs were very simple, and they yielded a layer of greyish clay, which from the defensive trench climbed in the north-south direction towards the centre of the site, all the way to the level of the ploughing, and shows how great the devastation caused by farming has been. Along the whole area of this layer little pieces of charcoal were found, which shows the great possibility that the structure that lay above the first defensive trench was burned down. Below that layer, at the bottom of the test dig, numerous fragments of brick and sandstone were found, which might either have had the purpose of reinforcing the foundation of the structure above, or were perhaps part of a structure that collapsed. Large stakes were hammered into the actual clay layer, as if they were part of some structure or fence. As for moveable finds, there were fragments of majolica, crossbow bolts, fragments of glass (nuppenbecher) and a figure of a seated lion, which had the stylistic characteristics of Romanesque figures. Redni broj: 48 Lokalitet: Orovački vinogradi Naselje: Orovac Grad/općina: Severin Pravni status: P-34 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 1. kolovoza 2005., tijekom 23 radna dana, provedena je nova faza sustavnoga arheološkog istraživanja prapovijesnog lokaliteta Orovački vinogradi u općini Severin. Radovi su obavljeni pod vodstvom mr. sc. Gorana Jakovljevića, voditelja Arheološkog odjela Gradskog muzeja Bjelovar i uz pomoć šest radnika. Cilj istraživanja bio je nastavak proširenja istražnih sondi prema sjeveru, budući da su rezultati prethodne kampanje pokazali kako nije dostignuta krajnja točka horizontalne stratigrafije naselja vinkovačke kulture. Naime, prirodan položaj dominantnog platoa naselja i konfiguracija okolnog terena ukazali su na to da se može očekivati neka vrsta primitivne fortifikacijske strukture oko oboda platoa naselja, možda čak razmještene i na dvije prirodne terase. Zemljopisna složenost terena, povećana površina istraživanja i recentni zahvati seljaka, koji su kopajući zemlju uništili oko 50% lokaliteta, zahtijevali su u prvoj fazi postavljanje precizne koordinatne mreže preko cijelog lokaliteta smjerom sjever-jug (y = slovna oznaka, x = numerička oznaka) i to tako da jedan segment rastera mreže odgovara istraživačkoj sondi veličine 5x5 m. Djelatnu pomoć u provjeri apsolutnih visina dosadašnjih upotrebljavanih repera i ucrtavanju koordinatne mreže na geodetske podloge pružili su geodeti Hrvatskih šuma d.o.o., sponzora istraživanja. Postavljanjem koordinatne mreže uočeno je orijentacijsko odstupanje dosad istraživanih površina, tako da su predviđene korekcije iskopavanja. Također je uočeno da površina lokaliteta istraživana leži u G i H smjeru mreže, što će se uklopiti u terensku dokumentaciju. Prema GPS-uređaju točne koordinate lokaliteta bile bi N i E U ovoj fazi istraživanja otkriveno je ukupno 200 m 2 površine na poziciji sjevernog dijela naselja te su registrirane četiri nove stratigrafske jedinice. Jedna je nakupina kostiju, keramike i kućnog lijepa pri vrhu podnice čišćene prošle godine (SJ 017), druga je velika tamna mrlja nepravilnog oblika oko spojeva kvadranata G 4 i 5 te F 4 i 5 s dosta sitnih fragmenata keramike i kućnog lijepa (SJ 018), treća je tamna mrlja u obliku korita koja se proteže kroz kvadrante G 4 i 5 (SJ 019), a četvrta tamna mrlja s komadićima keramike u sjevernom uglu kvadranta G 4 (SJ 020). Sve novootkrivene stratigrafske jedinice nalaze se ukopane u veliku površinu čistog pijeska koji se proteže prema sjeveru, odmah ispod humusnog sloja. Zbog veoma loših meteoroloških prilika, gotovo svakodnevne kiše koja je pratila istraživanja i osjetljivosti terena, ni jedna stratigrafska jedinica nije pražnjena. Od spomenutih stratigrafskih jedinica najzanimljivija je SJ 019, koja se u obliku korita pruža u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Uz rub korita, s obje strane, uočeni su nizovi okruglih mrlja koje su najvjerojatnije tragovi kolaca. Slične tragove nalazimo i u unutrašnjosti korita, a interpretacija uočene situacije ukazuje na tri mogućnosti gradnje takva obrambenog zida: izgradnja jarka s kolcima u pijesku i pješčenjaku te tamnom ispunom kao rezultatom organskog truljenja, izgradnja kolčane palisade u pijesku i pješčenjaku sustavom isprepletenih kolaca te ispunjavanje unutrašnjosti obrambenog jarka glinom radi čvrstoće i nabijanje kolaca u takvu površinu. S obzirom na konfiguraciju terena, korito je razdjelnica među dvjema pješčanim kaskadama i ima karakteristike obrambenog jarka oko naselja. Položaj i udaljenost donje kaskade od istraživane površine ukazuje da bi se i na njoj mogla očekivati slična situacija, odnosno da postoji vjerojatnost postojanja i drugog obrambenog jarka oko naselja. Od pokretnog materijala pronađenog na istraživanoj 101

102 Summary The objective of the investigations into a settlement of Vinkovci Culture in Orovački vinogradi [vineyards] was to go on expanding the test digs to the north, since the results of the previous year had shown that the extreme point of the horizontal stratigraphy of the settlement had not been attained. A total of 200 square metres were uncovered at the position of the northern part of the settlement, and four new stratigraphic units were registered. All the newly discovered stratigraphic units are buried in a large area of pure sand, which stretches northwards just below the layer of humus, but as a result of the very bad weather conditions, none was excavated. Of the registered stratigraphic units, the most interesting is SJ 019, which is probably the first defensive trench of the settlement, for alongside the edges of it and in the interior, the round traces of stakes could be found. Orovački vinogradi, položaj sondi površini svakako treba spomenuti velik fragment vinkovačke zdjele iz kvadranta G 3 te nekoliko fragmenata keramike ukrašene barbotinom, kao i veliku tunelastu ručku i gornji rub lonca s ukrasom u vidu otisaka jagodice prsta iz kvadranta F 3, što potvrđuje ranije određenu vremensku atribuciju naselja. Za dokumentaciju istraživanja dovršeno je dokumentiranje ranije istraživanih stratigrafskih jedinica SJ 005 i SJ 010 u kvadrantima F 10 i 11. Nakon završetka radova lokalitet je privremeno zaštićen i konzerviran do sljedeće faze istraživanja. Literatura Jakovljević 2004 Goran Jakovljević, Lokalitet: Orovački vinogradi, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Jakovljević 2005 Antropomorfna figura iz naselja vinkovačke kulture u Orovačkim vinogradima kraj Bjelovara, HAnt, 13, Pula, 2005: Orovački vinogradi, crtež keramičkih nalaza mr. sc. Goran Jakovljević Redni broj: 49 Lokalitet: Sirač Stari grad Naselje: Sirač Grad/općina: Sirač Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U razdoblju od travnja do prosinca izvedeni su radovi IV. faze Programa arheoloških istražnih radova, građevinske sanacije i konzervacije srednjovjekovno-turske kamene utvrde Stari grad Sirač. Lokalitet se nalazi u središtu naselja Sirač (k.č. 13, 14, 16, k.o. Sirač), na litici iznad rijeke Bijele uz sjeveroistočno podbrežje masiva Papuka, parka prirode. Danas lokalitet egzistira kao lokalno izletište i neuređeno memorijalno okupljalište u spomen palih domobrana u II. svjetskom ratu. U sklopu Programa namjerava se izraditi i projekt prezentacije, a kompleks utvrde urediti kao arheološki kulturno-memorijalni park, izletište s ljetnom terasom kulturnih događanja. Prvi radovi započeli su (ROS Osijek) sa stankom do 2002., na građevinskoj sanaciji i konzervaciji dijela sjevernog bedema (d = 27, 80; š = 1,5 3 m; v = 2,0 5,90 m) čiji su kameni elementi ugrožavali stambene objekte u podnožju. Novi ciklus radova započeo je (KO Zagreb). Istraživanja su započela sondažnim arheološkim iskopavanjima. Prve sonde ukazale su na kompleksnost arheološke i konzervatorske situacije uzrokovane devastacijom lokaliteta: odvoženjem kamenoga građevnog materijala, uporabom utvrde kao seoskog odlagališta za zakapanje uginule stoke i dr., ali i nestručnim uređenjem lokaliteta, odnosno amaterskim arheološkim istraživanjima u okviru omladinskih radnih akcija 80-ih godina prošlog stoljeća. Osim izvedbe pješačkih staza od izvornoga građevinskog materijala, navoženja, odvoženja i planiranja zemlje, na lokalitetu su radi formiranja polukružnoga izletničkog platoa zasađena i stabla crnogorice, izravno na rubu platoa iznad glavnoga obrambenog plašta. Povijesni podaci pokazuju da je moguće da se srednjovjekovno ime, odnosno toponim Sirač prvi put spominje (CD IV 418) kao Syrionuk pri podjeli nasljednih posjeda moćnih plemića njemačko-madžarskog roda Tiboldovića 102

103 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 (Thybold), poslije Svetačkih, u okolici rijeke, odnosno župe Toplice (Syrionuk incipiendo Thoplica integraliter), područje današnjeg Daruvara. U popisu župa Zagrebačke biskupije iz navodi se crkva Blažene Djevice u Siraču (ecclesia beate virginis de Zirch). U ispravi iz (CD X 599) spominje se selo Sirač (villa Zyrch). U to je vrijeme vjerojatno i izgrađena utvrda, ako ne i prije. Pri jednoj od sljedećih podjela posjeda plemića Tiboldovića (CDHA IV. p ) spominje se rijeka Sirač (fluvio Zirth vocato) i posjed Sirač (possessio Zirch vocata). Od plemić Tibold II. Tiboldović redovito se titulira kao de Zirch. Od Sirač je u posjedu plemića Kaštelanovića. Utvrda se prvi put spominje (dozvola za gradnju, svakako upitan izvor za dataciju utvrde) i godine. S obzirom na blizinu benediktinskog samostana sv. Margarete u Bijeloj (1226.), čiji su patroni plemići Tiboldovići, te strateški položaj lokaliteta Sirač, očekuje se da arheološki nalazi potvrde pretpostavke o ranijoj dataciji tog utvrđenog obrambenog položaja i boravišta. U popisima kraljevskog poreza više vlasnika na posjedu Sirač godine imalo je 106 ½ ognjišta, od kojih Juraj Kaštelanović 41 ognjište. Juraj Kaštelanović zatražio je financijsku pomoć od kralja Ferdinada i dobio 300 forinti za popravak utvrde Sirač, Željnak i samostana sv. Ladislava od Podborja (Daruvar) koji se nalaze na granici s Turcima. Na kasnosrednjovjekovnim mapama i poslije (usp. Jean Baptist Pujadis: Théatre de la guerre des armés imperiales en Hongrie, Bosnie, Serbie Wienna, 1639.) utvrda je označena kao Zirth, Zirch, Zirtsch, Sirich, Zirich, Siratsc. Sirač su osvojili Turci i sve do središte je nahije i kadiluka kao jedna od najisturenijih kamenih utvrda s turskom posadom nakon na sjeverozapadnom segmentu habsburško-turske granice (prostor dravsko- -savskog međuriječja: Virovitica, Stupčanica, Dobra Kuća, Sirač, Pakrac, Bijela Stijena, Cernik i Gradiška). Utvrdu i naselje u 17. st. opisao je turski putopisac E. Čelebi kao četverougaonu utvrdu s opkopom i drvenim mostom pred ulazom. U protuturskom Velikom ratu za oslobođenje pukovnik Ivan Makar spalio je Sirač. Utvrda više nije rabljena, njezina arhitektura služi kao izvor građevinskog materijala za gradnju vojarne austrijskog konjaništva, privatnih stambenih i gospodarskih objekata. Ista se tada navodi u popisima austrijske Dvorske komore kao utvrda koju su Turci utvrdili od materijala zidane crkve do temelja srušene i kao razrušena utvrda s visokim zidovima. Na Katastarskoj karti iz (k.o. Sirač, br. 7, M 1:2280) ucrtane su fortifikacije u središtu naselja. Kao strateška pozicija i visinski položaj kompleks je rabljen u II. svjetskom ratu, te kao glavna strategijska točka obrane općine Sirač u Domovinskom ratu godine. Na jedinoj sačuvanoj fotografiji J. Kempfa iz 19./20. st. (Kempf 1910) veoma loše kvalitete vidljivo je mnogo više fortifikacijske arhitekture nego na početku istraživanja godine. Istraživanja, II. i III. faza ( ) Sirač, tlocrt utvrde prema recentnim istraživanjima Zbog kompleksnosti arheološke i konzervatorske situacije Program arheoloških istražnih radova, građevinske sanacije i konzervacije utvrde Stari grad Sirač podijeljen je u sedam faza. Dosad se najzahtjevnijom pokazala III. faza (2003. i 2004.) u kojoj su provedena arheološka iskopavanja, građevinske sanacije i konzervacije glavnoga istočnog bedema, te dvostrukog istočnog podziđa platoa Blok 1 i Blok 2. Oba su podzida građevinski izvedena mjestimičnim priklesavanjem klisure te obzidavanjem dobivenih zaravni. Takvim načinom gradnje ujedno su i zatvoreni veći otvori spilja koje su se nalazile s istočne strane klisure ispod Bloka 2. Otvori su otkriveni prilikom raščišćavanja terena i čišćenja ziđa. Dostupni manji otvori pećine još postoje ispod SZ strane utvrde. S obzirom na to da su u unutrašnjosti klisure spilje prostorno povezane manjim pukotinama, u podzidu Bloka 2 ostavljen je manji otvor poradi cirkulacije zraka, odnosno zaštite i održavanja spiljskog ekosistema. Geološka morfologija klisure s većim i manjim otvorima i strukturom stijene koja se lomi ukazuje na to da bi iz nje proizlazila etimologija mjesnog imena i utvrde Sirač u značenju Klisura kao [kravlji] sir, odnosno mjesto/utvrda na takvoj klisuri. S obzirom na to da lokalitet dominira nad izlazom kanjona rijeke Pakre/Bijele iz pobrđa planinskog masiva Papuka u veliku nizinu, a u podnožju utvrde postojali su izvori geotermalne vode, zatrpani za vrijeme II. svjetskog rata jer su korišteni u vojno-idustrijske svrhe, u spiljama bi se mogli očekivati i prapovijesni nalazi. Dosadašnjim istraživanjima II. i III. faze gotovo je u potpunosti utvrđen tlocrt utvrde nepravilnoga trokutnog oblika koja sa svoje istočne strane prati konfiguraciju terena nad klisurom. Glavna utvrda ojačana je sekundarnim perimetralnim bedemom (Blok 1 + Blok 3 + Blok 4) s jednom istočnom polukulom u Bloku 1. S istočne strane nad klisurom, ispod istočne polukule, izgrađeno je još jedno podziđe, Blok 2. Na sjevernim stranama Bloka 1 i Bloka 2 vidljivi su tragovi refortifikacije, što bi odgovaralo pisanim izvorima sredine 16. st. Istraživanja su utvrdila da je utvrda izgrađena u najmanje trima fazama. Još nije poznat potpun tlocrtni raspored unutrašnjih prostorija glavne utvrde. Nepoznat je i položaj ulaza u utvrdu te se planiraju istraživanja 103

104 njegovo lice. Na toj poziciji nisu otkriveni tragovi kontrafora, ali je na toj obrambenoj točki i pristup bio znantno otežan padinom brežuljka pa je moguće da bedem nije bio iste visine kao na zapadnoj poziciji. Otkrivena arhitektura južne polukule imala je dimenzije v = do 0,50 cm, š = 0,80 m, maks. radijus 4,10 m. Polukula je bila prislonjena, odnosno izgrađena nakon perimetralnog bedema. Njezin položaj možda indicira poziciju glavnog ulaza u utvrdu koji je mogao biti s južne strane gdje se još naziru tragovi obrambenog kanala. Iskop je sadržavao građevinski kamen utvrde, veliku količinu građevinske šute i sloj humusa s ostacima vegetacije, lišća i korijenja. Stratigrafski slojevi nisu mogli biti utvrđeni zbog navedenih okolnosti devastacije lokaliteta. Iskopani kamen posebno je deponiran i iskorišten za konzervaciju. Arheoloških nalaza nije bilo osim nalaza sitnih fragmenta srednjovjekovne keramike, te dijelova vojne opreme iz II. svjetskog rata. Nakon detaljnog čišćenja otkrivenog ziđa, zavisno od njihove sačuvane visine, provedena je konzervacija do maks. visine 0,40-1,10 m. U iskopavanjima je djelomice otkriveno i južno lice glavnog JZ obrambenog bedema (Blok 3) središnje utvrde maks. visine 2,20 m od temeljne stope. Arheoloških nalaza gotovo da i nije bilo, osim pedesetak manjih fragmenta srednjovjekovne karamike. Tijekom osamdesetih Blok 3 i Blok 4 potpuno su devastirani amaterskim arheološkim radovima, kada je i sav pronađen arheološki materijal nestao ili je zagubljen. Arheološka istraživanja (IV.a faza) Temelji južne polukule tijekom istraživanja, blok 3 (foto: B. Schejbal) uz vanjski dio sekundarnoga obrambenog plašta utvrde s još djelomice vidljivim obramenim kanalom s južne strane. Faze arheoloških istraživanja slijedila je i djelomična konzervacija otkrivene fortifikacijske arhitekture koja će se u potpunosti izvesti prilikom završne faze prezentacije lokaliteta. Zbog devastiranosti lokaliteta budući nalaz položaja cisterne odgovorit će na pitanje datacije utvrde. Arheološka istraživanja (IV. faza) U prvom dijelu (travanj srpanj 2005.) arheoloških iskopavanja otkriveno je 27 m dužnih metara zapadnoga sekundarnog perimetralnog kamenog bedema s tri kontrafora i južnom polukulom. Otkriveni segment perimetralnog bedema bio je izveden od lomljenog kamena vapnenca i pješčenjaka većih dimenzija, s tim da je naličje bedema izvedeno s pravilnijim većim lomljencima i mjestimice riječnim oblucima. Kao vezivo je rabljen krečni malter. Visina sačuvane strukture bedema širine od 1 do 1,10 m kretala se od 0,30 m do 1,70 m, a nestala je njegovom uporabom kao sekundarnoga građevinskog materijala. Ponegdje je lice perimetralnog bedema uništeno do kote izvođenja temelja. Struktura triju kontrafora bila je sačuvana samo u svojem najnižem dijelu, tj. temeljnoj stopi v = 0,25-0,35 m, ali su se mogle utvrditi njihove tlocrtne dimenzije. Na zapadnom segmentu očito je perimetralni bedem pojačan kontraforima bio viši poradi olakšanog pristupa preko visoravni uz koju se utvrda nalazila. Na krajnjem sjeverozapadnom uglu utvrde ukazali su se i mogući tragovi još jedne polukule koja je markirala najlakši pristup utvrdi i pojačala njezinu obranu. Na najjužnijem segmentu perimetralni bedem gotovo je u potpunosti nestao, osobito U drugom dijelu arheoloških iskopavanja (rujan listopad 2005.) istraživanja su započela u unutrašnjosti glavne utvrde na poziciji Bloka 5. Pozicija Bloka 5 nalazi se na južnom uglu dvaju bedema, jugoistočnom (JI) i jugozapadnom (JZ) koji zatvaraju kut od 90º. Oni zajedno s trećim, velikim sjevernim bedemom, čine glavnu utvrdu trokutne forme. Južni ugao utvrde, dio Bloka 5 na kojem su započela iskopavanja, orijentiran je prema podnožju ispod kojeg se nalazi zgrada Općine Sirač, glavna mjesna prometnica s raskrižjem i most preko rijeke Bijele. Blok 5 tlocrtno ima nepravilan L oblik od kojih je stablo slova L (d = 13,50 m) bilo JZ bedem. Sveukupna otkrivena dužina JZ bedema bila je 19,55 m, maks. visine 2,20 m. Širina je bila nejednaka i povećavala se od juga prema zapadu (1,17 m 2 m) zbog konfiguracije terena, odnosno zapadne visoravni koja se prostirala uz utvrdu i olakšavala pristup. U zidu unutrašnjih prostorija (š = 0,73 0,90 m; maks. d = 12,43 m), koji je sa sjeverne zatvarao strane Blok 5, otkrivena su vrata širine 1,48 m i maks. visine 0,80 m. Kameni prag i vratnice su nedostajale. JI bedem kod južnog ugla bio je širok 0,85 m. Na točki gdje se spajao sa zidom koji je sa sjeverne strane zatvarao Blok 5 bio je širok 0,95 m. Zid unutrašnjih prostorija poslije je prizidan na strukturu JI bedema. Iskop je sadržavao građevinsku šutu, građevinski materijal kamen vapnenac i kamen pješčenjak sa zemljom i sitnim granulatima krečnog maltera. Na dubini od 100 cm od nivoa terena počela se pojavljivati zemlja zdravica s primjesama istruloga organskog materijala, korijenja vegetacije. Od arheoloških nalaza pronađeni su sitniji fragmenti keramike svakodnevne uporabe, jedno željezno topovsko đule (odgovara kalibru cijevi Ø 20 cm brončanog topa pronađenog 2003.), nekoliko željeznih potkova, čavala, jedna metalna žlica za lijevanje puščanih zrna i jedna kliješta. Od ostalih nalaza pronađeno je de- 104

105 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 Piller, Mittepacher 1783 Mathia Piller, Ludovico Mittepacher, Iter per poseganam Sclavoniae provinciam. Buda, Popis 1961 Popis spomenika kulture i arheoloških nalaza kotara Daruvar prema evidenciji do g., Ministarstvo kulture RH, Odjel za INDOK poslove kulturne baštine, Zagreb Rački 1872 Franjo Rački (ed.), Popis župa zagrebačke biskupije i Starine, 4, 1872, Schejbal Berislav Schejbal: Terenski dnevnik Smičiklas 1891 Tadija Smičiklas (ed.), Conscriptio Parvae Walachiae 1702., Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije II, Spomenici Slavonije u XVII vijeku. Dijela JAZU, knj. 11, Zagreb, Szabo Gjuro Szabo, Terenski dnevnik, bilješke , Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne baštine Taube 1777 Fridrich Wilhelm Taube, Historische und geographische Beschreibung des Koenigreiches Slavonien und des Herzogthums Syrmien, Leipzig, Literatura Kontrafor i južna polukula tijekom konzervacije (foto: B. Schejbal) setak čahura iz II. svjetskog rata, ali i različita staklena i plastična ambalaža iz posljednje četvrtine 20. st. U probnoj sondi u Bloku 6, gdje su trebala biti nastavljena istraživanja, na dubini od 0,50 m otkriveno je izvorno popločenje veličine 4,5 m 2 izvedeno od većih i manjih kamenih ploča nepravilnih dimenzija. U probnoj sondi u Bloku 6 (gdje se istraživanja planiraju za 2006.), na dubini od 0,50 m otkriveno je izvorno popločenje veličine 4,5 m 2 izvedeno od većih i manjih kamenih ploča nepravilnih dimenzija. Izvori CD Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, 18 vols., Zagreb: JAZU, CDHA Codex diplomaticus Hungaricus Andegavensis (Anjoukori okmánytár), Imre Nagy (ed.), vol. 4, Csaplovics 1819 Johann Csaplovics, Slavonien und zum Theil Croatien I II, Pesth, MSHSM Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Emilij Laszowski (ed.), vol. 3, sv. 40, Zagreb, MOL DL Magyar Országos Levéltár - Diplomatikai Levéltár Budapest Izvještaj 1960 Izvještaj o evidenciji spomenika kulture na području kotara Daruvar, IX 1960., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne baštine Izvještaj 1968 Godišnji izvještaj o stanju spomenika kulture na području kotara Daruvar 1961 i Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Odjel za INDOK poslove kulturne baštine Bösendorfer 1910 Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek, Csánki 1893 Dezső Csánki, Körösmegye a XV. Században, In Értekezések a történeti tudományok köréből, vol. XV/2, Budapest, Čelebi 1954 Evlija Čelebi, Putopisi, Sarajevo, Kempf 1910 Julije Kempf, Požega zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest Slob. Kr. Grada Požege i Požeške županije, Klaić 1913 Vjekoslav Klaić, Plemići Svetački, Rad Jugoslavenske akademije 199, Zagreb, 1913: Mažuran 1988 Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji godine, JAZU, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, vol. 2, Osijek, Mažuran 1998 Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, Szabo 1920 Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Slavoniji Zagreb, Matica hrvatska, Schejbal 1999 Berislav Schejbal, Medieval Topography of the Daruvar Area. M.A. Thesis (unpublished), CEU Budapest, Dept. of Medieval Studies, Budapest, Schejbal 2000 Berislav Schejbal, Srednjovjekovna topografija Daruvarske kotline, Izlaganje na X. skupštini Hrvatskog arheološkog društva, Rijeka (nepublicirano), Rijeka, Schejbal 2003 Berislav Schejbal, Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jaškom municipalnom teritoriju, Izdanja HAD, 2003: Summary mr. sc. Berislav Schejbal During 2005, Phase IV investigation works, structural repairs and conservation of the fortification of Stari Grad Sirač, a protected cultural monument (14th 18th century) were carried out. In previous excavations of Phases II and III ( ), the ground plan of this medieval and Turkish-period fort was almost totally defined, showing an irregular triangular form that in its eastern side followed 105

106 the configuration of the ground over the gorge above the Bijela River. In Phase III works (2004) large openings into caverns were discovered. The main fortification had been reinforced with a secondary perimeter rampart with a halftower over the gorge on the eastern side, where one more retaining wall had been constructed. In the southern part of the fortification traces of a defensive channel and refortification corresponding to descriptions in written sources of the mid-16th and the 17th century were found. In the Phase IV excavations a 27 metre-long western, secondary perimeter stone rampart was found with three buttresses and a half-tower that was leaning against, or was built at a period later than, the rampart itself. The investigation yielded finds of small fragments of medieval everyday use pottery, an iron cannon ball, a few iron horseshoes, nails, a metal spoon for moulding musket rounds and a pair of pliers. In the test dig where it is planned to conduct research in 2006, at a depth of 0.50 m, the original paving of the fort was found, 4.5 square metres in size, made of larger and small stone slabs of irregular shapes. Redni broj: 50 Lokalitet: Slovinska Kovačica šuma Jasenova Naselje: Slovinska Kovačica Grad/općina: Nova Rača Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 20. svibnja do 19. studenog 2005., provedeno je sustavno istraživanje objekta II. pretpostavljene nekropole pod tumulima na lokaciji Slovinska Kovačica šuma Jasenova u općini Nova Rača. Osnova za istraživanje bilo je trodnevno probno iskopavanje najmanjeg pretpostavljenog tumula, koje je pokazalo neke karakteristike profila koje odgovaraju takvim konstrukcijama (komadići ugljena) te dalo dva mala ulomka keramike tipičnih prapovijesnih karakteristika u načinu izrade i fakturi. S obzirom na karakteristike terena i činjenicu da do danas na toj lokaciji i na području Bilogore nije bilo istraživanja takvih arheoloških lokaliteta, teren je detaljno snimljen GPS-om i totalnom stanicom, određeno je šest Slovinska Kovačica šuma Jasenova, profil sonde (foto: G. Jakovljević) repernih točaka koje će u sustavnim istraživanjima služiti za određivanje apsolutnih visina te su prostorno pozicionirani pretpostavljeni tumuli. Apsolutne visine repera pokazuju da je teren veoma ravan, a razlike u visinama iznose šezdesetak centimetara. Geodetskim snimanjem obuhvaćene su i elipsaste ili okrugle depresije (ukupno devet), sve pozicionirane na istočnoj strani nekropole, iz kojih je nedvojbeno vađena zemlja za nasipavanje grobnih mjesta i formiranje tumula. Sustavno istraživanje započelo je iskopavanjima tumula II. (brojevi tumula dodjeljuju se redom, kako se provode istraživanja), koji je položajno prvi na istočnoj strani nekropole te najbliži srednjovjekovnoj komunikaciji. Riječ je o elipsastoj tvorevini promjera cca 23 m, koja je odabrana za istraživanje budući da je na njenom približnom središtu u drugoj polovini prošlog stoljeća učitelj iz Slovinske Kovačice s grupom djece iskopao dvije velike nepravilne rupe približne dubine 80 cm. Prema njegovim podacima ništa nije pronađeno. Profili iskopanih rupa, koje do danas nisu bile zatrpane, također nisu pokazivali velike promjene u sastavu i boji zemlje, ali je odlučeno da se tumul do kraja istraži i učini cjelovita dokumentacija postojećeg stanja. Uspostavljena je mreža sjever-jug i istok-zapad s centrom na približno najvišoj točki objekta, malo izmaknutim s obzirom na postojeće rupe. Mreža je također postavljena po sustavu izmaknutog slova V sa širinom kraka profila od 50 cm. Istraživanja su započeta skidanjem pet slojeva do dubine 130 cm u sjeveroistočnom kvadrantu objekta, a indikativan je bio njegov južni profil koji je pokazao promjenu u sastavu i boji slojeva, od oker do plavkasto-sive, i to tako da se ispod sloja humusa prošaranog korijenjem šumske vegetacije prostire nasip objekta, a dominantan sloj koji pripada samom tumulu od istoka širi se prema zapadu. Ispod tih slojeva nalazi se žuta zdravica. U jugozapadnom kvadrantu najvažniji je treći sloj koji čini velika nepravilna mrlja od komadića ugljena i smeđe tvari, i koji se poslije pokazao dosta tankim (svega nekoliko cm), a uza sjeverni profil kvadranta nađen je ulomak prapovijesne keramike crvene boje i crne unutrašnje površine, koji je sekundarno gorio. Spomenuti sloj prostirao se i u jugoistočni kvadrant. Kontrolni profil između jugoistočnoga i jugozapadnoga kvadranta pokazao je kako su se odvijale aktivnosti učitelja iz Slovinske Kovačice, odnosno slojeve intaktne zemlje tumula i poremećene slojeve dobivene ljudskom aktivnošću. Recentna rupa bila je dublja nego što se prvobitno mislilo, ali po svemu sudeći učitelj nije došao do grobne komore ili nekih drugih arheoloških nalaza. Sjeverni i istočni profil jugozapadnoga kvadranta, odnosno njihov spoj, pokazali su da se recentna rupa nastavlja gotovo okomitim uskim padom plavkasto-sivog sloja u samu zdravicu te da bi grobna komora, ako već nije uništena u prijašnjim razdobljima, mogla biti u neotvorenom sjeverozapadnom kvadrantu tumula. U dosad otvorenim kvadrantima nije bilo naznake postojanja nekih većih arheoloških događanja, odnosno izmještenih grobova ili grobnih konstrukcija. Prva faza tih istraživanja završena je konstatacijom da se na profilima otvorenih kvadranata može jasno uočiti sedam zasebnih stratigrafskih jedinica, od šumskog humusa do slojeva poremećenih recentnom ljudskom aktivnošću. Drugom fazom iskopavanja, u studenom, započeto je istraživanje sjeverozapadnoga kvadranta gdje je južni profil pokazao cjelovito djelovanje učitelja iz Slovinske Kovačice. Naime, stratigrafija pokazuje da je jama kopana u obliku lijevka prema pretpostavljenom grobu, a kada mu je to postalo 106

107 Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 2/2005 tehnički neizvedivo, zbog uskog prostora učitelj je kopao pomoćni pravokutni prostor kako bi lakše radio. Dubina koju je dostigao iznosi a.v. = 130,92, ali ne postoje dokazi da je našao grob. Uspoređujući taj i istočni profil u jugozapadnom kvadrantu tumula, možemo konstatirati da je učitelj nakon negativnog rezultata na prvoj poziciji kopao drugu, nešto pliću jamu, koja je vjerojatno imala kontrolnu funkciju. Ni tu nije naišao na grob, iako je probio sloj spaljene zemlje s komadićima ugljena. Zagonetka postojanja groba i dalje ostaje otvorena uz konstataciju postojanja ukupno 11 statigrafskih jedinica te zaključkom da je u sljedećim fazama istraživanja nužno proširivanje istraživanih površina u svim kvadrantima. Literatura Jakovljević 2005 Goran Jakovljević, Lokalitet: šuma Jasenova, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Goran Jakovljević Feature no. II was selected for the research into the site of Slovinska Kovačica Jasenova Woods, hypothesised to be a necropolis under tumuli. The land was recorded in detail, and a survey took in elliptical or round depressions (nine of them all told), all positioned on the eastern side of the necropolis, from which earth must without any doubt have been excavated for the filling of the grave sites and the formation of the tumulus. An inexpert excavation of Tumulus II was started in the second half of the last century by a teacher of Slovinska Kovačica with a group of children, but the hypothesised burial chamber was not found. His work was documented by our research, and a total of 11 stratigraphic units could be defined by the burned layer and the layer of the fill of the structures, but for the moment no grave chamber or grave has been discovered. 107

108 KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA 51 Brezovljani 52 Križevci Karane 53 Sv. Martin Igrišće 54 Torčec Prečno pole 55 Veliki Kalnik 108

109 Koprivničko-križevačka županija, HAG 2/2005 Redni broj: 51 Lokalitet: Brezovljani Mihajlici Naselje: Brezovljani Grad/općina: Sv. Ivan Žabno Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Gradski muzej Križevci nastavio je, u razdoblju od 18. kolovoza do 5. rujna 2005., sustavna iskopavanja neolitičkog nalazišta Brezovljani na položaju Mihajlici, koja provodi od Voditeljica istraživanja bila je mr. sc. Lana Okroša Rožić, kustosica križevačkoga Gradskog muzeja. Istraživanje je financiralo Ministarstvo kulture, Koprivničko-križevačka županija i Općina Sv. Ivan Žabno. Istražena je površina od 132 m² obuhvaćena trima sondama. Iskopavanje je provedeno na oranici smještenoj istočno od zaselka Mihajlici, pri samom vrhu brijega, neposredno južno uz cestu Šofići Brezovljani koja prolazi njegovim hrptom. Kulturni sloj s jamama pojavio se na dubini od 30 cm od današnje razine tla, a tijekom ovogodišnjih iskopavanja istraženo je potpuno ili djelomice sedam jamskih objekata. Jama SJ 210 otkrivena je u sjeverozapadnom dijelu iskopa. Bubrežastog je oblika, no nije u cijelosti istražena jer zapadno izlazi iz sonde. Dimenzije su istraženog dijela objekta 3,30x3,35 m. Uz sjeverni rub jame otkrivena je klupa, dok se u južnom dijelu nalazi povišeni plato s dnom na dubini od 0,22 m od razine uočavanja, na kojemu je otkrivena rupa od drvenog trupca promjera 0,30 m (SJ 212). Jugoistočno od jame SJ 210 smještena je jama SJ 211. Istražen je sjeverni dio tog objekta, koji se južno proteže izvan iskopa. Može se zaključiti da je jama imala elipsoidan oblik, a dimenzije istraženog dijela su 2,10x3,50 m. Karakterizira je klupa širine 0,20-0,40 m koja prati rub jame. Dno klupe nalazi se na dubini od 0,20 m, dok dubina jame iznosi 0,67 m, mjereno od razine uočavanja do dna. SJ 209 predstavlja zemunicu otkrivenu istočno od jame SJ 210. Istražena je u cijelosti, a njezine dimenzije iznose 5,40x5,10 m. U toj stratigrafskoj jedinici dominiraju dva kružna jamska prostora promjera 1,90 m, odnosno 1,80 m, međusobno odijeljena pregradnim zidom. Dno istočne, dublje jame nalazi se na dubini od 1,80 m od razine uočavanja, dok dubina zapadne jame iznosi 1,45 m mjereno od razine uočavanja do dna. U zapadnom dijelu objekta nalazi se manji, plići jamski prostor s dnom na dubini od 0,35 m, mjereno od razine uočavanja, dok se u sjeveroistočnom dijelu ističe povišen plato koji pada prema zapadnom dijelu objekta, tako da mu se dno nalazi na dubini od 0,30 m, mjereno od razine uočavanja u istočnom dijelu do 0,55 m koliko iznosi mjereno uz zapadni rub povišenog platoa. Sjeverno od SJ 209 djelomice su istražene dvije manje jame SJ 214 i SJ 216 te plići kanalić SJ 215, koji izlaze izvan iskopa. Zemunica SJ 217 smještena je istočno od zemunice SJ 209. Istražen je dio toga velikog jamskog objekta koji se sjeverno i južno proteže izvan sonde. Dimenzije istraženog dijela zemunice jesu 5x8,10 m. Središnji dio objekta obrubljuju klupe izgrađene u četiri razine koje se stepeničasto spuštaju do središnjeg prostranog dijela zemunice. Visina klupa varira od 0,12 do 0,25 m, a njihova širina kreće se od 0,20 do 0,60 m. Na središnjem prostoru zemunice ističe se jama dimenzija 1,4x2,88 m, dubine 0,35 m. Dubina okolnog dijela središnjeg prostora iznosi 0,95 m, mjereno od razine uočavanja. Uza zapadni rub zemunice otkrivene su dvije rupe od drvenih stupova SJ 218 i SJ 219, promjera 0,20 i 0,15 m. Na dubini od 0,70 m od današnje razine tla pronađeni su ostaci dviju drvenih greda od kojih je bio izgrađen kasnosrednjovjekovni objekt SJ 220, ukopan u zemunicu SJ 217 koja ga tlocrtno okružuje. Grede su sačuvane u dužini od 2,25 i 1,92 m, dok širina iznosi 0,10-0,30 m. Oko greda je pronađeno nekoliko komada cigle i obrađeno kamenje. Od pokretne građe najzastupljenija je keramika. Osim keramičkog materijala s obilježjima brezovljanskog tipa sopotske kulture, prikupljena je i kasnosrednjovjekovna keramika. Gruba keramika brezovljanskog tipa sopotske kulture zastupljena je bikoničnim loncima, butama s kljunastim ručkama, bikoničnim i zaobljenim zdjelama, posudama na četiri nožice te vjedrima. Ukrašavanje je izvedeno plastičnim aplikacijama, otiscima prsta i nokta te štipanjem. Oblici fine kategorije keramike jesu zdjele S- profilacije, bikonične i zaobljene zdjele, bikonični lončići i Brezovljani, plan istražene sonde (crtež: L. Okroša Rožić) 109

110 mjesto odvijanja kulta. U ovu stratigrafsku jedinicu ukopan je kasnosrednjovjekovni objekt SJ 220 koji se okvirno može datirati od 15. do 17. st. Nakon iskopavanja lokalitet je zatrpan. Literatura Brezovljani, dio zemunice SJ 217 i objekt SJ 220 (foto: L. Okroša Rožić) kupe na nozi. Keramika je najčešće ukrašavana crvenim i oker slikanjem koje je izvedeno crusted postupkom, ponekad u kombinaciji s plastičnim aplikacijama koje mogu biti i samostalan ukras. Oblici prijelazne keramike jesu bikonične i zaobljene zdjele ukrašavane otiscima prsta. Najvažniji keramički nalaz jest apstraktna figurica žene koja je vjerojatno bila izrađena kao dio posude. Brojan je i litički materijal zastupljen poliranim kamenim alatkama (sjekire, klinovi), kao i okresivanim kamenim oruđem (grebala, sječiva). Kasnosrednjovjekovna keramika izrađena je na brzorotirajućem lončarskom kolu. Kao najčešći keramički oblici pojavljuju se lonci izvijenih i zadebljanih oboda. Pronalažena su dna posuda, poklopac te fragmenti četverokutnog pećnjaka s vegetabilnim motivima. Ukrašavanje je izvedeno žlijebljenjem valovnica i horizontalnih linija. Keramika pripada razdoblju kasnoga srednjeg vijeka ( st.). Tijekom iskopavanja istražen je kultni dio naselja brezovljanskog tipa sopotske kulture ( /4600. g. pr. Kr.), na što ukazuje nalaz apstraktne figurice žene (Velika Božica Majka ili dio posude rabljene u kultu plodnosti), kao i arhitektura zemunice SJ 217 sa stepeničasto izrađenim klupama u četiri razine koja je mogla primiti veći broj ljudi te je vjerojatno bila mjesto društvenih okupljanja, odnosno Dimitrijević 1978 Stojan Dimitrijević, Neolit u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (pregled stanja istraživanja do godine), Izdanja HAD, 2, Zagreb, 1978: Marković, Okroša 2003 Zorko Marković, Lana Okroša, Nastavak istraživanja nalazišta Brezovljani, Obavijesti HAD, XXXV/1, Zagreb, 2003: Marković, Okroša Rožić 2004 Zorko Marković, Lana Okroša Rožić, Istraživanja u Brezovljanima godine i 2004, Obavijesti HAD, XXXVI/3, Zagreb, 2004: Okroša 2002 Lana Okroša, Nastavak arheološkog istraživanja prapovijesnog nalazišta u Brezovljanima, Cris, IV/1, Križevci, 2002: Okroša Rožić 2003 Lana Okroša Rožić, Arheološka istraživanja u Brezovljanima godine, Cris, V/1, Križevci, 2003: Summary mr. sc. Lana Okroša Rožić During the last excavations of the Neolithic site of Brezovljani the cult part of a settlement of the Brezovljani type of Sopot culture ( BC) was investigated. The find of a ceramic abstract figurine of a woman (the Magna Mater or part of a vessel used in a fertility cult) indicates the cult purpose, as does the actual architecture of dugout dwelling SJ 217, with its stepped benches in four levels, which represents a place for social gatherings or the place at which the cult was performed. A later medieval structure, which can be dated in outline to the 15th to 17th century, was dug into this dugout. Ceramic items are the most numerous finds of moveable material. As well as prehistoric ceramic materials, fragments of late medieval ceramics were also collected. Among the lithic materials there are polished tools (axes and wedges), chipped stone tools (scrapers and blades). The late medieval ceramic material belongs to the 15th to the 17th century period, and features pots, a lid and fragments of square stove tiles. Redni broj: 52 Lokalitet: Križevci Karane Naselje: Karane Grad/općina: Križevci Pravni status: Z-2217 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Brezovljani, apstraktna figurica žene (foto: Z. Homen) Od 20. lipnja do 18. srpnja Gradski muzej Križevci proveo je sustavna arheološka istraživanja na nalazištu Križevci Karane, na položaju Belavine. Voditeljica istraživanja bila je mr. sc. Lana Okroša Rožić. Iskopavanja su financirali Ministarstvo kulture i Koprivničko-križevačka županija. Istražena je površina od 78 m² obuhvaćena dvjema sondama. 110

111 Koprivničko-križevačka županija, HAG 2/2005 Kulturni sloj pojavio se na dubini od 35 cm. Istražen je jedan jamski objekt SJ 3 koji nije u potpunosti definiran jer izlazi u zapadni i istočni profil sonde, no dio jame obuhvaćen iskopom također nije mogao biti u cijelosti istražen jer je jama u istočnom dijelu presječena rovom s podzemnim električnim kabelima VN. Dimenzije istraženog dijela objekta jesu 4,90x3,50 m. U južnom dijelu jame ističu se dva viša platoa. Dno plićeg, smještenog uz južni rub jame, nalazi se na dubini od 0,20 m od razine uočavanja, dok je dno dubljeg platoa, koji se nalazi neposredno sjeverno uz plići, na dubini od 0,40 m od razine uočavanja. Dno jame nalazi se na dubini od 0,65 m, mjereno od razine uočavanja. Sjeverni dio objekta završavao je stubama, odnosno klupicama raspoređenima u dvije razine. Klupica izgrađena na višoj razini znatno je prostranija, a otkrivena je na dubini od 0,20 m od razine uočavanja. Dvije manje stube donje razine otkrivene su na dubini od 0,45, odnosno 0,50 m od razine uočavanja. U sjeverozapadnom kutu sonde ističe se povišen plato s dnom na dubini od 0,20 m, koji sjeverno i zapadno izlazi iz iskopa. Istočno od jame SJ 3 otkrivene su dvije veće nakupine kućnog lijepa SJ 4 i SJ 5. Od pokretne građe najčešće su pronalaženi ulomci keramičkog posuđa. Dio keramičkog materijala pripada srednjoeneolitičkoj lasinjskoj kulturi, dok se dio keramike povezuje s kasnoneolitičkim razdobljem, a prikupljen je i ulomak korenovske kulture srednjeg neolitika. Keramički ulomci lasinjske kulture prikupljeni su u površinskom sloju te u jami SJ 3 pomiješani s ranijom keramikom. Oblici su bikonične zdjele konveksno izvedenoga gornjeg konusa, zaobljene zdjele, lonci, vrčevi s ručkom koja povezuje obod i prijelom posude te žlice s tuljcem za nasad drvene drške. Ukrašavanje je izvedeno jezičastim plastičnim aplikacijama, ubadanjem, urezivanjem i plitkim žlijebljenjem. Keramika kasnoneolitičkog horizonta zastupljena je loncima i lončićima s ručkom ispod oboda, bikoničnim i zaobljenim zdjelama, te kupama. Ukrašavana je otiscima prsta i nokta u horizontalnom nizu, rovašenjem i žlijebljenjem. Odražava utjecaje kasnolenđelskih kultura, kao i klasične sopotske, a svrstana je u Pepelana tip sopotske kulture (Marković, Homen 1990; Marković 1994). Križevci Karane, plan iskopa (crtež: L. Okroša Rožić) Prikupljen je i brojan litički materijal. Najčešći su nalazi kameni artefakti kao što su strugači i oštrice, izrađeni tehnikom okresivanja, te jezgre od kojih su cijepani. Polirano kameno oruđe zastupljeno je jezičastim sjekirama, čekičastim sjekirama s rupom i motikama. Tijekom iskopavanja istražen je stambeni jamski objekt kasnoneolitičkog razdoblja koji je poslije naseljen nositeljima lasinjske kulture. Pronađeni ulomak korenovske kulture ukazuje da nalazište datira od razdoblja srednjeg neolitika. Nakon završetka iskopavanja lokalitet je zatrpan, odnosno vraćen u prvobitno stanje. Križevci Karane, jama SJ 3 (foto: L. Okroša Rožić) Križevci Karane, ulomak srednjoneolitičke korenovske kulture i kasnoneolitička keramika (foto: L. Okroša Rožić) 111

112 Literatura Marković, Homen 1990 Zorko Marković, Zoran Homen, Nekoliko novijih momenata u istraživanju neolita i eneolita sjeverne Hrvatske, Poročilo o raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji, XVIII, Ljubljana, 1990: Marković 1994 Zorko Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba, Koprivnica, mr. sc. Lana Okroša Rožić Summary During excavations into the Križevci-Karane site, a part of a residential pit feature (SJ 3) of the late Neolithic period was investigated; it was later inhabited by bearers of the Middle Aeneolithic Lengyel culture. A fragment from Korenovo Culture found indicates that the site can be dated from the period of the Central Neolithic. Some of the ceramic material collected belongs to Lengyel culture, while some of the ware can be linked with the Late Neolithic. The most frequent stone artefacts are scrapers and blades produced by the chipping technique, while polished stone tools are represented by pointed axes, hammer-axes and hoes. Redni broj: 53 Lokalitet: Sv. Martin na Igrišću Naselje: Igrišće Grad/općina: Kalnik Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom prosinca završena su arheološka istraživanja na lokalitetu Sv. Martin na Igrišću. Radove je vodio Josip Burmaz (Kaducej d.o.o. iz Splita), pod stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Prioritet radova bilo je čišćenje crkvenog objekta kako bi Sveti Martin, ostaci crkve (foto: J. Burmaz) se mogao izraditi geodetski snimak s tlocrtom te pogledima na zidove. U osam radnih dana uklonjen je vegetacijski pokrov sa zidova i iz crkve sv. Martina. Uklonjen je i urušeni kameni materijal koji je odnesen nedaleko od crkve. Iskopavanje je obavljeno samo na prostoru gdje se zidana struktura nije ocrtavala na površini, što je bio slučaj kod apside i sakristije. Također je iskopana manja sonda istočno od južnog ulaza. S obzirom na stanje zidova crkve, nije ih moguće iskopati do nivoa poda ako se prethodno ne sanira zidna struktura jer postoji prevelika opasnost od urušavanja. Nedaleko od crkve ovlašteni inženjer geodezije Josip Okroša postavio je dvije apsolutne geodetske točke. Daljnji snimak crkve vezan je na postavljene apsolutne koordinate. Nacrtna dokumentacija izrađena je uz pomoć georeferencirane fotografije, tj. fotoskica (fotokolaža) koje su preko geodetski izmjerenih točaka (fototočaka) smještene u apsolutni koordinatni sustav. Obrisi struktura digitalizirani su georeferenciranom fotografijom. Crkva sv. Martina na Igrišću jednobrodna je crkva s poligonalnom apsidom, sakristijom na sjevernoj strani, Sveti Martin, tlocrt crkve (izradio: J. Burmaz) 112

113 Koprivničko-križevačka županija, HAG 2/2005 Sveti Martin, presjek crkve (izradio: J. Burmaz) te zidanim predvorjem na zapadu. Izgrađena je od nepravilno lomljenog kamena različitih dimenzija, povezanog vapnenom žbukom. Zidovi su široki 0,7 m. Crkva je imala dva ulaza zapadni i južni. Duga je 17, a široka 7 m. Predvorje je prema zapadu dugo 5 m, široko 5,8 m, tako da je uže od broda crkve. Predvorje se sjevernim zidom nastavlja na sjeverni zid crkve, dok se južni zid okomito naslanja na južni dio zida pročelja. Brod crkve odijeljen je od svetišta dvama manjim pregradnim zidovima koji se vide u dužini od 1,1 m. Širine su 0,7 m, kao i ostali zidovi crkve. Južni zid svetišta uvučen je 0,5 m u odnosu na južni zid broda crkve. Na sjevernoj se strani iza pregradnog zida nastavlja sakristija dimenzija 3x3,7 m. Svetište završava poligonalnom apsidom. Od zidova crkve najbolje su sačuvani zidovi pročelja čiji su dijelovi sačuvani do visine od 3,3 m. U najlošijem su stanju apsida i sakristija, gdje se na dijelovima nije mogla pronaći zdrava struktura zida. Vezivo je popucalo, a međuprostor su zapunili zemlja i korijenje. Loše su sačuvani zapadni i južni zid predvorja, gdje se u pojedinim dijelovima nalaze sačuvani isključivo na podnoj razini. Na glavnom zapadnom ulazu sačuvani su dijelovi praga kojeg tvori nekoliko poslaganih kamenih ploča. Crkva sv. Martina na Kalniku prvi se put spominje (Buturac 1991). U početku je vjerojatno funkcionirala kao župna crkva (Okroša Rožić 2003), dok je (Kašik 2005) postala grobljanska kapela. Prilikom vizitacije dan je dobar opis crkve: Kapela je sagrađena na kamenu temelju, od temelja je zidana, pokrivena je kamenom, tzv. laporom. Svetište je presvođeno. Sa sjeverne strane nalazi se mala sakristija. U njoj je ormarić za čuvanje misnih potrepština. U svetištu je jedan prozor, u lađi dva. Vrata su dvoja: s južne i zapadne strane. Iznad vrata je drveni kor, stol bojen raznim bojama, kao i drveni strop. Pred obim vratima nalazi se zidano predvorje, ogradom od letava. Na pročelju kapele diže se drveni toranj u kojem se nalazi jedno posvećeno zvono. Prostrano groblje, ograđeno trošnom ogradom, služi za pokapanje stanovnika iz okolnih sela. (Buturac 1991). Opis crkve poklapa se sa zatečenim stanjem, s time da ostaje otvoreno pitanje dvaju predvorja pred ulazima u crkvu (odnosno prostorije), osobito južnog gdje je u maloj iskopanoj sondi pronađen zid širine 0,7 m i dužine 0,6 m. Prilikom radova oko crkve nisu pronađeni nikakvi pokretni arheološki nalazi. Općenito gledano, ostaci crkve sv. Martina u lošem su stanju. Prioritet je sprečavanje ponovnog zarastanja crkve u gust vegetacijski pokrov. Također je nužna sanacija strukture zidova bez koje je nemoguće provoditi daljnja arheološka istraživanja u njihovoj blizini. Literatura Buturac 1991 Josip Butorac, Regesta za spomenike Križevaca i okolice , Križevci, 1991: Kašik 2005 Branko Kašik, Projektna dokumentacija Nalazi i mišljenje za crkvu Sv. Martina, rujan, Okroša Rožić 2003 Lana Okroša Rožić, Ostaci romaničke crkve u Kamešnici, Cris (5), Križevci, 2003: Summary Josip Burmaz During 2005, most of the works at the site of Sv. Martin na Igrišću were aimed at cleaning this ecclesiastical site to facilitate a geodetic survey with the ground plan and views onto the walls. Excavation was carried out only in the area where the built structure was not mapped on the surface, which was the case with the apse and the sacristy. A small test dig was excavated to the east of the southern entrance. The Church of Sv. Martin na Igrišču is a church with a nave but no aisles, with a polygonal apse, a sacristy on the northern side, and a built antechamber to the west. It is made of irregular stone broken in various dimensions bonded with lime mortar. 113

114 Redni broj: 54 Lokalitet: Torčec Prečno pole I Naselje: Torčec Grad/općina: Drnje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: probno iskopavanje U razdoblju od 25. srpnja do 18. kolovoza Institut za arheologiju iz Zagreba pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj Ivančan, obavio je probna arheološka istraživanja na lokalitetu Prečno pole I u Torčecu. Uz voditeljicu istraživanja, u iskopavanjima je povremeno sudjelovala mr. sc. Tatjana Tkalčec (Institut za arheologiju) te diplomirana arheologinja Tijana Jurković. Sustavna arheološko-konzervatorska istraživanja položaja Prečno pole I u Torčecu većim su dijelom financirana sredstvima Ministarstva kulture, a manjim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dodijeljenim znanstveno-istraživačkom projektu Arheološka slika srednjovjekovnih naselja Podravine (šifra ). Dio novčanih sredstava osigurao je Grad Koprivnica uz suradnju Društva za povjesnicu i starine Torčec. Arheološko nalazište Prečno pole I smješteno je sjeverno od mjesta Torčec. Položaj nazvan Prečno pole I dio je veće cjeline, u topografskim kartama mjerila 1 : obilježene kao Ledine. Mikrocjelina Prečno pole I smještena je s južne strane velikoga isušenog meandra rijeke Drave koji se pruža sjeverno od mjesta Torčec i jugozapadno od ranosrednjovjekovnog naselja iz 10. i 11. stoljeća, u arheološkoj literaturi poznatog kao nalazište Torčec Ledine. Potreba za dijeljenjem tih dvaju položaja na dvije odvojene cjeline ukazala se nakon intenzivnih rekognosciranja čitavoga šireg područja mjesta Torčec (Sekelj Ivančan et al. 2003). Nalazište Prečno pole I evidentirao je posljednjih godina Zlatko Zvjerac iz Torčeca prilikom učestalih obilazaka obradivih poljoprivrednih zemljišta sjeverno od Torčeca (Sekelj Ivančan, Zvjerac 1997; Sekelj Ivančan 2001; Sekelj Ivančan et al 2003). Posljednjim istraživanjima obuhvaćena je površina od 438 m 2, otvorena na jednome mjestu. Raspoređena je u koordinatni sustav na osnovi kvadranata 5x5m. Nekoliko desetaka metara istočno otvorena su dodatna 32 m 2 probnog iskopa radi provjere rasprostiranja lokaliteta, te je ukupno istraženo 470 m² površine. Arheološkim iskopavanjima evidentirano je 12 većih tvorevina, vjerojatno ostataka objekata od kojih je jedan imao ognjište čvršće strukture, nekoliko ukopa stupova, jedan grob s ukopom pokojnika te jedan recentni rov. Svi ukopi javljaju se odmah ispod oranog sloja u miješanom sloju koji se sastoji od orane ilovače i žućkastog pijeska, odnosno ondje gdje on nedostaje, u sloju žutog pijeska. Arheološki istražene veće tvorevine grupirane su u tri skupne između kojih nema kulturnog sloja i prostor između njih u arheološkom je smislu sterilan. Većina tvorevina je izduženoga ovalnog ili kvadratičnog oblika, a njihova orijentacija ne pokazuje pravilnosti. Pokretne materijalne ostatke čini mnoštvo keramičkih ulomaka posuda grube fakture s blago zaobljenim ili odsječenim rubovima jednostavne profilacije, ukrašenih gustim češljastim valovnicama ili nizovima češljastih vodoravnih linija (tzv. metličastog ukrasa) na ramenu i trbuhu posude, ali i na vanjskoj strani ruba, nekoliko tipova keramičkih pršljenova te koštane alatke od kojih su zanimljivi koštani Torčec Prečno pole I, ukop pokojnika u grobu 1 (foto: T. Sekelj Ivančan) ubodni predmeti. Indikativan je nalaz rimskog novca s natpisom CONST (Konstantinov centeniolal kovan u Ticiniumu , novac je determinirala Zdenka Dukat iz Arheološkog muzeja u Zagrebu). Može se zaključiti da su stanovnici ruralnog naselja na Prečnom polu I tu obitavali iza prve polovine 4. stoljeća. O trajanju života u tom naselju koje je egzistiralo uz meandar, vjerojatno ispunjen vodom, moći će se više reći tek nakon analiza te stručne i znanstvene obrade pokretnih arheoloških nalaza. Tada će se više znati i o odnosu naselja prema pronađenom ukopu pokojnika uz kojeg nije bilo priloga. Literatura Sekelj Ivančan, Zvjerac 1997 T. Sekelj Ivančan, I. Zvjerac, Nekoliko srednjovjekovnih položaja u okolici Torčeca Koprivničko-križevačka županija, Obavijesti HAD, XXIX/2, Zagreb, 1997: Sekelj Ivančan 2001 T. Sekelj Ivančan, Early Medieval Pottery in Northern Croatia. Typological and chronological pottery analyses as indicators of the settlement of the territory between the rivers Drava and Sava from the 10th to the Torčec Prečno pole I, mrlja zapune SJ 042/043 (foto: T. Sekelj Ivančan) 114

115 Koprivničko-križevačka županija, HAG 2/ th centuries AD, BAR, International Series 914, Oxford, Sekelj Ivančan, Tkalčec, Šiljeg 2003 T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec, B. Šiljeg, Rezultati analize ranosrednjovjekovnih nalaza i nalazišta u okolici Torčeca, Prilozi IAZ, 20, Zagreb, 2003: bone stabbing objects. Also significant is a find of a Roman coin with the inscription CONST (a Constantine coin minted in Ticinium in ). It can be concluded that the inhabitants of the rural settlement at Prečno Pole I lived in this place at a time after the first half of the 4th century. dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan Summary The archaeological site of Torčec-Prečno Pole I is located on the southern side of a large drained oxbow of the Drava River, stretching north of Torčec. In total, 470 square metres were investigated. The research led to the registration of 12 large features, probably the remains of structures, one of which had a fireplace of fairly solid material, several postholes, a grave, and a recent trench. All the cuts are just below the ploughed layer. A great many ceramic fragments were found: pots of coarse facture decorated with dense combed waves or sequences of comb shaped horizontal lines (brush decoration, so-called), several types of ceramic loom weights, bone tools of which the most interesting are Redni broj: 55 Lokalitet: Veliki Kalnik (stari grad) Naselje: Kalnik Grad/općina: Kalnik Pravni status: R-472 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje U razdoblju od 8. do 22. studenoga Gradski muzej Križevci nastavio je sustavna i zaštitna istraživanja staroga grada Veliki Kalnik koja su dio konzervatorskog projekta radi očuvanja i prezentacije nekadašnjeg burga (stručna voditeljica istraživanja: mr. sc. Lana Okroša Rožić, kustosica križevačkog Gradskog muzeja; voditelj projekta: Konzervatorski odjel u Zagrebu). Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Veliki Kalnik (stari grad), geodetski snimak zidova (izradio: J. Okroša) 115

116 Veliki Kalnik (stari grad), zid SJ 4 (foto: Z. Homen) Istraživanja nastavak su iskopavanja započetih 2004., a cilj im je razrješavanje nepoznanice vezane uz tloris vanjskoga južnog obrambenog zida staroga grada. Tijekom iskopavanja nastavljeno je praćenje zida SJ 4 koji pod oštrim kutom izlazi u smjeru sjeverozapada iz južnog rubnog zida koji se pak, iz južne prilazne kule, proteže u smjeru istoka. Utvrđeno je da zid SJ 4 na dužini od 7 m od ugla skreće u smjeru zapada prema visokim ostacima prilazne kule, no dužina i završetak zida SJ 4 u ovoj fazi nisu definirani. Širina sjevernog dijela zida SJ 4 (nakon skretanja u smjeru zapada) iznosi 0,70 0,80 m, dok se širina zida SJ 4, u dijelu koji se nastavlja prema uglu u smjeru jugoistoka, kreće od 1,10 do 1,80 m. Zid SJ 4 sačuvan je do 3,80 m visine. Na samom uglu zida SJ 4 otkriven je njegov nastavak u vidu istake SJ 3A, koja bi mogla biti mala kula. Unutrašnja linija zida SJ 3A lomi se pod tupim kutom, dok se širina zida kreće od 1,10 do 1,50 m. Ova stratigrafska jedinica većim je dijelom razorena, tako da je maksimalno sačuvana do 0,50 m visine. U smjeru istoka nadovezuje se na nešto manje kvalitetno građen zid SJ 3B. Širina zida SJ 3B iznosi 0,70 1,10 m, a sačuvan je do 1,70 m visine. Zid SJ 3B završava u dodiru s glavnim, vanjskim zidom SJ 3, veće širine, koji je bio poduprt dvama kontraforima (zapadni SJ 3C, istočni SJ 3D). Širina zida SJ 3 iznosi oko 1,20 m, no taj zid također nije u cijelosti definiran jer sjeveroistočno izlazi izvan iskopa. Na zapadni kontrafor SJ 3C naslanja se još jedan zid SJ 5 koji se pruža u smjeru zapada, ali zasad nije utvrđeno do koje se točke proteže. Zid SJ 5 istražen je do dužine od 5,10 m. Njegova širina iznosi oko 1 m, dok je sačuvan do 1,10 m visine. Svi navedeni zidovi građeni su od neobrađenog kamenja, a uz zidove je pronalažena žbuka slabije kvalitete koja je sadržavala žuti pijesak. Kamenje ziđa posebno je izdvajano kako bi se poslije iskoristilo u rekonstrukciji. Dok je praćen zid SJ 4 utvrđeno je postojanje jednoga kulturnog sloja SJ 2 koji se javlja na dubini od 2,00 do 2,30 m od današnje razine tla. Izrazito je tamne boje, a sadržavao je velike količine raznih otpadaka (životinjske kosti, ulomci kasnosrednjovjekovnog posuđa, ulomci pećnjaka, kovani čavli, oštećena ostruga). S obzirom na vrstu pronađenog materijala može se zaključiti da je prostor između zida SJ 4 i žive stijene služio kao odlagalište otpada. Sloj SJ 2 istražen je do dubine od 4,90 m, mjereno od današnje razine tla, što nije njegova stvarna dubina koja u ovoj fazi istraživanja nije utvrđena. Tom tamnom sloju prethodio je sloj urušenoga kamenja iznad kojeg se nalazi rastresit sloj šute nastao nakon raščišćavanja staroga grada godine. Nad njim je sloj novostvorenog humusa, a najgornji je sloj također od šute i navoza od niveliranja prostora prije 7-8 godina. Veliki Kalnik (stari grad), zidovi SJ 3B, SJ 3C i dio SJ 5 (foto: Z. Homen) 116

117 Koprivničko-križevačka županija, HAG 2/2005 Od pokretnog arheološkog materijala najbrojniji su ulomci keramičkog posuđa izrađeni na brzorotirajućem lončarskom kolu te ulomci pećnjaka. Keramičko posuđe zastupljeno je loncima profiliranih oboda, vrčevima, bocama, čašama i poklopcima. Posebno su zanimljivi ulomci četverokutnih, zelenoglaziranih pećnjaka koji zadivljuju raznolikošću svoje figuracije (npr. prikaz trgovine lončarskim proizvodima, razni vegetabilni i zoomorfni motivi). Keramički materijal mogao bi se okvirno datirati od 15. do 17. st. Konzervatorskim zahvatom predviđena je konsolidacija i djelomična rekonstrukcija staroga grada Veliki Kalnik kako bi se prezentirala zatečena struktura burga (Zloušić-Iđaković 2004). Literatura Zloušić-Iđaković 2004 Kristina Zloušić-Iđaković, Zaštitni radovi na starom gradu Velikom Kalniku u god., Cris, VI/1, Križevci, 2004: Žmegač 1993 Andrej Žmegač, Vlastelinski grad Veliki Kalnik, Križevci grad i okolica, Umjetnička topografija Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993: mr. sc. Lana Okroša Rožić Summary Archaeological excavations into the burg of Veliki Kalnik are being carried out as part of conservation works on the protection and preservation of the former medieval burg. The objective of the research is to resolve certain unknowns related to the ground plan of the southern perimeter wall of the burg. The most numerous moveable finds are fragments of late medieval ceramic vessels (pots, jugs, bottles and lids). There are also numerous fragments of rectangular greenglazed stove tiles, which are amazing in the diversity of their figuration. The ceramic material might in principle be dated to the period from the 15th to the 17th century. The conservation operation provides for the consolidation and partial reconstruction of Veliki Kalnik burg. 117

118 MEĐIMURSKA ŽUPANIJA 56 Čakovec centar 57 Čakovec Stari grad 58 Ferenčica 118

119 Međimurska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 56 Lokalitet: Čakovec centar Naselje: Čakovec Grad/općina: Čakovec Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja godine u sklopu radova na rekonstrukciji infrastrukture pješačke zone i uređenja partera centra grada Čakovca, Muzej Međimurja proveo je arheološki nadzor (stručna voditeljica: Branka Kovačić). Navedeno uređenje planirano je u nekoliko izvedbenih faza tijekom dužeg razdoblja. Područje radova obuhvaća uže središte grada, točnije ulice Kralja Tomislava, Matice hrvatske, Katarine Zrinski te Josipa Jurja Strossmayera. Kompletna je infrastrukturna mreža centra grada Čakovca postavljena 60-ih godina, a radove je tada nadzirao ondašnji ravnatelj Gradskog muzeja Čakovec Aleksandar Schulteis. On je tom prilikom sakupio pokretni materijal rabljen u razdoblju od kasnoga srednjeg vijeka do danas. Dosad je, s obzirom na tijek radova, arheološki nadziran iskop u ulicama Kralja Tomislava, Matice hrvatske i Katarine Zrinski. Radovi na rekonstrukciji infrastrukture pješačke zone obuhvaćaju izmjenu starih instalacija te su, s obzirom na navedene okolnosti, arheološki nalazi malobrojni. Stratigrafiju iskopa uglavnom je činio šljunak s ulomcima recentnoga građevnog materijala, dakle cigle. Jedini arheološki nalazi utvrđeni su prilikom izmjena instalacija na području Trga Republike, gdje se iskop neplanirano proširio. Nalazi su točnije ubicirani uza zapadni kraj trga, u neposrednoj blizini gradskog parka i Staroga grada. Riječ je o malobrojnim kasnosrednjovjekovnim keramičkim ulomcima tzv. kuhinjske keramike. Prevladavaju ulomci crne boje i to lonci s tragovima uporabe na otvorenoj vatri. Uglavnom su to ulomci lonaca ravnog dna, jednostavnije razgrnutog ruba, tankih stijenki dobre fakture. Većina je ulomaka bez ukrasa, dok se na rijetkima javlja ukrašavanje ramena i trbuha u obliku vodoravnih žljebova. Povijesnu podlogu tih pokretnih nalaza potrebno je tražiti u razdoblju od 13. do 16. stoljeća. Pronađen materijal mogao bi se povezati s u tom razdoblju postojećim čakovečkim utvrđenim gradom kastrumom, koji se u povijesnim izvorima spominje već od godine. S obzirom na to da su nalazi nađeni u neposrednoj okolici današnjega Staroga grada, pretpostavka je da su vezani uza život samoga srednjovjekovnog podgrađa. Literatura Stari grad 1989 Stari grad Čakovec utvrda, povijesna studija građevinskog razvoja, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, Zagreb, Summary Branka Kovačić 119 Čakovec, izbor keramičkih nalaza (foto: B. Kovačić) As part of the works on the reconstruction of the infrastructure of the pedestrian zone and the laying out of the parterre of the centre of Čakovec city, during June and July, the Museum of Međimurje conducted archaeological supervision. Since the works covered the modification of the old installation network, the archaeological finds were not very numerous. The only moveable finds were observed alongside the western edge of Trg republika, in the immediate vicinity of the municipal park and the castle. These finds comprised ceramic fragments of mostly kitchen ceramic ware, from the 13th to the 16th century. These are connected with the Čakovec castrum or burg, or probably more precisely with the life of the actual medieval suburb. Redni broj: 57 Lokalitet: Čakovec Stari grad Naselje: Čakovec Grad/općina: Čakovec Pravni status: Z-908 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zaštitna arheološka istraživanja provedena su od 24. listopada do 18. studenog godine u jugozapadnom dijelu prostora vanjskog dvorišta čakovečkoga Staroga grada, između utvrde (zapadni bastion) i jugozapadnog erkera palače (Novi dvori). Voditeljica istraživanja bila je Ana Azinović Bebek (Hrvatski restuaratorski zavod). Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Arheološka istraživanja Staroga grada traju od godine (Muzej Međimurja Čakovec, RZH, RZG, Geoarheo i HRZ). Istraženi su temelji južnog i zapadnog dijela obrambenog sustava (1966.), unutrašnje dvorište i sjeverozapadno prizemno krilo Dvora, dijelovi ulazne veže i gradske utvrde ( ), južni bastion (1986.), sjeveroistočni bedem i bastion, ulazni bastion ( ), bedem između sjeverozapadnog i ulaznog bastiona, dvorište i bunar palače (1991.), ulazni bastion ( ) te podrumske prostorije Dvora (2004.). Čakovec se prvi put spominje u 14. stoljeću kao posjed grofova Čak. U 13. stoljeću obitelj grofova Čak posjedovala je cijelo Međimurje pa je Čakovec mogao biti sagrađen i tada. Tijekom 14. i 15. stoljeća Čakovec često mijenja gospodare (H. Celjski, M. Korvin, F. Lamberg, I. Ernušt...). Velik uspon Čakovca

120 započeo je za vrijeme obitelji Zrinski, koja je u Stari grad unijela brojne graditeljske promjene, najviše u obrambenom sustavu. Nakon smrti A. Zrinskog godine, Čakovec opet mijenja vlasnike sve do obitelji Feštetić koja je Stari grad iznajmila industrijskom pogonu za proizvodnju šećera. Arheološkim radovima godine istraženo je 5 sondi. Sonda 1 (4x6 m) otvorena je uz južnu plohu zapadnog bastiona gdje je bilo vidljivo urušenje podzemnog tunela. Oba su ulaza (sjeverni i južni) očišćena te je istražena konstrukcija i prohodnost tunela. Može se pretpostaviti da su oba današnja ulaza bila spojena kamenim bačvastim svodom koji je bio pod vodom u još danas vidljivom šancu oko bastiona. Istražen je dio tunela koji se prostire prema sjeveru, dok je južni dio, koji se nastavlja ispod gradskog parka, ostao neistražen. Donja zona tunela (150 cm) zidana je od nepravilnih masivnih kamenih blokova na kojima stoji opečna volta. Visina tunela je 220 cm, a širina 125 cm. Na dnu tunela, ispod sloja glinenog mulja, nađena je dvoslojna podna konstrukcija od drvenih letvica s pravilno raspoređenim drvenim razuporima. Ulazi su nakon istraživanju zaštićeni propusnom mrežom preko koje je nasuta zemlja. Sonda 2 (57x1 m) otvorena je uza sjevernu plohu zapadnog bastiona. Istražen je spoj bastiona s vidljivim dijelom tunela te je utvrđeno da je bastion sagrađen nakon tunela. Sjeverna je ploha dokumentirana te poslije zaštićena geotekstilom i zemljom, a uzak kontrolni rov kojim se pratio smjer tunela nastavljen je u smjeru sjevera. Istočni profil zapadnog dijela bastiona također je dokumentiran, dok zapadna ploha nije istraživana. Kontrolna sonda otvorena je uza zapadni rub sjeverne plohe bastiona u kojoj su pronađena dva otiska drvenih stupova, najvjerojatnije dio palisade koja je bila dio fortifikacijskog sustava. Time je potvrđen podatak poznat iz izvora prema kojima zapadni bastion nikada nije bio u cijelosti sagrađen od kamena. Radi praćenja smjera pružanja tunela u sondi 2 otvorene su tri kontrolne sonde. Prva kontrolna sonda otvorena je 16 m sjevernije od sjevernog profila zapadnog bastiona. Nađena je vertikalna odušna komunikacija (na tom je mjestu tunel bio urušen i zatrpan) sa svođenom nišom na unutarnoj plohi te s ostacima otisaka velikih čavala koji su vjerojatno služili kao učvršćivači drvenih stuba. Na 25 m sjevernije od zapadnog bastiona otvorena je druga kontrolna sonda. I tu je zasip odstranjen toliko da se može proći u unutrašnjost tunela i ispitati njegov daljnji smjer. Utvrđeno je da tunel lagano zakreće prema dvorcu, ali nedovoljno da bi se spojio s njime. Trećom kontrolnom sondom (35 m sjeverno od zapadnog bastiona) potvrđen je smjer pružanja tunela prema sjeveru. Prva kontrolna sonda zatvorena je betonskim blokom, a druga i treća zatrpane su pijeskom i zemljom. Istraživanjem je utvrđeno da tunel Čakovec Stari grad, tlocrt istražene površine (izradila: A. Azinović Bebek) 120

121 Međimurska županija, HAG 2/2005 Čakovec Stari grad, dio istraživane površine (foto: A. Azinović Bebek) ne završava u nekoj od podzemnih prostorija Dvora, nego u okruglome zidanom oknu bunaru (unutrašnji promjer 255 cm). Dno okna određeno je nalazom urušenih drvenih dasaka. Uz okno je pronađen splet kanala i zidića koji završavaju u oknu. Okno bunar i kanali bili su ispunjeni novovjekim keramičkim posudama. Može se pretpostaviti da su već postojeći bunar i tunel bili prilagođeni potrebama šećerane (možda je bunar bio lažan, tj. tajni ulaz u tunel). Ovim istraživanjima nije utvrđeno nastavlja li se tunel i dalje prema sjeveru, jer na plaštu okna nisu vidljivi nikakvi tragovi pregradnji na sjevernoj strani. To bi značilo da tunel počinje u oknu, a završava daleko izvan parka što potkrepljuje legendu o tajnom prolazu do samostana sv. Jelene u Šenkovcu. Nakon istraživanja otvor je prekriven daskama i dodatno osiguran betonskim blokovima. Sonda 3 (18x1 m) otvorena je uz jugozapadni erker Dvora. U južnom dijelu sonde definiran je opečni zid (širina 40 cm) iz vremena šećerane. Zid je prema sjeveru i jugu istražen samo tlocrtno, a zbog nedostatka vremena nije istražena njegova puna dužina. Zid se nalazi svega dva metra od JZ erkera, a temelji su mu duboki gotovo dva metra. To bi moglo značiti da je zid imao zaštitnu ili ogradnu funkciju, međutim blizina dvora, nejasna zapadna struktura zida i njegova mala širina ne idu tomu u prilog. Ako se pak radi o zidu neke pomoćne zgrade iz vremena šećerane, nejasno je zašto je tako dugačka. U SZ dijelu sonde pronađene su dvije opečne podnice. Ispod podloge za drugu podnicu nađen je tamnoplavi sloj gline i drveta za koji se može pretpostaviti da naznačava ostatke neke drvene gradnje ili palisade. Cijela sonda zatrpana je pijeskom i zemljom. Sonda 4 zaostao je iskop istraživanja tvrtke Geoarheo d.o.o. iz godine. Na molbu Muzeja Međimurja iz sonde smo ispraznili vodu i arheološki je dokumentirali. Radi se o kontrolnoj sondi temelja južnog zida dvora. Sonda je potom zatrpana zemljom. Sonda 5 (10x3 m) otvorena je zapadno od portala na južnom zidu Dvora radi utvrđivanja komunikacije podrumskih prostorija Dvora i vanjskog dvorišta. U sondi je istražen dio kanalizacijskog sustava kanal i kolektor. Kanal (širine 40 cm) je po dnu popločen lomljencem, zidovi su mu građeni od opeke, a pokriven je također lomljencem. Kolektor (400x140 cm) zidan je opekom raznih veličina. Sonda je zatrpana pijeskom i zemljom, a kanalizacijski sustav zaštićen je geotekstilom. Čakovec Stari grad, tunel (foto: A. Azinović Bebek) Najveći je broj keramičkih nalaza, mahom novovjekih boca s čepom na navoj. Ostali keramički ulomci grubi su komadi kasnosrednjovjekovne kućne keramike. Pronađeno je i nekoliko kamenih spolija (koji su pohranjeni u atriju Dvora) te obilje komada štuko-dekoracije. U zasipu su pronađene i dvije topovske kugle, nekoliko novovjekih staklenih predmeta (pivska boca, apotekarske bočice) te novovjeke lule. Literatura Kruhek, Pavić, Petrić 1989 Milan Kruhek, Vladimira Pavić, Ksenija Petrić, Stari grad Čakovec utvrda, povijesna studija građevinskog razvoja, Zagreb, Puhmajer 2005 Petar Puhmajer, Čakovec, Stari grad Novi dvor, Preliminarna i radna verzija povijesno-umjetničkih istraživanja u svrhu sondiranja unutrašnjosti zgrade, elaborat HRZ, Zagreb, Skelac 2005 Goran Skelac, Stari grad Čakovec, Zaštitna arheološka istraživanja u prizemlju palače, (izvješće), Geoarheo, Zagreb, Tomičić, Vidović, Vekić 1994 Željko Tomičić, Josip Vidović, Amelio Vekić, Stoljeća utvrde. Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja fortifikacije Starog grada Čakovec, Vidović 1987 Josip Vidović, Najnovija arheološka istraživanja u Starom gradu Čakovcu, Muzejski vjesnik, 10, Summary Ana Azinović Bebek Tajana Pleše Archaeological research in 2005 in the court of Stari grad [castle] in Čakovec led to the finding of new data for the interpretation of the SW bastion it was confirmed that on the northern side it was defined only by a wooden construction, unlike the other two sides, which were built of large ashlars. It was confirmed at the same time that the western wall of the bastion was on top of a spacious underground tunnel. This tunnel was explored in the northern part (the southern part is impassable and is located below the city park), and its structure as well as its direction was determined. The walls of the tunnel were built of large 121

122 stone, the vaulting was of brick, and at the bottom a double wooden floor was found. Although it had been hypothesised that the tunnel ended in one of the cellar spaces of the Castle, the research showed that it actually finished in a round shaft, a well shaft alongside the western façade of the Palace. In the other tests two smaller parts of the medieval brick floors were found, as well as several modern masonry-built structures. Redni broj: 58 Lokalitet: Ferenčica Naselje: Grad/općina: Prelog Pravi status: P-1399 Razdoblje: A Vrsta radova: probno iskopavanje Arheološka istraživanja na lokalitetu Ferenčica kod Preloga provedena su tijekom rujna i listopada Stručna voditeljica bila je Branka Kovačić, kustosica Arheološkog odjela Muzeja Međimurja u Čakovcu. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Međimurske županije, odnosno sredstvima Muzeja Međimurja. Cilj istraživanja bio je upotpuniti postojeća saznanja o vrsti nalazišta. Lokalitet Ferenčica smješten je oko 1,5 km zapadno od grada Preloga uz cestu prema Čakovcu, te udaljen oko 2 km od rijeke Drave. Usmena predaja govori o nestalom gradu, dvorcu, imanju veleposjednika, i postojanju vojnog tabora, dok povjesničari ovdje smještaju kastrum. Ferenčica je probno istraživana u dvama navratima 70-ih godina prošlog stoljeća, ali prva sustavna arheološka istraživanja vođena su Arheološka ekipa Muzeja Međimurja, s voditeljem Željkom Tomičićem tada je istražila arheološku zonu površine 280 m 2. Iskopom je otkrivena tlocrtna kontura većega antičkog objekta. Naime, riječ je o temeljima obodnog, odnosno vanjskog zida, smjera sjever (46 m dužine) jug (22 m dužine) i širine 0,80 m. Postojanje završetaka zidova nije utvrđeno, a nisu pronađeni ni poprečni zidovi. Osim velikog broja nalaza ulomaka rimskih krovnih opeka i kamenih valutica, ostali su pokretni nalazi izostali. Na temelju tada otkrivenih nalaza konstatirano je postojanje gospodarskog objekta kao dijela ruralnog kompleksa, možda ruralne vile (villa rustica). Istraživanja provedena su istočno od oranica na kojima se iskopavalo 1979., a ukupna istražena površina iznosila je 240 m². Namjera je bila nastaviti daljnje praćenje temeljne gradnje smjera istok-zapad. Najprije je pokusnom sondom oblika presjeka, smjera sjever-jug, ubiciran obris temelja zida koji se, prateći isti smjer pružanja, nastavljao na spomenuti temelj otkriven Bio je građen od kamenih valutica, širine 0,70 m, a utvrđen je na dubini od 0,27 m. Iskop prvog humusnog sloja pokusne sonde sadržavao je nalaze građevnog materijala te recentnu keramiku. Idućim iskopom drugog sloja ukupne dubine od 0,45 m, utvrđena je cjelokupna struktura temelja, dužine 1,60 m i visine od 0,15 do 0,20 m, koju su činile valutice pravilno poslagane u dva reda. Od nalaza su utvrđeni antička keramika, metal i ulomci paljevine. Uz istočni rub pokusne sonde iskolčena je nova sonda, kako bi se nastavilo praćenje temeljne arhitekture. Humusni sloj sačinjavao je i ovdje najviše građevnog materijala i nešto Ferenčica, pogled na urušenu antičku arhitekturu (foto: B. Kovačić) keramike. Utvrđen je i daljnji pravac temelja, smjera istok- -zapad, dužine 3,5 m, zatim u nastavku prekid temelja na dužini od 2,30 m, te nastavak gradnje dug 1,2 m. Na dubini od oko 0,25 m uočeni su brojni nalazi rimskog crijepa koji sugeriraju na urušenje krovišta. Upravo je idući sloj ispod urušenja sadržavao najviše nalaza: keramiku, metal i paljevinu. Na dubini od 0,50 do 0,55 m uočen je sloj glinenog pijeska u kojem su nalazi u potpunosti izostali. Otkrivena stratigrafska situacija u trećem sloju jednaka je onoj u pokusnoj sondi. Od pokretnog arheološkog materijala uz građevni materijal najzastupljenija je bila keramika (pronađena u malom broju), veoma fragmentirana i s malo elemenata za rekonstrukciju oblika. Ostale nalaze čine metalni predmeti, paljevina i staklo. Od keramičkih nalaza najzastupljenije je grubo domaće posuđe i to fragmenti debelih stijenki s dosta primjesa pijeska i kvarca iz sive, sivo-crne i crne gline; obično kućno posuđe bez namaza boje, odnosno fragmenti od žućkaste, smećkaste, crvenkaste i sive gline, zastupljeni različitim oblicima (pretežno fragmenti zdjela, lonaca i vrčeva). Utvrđena je i rustična keramika s dosta primjese pijeska i kvarca, a na nekim primjercima vidljiv je trag rada ruku. Keramika tankih stijenki nađena je u manjem broju i čine je fragmenti zdjelica profiliranih rubova. Među najbrojnije pokretne nalaze spada građevni materijal. Prevladavaju tegule i ulomci imbreksa, a na nekim su Ferenčica, pogled na smjer temelja zida (foto: B. Kovačić) 122

123 Međimurska županija, HAG 2/2005 primjercima i oznake u obliku dijagonalnih brazda i ureza. U manjem broju pronalažena je standardna opeka. Nakon završetka iskopa lokalitet je zaštićen građevinskim pokrivačem i zatrpan. Analizom nalazišta i pokretnih nalaza, prije svega keramike, antički kulturni sloj smješten je u vremenski okvir od kraja 1. do 4. st. Teško je sa sigurnošću utvrditi kakva je bila namjena otkrivene temeljne arhitekture, jer raspoznat je samo osnovni tlocrt bez rasporeda prostorija. Nedostatak kvalitetnijeg popločenja, opeke i kamena lomljenca ukazuje na činjenicu da je riječ o drvenoj arhitekturi, dok keramika odaje naseobinski karakter nalazišta. Pretpostavljeno je postojanje privrednog dobra u plodnoj dolini rijeke Drave, koje poslije prerasta u zatvoreni kompleks vile rustike. Iako su iskopavanja dala samo fragmentarnu sliku života, ipak govore o kontinuitetu naseljavanja, a tome je pridonio i pogodan smještaj na raskrižju rimskih cesta, kao i blizina riječnog prijelaza. Literatura Šimek 1991 M. Šimek, Zaštitna istraživanja na trasi Autoceste Zagreb Goričan, dionica Varaždin, Muzejski Vjesnik, 20, Zagreb, Tomičić 1985 Ž. Tomičić, Sumarni osvrt na rezultate arheoloških istraživanja prostora Međimurja u razdoblju od do god. (II), Muzejski vjesnik, 8, Koprivnica, 1985: Tomičić 1987 Ž. Tomičić, Daljinskim istraživanjem do arheoloških izvora u Međimurju, Bilten, savjet za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju, 8, vol. 1, JAZU, Zagreb, 1987: 67. Vikić-Belančić 1968 B. Vikić-Belančić, Istraživanja u Jalžabetu kao prilog upoznavanju života u zaleđu dravskog limesa, VAMZ, 3, Zagreb, Branka Kovačević Summary Archaeological investigations in 2005 at the site of Ferenčica, near Prelog, explored an area coming to 240 square metres. The existence of a line of Antique foundation architecture was confirmed; it was built of layered river cobbles in two rows, east to west, over a total length of 9.5 m. As for portable archaeological material found, the most common was ceramics, along with building material. To a greater extent this was of coarse domestic ware and ordinary household vessels, with rustic ceramics, and a smaller amount of thin-walled ceramics. In the building materials category it was mainly tegulae and imbrex fragments that prevailed. The Antique cultural layer revealed can be dated to a timeframe of from the end of the 1st to the 4th century. The existence of a farm or of a villa rustica complex is hypothesised. 123

124 VARAŽDINSKA ŽUPANIJA 59 Blizna 60 Gradišće Čanjevo 61 Ivanec Stari grad 62 Lonja Gradišče 63 Petrijanec Ul. V. Nazora Utvrda Paka 65 Varaždinske Toplice 124

125 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 59 Lokalitet: Blizna Naselje: Jakopovec Općina: Jalžabet Pravni status: P-480 Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološki radovi nastavak su većih zaštitnih iskopavanja na Blizni provedenih u sklopu gradnje autoceste, kada je nalazište i pronađeno (Bekić, Vranković 2003; Bekić 2006). Stručni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Bekić, a u istraživanjima su sudjelovali i apsolventi arheologije Dalibor Kereša i Robert Čimin, kao i šest kopača. Geodetske izmjere obavljali su Damir i Biserka Oštrek. Novčana sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. Cilj posljednje sezone bilo je sondiranje s istočne strane autoceste kako bi se s većom sigurnošću utvrdilo rasprostiranje nalazišta, kao i razmjeri oštećenja arheoloških slojeva na vrhu pješčanog brežuljka. Tijekom ranijih istraživanja utvrđeno je kako se na prostoru Blizne nalazi višeslojno nalazište od mlađega kamenog doba do razvijenoga srednjeg vijeka. Posebice su bili brojni nalazi lasinjske kulture, kulture polja sa žarama, mlađega željeznog doba te kasne antike. Već su rezultati tih radova pokazali kako je riječ o izvanredno važnome arheološkom nalazištu. Slijedom tih radova nalazište Blizna registrirano je kao kulturno dobro. Tijekom istraživanja su provedena kroz četiri arheološke sonde. Sonde D, E, G, J, K, L, kasnije spojene u cjelinu, postavljene su na vrhu pješčanog brežuljka. U tim su sondama, plitko ispod oranice pronađeni ostaci nekoliko jama koje uglavnom pripadaju ranome srednjem vijeku, st. Dvije se jame i njihov sadržaj ne mogu protumačiti dok ne završi obrada nalaza (jama J32 s istrunulim željeznim kotlom i nalazima koji možda pripadaju germanskoj ostavštini, te jama J38 plombirana pečenom glinom). Očito je da poljoprivredna obrada polja erodira slojeve na tome mjestu, pa su jame pronađene oštećene, odnosno sačuvane su samo u svojim najdubljim dijelovima. Nalazi iz jama u toj sondi izvanredno su važni za hrvatsku arheologiju, pa je velika sreća što su radovi ipak provedeni, jer bi samo jedno dublje oranje (rigolanje) na tome mjestu u potpunosti uništilo sve strukture. Sonda F iskopana je na krajnjem istočnom dijelu nalazišta. Pronađen je dio zemunice iz bakrenog doba, s nalazima koji pripadaju lasinjskoj kulturi. S obzirom na veći broj prikupljenih rožnjačkih odbitaka i alatki, očito je kako su njezini stanovnici obrađivali kamen. Sonda tu nije proširena, ali je pokazala kako se nalazište širi i dalje prema istoku. Sondom H pokušao se definirati nekadašnji objekt K11, koji se nazirao u građevinskom kanalu. Ta sonda bila je prilično duboka, a ispostavilo se kako je K11 zapravo vrlo velik ukop, koji se suvislo može tumačiti samo kao ribnjak ili velik kanal. Svi sitni nalazi iz jame mogu se datirati u doba kulture polja sa žarama. U toj sondi nije bilo drugih objekata. Sonda I postavljena je sa zapadne strane autoceste, otprilike u nastavku nekadašnje sonde A, kako bi se pronašla možebitna rimska zidana zgrada, čiji su građevinski ostaci pronalaženi Međutim, u sondi nisu pronađeni antički objekti, već samo nekoliko jama od kojih je najvažnija ona koja je ostatak velike keltske poluzemunice, vjerojatno Blizna, jama 31, 32 (foto: L. Bekić) četvrtastog oblika. Tijekom istraživanja prikupljen je vrlo velik broj keramičkih ulomaka, od kojih će se uspjeti rekonstruirati nekoliko posuda. Pronađeno je i nešto metalnih nalaza od kojih valja istaknuti kasnoantički brončani novac i ulomak brončane pogače (ingota) iz kasnoga brončanog doba. Nađeno je stotinjak kamenih izrađevina, od kojih je najzanimljiviji nalaz cijele glačane kamene sjekire. Pronađeno je vrlo malo životinjskih kostiju. Na osnovi ugljena iz triju jama obavit će se analize C-14 koje će pomoći u dataciji struktura tog nalazišta. Iskopavanja su potvrdila saznanja o vrijednosti nalazišta, te ga čak i proširila pronalaskom objekata koji pripadaju ranomu srednjem vijeku. Nalazište je ugroženo poljoprivrednim radovima na svojem najvišem dijelu, odnosno vrhu pješčanog brežuljka. Na tom se mjestu jame pronalaze već na cm dubine, te se tako svake godine oštećuju oranjem. Stoga je potrebno žurno dovršiti iskopavanje tog prostora, kako taj dio horizontalne stratigrafije ne bi bio nepovratno izgubljen. Literatura Bekić, Vranković 2003 Luka Bekić, Ante Vranković, Blizna višeslojno arheološko nalazište kraj Jakopovca Varaždin, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: Blizna, keltska četvrtasta zemunica (foto: L. Bekić) 125

126 Bekić 2006 Luka Bekić, Blizna kod Jakopovca (Varaždin), višeslojno naselje, (s prilozima Zorka Markovića i Darka Komše), U: Arheologija na autocesti Zagreb Goričan, Zagreb, Summary mr. sc. Luka Bekić During rescue archaeological excavations during the time of the construction of the motorway in 2003, in the area of Blizna, by the village of Jakopovec, a multi-layer archaeological find was revealed, with traces of settlement from the Early Stone Age to the High Middle Ages. In 2005 the excavations were continued, the aim being to define the extent of the findspot to the east. At the top of an elevation, several pits damaged by ploughing were found. In two of them Slavonic ceramic finds of the 8th and 9th centuries were discovered, while we have been unable to determine the ages of two more because of the paucity of the finds. To the south of this elevation a dugout dwelling of Lengyel Culture was found, with traces of stone tool working, and a large cut filled with finds of the Late Bronze Age. Because of its measures, this might have been a fishpond or a large channel. One test dig was excavated to the west of the findspot, in order to check out if there were any preserved remains of Roman buildings, hinted at as early as So far no built structures have been found, but the test dig did reveal a Late Antiquity layer of the 4th century and a Celtic semi-dugout structure of a squarish shape excavated round the edges. These excavations have borne out the expected spatial determinants of the site. Redni broj: 60 Lokalitet: Gradišće Čanjevo Naselje: Čanjevo Općina: Visoko Pravni status: P-428 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Radovi provedeni tijekom nastavak su višegodišnjeg projekta koji je započeo na inicijativu Općine Visoko i Konzervatorskog odjela u Varaždinu. S obzirom na eksploataciju kamena, utvrda je bila ozbiljno ugrožena i oštećena te su pokrenuti radovi na njenu istraživanju i obnovi. Tijekom radovi su izvođeni u trima navratima. Stručni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Bekić, a u istraživanjima je sudjelovala i Ivana Haraša te apsolventi arheologije Dalibor Kereša i Robert Čimin. Geodetske izmjere obavljali su Damir i Biserka Oštrek. Novčana sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture i Općina Visoko. U prethodnim je kampanjama očišćena gusta šuma i grmlje oko prilaza i samog vrha utvrde. Raščišćeno je urušeno kamenje, a pristupilo se i iskopavanjima na najvišem dijelu utvrde, kao i u sjevernoj kružnoj kuli. Povijesnim i arheološkim istraživanjima utvrđeno je kako je utvrda bila sagrađena u 15. st. kao manji plemićki burg, a u 16. st. preuređena u vojnu utvrdu za potrebe vojne granice prema Otomanskom Carstvu. Utvrda se u povijesnim izvorima ne spominje nakon polovine 17. st. Rezultati dosadašnjih istraživanja redovno su objavljivani (Bekić, Sekula 2004; Bekić, Sekula 2005a; Bekić 2005b). Tijekom očišćeni su jugozapadni i zapadni dio utvrde, te je iz urušenih zidova izvađeno dvadesetak hrastovih panjeva težine do nekoliko stotina kilograma. Također je raščišćeno oko tone urušenog kamena koji je poslagan u pretprostor utvrde kako bi bio dostupan za građevinsku obnovu. Na tom prostoru otkopan je i prvi zemljani sloj s mnogo sitnih arheoloških nalaza. Sagrađena je i drveno- -zemljana staza oko cijele utvrde kako bi se mogli provoditi daljnji radovi, ali i za potrebe posjetitelja. Započelo je i iskopavanje sonde C na vrhu utvrde gdje su iskopana dva sloja, ali ta sonda nije dovršena. Sjeverni dio utvrde također je raščišćen kako bi se moglo pristupiti obnovi bedema na toj strani. Na jugozapadnom dijelu pronađeni su ostaci još jedne kružne kule za čije se postojanje dosad nije znalo. Na sjevernoj strani otkriven je i dio prvobitnog bedema iz 15. st. Ostali novootkriveni zidovi ne mogu biti u potpunosti protumačeni dok ne završe arheološki radovi. Od kamene plastike izdvaja se profiliran gotički dovratnik koji bi mogao pripadati otkrivenoj šesterokutnoj manjoj zgradi, možda kapelici. Tijekom istraživanja prikupljen je vrlo velik broj keramičkih ulomaka, od kojih će se uspjeti rekonstruirati barem dvije posude i četvrtast pečnjak. Pronađeno je i mnogo metalnih nalaza od kojih se izdvajaju puščane kugle, srebrni i brončani novac, koplje?, te velik broj čavala. Pronađeno je mnogo životinjskih kostiju, kao i dosadašnjih godina. Nalazi se mogu pripisati razdoblju od 15. do 17. st. Tijekom posljednje sezone radova pronađen je i brončani novac (zapravo tzv. rechenpfeninng) koji se može datirati u prvu polovinu 18. st. Uz taj su nalaz povezani i neki keramički ulomci, kao i neki temelji zgrada koji također ukazuju na to da utvrda nije u potpunosti napuštena u 17. st. kako se dosad pretpostavljalo. Najveće je iznenađenje pronalazak dvadesetak ulomaka prapovijesne keramike koja se može datirati u bakreno i rano brončano doba. Jedan ulomak nosi ukrase retz-gayarske kulture tipa Višnjica, što je relativno rijedak nalaz. Te prapovijesne nalaze upotpunjuje i desetak rožnjačkih izrađevina. Krajem lipnja započeli su građevinski radovi na obnovi sjevernog dijela bedema. Taj dio bedema visok je i širok oko 5 m, a problem je što je vanjsko lice zida vremenom otpalo, pa se iz njegove ispune sasipalo dosta kamena. Tako je postojala velika vjerojatnost da se taj najviši dio bedema uskoro u potpunosti sruši. Za obnovu je angažirana tvrtka Havojić-gradnja, a stručni nadzor obavljao je mr. sc. Luka Bekić. Radovi su često prekidani kišnim vremenom, ali su završeni do kraja srpnja. U zid je ugrađeno originalno kamenje prikupljeno s utvrde, a rabljena je smjesa na osnovi vapna kao i calx romana za fugiranje lica. Bedem je uspješno saniran i rekonstruiran prema najvišim standardima struke, čemu je pridonijelo iskustvo radnika, prikupljeno tijekom višegodišnjih radova obnove rimskoga kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama i srednjovjekovnoj utvrdi Paka. U prosincu nastavljena su arheološka iskopavanja i građevinska obnova srednjovjekovne utvrde Čanjevo. Uklonjeno je veće drveće sa sjeverozapadnog dijela, te je otkopan prvi zemljani sloj, na način opisan prilikom radova na jugozapadnoj i zapadnoj padini. Pronađen je još jedan zid, vjerojatno trag prvobitnoga četvrtastog bedema iz 15. st. Dovršeno je i iskopavanje sonde C na vrhu utvrde, gdje su 126

127 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Gradišće Čanjevo, bedem 12 i 14 nakon radova (foto: L. Bekić) iskopana još dva sloja do zdravice žive stijene. Nažalost, ostaci nekadašnjih zidova na tom su mjestu u potpunosti uništeni ili su ostali sačuvani u visini od samo jednog reda kamena. Također je raščišćena zemlja i korijenje s vrha i djelomice s južne strane bedema 12 i 14, kako bi se mogli sanirati u proljeće. Na bedemu 12 pronađen je veći otvor u zidu, vjerojatno prozor puškarnica. Srušena je i šuma na jugoistočnoj strani, kako bi u budućnosti i ondje moglo započeti iskopavanje. Sjeverni dio bedema 14 također je arheološki iskopan kako bi se moglo pristupiti građevinskoj obnovi sjevernog lica zida. Iskopana je i jedna probna sonda kojom se pokušala utvrditi dubina slojeva uz bedem. Sonda je kopana do dubine od 2 m, a tada je zatrpana kako bedem ne bi bio statički ugrožen. Stratigrafski je prepoznato više slojeva, no bitno je da najviši pripadaju razdoblju od 16. do 18. te čine zasip koji je izbačen preko bedema, te drugi s nalazima iz 15. st. te ranoga brončanog doba. Taj drugi debeli sloj ostatak je niveliranja prostora za gradnju bedema 14 u 16. st. Očito su graditelji tog bedema, osim kamenom, zaravnali prošireni prostor i prikupljenom zemljom zasićenom starijim nalazima. Među tim nalazima je uz nekoliko novih ulomaka retz-gayarske kulture pronađeno i mnoštvo ulomaka koji pripadaju kasnoj vučedolskoj kulturi te nekolicina ulomaka vinkovačke kulture. Pronađeno je i dvadesetak rožnjačkih izrađevina. Osim brojnih ulomaka prapovijesnog lijepa, zasad u istraživanjima Čanjeva nisu potvrđeni ostaci prapovijesnih zgrada i slojeva in situ. Osim radova na samoj utvrdi, probijen je i nov pristupni put kroz šumu prema utvrdi, jer će sljedećih godina biti potrebno dovoziti veće količine kamena za obnovu. Kamen će se prikupljati u podnožju brda na kojem se nalazi utvrda, gdje se tijekom vremena urušavao s nje. Na tom je mjestu također raščišćeno grmlje, te su već prikupljene određene količine izvornog kamena. Radovi na građevinskoj sanaciji usredištili su se na obnovu i sanaciju sonde A, odnosno dijela stambenog kompleksa na jugu uzvisine. Posebice se radilo na jako ugroženom zidu 2, ostatku prigrađene smočnice. Utori u kojima su pronađeni tragovi drvenih greda očišćeni su te su ponovo ugrađene hrastove grede istog promjera. Sagrađena je i privremena nadstrešnica za radni prostor, a nakon što je napadalo previše snijega, zidovi su zaštićeni geotekstilom te su radovi privremeno prekinuti. Tijekom dodatnih radova prikupljen je vrlo velik broj keramičkih ulomaka lonaca, pehara, zdjela, pećnjaka, lula te staklenih posuda. Od keramičkih ulomaka uspjet će se rekonstruirati nekoliko posuda, a pronađena je i koštana kockica za igru. Pronađeno je i nešto metalnih nalaza od kojih se izdvajaju čavli, mamuza, noževi, strijele za samostrel i puščane kugle. Osobito je zanimljiv nalaz brončane ploče s urezanim likom dječaka anđela?, strijele te oblaka. Ploča ima i dva utora pa je vjerojatno, osim svoje očite dekorativne vrijednosti, imala i neku praktičnu namjenu. Možda je riječ o ruži vjetrova, odnosno ručnom vjetrokazu, ali nisu isključene i druge mogućnosti. Životinjskih kostiju pronađeno je vrlo mnogo, kao i dosadašnjih godina. Ti nalazi mogu se pripisati razdoblju od 15. do 18. st. Radovi iz konačno su urodili vrlo vidljivim rezultatima, što je zasluga prethodnoga dugoročnog planiranja. Mnogo je dobiveno na vizuri utvrde, prikupljeni su vrijedni arheološko-povijesni podaci, a možda je najvažnije da je popravljen ugrožen bedem i ostaci zgrada u stambenom kompleksu. Svim dosadašnjim radovima otvorena je mogućnost brze i jednostavne obnove utvrde u cijelosti. Literatura Bekić, Sekula 2004 Luka Bekić, Janja Sekula, Utvrda Čanjevo, novi početak, Varaždin, Bekić, Sekula 2005a Luka Bekić, Janja Sekula, Prilog istraživanju posjeda i utvrde Čanjevo, Cris, VI/1, Križevci, 2005: Bekić 2005b Luka Bekić, Arheološki pogled na utvrdu Čanjevo i crkvu Sv. Trojstva u Visokom. U: Gustav Kuzmić (ur.) Visoko oaza stare hrvatske krijeposti i čestitosti, Varaždinske Toplice, 2005: mr. sc. Luka Bekić Summary Gradišće Čanjevo, puškarnica u bedemu 12 (foto: L. Bekić) During 2005, work was carried out on the continuation of research into Čanjevo fortress, which is in the western part of Kalnik. In the Copper Age, a smallish settlement was founded here (Retz-Gayary Culture, Višnjica type). This settlement was taken over by members of Vučedol Culture. It seems that a settlement also existed here later, in the age of Vinkovci Culture (Early Bronze Age), during which this site was abandoned for quite a long time. The medieval fortress was probably built in the 15th century as burg of the Špirančić family. In the 16th century it was taken over by the Praskoći family. During the second half 127

128 of the 16th century it was remodelled into a military fortress for the military border onto the Ottoman Empire. The fort is not mentioned after the mid-17th century, but the finds indicate that it was abandoned and demolished during the first half of the 18th century. Since then the building material has been either removed or has toppled to the base. The original fort of the 15th century probably had a regular rectangular wall, while in the 16th century it was extended with an irregularly circular rampart that followed the geological features of this craggy peak. As part of this younger rampart, there were at least two circular towers. The remains of residential and storage buildings were found at the highest peak of the fortress, where the excavations are now being carried out. Among the small archaeological finds, there is special interest in parts of military weaponry (tops of crossbow bolts, musket rounds, parts of swords and knives). Also found were a great many potsherds, parts of stove tiles, and animal bones. Redni broj: 61 Lokalitet: Ivanec Stari grad Naselje: Ivanec Grad/općina: Ivanec Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Na poticaj Grada Ivanca, Institut za arheologiju započeo je arheološka istraživanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu. Istraživanja su nastavljena 1999., i godine. Stručni voditelj radova bio je dr. sc. Juraj Belaj. Novčano su te radove poduprli Ministarstvo kulture, Grad Ivanec te Varaždinska županija. Kaštel Stari grad u Ivancu nalazio se do sredine prošloga stoljeća u današnjem središtu grada Ivanca, u središnjem Ivanec Stari grad, lađa crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj) parku. Nadograđen je ili iznova sagrađen sredinom 16. stoljeća. Ima više indicija koje ukazuju na mogućnost da je i prije renesansnoga kaštela u Ivancu postojao čvršći objekt. Primjerice, godine kapetan grada Bela Emerik Pernezi izdao je nalog kaštelanima, a napose sucu i građanima trgovišta Ivanec, a godine Ivan Korvin spomenuo je kaštelane njegove [točnije: svoje] utvrde Ivanec. Stari grad je mnogo puta bio pregrađivan i dograđivan. Najstariji dosad poznat siguran spomen Ivanca javlja se relativno kasno, tek u ispravi od 22. lipnja godine koju je Ivan mlađi od Paližne, prior jeruzalemskog reda sv. Ivana (odnosno viteškog reda ivanovaca ili hospitalaca), izdao stanovnicima slobodne općine Svetoga Ivana (libera villa Sancti Iohannis). Svakako je i prije godine postojala crkva (poslije kapela) sv. Ivana Krstitelja, o čemu svjedoči i samo ime slobodna općina Svetoga Ivana. Iako se ta crkva ne navodi u popisima župa iz i godine, ipak se može pretpostaviti da je bila župna. Crkva sv. Ivana Krstitelja u povijesnim je dokumentima prvi put označena kao župna tek godine. Tijekom arheoloških istraživanja definiran je tlocrt Staroga grada, nakon što je s velike površine uklonjen humusni sloj i dio sloja građevinske šute nastao prilikom rušenja i zaravnavanja terena. Otkriveni su ostaci temelja središnje, četvrtaste, vjerojatno najstarije kule s očuvanim podnim popločenjem. Otkriveni su i ostaci sjeverozapadne poligonalne kule s više uočenih faza gradnje, temelji jakoga obrambenog zida s ulazom u grad, ostaci sjeveroistočne polukružne kule s potpornjacima, ostaci novije kapele sv. Ivana Krstitelja koju su podigli Pethövi krajem 17. st. na mjestu istočnoga obrambenog zida, te ostaci zapadnoga i jugozapadnoga stambenog krila kaštela. Usred dvorišta tako koncipiranoga kaštela nalazila se crkva sv. Ivana Krstitelja, čijem je istraživanju kao najstarijem pronađenom objektu posvećena najveća pozornost. Nju je kaštel vremenom okružio te su je njegovi vlasnici sredinom druge polovine 17. st. dali srušiti. Pretpostavlja se da su utemeljitelji kapele bili prijašnji feudalni gospodari toga terena vitezovi ivanovci. Crkva sv. Ivana Krstitelja orijentirana je u smjeru istok- -zapad, svetište je četvrtasto, nešto uže od broda crkve, s koso postavljenim jakim potpornjacima na istočnim uglovima. Iako debljina zidova i temelja varira, uočljivo je da su temelji svetišta bitno deblji (prosječno oko 160 cm) od zidova broda crkve (100 cm). Sjeverno je uz svetište bila prislonjena četvrtasta sakristija. U vrijeme njezine izgradnje svetište crkve bilo je skraćeno. Istočni zid sakristije, debljine oko 80 cm, nastavlja se na mlađi istočni zid svetišta koji je bio prislonjen na stariji deblji zid s njegove unutrašnje strane. Ispred ulaza u crkvu otkriven je trijem s ostacima stupova i iznimno dobro očuvanim popločenjem. U brodu crkve uočene su dvije faze popločenja: mlađa od opeke položene na sloj pijeska i starija od kamenih ploča. Stariji je pod u znatnijoj mjeri sačuvan, a uočeno je da je u sredini broda jače utonuo. Sačuvan je i ulazni prag. Na nekim je mjestima na zidovima djelomice sačuvana fina žbuka. Većina nalaza skupljenih u relativno plitkim iskopavanjima na području Staroga grada potječe iz kasnosrednjovjekovnog i novovjekovnog doba. Uglavnom su to ulomci keramike, pećnjaka (mnogih među njima ukrašenih, a potječu većinom iz doba renesanse), razni metalni predmeti, ulomci obrađenog kamena, stakla i ostalo. Pronađeno je više novca iz 16. stoljeća i mlađeg, te brojnih predmeta umjetničkoga obrta, kao što su lule, ključevi i drugo. Nalazi pronađeni na prostoru crkve sv. Ivana 128

129 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Ivanec Stari grad, spoj lađe i svetišta crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj) Krstitelja izdvajaju se većom starosti. Na gotičku fazu izgledom upućuju brojni ulomci profiliranoga kamenja (npr. nadvoji prozora, pronađen ulomak trijumfalnoga luka, ulomak rebra svoda i ostalo). Zanimljiv je i za sada usamljeni ulomak arhitekture još iz doba romanike (ulomak kapitela ili baze stupa), što sugerira postojanje nekoga romaničkog objekta u neposrednoj okolici, koji je pronađen uzidan dublje u temeljima crkvenoga broda. Na sličan način i ulomak antičkoga nadgrobnog spomenika, koji je također pronađen kao spolij, ukazuje na nedaleko groblje iz rimskoga vremena, a samim time i onodobnu prometnicu. Većinu sitnijih nalaza čine ulomci keramike, kostiju (ljudskih, ali i životinjskih), željeznih predmeta (većinom čavala od ljesova), poneki ulomak obrađenog kamena ili stakla te poneka rimska opeka ili tegula. Među posebnim nalazima najviše je osobitih ulomaka ukrašene keramike i obrađenih kamenova. Ističu se primjerci karičica sa S-petljom, pektoral relikvijar, ulomak metalnog prstena, željezne pojasne kopče i željezni nož, te uz srednjovjekovnu, sve veći broj ulomaka prapovijesne (kasnobrončanodobne i latenske) keramike. Od pronađenih primjeraka novca, kao najstariji izdvaja se pfenig, iskovan u Beču za Alberta II. ( ). Posebnu pozornost privlače ulomci keramike ukrašeni valovnicom. Vrlo je fragmentirana i jedva da govori o oblicima posuda. Rijetki primjerci s očuvanim obodom, kao i faktura keramike te način na koji je ukrašena valovnicama, upućuju na to da je nastala prije 13. stoljeća, a možda je i još koje stoljeće starija. Summary dr. sc. Juraj Belaj Ivanec Stari grad, svetište crkve sv. Ivana (foto: J. Belaj) With interruptions, archaeological investigations into the burg in Ivanec have been going on since The remains of the foundations of the square central tower, probably the oldest, with preserved floor paving, have been found. Also revealed are the remains of the NW polygonal tower, the foundations of a powerful defensive wall with the entrance into the burg, then the remains of the NE semicircular tower with buttresses, and the remains of the more recent chapel of St John the Baptist. The church is oriented west to east, and the chancel is square and somewhat narrower than the nave. Most of the finds stem from the late Middle Ages and modern times. On the whole these are potsherds, stove tiles (most from the Renaissance), various metal items, fragments of worked stone, glass and other items. A good many coins from the 16th century and earlier have been found, as well as numerous items of artistic craft, such as pipes, keys and similar. Finds from the church of St John the Baptist are different from the others because of their greater age. The shapes of numerous fragments of stone mouldings suggest the Gothic. A fragment of the architecture of the early Romanesque (fragment of a capital or base of a column) is very interesting, but is the only one found to date. Redni broj: 62 Lokalitet: Lonja Gradišče Naselje: Matušini Grad/općina: Novi Marof Pravni status: P-1275 Razdoblje: P, A Vrsta radova: probno iskopavanje Od 26. listopada do 2. studenog na lokalitetu Lonja, južno od sela Matušini, provedeno je pokusno istraživanje radi prikupljanja prvih podataka o nalazištu. Lokalitet je u više navrata pregledavan od te su kao površinski nalazi prikupljene antičke opeke i ulomci prapovijesne 129

130 keramike. Na zapadnom uzvišenju nalazišta istražene su četiri pokusne sonde ukupne površine 32 m², a na tri je pozicije na strmoj padini brda djelomice očišćeno lice kamenog zida radi provjere smjera pružanja. Stručna voditeljica istraživanja bila je Marina Šimek (Gradski muzej Varaždin), a istraživanje je bilo uvršteno u godišnji plan Gradskog muzeja Varaždin. Radove je financirala Varaždinska županija. Nalazište se prostire na velikom uzvišenju izduženom u smjeru istok-zapad. Udomaćeni naziv za brdo je Gradišče te je kod okolnog stanovništva još uvijek živa legenda o velikom gradu koji se tu nalazio i koji je visećim mostom bio povezan s brdom Humščak. Humščak se nalazi zapadno od Gradišča, s druge strane doline Lonje i današnje ceste Breznički Hum Podrute. Na Humščaku su također utvrđeni arheološki tragovi, no lokalitet do sada nije istraživan. Brdo Gradišče ima dva istaknuta vrha: onaj na zapadnom dijelu (nazvan Lonja) visok je 268 m i strmo se uzdiže iznad doline rječice Lonje te istočni vrh visok 288 m (nazvan Gornja Lonja). Veći dio lokaliteta obrastao je šumom, mjestimice i gustom šikarom koja je niknula nakon što su zapuštene oranice i pašnjaci. Jedino se prijevojem između dvaju vrhova može relativno jednostavno prići nalazištu. Južne, blage padine brda zbog svojeg su položaja pogodne za naseljavanje. Njihov je smještaj, dovoljno visok iznad doline kojom prolaze i stara i nova cesta Varaždin Zagreb, osiguravao dobru kontrolu i sigurnost. S brda je otvoren pogled i prema sjeveru odakle je moguć pristup. Strma, stjenovita i neprohodna padina pruža sigurnost lokalitetu sa zapadne i jugozapadne strane. S istoka je pristup također gotovo nemoguć jer je istočni vrh Gornja Lonja dubokim klancem odvojen od ostalih brda toga područja. S Lonje su, zahvaljujući iznimnom strateškom položaju, kontrolirani stari prirodni prolazi u podnožju u kojem su se nalazile i antičke ceste. Pokusno istraživanje provedeno je na nekoliko pozicija na zapadnom uzvišenju lokaliteta jer su prethodni pregledi terena, osobito zimski, ukazivali na moguće ostatke arhitektonskih sklopova. Sondiranje je pokazalo da na sjevernoj padini Lonje postoji kameni zid vezan žbukom (smjer I-Z), a mjerenjima tragova u gustoj šumi utvrđena je njegova dužina od cca 50 m. Pretpostavlja se postojanje još najmanje dvaju paralelnih zidova. Jedan poprečni (smjer S-J), vrlo devastiran, otkriven je na padini ispod najvišeg platoa. Na tom su mjestu seljaci vadili kamene blokove iz zidova i odvozili ih u podnožje za izgradnju svojih objekata, o čemu svjedoči i zaostala hrpa kamene građe pripremljene za odvoz. U sondi III na donjem, istočnom platou lokaliteta, neposredno ispod humusa također su konstatirani tragovi arhitekture, odnosno deblji sloj žbuke površine oko 8 m². S obzirom na relativno malen iskop, taj sloj nije probijen već će biti istražen predstojećim radovima uz otvaranje veće površine. U neposrednoj blizini sonde na površini su nađene antičke opeke pa će i žbuka u sondi vjerojatno pripadati antičkom objektu. I na višem, zapadnom platou Lonje naziru se tragovi kamenog zida koji se pruža uzduž južnog ruba zaravni. Sonda, odmaknuta od zida, pokazala je da se na dubini od 30 do 40 cm, ispod sloja humusa i sloja tvrde smeđe zemlje, nalazi kamena (geološka) osnova. Prije početka pokusnog istraživanja, prilikom zadnjih pregleda, određivanja mjesta za sondiranje i uklanjanja raslinja s površina, prikupljeno je nekoliko površinskih nalaza: antičke opeke, a posebno su zanimljivi tubuli, antička brončana fibula koljenastog tipa te gornji dio staklene antičke boce. Nalazi iz sonde I pokazuju da je Lonja bila Lonja Gradišče, položaj sondi i očišćenih dijelova zidova (izradio: B. Šimek) 130

131 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Lonja Gradišče, južna strana lokaliteta (foto: B. Šimek) naseljena i u prapovijesti o čemu govore ulomci grublje keramike, jedan dekorirani ulomak retz-gayarskih karakteristika te dva jako oštećena piramidalna utega. Nalazi su oštećeni zbog male dubine i položaja na padini koja je ranije obrađivana, i samo su ostatak nekoga većeg depozita. Važni su jer potvrđuju i prapovijesnu naseljenost lokaliteta. Osobito zanimljiv nalaz potječe iz sonde IV. Riječ je skupnom nalazu željeznoga antičkog oruđa koji se sastoji od sjekire, tesle, predmeta nalik klinu za kalanje drveta i ulomku alatke za struganje kore. Tri su alatke oštećene, pa u vrijeme kada su odložene ili odbačene više nisu mogle biti u funkciji. S obzirom na položaj lokaliteta i šumu koje su svakako i u vrijeme antike prekrivale okolna brda, nalaz zapravo dopunjuje sliku utvrđenoga visinskog naselja. Iako je ukupna istražena površina relativno mala, ipak su prethodnim pregledima terena i pokusnim sondiranjem prikupljeni podaci na osnovi kojih se može zaključiti da je lokalitet Lonja, iznimnog položaja i konfiguracije, antičko visinsko utvrđeno naselje smješteno na dvama istaknutim vrhovima. Površina lokaliteta iznosi gotovo m². Tragovi kompleksne arhitekture omogućili su djelomičnu rekonstrukciju razmještaja i pružanja kamenih zidova, znatno uništenih razgradnjom i odvozom građevinskog materijala u novije vrijeme. Osim arhitektonskih sklopova građenih od kamena vezanog žbukom, na Lonji su postojali i objekti građeni od opeke. Neki od njih imali su i sustav za zagrijavanje prostorija. Pretpostavlja se da su se određene aktivnosti odvijale i izvan utvrđenoga kompleksa i to na južnim prostranim padinama. Lokalitet je zahvaljujući svojem položaju i sigurnosti koju je pružao, naseljavan i u prapovijesti krajem eneolitika te vjerojatno u kasno brončano doba. Možda će se budućim istraživanjem dokazati život na tome mjestu i tijekom drugih razdoblja. Vrijeme nastanka i propasti antičkoga utvrđenog naselja za sada se ne može odrediti na temelju prikupljene arheološke građe, jer alat za obradu drva nije kronološki osjetljiv, a koljenaste su fibule bile vrlo dugo u upotrebi, iako se najčešće datiraju u 2. i 3. st. (Koščević 1980, 27). Za sada se može zaključiti da je Lonja prvo utvrđeno visinsko naselje otkriveno sjeverno od planinskog lanca Maceljsko gorje Ivančica Kalničko gorje. To je naseobinski kompleks potpuno različit od poznatih antičkih cjelina na području županije, a to su: Aquae Iasae (Varaždinske Toplice), Iovia Botivo (Ludbreg), Aqua Viva (Petrijanec). Taj izniman antički lokalitet možda bi se mogao usporediti sa sličnim nalazištem južno od te prirodne barijere Kuzelinom kod Donje Glavnice. Sve su sonde nakon istraživanja zatrpane. Nastavak istraživanja planira se godine. Lonja Gradišče, dio sjevernog zida (foto: B. Šimek) Literatura Koščević 1980 Remza Koščević, Antičke fibule s područja Siska, Zagreb, Summary Marina Šimek The site of Lonja on the Gradišče Hill by the village of Matušini occupies a large area on a hill with two prominent peaks. In its characteristics and location it suggests a hill fort. The site is located on a steep hill above two natural communications: above the valley of the Lonja and the valley of the Lonjica brook, at an exceptionally strategic point, providing excellent refuge as well as control of the natural passes. In this locality traces of complex architecture have been found, very much damaged, mostly by demolition and removal of the construction material in modern times. A test investigation managed partially to reconstruct the basic characteristics of the architectural assemblies deriving from Antiquity. The site, thanks to its position, was inhabited in prehistoric times, in the Aeneolithic and the Later Bronze Age. Prehistoric layers are unfortunately poorly preserved. The beginning and end of life in this ancient settlement cannot be as yet determined with any precision. The finds collected are of ceramics, part of a glass bottle, brick, tools for woodworking, a bronze jointed fibula. Archaeological excavation was carried out in 2004 on the area of 250 m². The south-east part of the Roman basilica was investigated, while retaining wall located on a sloping ground with flying buttresses to the west of the forum. The east side of basilica of the height of 2 m was discovered with preserved window openings, and partially preserved discharging window arch, wall paintings in the lower parts of the wall. The east part of the south wall of basilica was investigated which resulted in a discovery of a side door with a doorstep and a doorpost. During the excavation some pottery, a large amount of wall and roof ceramic and stone material was found, while there were also fragments of wall paintings that fell-off the roofs and walls, and some window glazing. During excavation in the area to the west of forum a part of retaining wall situated on the sloping ground and parts of flying buttresses were discovered. In the cave-in layer there were plenty of fragments of pottery dating from the 2nd to the 4th century. 65 pieces of the Roman bronze coins found are worth noting. Preservation restoration works consisted of restoration 131

132 of the walls of the area to the west of forum, while the winter protection was carried out through the use of protection cover, stirofoam boards and by roofing of the walls, floors, staircases and canals which had not been well preserved, and tile lining of the forum.the works on roofing over were continued in the second phase, which comprises construction of translucent porch above the basilica. The porch is made of timber girders with cover of lexan. Redni broj: 63 Lokalitet: Petrijanec Ulica V. Nazora 98 Naselje: Petrijanec Grad/općina: Pravni status zaštite: P-1360 Razdoblje: A Vrsta radova: slučajan nalaz Konzervatorski odjel Ministarstva kulture iz Varaždina 6. listopada primio je dojavu o nalasku vreće novca u Petrijancu, udaljenom oko 12 km sjeverozapadno od Varaždina. Dolaskom na teren utvrđeno je da su prilikom polaganja kanalizacijskog kolektora radnici tvrtke Varkom iz Varaždina kod kućnog broja 98 u Ulici V. Nazora, bagerom otkopali rimsku ostavu novca i posuđa. Ostava je bila ukopana u sterilan sloj pijeska na dubini od oko 2,5 m od današnjeg nivoa ceste. Pronađena je u rubu iskopa i brzom intervencijom radnika Dražena Husajine spriječeno je njeno zatrpavanje. Zbog vrlo dubokog iskopa od 4 m, prije dolaska nadležne arheologinje postavljeni su razupori i time je bilo onemogućeno definiranje nivoa ukopa ostave s obzirom na rimski sloj. Na vidljivom dijelu profila nekoliko metara dalje, moglo bi se zaključiti da rimski sloj počinje na oko 1 m dubine što bi značilo da je ostava bila ukopana na dubinu od oko 1,5 m. Novac i tanjuri dopremljeni su u prostorije Konzervatorskog odjela u Varaždinu gdje su izvagani, prebrojeni, razvrstani i dokumentirani. Ostava je dokumentirana tako da je novac razvrstan po carevima i skeniran. Uz voditeljicu radova Mariju Šišu Vivek, u analizi novca sudjelovali su Hrvoje Kalafatić, Tino Leleković i Goran Dević. Ostava se sastoji od brončanoga posrebrenog novca (oko 114 kg) i tri srebrna tanjura. Manji tanjur i novac bili su smješteni u cilindričan drveni recipijent ispod kojeg su se nalazili veći tanjuri jedan na drugom. Većina otisaka cilindričnoga drvenog recipijenta ostala je sačuvana u profilu iskopa pa se mogla odrediti njegova veličina. Bio je vi- Petrijanec, dubina kanala s razuporima (fotoarhiv: KO Varaždin). sok oko 50 i promjera oko 35 cm. Tri srebrna tanjura bila su izvrsno očuvana, no dva veća stradala su u trenutku kada je ostavu zahvatio bager, dok je manji ukrašeni tanjur ostao neoštećen. Dva su veća tanjura jednakog promjera, s tim da je jedan od njih gotovo potpuno očuvan, dok je drugi u većoj mjeri oštećen. Komadi oštećenog tanjura skupljeni su i rekonstrukcija će biti moguća. Prvi, veći tanjur kružnog je oblika promjera 370 mm i visine 25 mm. Dno je prstenasto, promjera 130 mm. Masa mu je 1436 g, a uz rub je oštećen. Drugi, veći tanjur jako je oštećen. Promjer mu je 371 mm, visina 25 mm. Dno je prstenasto, promjera 230 mm. Masa mu je oko 1400 g. Takvi tanjuri pružaju malo elemenata za određivanje vremena i mjesta proizvodnje, no sa sigurnošću se može reći kako nisu mogli biti izrađeni prije početka 3. st. (Popović 1994: 156). Ukrašeni tanjur promjera je 230 mm, visine 25 mm i mase 482 g. U središnjem dijelu tanjura nalazi se ukras u obliku pravilnoga kružnog medaljona promjera 93 mm na kojem je prikazana žena na konju. Oko medaljona kružno je postavljen natpis E P O N A. Epona je izvorno keltska božica konjaništva, a širenjem rimske države na Petrijanec, tanjuri (fotoarhiv: KO Varaždin). Petrijanec, otisak drvenog recipijenta (fotoarhiv: KO Varaždin). 132

133 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Keune 1907 J. Keune, RE VI, 1, 1907: Pahič 1965 S. Pahič, K poteku rimskih cest med Ptujem in Središčem, AV, 15-16, Ljubljana, 1965: Popović 1994 I. Popović, Počeci lokalne proizvodnje srebrnog posuđa u Gornjoj Meziji, u: Radionice i kovnice srebra, Beograd, 1994: Tomičić, Šarić 1969 Ž. Tomićić, I. Šarić, Istraživanje antičke podloge Petrijanca, (izvještaj o arheološkim istraživanjima), Arhiva AO GMV, Varaždin, Marija Šiša Vivek Petrijanec, dio novca iz ostave (fotoarhiv: KO Varaždin).. keltska područja postaje dio rimskog panteona (Keune 1907, ). Prikazi Epone s paterom i rogom izobilja okvirno se mogu datirati od sredine 2. st. do prijelaza iz 3. u 4. st. (Euskirchen 1993, 635, 636). Ostava sadrži komada novca. Većina je kovanica u dobrom stanju, očuvanoga posrebrenog sloja s plavo- -zelenom patinom, što je omogućilo identifikaciju velikog dijela ostave prije konzervacije. Tako je identificirana i po vladarima razvrstana kovanica, odnosno 87,26% ostave. Nije identificirano 12,75% novca dijelom zbog nečitkosti, a dijelom stoga što je zbog kemijske reakcije dio kovanica zalijepljen u grude. U ostavi je zastupljen novac Galijena, Salonine, Makrijana, Klaudija II., Aurelijana, Severine, Tacita, Florijana, Proba, Kara, Magnije Urbike, Numerijana, Karina, Nigrinijana, Julijana, Dioklecijana, Maksimijana, Konstancija I. i Galerija. Najzastupljeniji je novac cara Proba ( kom.), Dioklecijana (4279 kom.) i Maksimijana (2851 kom.). Ostavu čine antoninijani, nekoliko brončanih denara, a najmlađi novac je nummus cara Galerija, koji datira ostavu u 294. godinu. Prvi nalaz iz Petrijanca koji je pobudio pozornost arheologa ostava je zlatnog nakita, posuđa i novca nađena 20. lipnja (u neposrednoj blizini ostave nađene 2005.), dok su prvi arheološki nalazi zabilježeni prilikom gradnje ceste. Od raste učestalost rimskih nalaza, a od vode se rasprave o lociranju mansio Aquae Vivae u Petrijanac (Ljubić 1880, 111; Tomičić, Šarić 1969). Prema antičkim itinerarima rimsko naselje Aquae Vivae nalazilo bi se na području naselja Petrijanec (Pahič 1965). Arheološka istraživanja pokazala su da se na području Petrijanca nalazilo veće rimsko naselje smješteno uz rimsku cestu koja je vodila od Petovija do Murse (Tomičić, Šarić 1969). Postojanje termalnog kompleksa pronađenog u arheološkim istraživanjima i ostave rimskog novca iz nedvojbeno govore o važnosti toga rimskog naselja, a dodatnu potvrdu donosi i ostava nađena godine. Ostava je privremeno pohranjena u Gradskom muzeju u Varaždinu do odluke o trajnoj pohrani koju će donijeti Ministarstvo kulture na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskoga muzejskog vijeća. Literatura Euskirchen 1993 M. Euskirchen, Epona, Ber. RGK 74, 1993: Ljubić 1880 Š. Ljubić, Arkeologičke crtice iz moga putovanja po njekoih predjelih Podravine i Zagorja god , VHAD, II/4, Zagreb, Summary The Ministry of Culture s Conservation Department in Varaždin in October 2005 received information about a find of a bag of coins in the village of Petrijanec, about 12 km NW of Varaždin. An inspection in the field revealed that during the laying of a sewage collector, at house number 98, Ulica V. Nazora, in the excavation pit left by a bulldozer, a Roman hoard of coins and vessels was found. The hoard consists of silvered bronze coins (about 114 kg), and three silver plates. The hoard contains 27,735 coins. Most of them are in good condition. Of the coins, 24,201 were identified according to the reigns. The hoard includes coins from Gallienus, Saloninus, Macrianus, Claudius II, Aurelian, Severinus, Tacitus, Florianus, Probus, Carus, Magnus Urbicus, Numerian, Carinus, Nigrinus, Julian, Diocletian, Maximian, Constantius I and Galerius. Most in evidence are coins from Emperor Probus (10,567), Diocletian (4,279 coins) and Maximian (2,851). The hoard is made of antonines, some bronze denarii, and the most recent coin is a nummus of Emperor Galerius that dates the hoard to 294 AD. Redni broj: 64 Lokalitet: Utvrda Paka Naselje: Paka Grad/općina: Novi Marof Pravni status: Z-1094 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija Tijekom nastavljeni su radovi na kasnosrednjovjekovnoj utvrdi Paki koja se od otkrića istražuje svake sezone te se konzerviraju arhitektonske strukture. Na objektu je tijekom svibnja i lipnja provedena 3. faza konzervacije, a tijekom rujna i listopada 4. faza arheološkog istraživanja. Stručna je voditeljica istraživanja i konzervacije Marina Šimek (Gradski muzej Varaždin), uz nadzor i konzultacije s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu; radove su financirali: Ministarstvo kulture, Varaždinska županija, Grad Novi Marof te sponzori i donatori (Ghetaldus d.d., Varaždin; Trgonom d.o.o., Novi Marof; Kaming d.d., Ljubeščica; restoran Start Paka; Hrvatske šume Šumarija Varaždin). Istražni i zaštitni radovi, uključujući i završnu prezentaciju lokaliteta koja će tek uslijediti, dio su projekta kojem je cilj da se fortifikacija u potpunosti istraži, konzervira i prezentira kao spomenička baština i kao prvi obrambeni objekt u nizu sličnih na području Varaždinske županije. Do kraja istraženo je oko 70% objekta, dok je konzervirano oko 60% arhitektonskih struktura. Površina utvrde unutar obodnog zida iznosi cca 200 m². Za sada 133

134 nisu poznati pisani izvori o toj utvrdi pa tako nije poznato ni njeno ime. No arhivskim istraživanjima vjerojatno će se ipak prikupiti određeni povijesni podaci o objektu. Srednjovjekovna kamena fortifikacija podignuta je na 310,5 m n.m. na vrhu strmog brda Gradišča. Gradišče je na jugu prijevojem povezano sa znatno višim brdom koje je pružalo zaštitu utvrdi, ali se s tog markantnog položaja moglo i izviđati. Iz utvrde su se nadgledali prirodni prolazi dolinama potoka Mostišča i Pake koji su povezivali to brdovito područje s kalničkim krajem na istoku. Fortifikacija je nepravilnim šesterokutnim tlocrtom prilagođena skučenom prostoru na vrhu i konfiguraciji terena. Pregradnjom prostora kojega zatvara obodni zid na zapadnom dijelu objekta, izgrađena je kula veličine 9x4,5 m, očuvana samo u prizemnom dijelu koji je u potpunosti istražen (od do 2004.). Prvobitna visina kule ne može se rekonstruirati, no pretpostavlja se da je imala najmanje dva kata. U sklopu dosadašnjih istraživanja obrambenog zida pronađen je i ulaz u utvrdu na sjevernoj strani. Visina ulaza na 130 cm od temeljne stope zida određena je nalazom kamenog praga in situ. Dok je zapadni dio objekta kula, središnji i istočni dio unutar obodnih zidova pripada dvorištu koje se istražuje od g. Pretpostavlja se da su se u dvorišnom dijelu nalazili manji drveni pomoćni objekti, npr. spremišta, radionice i sl. Tijekom istraživanja uz unutrašnju stranu sjevernog zida evidentirane su rupe od okomito zabijenih drvenih stupova koje potvrđuju tu pretpostavku. Osim pomoćnih drvenih objekata, u dvorišnom se dijelu vjerojatno nalazila i cisterna, no ona zasad nije arheološki potvrđena. O načinu gradnje već je u više navrata pisano (Šimek 2005; Šimek 2005a). Širina obodnog zida iznosi 2 m, gradnja je vrlo kvalitetna, što se s obzirom na zabačenost, tlocrtnu jednostavnost i male dimenzije utvrde ne bi očekivalo. Ujednačen način zidanja i obrade kamenih blokova ukazuje na podizanje objekta u jednom mahu. Budući da pregradni zid nije vezan s obodnim već samo naliježe na njega, zaključuje se da zidovi nisu građeni istovremeno već je najprije podignut (vjerojatno) cijeli obodni zid i tako je osiguran prostor unutar njega, a zatim je građen pregradni zid kule. Od zanimljivih arhitektonskih detalja treba spomenuti kamene konzole na vanjskom plaštu zapadnog zida, nalaz velikoga ugaonog kamena specifične obrade s jastučastim ispupčenjima na dvjema plohama, nekoliko rupa od skela na različitim dijelovima zida, nalaz kamenog praga na ulazu u objekt, više kamenih blokova s uklesanim rupicama na suprotnim plohama (za podizanje blokova na veću visinu pomoću velikih željeznih kliješta). Utvrda Paka, tlocrt s označenim fazama radova (crtež: B. Šimek) Tijekom radovi na Paki provedeni su u dvama navratima: u proljeće je konzerviran dio arhitekture koji je istražen u jesen prethodne godine, dok su u jesen nastavljena arheološka istraživanja. Konzervacija se provodila na dijelu južnoga obodnog zida. Građevinski je saniran u dužini od cca 10 m. Njegova maksimalna sačuvana visina utvrđena iskopavanjem iznosila je oko 1,7 m. Međutim, do te je visine bila sačuvana samo jezgra zida, dok su oba lica bila znatno devastirana jer su ljepši i veći kameni blokovi još u novije vrijeme rabljeni za izgradnju objekata u podnožju. Zbog toga je jedan od većih problema upravo pomanjkanje kvalitetnoga građevnog kamena pa se veći blokovi moraju klesati i prilagođavati tijekom konzervacije. Sav kamen iskopan tijekom istraživanja razvrstava se po veličini i deponira na lokalitetu kako bi se upotrijebio u zaštitnim radovima. U gradnji jezgre zida kao vezivo se koristi vapnena žbuka s minimalnim dodatkom cementa, dok su svi dijelovi koji su izloženi djelovanju atmosferskih promjena, a to su tjeme zida i oba lica, konzervirani specijalnim hidrauličkim vapnom calx romana. Već tri godine na lokalitetu se prati stanje zidova konzerviranih običnom vapnenom žbukom s malim dodatkom cementa i onih dijelova koji su sanirani hidrauličkim vapnom. Razlike u otpornosti na atmosferske promjene očite su, pa će oni dijelovi tjemena zida koji su g. konzervirani vapnenom žbukom, a u međuvremenu su doživjeli oštećenja, tijekom sljedeće faze konzervacije biti očišćeni i prekriveni još jednim slojem kamena i veziva calx romana. Sačuvana visina južnog zida još nije poznata, jer otvaranje do temeljne stope slijedi tek nakon završetka konzervacije gornjeg dijela zida. Prema istom su principu tretirani zapadni i sjeverni zid: zid je najprije temeljito očišćen od urušenja, iskopan je do prvih dvaju intaktnih redova vanjskog i unutrašnjeg lica, nakon čega slijedi dokumentiranje stanja, razgradnja svih loših i nekompaktnih dijelova, suho čišćenje očuvanih čvrstih struktura, ispiranje vodom pod pritiskom, gradnja vanjskog i unutrašnjeg lica, ispunjavanje jezgre, gradnja tjemena pod malim nagibom prema van (radi otjecanja oborinske vode) te završno ispunjavanje fuga. Tek u sljedećoj fazi istraživanja, otvaranjem do temeljne stope, definirat će se puna očuvana visina zida. Konzervacija je provedena uz konzultacije s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu. Građevinske radove izvodili su, već treću sezonu zaredom, zidari Gradnje Havojić iz Visokog. U jesen provedena je 4. faza arheološkog istraživanja kojim je obuhvaćeno 11 m² površine dvorišta, istraženo je 12 m sjevernoga obodnog zida te je definiran šesterokutan tlocrt utvrde. Jugoistočni vanjski ugao zida očišćen je od urušenja radi sanacije temelja koja slijedi u proljeće g. Pretpostavka da su se u dvorišnom dijelu nalazili pomoćni drveni objekti, prislonjeni uz obrambeni zid, potvrđena je istraživanjem kada su na sjevernom dijelu dvorišta u pravilnim razmacima evidentirane rupe od drvenih stupova. U vrijeme istraživanja organizirana je šestodnevna škola arheologije za odrasle. Besplatnu školu pohađala su četiri polaznika koji su upoznati s praktičnim radom na terenu, ali i s temama kao što su: toponimi u arheologiji, orijentacija na terenu, čitanje topografskih karata, vođenje terenske dokumentacije, fotografiranje itd. Polaznici su svojim radom znatno pomogli ekipi te pokazali veliko zanimanje pa će se takva vrsta edukacije odraslih nastaviti i tijekom sljedeće kampanje. Najveći broj pokretnih nalaza potječe iz dvorišnog dijela gdje je uz veliku količinu kasnosrednjovjekovne kućne keramike i 134

135 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Summary Utvrda Paka, istraživanje dvorišnog dijela (foto: B. Šimek) mnogo životinjskih kostiju ostataka hrane posade, nađena i slikana luksuzna keramika, nekoliko sitnih ulomaka staklene čaše s apliciranim bradavicama. Među metalnim predmetima osobito su brojne strelice među kojima se razlikuje desetak tipova, nađene su kopče različitih oblika i veličina, noževi s trnom za nasad, britva, razni čavli i okovi, žvale, ostruga (tip s kotačićem), završetak korica za nož. Među nalaze posebne važnosti spadaju: brončani buzdovan, dva hrvatska banovca, kopče za odjeću, dijelovi karičaste košulje. Istraživanjem prikupljeno je 77 metalnih nalaza, a dio je kojih već podvrgnut konzervaciji. Arheološka građa pripada razdoblju od 13. do 15. st., a karakteristike arhitekture te analiza C-14 pougljenjenog drva iz kule određuju upravo 13. st. kao vrijeme podizanja fortifikacije. Utvrda je stradala u požaru koji je vjerojatno označio i njen kraj u 15. st. Poštujući dosadašnji način rada i redoslijed zahvata koji su se tijekom nekoliko sezona pokazali optimalnima, u proljeće provest će se konzervacija sjevernog zida i podzidavanje sanacija uništenog temelja na jugoistočnom vanjskom uglu. Tijekom 2-3 sezone projekt Paka istraživanje, konzervacija i prezentacija lokaliteta mogao bi biti priveden kraju. Literatura Šimek 2005 Marina Šimek, Lokalitet Paka, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Šimek 2005a Marina Šimek, A Medieval Fort at Paka, Croatia, Minerva, 5, London, 2005: 48. Marina Šimek Utvrda Paka, završni radovi na konzervaciji u sezoni (foto: B. Šimek) This was the fourth season that Varaždin City Museum had explored the medieval fort in Paka by Novi Marof. Archaeological investigations are regularly accompanied by conservation works as well. Conservation of part of the southern perimeter wall for a length of 10 m was carried out. The wall is 2 m thick, and it has been conserved up to a height of ca 1.7 m. In conservation the original stone material is used, in conjunction with calx romana, hydraulic lime. In autumn 2005, archaeological investigation of the courtyard section (11 square metres) was carried out about 12 m of the northern wall was investigated, and the SE corner of the perimeter wall was prepared for conservation. Along with many fragments of ordinary household ceramics and a small amount of more luxurious, decorated ceramics, 77 metal items were found (a large number of various kinds of arrows, fastenings, nails, knives, bits, spurs, razors, various buckles, two silver coins, parts of a chain mail shirt, a bronze mace). All the portable material is dated from the 13th to the 15th century, and the features of the construction indicate the dating of objects. The time the fort was put up was confirmed by C14 analysis. The structure was damaged by fire, which probably indicates the end of it in the 15th century. Redni broj: 65 Lokalitet: Gradski park (Varaždinske Toplice) Naselje: Varaždinske Toplice Grad/općina: Varaždinske Toplice Pravni status: R-721 (povijesna cjelina) Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom lipnja, srpnja, listopada i studenog provedena su arheološka istraživanja i zaštitni radovi na prostoru zapadno od foruma i u južnom dijelu lokaliteta (unutar prostora rimske bazilike i zgrade kupališta) u gradskom parku u Varaždinskim Toplicama (stručna voditeljica istraživanja: Dorica Nemeth-Ehrlich i Dora Kušan Špalj iz Arheološkog muzeja u Zagrebu; radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture). Arheološko istraživanje dio je projekta sustavne zaštite i prezentacije kompleksa rimske arhitekture u Varaždinskim Toplicama. Kompleks rimske arhitekture nalazi se u donjem dijelu parka (k.č. 334/1) na površini od 6000 m². Sustavnim arheološkim istraživanjima rimskog naselja Aquae Iasae, u parku u Varaždinskim Toplicama, koja je od do godine provodio Arheološki muzej u Zagrebu, otkriven je kompleks rimske arhitekture u raznim fazama izgradnje od 1. do 4. st. Tijekom 30 godina arheoloških iskopavanja istražen je kupališni kompleks s bazilikom, te kapitolij sa sjevernim, istočnim i južnim trijemom, dok su prostor foruma i zapadni trijem ostali većinom neistraženi. Radovi na tom kompleksu obnovljeni su g., usmjereni ponajprije na konzervatorsko-restauratorske radove istražene rimske arhitekture, ali i na sanaciju specifičnog okoliša (strma padina iznad rimskih hramova i glavni izvor termalne vode na forumu). Svojim smještajem u današnjem parku, uklopljen u prirodni ambijent, taj kompleks ima idealne uvjete za uređenje arheološkog parka. Svi radovi od do godine dio su ukupnog projekta konačne muzeološke prezentacije tog kompleksa. U tu su svrhu godine 135

136 izrađene i računalne rekonstrukcije (3D modeli pojedinih dijelova i cijele arhitektonske kompozicije), kako bi postale okosnica muzeološke prezentacije, uz informativne panoe i logičan obilazak s odgovarajućim objašnjenjima uz pojedine građevne strukture. Do izrađena je i potrebna projektna dokumentacija, niz nalaza ispitan, sanirana padina iznad hramova te izrađen ukupan program radova. Tijekom izveden je dio konzervatorskih radova te arheološko istraživanje foruma, kada je otkriven i velik rimski izvorišni bazen, veličine 9x12m. Od do nastavljeni su zaštitni, konzervatorsko-restauratorski i arheološki radovi na sjevernom dijelu lokaliteta. Sanirane su i izmještene današnje izvorske instalacije koje su se nalazile na rimskom forumu, te učinjeni interventni zahvati na freskama kupališta. Postavljanje trajne nadstrešnice iznad kupališta i bazilike dovršeno je godine te je tako nakon 50 godina zamijenjen neadekvatan privremeni pokrov kojim su bili zaštićeni zidovi kupališta i bazilike. Trajna nadstrešnica postavljena je prije svega radi zaštite, ali i prezentacije lokaliteta, te je bila osnovni preduvjet da se započnu sustavni konzervatorsko- -restauratorski radovi na freskama sačuvanima na zidovima kupališta i bazilike, a koje su zbog neadekvatnog pokrova godinama bile izložene štetnim uvjetima. Tijekom i godine arheološki je istražen jugoistočni dio bazilike te je tako cijela bazilika prezentirana i obuhvaćena sustavom natkrivanja tog prostora. Arheološki i zaštitni radovi izvedeni su tijekom u južnom dijelu lokaliteta: iskopavanje prostora bazilike, završni radovi na postavljanju nadstrešnice i konzervatorsko-restauratorski radovi na freskama u bazilici i u zgradi rimskog kupališta, dok je na prostoru zapadno od foruma arheološki istražen sjeverni dio sustava rimskih zidova koji su služili za podupiranje zapadne padine. 1. Južni dio lokaliteta Tijekom nastavljeno je arheološko iskopavanje jugoistočnog ugla rimske bazilike radi prezentacije cjelokupnog prostora bazilike veličine 21,5x12,5 m. Iskopavanja su obavljana od 18. listopada do 18. studenog na površini od cca 100 m², u sloju urušenja krovne opeke i fresaka na podu bazilike. Arheološkim istraživanjima koja su započela godine unutar prostora bazilike istraženi su slojevi sedre do urušenja krovne opeke i fresaka na podu bazilike. Tijekom godine nastavljeni su radovi na istom prostoru, te je istražen sloj krovne opeke nastao urušavanjem krovišta bazilike, a potom je započelo podizanje fresaka koje su sa zidova i stropa bazilike pale na pod od crvene žbuke. Mjestimice su uočeni tragovi gorenja. Freske su se nalazile u nekoliko slojeva, te su podizane pomoću gaze i specijalnih reverzibilnih sredstava, a nakon vađenja pohranjene su u kutije s pijeskom. Na mjestima gdje su u potpunosti istraženi slojevi urušenja, očišćen je pod bazilike, koji je bio iznimno dobro sačuvan. Slojevi sedre i urušenja u zonama uz istočni i južni zid bazilike, skidani su samo djelomice kako ne bi bile oštećene freske koje su sačuvane na zidovima u dužini od oko 20 m, a donja su zona sokla crvene i žute boje podijeljena na polja okomitim crnim linijama. Freske su preventivno zaštićene, fiksirani su rubovi zidnih žbuka, te je izvedena zaštita geotekstilom i pijeskom kako bi se spriječilo otpadanje fresaka sa zidova i oštećenja preostalih fresaka u sloju urušenja iznad poda bazilike. Arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi na tom prostoru nastavit će se idućih godina. Varaždinske Toplice, tlocrt kompleksa rimske arhitekture u gradskom parku (izradio: Studio Kušan) Tijekom godine, nakon što je postavljena jedinstvena nadstrešnica iznad zgrade rimskog kupališta i bazilike, pristupilo se i konzervatorsko-restauratorskim radovima na freskama koje su sačuvane na zidovima. Radove je izvodila Dagmar Dammann diplomirana restauratorica iz Potsdama sa suradnicom (trajali su od 20. lipnja do 23. srpnja i od 24. listopada do 18. studenog 2005.). U zgradi rimskog kupališta radovi su obavljani u prostorijama 1 i 2, a sastojali su se od izrade obruba za zidne žbuke, saniranja pukotina, pričvršćivanja ulomaka u donjim dijelovima zidnih slikarija te čišćenja slikanog sloja. Tijekom izvode se i završni radovi na postavljanju nadstrešnice: izrada temelja za postavljanje potpornja za lukove, izrada okapnice i upojnog bunara za odvod vode s nadstrešnice te izvedba drenaže za odvod oborinske vode. Za vrijeme radova organiziran je arheološki nadzor. Prilikom iskopavanja temelja potpornja i drenaže pronađeni su ulomci keramičkih posuda i zidne žbuke, a također i dijelovi rimskih zidova te opločenje od opeke. Svi su nalazi dokumentirani i zaštićeni, a način izrade i položaj temelja, okapnice, upojnog bunara i drenaže prilagođeni su nalazima. 2. Prostor zapadno od foruma Na prostoru zapadno od foruma istraživanjima od do otkriven je monumentalan sustav zidova koji je služio za zaštitu od strme padine. U istražen je sjeverni dio tog prostora do zapadnoga bočnog hrama, površine 20 m². Iskopavan je sloj urušenja u kojem je pronađeno dosta ulomaka krovnih opeka i kamena lomljenjaka od zidova, nešto ulomaka keramike te veliki kameni blokovi (cca 80x100 cm) koji su pripadali zapadnome potpornom zidu. Sloj urušenja 136

137 Varaždinska županija, HAG 2/2005 Literatura Varaždinske Toplice, prostor zapadno od foruma ugao zapadnoga potpornog zida i sjevernog kontrafora uz južni zid hrama (foto: D. Kušan-Špalj) istražen je u cijelosti, a nastao je urušavanjem krovišta i zidova na sloj ilovače. Otkriveni su dobro sačuvani donji dijelovi zapadnoga potpornog zida i kontrafor koji je građen kao sastavni dio južnog zida zapadnoga bočnog hrama. Svi su zidovi temeljeni u sloju gline s laporom. U istočnom dijelu iskopa otkriven je zapadni zid rimskoga drenažnog kanala za odvod oborinske vode sa strme padine iznad hramova. Kanal je ukopan u sloj gline s laporom, a građen je istovremeno sa zapadnom dogradnjom kapitolija i potpornim zidovima. Na svim je nalazima na prostoru foruma i zapadno od foruma (zidovima, podovima, kanalima i sl.) postavljena odgovarajuća zimska zaštita građevinskim zaštitnim pokrivačem. Na posebno osjetljive dijelove koji nisu zaštićeni privremenom nadstrešnicom postavljeni su drveni krovići ili ploče od stiropora, kako bi se spriječilo smrzavanje i nalazi sačuvali do izvođenja potrebnih konzervatorsko-restauratorskih radova. Varaždinske Toplice, freska u urušenju iznad poda bazilike (foto: M. Radigović) Kušan Špalj 1999 D. Kušan Špalj, Forum rimskog naselja Aquae Iasae njegov razvoj i značaj tijekom stoljeća, HA, 5, Pula, 1999: Nemeth-Ehrlich 2004 D. Nemeth-Ehrlich, The wall paintings of the basilica in Aquae Iasae, VIIIe colloque International de l`association internationale pour la Peniture Murale Antique, Plafonds et voûtes à l` époque antique, Budapest-Veszprem, Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj, Kušan 1997 D. Nemeth- Ehrlich, D. Kušan Špalj, I. Kušan, Aquae Iasae-Varaždinske Toplice, Vizualizacuja rimske arhitekture (katalog izložbe), Zagreb, Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2006 D. Nemeth-Ehrlich, D. Kušan Špalj, Konzervatorsko-restauratorski radovi i zaštitna arheološka istraživanja na antičkom kompleksu u Varaždinskim Toplicama od do 2005., Obavijesti HAD, 1, Zagreb, Vikić-Belančić, Gorenc 1961 B. Vikić-Belančić, M. Gorenc, Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama od do 1959., VAMZ, 3/II, Zagreb, 1961: Vikić-Belančić, Gorenc 1980 B. Vikić-Belančić, M. Gorenc, Varaždinske Toplice Aquae Iasae u antičko doba,varaždinske Toplice, Summary Dorica Nemeth-Ehrlich Dora Kušan-Špalj During 2005, archaeological and conservation and restoration operations were carried out, in conjunction with operations into roofing the bathing part of the complex in the city park in Varaždinske Toplice. These operations are part of the project for the systematic rescue and presentation of the Roman architecture complex that constitutes the showcase section of the Roman settlement of Aquae Iasae, consisting of a bath building with a basilica, a stone paved forum with porticoes formed around the thermal spring, and the capitol with temples dedicated to the Capitoline triad. The whole of the complex has an area of 6000 square metres, and contains building phases from the 1st to the 4th century. In 2005, archaeological excavations over an area of 120 square metres were completed. Investigation of the SE corner of the Roman basilica was continued, and also into the system of retaining walls of the slope west of the forum. Within the basilica, research was continued into the layer of roof tiles and the fresco layer. After a single roof span was placed over the building of the Roman spa and the basilica, conservation and restoration works into the frescos preserved on the walls were addressed (these operations were carried out by a graduate restorer from Potsdam, Dagmar Dammann). During excavations into the space to the west of the forum, the northern part of the wall system serving to guard against the steepness of the slope was investigated. Well preserved lower parts of the western retaining wall and a buttress that was built as a component part of the southern wall of the western lateral temple were discovered. In the eastern part of the excavations, a western wall of the Roman drainage channel for the removal of rainwater from the steep slope above the temple was discovered. 137

138 KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA 66 Lobor MB Gorska 67 Pavlova pećina 68 Plemićki grad Vrbovec 138

139 Krapinsko-zagorska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 66 Lokalitet: Lobor Majka Božja Gorska Naselje: Lobor Grad/općina: Lobor Pravni status: R-0063 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Lobor, Majka Božja Gorska nastavljena su i godine (prva kampanja provedena je tijekom srpnja i kolovoza, a druga od rujna do prosinca). Istraživanja je proveo Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj istraživanja i cijelog projekta bio je dr. sc. Krešimir Filipec. Zaštitna arheološka istraživanja kao i konzervacija pronađene arhitekture, provode se u okviru obnove zavjetne kapele Majke Božje Gorske u Loboru, te prezentacije otkrivenih građevina. Ona se provode i u okviru znanstvenog projekta Južna Panonija u 9. i 10. stoljeću. Zaštitna arheološka istraživanja financirana su sredstvima Ministarstva kulture, Filozofskog fakulteta u Zagrebu odobrenima za provođenje terenske prakse studenata arheologije, te sredstvima Krapinsko-zagorske županije i Općine Lobor. Zaštitnim arheološkim istraživanjima bio je obuhvaćen prostor ispred pročelja postojeće crkve. Tijekom srpnja i kolovoza otkopani su oni dijelovi ispred pročelja crkve koji nisu bili obuhvaćeni kampanjama i godine. U drugoj kampanji obuhvaćen je prostor ispred ulaza u postojeću crkvu i prostor na kojem su stajale dvije prigrađene klasicističke kapelice sagrađene sredinom 19. stoljeća. Kapelice su prije arheoloških iskopavanja demontirane. Još godine arheološki je definiran prostor ispred postojeće gotičke crkve. Za ove kampanje dopunjena je slika nalazišta i potvrđene su neke teze postavljene prigodom ranijih faza istraživanja. Potvrđeno je da je predvorje gotičke crkve naknadno prigrađeno i to od vrlo lošeg materijala. Nepobitno je potvrđeno da je postojeća crkva podignuta na temeljima starije crkve. Ta crkva ima nešto drukčiju orijentaciju od postojeće gotičke crkve i ima identičnu orijentaciju kao i otkrivena predromanička crkva. Postojeća crkva ima veći otklon od idealne orijentacije istok-zapad prema sjeveru. Stoga se na jednom dijelu zidovi te starije crkve poklapaju s temeljima gotičke crkve, a na mjestima izlaze izvan njih. To se osobito lijepo može vidjeti na pročelju gotičke crkve. Svi spoliji koji su za ove i prošlih kampanja izvađeni iz temelja postojeće crkve pripadaju zapravo toj starijoj građevini. Ona je gotovo sva, od dna temelja pa do spoja s gotičkom crkvom, prepuna spolija iz antičkog vremena i spolija koji su pripadali predromaničkoj crkvi. Na njenim uglovima nalaze se veliki antički spoliji ukrašeni floralnim motivima. Vrlo slični spoliji pronađeni su u temeljima lezena predromaničke crkve. U uglu je pronađen i veći ulomak, vjerojatno dio pluteja, oltarne pregrade predromaničke crkve. Taj je komad, kao i velik dio drugih predromaničkih ulomaka, nagorio. Nađeni su i drugi Lobor, Majka Božja Gorska, tlocrt cijelog kompleksa 139

140 što je zvonik loše temeljen. Naime, nije sagrađen na stijeni nego iznad prapovijesne jame od stupa. Zvonik je podignut iznad hodnika što spaja starokršćansku krstionicu sa starokršćanskom bazilikom. Sjeverni zid hodnika otkriven je na dnu temelja zvonika. U zvoniku su se nalazila dva groba. U grobovima nije bilo nikakvih nalaza, što odgovara horizontu grobova koji se nalaze i s vanjske strane predromaničke crkve. Lobor, Majka Božja Gorska, pogled na istraženu arhitekturu (foto: K. Filipec) ulomci koji su pripadali predromaničkoj crkvi. Osobito je zanimljiv dio ambona ukrašen dvama grifonima. Iz svega proizlazi da je ta crkva sagrađena nakon što je srušena predromanička crkva. Prema grobovima nađenima na srušenim zidovima predromaničke crkve to se zbilo prije sredine 13. stoljeća. Nađena romanička kustodija govori kako je ona bila opremljena u vrijeme svog funkcioniranja. Nađena je uza sam zid barokne cinkture, odmah u humusnom sloju. Kustodija je sekundarno rabljena kao gornji okvir kanala koji je odvodio kišnicu izvan barokne cinkture. Na romaničkoj kustodiji, koja je gotovo čitava sačuvana, nalazi se prikaz križa koji na stranicama ima manje križeve. Na donjem dijelu križa nalaze se dva krila. Križ se nalazi na vrhu trokutastog kruništa. Svojom kompozicijom podsjeća na jeruzalemski križ. Kustodija vrlo vjerojatno pripada romaničkoj crkvi. To je prvi komad kamenog namještaja koji se može povezati s trećom zidanom zgradom, odnosno s romaničkom crkvom. Prema stilskim karakteristikama riječ je o kasnoromaničkom ulomku. Odmah ispred zida romaničke crkve nalazi se zid predromaničke crkve. Romanička crkva je reducirana za širinu zida. Zvonik koji je pronađen dio je predromaničke crkve. Zidovi zvonika nastavljaju se na pročelni zid predromaničke crkve i s njime su organski vezani. Zvonik nije naknadno prigrađen kako se mislilo, jer je nešto drukčije temeljen u odnosu na predromaničku crkvu. Kroza zvonik se ulazi u predromaničku crkvu. Na pročelju predromaničke crkve nalazila su se dva pojačanja, možda kontrafori, i to jedan s južne strane zvonika, a drugi u kutu između zvonika i pročelja. Kontrafor s južne strane zvonika naknadno je pojačan, vrlo vjerojatno zbog toga Ova su istraživanja pokazala da je starokršćanska krstionica bila spojena zatvorenim hodnikom sa starokršćanskom bazilikom, odnosno s predvorjem starokršćanske bazilike. U baziliku se ulazilo kroz troja vrata koja su se nalazila južno, a vjerojatno i sjeverno od hodnika. Ostaci dovratnika načinjenog od antičkog spolija otkriveni su još prilikom istraživanja na bočnom, sjevernom zidu predvorja. Godine otkrivena su vrata s južne strane na pročelju bazilike. Dovratnik je također bio sazidan od antičkog spolija. Sjeverno od hodnika i krstionice vrlo vjerojatno su se također nalazila vrata, budući da je tu otkriven vapneni estrih koji govori u prilog postojanja vrata. Sličan estrih pronađen je i ispred vrata koja su se nalazila na sjevernom zidu predvorja, a koja su naknadno zazidana. Još jedna vrlo vjerojatno kasnoantička građevina nađena je ispred starokršćanske krstionice. Svojim većim dijelom ona izlazi izvan iskopa. Ispod i oko starokršćanske krstionice pronađeni su ostaci velike građevine u kojoj se nalazi latenska keramika. Nađena je i jama s ulomcima kasnobrončanodobne i stariježeljeznodobne keramike. Na istraženom prostoru otkriveni su grobovi koji se mogu datirati od 10. pa sve do 19. stoljeća. Najstariji sačuvani grobovi istodobni su s predromaničkom crkvom. Najmlađi grob, odnosno grobnica, pripadala je grofu Tomi Kegleviću koji je dao podići spomenute klasicističke kapelice. Dosad je pronađeno oko sedam stotina grobova koji se mogu datirati u 5. i 6. stoljeće te od 9. do 19. stoljeća. Kako se na malom prostoru nalazi velika koncentracija grobova, vrlo su česta preslojavanja i oštećenja grobova. Kosti su nalažene u vrlo lošem stanju. Nakon arheoloških istraživanja počele su pripreme za izgradnju konstrukcije kojom će se prekriti starokršćanska krstionica i cijeli prostor ispred pročelja postojeće crkve. Ulaz u taj prostor probijen je iz barokne kosturnice koja se nalazi ispod južne cinkture. Usporedo s istraživanjima tekla je konzervacija nađenih zidova. Ako bude sredstava, arheološka istraživanja nastavit će se sljedeće godine. Literatura Filipec 1999 Krešimir Filipec, Zaštitno arheološko iskopavanje kod svetišta Majke Božje Gorske u Loboru, Obavijesti HAD, XXXI/1, Zagreb, 1999: Filipec 2002 Krešimir Filipec, Zaštitno arheološko iskopavanje oko svetišta Majke Božje Gorske u Loboru 2002, Obavijesti HAD, XXXIV/3, Zagreb, 2002: Filipec 2003 Krešimir Filipec, Istraživanje Arheološkog zavoda u Loboru Majka Božja Gorska, Hrvatsko zagorje, IX/2, Krapina, 2003: Filipec, Šiša Vivek 2005 Krešimir Filipec, Marija Šiša Vivek, Lobor Majka Božja Gorska, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Lobor, Majka Božja Gorska, romanička kustodija (foto: K. Filipec) dr. sc. Krešimir Filipec 140

141 Krapinsko-zagorska županija, HAG 2/2005 Summary Rescue archaeological excavations in 2005 at the site Lobor Majka Božja Gorska [Our Lady of the Mountain] represented a continuation of earlier research. They were conducted in front of the façade of the existing church, in two places. The space occupied by two appended little Classicist chapels was explored. It was confirmed beyond any doubt that the existing church was erected on the foundations of an earlier Romanesque church. All the spolia taken out of the foundations of this and the earlier campaign belonged to the earlier building. According to the graves found on the toppled walls of the pre-romanesque church, this church was built before the middle of the 13th century. In the humus stratum, the investigations yielded a Romanesque custodial secondarily used as the upper frame of the channel that led the rainwater outside the Baroque structure. On the Romanesque custodial there is a depiction of a cross that in its composition recalls the cross of Jerusalem. It was determined that the walls of the bell tower were organically related to the façade of the pre-romanesque church. Through this bell tower went the entrance to the pre-romanesque church. Two reinforcements were found on the front elevation of the pre-romanesque church, which were perhaps buttresses, one of them from the south side of the bell tower, one in the corner between bell tower and façade. The buttress on the southern side of the bell tower was subsequently itself reinforced, probably because the bell tower has poor foundations. Inside the bell tower there were two graves, in which there were no finds, corresponding to the horizon of graves outside the pre-romanesque grave. In the area investigated, graves that could be dated to the period from the 10th all the way to the 19th century were uncovered. So far in all the campaigns conducted, about seven hundred graves have been found, which could be dated to the 5th and 6th, and from the 9th to the 19th centuries. The research showed that the Early Christian baptistery was linked with a closed corridor with the Early Christian basilica, or with the forecourt of the Early Christian basilica. The entry to the basilica was through three doors. They were to the north and south of the corridor determined, and one that was subsequently walled up was in the northern perimeter wall. Another, very probably Late Antiquity building, was found in front of the Early Christian baptistery Below and around the Early Christian baptistery were remains of a large building in which La Tene ware was found. Also found was a pit with Late Bronze Age and Early Iron Age ceramics. After the archaeological investigations, preparations for the conservation and presentation of the site began. Redni broj: 67 Lokalitet: Pavlova pećina Naselje: Općina: Lobor Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom i godine obavljena su pokusna istraživanja lokaliteta Pavlova pećina (voditeljica istraživanja: Rajna Šošić, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture). Pavlova pećina nalazi se u vapnenačkoj Pavlova pećina, ulaz (foto: R. Šošić) stijeni od koje su načinjeni brežuljci uz južne obronke Ivanščice. Pećina je manjih dimenzija (8 6 m), sastoji se od jedne manje prostorije i predšpiljskog prostora koji je natkriven stijenom. Prostor je zaklonjen od vjetra i kiše, te vrlo ugodan za boravak u raznim vremenskim uvjetima. Uz lokalitet teče potok, a u neposrednoj blizini, na udaljenosti od svega 20-ak metara, izvor je pitke vode. Istraživanja su provedena na ukupnoj površini od 20 m² i otkrila su važne nalaze iz raznih arheoloških razdoblja. Među nalazima su najbrojniji ulomci keramike. Prisutni su ulomci recentne i srednjovjekovne keramike, ali u vrlo malim količinama. U površinskim slojevima pronađena su i dva željezna noža koji vjerojatno pripadaju ranom srednjem vijeku, no bit će pobliže detrminirani nakon restauracije. Rimska keramika pronađena je u SJ 001, 003, 008, 009, 022, 023 i vrlo je brojna. Riječ je o pretežno gruboj kuhinjskoj keramici loncima sive i smeđe boje s primjesama sitnih zrnaca kvarca, grafitiranim loncima s tragovima gorenja s vanjske strane i urezanim ornamentom. Jedan ulomak ruba posude smeđe boje i mekane fakture jako podsjeća na latensku keramičku proizvodnju i vjerojatno je riječ o tradiciji kasnog latena u rimsko doba. Takva je keramika česta, a vrlo slični nalazi potječu i iz spilje Vindije u Hrvatskom zagorju (Tomičić 1975). Treba naglasiti da su ulomci vrlo fragmentirani, no pojedini oblici moći će biti rekonstruirani. U SJ 008 pronađeni su, zajedno s desetak ulomaka rimske keramike, dijelovi jedne rimske lampice koja se može datirati u kraj 1. i početak 2. stoljeća. Osim lampice, i neki ulomci grube kuhinjske keramike upućuju na slični dataciju. Utvrđeni su i ostaci rimskog vatrišta (SJ 023), djelomice uništenog naknadnim slojevima, s nešto ulomaka grube keramike. Najbrojnija je 141

142 prapovijesna keramika. Većinom je riječ o jako fragmentiranim komadima koji se usporedbom s nekoliko većih ukrašenih komada mogu datirati u kasno brončano doba (Ha A-Ha B). Od ukrasa se javljaju dvostruki ili trostruki urezani V-motivi na trbuhu posude (dva ulomka), plastična traka s otiscima prsta i ubodi noktom po vrhu ili uz rub posude. U SJ 022 pronađen je ulomak ruba posude licenske keramike ukrašen horizontalnom i valovitom sedmorednom trakom. Ukras je vrlo fino izveden i pripada ranoj fazi licenske kulture (Marković 2003). U istom sloju nađen je i ulomak metličasto ukrašene keramike koji bi također mogao pripadati grubljoj licenskoj keramici. Pavlova pećina već je treći pećinski lokalitet u Hrvatskom zagorju u kojem su pronađeni tragovi licenske kulture. Do sada su bili poznati nalazi licenske kulture iz Vindije i Velike pećine (Šimek 1975, 1983; Malez 1971). U SJ 022 pronađena je i fragmentirana neukrašena brončana igla. Iako je riječ samo o ulomku, po svojim dimenzijama i zavoju prije mjesta puknuća mogla bi biti riječ o igli fibule i to fibule u obliku violinskoga gudala karakteristične za Br D/Ha A razdoblje. U SJ 010 nađen je distalni i medijalni dio sječiva izrađenog na tamnocrvenom rožnjaku, dodatno obrađenom u alatku na jednom bočnom rubu. Kako je SJ 010, osim spomenutog sječiva, sadržavao uglavnom životinjske ostatke, pretpostavlja se da je riječ o zasad najstarijem utvrđenom arheološkom sloju. U slojevima ispod SJ 10 (SJ 11,12,13,14) nije bilo arheoloških nalaza koji bi ih pobliže vremenski atribuirali, ali su bili vrlo bogati životinjskim ostacima. Ti su slojevi istraženi na vrlo malom prostoru, dodatno ograničenom pojavom stijene, pa će prave granice njihova rasprostiranja, kao i kronološka pripadnost moći biti utvrđene tek daljnjim istraživanjima. U svim slojevima pronađena je veća količina životinjskih ostataka. Preliminarnim analizama utvrđeni su ostaci svinje, zeca, jelena, divlje i domaće mačke, jazavca, psa, ptica, te ovce i koze. Prema dosad prikupljenim nalazima, nalazi i stratigrafija Pavlove pećine imaju najbliže analogije u gornjim humusnim slojevima Vindije (Vuković 1949). Prema opisanoj stratigrafiji holocenskih slojeva Vindije može se ustvrditi da su Pavlova pećina i Vindija bile nastanjivane u istim razdobljima. Slična je situacija i u Velikoj pećini na Ravnoj gori (Malez 1967). Literatura Malez 1967 M. Malez, Paleolit Velike pećine na Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ARR, IV-V, Zagreb, 1967: Malez 1971 M. Malez, Izvještaj o kvartargeološkim istraživanjima u god., Ljetopis JAZU, 75, Zagreb, 1971: Šimek 1975 M. Šimek, Licenska keramika u Gradskom muzeju Varaždin, Godišnjak GMV, 5, Varaždin, 1975: Šimek 1983 M. Šimek, Prostor varaždinske regije od neolita do rimskog doba u: Varaždinski zbornik , JAZU i Skupština općine Varaždin, Tomičić 1975 Ž. Tomičić, O rimskim i ranosrednjovjekovnim arheološkim nalazima iz spilje Vindije, Godišnjak GMV, 5, Varaždin, 1975: Vuković 1949 S. Vuković, Prethistorijsko nalazište spilje Vindije, u: Historijski zbornik, II, Zagreb, Rajna Šošić Summary During 2004 and 2005, test digs were carried out into the Pavlova pećina [cave] site. The investigations were conducted over a total area of 20 square metres and revealed important finds from various archaeological periods. Among the finds, most numerous are the fragments of ceramics that can be ascribed to the period of the later Middle Ages, to Antiquity and prehistory. In SJ 008, together with ten fragments of Roman ceramics, parts of a Roman lamp were found that can be dated to the end of the 1st or beginning of the 2nd century. The prehistoric ceramics belong to the Late Bronze Age, and to Licen Culture. The oldest strata contained fragments of chipped stone artefacts and animal bones. Redni broj: 68 Lokalitet: Plemićki grad Vrbovec Naselje: Klenovec Humski Grad/općina: Hum na Sutli Pravni status: P-1372 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija Godine Institut za arheologiju nastavio je konzervatorsko-sanacijske radove na sjevernome zidu lokaliteta Plemićki grad Vrbovec u Klenovcu Humskom. Zidarskim su radovima prethodila arheološka iskopavanja usmjerena na površine koje je trebalo istražiti kako bi se oslobodio zid (stručna voditeljica arheološko-konzervatorskih istraživanja: mr. sc. Tatjana Tkalčec, Institut za arheologiju; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture, Općine Hum na Sutli i Krapinsko-zagorske županije). Burg, smješten na istaknutome brijegu iznad toka rječice Sutle, bio je važna strateška točka srednjovjekovnoga plemstva. U povijesnim se vrelima spominje u razdoblju od do godine. Arheološko-konzervatorska istraživanja obavljena su u razdoblju od 29. rujna do 24. listopada. Tijekom prvih deset radnih dana obavljeni su pripremni arheološki radovi za konzervaciju sjevernog zida burga. Istražena je površina od 100 m 2 (25x4 m) na području bedema i sjeverno od bedema, zatim dio površine istočno od istočnog dijela bedemskog plašta (oko 10 m 2 ) radi definiranja spoja sa sjevernim dijelom, a ujedno je za oko pola metra snižena površina od 10x2 m (20 m 2 ) duž vanjske sjeverozapadne strane godinu dana ranije konzerviranog dijela bedema burga (Tomičić, Tkalčec 2005a; Tomičić, Tkalčec 2005b), kako bi se olakšala komunikacija i konzervatorski radovi na sjevernome potezu. Na samim uglovima burga (sjeverozapadnom i sjeveroistočnom) dosegnuta je dubina iskopa i do 4 m jer je, kako bi se mogao definirati tlocrt burga, bilo potrebno iskopavati sve do zdrave osnove ziđa koje je na tim dijelovima bilo izuzetno urušeni. Tijekom arheoloških pripremnih radova u 10 radnih dana uklonjeno je oko 230 m 3 zemlje i šute s kamenjem. Istraživanja su izvođena arheološkom metodom na principu bilježenja svih otkrivenih stratigrafskih jedinica, dokumentiranja nalaza terenskim dnevnikom, nacrtima i crtežima, fotodokumentacijom i dokumentacijskim obrascima. Obavljena je nacrtna arhitektonska dokumentacija totalnom geodetskom stanicom. 142

143 Krapinsko-zagorska županija, HAG 2/2005 i na dijelu očuvanoga romaničkog lica zida (Tkalčec 2005; Tkalčec 2006). Nakon arheoloških iskopavanja započeta je doprema potrebnog materijala i opreme za konzervatorske radove na burgu (koja je vrlo otežana zbog nepristupačnosti i strmine) te ispiranje zida i zidanje. Zidanjem se oponašao način izvorne gradnje burga. Na sjeveroistočnome uglu rekonstrukcijom je predstavljena gotička faza popravka romaničkoga burga. Konzervatorski zaštitni radovi odvijali su se tijekom deset radnih dana. Konzervirani zid adekvatno je prekriven radi zimske zaštite. Literatura Sjeveroistočni ugao burga nakon arheoloških iskopavanja, pogled sa sjeverozapada (foto: T. Tkalčec) Pronađeni su ulomci pećnjaka s turnirskim i drugim motivima kakvi su poznati i iz prijašnjih istraživanja lokaliteta (Tomičić et al. 2001), ulomci keramičkih posuda, kovani čavli te životinjske kosti. Ističu se nalazi obrađenih gotičkih klesanaca od dovratnika. Iskopavanjem je definirano vanjsko lice sjevernog zida burga. Unutrašnje lice, kao i sve tri prostorije koje je zid zatvarao, istraženo je u iskopavanjima Instituta godine. Zid je građen od pravilnijeg kamena poslaganog u relativno pravilnim redovima visine oko 25 cm, vezanog žutom žbukom. I ispuna zida građena je u redovima, ali je rabljeno nepravilnije kamenje. Na sjeverozapadnome uglu burga definirana su dva proširenja zida, jedno niže drugoga, koja su služila kao pojačanja zida burga podignutog na kamenoj litici, a pripadaju istoj, izvornoj fazi gradnje burga. Plićim iskopom prema istoku više proširenje zida praćeno je do kakvih 5 m prije spoja sjevernog i istočnog zida. Na tome su mjestu zamijećene neke naknadne intervencije na izvornome romaničkom zidu. Ispostavilo se da je izvorni, očito oštećen i urušen zid u razdoblju gotike popravljan, pri čemu se potpuno negirao način gradnje i izgled njegova donjeg dijela proširenog u dvije razine. Gotički su graditelji bijelom čvrstom žbukom vezivali veće pravilno kamenje i izgradili zid ravna lica. Međutim, i taj se popravljeni dio zida s vremenom urušio te su prilikom arheološko-konzervatorskih istraživanja pronađeni tek njegovi ostaci. Gotičko krpanje vidljivo je Tkalčec 2005 Tatjana Tkalčec, Izvješće o arheološko- -konzervatorskom istraživanju lokaliteta Plemićki grad Vrbovec (Veliki Gradiš, Veliko Gradišće u Klenovcu kraj Huma na Sutli) od 29. rujna do 24. listopada godine, Institut za arheologiju, Zagreb. Tkalčec 2006 Tatjana Tkalčec, Plemićki grad Vrbovec kraj Klenovca Humskog arheološko-konzervatorska istraživanja 2005, AIA, II-2006, Zagreb, 2006: Tomičić et al Željko Tomičić, Tatjana Tkalčec, Marko Dizdar, Daria Ložnjak, Veliki Gradiš, Veliko Gradišće Plemićki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli (Stanje istraživanja godine), Prilozi IAZ, 18, Zagreb, 2001: Tomičić, Tkalčec 2005a Željko Tomičić, Tatjana Tkalčec, Plemićki grad Vrbovec kraj Klenovca Humskog arheološko-konzervatorska istraživanja 2004, AIA, I-2005, Zagreb, 2005: Tomičić, Tkalčec 2005b Željko Tomičić, Tatjana Tkalčec, Plemićki grad Vrbovec, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Tatjana Tkalčec Systematic archaeological and conservation investigations into Vrbovec castle or burg were continued; this castle is known from historical sources of 1267 to The archaeological investigation included the northern area of the plateau, outside the confines of the architecture of the medieval castle, in order to free the strong northern wall of the burg and to be able to set about conservation works to it. The wall is 20 m long and 2 m thick. The outer face is constructed of dressed stones laid in relatively regular courses of about 25 cm. The interior of the wall too is built in courses, but irregular stones were used. The courses are bonded with yellow mortar. In the conservation works, the original Romanesque manner of construction was imitated. By conservation to the NE corner of the burg, a Gothic intervention was presented a repair in the early Middle Ages to the original Romanesque wall. Pogled sa sjeveroistoka na zid nakon konzervatorskog zahvata (foto: T. Tkalčec) 143

144 GRAD ZAGREB I ZAGREBAČKA ŽUPANIJA 69 Andautonija - Župna livada 70 Autocesta Zagreb Sisak 71 Budinjak nekropola 72 Gladovec Pokupski Gradišće 73 Kuzelin 74 Mraclin Rupa 75 Pokupsko, Kravarsko 76 Prozorje crkva Sv. Martina 77 Stari grad Lukavec 78 Stari grad Žumberak 79 Sv. Križ Brodovečki nekropola 80 Turen Svetojanski 81 Zagreb Gornjogradska gimnazija 82 Zagreb kapela Sv. Dizma 83 Zagreb Matoševa 7 84 Zagreb Park Grič 85 Zagreb Trg Sv. Marka 144

145 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Redni broj: 69 Lokalitet: Andautonija Župna livada Naselje: Ščitarjevo Grad/općina: Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Muzej Turopolja započeo je istraživanja dijela andautonijske gradske četvrti na k.č. 100 na južnom rubu Gradišća, na temelju rezultata provedenoga geofizičkog ispitivanja (Mušič 2000). Kampanja ograničena je na istočno proširenje postojeće istražne površine. Istraživanja na položaju Župna livada provedena su u dvama razdobljima (svibanj i lipanj, te listopad i studeni). Stručna voditeljica istraživanja bila je Tatjana Pintarić, uz suradnika Ivana Knezovića. Radovi su financirani sredstvima Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture. Istraživanje je provedeno na istočnom dijelu objekta, te južno od njega, na ukupno 75 m² podijeljenih u tri kvadranta veličine 5x5 metara. U potpunosti je definirana dužina sjevernoga perimetralnog zida objekta (ukupna dužina iznosi 24 m), kao i dužina istočnoga, naknadno sagrađenog zida (dužine 10 m). Slojevi urušenja s gustom ispunom rimske šute (lomljeni kamen, ulomci opeka i krovne građe) i keramike te slojevi paljevine bili su međusobno odvojeni gotovo sterilnim slojem ilovače koji je kronološka razdjelnica i rezultat niveliranja uništenog prostora prethodne građevinske faze. U južnom dijelu iskopa otkriveni su ostaci zidova, od kojih su ostale sačuvane tek temeljne podloge šljunak i sitniji lomljeni kamen povezani žbukom. Na razini predzdravice bili su prisutni tragovi gorenja požara koji je (djelomice) uništio ranocarski sloj na tom prostoru (vrijeme druge polovine 1. i početka 2. st.). Na toj su razini, kao i na razini ispod (zdravica), uočeni ukopi jama i plitkih jaraka, čija je zapuna dala veoma malo usitnjenoga keramičkog materijala. Slična je situacija zatečena i u prethodnim godinama istraživanja u drugim dijelovima sonde ispod najranijih podnica objekta. Ščitarjevo Župna livada, temeljne podloge zidova (foto: T. Pintarić) Pripremni radovi za drenažni sustav U sjevernom dijelu cijele sonde, s obiju strana sjevernoga perimetralnog zida, iskopane su potrebne kosine u nepropusnome glinenom sloju, za ocjeđivanje oborinskih voda. U središtu svakog tako stvorenoga zasebnog prostora izbušena je rupa za postavljanje plastične perforirane cijevi promjera 16 cm za odvodnju oborinskih voda. Rupe su izbušene ručnim svrdlom promjera 20 cm do propusnoga šljunkovitog sloja. Prosječna dubina tako izbušenih rupa iznosi 2,5 m (od razine zdravice, odnosno od razine na kojoj su rađene kosine). Nakon postavljanja cijevi nasut je prvo sloj krupne batude (32 +), a na njega sloj šljunka (frakcija 16 32), dok je u slobodan prostor između cijevi i stijenki izbušenih rupa zasipan sitniji šljunak (frakcija 8 16). Taj zasip sitnog šljunka potreban je da spriječi zapunjenje perforacija cijevi zemljom i pijeskom te da se zadrži njihova propusnost. Na taj je način omogućena odvodnja oborinskih voda (otjecanje kiše i otopljenog snijega) i spriječeno vlaženje sjevernog zida objekta. Iako je potrebno napraviti sveobuhvatnu analizu dokumentacije i pokretnog materijala, zasad se može zaključiti da je riječ o dvjema osnovnim građevinskim fazama istraživanog objekta. Objekt prve faze, veličine 17x10 m, imao je zidove građene od kamena i ilovače. Zidovi od ilovače bili su ožbukani s obiju strana, a jedna je prostorija bila u potpunosti oslikana. Izgradnja tog objekta datira u prvu polovinu 2. st. Objekt druge faze, proširen i pregrađen, veličine 24x13 m, bio je građen od kamena i opeke. Od gotovo svih pregradnih zidova ostale su sačuvane temeljne podloge, za koje je djelomice iskorišten građevni materijal ranije faze. Od južnog zida objekta sačuvan je dio donjeg reda kamena koji je ležao na šljunčanoj podlozi. Zahvati dogradnje i pregradnje objekta datiraju u 3. st. (u to je vrijeme i dograđena istočna prostorija novoistraženo istočno proširenje). Osim tih dviju osnovnih navedenih faza, postoje još najmanje dvije međufaze s manje opsežnim zahvatima u prostoru. Na kraju sezone postavljena je zimska zaštita lokaliteta koja uključuje stiropor, geotekstil (građevnu drenažnu tkaninu) i pijesak sve radi sprečavanja smrzavanja struktura i njihova oštećenja tijekom zimskih mjeseci. Sljedeće godine potrebno je provesti zaštitne konzervatorsko-restauratorske zahvate na sačuvanim strukturama, za što je preduvjet izvedba cjelokupnoga drenažnog sustava koji ovisi o projektu muzeološke prezentacije lokaliteta. Konačan projekt muzeološke prezentacije bit će izrađen u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Zagrebu. Literatura Tatjana Pintarić Mušič 2000 Branko Mušič, Poročilo o geofizikalnih raziskavah na lokaciji Ščitarjevo (Andautonija), Ljubljana, Summary In 2005 an investigation into the eastern part of a structure from Antiquity was carried out, as well as to the south of it, over a total area of 75 square metres divided into three squares, each of 5x5 m. The length of the northern perimeter wall was defined in its entirety, as well as the length of the eastern wall constructed at a later date. On the basis of the investigations to date it can be concluded that there were two basic construction phases of the feature investigated. The first-phase structure (first half of the 2nd century), 17x10 m in size, had walls constructed of stone and clay. The second-phase structure (3rd century), enlarged and remodelled, 24x13 m in size, was made of stone and brick. Life in Andautonia came to an end at the end of the 4th century, which was probably the time this building was destroyed. 145

146 Redni broj: 70 Lokalitet: Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug) Naselje: Grad/općina: Zagreb, Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: terenski pregled, geofizička istraživanja Na zahtjev investitora Hrvatskih autocesta d.o.o. za provedbom zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi Autoceste Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug), od prosinca do travnja provedena su istraživanja koja prethode arheološkim, odnosno terenski pregled dionice te geofizička istraživanja pojedinačnih lokaliteta. Koordinacija radova: Tatjana Lolić iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Kao podloga za prethodna istraživanja rabljeni su podaci Studije utjecaja na okoliš Autoceste Zagreb Sisak, rezultati geomehaničkog sondiranja, projektna dokumentacija za izgradnju autoceste, rektificirana aerofotografija u mjerilu 1 : 5000 s ucrtanom trasom buduće autoceste te geodetska izmjera dionice s postavljenom osi. Ukupna dionica Jakuševec Velika Gorica (jug), u dužini od ,28 do 8+119,00 i širini do 250 m od osi trase autoceste (uža zona ugroženosti), intenzivno je pregledana, a na pojedinim dijelovima izvedene su i manje probne sonde. Rezultat terenskog pregleda bilo je utvrđivanje rasprostranjenosti pokretnih arheoloških nalaza na cijeloj istraženoj površini (podijeljenoj u kvadratnu mrežu 10x10 m), vremensko određenje nalaza, utvrđivanje zastupljenosti nalaza s obzirom na vremensku pripadnost te vrste i ukupne površine lokaliteta (za detalje vidi: Varia, Josip Burmaz). Podaci dobiveni terenskim pregledom odredili su položaj geofizičkih istraživanja. Na mjestima gdje je intenzitet pokretnih nalaza bio najveći, te u zonama gdje je pronađen građevinski materijal (uglavnom iz rimskog razdoblja), izvedena su geofizička istraživanja radi preciznog određivanja širenja i rubova lokaliteta, ispitivanja postojanja arhitektonskih sklopova, početaka pojave nalaza, kraja temelja nalaza arhitekture, utvrđivanja negativnih arheoloških struktura. Uz rezultate geomehaničkih sondi, geofizikalna istraživanja utvrdila su okvirnu kotu kraja kulturnog sloja (za detalje vidi: Varia, Branko Mušič). Tako je na temelju prethodnih istraživanja utvrđeno osam potencijalnih lokaliteta duž trase Autoceste Zagreb Sisak, dionice Jakuševec Velika Gorica: Čvorište Jakuševec (Gornje polje) ,00 do ; Lazine 0+330,00 do 0+430,00; Stablišće (Velika Mlaka) 1+100,00 do 1+200,00; Ciglenica (Velika Mlaka) 1+600,00 do 2+000,00; Čvorište Velika Mlaka Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug), rektificirana aerofotografija s dionicom autoceste i položajem lokaliteta (izradio: J. Burmaz) 146

147 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 (Krajačićka) 2+200,00 do 2+400,00; Šepkovščice (Donja Lomnica) 3+600,00 do 3+800,00; Šepkovščica (Gradići) 3+800,00 do 4+500,00 i Okretište Velika Gorica (jug) 7+100,00 do 7+150,00. Glavnina je lokaliteta iz rimskog razdoblja, na mjestima s prapovijesnim supstratom te kontinuitetom u srednji vijek. Po tipu (vrsti) to su uglavnom dijelovi naselja, lokalne ceste i manje nekropole. Taj je rezultat bio i očekivan zbog nekoliko činjenica blizina i utjecaj Andautonije, u zoni je rimske mreže lokalnih cestovih prometnica i u generalnom smjeru magistralne rimske ceste koja povezuje Panoniju s Norikom i Italijom. Literatura Tatjana Lolić Geodetska podloga 2004 Geodetska podloga za autocestu Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug), Zavod za fotogrametriju d.o.o., Zagreb, Geotehničke podloge 2003 Autocesta Zagreb Sisak, Geotehničke podloge za idejno rješenje (izradio: Institut građevinarstva Hrvatske), svibanj, Projektna dokumentacija 2004 Projektna dokumentacija za izgradnju autoceste Zagreb Sisak, Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 2003/04. Škoberne, Žellé 2003 Ž. Škoberne, M. Žellé, Studija utjecaja na okoliš autoceste Zagreb Sisak (izradio: Institut građevinarstva Hrvatske), svibanj, Summary Along the route of the Zagreb to Sisak motorway, the Jakuševec Velika Gorica (south) section, from December 2004 to April 2005 reconnaissance work was carried out prior to actual archaeological work a field inspection of the section and geophysical investigations of some of the sites. Coordination of the works was by the Conservation Department in Zagreb. The outcome of this survey was the establishment of the distribution of moveable archaeological finds on the whole of the area searched (divided into a 10x10 m square grid), the determination of the time of the finds, the extent to which periods are represented by the finds, the kind and total area of the sites (for more detail see Varia, Josip Burmaz). In the places where there was the highest incidence of moveable finds, and in the zones where building material was found (on the whole from the Roman period), geophysical investigations were carried out for the sake of a more precise determination of the extent and the edges of the sites, testing for the existence of architectural complexes, the beginnings of the appearance of finds, of the end of the foundations of architectural finds, the determination of negative archaeological structures and, together with the results of geomechanical probes, geophysical investigations determined the approximate height of the end of the cultural level (see Varia, Branko Music, for more detail). Most of the sites are from Roman times, in places with a prehistoric substratum and a continuity into the medieval period. In terms of type, they are on the whole parts of settlements, local roads, and small necropolises. Redni broj: 71 Lokalitet: Budinjak nekropola Naselje: Budinjak Grad/općina: Samobor Pravni status: Z-1584 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja provedeno je arheološko iskopavanje na prapovijesnoj nekropoli pokraj sela Budinjak u Žumberku (stručni voditelj istraživanja bio je Želimir Škoberne). Naselje i grobište pokraj Budinjaka čine jedno od najvećih nalazišta tog tipa u srednjoj Europi. Tijekom ove sezone istražena je površina od 278 m². Istražena su ukupno tri tumula: T. 6, T. 18 i oštećeni T. 28. Istražen je i dio ravnog terena (sonda A) istočno od T. 18 gdje nisu pronađeni grobovi, kao ni u oštećenom T. 28. Pronađeno je osam grobova u tumulima 6 i 18, od kojih je jedan, grob 4 u tumulu 6, prije prekopan. Oni su sadržavali dijelove halštatske nošnje i grobne popudbine hrane i pića, koja je stavljana u keramičke posude (posude za piće, tanjuri, šalice). Tumul 18 Tijekom istraživanja iskopan je tumul 18 smješten neposredno južno od puta koji po širini presijeca nekropolu i preko sredine polja povezuje naselja Bratelje i Budinjak. Tumul je bio pravilnog oblika, Ø 8 m, visine 0,60 m. U njemu su pronađena četiri iznimno vrijedna groba s važnim nalazima, dva ženska (grobovi 1 i 2) i dva muška (grobovi 3 i 4). Grob 1 Najviši grob u tumulu, orijentacije sjever-jug, duljine 2 m. Materijalne ostatke pronađene u grobu činili su posuda za piće položena u južnom dijelu groba uz noge pokojnice, a 20-ak cm prema sjeveru pronađen je keramički pršljen, najčešći prilog ženske halštatske nošnje na budinjačkoj nekropoli. Grob 2 Najbogatiji grob pronađen u tumulu bio je položen u jugoistočnom kvadrantu i sadržavao je posudu pokraj nogu, keramički pršljen, dvije željezne narukvice, a na prsima pokojnice nalazila se brončana fibula ukrašena staklenim perlama i raznim drugim željeznim nalazima. Da bi taj zanimljiv nalaz bio sačuvan, podignut je zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije moguće u cijelosti determinirati. Sudeći prema dosadašnjim iskustvima na nekropoli riječ je o nalazu koji ponovo donosi nešto Budinjak, dio situacijskog plana nekropole Budinjačkome polju s površinama istraženima godine 147

148 Budinjak, istraživanje tumula 18 (foto: M. Gregl) novo, što još nije pronađeno na grobištu. Grob 3 Grob orijentacije jugozapad-sjeveroistok smješten na sjevernom dijelu tumula bio je poprilično oštećen korijenjem. Usprkos tomu, nađena je neoštećena posuda i kameni brus koji govori da je riječ o muškom grobu. Grob 4 U središnjem i najdubljem grobu tumula 18, orijentacije sjever-jug, pronađena je posuda za piće sa šalicom kod nogu pokojnika, a na prsima igla. Tumul 6 U tom je tumulu pronađeno više vrijednih nalaza. Bio je pravilnog oblika, Ø 16 m, i prosječne visine 1 m, premda je s južne strane njegova visina iznosila gotovo 1,5 m. U sredini tumula bila je vidljiva uleknina promjera 2 m, koja je ukazivala na prijašnje kopanje grobnog humka. Prema iskustvima iz proteklih istraživanja znano je da su pokušaji ranijih iskopavanja (pljačkanja) tumula na budinjačkoj nekropoli samo djelomice oštećivali humak. S obzirom na to da takvih primjera na nalazištu nema mnogo, može se pretpostaviti da su ona učinjena prije stotinjak godina te da su ubrzo prestala jer se tadašnjim načinom iskopavanja nisu mogli prikupiti sačuvani materijalni ostaci. U njemu su pronađena četiri iznimno vrijedna i nalazima važna groba. Premda u uništenom grobu 4, osim ulomka drške keramičke zdjele, nisu nađeni drugi materijalni ostaci, djelomice je sačuvana zanimljiva ploča koja je natkrivala grob. Naime, na površini ploče jasno su vidljive Budinjak, razmještaj svih grobova u tumulu 6 nakon rušenja (foto: M. Gregl) intervencije u kamenu koje prikazuju dva para očiju, te time sugeriraju da je riječ o dvostrukom ukopu u grobnu jamu (dvoje pokojnika bilo je ukopano i u grob 3, drugi žarni i u potpunosti sačuvan grob tumula 6). Grob 1 Prvi inhumacijski grob u tumulu smješten je u njegovu južnom dijelu i bio je orijentacije istok-zapad, a duljine gotovo tri metra. Riječ je o ranohalštatskom ženskom grobu s keramičkom posudom za piće pokraj nogu pokojnice, keramičkim pršljenom te željeznom nakitnom garniturom torkvesom i dvjema narukvicama. Grob 2 Drugi kosturni grob nalazio se u istočnom dijelu tumula orijentacije sjeverozapad-jugoistok, također duljine gotovo tri metra. Keramička posuda (možda sa šalicom, što se zasad ne zna jer je radi lakšeg restauriranja podignuta sa zemljom) nalazila se iza nogu, dok je keramička zdjela bila nešto sjevernije (30-ak cm), pokraj nogu pokojnika. U visini prsa pronađena je brončana igla (podignuta kao i gotovo svi ostali metalni nalazi u bloku sa zemljom). Premda je bila dosta oštećena, no ne toliko da se neće moći rekonstruirati, govori u prilog ranoj dataciji toga muškoga groba. Grob 3 U središtu grobnog humka nalazila su se dva žarna groba pokrivena velikim kamenim pločama. Nažalost, od groba 4 nije ostalo mnogo, osim dijelova kamene ploče i ulomka drške keramičke zdjele. No zato je žarni grob 3 sačuvan u cijelosti, u svoj svojoj ljepoti i zanimljivosti. Naime, taj grob nije mogao biti uočen prije rušenja profila, jer se grobna ploča tijekom iskopa u cijelosti nalazila u spoju zapadnog i južnog profila, koji su ostavljeni radi bilježenja vertikalne stratigrafije samog tumula. Grob je bio prekriven velikom kamenom pločom ispod koje je nakon čišćenja bila vidljiva grobna jama promjera 50 cm. Nakon što je utvrđena horizontalna veličina i oblik grobne jame, grob je očišćen vertikalno te je na taj način utvrđena dubina jame i dobiven je uvid u cjelokupan presjek i nalaze u jami. Na slici je vidljivo da je grob sadržavao dva ukopa (dvojni grob). Ostaci prvog pokojnika položeni su u grobnu jamu bez žare, dok su ostaci gara i kostiju (vjerojatno pokojnice) bili položeni u veliku žaru. Dvostruki ukopi najčešće sadržavaju ukop muškarca i žene (rjeđe djeteta i žene), a s obzirom da je u garu sa spaljenim kostima položenima u jami pokraj žare pronađena igla, pretpostavlja se da je tu riječ o ukopu muškarca, dok su u žari vjerojatno bili ostaci spaljene žene. Za točno utvrđivanje pokojnika bit će obavljena osteološka analiza spaljenih kostiju. Pri iskopavanju budinjačkoga grobišta svake se godine saznaje nešto novo: katkad se to odnosi na načine ukopa, grobnu arhitekturu, konstrukciju samih tumula i uvijek na neki novi nalaz ostataka materijalne kulture kakav u prijašnjim istraživanjima nije pronađen. Tijekom iskopavanja pronađeni su nalazi koji će uvelike pridonijeti boljem poznavanju srednjoeuropske halštatske kulture. Pritom valja naglasiti relativno velik broj pronađenih muških grobova. U ovoj kampanji postotak muških i ženskih grobova iznosio je 50% : 50%, što je rijetkost, jer su u dosadašnjim istraživanjima postoci muških grobova dosezali najviše 20%, a često i manje (10%). Nalazi brončanih i željeznih igala u muškim grobovima vrlo su važni za preciznije raščlambe ranohalštatskih horizonata. Posebice treba istaknuti i nalaz fibule (pektorala?) iz tumula 18 grob 2. Premda ga prije konzervatorske i restauratorske obrade nije moguće u potpunosti opisati i odrediti, jasno je da je riječ o još jednom rijetkom nalazu. Valja spomenuti tumul 148

149 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Literatura Budinjak, tumul 6 očišćeni kosturni grobovi 1 i 2 te žarni grob 3 prije otvaranja 6, posebice grob 3. Tijekom višegodišnjih iskopavanja rijetko su pronalaženi tumuli u kojima su miješani žarni i kosturni ukopi. Još su rjeđi tumuli koji sadrže dva žarna groba i kosturne grobove (ovo je tek drugi u dosadašnjim istraživanjima). Prvi su put u jednoj grobnoj jami nađena i dva različita načina ukopa spaljenih pokojnika (u žari i na dno grobne jame položen pepeo sa spaljenim pokojnikom). Keramički pak nalazi svojim oblicima i raznovrsnim načinima ukrašavanja također ukazuju na svu raskoš i vještinu oblikovanja i ukrašavanja stariježeljezodobnih majstora (plastično ukrašavanje, udubljivanje i urezivanje) i zajedno s ostalim nalazima ponovo ukazuju na same početke halštatske kulture (8. st. pr. Kr.), na ranohalštatski horizont koji je na tom nalazištu jedan od najrječitijih u starijemu željeznom dobu srednje Europe. Iskapanja su završena vraćanjem tumula u prvobitno stanje, što iziskuje dodatan radni i financijski napor, ali je nužno da bi nalazište u svom izvornom obliku svjedočilo o načinu ukopa naših predaka i obogatilo kulturnoturističku ponudu zagrebačke regije. Nalazi iz ove sezone istraživanja bit će odmah i restaurirani. Keramičke posude bit će obrađene u restauratorskim radionicama muzeja, dok su metalni nalazi već proslijeđeni u restauratorske radionice Römisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu. Škoberne 1995 Želimir Škoberne, The early Iron age cemetery at Budinjak in the Žumberak mountains (Northwestern Croatia), Archäologisches Korrespondenzblatt 25/3, Verlag des Römisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz, 1995: Škoberne 1997 Želimir Škoberne, Budinjak, gradišče in grobišče iz starejše železne dobe, Gorjanci Dolenjski zbornik 1997, Novo mesto, 1997: Škoberne 1999 Želimir Škoberne, Budinjak kneževski tumul (monografija), Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999: Škoberne 1999 Markus Egg & Urlike Neuhäuser & Želimir Škoberne, mit einem Beitrag von Dietrich Anker, Ein Grab mit Schüsselhelm aus Budinjak in Kroatien, Jahrb. RGZM 45, Teil 2, Verlag des Römisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz, 1999: Škoberne 2001 Želimir Škoberne, Budinjak in Libna čelade istega livarja, (katalog izložbe), Krško, Škoberne 2002 Želimir Škoberne, Pregled pretpovijesnih arheoloških istraživanja u Žumberku, katalog izložbe Žumberak od prapovijesti do kasne antike, Zagreb, Škoberne 2003 Želimir Škoberne, Nalaz neuobičajene višeglave igle s budinjačke nekropole, OA, 27, Zagreb, Škoberne 2004 Želimir Škoberne, Grupa Budinjak, Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog izložbe), Zagreb, Summary Želimir Škoberne During June and July 2005, archaeological excavations were carried out in the pre-historic necropolis by the village of Budinjak in Žumberak. The total area excavated came to 278 square metres. Three tumuli were explored: T 6, T 189 and the damaged T 28. Part of the flat ground (test A) to the east of T 18 was also investigated, but no graves were found in this area. In tumuli 6 and 18, a total of 8 graves were found, one of which had previously been dug over (grave 4 in tumulus 6). They contained bits of Hallstatt clothing and grave goods food and drink, placed in ceramic ware (drinking vessels, plates, cups). During the excavations of the Budinjak grave site, something new is learned every year: sometimes this relates to the manner of the burials, sometimes to the grave architecture, the construction of the actual tumulus, and finally, there are always some remains of material culture of the kind not found in earlier research. Redni broj: 72 Lokalitet: Gladovec Pokupski Gradišće Naselje: Gladovec Pokupski Grad/općina: Pokupsko Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: probno iskopavanje Budinjak, tumul 6, grob 3 (foto: M. Gregl) Tijekom kasne jeseni (studeni prosinac) provedeno je probno arheološko sondiranje lokaliteta iz dotad nepoznatog razdoblja. Stručna voditeljica istraživanja bila je Tatjana Pintarić, kustosica iz Muzeja Turopolja. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Zagrebačke županije. 149

150 Riječ je o vidljivom uzvišenju humku ovalnog oblika i veličine cca 25x15 m koji je oko 1 m viši od okolnog prostora, a nalazi se u dnu doline kroz koju protječe potok Donjica (lokalni naziv je Donje Gradišće). Lokalitet je smješten uza stari pješački put koji je vodio od Pokupskog prema Kravarskom i dalje prema Velikoj Gorici, a udaljen je oko 500 m zračne linije u smjeru sjeveroistoka od kapele Sv. Trojstva u Gladovcu Pokupskom. Prethodno je na toj lokaciji napravljen digitalni model reljefa (Skelac 2002) i geofizičko ispitivanje metodom geoelektričnog kartiranja (Mušič 2002). Područje visokih vrijednosti električnog otpora bilo je prostorno ograničeno na uzvišenje i znatno se razlikovalo od vrijednosti okolnog prostora, što je upućivalo na vrlo vjerojatan antropogen karakter izmjerenih vrijednosti, a time i na postojanje arheološki zanimljivih struktura. Budući da je lokalitet zarastao u šikaru unutar mlade šume, bilo je potrebno raskrčiti i očistiti prostor za probno sondiranje. Uokolo lokaliteta rasprostire se vrlo vlažno i močvarno zemljište, jedino je sa sjeverne strane probijen šumski put na nešto čvršćoj ilovači. U neposrednoj blizini (s južne strane) teče potok Donjica u koji sa sjevera utječe manji pritok. Na temelju rezultata geofizičkog ispitivanja određeni su položaji za četiri manje istražne sonde S 1 4 (dvije sonde dim. 3x2,5 m te po jedna 3x2 m i 2x2 m) ukupne površine 25 m². Ispod relativno tankog sloja šumskog humusa nalazio se sloj paljevine s usitnjenim i izgorenim ulomcima opeka, grumenjem lijepa, ostacima izgorenog drveta i ulomcima keramike. Pronađeno je i nekoliko željeznih čavala klinova, grlo jedne staklene bočice, jedna manja metalna kugla (dio buzdovana?) i okrugla brončana aplika s tragovima drveta na poleđini. Ispod tog sloja otkriveni su brojni ukopi jama, rupa od drvenih greda i stupića, polukružni otisci manjih drvenih podupirača, kao i ukop jarka širine cm. Uz rubove tog plitko ukopanog jarka pronađeni su izgoreni ostaci horizontalno položenih greda. Zapuna svih tih ukopa bila je istovjetna gornjem sloju, a sami su ukopi bili načinjeni u nepropusnoj žutoj glini. Prema preliminarnom uvidu, keramički ulomci pripadaju razdoblju stoljeća. S obzirom na vrstu nalaza može se pretpostaviti da je riječ o ostacima uništenog naselja možda manjega gradišta ili refugija, čiji su objekti bili građeni od drva i zemlje i koji su vjerojatno bili uništeni u požaru i napušteni. Budući da nije nađena ni jedna životinjska kost, kao ni ostali otpadni materijal, moguće je pretpostaviti da je sondiran dio služio u nestambene svrhe (možda kao radionica, spremište ili slično). Površina uzvišenja veličine m² premalena je za smještaj naselja, ali je moguće da je tek dio veće cjeline (što će eventualno pokazati tek buduća istraživanja). Naime, položaj koji se naziva Gradišće prostire se na mnogo većoj površini u smjeru istoka sve do podnožja Brda (tzv. Gornje Gradišće). Nedaleko od te lokacije, na položaju Levišće, navodno je postojala crkva (prema usmenom kazivanju mještana Gladovca). Na žalost, to je područje danas zasađeno borovom šumom, pa nije moguće dobiti konkretniji uvid. Uzimajući u obzir sve navedeno, zasad se može zaključiti da je riječ o jednoslojnome kasnosrednjovjekovnom lokalitetu iz nemirnih vremena turskih provala u te krajeve te bi se i prestanak života na toj lokaciji možda mogao vezati uza snažne turske prodore tijekom druge polovine 16. stoljeća. Probno sondiranje dalo je pozitivne rezultate. U planu budućih kampanja jest povećanje opsega arheoloških istraživanja, uključujući i gornji dio Gradišća. Također će se pokušati točnije locirati položaj moguće crkve na položaju Levišće. Literatura Mušič 2002 Branko Mušič, Izvještaj o geofizikalnim istraživanjima u Pokupskom Gladovcu, Ljubljana, Skelac 2002 Goran Skelac, Izvještaj o digitalnom modelu reljefa (DMR) Pokupski Gladovec, Zagreb, Summary Tatjana Pintarić During November and December 2005, archaeological test digs were conducted into a site located on a visibly oval-shaped elevation by Gladovec Pokupski. A smallish amount of moveable material was found (potshards, daub, glass, iron). According to a preliminary look at the ceramic fragments, they belong to the 15th or 16th century. Because of the character of the finds, it can be hypothesised that what is concerned here is the remains of a demolished settlement perhaps a small fortified settlement or refuge, the structures of which were made of wood or earth and that were probably destroyed by fire and then abandoned. The test digs yielded positive results. In future campaigns it is planned to extend the scope of the investigations, and to take in the upper part of Gradišće. Redni broj: 73 Lokalitet: Kuzelin Naselje: Glavnica Donja Grad/općina: Zagreb (Sesvete) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U srpnju Muzej Prigorja nastavio je višegodišnja zaštitna arheološka istraživanja lokaliteta Kuzelin na Medvednici iznad Glavnice Donje, sjeverno od Sesveta (voditelj istraživanja dr. sc. Vladimir Sokol; radovi su dio projekta Ministarstva kulture Karolinški horizont na kasnoantičkim kastrumima stvaranje Europe, te zaštitnih istraživanja u okviru programa Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba). Prostor radova obuhvaćao je površine tzv. gornjega gradišnog platoa, a nalazio se uza sam vrh prapovijesno- -kasnoantičke utvrde na koti 511,01 državne geodetske karte, s pristupnim kolnim putem kao dijelovima kompleksa. Nastavljeno je istraživanje akropole kastruma, središnjeg dijela unutrašnjega povišenog platoa elipsastog oblika, kao i sam kastrum, koji je inače sa SI strane omeđen kasnoantičkim zidom dugim oko 200 m. Tehnička izvedba radova provedena je, kao i prijašnjih godina, sustavom kvadranata (10x10) s četiri bloka. Ukupno su istražena, djelomice ili potpuno (ovisno o konfiguraciji kamenog platoa), tri kvadranta s devet blokova, tj. ukupno 225 m². U najvećem dijelu dubina iskopa varirala je uslijed kompaktne stijene kao zdravice, prosječno oko cm. I na tom dijelu stratigrafija iskopa bila je bitno poremećena plitkim slojem zemlje prepletenim gustim korijenjem šumskog 150

151 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Kuzelin, rimska željezna fibula, kasno 4. st. (foto: V. Sokol) pokrova. Na tom središnjem dijelu gradišta nisu otkriveni tragovi arhitekture (zidovi ili podnice kuća), a nakon ispiranja kamene podloge obilnim oborinama ni mogući detalji eventualnih onovremenih zahvata u tlu. Na JI dijelu zaravni, na ulazu u kastrum, nastavljeno je dokumentiranje obrambenog zida koji je podignut u kasnoantičkom razdoblju iza sredine 4. stoljeća. Nalazi pokretne materijalne kulture bili su relativno brojni u dijelovima blokova, osobito prema središtu platoa. Iz mlađih faza kulture žarnih polja pronađena je veća količina keramičkih ulomaka s profilima i bez njih, nekoliko dijelova posuda s turbanastim ili višestruko poligonalno obrađenim završetkom usta, debljim ručkama, ukrasom motiva štipane bočne vrpce, te više primjeraka neukrašenih prošupljenih pršljenova od vretena raznih oblika, kao i većih keramičkih kolutova. Također valja naglasiti nalaz ovalno izdužene ploče žrvnja za kućnu obradu žitarica, dužine 33 cm, širine 18 cm i debljine u prosjeku 3-4 cm, te nalaz slabo pečenog lijepa, glinenog premaza zida od pruća na jednoj poziciji, zatim veće količine kućne keramike na dvjema bliskim pozicijama; sve zajedno vjerojatno tragova jedne brončanodobne nastambe s plitkim (kamena podloga) otpadnim jamama. Keltsko-latensko razdoblje bilo je zastupljeno nalazima artefakata sitne materijalne kulture. Najčešći nalazi na tom lokalitetu bili su nalazi keramike kasnolatenskog razdoblja, osobito kvalitetne grafitne i smeđe pečene s kosim dvostrukim češljastim ukrasom, te one kapljastih rubova posuda, no u protekloj fazi istraživanju pronađena je u nešto manjem broju nego prijašnjih godina. Najvažniji je arheološki sloj na Kuzelinu kasnoantički, st., s pojedinačnim novim nalazima artefakata velike seobe naroda. Najviše otkrivenih nalaza iz tog razdoblja pripada raznovrsnoj keramici: zdjele s debelom olovnom glazurom i zrnjem pijeska te oblikovanim mjestom za izljev, brojni tipološki ulomci rubova i dijelova trbuha s dnom, crni ulomci sa sitno mljevenim zrncima kvarca, siva i smeđa kućna keramika. Metalni su nalazi bili tipološki raznoliki: brojni različiti željezni ulomci limova, klinovi i spojnice, željezni stilus, šivaće igle, dijelovi nošnje cjelovita željezna fibula s oprugom i lukom. Od alatki pronađen je veći željezni šiljak i olovni pršljen. Oružje je bilo zastupljeno višestrukim novim nalazima deltoidnih punokovinskih vrhova strijela 4./5. st., dio i bojno rabljeni (iskrivljenja udarcima u stijene), u trima standardiziranim veličinama (Kuzelin I, II, III), zatim uskih šiljaka, također kvadratnog presjeka, za probijanje žičanog oklopa sve kasnog 4. st., još jedan bolje očuvan četverokraki šiljak za podmetanje pod konjska kopita, kao i odlomljen donji dio veće (bojne?) sjekire. Nov nalaz hunske strelice i drugih rabljenih primjeraka ratne opreme, važno je svjedočanstvo sukoba dijelova dviju rimskih vojski, Teodozijeve i Magna Maksima u ljeto (srpanj-kolovoz) 388. nakon bitke kod Siska, kada je Maksim bio prisiljen na uzmak u Ptuj, gdje se odigrala druga bitka u kojoj je izgubio život. U iskopima je otkriveno petnaestak rimskih brončanih kovanica većinom iz druge polovine 4. stoljeća. Nakon završetka radova zatrpan je dio blokova bez tragova arhitekture, odnosno pripremljen za konzervaciju i prezentaciju arheološkog parka. Predložena je površina od cca 2 ha, koja bi se mogla predstaviti javnosti, uz potrebnu dogradnju poljsko-šumske ceste. Literatura Sokol 1986 V. Sokol, Područje sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju između 400. i 800. godine (velika seoba naroda), 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Koprivnica, 1986: 55 59, 85, 87, 112. Sokol 1994 V. Sokol, Das spätantike Kastrum auf dem Kuzelin bei Donja Glavnica, AV, 45, Ljubljana, 1994: Sokol 1996 V. Sokol, Doba između antike i ranoga srednjega vijeka na području Zagreba, Starohrvatska spomenička baština Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, Zagreb, 1996: Sokol 1997 V. Sokol, Northwestern Croatia in the Late Roman Period, AV, 48, Ljubljana, 1997: Sokol 1998 V. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, Sesvete Zagreb, Sokol 2001 V. Sokol, Neue Latènfunde aus der Umgebung von Zagreb (Croatia), Instrumentum, no13, Montagnac, Sokol 2003 V. Sokol, Arheološki lokaliteti na području Sesvetskog Prigorja, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Sv. Ivan Zelina, Zagreb, 2003: dr. sc. Vladimir Sokol Summary Kuzelin, hunska željezna strelica, kasno 4. st. (foto: V. Sokol) In July 2005, the Prigorje Museum implemented a sequel to the several-year-long rescue archaeological investigations into the site of Kuzelin, on Medvednica to the north of Sesvete. Quite a large number of potsherds from the Urnfield Culture were found. Among other finds, an ovally extended 151

152 slab, 33 x 18 cm, of a quern for the home grinding of grain stands out. Also found were the remains of slightly fired daub. The other finds are the remains of a Bronze Age dwelling, with shallow refuse pits. The Celtic La Tene period is represented by finds of artefacts of minor material culture. Most often found were potshards of the late La Tene period. The most important archaeological layer in Kuzelin is that of Late Antiquity (4th 5th century), with some occasional later finds of artefacts from the migrations of the peoples. Most of the finds discovered from this period are composed of various kinds of ceramics. Metal finds were varied in type: various iron fragments of sheeting, wedges and buckles, an iron stylus, sewing needles, parts of clothing (an iron fibula with spring and arc). As for tools, a large iron awl, and a lead weight were discovered. Weaponry was represented by arrowheads of the 4th/5th century. A new find of a Hun arrow and other used items of military materiel is an important testimony to the fighting of two Roman armies, that of Theodosius and of Magnus Maximus in summer 288 after the battle by Sisak. Redni broj: 74 Lokalitet: Mraclin Rupa Naselje: Mraclin Grad/općina: Velika Gorica Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U srpnju dobivena je usmena obavijest od Stjepana Cvetka iz Mraclina, da se na lokaciji Rupa, u vlasništvu Milivoja i Mladena Kosa, izvode zemljani radovi. Ta je lokacija otprije poznata na osnovi terenskog pregleda Muzeja Turopolja, kada je registrirana trasa rimske državne ceste Emona Siscija te nekoliko humaka u neposrednoj blizini ceste. U dogovoru s vlasnikom zemljišta odlučeno je da se arheološki istraže ostaci triju grobnih humaka u kojima su nalazi neposredno ugroženi, te su i osigurana sredstva za njihovo istraživanje. Istraživanje je obavljeno u ljeto i jesen U neposrednoj blizini je preostao neistražen još jedan, najveći humak, označen kao tumul br. 4. Za planirano je arheološko istraživanje tog humka, koje je provedeno krajem studenog i tijekom prosinca. Iskopavanje su vodile dvije diplomirane arheologinje (Vesna Zmaić i Lea Čataj) i ekipa radnika, pod nadzorom kustosa Muzeja Turopolja, dipl. arheologa Tatjane Pintarić i Ivana Knezovića. Istraživanje je financirano sredstvima Ministarstva kulture, Zagrebačka županija i Grada Velike Gorice. Prije početka iskopavanja, geodetski su snimljene četiri točke čime je dobiven pravilan kvadrat stranica 20 m koji omeđuje tumul kružnog oblika. Površina tumula podijeljena je na kvadrante veličine 5x5 m (ukupno 16 kvadranata). Od šesnaest iskolčenih kvadranata, otvorena su dva kvadranta veličine 5x5 m, ukupno 50 m². Riječ je o kvadrantima C3 i D3 koji se spuštaju od najviše točke tumula (apsolutna visina 103,66 m n.m.) prema njegovu sjevernom rubu. Sav iskop obavljen je ručno. Nakon skidanja površinskog sloja humusa i trave, pojavio se sloj gline u kojem je pronađeno nekoliko ulomaka keramike. Najvažniji su nalaz zacijelo sitne perle od plave staklene paste. Pronađeno ih je 28 na Mraclin Rupa, staklene perle iz tumula 4 (fototeka: Muzej Turopolja) apsolutnoj visini od 103,04 m (relativna dubina cca 0,6 m) uz nešto gara i ulomak posude (dno). Moguće je da je riječ o poremećenome paljevinskom grobu. Taj se nalaz pojavio uz sam rub istraživanih kvadranata, tako da nije isključeno da se ostatak perlica (koje su vjerojatno bile nanizane u ogrlicu) nalazi u susjednim kvadrantima C2 i D2 koji ove godine nisu istraživani. Uz južni ugao kvadranta C3 pronađen je (na aps. visini 102,72 m) moguć temelj zida od lomljene cigle (SJ 4) širok tridesetak centimetara, koji se pruža u smjeru sjeveroistok- -jugozapad. On se dalje nastavlja u neistražen kvadrant B3 pa će tek kasnija istraživanja otkriti točnu ulogu te građevinske strukture. Najniža točka iskopanih kvadranata jest 102,61 m. Na najvišoj točki tumula relativna visina iskopanog kvadranta iznosi oko 1 m, a na njegovu najnižem dijelu oko 70 cm. Iako zasad o tome nema potvrde u nalazima, taj je humak zasigurno bio rabljen za ukopavanje, kao i tri grobna humka istražena nedaleko od njega. Datirati se može prema istraženim grobnim humcima, tj. u stoljeće. Istraživanja na tumulu broj 4 nastavak su arheoloških iskopavanja iz godine kada su u neposrednoj blizini istražena tri tumula manje veličine, oko 200 m zapadnije. Ta skupina tumula nalazila se uz nekadašnju rimsku cestu koja je spajala Ljubljanu (antička Emona) i Sisak (Siscia). Tri prethodno istražena grobna humka pružila su brojne podatke o načinu pokapanja lokalnog stanovništva koje se našlo pod utjecajem rimske kulture i načina života u tom novoosvojenom rimskom prostoru u 1. i 2. st. Summary Lea Čataj Ivan Knezović Tatjana Pintarić During November and December 2005, a burial mound at Mraclin, the Rupa site, was investigated archaeo- 152

153 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 logically. An area of 50 square metres was investigated, which comes to about one eighth of the total area of the mound. Some moveable finds were unearthed, including a small amount of potshards and several items of small glass beads. In the southern corner of the test a smallish structure of broken bricks was revealed, perhaps the foundation of a wall. Traces of cremation grave units were not found. The investigations into this tumulus were a continuation of the archaeological excavations of 2003 when three small tumuli in the immediate vicinity were investigated. This investigation provided important data about the way the local population was buried, which was impacted by Roman culture and way of life in this newly-won Roman area in the 1st and 2nd centuries. Redni broj: 75 Lokalitet: Pokupsko (općina), Kravarsko (općina) Naselje: Grad/općina: Pokupsko, Kravarsko Pravni status: Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Projekt zaštitnoga sustavnog terenskog pregleda na području općina Pokupsko i Kravarsko pokrenut je radi registriranja arheoloških lokaliteta tog područja i njihove odgovarajuće zaštite. Prvi dio projekta obavljen je i 2004., kada je pregledano područje oko sela Donji Hruševec, Hotnja, Gladovec Pokupski, Strezoj, Roženica, Opatija, Kravarsko, Gornji Hruševec, Gladovec Kravarski, Šestak Brdo, Zgurić Brdo i Cvetnić Brdo. Za planiran je nastavak terenskog pregleda, s namjerom pristupanja daljnjem sustavnom pregledu terena na području obiju općina zapadno od glavne prometnice. Uz te zadatke, namjera je bila provjera podataka i rezultata pregleda iz dviju prethodnih godina, s obzirom na moguće izmjene uvjeta na terenu (vegetacija, obrađenost). Terenski pregled obavljen je od 24. studenog do 16. prosinca godine. Projekt je financiran sredstvima Zagrebačke županije. Voditelji projekta bili su kustosi arheolozi Muzeja Turopolja Tatjana Pintarić i Ivan Knezović. Nastavku terenskog pregleda pristupilo se nakon priprema (priprema topografskih karata u mjerilu 1 : 5000 i 1 : , opreme i relevantne literature, utvrđivanja ruta terenskog pregleda, priprema suradnika). Nakon priprema pregledano je područja zapadno od glavne ceste, koje je bilo u manjoj mjeri obuhvaćeno u prethodnim dvjema godinama terenskog pregleda. Znatno su dopunjeni podaci za područje oko Opatije i Gornjeg Hruševca. Na tom su prostoru terenskim pregledom obuhvaćeni i novi predjeli oko Kravarskog, Pokupskog, Novog Brda, Čakanca i Cerja Pokupskog. Kao što je bilo planirano, pregledom su ponovno obuhvaćena i neka područja iz terenskog pregleda i 2004., da bi se provjerili prijašnji rezultati i zatvorile neke prostorne cjeline te upotpunila ukupna slika prostora. Južni dijelovi općine Pokupsko uz Kupu još uvijek nisu obuhvaćeni terenskim pregledom zbog opasnosti od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Terenskim pregledom pronađena je prilično mala količina arheološkog materijala: ulomci keramike i lijepa. Pronađeni materijal Povoljan položaj za naseljavanje, južne padine prema Kupi, Cerje Pokupsko (fototeka: Muzej Turopolja) uglavnom pripada kasnosrednjovjekovnom i novovjekovnom razdoblju. Ponovo je potvrđeno da su najpovoljniji položaji za naseljavanje ocjedite padine ili vrhovi bregova. Osobito su pogodne južne padine i brežuljci iznad potoka Kravaršćica kod Kravarskog i Novog Brda, južne padine brežuljaka kod Cerja Pokupskog i nekoliko položaja kod Opatije. Ponovno je pregledan dio trase rimske ceste od Kravarskog prema rijeci Kupi, koji je uočen terenskim pregledom i otprije poznat u literaturi (Klemenc 1938). Osobita pozornost posvećena je dionicama toga cestovnog smjera između Kravarskog i Gornjeg Hruševca, južno od Šestak brda, između Zgurić Brda i Cerja Pokupskog te dalje južno od Cerja prema Lijevom Degoju. Na tim dionicama moguću trasu rimske ceste danas slijede šumski putovi koji svojim osobinama (nagib, širina) upućuju na kvalitetnije planiranje trase i izvedbu koja je i danas vidljiva u prostoru. Literatura Ivan Knezović Tatjana Pintarić Klemenc 1938 Josip Klemenc, Archaeologische Karte von Jugoslavien: Blatt Zagreb, Beograd: F. Pelikan, Sadašnji šumski put između Kravarskog i Gornjeg Hruševca vjerojatna trasa rimske ceste (fototeka: Muzej Turopolja) 153

154 Summary A systematic field review of parts of the municipalities of Pokupsko and Kravarsko was completed in the period from November to December 2005, continuing the project started in 2003, the aim being systematically to register the archaeological localities of this area and to provide them appropriate protection. In these three years the whole of the land in the area of the two municipalities to the east of the main Velika Gorica Pokupsko road has been examined. In the last campaign, the emphasis of the examination was placed on the area to the west of the road, around Kravarsko, Pokupsko, Novo Brdo, Šestak Brdo, Čakanec and Cerje Pokupsko. A small amount of moveable archaeological material, potshards and daub was found. The course of the Roman road from Kravarsko to the Kupa River was re-examined, having been observed during the field review of Redni broj: 76 Lokalitet: Prozorje crkva sv. Martina Naselje: Prozorje Grad/općina: Dugo Selo Pravni status: P-1660 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Sustavna arheološko-konzervatorska istraživanja srednjovjekovne crkve sv. Martina na Prozorju pokraj Dugoga Sela Institut za arheologiju provodi od godine. Crkva se nalazi na vrhu djelomice obzidanoga brežuljka u selu Prozorje kod Dugog Sela. Prosječna nadmorska visina lokaliteta jest m, što ga čini stotinjak metara višim od okolnih ravnica. Voditelj istraživanja u kampanji bio je dr. sc. Juraj Belaj. Najstariji vidljivi nadzemni ostaci građevine potječu iz sredine 16. stoljeća (Horvat 1972, 9). Crkva je poslije više puta pregrađivana i dograđivana. Jednobrodna je, s nešto užim, danas trostrano završenim svetištem. Sa zapadne strane dozidan joj je zvonik. Današnje je stanje ruševina crkve iznimno loše. Intenzivnije je istraživano svetište crkve i njezina okolica te istočni kutovi lađe i prostor južno od nje. Otkriveni su tragovi više faza gradnje i dogradnje crkve sv. Martina. Dominantna je gotička faza crkve s potpornjacima. Vidljivo je da je ona barem djelomice sjela na starije temelje crkve. Pronađeno je više od stotinu grobova različitih stupnjeva očuvanosti i različitih orijentacija te pokojnika različitih dobi. Zbog međusobnih odnosa grobova i njihova odnosa prema arhitekturi, moguće je utvrditi više faza ukopavanja na lokalitetu. U dosadašnjim je istraživanjima evidentirano 735 stratigrafskih jedinica. Uglavnom su to grobovi i drugi ukopi i zapune, slojevi, te razne kamene strukture (zidovi, podnice ). Prikupljeno je 507 vrećica nalaza (većinom sitnijih ulomaka keramike, čavala, ponešto stakla, profiliranog kamenja i dr.), a 220 nalaza izdvojeno je kao posebni nalazi. Među njima ima najviše različitih metalnih nalaza, primjerice dijelova odjeće (poput puceta, kopči, pribadača, ukrasa za glavu, potkova za čizme, niti upletenih u tkanine i dr.), više primjeraka novca (primjerak slavonskog banovca kovanog između i godine, novac iz vremena kraljeva Žigmunda, Matijaša II., Ferdinanda II. i dr.), križića, medaljica i drugih privjesaka. Pronađen je i jedan vrh strelice, mikrolit (sitna kremena alatka), više prstenova te ulomak karičice sa S-petljom zasada najstariji srednjovjekovni nalaz koji najvjerojatnije potječe iz 11. ili 12. stoljeća. Osobito su zanimljivi mali privjesci simbola muke Sv. Martin, tlocrt crkve s označenim sondama iz (izradila: A. Kudelić) 154

155 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 ing of the church were found. A Gothic phase including buttresses is dominant. It can be seen that it was at least in part placed upon the older foundations of the church. During 2005, 76 graves of various degrees of preservation and different orientations were explored. Because of the interrelationships of the graves and their relationships with the architecture, it is possible to distinguish several phases of interment at this site. On the whole there are modern finds from the graves (mainly from the 17th and 18th centuries), but there are increasing numbers of interesting medieval finds from the disturbed strata (for example a Slavonian banovac from the time of Ban Stjepan IV Babonić, a grave slab with an incised sword and buckler from the turn of the 13th and 14th centuries, a little link with an S loop). Redni broj: 77 Lokalitet: Stari grad Lukavec Naselje: Lukavec Grad/općina: Velika Gorica Pravni status: Z-1722 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Sv. Martin, sekundarno uporabljena nadgrobna ploča in situ (foto: J. Belaj) Kristove, pronađeni uz perlice u jednome grobu u svetištu. Rijedak je to i zanimljiv nalaz i u europskim okvirima, a čini se da su djelo nekoga južnonjemačkog majstora nastali krajem 17. stoljeća. Nadalje, brojni su nalazi keramike, zatim perlica (većinom vjerojatno od krunica položenih s pokojnicima u grobove), profilirana kamenja, stakla i tragova tkanine. Tijekom istraživanja prikupljeno je 780 vrećica uzoraka, ponajprije kosti, uzoraka žbuke s temelja i zidova te uzoraka pojedinih slojeva i zapuna, drva, ugljena i dr. Do sada je istraženo 107 grobova, različitih stupnjeva očuvanosti i različitih orijentacija te pokojnika različitih dobi. Mnogi su grobovi pronađeni više-manje oštećeni mlađim ukopima (često drugih grobova). Zbog međusobnih odnosa grobova i njihova odnosa prema arhitekturi, moguće je utvrditi više faza ukopavanja na lokalitetu. Nalazi su u grobovima rijetki, no među njima ima vrlo zanimljivih. Nerijetko su u zapunama pronađeni ulomci keramike (uključujući i nekoliko ulomaka rimske keramike), kostiju i dr. U sklopu zaštitnih radova na dvorcu Lukavcu provedena je i kampanja arheoloških istraživanja. Njoj su prethodile kampanje (Lolić, Bedenko 2000; 2001; 2002), kojima je potvrđeno postojanje drvenog wasserburga iz st. Tijekom radova istražena je površina od cca 82 m², s prosječnom relativnom dubinom od 1,5 do 1,8 m. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Istraživačke radove vodio je Ivan Knezović, kustos arheološke zbirke iz Muzeja Turopolja. Stručnu ekipu činile su još arheologinje Vesna Zmaić i Lea Čataj, te crtačica Matilda Marijanović. Radove na iskopu obavljali su štićenici udruge Reto centar. dr. sc. Juraj Belaj Summary Rescue archaeological and conservation investigations into the medieval church of Sv. Martin na Prozorju close by Dugo Selo have been conducted since The oldest parts of the ruins of the church derive from the 16th century, but the titular or patron was a feature of the area from at least the beginning of the 13th century. The chancel and its surrounds and the eastern corners of the nave and the area south of it were investigated more vigorously. Traces of several phases of the building and rebuild- Stari grad Lukavec plan položaja sondi godine 155

156 Palisada i kosnici u sondama S1 i S3 (foto: I. Knezović) Istraživanjima iz i na ulaznoj strani dvorca otkriveni su ostaci drvenih palisada i šiljatih kosnika koji su zajedno činili obrambeni pojas staroga grada. Također su otkriveni ostaci konstrukcije prilaznoga drvenog mosta, dio kojeg je vjerojatno bio podizan. U kampanji otkriveni su drveni ostaci unutrašnjega stambenog dijela staroga grada Lukavca. Kampanja arheoloških istraživanja kod dvorca Lukavca trajala je od 12. listopada do 22. studenog Cilj istraživanja bio je utvrditi postojanje drvenih struktura uz SZ i JZ bedem grada Lukavca. Osim toga, plan je bio istražiti prilazni nasip koji vodi od današnje ceste D. Lomnica Lukavec prema starom gradu. Pretpostavljalo se da se ispod sadašnjeg nasipa nalaze ostaci nekadašnjeg prilaznog mosta, što su potvrđivali neki pisani i slikovni izvori. Tijekom arheoloških radova uz bedeme staroga grada otvorene su tri istražne sonde. Dvije sonde (S1 i S3, dimenzija 6x4 m) otvorene su uza sjeverozapadni, a jedna (S2, dim. 4x4 m) uz jugozapadni bedem. Sonde su odmaknute 1 m od bedema te 1,5 m od ugaonih kula staroga grada. Ukupna površina tih sondi bila je 66 m². U sondama S1 i S3 na apsolutnoj visini od cca 110,50 m nadmorske visine (oko 2,5 m relativne dubine od ulaznog praga dvorca) otkriveni su okomito zabijeni drveni trupci, Topovska kugla ( st.) i pećnjak (18. st.) (foto: I. Knezović) vjerojatno dio obrambene palisade nekadašnjega drvenoga grada koji je prethodio današnjem zidanom dvorcu sagrađenom početkom 18. st. Trupci promjera između 10 i 20 cm polukružno su ili pravokutno obrađeni i zabijeni u glinast zdravični sloj. Smjer pružanja palisade jest sjever-jug, te sa smjerom palisade otkopane i zatvara pravi kut. S vanjske strane palisade otkriveni su šiljati kosnici na relativnoj dubini od 2,60 do 2,80 m od kote praga dvorca (apsolutna visina ,80 m n.m.). Poprečno na smjer kosnika u objema sondama otkriveno je nekoliko horizontalnih greda koje su vjerojatno bile u funkciji podupirača i učvršćivača palisada i kosnika. U sondi S3 s vanjske strane kosnika otkriveno je još nekoliko okomito zabijenih drvenih trupaca koji su bili potpornji kosnicima ili moguć nov pojas palisade. Unutar palisade u S3 otkrivene su horizontalno položene grede i daske oštećene gorenjem. Ti ostaci već pripadaju unutrašnjim strukturama nekadašnjega drvenoga grada, smještenima neposredno uz obrambeni pojas. U sondi S2, površine 18 m², uz JZ bedem također su otkriveni ostaci obrambene palisade i kosnika te poprečne grede za učvršćivanje. Smjer pružanja palisade i kosnika tu je zapad-istok, okomito na palisadu iz S1 i S3, a usporedno s palisadom otkopanom u istraživanjima i god. Palisade su pronađene na relativnoj dubini od 3 do 3,30, a kosnici od 3,30 do 3,50 m od kote praga dvorca. U svim trima sondama kosnici i palisade pokazuju blago odstupanje od smjera današnjih zidanih bedema, što potvrđuje rezultate arheoloških istraživanja iz i kada je također uočeno to odstupanje. Velik problem prilikom istraživanja bio je prodor podzemne vode na apsolutnoj visini od cca 110 m n.m. Osim tih drvenih struktura, pronađena je veća količina ulomaka keramičkih posuda, manja količina staklenih ulomaka i nešto metalnih predmeta. Pronađeno je i nekoliko zanimljivih nalaza, poput kovanog novca, željeznog koplja, nekoliko keramičkih pećnjaka i dviju kamenih topovskih kugli. Od današnje ceste D. Lomnica Lukavec do staroga grada preko zamuljenog jarka vodi prilazni nasip dugačak cca 20 m. Uz istočni rub tog nasipa otvoren je istražni rov dužine cca 20, širine 0,8 m i relativne dubine od 1,5 do 1,8 m. U tom rovu pronađena su dva zidana stupa (pilona) te još niz okomito zabijenih drvenih trupaca. Prilikom iskopavanja toga istražnog rova pronađena je manja količina keramičkih i staklenih ulomaka. Prodor vode iz jarka i tu je bio velik problem. Piloni su otkriveni na dijelu nasipa bližeg dvorcu. Zidani su opekom, tlocrtnih dimenzija 1,4x0,8 m. Sačuvani su do visine od oko 1,3 m. Nekoliko drvenih, okomito zabijenih trupaca otkopano je u blizini zidanih pilona. Veći broj drvenih trupaca otkriven je u dijelu kontrolnog rova bližeg današnjoj cesti. Svojim položajem u liniji upućuju na to da su bili nosači drvenoga prilaznog mosta. Zidani su piloni vjerojatno bili potpornji mosta izgrađenog poslije, koji se nastavljao na zemljani nasip. Postoji mogućnost da su zidani piloni bili potpornji dijelu drvenog mosta koji se većim dijelom oslanjao na drvene stupove. Zidani ostaci mosta pripadaju vjerojatno 18. ili 19. st., tj. funkcionirali su kao dio prijelaza za zidani grad Lukavec. Drveni piloni su vjerojatno stariji, iz 16. i 17. st. Drvene su strukture u sondama S1, S2 i S3 prije zatrpavanja radi zaštite prekrivene slojem netkanoga drenažnoga geotekstila. Prilikom zatrpavanja sanirana je stara septička 156

157 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 jama u kutu bedema i zapadne kule kod sonde S3. Izvađena je stara betonska konstrukcija jame te je zapunjena nepropusnom glinastom zemljom. Radovi na prilaznom nasipu obuhvatili su, osim zaštite, i sanaciju kolnog prilaza. Zidani piloni pokriveni su građevinskom PVC folijom te prekriveni zemljom. Istražni rov zatrpan je glinastom zemljom do 2/3 dubine. Gornja trećina zasuta je tucanim kamenom, te je tako ponovo uređen kolni prilaz. Istraživanjima utvrđeno je postojanje obrambenih palisada i kosnika drvenoga grada Lukavca uza SZ i JZ bedem današnjeg dvorca. Temeljitije je utvrđena struktura i način gradnje obrambenog pojasa drvenog wasserburga te je upotpunjena slika poznavanja ukupne forme drvenoga grada. Na mjestu današnjega prilaznog nasipa potvrđeno je postojanje prilaznog mosta građenog od drva i opeke. Iskopani pokretni materijal može se primarno datirati u razdoblje od 15. do 19. st. Drveni ostaci staroga grada također potječu iz razdoblja st., kada je taj wasserburg bio sagrađen i obnavljan radi obrane od Turaka. Početkom 18. st. zamijenjen je današnjim zidanim gradom Lukavcem. Daljnja istraživanja, osobito uz JI bedem grada i ugaone kule, dat će potpunije podatke o cijelom obrambenom perimetru drvenog wasserburga. Literatura Ivan Knezović Laszowski 1910 Emilij Laszowski, Povijest Plemenite općine Turopolja, pretisak 1995., Zagreb Lolić 2003 Tatjana Lolić, Lukavec: Zaštitna arheološka istraživanja, u: Lukavec katalog izložbe, Velika Gorica, Lolić, Bedenko 2000 Tatjana Lolić, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zaštitna arheološka istraživanja god. (preliminarni izvještaj), Zagreb, Lolić, Bedenko 2001 Tatjana Lolić, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zaštitna arheološka istraživanja god. (preliminarni izvještaj), Zagreb, Lolić, Bedenko 2002 Tatjana Lolić, Greta Bedenko, Dvorac Lukavec: Obnova dvorca zaštitna arheološka istraživanja god. (preliminarni izvještaj), Zagreb, Summary During October and November 2005, rescue archaeological excavations were carried out at the castle of Lukavec. In earlier investigations, the wooden remains of the defensive zone of the castle and parts of the internal residential part had been found. In the 2005 investigations an area of 82 square metres was excavated down to an average depth of 1.5 to 1.8 m. In three test digs along by the ramparts of the castle the remains of a wooden palisade and braces were found. An investigative trench was opened up at the approach causeway, in which the remains of wooden and masonry construction of a one-time bridge were found. Moveable material (potsherds, glass and a few metal objects) can primarily be dated to the 15th to 19th centuries. The wood remains of the castle also derive from the 15th-17th centuries, when this moated castle was built and restored. At the beginning of the 18th century it was superseded by the current masonry-built Castle Lukavec. Redni broj: 78 Lokalitet: Stari grad Žumberak Naselje: Žumberak Grad/općina: Žumberak Pravni status: P-766 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Radovi na Starom gradu Žumberku u obuhvatili su arheološko iskopavanje južnoga gradskog bedema. Radove je vodio viši savjetnik konzervator Damjan Lapajne, prof. arheologije, autor konzervatorske dokumentacije te viša savjetnica konzervatorica Tatjana Lolić, dipl. arheologinja, izvođač radova: Ingor, građevinski obrt iz Karlovca. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Stari grad Žumberak nastao je krajem 12. stoljeća i nalazi se duboko u Žumberačkom gorju (k.č. 137, k.o. Žumberak) na uzvisini od 500 m. U povijesnim izvorima prvi se put spominje kao posjed koruškog vojvode Majnharda godine. Godine u ispravama vojvode Spanheima navodi se ime Engelberta Žumberačkog (de Sicherberg in Carinthia) koji je začetnik žumberačke loze plemića iz Kostanjevice. Od početka 14. stoljeća gradom Žumberkom više ne upravljaju plemići žumberački, već su prava dodjeljivana raznim drugim obiteljima. Tako gradom tijekom 14. stoljeća upravljaju Babonići i vojvoda Henrik Goričko-Tirolski. U 15. stoljeću plemići žumberački ponovno upravljaju gradom, no do kraja stoljeća su toliko osiromašili da je početkom 16. stoljeća kralj Maksimilijan I. grad i posjede dao na upravljanje ljubljanskom biskupu Krištofu Rauberju, a zatim Nikoli Semeniču. Godine dolazi u posjed Janža Pichlerja koji je počeo organizirano doseljavati uskoke. Doseljavanje uskoka značilo je kraj gospodstva Žumberka. Grad se napušta jer strateški više ne odgovara obrani i gradi se nov grad, sjedište žumberačkih kapetana. Godine 1296., uz utvrđeni grad, u opisu papinskih desetina navodi se župa Sv. Križa Žumberak. Zapadno uz grad pronađena je razmjerno velika crkvena građevina što potvrđuje navode iz papinskih desetina. Sagrađena je na uzvisini na 500 m, na kraju sastava dviju dolina rijeke Kupčine. Sastoji se od platoa okruženog jarkom elipsoidnog oblika, branič-kule, gradskoga obrambe- Stari grad Žumberak, tlocrt istraženog dijela (izradila: T. Lolić) 157

158 Literatura Demo Ž. Demo, Determinacija novca (rukopis) Kos 1997 D. Kos, Gradovi, dvorci i plemstvo med Korko in Gorjanci do konca srednjeg veka, Dolenjski zbornik, Novo mesto, 1997: Lapajne 1996 D. Lapajne, Spomenička baština Žumberka, Žumberak, Baština i izazovi budućnosti, 1996: Mahović G. Mahović, Stari grad Žumberak, Obrada sitnog materijala diplomski rad (rukopis) Summary Damjan Lapajne Južni bedem i branič-kula (foto: Z. Bogdanović) nog zida i izvana sagrađene crkve. Južna padina platoa podzidana je čvrstim kamenim zidom. Stilski je tipičan romanički utvrđeni grad, načinom zidanja i prostornim rasporedom. Arheološko-konzervatorski radovi započeli su godine i do sada je otkopana crkva, branič-kula i južni dio obrambenog bedema s glavnim ulaznim vratima. Konzervatorski radovi obavljeni su na temeljima crkve i branič- -kule. Djelomice je rekonstruirana branič-kula do visine prvog kata s rekonstrukcijom ulaznih vrata, prema nađenim građevinskim elementima. Arheološki nalazi iskopani su u branič-kuli i sastoje se od keramičkih i metalnih predmeta. Sav materijal konzerviran je i obrađen u diplomskom radu Gordane Mahović, obranjenom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radovima 2005., koji su obuhvatili arheološko iskopavanje južnoga gradskog bedema, otkrivena su glavna ulazna vrata u grad. Nalaze se istočno od branič-kule i vode u prostrano gradsko dvorište. Na istočnom kraju južnog zida, s vanjske strane uza sam zid, nađen je pojas sagrađen od vapnenog premaza. Prema svemu predstavlja vanjsku ophodnju uza zid. Obrambeni zid pravilno je zidan u romaničkom slogu s izravnanjima nakon dvaju redova kamena. Izvedeni radovi pridonijeli su prezentaciji grada prema njegovoj ukupnosti i prepoznatljivosti. Već i takvim parcijalnim prikazom prezentira nezaobilazno mjesto u žumberačkoj kulturno-povijesnoj baštini. Južni bedem i ophod od vapnenog premaza (estrih) (foto: Z. Bogdanović) Works in 2005 comprehended the archaeological excavation of the southern castle wall of the castle of Žumberak. The main entry gate into the castle was found, lying to the east of the defensive tower. On the eastern end of the southern wall, outside, alongside the very wall, a zone consisting of lime coating was found. The defensive wall is built in a regular way in Romanesque style and is evened up after two stone courses. The works carried out contributed to the presentation of the castle, which has accordingly become an essential sight of the Žumberak cultural heritage. Redni broj: 79 Lokalitet: Sveti Križ Brdovečki nekropola Tursko groblje Naselje: Sveti Križ Brdovečki Grad/općina: Marija Gorica Pravni status: Z-1136 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje Tijekom svibnja i lipnja godine provedeno je arheološko iskopavanje na pretpovijesnoj nekropoli na položaju Tursko groblje pokraj sela Sveti Križ Brdovečki (stručni voditelj istraživanja bio je Želimir Škoberne). Istraživanje tog nalazišta rezultat je suradnje Muzeja Brdovec i Muzeja grada Zagreba. U ovoj sezoni radova istražena je površina od 46 m 2. Sveti Križ Brdovečki jest selo brijeg na nadmorskoj visini od 310 m, a nalazi se 30 km zapadno od Zagreba, nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, neposredno iznad ušća rijeke Sutle u Savu. Odatle se najbolje motri, pa stoga i kontrolira širok i važan prostor Brežičkih vrata, suženoga dijela savske doline koja se iz Slovenije širi prema Zagrebu i dalje prema istoku. Prvo probno sondiranje provedeno je u neposrednoj blizini crkve, još 80-ih godina 20. stoljeća. Tom su prilikom pronađeni arhitektonski ostaci crkve koja je prvobitno i imala oblik križa. Ispod kasnosrednjovjekovnih grobova pronađeni su ulomci halštatskih posuda. Kasnijim sondiranjima pronađeno je naselje koje zauzima širi prostor na vrhu brijega koji dominira dolinama rijeka Save i Sutle. S triju strana okruženo je prirodnim strminama, dok je sa sjeverne, pristupačnije strane, opasano dvama redovima zemljanih bedema. Taj važan strateški i komunikacijski 158

159 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 čvor izravno vizualno kontaktira s velikim željeznodobnim naseljima Kosovac iznad Bregane, Velike Malence, Šmarjeta i Libna. Ukupna površina naseobinskoga kompleksa prema dosadašnjim saznanjima iznosi oko m 2. Istočno od naselja nalazi se zaravan i padina Tursko groblje, položaj koji je svojim toponimom i slučajnim fragmentarnim keramičkim nalazima upućivao na mjesto nekropole. Tijekom listopada istražen je važan konjanički grob. Među brojnim iznimnim grobnim nalazima, posebno se ističe brončana kaciga koja je svojim oblikom rijedak i unikatan nalaz, pa je prema nalazištu nazvana kacigom tipa Sv. Križ. Tijekom istražene su dvije probne sonde, prva na sjevernom dijelu njive Viktora Jakovine, a druga u njezinu južnom dijelu. Nastavljen je pokušaj ubiciranja područja rasprostiranja nekropole. U južnoj sondi (sonda B) veličine 10x1 m, nisu pronađeni nikakvi materijalni ostaci, što zasad ukazuje na to da se nekropola nije širila prema jugu padine. Sonda A, u sjevernom dijelu parcele, zahvatila je četiri groba od kojih su dva istražena u cijelosti, a dva djelomice. Naime, pri istraživanju te nekropole prisutno je nekoliko problema. Prvi, možda i najveći, jest taj što je teren na kojem se nalazi grobište lagano klizište, tako da su tijekom iskopavanja grobne cjeline poprilično razvučene i teško je u horizontalnoj stratigrafiji uočiti grobne jame. Zbog klizanja zemlje nalazi su često poremećeni i po dubini (vertikalnoj stratigrafiji). Klizanje zemlje glavni je uzrok poremećenosti grobnih cjelina, no ne i jedini. Drugi je problem rigolanje zemljišta. Tijekom stoljeća na tim je južnim padinama sađena vinova loza i teren je rigolan te je povremeno i na taj način dolazilo do oštećenja nalaza. Treći je sastav zemlje. Kao i na nekim drugim nalazištima, kisela je zemlja svojim kemijskim sastavom prouzročila osjetna oštećenja na materijalu, a osobito na osteološkim ostacima pokojnika. U većini slučajeva kosti ili nisu pronađene ili je pronađena samo pokoja, osim u slučajevima kada je zbog klizanja zemljišta došlo do miješanja pjeskovitog lapora i ilovače. U tim su slučajevima ostaci kostura očuvaniji. Istraživanje sonde A (12x3 m) započeto je južno od sonde koja je iskopana godine, otprilike 1,5 metar zapadno od ograde Adama Tursana, vlasnika zemljišta na kojem je godine iskopan konjanički grob s kacigom. Tijekom iskopavanja pronađeni su ostaci četiriju grobova. Dva su u cijelosti otkopana (grobovi 1 i 4), dok se za preostale pretpostavlja da se šire izvan područja obuhvaćena sondažnim istraživanjima, osim ako par kopalja pripada grobu 2, grobu s fibulom, što će biti utvrđeno sljedeće godine kada se na tom mjestu planira proširenje sonde do ograde A. Tursana, čime će biti utvrđeno je li riječ o još jednom ukopu. Naime, položaj kopalja okrenutih u smjeru fibule dopušta mogućnost da pripadaju drugoj grobnoj cjelini. Isto vrijedi i za grob 3 (grob s pršljenom i staklenim perlama) u kojem je pronađen relativno intaktan i sačuvan dio kostura, mjesto koje također mora biti prošireno kako bi se zaokružio grobni nalaz. Grob 1 Grob se nalazio u jugozapadnom kutu sonde A. U njemu je pronađeno više keramičkih posuda za koje se može reći da su u dosadašnjim iskopavanjima na nalazištu najbolje očuvani ostaci keramike. Riječ je o najmanje četirima posudama uz koje su u grobu pronađeni i metalni nalazi koplje i rombična pojasna kopča, nalazi koji ukazuju na muški grob. Grob 2 U tom grobu, osim slabo očuvanih ulomaka keramike, pronađen je i važan nalaz samostrelne fibule. Da bi se taj zanimljiv nalaz sačuvao, podignut je zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije moguće u cijelosti determinirati. Djelomice je očuvan i kostur, poglavito kosti lubanje, no zbog spominjanih problema one su razvučene u duljini jednog metra. Nedaleko od mandibule, u smjeru zapada, pronađena su i dva iznimna Pogled s istoka na halštatsko naselje (oko crkve) i položaj Tursko groblje na kojem se nalazi nekropola (strelicom označen položaj sondiranja 2005.) 159

160 Kasnohalštatski stakleni nakit iz groba 3 primjerka kasnohalštatskih kopalja, no pripadaju li ona istom grobu bit će utvrđeno sljedeće godine. Grob 3 Najsjeverniji grob u sondi A, samo je polovično istražen jer se nastavljao u istočni profil sonde, pa će on biti obrađen u proširenjima planiranima sljedeće godine. To je svakako potrebito učiniti i jer je riječ o ženskom grobu u kojem su pronađeni ulomci posude, keramički pršljen i zanimljive staklene perlice ukrašene plastičnim ukrasima. Grob 4 Grob smješten neposredno uz grob 1 u jugozapadnom dijelu sonde, nalazio se nešto sjeverozapadnije i neznatno dublje, oko 20 cm niže negoli grob 1. U njemu je uz ostale pronađen veoma zanimljiv nalaz koji je, da bi bio sačuvan, podignut zajedno sa zemljom te je takav transportiran na restauraciju, stoga ga prije rendgenske i restauratorske intervencije nije moguće u cijelosti determinirati. Riječ je o željeznim pločicama spajanima malim nitnama i najvjerojatnije su dio oklopa s odjeće. Svakako su rijedak nalaz čija se restauracija s nestrpljenjem iščekuje. Osim tog nalaza, u grobu su pronađeni i željezna igla, željezno koplje, vjerojatno i željezni nož, kameni brus i keramika. Na temelju dosadašnjih istraživanja nekropole nije moguće donijeti zaključke o načinima ukopa na nekropoli Tursko groblje, već su iznesena neka zapažanja. Ne može se isključiti da su na mjestu nekropole postojali tumuli promjera većeg od 20 m, jer su unatoč intenzivnoj obradi zemlje na lokalitetu još i danas vidljiva blaga uzvišenja na njivama. Iskopavanje konjaničkoga groba bilo je ograničeno na veličinu postojećeg iskopa i premda je sam grob istražen u cijelosti, pitanje postojanja grobne Nekropola Tursko groblje, grob 4 arhitekture tumula i odnosa prema drugim grobovima ostaje otvoreno. Otkriće nekropole na Sv. Križu veoma je važno i u širem kontekstu poznavanja halštatske kulture na tom području. To se odnosi na prazninu, odnosno nepoznavanje načina ukopa tog vremena u području sjeverno od rijeka Kupe i Save. Jedina je iznimka nekropola Budinjak u Žumberku, koja zahvaljujući suvremeno dokumentiranim grobnim cjelinama i načinima ukopa, upotpunjuje spoznaje o naseljenosti i materijalnoj kulturi jednoga užeg prostora unutar halštatske kulture grupe Budinjak, na prostoru između Kupe, Krke i Save. Šira istraživanja te nekropole trebala bi pojasniti načine ukopa i dati nove nalaze i spoznaje o halštatskoj kulturi sjeverozapadne Hrvatske, tim više što su jedini poznati grobni zatvoreni nalazi 6. i 5. st. pr. Krista na već spomenutom širem hrvatskom prostoru. Nalazi iz ove sezone istraživanja bit će odmah i restaurirani. Keramičke posude bit će obrađene u restauratorskim radionicama muzeja, dok su metalni nalazi već proslijeđeni u restauratorske radionice Römisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu. Literatura Cvitković, Škoberne 2003 I. Cvitković, Ž. Škoberne, The Find of an equestrian grave of Iron Age at Sv. Križ Brdovečki (Croatia), ArchKorr, 33/2, 2003: Radovčić, Škoberne 1989 J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagreb prije početaka Najstarija prošlost grada i okolice, Zagreb, Škoberne 1987 Ž. Škoberne, Arheološka istraživanja na području općine Zaprešić, Zaprešićki zbornik, Publikacije muzeja u Brdovcu, 2, Zaprešić, 1987: Škoberne 2004 Ž. Škoberne, Tragovi starijeg željeznog doba središnje Hrvatske u prostoru između definiranih kulturnih skupina, katalog izložbe Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004: Summary Želimir Škoberne During May and June 2005, archaeological excavations were carried out at the prehistoric necropolis at the site Tursko groblje [Turkish cemetery] alongside the village of Sveti Križ Brdovečki. This is a hilltop village at a height a.s.l. of 310 m, lying some 30 km west of Zagreb and close to the border with Slovenia. The area investigated came all told to 46 square metres. Two test digs were investigated. In this research, we went on with attempts at locating the extent to which this necropolis extended. During the excavations, the remains of four graves were found. Two were excavated entirely (graves 1 and 4), while we assume that the others extended outside the area covered by the test dig. The discovery of this necropolis at Sv. Križ is of great interest in the general context of the understanding of Hallstatt Culture in this area. Wider excavations of the necropolis should explain the funeral customs and provide new finds and knowledge about Hallstatt Culture in NW Croatia, the more so that they constitute the only closed grave finds known to us in Croatia as a whole from the 6 th and 5 th centuries BC. 160

161 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Redni broj: 80 Lokalitet: Turen Svetojanski Naselje: Draga Svetojanska Grad/općina: Jastrebarsko Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, sanacija, konzervacija Srednjovjekovna utvrda Turen Svetojanski smještena je na desnoj strani uskog klanca potoka Draga (Reka) i brani prolaz iz jaskanskog Pokuplja i Prigorja u Žumberačko- -plešivički masiv. Istražni radovi na njoj provode se od 2004., a tijekom napravljeni su i konzervatorski zaštitni radovi. Stručni voditelj istraživanja bio je Amelio Vekić. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Turen Svetojanski, pogled s juga (foto: A. Vekić) Zbog vrlo oskudnih izvora povijest utvrde nije poznata. Donedavno se povezivala s ostacima župskoga grada stare hrvatske župe Podgorske, ponajprije zbog spominjanja Turna u 15. st. kao Castellum Podgoria. Međutim, položaj i današnji ostaci Turna Svetojanskog nisu romanički, već je to srednjovjekovna protuturska utvrda s prijelaza 15. u 16. st. Djelomice je očuvana kružna branič-kula, petina kule do visine od 12,5 m i vidljivo je nešto bedemskog ziđa. Ostatak kule i vanjskih i unutrašnjih zidova utvrde sačuvan je u arheološkom sloju. Prije tri godine udruga građana Eko Sveta Jana pokrenula je inicijativu za revitalizaciju staroga grada Turna. Tijekom zajedničkih akcija prvo je raščišćeno nisko raslinje na prostoru oko kule, a nakon toga i posječena hrastova šuma. Nakon toga, provedena su probna sondažna istraživanja kako bi se utvrdila širina kule i dubina njenog temeljenja, te uvidjelo jesu li okolna kamena urušenja ostaci kakva bedemskog sklopa. Utvrđen je promjer kule i postojanje zidova na istočnoj padini uz prilazni put. Tijekom srpnja provedena su sustavna arheološka istraživanja kule, te istočnog i sjevernog bedema. Prvi istražni blok zahvatio je kulu. Velike probleme prilikom iskopa stvarali su golemi hrastovi panjevi koji su dobrim dijelom i razorili zidove. Kako se kula nalazi na rubu uzvišenja iznad strme padine koja je tijekom vremena rastakana, a sigurno i razarana, veći dijelovi ziđa strmoglavili su se prema potoku. Zbog toga je istočna strana kule ponegdje očuvana tek u temeljnoj zoni, dva metra ispod razine funkcioniranja podrumske prostorije u kuli. Kula je građena od kamena lomljenca i prema očuvanom dijelu može se pretpostaviti da je imala najmanje dvije etaže iznad razine zemlje. Vanjski je promjer 13 m, dok je debljina zidova 1,5 m. Na sjevernom dijelu kule uz očuvani dio vide se špalete puškarnice s iskošenjem, što je zasad jedini očuvan ostatak nekog otvora. U cjelokupnom iskopu koji se sastojao od dviju stratigrafskih jedinica, recentnog humusa i sloja urušenja, nije pronađen ni jedan ulomak arhitektonske plastike. Posebice zbog toga što je na cijelom terenu pronađeno malo građevnog kamena, jer su ostaci nakon njena napuštanja i razaranja postali kamenolom za lokalno stanovništvo. U središtu kule pronađeni su ostaci kamenog podnožja za središnji nosač gredu, koja je prolazila kroz cijelu kulu i na koju su se oslanjale poprečne nosive grede pojedinih etaža. Taj središnji nosač smišljeni je arhitektonsko-graditeljski zahvat jer ostvaruje velike uštede u nabavi drvne građe. Bez njega bi se morale nabavljati hrastove grede najmanje dužine 11 m, što i u mirnodopskim vremenima nije jednostavno, a kamoli u doba turske opasnosti i djelomične okupiranosti slavonskih šuma. Drugi istražni blok zahvatio je prostor istočnog bedema. On je također jako oštećen, ponegdje raskopan do kraja temelja. Očuvan je u dužini od 23 metra. Zid je debljine 50 cm i građen od kamena lomljenca. Zbog strmine terena imao je kontrafore od kojih su očuvana 2. Između kontrafora otkrivena je niša veličine 20x30 cm čija funkcija nije utvrđena. Kao zanimljivost je potrebno napomenuti nedostatak pokretnih arheoloških nalaza u tim dvama istražnim blokovima što se može povezati sa strminom terena i iskopom kamena za gradnju sela. Nakon istraživanja započelo je konzerviranje pronađenog ziđa. Kružna branič-kula konzervirana je (učvršćena i nadozidana) do visine od dva metra, odnosno do razine funkcioniranja podrumske prostorije, što nije završna prezentacijska visina. Tijekom konzervacije otvoren je još jedan blok, tzv. sjeverni ulazni prostor. Tu je okomito na kulu otkriven zid jednakih dimenzija kao i istočni bedem. Međutim, zid se ne spaja na kulu već ima špaletu (lice) tvoreći vrstu prolaza uz kulu. U prostoru između kule i zida jedini su zasad očuvani kulturni slojevi u kojima ima nalaza kasnosrednjovjekovne- Turen Svetojanski, iskop kule (foto: A. Vekić) 161

162 The circular defensive tower is partially extant, up to a height of 12.5 m, and part of the rampart wall can be seen. The remainder of the tower and parts of the external and internal walls of the fortress are preserved in the archaeological stratum. Redni broj: 81 Lokalitet: Zagreb Gornjogradska gimnazija Naselje: Grad/općina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološka istraživanja u Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu započela su nakon što je, prilikom dizanja hodnih ploha tijekom adaptacije škole, otkriven ostatak temelja srednjovjekovnoga gradskog bedema u nekadašnjem kabinetu za likovni odgoj smještenom u jugozapadnom kutu zgrade. Bedem je pronađen dvadesetak centimetara ispod hodne površine prostorije. Istraživanja su, na inicijativu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode iz Zagreba, provedena tijekom veljače i travnja 2005., a sredstva je osigurao Gradski ured za obrazovanje i šport (stručni voditelj: Boris Mašić, vanjska suradnica: Buga Pantlik). Turen Svetojanski, kula nakon konzervacije (foto: A. Vekić) novovjekovne keramike. Taj još neistražen prostor, bio je u blizini kuhinje ili nekakve radionice. Nakon kule konzerviran je i potez istočnog bedema, također ne do prezentacijske visine jer još nije poznata visina dvorišta. Nakon završetka radova lokalitet je zaštićen i uređen za prezimljavanje. Na temelju dosadašnjih saznanja utvrda Turen Svetojanski sastoji se od okrugle branič-kule i četvrtastog sustava bedema koji su se vjerojatno spajali na kulu u sredini njena promjera. Istovjetan je tip utvrda Furjan kod Slunja gdje je okrugla kula sačuvana do treće etaže. Dakle, ova istraživanja definitivno stavljaju Turen Svetojanski u kontekst protuturskih utvrda s cilindričnom branič-kulom. Današnja Gornjogradska gimnazija najstarija je obrazovna institucija u nas. Riječ je o zgradi građenoj početkom 17. stoljeća, a dovršena je godine. Podignuta je uz crkvu sv. Katarine, na mjestu zgrade, odnosno napuštenog samostana koji je gradski magistrat darovao isusovcima. Prema svemu sudeći, riječ je o samostanu kojim su se tijekom 15. i 16. stoljeća služili dominikanci, do svog odlaska iz Gradeca godine. Navedene godine u njoj je započela nastava. Zgrada je nekoliko puta stradala u požarima i pretrpjela je niz građevinskih preinaka i dogradnji. Tijekom arheoloških istraživanja otvorena je sonda u središnjem dijelu prostorije kako bi bili definirani slojevi vezani uz srednjovjekovni bedem koji se, u smjeru istok- -zapad, protezao kroz južni dio prostorije. Bilo je očito Literatura Kruhek 1993 Milan Kruhek, Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja, Karlovac, Laszowski 1899 Emilije Laszowski, Stara hrvatska županija podgorska, Rad JAZU, 138, Zagreb, Amelio Vekić Summary The medieval fortress of Turen Svetojanski is located on the right hand side of the narrow gorge of the Draga brook and guards the passage from Pokuplje (Jaska) and Prigorje into the Žumberak and Plešivica massif. Investigative operations have been carried out since 2004, and during 2004 conservation and rescue operations were conducted. This feature is a medieval fort of the 15 th and 16 th centuries, built for defence against the Turkish threat. Gornjogradska gimnazija, pogled na bedem i istraženi dio učionice (foto: B. Pantlik) 162

163 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Gornjogradska gimnazija, kompozitni tlocrt (izradila: B. Pantlik, S. Latinović) da je dio bedema devastiran prilikom brojnih adaptacija zgrade te da je riječ upravo o dijelu zidnoga plašta bedema na koji je u 16. stoljeću bila dozidana obla kula. Ta je kula vidljiva na brojnim prikazima Gornjega grada nastalima u razdoblju od 16. do 19. stoljeća, a srušena je, vrlo vjerojatno, u jednoj od preinaka zgrade u 19. stoljeću. Naime, kula je morala biti srušena tijekom priprema za nadogradnju južnoga krila gimnazije prema istoku (1850. g.) ili tijekom nadogradnje istoga krila godine. Dio bedema na koji je kula bila prizidana mogao je biti srušen u vrijeme njezine gradnje ili kad i kula u 19. stoljeću. Zidna struktura bedema zorno se iščitavala u strukturi istočnog i zapadnog zida prostorije u kojoj su provedena istraživanja. Čišćenjem gornje površine i unutrašnje strane zidnog plašta bedema, utvrđeno je da je bedem (u dijelu uza zapadni zid prostorije) devastiran otklesavanjem zidne strukture čime je dobiven uzak prosjek kroz njega. Prosjek je naknadno zatvoren kamenim zidom izvedenim u ravnini s vanjskim plaštom bedema te je tako dobiven nišast otvor u bedemskoj strukturi. Daljnjim radovima niša je definirana kao latrina s odvodom na južnu padinu Griča. Naime, u hodnoj razini niše pronađen je obli otvor izveden kosim ukopavanjem u bedem kako bi se dobio uzak tunelast izlaz na južnu padinu brda Grič. U tom otvoru, među sitnozrnatim talogom, pronađene su životinjske kosti, ulomci keramičkog posuđa te dijelovi keramičkog pehara koji datira u 15. ili početak 16. stoljeća. U razini s latrinom definirana je vapnena podnica objekta, za koju je naknadnim iskopom utvrđeno da pripada razdoblju mlađem od 14. stoljeća. Ispod podnice pronađena je otpadna jama s keramikom koja se prema formalnim odlikama, a napose prema karakteristično urešenoj ručki vrča za vodu, pripisuje razdoblju 13. i 14. stoljeća, odnosno vremenu kada je građen i bedem. Proširenjem sonde na cijelu prostoriju otkriven je zid u zapadnom dijelu, nazvan Zid A, koji se pruža okomito na bedem, a građen je od nepravilno tesanog kamenja i riječnih oblutaka slaganih u redove. Zid A paralelan je sa zapadnim zidom kabineta, a pronađena su i dva omanja zida okomita na njega (Zid B, C). S obzirom na to da su organski vezani sa Zidom A te da je na njih nalegao navedeni zapadni zid, može se zaključiti da su sva tri zida (A, B, C) starija od zgrade škole te da pripadaju jedinstvenom horizontu funkcioniranja s latrinom ukopanom u gradski bedem i podnicom, odnosno razdoblju kraja 15. i početka 16. stoljeća. Poliranjem otkopane površine na razini zdravice, otkriven je četvrtast ukop, poslije definiran kao moguće ukopano spremište (trap) već prije spomenutoga objekta s kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Prilikom poliranja zdravice pronađena je i keramika fine fakture, rađena od dobro pročišćene gline, sive boje. Riječ je o ulomcima koji pripadaju razdoblju 2. i 1. st. pr. Kr., a pronađeni su u jednakoj nalaznoj situaciji kao i na lokaciji nekadašnjega samostana opatica klarisa u Opatičkoj ulici na Gornjem gradu. Od pokretnih nalaza, uz već spomenut vrč i pehar, treba istaknuti dijelove višebojnih glaziranih pećnjaka s punom prednjom pločom urešenom floralnim motivima te dvoglavim orlom izvedenim u visokom reljefu. Prema kontekstu nalaza i tipološkim analogijama, može se pretpostaviti da su ti pećnjaci jedni od rijetko sačuvanih izvornih elemenata opreme interijera nekadašnje škole. Nakon istražnih radova lokalitet je prekriven geotekstilom i zaštićen zatrpavanjem zamjenskim materijalom. Literatrura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebački Gradec, Zagreb, Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, Dobronić 1986 Lelja Dobronić, Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, Dobronić 1992 Lelja Dobronić, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, Boris Mašić Buga Pantlik 163

164 Summary The results of the excavations that were conducted inside the Upper Town High School on Katarinin trg in Zagreb during February and April 2005 bear witness to the continuity of the habitation of the southern part of the Upper Town in Zagreb since about the 2 nd century BC. The investigations defined the immovable finds the medieval rampart, the refuse pit of the 13 th /14 th centuries, a dwelling structure with a latrine of the 15 th century. As well as moveable finds belonging to the medieval period, fragments that belong to the 2 nd and 1 st centuries BC were also found. Redni broj: 82 Lokalitet: Zagreb kapela sv. Dizme Naselje: Grad/općina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Muzej grada Zagreba proveo je tijekom svibnja zaštitna arheološka istraživanja unutar kapele sv. Dizme na Novoj vesi, na inicijativu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode iz Zagreba (stručni voditelj: Boris Mašić). Sredstva je osigurao Zbor prebendara Prvostolne crkve zagrebačke. Riječ je o baroknoj kapeli na uglu Nove vesi i Zvonarničke ulice, koju je godine podigao kanonik Ivan Zebec. Recentno popločenje crkve uklonio je izvođač radova, a potom je započelo otvaranje uskih sondi uz temelje kapele. Tim je sondama utvrđeno da je kapela, zbog recentnih i novovjekovnih nasipnih slojeva, duboko temeljena na razini zdravice. Potom je, u ulaznom dijelu svetišta, uklonjen recentni sloj do hodne razine 17. stoljeća, a u apsidalnom dijelu istraživanja su prekinuta definiranjem ciglenog postamenta za oltar. Time je za istraživanja preostao središnji dio kapele (cca 10 četvornih metara). Iskopom do razine zdravice uklonjeni su nasipni slojevi, a prilikom poliranja zdravice definiran je ukop u kojem je pronađen keramički i stakleni materijal, okvirno datiran u 14. stoljeće. Riječ je o ukopu ovalnog oblika, promjera 2,20 m, u čijim je rubovima pronađena urušena zdravica. Tijekom pražnjenja ispune utvrđeno je da se pod intaktnom zdravicom u rubu jame nalazi sloj s nalazima. Razlog tomu je moguće djelovanje vode koja je oplahivala rubove ukopa. Prema navedenom, moguće je zaključiti kako je u 14. stoljeću na tome mjestu bila akumulacija vode, smještena neposredno uz sjeverni kaptolski bedem. Kako su pronađeni nalazi koncentrirani u dvije grupe, kontekst nalaza sugerira da su obje jednokratno ubačene u jamu ispunjenu vodom. To potvrđuje i stupanj očuvanosti keramičkih i staklenih nalaza. Nedvojbeno je najatraktivniji nalaz flašasta keramička posuda, urešena oslikavanjem crvenom bojom. Na bombastom tijelu posude naslikani su riba i zmaj (?) urešeni linijskim oslikavanjem geometrijskih oblika. Kapela sv. Dizme, tlocrtna dispozicija (izradila: S. Latinović) 164 Kapela sv. Dizme, oslikana keramička posuda (foto: M. Gregl)

165 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Literatura Dobronić 1988 Lelja Dobronić, Zagrebačka biskupska tvrđa, Zagreb, Dobronić 1991 Lelja Dobronić, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, Fugger Germadnik 1999 Rolanda Fugger Germadnik (ur.), Zbornik mednarodnega simpozija, Celjski grofje, Pokrajinski muzej Celje, Celje, Premerl 2004 Nada Premerl, Potok u srcu Zagreba (katalog izložbe), Zagreb, Summary Boris Mašić During May 2006 Zagreb City Museum conducted rescue archaeological investigations inside the chapel of St Dismas in Nova Ves, Zagreb. Below the paving stones of the church, narrow probes into the foundations of the chapel were dug. These test digs showed that the chapel, in spite of modern and recent layers of fill, actually has its foundations in solid ground. In the entrance to the chancel, the recent layer was moved away down to the walking level of the 17th century, and in the apse the research was concluded when the brick built pedestal for an altar was found. In the central part of the chapel (about 10 square meters) a grave was defined, in which ceramic and glass material approximately dated to the 14th century was found. Redni broj: 83 Lokalitet: Zagreb Matoševa 7 Naselje: Grad/općina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Krajem srpnja i početkom kolovoza Muzej grada Zagreba proveo je zaštitno arheološko istraživanje prilikom konzervatorsko-građevinskog zahvata na objektu u Na sjevernom dijelu (P2) prvi dio iskopa jame sa zapunom iz 17 st.; na južnom dijelu popločenje od opeke (foto: J. Burmaz) Matoševoj 7, na Gornjem gradu u Zagrebu, predviđenom za budući dječji vrtić (stručni voditelj: Boris Mašić, vanjski suradnik: Josip Burmaz). Istraživanja je inicirao Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, a novčana sredstva osigurao je Grad Zagreb. Istražene su dvije sonde. Sonda 1 bila je smještena unutar gabarita temelja istočnog dijela zgrade u Matoševoj 7. Duži dio sonde je, prateći pregradne zidove kuće, podijeljen na tri manja dijela označena kao prostori P1, P2 i P3. Površina Sonde 1 iznosila je 50 m² uključujući i temelje vanjskih zidova objekta. Sonda 2 istražena je u površini od 15 m², kako bi se dobio presjek dijela terena zapadno od objekta u Matoševoj 7. Poradi toga je iskopana sonda bila longitudinalnog oblika dužine 12 m i širine 1,25 m. Samo iskopavanje provedeno je tako da je gornji sloj šute i građevinskoga recentnog materijala uklonjen strojno, nakon čega je započeo ručni iskop. Tijekom istraživanja također je rabljen stroj prilikom odstranjivanja debelog sloja novovjekog nasipa. Slojevi su iskapani stratigrafskim slijedom te dokumentirani opisno, fotografijom te u obliku fotoskice (referencirana fotografija uz pomoć geodetskog mjernog instrumenta totalne stanice). Pozicija sondi (izradio: J. Burmaz) 165

166 Rezultate arheološkog istraživanja na parceli Matoševa 7, treba promatrati sukladno povijesnim podacima o tom objektu. Godine tu je bilo napušteno zemljište, pošto je starija drvena kuća stradala u požaru. Ponovo podignuta kuća također je bila drvena i takva je stajala svakako još u početku 19. st. (1806.) kada je na njezinu mjestu sagrađena zidana kuća koja i danas stoji. Nije poznato je li to bilo prije godine, kad ju je prodao postolar Mayer, a kupio stolar Jakob Stoffer. Preciznijom obradom arhivske građe prilikom izrade konzervatorske studije i arhitektonskog snimka stambene zgrade u Matoševoj 7, autori studije detaljnije iznose povijesne podatke te iskazuju mišljenje kako je prva kuća na mjestu Matoševe 7 nastala nakon požara iz godine. Oni smatraju da je drvenu kuću zamijenila zidana kuća u razdoblju između i godine. Iz materijalnih ostataka pronađenih u Sondama 1 i 2 prilikom arheoloških istraživanja, može se reći da je prvi objekt na parceli Matoševa 7 sagrađen nakon zasipanja duboke jame pronađene u prostorima P1 i P2. Taj materijal pripada razdoblju 17. i početku 18. st. Tom vremenu pripada i pronađeno opečno popločenje, kao i naknadno nabijen sloj svijetlosmeđe do žute zemlje. Sve to vrlo vjerojatno pripada objektu građenom od drva stradalom u požaru godine. Na to upućuje i sloj gara s velikom količinom drvenog ugljena. Kako se opožaren sloj širio izvan ruba istraživane površine, dimenzije izgorenog objekta nije bilo moguće utvrditi. Treba napomenuti da je u istočnom rubu Sonde 2, na 7 m udaljenosti od postojećega zidanog podruma, također pronađen opožaren sloj. U tim je slojevima paljevine pronađeno nekoliko ulomaka pećnjaka, glazirane keramike te čavala, a važan je i podatak o pronađenoj većoj nakupini izgorenih sjemenki pšenice, što upućuje na namjenu tog dijela objekta. Prema svemu sudeći, nakon požara se teren ponovo nasipavao i nivelirao s glinastim pijeskom svijetlosmeđe do žute boje, u kojemu nije bilo nikakvih nalaza. Vjerojatno je riječ o dijelu hodne površine uređene nakon navedenog požara i ona predstavlja horizont funkcioniranja neposredno prije gradnje današnjeg objekta u Matoševoj 7. Literatura Bedenko, Vučić-Šneperger 2003 Vladimir Bedenko, Boris Vučić-Šneperger, Konzervatorska dokumentacija i arhitektonski snimak stambene zgrade u Matoševoj ulici br. 7 u Zagrebu, Arhitektonski Fakultet Zavod za graditeljsko nasljeđe, svibanj, Dobronić 1998 Lelja Dobronić, Zagrebački Kaptol i Gornji Grad nekad i danas, Zagreb, Summary Boris Mašić Josip Burmaz At the end of July and in early August 2005 Zagreb City Museum conducted rescue archaeological research during the conservation and restoration operations into the structure at Matoševa 7, in Zagreb s Upper Town. From the material remains found in two test digs, we can say that the first structure built at the plot at Matoševa 7 was created after the filling of a deep pit. This material belongs to the 17 th and early 18 th centuries. Also belonging to this period is the brick paving, as well as the subsequently packed layer of light brown to yellow earth. Probably all of this belongs to some wooden structure that was destroyed in the fire of Redni broj: 84 Lokalitet: Zagreb park Grič Naselje: Grad/općina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološka istraživanja u parku Grič, na zagrebačkom Gornjem gradu, bila su nastavak i proširenje iskopavanja započetih na inicijativu Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (stručni voditelj: Boris Mašić; vanjska suradnica: Buga Pantlik). Radovi su započeli saniranjem i dokumentiranjem zatečenog stanja u svim četirima sondama otvorenim u kampanji godine, nakon čega je započelo proširenje iskopa u sondama II i III. U sondi I, prilikom poliranja zdravice, definiran je veći broj otpadnih i jama za stupove te dva ukopana objekta naseobinskog karaktera. Keramičkim nalazima dio ukopa datiran je u razdoblje visokoga srednjeg vijeka, a dio u vrijeme halštatske kulture starijega željeznog doba. Horizontu gradnje srednjovjekovnoga gradskog bedema pripisan je ukop definiran kao objekt V, koji je služio za pripremu žbuke, i jama 6 koja je služila kao akumulacija za vodu prilikom pripreme morta. U toj je sondi istražen i grob 37, koji se uklapa u raster dosad istraženih grobova u toj sondi. U sondi II očišćena su četiri groba uočena tijekom kampanje provedene godinu dana prije i jedan novootkriveni grob, dok su dva groba ostala neistražena jer se većim dijelom nalaze pod istočnim profilom sonde. Pronađen je i niz ukopa u zdravicu od kojih treba istaknuti jamu 74 koja pripada horizontu st., a mogla je služiti kao deponij ili latrina smještena uz bedem, te niz jama za stupove ukopanih u liniji koja prati konfiguraciju terena, sugerirajući postojanje rubne ograde na zapadnom dijelu današnjeg parka Grič. Unutar sonde III, koja je tijekom istraživanja proširena prema sjeveru, otkrivena su tri nova groba, od kojih su dva istražena, a jedan se nalazi pod profilom sonde. Valja istaknuti i nalaz zidane strukture kvadratnog tlocrta, uvjetno nazvane postament, koja nedvojbeno korespondira sa zidom otkrivenim godine. To potvrđuju jame za stupove pronađene uz navedeni zid te promjene uočene u njegovoj strukturi, evidentne upravo na dijelu koji se linijski veže s postamentom. Istraživanjima u proširenju sonde, otvorenom kako bi se definiralo pružanje zida prema sjeveru, utvrđeno je da je zid devastiran nizom ukopa kojima je vađen kamen iz zidne strukture. Ti ukopi korespondiraju s uočenim promjenama u zidnoj strukturi srednjovjekovnoga gradskog bedema. Sve te uočene detalje trebalo bi vezati uz povijesne podatke o građevinskim aktivnostima uza zapadni gradski bedem tijekom prve polovine 16. stoljeća. No takve je pretpostavke moguće 166

167 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Park Grič, kompozitni tlocrt (izradili: A. Bugar, J. Burmaz) potvrditi samo daljnjim istraživanjima. Valja istaknuti i nalaze dvaju stariježeljeznodobnih naseobinskih objekata, od kojih je jedan mogao biti dio radioničkog kompleksa (objekt IV) dok je u drugom (objekt VI) pronađeno vatrište unutar kojeg su ostali sačuvani brojni ulomci keramike i kućnoga lijepa. Tom horizontu treba pripisati i nalaz ostataka prijenosnog ognjišta pronađenog u jami 70. Jedan od najvažnijih nalaza ove kampanje jest nalaz istrošenoga brončanog novca koji je probušen, a kroz rupicu je bila provučena željezna žica u funkciji karičice. Novac nije pronađen u zatvorenoj nalaznoj cjelini, već na Park Grič, sonda 3 (foto: B. Pantlik) razmeđi sloja šute, datirane keramičkim nalazima u 18. stoljeće i sloja sitnozrnatoga sivog pijeska čije definiranje u ovogodišnjoj kampanji nije bilo moguće jer se nalazio pod neistraženim dijelom parka. Riječ je o novcu kovanom u prvoj polovini 3. st. pr. Kr., u grčkoj koloniji Mamertini na Siciliji. U sondi IV, otvorenoj u središnjem dijelu parka, gdje je godine pronađen grob 1 datiran u kraj 15. i početak 16. stoljeća pronađena su i istražena još tri groba, a četvrti je evidentiran u profilu sonde. Ispod horizonta grobova definirani su intaktni ukopi u zdravicu koji, prema nalazima, Park Grič, tlocrt sonde 3 (crtež: S. Latinović) 167

168 mogu biti datirani u razdoblje rane faze halštatske kuture starijega željeznog doba. Na temelju tih istraživanja lokalitet park Grič nameće se kao jedna od najzanimljivijih kulturno-historijskih lokacija na području Grada Zagreba. Naime, riječ je o parceli na kojoj, prema dostupnim povijesnim izvorima, nikada nije evidentirano postojanje građevina, a u istraživanjima je pronađen zid čija je istražena dužina 11,40 metra. K tome, južni dio zida nalazi se pod neistraženim dijelom parka, dok je sjeverni dio devastiran. Nadalje, pronađeno je groblje s evidentiranih 47 grobova na površini od cca 200 četvornih metara. Grobovi su nalazima datirani u sam kraj 15. stoljeća i 16. stoljeće. Treba istaknuti da su pronađeni u središnjem i zapadnom, prema svemu sudeći rubnom dijelu groblja, a da se početak ukopavanja na groblju tek treba utvrditi daljnjim istraživanjima. Treba istaknuti i činjenicu da u povijesnim izvorima nisu pronađeni ni podaci za postojanje groblja na toj lokaciji. Kada se nabrojanom pridoda podatak da je unutar parka significiran intaktni prapovijesni kulturni sloj koji područje onodobnog naselja na brežuljku Grič dijagonalno, preko Trga sv. Marka, proširuje do lokaliteta otkrivenog ispod zgrade današnjeg Muzeja grada Zagreba, važnost tih nalaza promatranih u kontekstu cjelokupnoga Gornjega grada bitno upotpunjuje dosadašnja saznanja o povijesti Zagreba. Literatura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebački Gradec, Zagreb, Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, Dobronić 1986 Lelja Dobronić, Zagrebački Gornji grad nekad i danas, Zagreb, Dobronić 1992 Lelja Dobronić, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, Klaić 1982 Nada Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, Mušič 2004 Branko Mušić, Poročilo o geofizikalni raziskavi na lokaciji Zagreb Gornji grad, Grič, Ljubljana, Schneider 1930 A. Schneider, Stari zagrebački perivoji, vrtovi i šetališta, Narodne starine, Zagreb, Redni broj: 85 Lokalitet: Zagreb Trg sv. Marka Naselje: Grad/općina: Zagreb Pravni status: Z-1525 (povijesna urbana cjelina) Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od lipnja do prosinca 2005., provedena su sondažna istraživanja oko crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu (stručni voditelj: Boris Mašić Muzej grada Zagreba, vanjske suradnice: Aleksandra Bugar i Buga Pantlik). Inicijator projekta bio je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, a financijska sredstva osigurao je Grad Zagreb. Istraživanja su bila dio Projekta uređenja hodnih ploha Trga sv. Marka. Trg sv. Marka središnji je dio današnjeg, ali i srednjovjekovnog naselja Gradec, građenog planski, s inzularnom podjelom i rasporedom ulica, koji sugeriraju osmišljeno projektiranje s crkvom sv. Marka kao okosnicom oko koje nastaje naselje na trokutastoj zaravni brežuljka Grič. Crkva je bila dominantan građevinski objekt Gradeca tijekom cijele njegove povijesti. Na trgu oko nje odvijao se život grada, počevši od sajmova pa do kažnjavanja prekršitelja zakona. Arheološki radovi bili su koncentrirani na dio trga uz crkvu koja se, kao župna crkva, prvi put spominje već u Zlatnoj buli Bele IV., 1242., a izuzeta je iz biskupske jurisdikcije te je predana na upravu gradskoj vlasti. Njezina Boris Mašić Buga Pantlik Summary The archaeological excavations at Grič Park in Zagreb s Upper Town were a continuation of excavations started in This is a parcel on which, according to the available historical sources, no building was ever recorded, but in the current excavations a wall has been found, the explored length of which comes to m. Then a cemetery with 47 recorded graves on an area of about 200 square metres was found. These graves have been dated to the very end of the 15 th or to the 16 th century. It should be pointed out that the historical sources contain no reference to the cemetery either. A cultural stratum was found in the Park that belongs to the beginning of the Early Iron Age. Trg sv. Marka, kompozitni tlocrt (izradila: A. Bugar) 168

169 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Trg sv. Marka, kapela sv. Fabijana i Sebastijana, kripta, pogled zapad (crtež: S. Latinović) gradnja, prema dosadašnjim saznanjima, započela je neposredno nakon tatarske provale te je, prema svemu sudeći, bila građena u romaničkom stilu. Prema hipotetskim rekonstrukcijama ta je crkva bila trobrodna bazilika s, vjerojatno, trima polukružnim apsidama. Pretpostavlja se da je bila građena u jednakim gabaritima kao i današnja. Prve preinake crkve zabilježene su u drugoj polovini 14. stoljeća, ili na prijelazu 14. u 15. stoljeće, kada je preinačena u dvoranski tip crkve gotičkoga stila te je izgrađen i arhitektonsko-skulpturalni južni portal. Uz nju su, od druge polovine 14. stoljeća, bili prizidani dućani. Podatak da su izgorjeli nalazimo 1464., nakon čega su obnovljeni te su funkcionirali na tome mjestu do prve polovice 17. stoljeća. Tijekom povijesti crkva je pretrpjela čitav niz oštećenja i preinaka. Uz ostalo, g. na sjevernoj strani je dozidana kapela sv. Fabijana i Sebastijana, kao zavjet gradske općine u vrijeme opasnosti od kuge, a srušena je tijekom restauratorskih zahvata arhitekata Schmidta i Bollea između i godine. U vrijeme tih restauratorskih radova crkva je kompletno regotizirana. Između i godine, izvedena je asanacija crkve, koja se uglavnom odnosila na njezinu unutrašnjost. Arheološka istraživanja započela su otvaranjem temelja i kripte nekadašnje kapele sv. Fabijana i Sebastijana. Kripta je izvorno morala biti veća, jer je očito pregrađena prilikom Schmidtovih i Bolleovih intervencija u 19. stoljeću. To je najvidljivije u prislonu otkopanoga južnog zida na zapadni zid kripte. Na istočnom zidu kripte vidljiv je zazidan otvor kroz koji se ulazilo u nju. Otvor je također zazidan u 19. stoljeću. Za zazidavanje toga otvora te za gradnju novoga temeljnog zida kojim je kripta pregrađena na jugu, rabljen je građevni materijal srednjovjekovne crkve sv. Marka te su u zidnom plaštu i zapuni otvora vidljivi brojni spoliji. Može se zaključiti da je riječ o veoma važnim, profiliranim, kamenim dijelovima koji su nekoć bili dio arhitektonske plastike srednjovjekovne crkve sv. Marka. Pokojnici su u kriptu s bačvastim svodom polagani u dvije razine, u niše odvojene pregradama. Zidovi kripte djeluju kao da su naknadno umetnuti pod temelje kapele, što nameće zaključak o naknadnom ukopavanju kripte, ali ne smije se isključiti ni mogućnost da kripta pripada starijoj kapeli koja se spominje u povijesnim izvorima. Na južnom dijelu trga, nakon uklanjanja asfalta i recentnih slojeva, definirani su brojni ukopi u zdravicu od kojih najveći dio pripada prapovijesnom razdoblju. Većina pripada razdoblju halštatske kulture starijega željeznog doba i naseobinskog su karaktera. Njihova interpretacija, kada je bila moguća, izvedena je na temelju konteksta nalaza, njihova oblika te artefakata pronađenih u njihovoj ispuni. Riječ je o zemunicama, otpadnim jamama, radioničkim i drugim boravišnim objektima s vatrištima i ognjištima. Najveći dio pokretnih arheoloških nalaza čine brojni fragmentarni ostaci grubih i finih keramičkih posuda različitih oblika i namjene. U većini slučajeva riječ je o kuhinjskom posuđu (lonci, zdjele ), a u manjem broju o stolnom (vrčevi, šalice ). Pronađena je veća količina kućnoga lijepa, odnosno maza, često s vidljivim tragovima utiskivanja prstiju ili tragovima pruća utisnutog u još svježu glinu, zatim keramički utezi za tkalački stan, pršljenovi za vreteno itd. Pronađena je i zemunica s keramičkim materijalom karakterističnim za razdoblje latenske kulture mlađega željeznog doba. Otkriveni ostaci naselja halštatske kulture starijega željeznog doba (8. 6. st. pr. Kr.) te zemunica latenske kulture mlađega željeznog doba (2. 1. st. pr. Kr.), poglavito stambeni objekti različite namjene i otpadne jame, sagledani zajedno s činjenicom da je na prostoru današnjeg Muzeja grada Zagreba evidentirano naselje s identičnom stratigrafskom slikom te najnovijim nalazima unutar parka Griča, sugeriraju postojanje velikoga prapovijesnog naselja u kojem je morala egzistirati brojčano znatna populacija toga vremena. Među najvažnije nalaze istraživanja svakako treba ubrojiti i osam kosturnih grobova te temelje dvaju kontrafora ukopanih u zdravicu. Kontrafori su bili građeni od pritesanog 169

170 Grob 5, temelj pronađenoga istočnog kontrafora i južnog portala u odnosu na temelj crkve i novovjeke strukture (foto: A. Bugar) kamenja i spolija s ranogotičkim profilacijama te vezani vapnenom žbukom. Razvidno je, s obzirom na to da se temelji nalaze simetrično u odnosu na južni portal te se dijelom podvlače pod temelj crkve, da je crkva u jednoj građevinskoj fazi imala više kontrafora nego što je dosad bilo poznato. Grobovi su bili ukopani u grobne rake bez evidentirane grobne arhitekture, orijentacije zapad-istok, s pokojnicima položenim na leđa te s rukama položenima na prsa ili uz tijelo. Oni nam potvrđuju kako je, u jednoj fazi, na današnjem prostoru Trga sv. Marka postojalo groblje. Malen broj nalaza u grobovima (dvije pojasne kopče i spone za odjeću) pri ovoj fazi istraživanja, ne pruža dovoljno podataka za točnije određivanje vremena u kojem su pokojnici ukopani, ali se otvara mogućnost datiranja grobova prije preinaka izvedenih na prijelazu 14. u 15. stoljeće. Dakle, prema kontekstu nalaza, njihovu odnosu prema crkvi i povijesnim činjenicama, teško je pretpostaviti da je groblje funkcioniralo oko crkve sv. Marka kakvu poznajemo danas, ali i iz povijesnih izvora. Naime, ako se ima u vidu plitka dubina temeljenja crkve i nalaz ostataka dvaju temelja kontrafora te razinu na kojoj su grobovi pronađeni, otvara se mogućnost redefiniranja spoznaja o građevinskim fazama crkve, što je bitno vezano uz razdoblje funkcioniranja groblja. Ostali nalazi iz kasnijih razdoblja, ukopi za stupove, komunalnu infrastrukturu, skele, vapnenicu ili akumulaciju vode te dijelovi raznih opločenja trga i temelj za Marijin pil, bez sumnje upotpunjuju povijesnu sliku o izgledu trga i životu na Gradecu tijekom novoga vijeka. Među najzanimljivije može se ubrojiti ostatak opločenja izvedenog oblucima koje je pronađeno na središnjem dijelu trga. Prema svemu sudeći, riječ je o opločenju heksagonalnog tlocrta koje, na temelju nalaza novca i brončanih pribadača, može biti datirano u razdoblje 17. i 18. stoljeća. Rezultati arheoloških istraživanja na Trgu sv. Marka uklapaju se u arheološku sliku potvrđenu na više lokaliteta unutar samoga Gornjega grada, ali i šire okolice Zagreba, a koji su dio opće slike povijesnog razvoja u ovom dijelu Europe. Boris Mašić Aleksandra Bugar Buga Pantlik Literatura Bedenko 1989 Vladimir Bedenko, Zagrebački Gradec, Zagreb, Buntak 1996 Franjo Buntak, Povijest Zagreba, Zagreb, Dobronić 1986 Lelja Dobronić, Zagrebački Gornji grad nekad i danas, Zagreb, Dobronić 1992 Lelja Dobronić, Slobodni i kraljevski grad Zagreb, Zagreb, Horvat 1980 Anđela Horvat, Parleri iz Praga na zagrebačkom Gradecu: da ili ne?, Peristil, 23, Zagreb, Horvat 1992 Zorislav Horvat, Katalog gotičkih profilacija, Zagreb, Ranogotički spolij u pronađenom temelju istočnog kontrafora (foto: A. Bugar) 170 Jama 60 s ostacima keramičkih posuda i utega za tkalački stan, st. pr. Kr. (foto: A. Bugar)

171 Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 2/2005 Klaić 1979 Nada Klaić, Johannes lapicida parlerius ecclesiae sancti Marci, Peristil, 22, Zagreb, 1979 Klaić 1982 Nada Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, Summary From June to December 2005, test excavations were conducted around the Church of St Mark, Upper Town, Zagreb. The archaeological works were concentrated on the part of the square alongside the church that was first mentioned as parish church in the Golden Bull of King Bela IV in During the excavations, the foundations and crypt of the demolished Chapel of SS. Fabian and Sebastian were found. Another find consisted of 8 medieval skeletal graves in the area south of the church, as well as remains of an Early Iron Age settlement (8 th 6 th century BC) and dugouts from the Late Iron Age (2 nd 1 st century BC). As well as all this, numerous modern excavations for pillars, municipal economy infrastructure, limestone or accumulations of water and a foundation for Mary s pylon, and parts of various pavements of the square. All this helps to complement the historical image of the way the square once looked and life in Gradec. 171

172 SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA 86 Ciglenice 87 Kutina Kutinska lipa 88 Sisak Stari grad 89 Siscija Sv. Kvirin 90 Zrin (burg) 172

173 Sisačko-moslavačka županija, HAG 2/2005 Redni broj: 86 Lokalitet: Ciglenice Naselje: Osekovo Grad/općina: Popovača Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija Tijekom nastavljena su sustavna arheološka istraživanja i pripremni radovi konzervacije temelja istraženog objekta kuće na rimskom kompleksu Ciglenice u Osekovu. Sustavna arheološka istraživanja na tom lokalitetu (u kraćim kampanjama) obavljaju se od godine, a ozbiljniji radovi na konzervaciji čvrstih temelja objekta od godine. Stručna je voditeljica radova Ana Bobovec, arheologinja Muzeja Moslavine u Kutini, a povremena stručna suradnica bila je dr. sc. Kornelija Minichreiter iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture, Općine Popovača i Grada Kutine. Istraživanja su nastavljena u prvom i drugom istražnom bloku, otvaranjem 7 novih sondi (svaka 5x5 m ili 175 m 2 prostora). U prvom istražnom bloku iskopavane su 3 nove sonde (F/11, G/11 i H/11) koje se vežu uz prostor na kojem je pronađen kanalizacijski odvod istraženog objekta. Na prostoru tih triju sondi iskopavanje je obavljeno do razine zdravice: F/11 na 116,5 od nulte točke, G/11 na 132,4 od nulte točke i H/10 na 151,4 od nulte točke. Pad terena prema istoku prati pad razine kanalizacijskog odvoda. Kanalizacijski odvod, koji se veže na temelje rimske kuće u smjeru istoka, istražen je i dokumentiran tijekom arheoloških kampanja i godine. Dužina sačuvanog ili djelomice sačuvanog dijela jest 19,5 m (u sondama D/10, E/10, F/10, G/10 i H/10). U sondi E/10, u dužini od 3 m, sačuvana je čitava njegova konstrukcija, koja se sastoji od donje ploče, stranica od opeke u 3 razine i gornje ploče. Dimenzije gornjih i donjih ploča su 46-49x29-32x7 cm, a dimenzije opeka koje čine stranice kanala 46-49x15-16x7 cm. Kanalizacija završava bez donjih ploča, ali su zato stranice izvedene s 4 razine opeke. Područje iskopa sondi s kanalizacijskim odvodom bilo je iznimno bogato pokretnim arheološkim materijalom. Uz velike količine keramičkog materijala, pronađeni su i iznimni primjerci zlatnoga i drugog nakita, staklo, novac...). Pokretni arheološki materijal na tom dijelu iskopa relativno je brojan i raznolik. Uz usitnjene ulomke arhitekture, pronađeno je dosta keramike među kojom ima i ukrašenih primjeraka, kao i tere sigilate. Osim toga, pronađeni su i željezni predmeti (čavli, klinovi, okovi), amorfne nakupine olova, životinjske kosti, novac koji je uništen djelovanjem kemikalija iz umjetnih gnojiva i jedan nepotpun primjerak brončane snažno profilirane fibule (Koščević 1980). U nastavku istraživanja otvorene su 4 nove sonde u drugom istražnom bloku: A/19, B/19, C/19 i D/19 (prema prije utvrđenoj sondažnoj mreži, svaka 5x5 m ili ukupno 100 m 2 ). Istraživanja ovog bloka započela se još godine kada je već na samom početku otkriven raster temelja drugoga objekta u kompleksu. Lokalitet je u tom dijelu devastiran u još većoj mjeri nego na prostoru prvoga istražnog bloka, pa je pronađeno relativno malo podzemnih struktura (temelja) od čvrstog materijala. (U sondi B/18 pronađen je manji dio temelja od poluobrađenog kamena vezanog čvrstom žbukom, dužine oko 2 m, visine do 30 cm, a širine oko 50 cm. Ciglenice, tlocrt istražene površine (crtež: M. Jelenčić) U sondama C/16 i C/17 također je pronađen manji dio temelja (ili prezida, dužine oko 1,5 m) izvedenog načinom nepravilne riblje kosti ). Na području iskopa triju sondi: B/19, C/19 i D/19, na razini 26,5 31,8 (od nulte točke) pronađeni su tragovi čvrstih podzemnih struktura u obliku temelja od kamena dužine oko 12 metara, ostataka baza stupova od opeke smještenih na određenim udaljenostima u sklopu temelja i podnice od opeke (prema jugoistoku). Temelji su široki 60 cm, a jedna od baza ima stranice i do jednog metra. Podnica je dosta uništena, ali se nazire pravilnost u slaganju ploča od opeka. Istraživanje u tim sondama nije dovršeno treba utvrditi daljnje prostiranje temelja, kao i dubinu ukopa pojedinih elemenata arhitekture. Iskop treba nastaviti i u sondi A/19, gdje je otkopan tek površinski sloj. Pokretni arheološki materijal u drugom istražnom bloku dosta je brojan, ali ne toliko raznolik kao u prvom. Prevladavaju ostaci arhitekture objekta, od kojih su osobito zanimljivi ulomci žbuke s fino zaglađenom površinom, te ulomci s užljebljenjima (vjerojatno žbuka koja je nalijegala na stijenke tubulusa). Nađeno je i dosta ulomaka tubulu- Ciglenice, sonda C/19 (foto: D. Vidiček) 173

174 sa, što je normalno, jer je objekt imao hipokaust uređaj za grijanje toplim zrakom. Ostaci hipokausta u tragovima pronađeni su već tijekom istraživanja i godine (na 48 m², na prostoru sondi B/17, C/17, B/18 i C/18). Tijekom nastavljeni su pripremni radovi za konzervatorske zahvate na temeljima istraženog objekta kuće u prvome istražnom bloku. Za vrijeme iskopavanja obavljeno je nekoliko zahvata na temeljima objekta iskopani su kontrolni profili uz pojedine temelje u sondi C/8, kako bi se odredila dubina njihova ukopa. Kao priprema za izradu arhitektonskog snimka geodetski su snimljeni svi elementi temelja objekta vanjskih i unutrašnjih rubova, kvadratne mreže i pristupnog puta prema nalazištu. Radove je izveo ured Zlatka Gloca, ovlaštenog inženjera geodezije iz Kutine. Literatura Bobovec 1999 Ana Bobovec, Rezultati iskapanja na rimskom arheološkom lokalitetu Ciglenice u Osekovu, godine 1998., Obavijesti HAD, XXXI/1, Zagreb, 1999: Bobovec 2002 Ana Bobovec, Tragom arheoloških nalazišta Moslavine, Matica hrvatska, Kutina, Vodič 2003 u: izložbeni postav, vodič: Ciglenice, Osekovo, Muzej Moslavine, Kutina, Summary Ana Bobovec The year 2005 saw the continuation of systematic archaeological investigations into Ciglenice, a Roman complex in Osekovo. Two investigation blocks with a total of 7 test digs (a total of 175 square metres) were opened up. In the first investigation block, three test digs were investigated; these were related to the space where the drainage system of the house being investigated was found. In the second investigation block, four test digs were opened up in the area where during previous investigations the foundations of a new structure with the remains of a hypocaust were found. Redni broj: 87 Lokalitet: Kutina Kutinska lipa Naselje: Kutina Grad/općina: Kutina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 20. lipnja do 1. srpnja obavljeno je kraće arheološko iskopavanje na rimskom lokalitetu Kutinska lipa, na zapadnoj periferiji Kutine. Stručna voditeljica istraživanja bila je Ana Bobovec, arheologinja Muzeja Moslavine u Kutini. Materijalna sredstva osigurali su Grad Kutina i Ministarstvo kulture. Na fizičkom iskopavanju radili su volonteri iz Međunarodnoga radnog kampa u okviru manifestacije Kutinsko ljeto. Arheološki lokalitet na Kutinskoj lipi otkriven je još krajem 19. st. (1892.), a tada se šire područje zvalo Crkvište ili Fratrica. Rekognosciranjem terena utvrđeno je dosta pro- Kutinska lipa, kvadranti C 1 i 2, D 1 i 2 (foto: D. Vidiček) strano područje nalazišta, a prikupljeni arheološki materijal poslan je tadašnjemu Narodnom muzeju u Zagrebu. U međuvremenu je čitavo područje parcelirano i urbanizirano, a samo nalazište maksimalno devastirano. Iskopavanje je nastavljeno u sklopu projekta arheoloških istraživanja koja su pokrenuta georadarskim mjerenjem na jednoj od parcela, gdje je pri obradi zemlje na površini pronađeno obilje arheološkog materijala, osobito ulomaka rimske arhitekture (oranica obitelji Belak, k.č. 1984, k.o. Kutina). Godine započeo je i iskop u dvjema probnim sondama (svaka 5x5 m) na oranici Slavice Kožić (k.č. 1985/1, k.o. Kutina). Istodobno je u gradu Kutini pokrenut i postupak otkupa zemljišta od obitelji Prelčec (k.č. 1987/9 oko 600 m 2 ), koji je realiziran 2005., te je to zemljište stavljeno na raspolaganje Muzeju Moslavine radi daljnjih arheoloških istraživanja. Arheološka istraživanja nastavljena su dovršetkom iskopa u sondama otvorenima U sondi I. nađen je dio rastera temelja nekog objekta u najdubljem sloju ukopa (u negativu ), s dosta kockica mozaika u ispuni. U sondi II., na dubini od svega 20 cm, pronađena je nakupina ulomaka arhitekture (opeke, crijepa, vanjske kanalizacije...), ali izvan konteksta horizontalne stratigrafije. Potom je započeo iskop na k.č. 1987/9 otvaranjem četiriju sondi (svaka 5x5 metara) uza samu cestu, odnosno ulicu (A/1, B/1, C/1 i D/1). Na relativno maloj otkopanoj površini otkriveni su tragovi rastera temelja nekog objekta u najdubljem sloju ukopa, kao i čvrstih podzemnih struktura (podnice, kanalizacijskog odvoda...), koje se na ovom stupnju istraživanja još ne mogu posve definirati. Istraživanja će biti nastavljena iskopavanjem do zdravice u svim sondama, kao i širenjem područja iskopa na istok. Pokretni arheološki materijal pronađen tijekom iskopavanja i godine nije osobito brojan ni raznolik. Pronađeno je nešto keramičkog materijala i sitnih željeznih predmeta, a najbrojnije su kockice mozaika od bijelog i sivog kamena, te poneka od tamne staklene paste. Nakon završetka iskopavanja, dio iskopa s čvrstim strukturama prekriven je geofolijom i tankim slojem zemlje koji će se maknuti kada iskopavanja budu nastavljena. Literatura Bobovec 2005 A. Bobovec, Rimsko arheološko nalazište Kutinska lipa u Kutini, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005:

175 Sisačko-moslavačka županija, HAG 2/2005 Kukuljević Sakcinski 1873 I. Kukuljević Sakcinski, Panonija rimska, JAZU, XXIII, Zagreb, 1873: 126, bilješka 2. Viestnik 1895 Izvještaji i izvadci iz dopisa muzejskih povjerenika, Viestnik Hrvatskog Arkeologičkog društva, 1, Zagreb, 1895: 208, 209. Ana Bobovec Summary During 2005, archaeological investigations into the Roman site of Kutinska Lipa in Kutina were continued. In test dig I, part of the grid of the foundations of some structure were found in the lowest layer of the excavation, and in test dig II, there was a gathering of architectural fragments from outside the stratigraphic context. Four test digs were also opened up in the western side of the plot alongside the present-day road. Because of the short time for which the works lasted, the excavation in these digs were not completed, but it was shown that there were remains of solid structures (floors, drainage and so on). Among the moveable archaeological material typical of the time of the Roman Empire, it is worth mentioning a great many mosaic tesserae. Redni broj: 88 Lokalitet: Sisak Stari grad Naselje: Sisak Grad/općina: Sisak Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Siska) Razdoblje: NV Vrsta radova: arheološki nadzor Dana 15. veljače arheologinja Gradskog muzeja Sisak Tea Tomaš obavila je arheološki nadzor građevinskih radova u utvrdi iz 16. stoljeća Stari grad. Radovi su bili dio statičke sanacije utvrde koja se provodi već nekoliko godina, a financiraju je Ministarstvo kulture i Grad Sisak. Arheološki je nadzor proveden pri iskopavanju rova oko temelja stupova koji čine arkade hodnika u prizemlju južne strane Staroga grada. Rov je bio dugačak 30 m, širok 1,5 m, te dubok oko 1 m. U iskopu, osim temelja navedenih stupova, nisu pronađeni tragovi druge arhitekture ni bilo kakvih arheoloških struktura. Od pokretnih nalaza pronađen je jedan mužar, vrsta vatrenog oružja iz ranoga novog vijeka. Tom je prilikom proveden nadzor nad već iskopanim rovovima s vanjske strane južnog zida utvrde, gdje također nije bilo tragova nepokretnih arheoloških struktura. Od pokretnih nalaza sakupljeni su ulomci ranonovovjekovne keramike. Nakon arheološkog nadzora, rovovi su zatrpani, te su nastavljeni građevinski radovi. Literatura Petković 2004 Danijel Petković, Vatreno oružje iz zbirke oružja Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci, Vinkovci, Tea Tomaš Summary Sisak Stari grad, mužar (foto: B. Suntešić) During February 2005, archaeological supervision was conducted of the execution of works to the structural repairs in the 16 th century fortress called Stari grad [fort, burg]. Supervision was exercised during trenching work around the foundations of the pillars that comprise the arcade of the corridor in the ground floor of the southern side of the fort, and of the trenches on the external side of the southern wall. No architecture was found, and as for moveable finds, there was a mužar, an early firearm of the mortar type, and modern ceramic fragments. Redni broj: 89 Lokalitet: Siscija Sv. Kvirin Naselje: Sisak Grad/općina: Sisak Pravni status: Z-2767 (arheološka zona Siska) Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervatorsko- -restauratorski radovi U sklopu realizacije Arheološkog parka Sveti Kvirin u Sisku (k.č. 600/1, 600/2, 601, 602/2, k.o. Sisak Stari), krajem travnja i početkom svibnja 2005., arheološki je istražen sjeverni dio lokaliteta (Burmaz, Lolić 2005). Istraživanja su bila manjeg obujma, a nastavljena su na mjestu otkrića arhitektonskoga kompleksa sjevernog ulaza u Sisciju, na položaju gdje iz grada izlazi glavna gradska prometnica cardo maximus (Burmaz, Lolić 2005). Voditelj istraživanja bio je Josip Burmaz, a arheološki nadzor provodila je Tatjana Lolić. Istraživanje je jednim dijelom provedeno unutar istih gabarita sektora određenog 2004., a potom je otvorena i manja površina u smjeru sjevera. Ukupna istražena površina iznosila je 180 m². S obzirom na to da je na tako maloj površini 175

176 Najstarija faza kompleksa ulaza u Sisciju Ispod dna temelja baze ulaznog luka te ispod istočnoga ulaznog zida, na položaju obrambenog opkopa, otkriven je dio arhitektonske strukture koja je građena od dvaju opečnih zidova širine 1 m. Zidovi se spajaju pod pravim kutom te čine JI ugao zgrade ili infrastrukture (mosta?). Visina sačuvanosti te strukture zasad iznosi 1,80 m, međutim zidovi nisu istraženi do kraja temelja zbog problema s podzemnom vodom. Karakteristično je da su zidovi kvalitetno građeni, a vanjska su im lica ožbukana. Zid smjera S-J pri vrhu ima otvor veličine 17x25 cm, vjerojatno od vodoravne, poprečno postavljene grede, a u žbuci na licu zida također su vidljivi otisci okomito i vodoravno postavljenih greda. Situacija sugerira da se na sjeveru i zapadu nalazila slična struktura u konstruktivnoj vezi s otkrivenom. Ta je konstrukcija prekrivena slojem zemlje koji nije devastiran recentnim ukopima, a datiran je srebrnim denarom Marka, Aurelija kovanim 161. godine (Gebhardt, Backes). Sisak Sv. Kvirin, tlocrt južnog ulaza (izradio: J. Burmaz) otkriveno više arhitektonskih cjelina, cilj istraživanja bilo je razjašnjavanje stratigrafskih odnosa, odnosno razvoja arhitekture, određivanje razina funkcioniranja u pojedinim građevinskim fazama te izrada arheološko-konzervatorske dokumentacije kao stručne podloge za postupak konsolidacije i konzervacije rimske arhitekture koji se odvijao istodobno s arheološkim istraživanjima. Razvoj i međuodnosi sklopova arhitekture Stratigrafski odnosi među sklopovima arhitekture te karakteristike materijala i načina zidanja kompleksa sjevernog ulaza u Sisciju određuju nekoliko građevinskih faza, nastalih napuštanjem starijih ili dogradnjom novijih zgrada koje su u tom trenutku više odgovarale funkciji: 1. Na vrhu kompleksa rimskog ulaza stoje ostaci barokne kapele iz 18. stoljeća, posvećene svetom Kvirinu. Kapela je sagrađena izravno na rimskoj arhitekturi čiji su ostaci čak iskorišteni kao sastavni dio temeljne konstrukcije kapele. Položaj je dobrim dijelom izabran i zbog simbolike mjesta, koja se prenosi predajom do danas kao moguć položaj povezan s prvim siscijskim kršćanskim biskupom mučenikom. 2. Sloj 4. stoljeća i ujedno najmlađa rimska struktura dio je temelja sjevernih gradskih zidina. 3. Paralelni snažni zidovi smjera S-J koji flankiraju ulaz, u čijem je međuprostoru položen cardo maximus te temelji ulaznog (trijumfalnog) luka, strukturom gradnje, veličinom opeka, širinom sljubnica i dimenzijama zidne mase pripadaju gradnji s početka 3. stoljeća koja je prije prepoznata na nekoliko lokaliteta u Sisku (Šarić 1991; Lolić 2003; Wiewegh 2004). 4. Rimska gradska infrastruktura, lučno svođen kanal, opečni kanal čija se datacija određuje prestankom njegove funkcije. Naime, izgradnjom ulaznih paralelnih zidova planski je zatrpan velikim klesanim blokovima kamena i dijelom je baza za temeljenje novonastale arhitekture. 5. Najstarija struktura koja je bila u funkciji prije pol. 2. st. jest struktura od opečnih zidova s tragovima drvene konstrukcije. Među pokretnim arheološkim nalazim prevladava keramika stoljeća, a od oblika su najčešći tanjuri, tarionici i gruba kućna keramika. Pronađeno je i nekoliko komada brončanoga i srebrnoga rimskog novca. Zaštita lokaliteta Prezentacija sjevernih kvartova Siscije, projekt pod nazivom Arheološki park Sveti Kvirin koncipirana je u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom centra grada Siska, radi uvida u izniman arheološki lokalitet nacionalne važnosti koji svojom konkretnom prisutnošću predstavlja dominantan karakter kulturne baštine regije. Razina intervencija, kao i principi konzervacije na otkrivenom arhitek- Zgrada ili infrastruktura (most?) istočno lice zida s otvorom za poprečno postavljenu gredu te otiscima okomito postavljenih greda (izradio: J. Burmaz) 176

177 Sisačko-moslavačka županija, HAG 2/2005 tonskom kompleksu, jedinstveni su za cjelokupan lokalitet, a sadržani su u stavu da će se nalazi konzervirati in situ radi zaustavljanja daljnjeg propadanja povijesne strukture. Rekonstrukcija nije planirana. Konzervacija na arhitektonskoj strukturi podrazumijeva čišćenje zidova, uporabu veziva starog sastava uz njegovo poboljšanje suvremenim sastojcima, postavljanje tzv. zaštitne kape u istome materijalu od kojeg je građena struktura, postavljanje sustava odvodnje oborinskih voda koji ne ugrožava višeslojni nalaz i ujedno omogućava njegovu prezentaciju u više razina. (Sustav odvodnje oborinskih voda bit će postavljen prema projektu ing. Marija Krvavice.) Nad čitavim kompleksom planirano je natkrivanje nadstrešnicama, a u slučaju nalaza krhkih struktura zatvaranje paviljonskog tipa. Čitljivost lokaliteta bit će pomognuta muzeološkom prezentacijom u budućem arheološkom interpretacijskom centru na samom lokalitetu. Planirana je primjena nužnih elemenata fizičke i tehničke zaštite lokaliteta, kao i uvođenje potrebne urbane opreme. Prema jedinstvenom planu konzervacije i prezentacije lokaliteta Siscija, godine tretiran je i korpus sjevernih gradskih zidina koji je bio oštećen ukopima gradskoga groblja u 19. i 20. st. Zid je građen od opeke i kamena koji dominira u zoni temelja. U postupku kosolidacije razložen je do tzv. zdrave strukture, očišćen je te presložen. Kao vezivo je rabljena vapnena žbuka te dravski pijesak u visokom omjeru. Zaštitna kapa izvedena je u materijalu (opeci i kamenu) pronađenom i deponiranom tijekom istraživanja. Konzervatorsko-restauratorske radove na lokalitetu izveo je Ivica Grošinić, ak. kipar restaurator. Zid je natkriven privremenom nadstrešnicom. Literatura Burmaz, Lolić 2005 J. Burmaz, T. Lolić, Lokalitet: Siscija Sv. Kvirin, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Gebhardt, Backes Münzenkatalog; Römische Kaiserzeit, Vol. III-Traian bis Iulia Domna (CD-ROM) Lolić 2003 Tanja Lolić, Colonia Flavia Siscia, Situla, 41, Ljubljana, 2003: Šarić 1991 I. Šarić, Terenska dokumentacija s lokaliteta Sisak C.12.B, Konzervatorski odjel u Zagrebu, UPCS 2004 Urbanistički plan centra grada Siska, CPA d.o.o., lipanj, Wiewegh 2004 Z. Wiewegh, Otkriće kule zapadnih zidina rimske Siscije, ARR, 14 (2004), Zagreb, 2004: Summary Tatjana Lolić Josip Burmaz As part of the production of the St Quirinus Architectural Park in Sisak, at the end of April and in early May 2005, archaeological investigations in the northern part of the site were carried out. Mostly, the investigation was carried out inside the same volumes of the sector defined in 2004, and then a smaller area was opened up towards the north. The total researched area came to 180 square metres. The stratigraphic relations and the characteristics of the material as well as the manner of construction define several construction phases in the complex of the northern entrance into Siscia. The earliest Roman structure, the 4 th century layer, is part of the foundation of the northern city walls. Parallel powerful walls in the N-S direction flanking the entrance and foundations of the entry or triumphal arch, in the structure of the building and the dimensions of the wall fabric belong to the architecture of the early 3 rd century, known previously from several sites in Sisak. The oldest structure, in use before the 2 nd century, is of brick with traces of wooden construction. According to the integral plan for the conservation and preservation of the site of Siscia in 2005 the body of the northern city walls was treated, having been damaged by excavations of the city cemetery in the 19 th and 20 th centuries. In the consolidation procedure, it laid bare down to the sound structure, cleaned and reassembled. Lime mortar and a high ratio of sand from the Drava River were used for bonding material. A protective coping was put on the wall, and it was roofed over. Redni broj: 90 Lokalitet: Zrin (burg) Naselje: Zrin Grad/općina: Dvor Pravni status: R-408 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, sanacija, konzervacija U sklopu projekta sanacije burga Zrin, kao jedne od najvrednijih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj (povijesno i stilski), Konzervatorski odjel u Zagrebu, uz suradnju Općine Dvor, pokrenuo je zaštitne radove obnove branič- -kule. Zbog zahtjevnosti posla i pristupa burgu, te dugotrajne natječajne procedure, radovi su započeli tek početkom zime, 15. studenog Zaštitnim radovima trebalo je prethoditi arheološko istraživanje koje je zbog snijega i niskih temperatura, kao i konzervacija kule, provedeno tijekom godine. Voditelj arheoloških istražnih radova bio je Amelio Vekić. Burg ili stari grad Zrin nalazi se na južnim obroncima Zrinske gore, na prostranoj zaravni izdvojenog brijega ponad široke doline potoka Zrinčice. Uz potok je s istočne strane grada prolazio povijesni put preko Zrinske gore. Pod njim se smjestilo istoimeno selo, dok sjeverozapadno od grada još uvijek stoje velebni ostaci gotičke crkve Blažene Djevice Marije (Marije Magdalene). Stari grad Zrin, toliko važan i vezan za hrvatsku povijest, prvi se put spominje kada njegov tadašnji vlasnik knez Stjepan II. Babonić u njemu piše darovnicu. Na temelju tog podatka Zrin je središte posjeda Babonića na ovoj strani Une i može se tvrditi da je nastao sredinom 13. st., iako nije isključen ni njegov nastanak u 12. st. Nakon zaloga kralj Ljudevit daje grad i posjed Zrin Grguru i Jurju Šubiću u zamjenu za Ostrovicu i Bribir u Dalmaciji. Prema Zrinu se ta grana Šubića, koja je tijekom sljedećih stoljeća intenzivno sudjelovala u stvaranju povijesti srednje Europe, naziva Zrinski. Tako postaju vlasnici prostranog posjeda od vrhova Zrinske gore do Une i Žirovca (današnje suhe međe, državne granice) na zapadu i Kostajnice na istoku. Vlastelinstvo se razvija i širi, prvo do Kostajnice, a poslije sve do Save. Najvažniji zamašnjak tom razvoju je dopuštenje za eksploataciju rudnika olova i srebra u okolici Gvozdanskog 177

178 koju im je dodijelio kralj Matija Korvin godine. Nikola III. Zrinski osniva i gradi u Zrinu franjevački samostan s crkvom Marije Magdalene izvan utvrđenoga grada. Kada sredinom 15. st. započinju provale Turaka Zrin postaje jedan od centara organizacije obrane granice na Uni i to ostaje do pada. U 16. st. Pounje polako pada, a nakon zauzeća Kostajnice 1556., Zrin i Gvozdansko ostaju jedini otoci u turskome moru. Oni se drže još dvadesetak godina, ali kad je zauzet Zrin, zatim Gvozdansko, obrana Hrvatske seli se na Kupu. Zrin i cijelo Pounje ostaju u turskim rukama do kada se nakon oslobodilačke vojne granica s Turskom ponovo vraća na Unu. Uz potrebne popravke Zrin postaje krajiška utvrda i u uporabi je sve do početka 19. st. kada su ga zapalili nezadovoljni vojnici. Zbog učestalih turskih napada, a radi zaštite svojih imanja te bolje organizacije obrane Banovine na Uni, Zrinski mijenjaju te posjede za Međimurje i sele se u Čakovec. Za njihovim primjerom povelo se i stanovništvo koje se seli u unutrašnjost, dok u Pounju ostaju samo slabe vojne postrojbe. Nakon uspostave mira u Sremskim Karlovcima i organizacije Vojne krajine hrvatski živalj djelomice se vraća u ove krajeve i zatječe vlaško-pravoslavno stanovništvo. Kako je došlo do promjene strukture stanovništva, povratnici Zrinjani našli su se okruženi pravoslavcima. Kako je navedeno, burg je kao krajiška utvrda bio u uporabi do početka 19. st. kada je zapaljen i napušten. Godine Braća hrvatskog zmaja uz pomoć Zrinjana djelomice obnavljaju grad, posebice ulazni prostor s branič-kulom. Konačno pustošenje i rušenje zbilo se 8. rujna kada su srpske snage pod partizanskom kapom iz neshvatljivih razloga napale hrvatsko selo Zrin. Župna crkva, grobna kapela i stari grad zapaljeni su i minirani. Nakon sve preostalo stanovništvo protjerano je u selo Drenje kod Đakova i nije se smjelo vratiti u Zrin do nakon Domovinskog rata. Od tada se burg ruši i zarasta. Utvrda Zrin, tlocrt s prikazom razvoja ulaza u burg, od 1 do 3 (crtež: Z. Horvat) Zrin je ovalno izduljenog tlocrta (150x50 m) koji je karakterističan je za starije burgove 13. st. Povijesne okolnosti, strateška pozicija i velika površina utvrđenog prostora, uvjetuju razvoj Zrina u romanici, gotici i renesansi. Od 16. do početka 18. stoljeća burg je pretvoren u tursku utvrdu, a potom u krajišku, uz stalna dograđivanja i ojačavanja koja najčešće negiraju starije građevinske faze. Burg Zrin čine bedemi s trima ulazima, branič-kula i pravokutna kula. Unutar zidina bila je gradska kapela, još jedna branič-kula te pomoćne građevine, vjerojatno drvene. Zidan je kamenom, s kvalitetno klesanim arhitektonskim elementima. Osim dobro sačuvanog prstena zidina, u današnjoj konfiguraciji burga ističe se samo ruševina branič-kule dijelom sačuvane u visini prvog kata, od prvotnih triju. Stanje ostataka kule loše je, zidovi su raspucani po vertikali, a veliki dijelovi zidnog plašta urušeni. Tijekom zime uređen je kolni prilaz gradu, raščišćeno raslinje i grmlje na južnom prostoru grada, odnosno teren pripremljen za početak radova. Zaštitni radovi započeli su sredinom travnja i trajali do kraja svibnja Raščišćeno je prilazno stubište ulaz u grad, pa urušenje uz sjeverozapadni i sjeveroistočni zid branič-kule. To je urušenje većim dijelom nastalo i kasnije, a sastojalo se od oko 2 m visokog nasipa kamena lomljenca nakon kojeg se došlo do današnje razine funkcioniranja, odnosno prostora uređenog godine. U urušenju je pronađeno nekoliko srednjovjekovnih gotičkih klesanih ulomaka s jačim torusom i konkavama, koji bi mogli biti dio prozorske profilacije nekog sakralnog objekta, možda gradske kapele. Uz sjeveroistočni zid sloj urušenja bio je jednako visok, do vrha nadvoja recentnog ulaza u kulu. Taj noviji ulaz, probijen kroz sjeveroistočni zid kule, nastao je u vrijeme krajiške uprave Zrinom. Njime se ulazilo u podrumski prostor kule, dok se originalan, srednjovjekovni ulaz u kulu nalazi na katu i do njega se dolazilo drvenim stubama. Nakon uklanjanja urušenja uz navedene zidove bilo je potrebno sniziti teren za postavljanje skele. Tako su otvorene dvije sonde koje nisu istraživane do zdravice jer je prioritet bilo učvršćivanje zidova i očuvanje kule. U sondama je skinut sloj od 20 do 40 cm, ovisno o padu terena. U iskopu su razlučena dva sloja. Tanak humusni sloj s urušenjem iz prepun nalaza puščanih čahura te topovskih gelera. Ispod njega se rasprostire donekle izmiješani sloj iz vremena obnove zrinske kule koju provode Braća hrvatskog zmaja, kada su čak i vratili krov na kulu. Sloj urušenja u unutrašnjosti kule bio je visok od 3 do 4 metra. Nakon što je izvađena ta golema količina materijala, pojavile su se kamene improvizirane stube načinjene od spolija kojim se ulazilo u podrum kroz novija vrata. U dnu podruma pronađen je zid novije, vjerojatno krajiške pregradnje. Zid je kamen, u obliku slova L, s vratima i uskim otvorom za zračenje. Način izvedbe toga ventilacijskog otvora upućuje na malu barutanu svođenu bačvastim svodom, čiji su dosjedi još vidljivi. Prostor je istražen do zdravice i osim tragova gorenja i veće količine čahura i čavala iz nema drugih arheoloških nalaza. To govori da je čišćenje prilikom obnove bilo temeljito. Osim navedenih prostora, raščišćen je i južni kut kule uz prilazno stubište. Situacija je istovjetna ostalim dijelovima, jedino prije iskopa nije bio vidljiv zid kule. Dakle, osim nešto sporadičnih nalaza novovjeke keramike, jedne kamene kugle, spolija doprozornika i dovratnika u podrumu kule, zasad nema pravih arheoloških nalaza ranijih razdoblja. 178

179 Sisačko-moslavačka županija, HAG 2/2005 Utvrda Zrin, pogled s juga (foto: A. Vekić) Nakon istraživanja započela je sanacija kule. Do zdravog i čvrstog spoja veziva razgrađeni su dio SI i cijeli JI zid kule, kao i južni kut. Nakon čišćenja i pranja, zidovi su pripremljeni za injektiranje te je započela njihova sanacija. Prvobitna zamisao bila je započeti sanaciju i konzervaciju SI zida na kojem su srednjovjekovna vrata. Međutim, zbog prevelike visinske razlike u oštećenju zida, zidanje je započelo od juga, ugradnjom kamenih blokova klesanca u kut. Nakon učvršćenja uglova nastavljena je izgradnja zidova u nizovima pritesanim kamenjem i ispunom od lomljenca. Ove sezone sazidano je 20 m³ zida. Sanirani su dijelovi na kraju radova zaštićeni za prezimljavanje i nastavak zidanja sljedeće godine. Literatura Horvat 2005 Horvat Zorislav, Burg Zrin, Obnova branič- -kule, Konzervatorska studija, Zagreb, Kruhek 1991 Kruhek Milan, Stari gradovi i feudalni posjedi, Zbornik Dvor na Uni, Dvor na Uni, Utvrda Zrin, radovi na kuli (foto: A. Vekić) Amelio Vekić Utvrda Zrin, stanje 30-ih godina 20. st., nakon obnove Braće hrvatskog zmaja (fototeka: GM Sisak) Summary Zrin Castle or Burg is located on the southern slopes of Zrinska gora, Mt Zrin. The burg was first mentioned in the sources in 1295 as belong to the Babonićes (perhaps in the 12 th century too). In 1347 the burg came into the possession of the Šubić family, who took the name of Zrin from the castle; it stayed in their hands until 1577, when the Turks took it, to keep it until In 1711 the burg was restored as a Military Border fort, and was in use until the early 19 th century when it was set on fire and abandoned. The final pillaging and demolition occurred in September 1943 when for incomprehensible reasons Serbian forces attacked the Croatian village of Zrin. The parish church and the cemetery chapel along with the burg were set on fire and blown up. The fortress of Zrin has an oval ground plan of 150 x 50 cm, characteristic of the early burgs of the 13 th century. Historical circumstances, the strategic position and the large area of defended space conditioned the development of Zrin in the Romanesque, Gothic and Renaissance periods. From the 16 th to the beginning of the 18 th century, the burg was turned into a Turkish fortress, and then into a stronghold of the Military Border, in association with constant additions and reinforcements that most commonly tended to negate the earlier architectural phases. Zrin Burg consists of ramparts with three entrances, a defensive tower and a rectangular tower. Inside the walls there was the burg s chapel, and one more defensive tower, as well as auxiliary buildings, most likely made of wood. It is built in stone, with well-carved architectural elements. Apart from the well-preserved ring of walls, it is only the ruin of the defensive tower, partially preserved up to first floor level, of the original three, that stands out at all. The condition of the remainder of the tower is poor; the walls are cracked vertically, and large areas of the wall have fallen in. 179

180 KARLOVAČKA ŽUPANIJA 91 Gradišće Grdun 92 Gradišće Orišje 93 Kamensko pavlinski samostan 94 Karlovac Zvijezda 95 Stari grad Drežnik 96 Viničica 180

181 Karlovačka županija, HAG 2/2005 Redni broj: 91 Lokalitet: Gradišće Grdun Naselje: Grdun Grad/općina: Netretić Pravni status: P-1448 Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zbog izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, bilo je potrebno provesti arheološki pregled terena za potrebe izrade konzervatorske studije utjecaja na arheološku baštinu, što je i obavljeno početkom Prilikom arheološkog rekognosciranja registriranog nalazišta Gradišće Grdun kod Stativa, na prostoru gradinskog naselja pronađena je određena količina pokretnih arheoloških nalaza (keramika, kućni lijep). Nakon pregledavanja terena utvrđeno je kako trasa prolazi uza sam rub nalazišta, odnosno sjevernog bedema. Gradišće Grdun na rijeci Dobri otprije je poznato nalazište na kojem se nalazilo prapovijesno naselje i dosad nije bilo istraživano. Nalazi se na uzvisini koja tvori zaravnjen plato s obrambenim zemljanim bedemom čiji su dijelovi, zajedno s podbedemskim jarkom, i danas vidljivi (visine oko 4 m). Radi toga su provedena arheološka sondiranja na budućoj trasi, za što je novčana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Arheološki radovi na trasi plinovoda kroz Karlovačku županiju provedeni su od 30. rujna do 3. studenog Stručni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Bekić, a sudjelovali su i arheolozi Ivana Haraša i Robert Čimin, te dva geodeta i dvanaest radnika iz Karlovca. Prije samog iskopavanja geodetski je određena i iskolčena os trase plinovoda, što je bilo potrebno precizno odrediti s obzirom na širinu iskopa plinovoda od svega 2 m. Trasa plinovoda prolazi sjeverno od platoa na udaljenosti od 50 do 100 m, te siječe dva uzvišenja (brežuljka). Prapovijesni stanovnici takvih naselja upravo su podno bedema smještali svoje nekropole, stoga je probno sondirana trasa u dužini od 100 m. Određeno je 6 sondi na svakih 20 m, veličine 2x2 m, od istoka prema zapadu (A, B, C, D, E, F). U sondama nisu pronađeni arheološki nalazi, osim u sondi D, gdje je u prvom sloju pronađeno nekoliko ulomaka novovjeke keramike. Gradišće Grdun prapovijesni je lokalitet smješten na iznimno povoljnom položaju. Nalazi se na povišenom platou koji dominira okolnim prostorom. S njegove južne strane protječe rijeka Dobra. Gradina se sastoji od sjevernoga i istočnoga zemljanog bedema, vrlo dobro sačuvanog. S južne i zapadne strane, nad rijekom, gradina je zaštićena strmom liticom. Usporedno s radovima na sondiranju trase plinovoda, obavljeno je i rekognosciranje same gradine. Prilikom pregleda bedema i obrađenih polja u unutrašnjosti gradine, pronađena je određena količina prapovijesne i novovjeke keramike te nešto rožnjačkih-kamenih izrađevina. Zbog malog broja nalaza na izoranim poljima unutar gradine, moglo bi se zaključiti da je naselje bilo kratkog vijeka ili da se kulturni sloj naselja nalazi na nešto većoj dubini. Također je iskorištena prilika kako bi se geodetskom tehnikom iscrtala cjelokupna gradina zajedno sa svojim bedemima. Premda pretpostavka postojanja nekropole u probnim sondama na trasi plinovoda nije dokazana, ne treba je sasvim odbaciti. Moguće je da se nekropola nalazila i na većoj udaljenosti od naselja ili na Gradišće Grdun, pogled na bedeme (foto: L. Bekić) drugom položaju. Nalazište Gradišće Grdun nije izravno ugroženo iskopom plinovoda, a kako u probnim sondama nisu pronađeni arheološki slojevi, nadzor je potreban samo na neistraženom dijelu trase. Summary mr. sc. Luka Bekić Before the works on the laying of pipes for the main gas pipeline from Pula to Karlovac were started, an archaeological investigation of the land was carried out, and the previously known findspot of Grdun-Gradišće was tested. The findspot has to date not been investigated, and yet it consists of a prehistoric hill fort. The route of the future gas pipeline passes some fifty metres to the north of the rampart of the prehistoric settlement. For this reason it is possible that alongside the settlement there might be a cemetery for the inhabitants. Six test digs were explored. All of the tests were archaeologically negative, except for one in which a few fragments of modern ceramics were found. A field examination of the actual hill fort resulted in the finding of a certain amount of potshards and fragments of worked stone. On the basis of the poorly preserved finds, it would seem that the settlement existed during the late Bronze and Early Iron Age. It is located on a detached hill above the Dobra River. The south and west sides are pro- Gradišće Grdun, sonde E i F (foto: L. Bekić) 181

182 tected by steep cliffs, while from the more gentle northern and east sides, it was protected by a massive earth rampart. The earth rampart is well preserved, and advantage of this opportunity was taken to draw a complete ground plan of the hill fort. Redni broj: 92 Lokalitet: Gradišće Orišje Naselje: Orišje Grad/općina: Bosiljevo Pravni status: P-1228 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zbog izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, bilo je potrebno obaviti arheološki pregled terena za potrebe konzervatorske studije utjecaja na arheološku baštinu. Utvrđeno je da trasa prolazi uza sam rub zaštićenoga arheološkog nalazišta Gradišće Orišje kod Bosiljeva. Prilikom rekognosciranja i izrade studije pronađeno je dosta ulomaka prapovijesne keramike, na temelju čega je propisano zaštitno arheološko iskopavanje. Naime, na vrhu brda nalazilo se prapovijesno naselje, odnosno gradina iz kasnoga brončanog i željeznog doba, čijim bi južnim obodnim dijelom trebala proći trasa plinovoda. Radi toga su provedena zaštitna arheološka iskopavanja na budućoj trasi, za što je novčana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Arheološki radovi na trasi plinovoda kroz Karlovačku županiju provedeni su od 30. rujna do 3. studenog Stručni voditelj radova bio je mr. sc. Luka Bekić, a sudjelovali su i arheolozi Ivana Haraša i Robert Čimin, te dva geodeta i dvanaest radnika iz Karlovca. Nakon preciznoga geodetskog određenja osi trase, uklonjeno je drveće, grmlje i ostalo raslinje. Arheološki iskop dug je 160 metara i širok 2 metra, što je i širina iskopa samog plinovoda. Ukupna dužina iskopa podijeljena je na isječke (sonde A-H) od po 20 metara. Gradišće Orišje u većem je dijelu predviđenog iskopa istraženo u cijelosti, dok je preostali dio istražen pomoću pet probnih sondi u kojima nije bilo arheoloških nalaza, a živa se stijena nalazila na maloj dubini. Na nekoliko mjesta iskop je zbog arheoloških nalaza proširen i izvan osi trase (sonde AA, GG, HH). Na zapadnom dijelu iskopa, veća količina arheoloških pokretnih nalaza pronađena je u sondama A i AA unutar duboke škrape, koja je vjerojatno rabljena kao otpadna jama prapovijesnih stanovnika gradine. U njoj su pronađeni veći ulomci kućnog lijepa i zapečenih podova kuća koji tamo nisu mogli dospjeti ispiranjem površine tla s gradine. Na taj je način ona jedino mjesto na trasi gdje su arheološki nalazi ubačeni još za života naselja. U istočnom dijelu iskopa uočen je zasip s gradine (površinski tanji ili deblji sloj zemlje), koji je prekrivao strmu geološku stijenu. Arheološki pokretni nalazi pronađeni u zasipu dospjeli su tamo nakon završetka života na gradini, a datiraju u kasno brončano i željezno doba. U istom sloju pronađeni su i mlađi nalazi (čahura streljiva iz II. svjetskog rata i slično) što dokazuje da je taj sloj nastao nakon života prapovijesnog naselja. Na tom mjestu nalaze se blokovi geološke stijene visoki gotovo 3 m, tako da su oni vjerojatno omeđivali rub naselja s južne strane i Gradišće Orišje, lokalitet nakon radova (foto: L. Bekić) na taj način bili svojevrstan prirodni bedem. Upravo je na njima u zasipu pronađena veća količina arheoloških pokretnih nalaza koji su vremenom doplavljeni s naseobinskih terasa na višem dijelu brda. Tik do vidljivih stijena nalazi se makadamski put koji vodi na vrh brežuljka gdje se nalazi crkva sv. Majke Božje, te mjesto gdje se gradi nova vodosprema. Zapadno od spomenutog puta nalazi se cijeli splet neprohodnih živih stijena kraškog terena, između kojih se nalaze brojne duboke škrape. Taj je prostor također mogao poslužiti obrani naselja. Upravo je zbog opisane nepristupačnosti terena na tome mjestu na zapadu i istoku, uzak prostor današnjega makadamskog puta vjerojatno bio i nekadašnji južni prapovijesni ulaz na gradinu. Naselje na Gradišću Orišju nalazi se na razmeđi južnih japodskih te sjevernijih kolapijanskih plemena. Prema pronađenim nalazima očito je riječ o starosjedilačkom stariježeljeznodobnom stanovništvu koje se krajem željeznog doba latenizira. Ponajprije se to vidi na pronađenoj keramici koja u izradi pokazuje stariju ilirsku tradiciju, ali uz vidljiv keltsko-latenski utjecaj. Debljina kulturnih slojeva uočenih na novosagrađenoj vodospremi koja se nalazi unutar gradine svjedoči o dugotrajnosti života prapovijesnog naselja. Na lokalitetu Gradišće Orišje potvrđeno je postojanje prapovijesnog naselja koje je živjelo tijekom brončanog i željeznog doba. Budući da prema dosadašnjim saznanjima trasa plinovoda prolazi izvan bedema, samo prapovijesno naselje nije ugroženo Gradišće Orišje, lokalitet nakon radova (foto: L. Bekić) 182

183 Karlovačka županija, HAG 2/2005 građevinskim radovima. Ipak, zbog velike tehničke zahtjevnosti gradnje plinovoda, postoji mogućnost promjene unaprijed određene trase, pa je na tome mjestu potreban stalan arheološki nadzor prilikom građevinskog iskopavanja. Osim na Gradišću Orišju, obavljena su i sondiranja na nekoliko kilometara udaljenom položaju Ostretki Lipovščaki, gdje je na osnovi površinskih nalaza srednjovjekovne keramike pretpostavljeno postojanje selišta. Sondiranje je dalo negativan rezultat, pa se ono na tom mjestu vjerojatno ne nalazi. Moguće je da su spomenuti nalazi doplavljeni s višeg položaja ili dovezeni prilikom gnojenja polja. Konačna stručna i znanstvena objava rezultata tih sondiranja i zaštitnih iskopavanja očekuje se tijekom 2006., kada završe svi laboratorijski radovi na pokretnim nalazima. Summary mr. sc. Luka Bekić Before the works on the laying of the pipes for the main pipeline from Pula to Karlovac were started, an archaeological review of the ground was carried out, as well as rescue excavations of the previously known site of Orišje- Gradišće. The site has not previously been explored and yet it is a prehistoric hill fort. The route of the future pipeline passes across the edge of the area of the archaeologically protected zone, and so excavations were conducted along the whole length of the future trench for the pipeline. In the area of the whole length of the archaeological excavation, archaeological finds were discovered, but on the whole of moveable finds that had been washed down by erosion from the dwelling place terraces. The research showed that in the western area of the excavation there was a rock face up to 3 metres high that at the time of the colonisation must have been visible and probably was used as a part of the rampart of the settlement. The archaeological material was found in the earth that had been washed town onto the rock from several large dwelling place terraces above our excavation. Above the eastern part of the excavation there was a complex of large stone walls and deep karstic karren, which is impassable even for pedestrians, and probably was used as part of the defensive system of the hill fort. In the central part of the excavation lies today s tarmac road to the top of the hill, alongside which one natural karren fissure has been explored revealing a lot of moveable finds. Apart from potsherds, a little hearth was found, and large quantities of parts of thick floors of fired clay and some wall daub. These finds, because of the configuration of the ground, could not have been washed into the karren, and had probably been discarded here. Accordingly it can be concluded that between the karren systems to the east and the high slabbed rocks to the west, in prehistory there must have been a southern road into the interior of the hill fort, which is used to this day. The archaeological finds discovered are on the whole ceramic, and comprise fragments of jugs, bowls, vessels, pyramidal weights, loom weights and so on. These finds can be dated to the late Bronze and Early Iron Age, but most of them to the Late Iron Age. A decorated bronze button was found, which could also be dated to the Late Iron Age. Redni broj: 93 Lokalitet: Kamensko pavlinski samostan Naselje: Kamensko Grad/općina: Karlovac Pravni status: R-268 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološka istraživanja zapadnog hodnika pavlinskog samostana u Kamenskom trajala su od 1. do 15. lipnja godine (voditeljica istraživanja bila je Ana Azinović Bebek; voditelj projekta Hrvatski restauratorski zavod; istraživanja su bila financirana sredstvima Ministarstva kulture). Hrvatski restauratorski zavod sustavno provodi konzervatorskorestauratorska istraživanja i obnovu samostanskog kompleksa od 70-ih godina 20. stoljeća. Arheološka istraživanja samostana traju od (Konzervatorski odjel u Karlovcu i Muzej grada Karlovca). Istražen je cijeli prostor crkve, samostana i klaustra (osim zapadnog hodnika) te veći dio platoa na kojem je smješten današnji samostan s crkvom. Na platou je pronađeno prapovijesno naselje okvirno datirano u halštatsko razdoblje. Antičko razdoblje predstavljaju samo pojedinačni nalazi keramičkih posuda i jedne uljanice. Drveni ostaci pronađeni u zapadnom dijelu dvorišta klaustra samostana potvrđuju postojanje drvene crkve oko koje se nalazilo groblje iz vremena prije gradnje samostana godine. Cilj arheoloških istraživanja u prostoru zapadnog hodnika (11x2 m) klaustra samostana bilo je istraživanje pro- Kamensko pavlinski samostan, pogled na sondu (foto: A. Azinović Bebek) 183

184 Kamensko pavlinski samostan, profil (foto: A. Azinović Bebek) stora prije postavljanja novoga kamenog popločenja te utvrđivanje stratigrafije prapovijesnog naselja i pretpostavljenog zapadnog dijela drvene kapele (odnosno crkve) istražene godine. Istočni profil sonde bio je određen stupovima (1 5) na istočnoj strani hodnika klaustra, koji su povezani mikropilotiranjem i betonskim slojem dubine i 150 cm, širine cm, što je onemogućilo cjelokupno istraživanje istočnog profila. Temelji stupova građeni su od nepravilnog kamenja i opeke uz obilnu uporabu veziva. Dubina temelja iznosi od 139 cm do 162 cm, što je povezano s padom terena prema sjeveru. Zapadni profil sonde zadan je temeljnim zidom zapadnoga samostanskog krila. Na 110 cm od južnog kraja zapadnog profila nalaze se stube za gornje katove samostana, tako da taj dio nije istraživan. Temelj zapadnog zida građen je lomljencem i opekom uz obilnu uporabu veziva. Na oko 300 cm od sjevernog kraja zapadnog profila javlja se spoj u gradnji temelja zida sjeverni je plići od južnog dijela, što ukazuje na određen prekid u kontinuitetu izgradnje. Pri samom sjevernom kraju zapadnog profila, na dubini od oko 100 cm, pronađen je kameni istak na temeljnom zidu. Sjeverni profil hodnika zanimljiv je zbog ostataka debla promjera 30 cm, pronađenog na dubini od 169 cm. Deblo je dano na analizu u Institut Ruđer Bošković, gdje je prema rezultatima analize C-14 datirano u 14./15. stoljeće, te se može smatrati da je dio drvene građevine koja postoji prije gradnje samostana godine. S obzirom na to da nisu rađene analize C-14 drvene crkve pronađene u istraživanjima godine, ne zna se mogu li se ta dva drvena nalaza dovesti u vezu. U južnom profilu hodnika velika je količina šute te je vidljiva podloga od opeke i šute za današnje popločenje. U svim profilima vidljivi su tragovi gara. Kako je sloj pretanak da bi označio tragove požara koji se spominju u povijesnim izvorima, može se pretpostaviti da su to tragovi ranije drvene podnice. Na dvama mjestima pronađena su i dva odvodna kanala od kojih se jedan može tlocrtno povezati s kanalom istraženim u dvorištu klaustra godine. Nađeni tragovi rupa od drvenih kolaca sugeriraju sustav potporne gradnje, međutim teško je razlučiti imaju li kolci veze s prapovijesnim slojem ili su pak povezani s drvenom crkvom. Iako istraživanjima godine nije nađena potvrda drvene crkve iz zapadnog dijela dvorišta klaustra nađena u istraživanjima godine, pronađena je veća količina prapovijesnih i kasnosrednjovjekovnih arheoloških nalaza. U otpadnim jamama pronađena je veća količina prapovijesne keramike koja se može datirati u prijelaz iz brončanog u željezno doba. Nisu pronađeni ostaci prapovijesnih ni nekih drugih podnica da bi se mogla izdvojiti nastamba, ali zato je pronađena veća količina kućnog lijepa koji sugerira postojanje prapovijesnih nastamba. Nađene su manje kremene alatke i željezne strelice. Nalaz spolija (gotička rebra) u temeljima stupova 1 i 5 potvrdio je gotičku fazu gradnje samostana. Ti nalazi navode na zaključak da su stupovi u klaustru građeni nakon što je gotički kompleks uništen godine. Svi nalazi, osim kamenog materijala, konzevirani su u Radionici za restauriranje arheoloških nalaza. Literatura Čučković 2003 Lazo Čučković, Preliminarni izvještaj sa zaštitnih arheoloških iskopavanja godine pavlinski samostan u Kamenskom, Karlovac, Horvat 1989 Zorislav Horvat, Srednjovjekovna arhitektura pavlinskih samostana u Hrvatskoj, Kultura pavlina, Zagreb, Lopašić 1895 Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb, Perkić 2005 Domagoj Perkić, Elaborat sa zaštitnih arheoloških iskopavanja i istraživanja godine, Karlovac, Summary Ana Azinović Bebek Archaeological investigations into the former monastery of the Paulists in Kamensko confirmed the importance of this multi-layered site. As well as bearing out the prehistoric stratigraphy, it dropped the lower boundary of the existence of a settlement to the turn of the Bronze and the Iron ages. Fragments of the Roman period and an abundance of medieval ware have confirmed the continuity of life in this area. Analyses of the wooden material have provided new possibilities for the interpretation of the wooden church explored in the courtyard of the cloister in Redni broj: 94 Lokalitet: Karlovac Zvijezda Naselje: Karlovac Grad: Karlovac Pravni status: Z-2993 Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, idejno rješenje prezentacije lokaliteta Tijekom radova na postavljanju novih kanalizacijskih cijevi u Ulici Pavleka Miškine u strogom centru grada Karlovca i unutar Zvijezde, uočeni su građevinski ostaci unutar sloja nabijene sipine (podloge) ispod današnje prometnice. Angažmanom Krešimira Raguža, arheologa iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu, obustavljeni su građevinski radovi, te su započela zaštitna arheološka istraživanjima. Arheološke radove na spomeničkom lokalitetu Zvijezda, Banska vrata (karlovački bedemi), na k.č. 992/1, 993, 1086, k.o. Karlovac 2, obavila je tvrtka Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Stručna voditeljica radova bila je Nela Kovačević, voditelj projekta bio je Željko Peković sa suradnicom Antonijom Radonić. Vanjski suradnici bili su Stanka 184

185 Karlovačka županija, HAG 2/2005 Karlovac Zvijezda, tlocrt grada s označenim položajem istraženih sondi (izradila: N. Kovačević) Crvik i Dalibor Šušnjić. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Grada Karlovca. Nadzor radova provodio je Konzervatorski odjel iz Karlovca. Istraživanje je izvedeno u dvjema fazama. Radovi iz prve faze izvedeni su od 14. prosinca do 13. siječnja godine (18 radnih dana). U drugom se dijelu istraživanja, izvedenom od 30. svibnja do 4. srpnja godine (31 radni dan), osim dovršetku istražnih radova u Ulici Pavleka Miškine pristupilo i sondiranju dijela bedema karlovačke Zvijezde predviđenog za konstruktivnu i građevinsku sanaciju. Ukupna istražena površina jest oko 860 m 2. Povijest grada Karlovca započinje krajem 16. st., u vrijeme najjačih pritisaka turskih osvajača. Da bi se zaustavio njihov daljnji prodor, javlja se ideja o podizanju nove, strateški ključne tvrđave na obrambenoj liniji hrvatske krajine. Izgradnji je prethodio sabor u Brücku na Muri gdje je donesen zaključak o gradnji vojne tvrđave. Sama izgradnja te renesansne utvrde, iz koje se kasnije razvio grad Karlovac, službeno je započela 13. srpnja godine. Gradilo se prema sustavu novotalijanske škole fortifikacijske arhitekture na dotad neizgrađenom položaju između Kupe i Korane. Tadašnji način ratovanja imao je presudnu ulogu u odabiru položaja buduće tvrđave, a idealan prostor koji je ispunjavao sve kriterije austrijskog dvora bio je između rijeka Kupe i Korane, posjed pod Dubovcem u vlasništvu Zrinskih. Na tom su prostoru iz doba prije početka gradnje poznata starija naselja, Dubovac i Gaza, koja propadaju zbog turske opasnosti, a stanovništvo se povlači unutar bedema novoizgrađenoga grada. Oblik i plan tvrđave određivala su rješenja koja su vojnim stratezima nudila onovremena dostignuća ratne arhitekture, koncipirane u duhu renesansnog shvaćanja organizacije stambenog i životnog prostora tzv. idealnoga grada. Za glavnoga graditelja (Baumeister), odnosno voditelja izgradnje, određen je Martin Gambon kao iskusan graditelj s podužim radnim stažem u službi ratnoga graditeljstva (Kruhek 1979). Nova utvrda projektirana je u obliku pravilne šesterokrake zvijezde definirane zemljanim bedemima. Krakovi zvijezde dodatno su ojačani zidanim bastionima (porušeni u 2. polovini 19. st.), te šancima i glacisom koji je okružuju. U razdoblju od do uglavnom je dovršena gradnja najvažnijih i najnužnijih vojnih objekata. Nakon toga uslijedila je izgradnja civilnih i vojnih objekata unutar same Zvijezde, te stalno popravljanje i dograđivanje bedema i bastiona kojima su česte poplave (iz izvještaja graditelja saznaje se da su probleme s visokim vodostajem Kupe i Korane i poplavom imali već prve godine izgradnje) nanosile velike štete. Izgradnjom stambenih i poslovnih objekata vezanih za obrt i trgovinu, grad se postupno širi izvan granica Zvijezde, prema novim prometnicama i rijeci Kupi. Do danas su od dijelova Zvijezde koji su imali obrambenu funkciju (šanci, zemljani bedemi i bastioni) djelomice ostali očuvani osnovni volumeni bastiona i dijelovi šanaca (Žmegač 2000). Zbog iznimne važnosti za kulturno-povijesni identitet grada Karlovca, pokrenut je projekt za konstruktivnu i građevinsku sanaciju, te uređenje i prezentaciju dijela bedema karlovačke Zvijezde. Arheološka istraživanja poduzeta su ponajprije radi definiranja veličine objekta (arhivskim istraživanjima utvrđeno je da su na tom položaju ostaci nekadašnjih Banskih vrata, odnosno sjevernog ulaza u Zvijezdu) čiji su ostaci uočeni prilikom građevinskih radova postavljanja novih kanalizacijskih cijevi u Ulici Pavleka Miškine. Time je omogućeno izmještanje trase kanalizacije kako bi se izbjeglo dodatno devastiranje tog objekta. Radi toga su otvorene tri sonde i dva rova (S-1, S-2, S-3, te u S-3 Rov 1 i Rov 2). U drugoj fazi provedena su istraživanja radi definiranja elemenata potrebnih za donošenje idejnog rješenja koje će poslužiti kao podloga za natječaj za uređenje i prezentaciju dijela bedema karlovačke Zvijezde. To se prije svega odnosi na 185

186 Idejno rješenje plan uređenja utvrđivanje položaja i smjera zemljanog bedema i njegova kamenog podzida u dijelu između Karlova i Banskog bastiona i definiranje stratigrafskih odnosa na položaju Banskih vrata. Istraživanja su nastavljena u sondama otvorenima u I. fazi istraživanja (S-l, S-2 i S-3), te je otvoreno šest novih rovova (R-3, R-4, R-5, R-6, R-7, R-8) i sonda (S-4). Istraživani lokalitet višestruko je nasipavan i devastiran iskopima za infrastrukturu (stara kanalizacija, šahtovi, cijevi za odvodnju oborinskih voda, telefonski kabeli, kabeli za električnu rasvjetu) i posljednjim strojnim iskopom za novu kanalizaciju. Raslojeni su svi nasipni slojevi do predzdravice gline na kojoj je temeljena većina zidova i najnižeg iskopa u S-2B i Rovovima 7 i 8, koji je išao do sloja riječnog šljunka i pijeska na 105,16 m n.m. Na temelju iščitavanja načina građenja zidove nije moguće precizno datirati. Pokretni nalazi također su višekratno ispremještani, tako da ni njihova stratigrafija ne omogućuje preciznu dataciju. Tim istraživanjima definirane su dvije faze arhitekture Banskih vrata i pripadajućih utvrda iz 16. i 17. st., prilazni most sa zidanim pilonima i drvenim gredama, odnosno njegova redukcija iz 19. st., te zemljani bedem (s dvjema fazama podzida iz novijeg doba) na potezu od Karlova do Banskog bastiona koji pripada vremenu gradnje prve utvrde i Banskih vrata. Ostatak pronađenog ziđa dio je mlađih faza gradnje u odnosu na kule i Banska vrata, tj. arhitekture 19. st. U 16. st. gradi se prva, eliptična prolazna kula, dok je druga pravokutna prolazna kula s prilaznim mostom na podizanje sagrađena u 17. st. Ona je višekratno pregrađivana, a sjela je na raniju kulu koja je pritom porušena. Prilazni most, odnosno njegova posljednja redukcija, jest iz 19. stoljeća. Pronađeni su ostaci četiriju zidanih pilona u kamenu i opeci. Postojao je niz od šest zidanih polukružnih okvira na kojima je nekoć bila drvena kolovozna konstrukcija. Širina kolovoza iznosila je 4 m. Istraživanjima su utvrđeni izvorni oblici gradskog bedema istočno od Banskih vrata te sjeveroistočnog bastiona. Budući da na tom dijelu grada nema građevina, jedini je dio karlovačke Zvijezde koji se može rekonstruirati i prezentirati. Bedem nije pronađen u izvornoj visini od 7,5 m u odnosu na današnju kotu terena parka zvanog Vojna bašta. Izvornu je visinu djelomice sačuvao samo bastion. Nakon završetka arheoloških istraživanja lokalitet je privremeno konzerviran (reške zidova sanirane su vapnenom žbukom, zidovi su prekriveni geotekstilom i zatrpani). Idejno rješenje prezentacije U daljnjem tijeku radova na tom lokalitetu, Grad Karlovac, Ministarstvo kulture i Komora arhitekata, građevinara i geodeta planira raspisivanje natječaja za prezentaciju i uređenje dijela bedema karlovačke Zvijezde na potezu navedenih arheoloških istraživanja, na temelju idejnog rješenja tvrtke Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika i sukladno ugovoru o financiranju Ministarstva kulture i Grada Karlovca. Istraženi lokalitet Banskih vrata i potez bedema prema istoku podijeljen je u radovima prezentacije i obnove u tri cjeline: 1. Prezentacija Banskih vrata Idejnim rješenjem predviđena je parterna prezentacija dviju najznačajnijih faza izgradnje utvrde na tome mjestu. Prezentacija kula bila bi izvedena različitim vrstama popločenja te popločenjem dijela Ulice Pavleka Miškine koje bi zamijenilo dosadašnje asfaltne plohe. Razne faze izgradnje razgraničile bi se različitim kamenim popločenjem. 2. Prezentacija mosta koji prolazi Banskim vratima (gradski jarak) Idejnim rješenjem prezentacije i obnove prezentira se dio prilaznog mosta, odnosno njegova posljednja redukcija iz 19. stoljeća. Most bi bio otkopan u potpunosti pa bi se prema zgradama u Ulici P. Miškine trebao izgraditi i potporni zid od armiranog betona koji bi podupro temelje zgrada i omogućio otkapanje mosta. Ostaci zidanih pilona u kamenu i opeci bili bi dozidani, nakon čega bi uslijedila rekonstrukcija lukova među njima. Tako bi se dobio niz od 6 zidanih polukružnih okvira na kojima je nekoć bila drvena kolovozna konstrukcija. Idejnim rješenjem predviđena je rekonstrukcija kolovoza kombinacijom čeličnih profila i drva. Širina kolovoza iznosila bi 4 m te bi preko mosta, osim pješačkog, mogao ići i interventni jednosmjerni pri- 186

187 Karlovačka županija, HAG 2/2005 jevoz. Prezentacija mosta omogućila bi potpunu prezentaciju kamenog pokosa Banskih vrata u gradskom jarku i potpunu prezentaciju gradskog jarka. 3. Prezentacija bedema grada Istraživanjima su utvrđeni izvorni oblici gradskog bedema istočno od Banskih vrata te sjeveroistočnog bastiona. Danas bedem nema izvornu visinu, nju je djelomice sačuvao samo bastion. Projektom prezentacije trebao bi se nasuti bedem i dio bastiona u visini od 7,5 m u odnosu na današnju kotu terena parka zvanog Vojna bašta. Tolika visina nasipanja omogućuje interpoliranje u tijelo bastiona podzemne građevine čija bi namjena mogla biti razna: od podzemne garaže do poslovno-prodajnog centra. Površina interpolirane građevine mogla bi u jednoj etaži iznositi 5400 m 2. Mogle bi se izvesti ukupno tri etaže, jedna ispod današnjeg razine terena, te dvije iznad terena. Cijela građevina bila bi prekrivena zemljom i oblikovana kao zeleni zemljani renesansni bedem. Idejnim rješenjem predviđen je kolni pristup s istočne strane. Postoji mogućnost interpoliranja građevine i u dvorište bastiona te otvaranje i spajanje s podzemnom građevinom. Površina bedema koji se rekonstruira jest m 2. Literatura Kruhek 1979 Milan Kruhek, Prvi graditelji Karlovca i graditeljska aktivnost Martina Gambona, Godišnjak ZSKH, 4-5,1978/1979., Zagreb, 1979: Žmegač 2000 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000: Summary Nela Kovačević Dalibor Šušnjić During 2004/2005, archaeological investigations were conducted into the ancient monument site of Zvijezda [the Star] in Karlovac, consequent upon the observation of architectural remains inside a layer of packed earth during the machine trenching for new sewage facilities. The research comprehended an area of 860 square metres. Two phases of the architecture of Banska vrata [Ban s Gate] and the pertaining fortifications of the 16 th and 17 th centuries were defined, an approach bridge with masonry-built pylons and wooden beams, or the reduction of it of the 19 th century, and the earthen rampart (with two phases of retaining wall from the more recent period) along the stretch from Karl s to the Ban s bastion, which belongs to the time of the construction of the first fort and of the Ban s Gate. The remainder of the wall found constitutes later phases of the construction than the tower and the Ban s Gate. On the basis of the archaeological research, a preliminary approach to the presentation of the archaeological site has been worked out: the presentation of the Ban s Gate, of the access bridge to the Ban s Gate (the city moat), and the presentation of the ramparts. The preliminary approach allows for the reconstruction of the remains of the rampart and the bridge, and the ground level presentation of the Ban s Gate with the towers. The presentation of the rampart will cover reconstruction and presentation with a walkway laid out and the interpolation of buildings into the body of the rampart. Redni broj: 95 Lokalitet: Stari grad Drežnik Naselje: Drežnik Grad/općina: Rakovica Pravni status: Z-291 Razdoblje: P, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U sklopu projekta obnove Staroga grada Drežnika koji financira Ministarstvo kulture, tijekom listopada provedena su arheološka istraživanja. Istraživanja su vodili arheolozi Jasmina Osterman s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Josip Burmaz iz tvrtke Kaducej d.o.o., uz pomoć studenta arheologije Miloša Krtinića i pet radnika iz Karlovca. Nadzor su provodili Krešimir Raguž i Sonja Jakšić iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Otvorene su tri sonde te probni kanal na prostoru ulaznog dijela staroga grada. Veličine sondi su 7x4 m (sonda 1), 4x2 (sonda 2), 3x6 (sonda 3), a veličina probnog kanala 9x0,7 m. Kopano je do relativnih dubina: 1,1 m (sonda 1), 0,65 m (sonda 2), 0,4 m (sonda 3) i 1,64 m u probnom kanalu. Iskopavalo se arheološkom metodom ručnog iskopa, bez uporabe bagera. Prilikom odlaganja iskopane zemlje izdvajan je kameni materijal koji je smješten uz ulazni zid staroga grada kako bi poslužio prilikom konzervacije centralne kule. Nakon završetka radova pronađene strukture pokrivene su geotekstilom te je iskopana zemlja vraćena u sonde. Tijekom istraživanja izdvajani su svi pokretni arheološki nalazi (keramika, metal, kost) koji su primarno obrađeni i dokumentirani te pripremljeni za daljnju analizu i pohranjivanje. Usporedno s istraživanjima vođena je fotografska, nacrtna i arheološka dokumentacija svih situacija (stratigrafske jedinice, posebni nalazi, uzorci), te je izrađen geodetski snimak kule i dijela okolnih zidova staroga grada. Istraživanjem ulaznog dijela u Stari grad Drežnik utvrđeno je više vremenskih faza: nasip na platou s vanjske strane zidina grada, razina uništavanja i odnošenja kamenog materijala sa staroga grada, razina mlađeg popločenja staroga grada, razina starijeg popločenja, razina slojeva u sondi 1 i prapovijesni kontekst. Nasip na platou s vanjske strane zidina grada uočen je prilikom kopanja probnog kanala ispod humusnog sloja. Riječ je o recentnom nasipu kojim se ravnao plato istočno od ulaza u stari grad. Drugi zahvati u prostor novijeg datuma kod ulaznog dijela u Stari grad Drežnik očitavaju se u nizu stratigrafskih jedinica nastalih tijekom niza godina devastacije staroga grada. Uglavnom je riječ o odnošenju kamenog materijala za potrebe lokalnog stanovništva. Takva se situacija najjasnije očitava u probojima kroz kamena popločenja. Od struktura staroga grada pronađena su dvije razine popločenja te dva zida koja tvore ulazni dio u grad. Debljina gradskih zidina iznosi 1,2 m, a građeni su od vapnenačkog lomljenca različitih veličina. Zidan je od većeg kamenja na oba lica, dok je središnji prostor ispunjen sitnijim kamenjem povezanim žbukom. Zidine su sačuvane u temeljnom dijelu i nekoliko redova slaganog kamena. Kod zida sjeverno od ulaza temelj zida dubok je 0,8 m te se dijelom naslanja na živu stijenu, a dijelom na zdravicu. Taj se ulaz vidi na crtežu iz g. (Laszowski 1914). Mlađe popločenje sačinjeno je od nepravilnih vapnenačkih ploča različitih veličina. Unutar strukture popločenja vidljive su dvije ravne linije razgraničenja koje se zatvaraju pod kutom od 60 stupnjeva. Popločenja nisu ve- 187

188 Stari grad Drežnik, položaj sondi u odnosu na stari grad (podloga za crtež preuzeta iz E. Laszowski 1914.) zana nikakvim vezivnim materijalima. U sondi 1 popločenje se nalazi izravno ispod humusnog sloja SJ 1. U sondi 3 i u probnom kanalu poviše popločenja nalaze se još i recentni nasipi. Hodna razina popločenja u sondama 2 i 3 naslanja se na gradske zidine, pa se sa sigurnošću može reći da su funkcionirali u istom razdoblju i da je izgradnja zidova prethodila tom popločenju. Starije popločenje pronađeno je samo u dijelu sonde 1 gdje je mlađe popločenje uništeno. Otkrivena površina starijeg popločenja nije veća od 2 m². Ta struktura izgrađena je od vapnenačkih ploča različitih veličina (nešto pravilnije lomljenog nego što je slučaj s mlađim popločenjem). To popločenje nije u cijelosti očuvano, stoga je teže preciznije definirati tu razinu. Nejasan je odnos gradskih zidina sa spomenutom strukturom, te jesu li funkcionirali u istom razdoblju. Prilikom iskopavanja unutar više stratigrafskih jedinica pronađena je prapovijesna keramika zajedno s materijalom iz mlađih razdoblja. Originalna intaktna prapovijesna razina nije pronađena, tako da se na tom dijelu istražene površine može zaključiti samo da je postojala te da je uništena nak-nadnim intervencijama. Prapovijesni keramički fragmenti pronađeni tijekom istraživanja mogli bi se u preliminarnoj fazi vremenski smjestiti na kraj brončanog i unutar željeznog doba. S obzirom na položaj nalazišta nad kanjonom rijeke Korane i općenito lako branjiv strateški položaj, dalo bi se zaključiti da je u tom razdoblju na prostoru Staroga grada Drežnika postojala gradina zasad nepoznate vrste. Da je taj prostor u prapovijesti bio upotrebljavan, također vidimo i prema nalazu ostave iz Gajine pećine kod Drežnika, otkrivene godine, koja datira u 5. fazu po K. Vinski Gasparini (KŽP). Tu su pronađene male šuplje sjekire, srpovi i dijelovi spiralne Grad Drežnik kula (foto: J. Burmaz) Ostaci gradskog ulaza i popločenja (foto: J. Burmaz) 188

189 Karlovačka županija, HAG 2/2005 naočaraste fibule i velike lučne brončane fibule sa zadebljanjima na luku i plosnatom trokutastom nogom (Drechstler-Bižić 1984). Ostali pokretni arheološki materijal pripada razdoblju novoga i kasnoga srednjeg vijeka i veže se na razdoblje funkcioniranja grada. Nalazi su uglavnom fragmentirane keramičke posude. Jedan od ciljeva istraživanja bilo je utvrđivanje starijih faza Staroga grada Drežnika koje su zabilježene na povijesnim crtežima. Međutim, nakon završenih radova nisu pronađeni elementi starije arhitekture grada. S obzirom na konfiguraciju terena, postojala je sumnja da se starija faza grada može pronaći na istočnom rubu prirodnog platoa. Radi toga je na tom prostoru otvoren probni kanal. Kako je kanal dao negativne rezultate u pogledu zidova starijega grada, spomenuta se sumnja zasad mora odbaciti. Literatura Drechsler-Bižić 1984 R. Drechsler-Bižić, Brončano doba u pećinama Like, Deveti jugoslavenski speleološki kongres, Karlovac, Zagreb, Lazowski 1914 E. Laszowski, Drežnik, Braća Hrvatskog Zmaja, sv. 29, Zagreb, Josip Burmaz Jasmina Osterman Summary Archaeological investigations were carried out as part of the project of renovating Drežnik Castle or burg. Three test digs were started, along with a test channel in the area of the entrance into the castle. When the excavated material was being deposited, the stone material located alongside the entrance wall of the castle was separated out so that it could be made use of during the conservation of the central tower. On the conclusion of the works, the structures found were covered with geotextile and the excavated earth was restored to the test dig. One of the objectives of the research was the establishment of the earlier phases of the castle at Drežnik, as recorded in historical drawings. However, no elements of older architecture for this castle were found. Because of the lie of the land it is possible that the earlier phase of the castle can be found on the eastern edge of the natural plateau. For this reason, in this area a test channel was dug. Since the results of the channel were negative as far as walls of an earlier castle are concerned, this hypothesis must for the present be rejected. Redni broj: 96 Lokalitet: Viničica Naselje: Skradnik, Munjava, Šušnjevo Selo, Čakovac Grad/općina: Josipdol Pravni status: P-853 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 1. lipnja do 2. srpnja 2005., trajala je četvrta kampanja sustavnog istraživanja arheološkog lokaliteta Viničica. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Boris Olujić. U radovima su sudjelovali Jasmina Osterman, dipl. arheologinja, Hrvoje Cvitanović (speleolog, suradnik projekta), Marina Trpčić (studentica geologije, speleologinja), Neven Šuica (student Viničica, pogled na dvojnu gradinu (foto: B. Olujić) geologije, speleolog), Igor Humjan, Nebojša Džerić, Goran Puđa (student geologije, speleolog) i Jadran Lindić (student geologije, speleolog). Sustavno istraživanje provodi se u okviru projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Istraživanje je poduzeto radi zaustavljanja dugogodišnje devastacije tog važnog lokaliteta, ugroženog nebrigom svih nas. Lokalitet do početka ovih istraživanja nije bio uključen ni u jednu od kategorija zaštite spomenika kulturne baštine. Viničica je prostrana kamenita uzvisina (hum), koja dominira širim prostorom Ogulinske udoline. Riječ je o dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viničice (kota 350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i intenzivno naseljavana tijekom brončanog i željeznog doba. Tijekom antičkog razdoblja u podnožju se nalazilo naselje municipalnog statusa. Većina se istraživača slaže da se upravo na tome mjestu nalazila japodska prijestolnica Metulum koju je nakon dugotrajne i teške opsade osvojio tadašnji rimski vojskovođa i trijumvir Oktavijan (kasniji August i Princeps) 35. godine pr. Kr., o čemu svjedoče brojni slučajni nalazi. Tijekom nastavljeno je istraživanje sonde 4, veličine 4x4 m (na k.č. 3014, k.o. Oštarije). Uklonjena je zaštita sonde (geotekstil i najlon), te sloj zemlje koji je pokrivao zaštitu. Nisu uočeni nikakvi tragovi uništavanja. Usporedno s pripremom sonde 4 za nastavak istraživanja, započelo je uklanjanje guste vegetacije oko sonde. Na tom je prostoru postavljena i geodetska mreža (4x4 m) i iskolčene nove sonde za eventualno iskopavanje sljedećih godina. Nakon pripremnih radova, u sondi 4 nastavljeno je čišćenje stratigrafske jedinice (u daljem tekstu sj.) 14., započeto krajem prošlosezonske kampanje. Pojavljuje se i nov sloj, sj. 18. U crvenkastoj zemlji prošaranoj ostacima i mrljama gara, pronađeno je dosta ulomaka keramike te ostataka kućnog lijepa i dijelova životinjskih kostiju. U jugozapadnom profilu i dalje se pojavljuje crvenkasta zemlja s vrlo malo nalaza. Pojavljuje se sj. 16., sloj tamne rahle zemlje, s malo vrlo fine crne keramike. Čišćenjem spomenutih stratigrafskih cjelina, ove je sezone, kako je i planirano, završeno istraživanje sonde 4. Riječ je o više stambenih slojeva, jedan iznad drugog, u kontinuitetu od kasnoga brončanog doba do 1. stoljeća pr. Kr. U iskopu sonde, tijekom triju kampanja (2003., i 2005.), pronađeno je mnogo ulomaka keramičkih posuda, kućnog lijepa, utega za tkalačke stanove, keramičkih i metalnih ukrasa, metalnih dijelova nošnje. Svi se ti nalazi obrađuju i pripremaju za objavu. Za dobivanje potpunijih obavijesti o cjelini tog dijela stambenog 189

190 Viničica, sonda 4, sj (foto: B. Olujić) kompleksa nužan je nastavak istraživanja. Gabariti stambenih objekata izlaze iz okvira same arheološke sonde, stoga će u sljedećim godinama biti otvorena šira površina. Naravno, otvaranje novih sondi bit će uvjetovano adekvatnim novčanim sredstvima te mogućnostima prihvaćanja eventualnoga novog materijala. Na samom sjeveroistočnom rubu platoa Viničice, 30 m od sonde 4, otvorena je sonda 8. Ona se nalazi na parceli Stelnik (pašnjak), k.č. 3015, k.o. Oštarije. Riječ je o kontrolnom rovu, površine 2x6 m, koji se proteže od okomite stijene do samog ruba platoa. U površinskom humusnom Viničica, sonda 8 (foto: B. Olujić) sloju nalazi se dosta keramike. Više je keramike uza samu stijenu, a sve manje prema rubu platoa. U sondi su definirane stratigrafske jedinice sj. 1, sj. 9, sj. 11, sj. 17. Uza sam rub platoa nalazi se blago ovalna nakupina naslaganog kamenja. U čitavoj sondi brojni su ostaci životinjskih kostiju, kućnog lijepa, ulomci keramike. Velik je broj i keramičkih utega za tkalački stan. Pronađeno je i malo brončano puce ( 403,83), fino obrađen kamen (brus), polovica pršljenka i velik broj ulomaka keramike, nekoliko dijelova brončanog lima. Uz okomitu stijenu, u jugozapadnom dijelu sonde, iznad kompaktnoga kućnog lijepa (podnica), nalazi se niz velikog kamenja. Na podnice je to veliko kamenje vjerojatno palo s gornjeg platoa. Međutim, zbog vremenskih neprilika, prije svega velike vlažnosti zemlje, nije bilo moguće završiti istraživanje sonde 8. Tako je sonda prekrivena najlonom (također i profili) te ostavljena za sljedeću sezonu. Iz dosadašnjih istraživanja vidljivo je da su se na tom dijelu platoa također nalazile nastambe i ostali objekti. O njihovoj funkciji i namjeni više će se moći reći kad se sonda istraži u cijelosti, tijekom sljedeće godine. Na parceli Viničica pašnjak, k.č. 3078, k.o. Oštarije, otvoren je profil pretpostavljenoga prapovijesnog bedema. Vjerojatni je bedem presječen i devastiran prije dvadesetak godina gradnjom puta koji od ceste Karlovac Senj vodi prema kapelici sv. Katarine i repetitoru Hrvatskih telekomunikacija. Sama se pretpostavljena fortifikacija vjerojatno nalazila na zemljanom uzvišenju nasipu. U iskopu profila pronađeno je i mnogo ostataka gorenog drva. Profil je otvoren samo radi uvida u način konstrukcije te skupljanja dovoljno informacija za detaljnije istraživanje. Devastacije (gradnja lovačkog doma, pristupnog puta itd.) onemogućile su potpuniji uvid u samu cjelinu. Osim spomenutih nalaza, pronađeno je vrlo malo ulomaka keramike. Istraživanja se nastavljaju, a nakon njihova završetka slijedi potpunije izvješće. Ispod lovačkog doma, na parceli k.č. 3099, k.o. Oštarije, otvoren je kontrolni rov površine 2x6 m, sonda 9. Time je napravljen presjek preko jedne od stuba na padinama Viničice, koje su izgledale kao umjetna tvorevina. Nađeno je vrlo malo ulomaka keramike i to u donjem dijelu sonde, uza samu površinu. Najvjerojatnije je riječ o antičkoj keramici. Istraživanje nije potvrdilo da je riječ o bedemu. U tijeku su pedološke i geomorfološke analize tla na tom dijelu, nakon kojih će vjerojatno biti više informacija o tom problemu. Sonda će nakon toga biti zatrpana. Arheološka građa s iskopavanja djelomice je već obrađena i konzervirana. Najviše je keramičkog materijala, koji je već opran, razvrstan i trenutačno u postupku daljnje obrade u prostorima osnovne škole u Munjavi Modruškoj. Istraživanje će biti nastavljeno i tijekom godine. Dosadašnji rezultati potvrđuju pretpostavku o kontinuiranom trajanju toga gradinskog naselja, od kasnoga brončanog doba do rane antike. Već i preliminarni rezultati istraživanja i analize arheološke građe, potvrđuju da je riječ o vrlo gusto naseljenom naselju, velike gospodarske (društvene i političke?) snage. Permanentno rekognosciranje i arheološka prospekcija, terenski pregled kompleksa naselja i njegove okolice tijekom svih godišnjih doba, također potvrđuju tu tvrdnju. Već u ovoj fazi istraživanja može se zaključiti da je riječ o središtu šire prostorne cjeline, važnom i velikom naselju. Zato je sustavno istraživanje, a time i sustavna zaštita toga naseobinskog kompleksa, jedan od prioriteta. 190

191 Karlovačka županija, HAG 2/2005 Literatura Balen-Letunić 2000 D. Balen-Letunić, Japodske nekropole s ogulinskog područja, VAMZ, XXXII-XXXIII, Zagreb, 2000: Balen-Letunić 2002 D. Balen-Letunić, Ogulinski kraj u pretpovijesti i antici: pretpovijest, Ogulin: povijesna i kulturna baština, Ogulin, 2002: Balen-Letunić 2004 D. Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, Olujić 1999 B. Olujić, Japodi i Rim do sredine 1. stoljeća prije Krista, Historijski zbornik, LII, Zagreb, 1999: Olujić 2000 B. Olujić, Japodi, Apijanovi plemeniti barbari, OA, 23-24, Zagreb, 2000: Olujić 2002 B. Olujić, Ogulinski kraj u antici, Ogulin: povijesna i kulturna baština, Ogulin, Olujić 2005 B. Olujić, Lokalitet: Viničica, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Olujić 2005a B. Olujić, Metoũlon kephalē tõn Iapódōn (App. Illyr. 19), Illyrica antiqua: ob honorem Duje Rendić- Miočević (ur. Mirjana Sanader), Zagreb, 2005: Veith 1914 G. Veith, Die Feldzüge des C. Iulius Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren v. Chr, Schriften der Balkankomission, VII, Wien,1914. dr. sc. Boris Olujić Summary During 2005 the fourth systematic investigation campaign at the Viničica site was conducted. In fact, this is a double complex, consisting of Velika (420 m high) and Mala Vinčica (350.7 m high). This double hill fort was continuously and energetically settled during the Bronze and Iron Ages. During the Roman period, at the foot of the hill, there was a settlement with the status of municipium. Most researchers agree in locating the Iapodian capital, Metulum, at this site. The investigation was carried out in order to put a stop to the long-term devastation of such an important site. In the research in 2005, the excavation of test dig 4, dimensions 4x4 m, was continued. In the excavation, during three previous campaigns, (in 2003, 2004 and 2005) a large number of potsherds were found, daub, loom weights, ceramic and metal decorations, metal parts of clothing. All these finds are being processed and prepared for publication. On the actual NW edge of the plateau of Viničica, test dig 8 was started. In the whole of the test there were many remains of animal bones, daub, potsherds. There are also a large number of ceramic weights. Below the hunting lodge, a control trench of 2x6 m was started, test dig 9. The results to date confirm the hypothesis that this hill fort settlement was continuously inhabited from the Late Bronze Age to the early Ancient period. 191

192 ISTARSKA ŽUPANIJA 97 Barbariga, Betiga, Mandriol 98 Betiga Sv. Agneza 99 Dragonera jug 100 Dragonera sjever 101 Dvigrad crkva Sv. Sofije 102 Goli 103 Guran 104 Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan, Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan, Kargadur 107 Kaštijun 108 Kažela 109 Kostel Petrapilosa 110 Krvavići 111 Kunci (Gračišće) 112 Kupanja 113 Lorun 114 Monkodonja (Moncodogno) 115 Motovun 116 Pećina Laganiši 117 Plinovod Pula Karlovac 118 Poreč jezgra 119 Pula Castropola Pula gradska četvrt Sv. Teodora 121 Pula katedrala Sv. Marije 122 Sv. Marija Velika 123 Sv. Mihovil Banjolski 124 Šurida 125 Trviž crkva Sv. Petra i Pavla 126 Turnina Sv. Ivan 127 Umag Trg Slobode 128 Vižula 192

193 Istarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 97 Lokalitet: Barbariga, Betiga, Mandriol Naselje: Barbariga Grad/općina: Vodnjan Pravni status: Razdoblje: P, A Vrsta radova: rekognosciranje Prema ugovoru između naručitelja AB Marisa iz Vodnjana i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja iz Rijeke, arheolog Ranko Starac tijekom kolovoza proveo je prvi dio sustavnoga terenskog pregleda šireg područja oko naselja Barbarige u općini Vodnjan. Uglavnom je riječ o terenu obraslom šumom ili neprohodnom makijom pa je, s obzirom na godišnje doba, bez odstranjivanja raslinja nemoguć potpuniji pregled terena. Unatoč teškoćama, obilaskom relativno dostupnih područja utvrđeno je više skupina kamenih gomila. Dio je pregledanih gomila fotografiran, a dio je u suradnji s geodetom Antonijom Labincem iz Poreča i ucrtan u temeljnu topografsku kartu. Na prvi pogled nije moguće razlučiti humke nastale čišćenjem terena (elemente antičke limitacije) od prapovijesnih (brončanodobnih) grobnih gomila. Zasad se može naslutiti antičko podrijetlo većeg broja gomila u neposrednom zaleđu turističkog naselja Barbarige, kao i dijela gomila u zaleđu šume Komunal sjeverno od uvale Marić, povrh makadamske ceste koja od Barbarige vijuga prema državnoj prometnici Vodnjan Bale. Najveći dio gomila utvrđen je u šumskom području nekoliko stotina metara zapadno od naselja Mandriola (to je naselje sagrađeno na prapovijesnoj gradini). Nekoliko većih gomila (uz njih se u makiji nazire više desetaka manjih humaka) nalazi se i u pustom području sjeverno od naselja Betige, blizu makadamskog puta za Bale. Te se gomile nalaze u područjima Grmače i Trombe, na području koje pripada općini Bale. Zona 2 (između ruba turističkog naselja Barbarige i naselja Mandriola) Na samome sjevernom rubu novog naselja Barbarige, istočnije od Betige, u smjeru vodospreme, podno južnih obronaka Mandriola nalaze se brojne kamene gomile uglavnom manjih dimenzija (promjera do desetak metara, visine od pola metra do metra i pol). Čitavo je područje isparcelirano i dijelom načeto individualnom izgradnjom (vikendice, ograđene čestice s kamp-kućicama, barakama i sličnim, vjerojatno bespravnim, gradnjama). U sačuvanim dijelovima tla obraslima niskom makijom i trnjem naslućuju se deseci gomila koje su postavljene na približno podjednakom razmaku, pa se uočava određen ortogonalan raster. Otprije uočen i dokumentiran raster limitnih gomila u šumi južno od nove Barbarige vjerojatno se nastavlja na novootkrivenu zonu. Izgradnjom turističkog naselja, kao i najnovijom izgradnjom kompleksa apartmana i vikendica, središnji prostor prekriven gomilama nepovratno je uništen. Stoga je izvorno cjelovit prostor prekriven gomilama sveden na dva rubna područja, zonu između novog naselja i mora, te zonu sjeverno i sjeveroistočno od novog naselja. Detaljnjiji uvid u topografiju i raspored gomila moguć je samo nakon uklanjanja raslinja s terena. Uočeno je 19 gomila čiji bi broj mogao biti znatno veći, ali su trenutačno zaklonjene neprohodnom šikarom. Većina humaka u zoni 2 pripada razdoblju rane antike, odnosno riječ je o humcima nastalim čišćenjem parcela u vrijeme limitacije. Dio gomila vjerojatno je prapovijesnog (brončanodobnog) podrijetla, ali među njima (u jugozapadnom dijelu zone, u smjeru Betige) nekoliko je vrlo pravilnih humaka (dobro očuvanog oblika). Bez cjelovitog snimanja i probnog istraživanja nije moguće pouzdano razlučiti humke nastale ranoantičkom parcelacijom od prapovijesnih kultnih, stražarskih ili grobnih gomila. Zona 1 (zapadno od Mandriola, uz kolni put prema Balama, okolica Valencana) U neposrednoj blizini naselja Mandriola (poznatoga prapovijesnog i antičkog lokaliteta) u smjeru zapada i sjeverozapada nalazi se gusta šuma, a nekoliko stotina metara uz kolni put prema lokvi i gomilama Trombe nižu se tek dijelom uočljivi brojni humci. U podnožju su Mandriola obradiva polja i iskrčene ledine. Međutim, u zonama obraslima šumom i makijom postoji mnoštvo manjih gomila, promjera do deset metara, visine do jedva jednog metra. Na mjestima obraslima visokom šumom moguć je sustavan pregled terena i ubiciranje gomila uz pomoć elektroničkog sustava točnog određivanja položaja, no za takav je pregled terena i unošenje podataka u prijenosno računalo potrebno više ljudi. Dio područja (parcela je vjerojatno u privatnom vlasništvu) uz spomenuti put nedavno je iskrčen, pa se samo na toj manjoj parceli i uz njezin rub vidi desetak gomila. Veći dio spomenutih gomila građen je od krupnijega lomljenog kamena, najčešće su humci sniženi erozijom ili vegetacijom, a na ponekima su uočljiva i udubljenja, odnosno mogući tragovi prekopavanja, što može biti djelo tragača za blagom, ali i različitih vojski (u blizini su podzemni rovovi i ukopani bunkeri, nastali prije I. svjetskog rata). Zasad je utvrđen položaj šezdeset humaka. Sjeverno od spomenutih gomila, a dijelom i iznad njih prolazi trasa dalekovoda. U potpunoj pustoši na trasi dalekovoda nalazi se divlje odlagalište smeća. Zapadno i sjeverno od tog odlagališta nalazi se niz većih gomila, a one najveće (uz granicu s općinom Bale) više su od tri metra i promjera gotovo trideset metara. Čini se da su te gomile određeni markeri u prostoru, no zbog njihove veličine pretpostavlja se da su nasipavane dugi niz stoljeća. Kod spomenutog odlagališta odvaja se (danas obrasli) kolni put koji sa sjevera ulazi u Betigu. S obiju strana tog puta nalaze se lijepo očuvane gomile, promjera oko deset metara, očuvane do metar i pol visine, koje su skrivene u niskoj vazdazelenoj šikari. Njihov broj i područje rasprostiranja trebao bi se odrediti potpunijim obilaskom terena uz pomoć elektronične opreme. Zbog obraslosti njihov je položaj uočljiv tek iz neposredne blizine, kada se na njih zakorači, pa ih nije moguće fotografirati bez čišćenja. Na širem području Barbarige, odnosno sjeverno od makadamske ceste (spojnice između državne ceste Pula Bale i Barbarige) i sjeverozapadno od stancije Bagoci, u prije nekoliko godina opožarenom području uočen je skup od desetak manjih gomila. Danas je to pusto područje obraslo trnjem i neprohodnim niskim grmljem, no zbog izdvojenosti te skupine čini se da je riječ o prapovijesnim gomilama na neplodnom i krševitom terenu. Terenskim obilaskom nije obuvaćeno područje guste šume i vazdazelene makije južno od lokve i stancije Mednjana, u smjeru šume Komunala u zaleđu uvale Marić. Zbog nedostatka raspoloživog vremena i otežanih vremenskih 193

194 Na tako pripremljenoj lokaciji provedeno je zaštitno arheološko istraživanje, koje do isteka te godine nažalost nije dovršeno. Izolirana je manja građevina vanjskih gabarita 9x11,50 m koja na istočnoj strani ima četiri jaka kontrafora, a na zapadnoj strani stubišni prilaz (od većih monolitnih blokova). Građevina na sjevernoj strani ima paralelan, tanji zid ophoda, a na južnoj strani uništen (vjerojatno ulazni) zidni poriz. Taj je južni dio zida s unutrašnjm dijelom objekta (po navodu mještanina E. Brščića) u vrijeme II. svjetskog rata bio uništen priručnom gradnjom (bunker za namirnice). To je potvrđeno i arheološkim istraživanjima: u sjeverozapadnom dijelu unutrašnjosti objekta, na relativnoj visini od 0,80 m bio je zamjetan uništen ostatak gruboga poda od žbuke na sloju kamenoga masičata, što je u kompletnom očitanju vrste građevine (kao i u odnosu na arheološke nalaze) rezultiralo zaključkom da je graduvjeta (stalne kiše pretvorile su kolne puteve u blatne jaruge) zona koja se pruža prema istoku i jugoistoku (prema crkvi sv. Foške) nije prehodana, a tu se očekuje nastavak područja pod velikim gomilama kakve su otkrivene u dijelu šume Komunala, između nove ceste za Barbarigu i uvale Marić. Treba napomenuti da je spomenuto područje prepuno malih parcela s kamp-prikolicama i barakama. Između dviju skupina vikendaških naselja povrh šikare se ističe jedan golem kameni humak. Područje oko stancije Murage u neposrednoj blizini Barbarige dijelom je već izgrađeno ili parcelirano, a dio je potpuno zašikaren i neprohodan, pa tu nisu uočeni tragovi gomila. Summary Ranko Starac During 2005, systematic field examination of the general area around the settlement of Barbariga in the municipality of Vodnjan was carried out. By a tour of the available areas it was established that there are several groups of stone mounds. Some of the mounds inspected were photographed and drawn into a topographic map. Most of the prehistoric mounds were established in the forested area a few hundred metres west of the settlement of Mandriol. Several larger mounds were found in the empty area north of the settlement of Betiga. In the area between the edge of the Barbariga tourist complex and Mandriol there are numerous stone mounds mainly of smaller dimensions. Nineteen of them were observed, but the number could be much greater after the clearing of vegetation. In the immediate vicinity of the settlement of Mandriol is a string of only partially visible small-sized mounds. Most of these mounds are built of large broken stone. They have mostly been diminished by the effects of the weather or the working of the vegetation, and on some of them concavities can be seen, the possible marks of excavation work. For the moment, the positions of sixty mounds have been established. The mounds seen alongside the border with Bale municipality are more than three metres high, and almost 30 m in diameter. It would seem that these mounds are in some sense markers on the land. Redni broj: 98 Lokalitet: Betiga Sv. Agneza Naselje: Betiga Grad/općina: Vodnjan Pravni status: R-375 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zaštitni arheološki radovi na lokaciji Sv. Agneza u selu Betigi kod Barbarige (k.č. 567/1, k.o. Vodnjan nova parcelacija k.č. 567/88) provedeni su, sukladno vremenskim i organizacijsko-tehničkim okolnostima, od 8. rujna do 22. prosinca godine (stručna voditeljica istraživanja: Fina Juroš-Monfardin iz Arheološkog muzeja u Puli). Navedena parcela, otprije poznata pod nazivom Sv. Agneza, lokacija je pretpostavljene starokršćanske crkvice iz 5. stoljeća, nepoznata tlocrta, s desetak grobova rađenih obložnim pločama, čija je površina vidljiva na površini terena. Od pretpostavljenoga sakralnog objekta iz gromače je bio vidljiv samo dio vanjskoga lica sjevernog zida (relativne visine 0,80 m), uz seoski put prema lokaciji tre ville. Na istoj je lokaciji obavljena kontrola zemljanih radova (čišćenje teškom mehanizacijom do postojeće razine terena), tako da su grobovi preskočeni. Vanjski zidni gabariti povijesne gradnje izolirani su izvana, a djelomice je očišćena i unutrašnjost objekta koja je inače bila u gromači i onečišćena suvremenim građevinskim i inim otpadom. Betiga Sv. Agneza (foto: F. Juroš-Monfardin) 194

195 Istarska županija, HAG 2/2005 nekoliko ulomaka antičke fresko-slikarije s dijela sokla; sitan arheološki materijal (nekoliko ulomaka kasnih amfora i stakla, krupnije tesere višebojnoga podnog mozaika). Lokalitet tijekom nije istražen do kraja, te se planira nastavak istraživanja. Na lokalitetu je potrebno provesti barem primarnu konzervaciju zidova te prezentaciju uz pomoć informativnih panoa. Dijelovi monumentalne arhitekture još su na terenu (pod skrbi vlasnika) i čekaju modalitete zaštite moguću prezentaciju na samom lokalitetu. Literatura Sv. Agneza, element krovišta mauzoleja (foto: F. Juroš-Monfardin) nja višeslojna. Faze gradnje kreću se od grobne edikule ili manjega mauzoleja iz 2. stoljeća, preko kasnoantičkoga horeuma (vjerojatnije starokršćanskoga mauzoleja), do ranosrednjovjekovne grobne kapele iz stoljeća. Terenske naznake grobova upućuju na postojanje manjega starokršćanskoga groblja vezanoga ili uz antičko ukopno mjesto (?) ili uz starokršćansku kapelu (nalaz dijela poklopca sarkofaga; grobovi s obložnim i poklopnim pločama s dijelovima kostura, bez priloga). To je groblje vjerojatno vezano uz bliže lokacije vila rustika: na arheološki dokazan objekt s druge strane seoskoga puta te na zapadno smještenu parcelu Dračicu, na kojoj se (iako je u terenu niža) u tradiciji spominje postojanje identičnoga groblja. Od arheoloških se nalaza osobito izdvajaju: tri ulomka kamenoga krovišta mauzoleja; elementi nekoliko stranica piramidalnoga četveroslivnog krovišta mauzoleja s reljefnim ukrasom procentralno sučeljenih vitica s obostranim lateralnim prikazom knemida; jedan cijeli i dijelovi drugoga monolitnog pulvina (dim. 1,20x1,60x0,26 m), profi liranoga i s reljefnim ukrasom preklopljenih srcolikih listova; ulomak grednjaka s kvadratičnim ozubom; četiri monolitne ploče parapeta mauzoleja (dvije su ostale in situ kao elementi stepenika sekundarne gradnje); vrlo oštećen poklopac sarkofaga; obrazina (prednji dio) glave monumentalne lavlje fi gure s još nekoliko frustuluma grive, vrlo rustikalne izrade; frustulum naizgled pleterne plastike, vjerojatnije ulomak korintskog kapitela ranosrednjovjekovnih obilježja; Juroš-Monfardin 1987 Fina Juroš-Monfardin, Pokušaj sistematizacije kasnoantičke i ranobizantske keramike iz profanog objekta u Betigi kod Barbarige, Izdanja HAD, 11/2, Pula, 1987: Marušić 1967 Branko Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, 9, Pula, Summary Fina Juroš-Monfardin In 2005 we conducted rescue archaeological investigations into the site of Sv. Agneza in the village of Betiga not far from Barbariga, by way of a continuation of the clearing of the ground from the previous year. At this site of a hypothetical chapel of an undefi ned ground plan of the 4th century, a rectangular object (9x11.5 m) was isolated, with 4 strong buttresses on the eastern side, a stepped approach of large monolithic blocks on the western side, a parallel slender wall of the ambulatory on the northern side and a ruined probable entrance part on the southern side. The walls were preserved up to a height of 0.8 to 0.9 m, and the whole of the building stands on solid rock, at a depth of 0.5 to 0.8 m. Also found were graves lined and covered with stone slabs that were not completely investigated. In three that were investigated, no grave goods were found. All in all, the fi nds point to a multi-phase construction. The feature is connected with a nearby fi nd of the remains of a villa rustica with fi nds of the 5 th to 6 th century, a hypothesised cemetery on a neighbouring plot (Dračica) and with nearby similar ancient features at the tre ville site. Redni broj: 99 Lokalitet: Dragonera jug Naselje: Peroj Grad/općina: Vodnjan Pravni status: P-397 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno zaštitno istraživanje Sv. Agneza, lavlja protoma (foto: F. Juroš-Monfardin) Tijekom i 2004., te uz manje radove tijekom 2005., provedena su sustavna zaštitna arheološka iskopavanja na dvama odvojenim arheološkim lokalitetima (međusobno udaljenim cca 300 m), opisanima pod radnim nazivima Dragonera jug (dio k.č. 19/27, k.o. Peroj) i Dragonera sjever. Oba su lokaliteta bila potpuno neistražena, u stručnoj 195

196 literaturi poznata na razini rekognosciranja (Benussi 1928, 251; Matijašić 1988, 48). Stručna voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvođač Arheološki muzej Istre iz Pule, a investitor istraživanja Darija d.o.o. iz Poreča. Istražena površina lokaliteta Dragonera jug iznosi 8550 m². Pri početku zaštitnih arheoloških istraživanja registrirano je pružanje arheoloških zona i izvan područja označenog u Rješenju o preventivnoj zaštiti arheoloških lokaliteta na području Dragonere. Arheološka zaštitna istraživanja na lokalitetu Dragonera jug, smještenom na južnoj strani rta Grote, pokazala su tlocrt očuvanoga antičkog i kasnoantičkog stambeno-gospodarskog kompleksa s postrojenjima za proizvodnju i preradu maslinova ulja (vila rustika). Središnji kompleks površine 2268 m² sastoji se od četiriju povezanih krila koja u sredini zatvaraju unutrašnje otvoreno dvorište površine 180 m². Definirani su i dodatni ograđeni dvorišni prostori na istočnom uglu kompleksa i zapadno od središnje građevine: zajedno s njima, građevina pokriva površinu od 6500 m², s time da ogradni zidovi zapadnoga dvorišnog prostora nestaju na morskoj obali gdje su uništeni djelovanjem valova. Registrirana su dva ulaza u građevinu: kolni ulaz smješten na sredini istočnog krila i pješački ulaz smješten na zapadnoj strani. Pješački ulaz otvarao je izravan pristup u stambeno krilo, te posredno u središnje dvorište s trijemom. Južno krilo kompleksa, smješteno uz morsku obalu, bilo je namijenjeno stanovanju i pokriva površinu od 420 m². Iznad prvoga graditeljskog sloja (1. 4. st.) nalazi se drugi, kasnoantički (5. 7. st.). Kasnoantičko stambeno krilo sadržavalo je četiri reda prostorija povezanih hodnicima, a u središtu se nalazi reprezentativna apsida. Kasnoantički zidovi očuvani su u prosječnoj visini oko pola metra do metar iznad razine poda s otvorima vrata i pragovima, odnosno u ukupnoj visini od oko 2 3 metra iznad dna temelja, a zidovi na rubnome južnom uglu građevine uz obalu razoreni su djelovanjem mora. Pod trijema oko unutrašnjeg dvorišta pokriven je nepravilnim škrilama, hodnici su pokriveni keramičkim kockicama, a reprezentativni hodnik ispred apside četverobojnim mozaikom sa složenim geometrijskim motivima kršćanske simbolike. Nacrt toga kasnoantičkog mozaičkog poda sadrži simetrično komponiran raster osmerokuta, pelta, sfernih i običnih kvadrata s lepezastim grčkim križevima. U izvedbi geometrijskih ornamenata upotrijebljene su crna, siva i crvena boja na bijeloj podlozi. Mozaički pod nalazio se i u dvorani istočno od apside, no nije sačuvan na izvornom mjestu ni u najmanjem dijelu. Središnja apsida imala je pod pokriven pravokutnim i poligonalnim pločama od različitih vrsta mramora (bijeli, prokoneški, fior di pesco ) i granita. Taj je pod posve uništen te nije poznat njegov nacrt. Stambeno krilo iz razdoblja prve izgradnje, iz st., bilo je opremljeno crno-bijelim i višebojnim mozaičkim podovima. Mozaičke su površine dobro sačuvane, osim u dijelovima gdje su razorene ukopavanjem temelja kasnoantičkoga stambenog krila. Ovisno o namjeni prostora, mozaici se međusobno razlikuju veličinom i obradom kockica, kao i izborom motiva. Atrium je pokriven grubljim bijelo-sivim mozaikom špricanog uzorka, a pristupni hodnici (fauces) jednostavnim bijelim mozaikom. Dvije manje prostorije (cubicula) imaju bijele mozaike obrubljene jednostavnom dvostrukom trakom, dok krajnja istočna prostorija (oecus) ima bijeli mozaik s crnom uzdužno obrubljenom pletenicom. Samo je jedna prostorija, smještena u krajnjem zapadnom dijelu stambenog krila (triclinium), bila opremljena višebojnim mozaikom sa složenim motivima. Izbor motiva sadrži pravokutna ispunjena crna polja s bijelim okvirima i Dragonera jug, pogled na lokalitet (foto: A. Starac) 196

197 Istarska županija, HAG 2/2005 crni trostruki linearni obrub s trokutićima u kojem je smješten višebojni mozaički tepih s dva vanjska široka obruba i središnjim poljem ispunjenim kazetama. Pored bijele i crne, upotrijebljen je spektar boja: limun žuta, prozirno ružičasta, zagasito ružičasta, oker, narančasta, biserno bijela, crvena, bordo, siva, tamnosiva, tirkizno plava, zelena. Zapadno i istočno krilo kompleksa sadrže svako svoja postrojenja za tiještenje maslina, zahod i kupališni sklop. Zapadno krilo, odvojeno od rezidencijalnoga obalnog krila ulaznim i hodničkim prostorom, u najvišoj je točki imalo postavljen mlin i tijeskove za masline te ložište, koji su očuvani in situ. Istom postrojenju pripada prostorija uklesana u živu stijenu, namijenjena smještaju utega tijeska, te skladišna prostorija s velikim kamenim bazenom za taloženje. U istočnom su krilu smještena druga dva postrojenja za tiještenje maslina s tijeskovima i taložnicama za ulje. Istočno je krilo osim toga sadržavalo niz prostorija gospodarske i druge namjene: zahod, skladišta i radne prostore za mljevenje žita i druge aktivnosti te kuhinju. Najudaljenije od mora, sjeverno građevinsko krilo bilo je opremljeno nadsvođenom vodospremom površine 80 m², koja je sačuvana do dva metra u visinu. Stijenke su obložene vodonepropusnom žbukom s obiljem krupno lomljenog kamena i keramike, a dno je osobito dobro očuvano i pokriveno kamenim pločicama uronjenim u žbukanu podlogu. Svod je urušen u unutrašnjost. Ulomci amfora sa žigovima proizvođača ugrađeni u žbukanu hidroizolaciju vodospreme dopuštaju prilično točno vremensko određenje izgradnje vodospreme u doba vladavine cara Tita ( ). Vodospremu su sa svih strana okruživali komunikacijski prostori i skromno opremljene skladišne i gospodarske prostorije kojima je teško utvrditi pojedinačnu namjenu. Jedina prostorija u sjevernom krilu kojoj se, osim vodospreme, sa sigurnošću može odrediti namjena, jest kovačka radionica smještena u sjevernom kutu kompleksa. Kovačka radionica imala je zasebno zidanu vanjsku peć za taljenje željeza čiji je donji dio u potpunosti očuvan, kao i ozidan radni prostor sa solidnim podom od keramičkih kocki. Identifikaciju kovačke radionice omogućili su nalazi komada ljevačke troske i znatnije količine željeznog alata i opreme. Otkrivena su dva neovisna kupališna sklopa smještena nedaleko od vodospreme u sjevernom dijelu građevine jedan u zapadnom, a drugi u istočnom krilu. Zapadno kupalište zauzima ukupnu površinu od 60 m² i sastoji se od niza međusobno povezanih prostorija opremljenih cijevnim ispustima za vodu, odnosno dvostrukim podom. U sastavu kupališne zgrade smješten je i zahod s prilaznim hodnikom. Iz hodnika se pristupalo u svlačionicu (apodyterium) u kojoj se nalazi potpuno sačuvan podni mozaik s motivom šahovnice. Iz svlačionice se ulazilo u frigidarium i tepidarium, a nakon tepidarija u vruću prostoriju (caldarium), smještenu neposredno pokraj ložišta. Od kaldarija je sačuvan donji pod na kojemu su postavljeni uzidani stupići nejednakog oblika. U izradi stupića rabljeni su kamen i cigla različitih kalupa, te žbuka kojom su ti materijali povezani. Ložište (praefurnium), uklesano u živoj stijeni, imalo je neovisan ulaz za ložače. Kupališna zgrada smještena pri istočnom krilu veoma je uništena od cijele su zgrade ostali samo tragovi podova i niži dijelovi prostorija uklesani u živu stijenu. Ipak, bilo je moguće utvrditi veličinu te kupališne zgrade koja je zapremala površinu od 80 m². Ložište (praefurnium) uklesano je u živu stijenu i spojeno sa susjednom prostorijom (caldarium). Gornji je pod kaldarija bio pokriven jednostavnim bijelim mozaikom koji je u potpunosti propao zbog urušavanja. Sačuvani su stupići zidani od cigli kvadratastog oblika i ožbukani izvana. Uz kaldarij se nalazila mala polukružna prostorija saune (laconicum) sa stupićima od cigli očuvanima u punoj visini. Taj je veoma dobro očuvan stambeno-gospodarski kompleks bio kontinuirano naseljen od 1. do 7. stoljeća. U više je navrata pregrađivan i obnavljan. Kasnoantički kompleks preslojio je stariji, ranocarski kompleks izgrađen u 1. st. Od prvobitnog su kompleksa u uporabi zadržani pojedini dijelovi, poput vodospreme i temeljnih zidova zapadnog krila proizvodno-gospodarske namjene (uljara i skladište). Stambeno južno krilo do temelja je porušeno i iznova podignuto u istoj orijentaciji, ali s različitim tlocrtom oko 400. godine. Najznačajniji pokretni nalaz predstavlja vapnenački blok nadgrobnog spomenika iz 1. st., koji je nakon prestanka svoje izvorne uloge upotrijebljen kao nosač stupova tijeska za masline. Veličine je 175x50x60 cm. Blok nosi natpis uklesan vrlo pravilnim i velikim slovima: AED. IIVIR. IIVIR. QVINQ. PRAEF. FABRVM. SIBI. ET. PERELIAE. GRATAE. VXORI TESTAMENTO. FIERI. IVSSIT / Aed(ilis) (duo)vir (duo)vir quinq(uennalis) / praef(ectus) fabrum sibi et / Pereliae Gratae uxori / testamento fieri iussit. Značenje natpisa svodi se na sljedeće: nepoznati gradski magistrat, koji je u više mandata prošao sve stupnjeve municipalne karijere i stupio u viteški stalež, oporučno podiže nadgrobni spomenik sebi i supruzi Pereliji Grati. Ostali pokretni nalazi zastupljeni su razmjerno malim brojem predmeta u odnosu na veličinu istražene površine. Može se ipak konstatirati da oni ravnomjerno pokrivaju sva područja ljudske aktivnosti u istraženom kompleksu i da ilustriraju brojne trenutke svakodnevnog života pripremu, pohranu i posluživanje namirnica, odijevanje i opremu, proizvodne djelatnosti te trgovinu. Keramički predmeti pronađeni su isključivo u sitnim ulomcima uglavnom građevinskog materijala, različitih amfora (Dressel 6 B, spatheion) te kuhinjskih lonaca i uljanica iz razdoblja st. Nalazi finije stolne keramike vrlo su rijetki i sitni. Stakleni ulomci najvećim dijelom pripadaju stolnim čašama i prozorskim staklima. Kameni predmeti, odreda izrađeni od istarskog vapnenca, dijele se u više skupina. Nekoliko kamenih spomenika spada u skupinu arhitektonske dekoracije kapiteli, baze stupova, pilastri, vijenci, arhitravi. Pronađen je i veći broj ulomaka, odnosno čitavih kamenica različitih veličina i oblika, kameni elementi mlina i tijeskova za masline, te ulomak kamenoga sunčanog sata. Od uvoznog kamena vulkanskog podrijetla bili su izrađeni manji mlinski kamenovi namijenjeni žitaricama. Metalni nalazi zastupljeni su većim brojem novčića, brončanim elementima nošnje i opreme (fibula, karičica, pojasna kopča, okovne pločice, udica) te raznovrsnim željeznim alatom potrebnim u gospodarstvu, poput motika, dlijeta, osti, okova. Dragonera jug 2 Na blagoj uzvisini s istočne strane zaljeva, u neposrednoj blizini stambeno-gospodarskog kompleksa Dragonera 197

198 jug, otkriveni su temelji antičke građevine za koju se pretpostavlja da je većim dijelom nestala pod morem i zbog djelovanja valova. Između dviju građevina, na djelomice potonulom zaljevskom prostoru površine 800 m², na obali i u moru vide se zidovi. Na kopnenoj uzvisini istočno od zaljeva očuvan je sjeverni ugao antičkog kompleksa, površine 1250 m². Zidovi slagani od klesanog kamena solidno vezanog žbukom očuvani su samo u temeljima. Ostaci poda utvrđeni su samo na jednome mjestu, uz kameno postolje greda koje su činile dio konstrukcije tijeska za masline, očuvano vjerojatno na svom prvobitnome mjestu. Konačnu veličinu građevine nije bilo moguće definirati zbog uništenosti objekta. Pokretnih nalaza nije bilo, te se o starosti građevine može suditi samo prema njenoj koncepciji i tehnici gradnje, okvirno je smještajući u antičko razdoblje. Neposredno uz temelje zidova antičke građevine nalazi se vertikalan prirodni otvor u kraškom terenu kojemu nije utvrđena dubina. Prilikom uklanjanja vegetacije ta je jama djelomice zasuta zemljom. Smještena je u otvorenom prostoru pravokutnog oblika, ograđenog suhoziđem. Uz temelje najsjevernijeg zida, na relativnoj dubini od samo 20 cm, otkriveno je nekoliko ljudskih kostura bez opreme i priloga, bezobzirno bačenih u usku rupu uz temelj zgrade. Natpis Perelije Grate primarno je zaštićen neutralnim sredstvom za konsolidaciju. Predviđena je hitna konzervacija i restauracija zidova. Dva kupališta sadrže ožbukane hipokausne prostorije sa zidanim stupićima, koje su zaštićene pijeskom. Radi estetskog dojma i otklanjanja opasnosti za posjetitelje, pojedine su sonde ponovno zatrpane i poravnate sa sačuvanom razinom poda. Dno vodospreme, tri zidana ložišta te sačuvani dijelovi vapnenih i keramikom popločenih podova pokriveni su termofolijom i slojem pijeska. Mozaici su zaštićeni termofolijom, slojem pijeska i daščanom oplatom. Osobito ugroženi dijelovi mozaika strapirani su, obrađeni i privremeno pohranjeni u Arheološkom muzeju Istre. Građevina na lokaciji Dragonera jug iznimno je dobro i cjelovito sačuvana stambeno-gospodarska zgrada iz antičkog i kasnoantičkog razdoblja, nastanjena od 1. do 7. st. kada je nepovratno i konačno napuštena. Na cijelom prostoru građevine od 7. do 21. stoljeća nije bilo nikakvih značajnih ljudskih zahvata ni razarajućih aktivnosti, osim djelovanja atmosfere, mora i vegetacije. Kompleks je istražen u cijelosti, čime je ostvaren ukupan uvid u povijest i funkcionalnu strukturu građevine. Očuvanost objekta, duga nastanjenost i cjelovita arheološka istraženost, daju mu potencijalno veliku kulturno-povijesnu vrijednost koju je moguće ostvariti primjerenom konzervacijom i prezentacijom. Prezentacija cjelovitog lokaliteta morala bi uključivati različite multimedijalne informativne i edukativne sadržaje, materijale i programe kojima bi se posjetitelju približili mnogi aspekti svakodnevnog života jednoga samostalnog gospodarstva u Istri u razdobljima rimske, ostrogotske i bizantske vlasti. Kameni elementi pogona za proizvodnju maslinova ulja mogli bi se prezentirati u izvornom položaju i namjeni. Pojedine veće pravokutne kamenice, koje su pronađene već ispucale i razlomljene, moguće je zalijepiti i rekonstruirati na mjestu pronalaska. U razmjerno dobro očuvanom stanju zadržana su tri zidana ložišta koja je moguće rekonstruirati. Dva kupališna sklopa također je moguće rekonstruirati i postaviti pod krov. Lokalitet pruža široku lepezu mogućnosti prakticiranja eksperimentalne arheologije (sadnja autohtonih biljnih kultura i uzgoj domaćih životinja, tiještenje i prerada maslina, dobivanje kozmetičkih i liječničkih preparata od maslinova ulja, mljevenje žitarica i tradicionalno kuhanje, proizvodnja i kovanje željeznih predmeta, tkanje na tkalačkom stanu, klesarstvo, obrada drva). Literatura Benussi 1928 B. Benussi, Dalle annotazioni di Alberto Puschi per la Carta archeologica dell Istria, AT 3.s. 14, : Matijašić 1988 R. Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb, Summary Alka Starac Systematic rescue archaeological excavations were conducted at archaeological sites in Dragonera by Peroje, described under working titles as Dragonera sjever [north] and Dragonera jug [south]. The Roman period villa rustica Dragonera jug (1 st to 7 th century), with a total area of 6,500 square metres, of a rectangular ground plan with four wings and an interior courtyard, had two enclosed external courtyards. The south wing of the complex, located alongside the coast, was meant for residence and covers an area of 420 square metres. Above the first construction layer (1 st to 4 th centuries) there is a later Roman period layer (5 th to 7 th centuries). The late Roman period residential wing contained four rows of rooms linked with corridors, with a grand apse in the centre. In the late Roman period the war of the portico around the internal courtyard was covered with slates, the corridors were covered with ceramic tiles, and the grand corridor in front of the apse with four-colour mosaic including motifs from Christian symbolism. In the 1 st to 4 th centuries the residential wing was furnished with black and white and polychrome floors. The west and east wings of the complex contain, each one, its own plant for processing olives and storing oil, a toilet and a thermae complex. The east wing contained, as well as the stores, working areas for grinding grain, cooking and roasting food. The northern wing was fitted with a vaulted water reservoir 80 square metres in area, the construction of which has been dated to the age of Emperor Titus (79-81). This cistern was surrounded by communications areas, storage and working areas, among which recognisable is a smithy with an external forge. The western bath (60 square metres) also had a toilet with an access corridor, an apodyterium with a mosaic in a chequer pattern, a frigidarium, tepidarium, caldarium and praefurnium carved into the solid rock. The bathing place located with the east wing (80 square metres) is very ruinous, but the caldarium, laconicum and praefurnium can be recognised. On a land elevation to the east of the bay a northern corner of a second ancient complex, Dragonera jug (1,250 square metres) with an olive press was found (a villa rustica). Alongside the foundations, a collection of several human skeletons without furnishings or grave goods was found. 198

199 Istarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 100 Lokalitet: Dragonera sjever Naselje: Peroj Grad/općina: Vodnjan Pravni status: P-397 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje Tijekom i 2004., te uz manje radove tijekom 2005., provedena su sustavna zaštitna arheološka iskopavanja na dvama odvojenim arheološkim lokalitetima, opisanim pod radnim nazivima Dragonera sjever (k.č. 18/5, 18/278 i 19/27, k.o. Peroj) i Dragonera jug. Oba su lokaliteta bila potpuno neistražena, u stručnoj literaturi poznata na razini rekognosciranja (Benussi 1928, 251; Matijašić 1988, 48). Stručna voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvođač Arheološki muzej Istre iz Pule, a investitor istraživanja Darija d.o.o., Poreč. Istražena površina lokaliteta Dragonera sjever iznosi 2900 m². Na početku zaštitnih arheoloških istraživanja registrirano je pružanje arheoloških zona i izvan područja označenog u Rješenju o preventivnoj zaštiti arheoloških lokaliteta na području Dragonere. Istraženi lokalitet Dragonera sjever smješten je na morskoj obali sa sjeverne strane rta Grote (Matijašić 1988). Istraživanjem je definiran kao antički gospodarski ruralni objekt (vila rustika) naseljen u razdoblju od 1. do 7. st. kada je nepovratno napušten. Objekt je sačuvan u donjem dijelu zidova na površini od 1890 četvornih metara. Širina građevine u potpunosti je definirana, a dužinu nije moguće definirati kopnenim istraživanjem. Veći je dio građevine potonuo u moru zbog prirodnog spuštanja kopna zapadne istarske obale (oko 80 cm u 2000.), a njeni su temelji u potpunosti razneseni udaranjem valova. Utvrđeno je da je prvobitna građevina po dužini imala niz od najmanje četiri reda prostorija. Tri su reda prostorija očuvana u temeljima, a četvrti se red naslućuje u uklesanim oblicima u živoj stijeni na obali. Prema ustaljenom obrascu antičke ruralne arhitekture, u krilnim zidanim dijelovima nalazilo se i unutrašnje dvorište, danas izgubljeno pod morem. Najbolje je sačuvan dio građevine, ujedno i najizloženiji udarima valova, dio postrojenja za tiještenje maslina, taloženje i skladištenje ulja, izgrađen početkom 1. st. Zidovi podnožja tijeska za masline očuvani su u visini do metar i pol. Otkriveno je postolje tijeska in situ, a ispod njega prostorija za taloženje i pohranu ulja i ugrađen taložni bazen s opekama složenim u motivu riblje kosti, zaliven čvrstom vezivnom smjesom vapna i sitnoga lomljenog kamena, nagnut u smjeru mora radi lakšeg otjecanja tekućine. Voda je iz prostorije za taloženje odvođena kroz otvor u zidu i dalje kanalima usječenima u živu stijenu prema moru. Prostorija za taloženje sadržavala je niz ugrađenih keramičkih skladišnih posuda, dolija, čija su dna bila zakovana za živi kamen i zalivena olovom. Pokraj prostorije za taloženje i pohranu ulja nalazila se skladišna prostorija za vaganje i pakiranje maslina, potvrđena nalazom čitave serije kamenih utega različitih vrijednosti u mjernom sustavu rimske libre. U kasnoantičkom razdoblju, proizvodni odjel uljare zatvoren je i prenamijenjen. U dijelu prostorije s tijeskovima ukopana je i uzidana zatvorena peć s prilaznim stubama. Površina građevine produžena je u smjeru istoka izgradnjom krila s dvjema prostorijama, prilaznim i kanalizacijskim konstrukcijama. To je kasnantičko krilo očuvano u temeljima, no prema položaju prilaznog opločenja moguće je rekonstruirati mjesto ulaza. Sjeveroistočni ugao stare zgrade obnovljen je i ojačan kontrafornim elementima, te proširen prema sjeveru. Dragonera sjever, pogled na lokalitet (foto: A. Starac) 199

200 Prostrano područje sjeverno od građevine do katastarske granice istraženog područja, površine 1010 m², bilo je dvorišna, odnosno slično uređena otvorena površina s polukružnom formacijom promjera 7 metara. Utvrđeni su tragovi djelomičnog uređenja podloge u kasnoantičkom razdoblju. Izvorne granice te otvorene površine zbog višestranog uništenja terena nisu mogle biti točno utvrđene, no može se zaključiti da se protezala sve do susjedne antičke građevine čiji se početni zidovi naziru u profilu obale izvan granice istražene k.č. 18/5, na području k.č. 18/266. Riječ je o složenoj arhitektonskoj arheološkoj cjelini koja je danas katastarski i imovinski podijeljena među različitim vlasnicima. Dijelovi antičke građevine na lokaciji Dragonera sjever, sačuvani na kopnu u razdoblju st., pretrpjeli su dodatna oštećenja izgradnjom i loženjem vapnenica. Na lokalitetu su zatečene oko 6 m visoke i obrasle ruševine dviju vapnenica, međusobno udaljenih tridesetak metara. Preko sredine sjeverne, novije vapnenice, prelazi katastarska granica čestice, te je arheološki istraženo samo pola njena opsega. Ispod istraženog dijela nasipnog plašta zatečeni su tragovi zaravnate otvorene površine, te ostatak zida koji je vjerojatno početak antičke građevine smještene izvan istražene parcele. Južna, starija vapnenica u potpunosti je istražena. U njenoj su uzvisini registrirani ostaci kupolnih konstrukcija triju vapnenica i bogat sloj sedimenata raznih starosti. Pokretni arheološki nalazi (ulomci sigilate, kuhinjske keramike, staklenih čaša, amfora, uljanica, novac) i njihov međusoban odnos u stratigrafskim jedinicama svjedoče da je kompleks bio kontinuirano naseljen od početka 1. st. do 7. st. Tragovi prve sljedeće organizirane ljudske djelatnosti na tom području novijeg su datuma i povezani su s izgradnjom vapnenica u 19./20. st. Redni broj: 101 Lokalitet: Dvigrad crkva sv. Sofije Naselje: Grad/općina: Kanfanar Pravni status: Z-587 Razdoblje: SV Vrsta radova: revizijsko iskopavanje, konzervatorski radovi U sklopu opsežnoga višegodišnjeg programa sanacije kaštela Dvigrada, financiranog sredstvima Ministarstva kulture, Istarske županije i Općine Kanfanar, osim konzervatorskih radova provode se i arheološka istraživanja. Voditelj projekta je Konzervatorski odjel u Puli. Stručna voditeljica istraživanja je Martina Barada (Konzervatorski odjel u Puli), u suradnji s talijanskim arheolozima prof. G. P. Brogiolom, C. Malagutijem i P. Riavezom (Università di Padova, Dipartimento di Scienze dell Antichità Archeologia Medievale). Dvigrad se nalazi oko 2 km SZ od Kanfanara, a danas vidljive ruševine većim su dijelom ostaci posljednje faze naselja u kojem se neprekinuto živjelo od prapovijesti do kraja 17. st., kada je nakon višegodišnjih ratova i učestalih epidemija kuge i malarije napušteno (Juroš-Monfardin 2001). Arheološka istraživanja koja se provode kao dio spomenutog programa, uglavnom su zaštitne ili revizijske naravi, a podređena su potrebama sanacije najugroženijih objekata u naselju. Tijekom lipnja provedeno je desetodnevno arheološko istraživanje u crkvi sv. Sofije. Literatura Benussi 1928 B. Benussi, Dalle annotazioni di Alberto Puschi per la Carta archeologica dell Istria, AT 3.s. 14, : Matijašić 1988 R. Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb, Summary Alka Starac Systematic rescue archaeological excavations were conducted at the archaeological sites in Dragonera by Peroje, described in the working titles as Dragona sjever [north] and Dragonera jug [south]. The Roman period villa rustica of Dragona sjever (1 st to 7 th century) is extant over an area of 1,890 square metres but to a large extent has sunk below the surface the sea, and was additional damaged by the construction of a lime kiln in the 19 th and 20 th century. The best preserved part of the building is part of the plant for pressing olives, for the sedimentation and storage of the oil and olives with four rows of rooms built at the beginning of the 1 st century and undergoing change of use about 400. The storage area for weighing and packing the olives was confirmed by the find of a series of stone weights in the measuring system of the Roman libra. To the north of the building an open arranged area of 1,010 square metres extended. Dvigrad crkva sv. Sofije, tlocrt (crtež: G. Pavan) 200

201 Istarska županija, HAG 2/2005 Dvigrad crkva sv. Sofije, pogled s juga (foto: M. Barada) Crkva sv. Sofije smještena je na središnjem, ujedno i najvišem platou Dvigrada i dominantna je točka čitavog naselja. Orijentirana je u smjeru I-Z, s glavnim ulazom na južnoj strani. U crkvu se ulazilo stubištem s glavnoga gradskog trga. Istraživanjima 60-ih godina prošlog stoljeća utvrđeno je postojanje triju glavnih faza (ranokršćanske, predromaničke i romaničke) izgradnje objekta (Marušić 1976). Ranokršćanskoj fazi Marušić je tom prilikom sa sigurnošću pripisao samo ostatke apsidalnog zida na južnoj strani (Marušić 1976), te su zapravo sam izgled i gabariti te najstarije faze izneseni hipotetički. Upravo ta činjenica, kao i potreba za građevinskom sanacijom objekta, potaknula je revizijska istraživanja. U suradnji s postdiplomantima i studentima Sveučilišta u Padovi, pod vodstvom prof. G. P. Brogiola, Konzervatorski odjel u Puli tijekom srpnja proveo je prvo revizijsko istraživanje u istočnom dijelu crkve sv. Sofije (Brogiolo, Malaguti, Riavez 2003). Tim je istraživanjem potvrđena Marušićeva pretpostavka da je ranokršćanska crkva bila jednobrodna građevina s upisanom apsidom, otkriveni su ostaci podnice s južne strane, te je utvrđeno da su perimetralni zidovi sljedeće (predromaničke) faze pratili liniju ranokršćanske crkve. Definirana je širina dviju starijih građevina, ali je dužina i dalje ostala nepoznata, stoga je cilj daljnjih istraživanja bio utvrditi točnu poziciju pročelja prvih dviju crkava. Posljednjim istraživanjem obuhvaćena je površina od oko 40 m² i to u središnjem dijelu romaničke crkve, u visini druge i treće arkade. Utvrđena su tri sloja podnica. Prvi je romanički, koji su činile pravilne kamene ploče postavljene na podlogu od žbuke srednje fine granulacije, žućkaste boje. Ispod podloge romaničke podnice mjestimice se naišlo na sloj nabijene zemlje, debljine 1-2 cm, bogat životinjskim kostima, tragovima ugljena, ulomcima grube keramike databilne u st., te nekoliko ulomaka stakla. Taj je sloj prekrivao podnicu predromaničke crkve (II. faza), sačinjenu od velikih, nepravilnih kamenih ploča. Radi istraživanja najstarije faze crkve, podnica II. faze dignuta je u zapadnoj polovici iskopa. Pod od pomno izglačane žbuke pomiješane s mnogo mrvljene cigle, koji je okarakteriziran kao podnica I. faze, uočen je u tragovima na više mjesta, a njegovu jasniju liniju bilo je moguće pratiti uz krajnji zapadni rub iskopa. Na sjevernoj strani nije bilo tragova spomenute podnice, a nisu nađeni ni ostaci sjevernoga perimetralnog zida prvih dviju faza crkve. Živa je stijena na tom dijelu vrlo visoka te su očito stariji slojevi u potpunosti uništeni naknadnim izgradnjama crkve. Jedan detalj ipak upućuje na mogućnost praćenja linije sjevernog zida najstarije crkve na živoj su stijeni uočeni tragovi obrade, točno na poziciji pretpostavljenog zida. Isti su tragovi utvrđeni i sa zapadne strane, ali izvan linije na kojoj se prema Marušiću nalazio pročelni zid (Marušić 1976). Proširenjem iskopa s južne strane definitivno je utvrđeno da je Marušićeva (Marušić 1976) pretpostavka o završetku dvoranske crkve u visini druge arkade pogrešna. Naime, vidljivo je da se južni perimetralni zid produžava prema zapadu. Iako JZ ugao, ni zapadni zid crkve nisu pronađeni, spomenuti tragovi obrade (tj. prilagodbe) žive stijene, te jasno uočeni ostaci crvenkaste podne žbuke na zapadnoj strani govore u prilog pretpostavci da se pročelje ranokršćanske crkve nalazilo u visini treće arkade romaničke faze (dakle, oko 4 m zapadno od linije koju je pretpostavio Marušić). Konačnu potvrdu takvog razmišljanja trebala bi pružiti buduća istraživanja. 201

202 Dvigrad crkva sv. Sofije, zona istraživanja (foto: M. Barada) U crkvi su također istražene dvije kosturnice i dvije grobnice. Za sve su iskorištene prirodne udubine u živoj stijeni. Grobnica T2 i kosturnica T3 smještene su u srednjem brodu romaničke crkve. Micanjem pokrova utvrđeno je da su obje već otvarane o čemu svjedoči veća količina pronađenoga recentnog smeća (plastične vrećice, opušci i sl.). U grobnici T2 nalazila su se dva kostura, postavljena jedan iznad drugog i orijentirana u smjeru Z-I. Oba pripadaju odraslim muškarcima, u dobi od 25/30 godina, odnosno 45/55 godina. Uz donji kostur nađen je srebrni prsten koji je moguće datirati u kasnoantičko razdoblje (5./6. st.), što bi odgovaralo rezultatima stratigrafske analize prema kojima je grobnica istodobna s prvom fazom crkve. U kosturnici T3 nalazili su se samo dijelovi kostura više ljudi (najmanje 8), vjerojatno naknadno prebačenih iz nekih prijašnjih ukopa. Kosturnica T4, smještena u južnom brodu romaničke crkve, sadržavala je najmanje 23 pokojnika, također naknadno prebačena iz prijašnjih ukopa. Prilikom njenog čišćenja, u zemlji kojom je bila zatrpana nađena je veća količina keramike raznih razdoblja, od prapovijesti do 16. st., te se pretpostavlja da nije starija od godine. Grobnica T5 uništena je prilikom gradnje romaničke crkve (na njen JZ ugao nasjeo je pilastar), te su nađeni samo dijelovi kostura. Iako nije imala priloga, može se pretpostaviti da je i ta grobnica pripadala najstarijoj fazi crkve, s time da Dvigrad crkva sv. Sofije, nalazi kamene plastike (foto: M. Barada) je možda reupotrebljena u drugoj fazi u koju treba datirati i kosturnicu T3. Uz arheološko istraživanje, tijekom svibnja i lipnja na crkvi su izvedeni i konzervatorski radovi. U potpunosti je saniran apsidalni dio crkve, te sjeverni zid romaničke faze. Prilikom tih radova u zidu sjeverne apside romaničke crkve nađen je ulomak pluteja oltarne pregrade, ukrašen troprutim medaljonom koji presjeca tropruta dijagonalna traka. Taj je ulomak vjerojatno dio pluteja koji je u komadima pronađen prilikom spomenutih istraživanja B. Marušića (Marušić 1976; Hrvati i Karolinzi 2000). Pojedini komadi starijega crkvenog namještaja uprabljeni su i za popločenje romaničkog poda njegovim dizanjem otkriveni su dijelovi oltarne menze, te dio zabata ukrašen križem proširenih krajeva i troprutastim pleterom. Nakon završetka kampanje iskop je privremeno zaštićen geotekstilom i tamponom, a u sklopu predstojećih konzervatorskih radova predviđeno je vraćanje zatečenoga kamenog popločenja. Literatura Brogiolo, Malaguti, Riavez 2003 G. P. Brogiolo, C. Malaguti, P. Riavez, Nuovi dati archeologici dallo scavo di Duecastelli, Antichità Altoadriatiche LV, Trieste 2003: Hrvati i Karolinzi 2000 Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, katalog, Split, 2000: Juroš-Monfardin 2001 F. Juroš-Monfardin, Dvigrad, povijesno-arheološka skica, Prilog planu revitalizacije, HArch, 30/1999, Pula, 2001: Marušić 1976 B. Marušić, Kompleks bazilike Sv. Sofije u Dvogradu, HArch, 2/1971, Pula, Summary Martina Barada Works conducted in 2005 in the area of Dvigrad constitute a continuation of an extensive programme for the repair of this valuable monumental complex. Dvigrad is about 2 km NW of Kanfanar, and the ruins visible today are remains of the last phase of the settlement in which there was continued human life from prehistory to the end of the 17 th century, when after years of wars and frequent epidemics of plague and malaria, the settlement was abandoned. Apart from regular clearing of the vegetation and structural repairs to a few smallish features in the southern part of the settlement, during June 2005 archaeological investigations were carried out inside the church of St Sophia (sv. Sofija). St Sophia s is located in the central and the highest plateau of Dvigrad and is the dominant point of the whole settlement. Investigations carried out in the 1960s identified three main phases (Early Christian, pre-romanesque and Romanesque) in the construction of the feature. The most recent archaeological research, although of a review nature, provided new information about the appearance of the two older phases of the church (Early Christian and pre-romanesque). In conjunction with the archaeological investigations, during 2005 conservation operations were also performed on the church, in the context of which the apsidal part of the church was completely repaired, and the northern wall of the Romanesque phase. 202

203 Istarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 102 Lokalitet: Goli Naselje: Skitača Grad/općina: Labin Pravni status: Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje Područje Goli pregledano je tijekom listopada 2005., za potrebe studije utjecaja na okoliš Vjetroelektrana na lokaciji Goli (kulturna baština), radi utvrđivanja stanja i otkrivanja mogućih novih kulturno-povijesnih dobara. Svrha je elaborata očuvanje nepokretnih kulturnih dobara kao i pokretnih arheoloških nalaza s ugroženih arheoloških nalaza i zona. Stručne voditeljice rekognosciranja bile su dr. sc. Kristina Mihovilić, Tatjana Bradara i Giulia Codacci- Terlević (Arheološki muzej Istre u Puli). Voditelj projekta: Arheološki muzej Istre u Puli. Rekognosciranje je financirala tvrtka OIKON d.o.o. iz Zagreba. Prostor Labinštine okružen je dolinom rijeke Raše, Čepićkim poljem, Plominskim zaljevom i planinskim masivom Učke. Najvećim se dijelom strmo obrušava u Kvarnerski zaljev na istočnoj strani i prema ušću rijeke Raše na zapadu. Specifičnost labinskog prostora, koji se oblikovao od prapovijesti do danas, vidljiva je u mnogobrojnom suhoziđu, stambenoj i gospodarskoj arhitekturi. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografske karte, arhivskih podataka muzeja te uvida u stručnu literaturu dokumentirani su sljedeći lokaliteti: Područje vjetrogeneratora Bobrine (kota 449) Ostaci prapovijesnog lokaliteta tumula (kamena gomila), sjeverozapadno od mjesta Skitače. Ističe se nakupina kamena promjera oko 20 m i visine oko 3 m. Na središnjem prostoru gomile postavljen je betonski križ, pored njega potkovasta konstrukcija za zaštitu od vjetra, a malo sjevernije izgrađena je niša. Na zapadnome rubnom dijelu nalazi se zidana kapelica s betonskim križem. Tumuli Na hrptu grebena, jugoistočno od vrha Bobrine, dokumentirana su tri manja kamena tumula promjera oko 4 m i visine oko 1 m. Bobrine, pogled na kamenu gomilu tumul (foto: T. Bradara) Dokumentirane su napuštene kamene kuće pravokutnog tlocrta, staje koje su najvjerojatnije bile prekrivene slamnatim krovom. Sačuvane su na području Ručića (Hrušćić), u napuštenim naseljima Kandelovo (Škarpoci), Sikuli (Šikuli) i ispod vrha Studeni. Također se nailazi na nakupine kamena gromače na Oštrom vrhu. Najveće je naselje Skitača (kota 425) koje se nalazi južno od Labina, a nekada je bilo gusto naseljeno. U mjestu se nalazi župna crkva sv. Lucije sagrađena godine. Sjeverno od Skitače nalazi se uzvisina Orlić (kota 470) na čijem je vrhu križ. Sjeverno od Skitače, na padini prema kvarnerskoj strani, nalazi se naselje Cerovica sa sačuvanom tradicijskom arhitekturom. Uz cestu koja vodi kroz naselje nalazi se velika, održavana lokva. Veli kol smjestio se u sedlu između vrha Brdo i Bobrine. Ograđen je suhoziđem i uz njega prolaze uređeni putevi prema okolnim brdima i dolini rijeke Raše. Ispod vrha Goli (kota 538), na kojem je sagrađeno više antenskih sustava, nalazi se mjesto Mikaljini (Mihaljini) sa Šire područje vjetroparka Goli Brdo (kota 475) Ostaci prapovijesnoga gradinskog naselja zapadno od naselja Skitače. Dokumentirano je suhoziđe i nakupine kamenja. Crkva sv. Mateja Sjeverno od Skitače, u dolini između dvaju grebena nazvanoj Prodol te uz održavan planinarski put, nalazi se crkvica sv. Mateja. Crkva pripada gotičkom jednobrodnom tipu građevina. Pravokutnog je tlocrta i građena od klesanca. U unutrašnjosti je šiljat bačvast svod. Zidovi su bili oslikani freskama, nastalim vjerojatno u 14. st., čiji su ostaci vidljivi i danas. Oštećen krov prekriven je kanalicama i škrilama. Crkva sv. Martina (kota 328) Nalazi se u dolini sjeverno od naselja Cerovice. Jednobrodna crkvica pravokutnog tlocrta, s upisanom apsidom i preslicom na pročelju, sagrađena je u 16. st. Krov nedostaje, a začelje je urušeno. Kultivirani krajobraz Cijeli je prostor kultiviran krajobraz. Putove prati suhoziđe, a gotovo je svaka vrtača također ograđena suhozidom. Prodol, crkva sv. Mateja (foto: T. Bradara) 203

204 sačuvanom tradicijskom arhitekturom. Uz puteve južno od sela Bartići prema Šikuli dokumentirane su tri kapelice. Na cijelom se prostoru planiranog vjetroparka nalaze označene planinarske staze koje održava planinarsko društvo iz Labina, a u samom mjestu Skitača je planinarski dom, smješten u bivšem župnom dvoru. U zoni vjetrogeneratora i njenoj neposrednoj okolici, nakon terenskog uvida i prema već otprije utvrđenim podacima, izravan utjecaj može se očekivati na tumulu Bobrine i manjim tumulima koji se nalaze na hrptu grebena jugoistočno od vrha Bobrine. Ostali arheološki lokaliteti na prostoru vjetroparka Goli te dobra graditeljske tradicije su udaljeni te se ne očekuju izravni utjecaji. Literatura Bačić 1949 B. Bačić, Izvještaj o putovanju u Labin- Koromačno i Rijeku, Arhiva Arheološkog muzeja Istre, Izvještaj br. 43 od Fučić 1953 B. Fučić, Izvještaj o putu po Istri godine (labinski kotar i kras), Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb, Mihovilić 1991 K. Mihovilić, Izvještaj o početku radova u Koromačnom, Arhiva Arheološkog muzeja Istre, Izvještaj br. 392 od Summary dr. sc. Kristina Mihovilić Tatjana Bradara Giulia Codacci-Terlević An examination of the area of Goli was carried out during October 2005 for the purpose of the environmental impact study of the Goli Wind Power Station, to determine the state of affairs and to discover possible new properties of cultural and historical importance. In this area and in the immediate vicinity, after a field inspection and according to the available data from the literature, a direct impact could be expected at two features. Three remaining archaeological sites and several structures of traditional architecture are outside the direct impact of the planned construction. Redni broj: 103 Lokalitet: Guran trobrodna bazilika, crkva sv. Šimuna, staro naselje Guran, crkva sv. Cecilije Naselje: Guran Grad/općina: Vodnjan Pravni status: P-129 (Sv. Šimun), P-1367 (Sv. Cecilija) Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Tijekom rujna i listopada provedena je četvrta kampanja arheoloških istraživanja na području staroga naselja Guran kod Vodnjana. Stručni voditelj istraživanja je prof. dr. Miljenko Jurković, a istraživanja te cjelokupan projekt vodi Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji sa Sveučilištem u Ženevi te Kantonalnom službom Ženeve za arheologiju i Konzervatorskim odjelom u Puli. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture i Grada Vodnjana, a veći dio sredstava osigurao je strani partner. Arheološka istraživanja na širem području staroga naselja Guran kod Vodnjana dio su aktivnosti Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek čije je zanimanje ponajprije usmjereno na istraživanje umjetničke baštine Istre i širega područja, radi njezinoga proučavanja, vrednovanja i uklapanja u širi europski kontekst naznačenoga razdoblja. Guranski spomenici istražuju se u okviru znanstvene suradnje sa švicarskim stručnjacima. Suradnja je započela revizijskim iskopavanjima dviju guranskih crkava, trobrodne bazilike i crkve sv. Šimuna, koje pripadaju istomu arhitektonskom tipu crkvenoj građevini s trima upisanim apsidama u ravnom začelju specifičnom za sakralnu arhitekturu istarskog prostora tijekom srednjega vijeka, a koje je tijekom 50-ih godina prošloga stoljeća djelomice istražio Branko Marušić (Marušić 1963). Tijekom treće kampanje obavljena su i prva sondažna istraživanja na području staroga naselja Guran za potrebe registracije kulturnoga dobra, a rekognosciranjem terena sjeverno od naselja utvrđen je točan položaj crkve sv. Cecilije. Razmatranje problematike naseljavanja i naselja jadranskoga priobalnog prostora tijekom dugog razdoblja od kasne antike do srednjega vijeka jedan je od dugoročnih ciljeva projekta, a samo metodična iskopavanja triju guranskih crkava te detaljna istraživanja na području staroga naselja mogu ponuditi odgovore. Trobrodna bazilika Od otkrića ostataka bazilike prilikom gradnje ceste prema Marčani (Mirabella Roberti 1936) te djelomičnih istraživanja 50-ih godina prošlog stoljeća, trobrodna bazilika nepoznatoga titulara bila je različito datirana (od 6. do 12. st.). Riječ je o građevini srednje veličine (20x10,7 m) s trima upisanim apsidama u ravnom začelju. Središnji brod crkve bio je odijeljen od bočnih masivnim zidanim pilonima. Studija njezinih zidova i podova (pod bočnih brodova crkve izveden je u tehnici opus spicatum, a velikim kamenim pločama popločena je središnja lađa) potvrdila je činjenicu da je crkva rezultat jedne graditeljske kampanje. Na temelju tipoloških odlika arhitekture i litugijskih instalacija te pronađenih ulomaka skulpture utvrđeno je da je nastala krajem 8. ili početkom 9. stoljeća, dok je zvonik, prigrađen uz južni bočni zid, najvjerojatnije izgrađen u dobu romanike (Terrier, Jurković, Matejčić 2004). Nakon zaključnih istraživanja izvedeni su preliminarni konzervatorski radovi (perimetralni zidovi, zidani stupci), a u tijeku je izrada prijedloga konačne konzervacije i prezentacije spomenika. Crkva sv. Šimuna Manja crkva sv. Šimuna (13,6x8,4 m) nalazi se 350 m južno od trobrodne bazilike. Riječ je o romaničkoj dvoranskoj crkvi ravnoga začelja s trima upisanim apsidama, a prostor svetišta bio je odijeljen od prostora za vjernike kontinuiranom oltarnom pregradom. U dobu kasnoga srednjeg vijeka crkva je ugradnjom dva para zidanih stupaca pretvorena u trobrodnu. Tijekom prijašnjih kampanja izrađena je detaljna grafička dokumentacija izrazito dobro očuvane elevacije svetišta te perimetralnih zidova, a djelomična istraživanja popločenja crkve te nekoliko sondi unutar njezinih permimetralnih zidova otkrila su dokaze postojanja ranijih faza postojeće crkve (Terrier, Jurković, Matejčić 2005). Posljednjim je istraživanjima u potpunosti istražen prostor crkve, te su detaljnim arheološkim metodama otkrivene dvije građevinske faze koje su prethodile 204

205 Istarska županija, HAG 2/2005 Guran, karta izrađena na temelju starih katastarskih planova: 1. Trobrodna bazilika; 2. Crkva sv. Šimuna; 3. Ostaci staroga naselja Gurana; 4. Aktualno naselje Guran; 5. Crkva sv. Cecilije; 6. Stancija Cecilija (izradila: M. Berti) danas vidljivoj crkvenoj građevini. Dok se za prvu fazu tek djelomice mogu odrediti dimenzije, druga je faza bolje dokumentirana. U južnom perimetralnom zidu postojeće crkve uočeni su elementi koji pripadaju i prvoj i drugoj fazi, a zapadni je zid druge faze evidentiran na otprilike 1 m istočno od pročelja postojeće crkve (S 30 i S 31). Sjeverni zid druge faze građevine otkriven je u dužini od 4 m u vidu iskopa za temelje, a na jednom je mjestu ostao sačuvan i prvi red temelja izveden od većih blokova kamena (ST32). Prostor svetišta bio je odijeljen kontinuiranom oltarnom pregradom koja se sastoji od homogenih blokova (S 17) čiji je bazament upotrijebljen i u sljedećoj fazi. Još uvijek se ne može sa sigurnošću odrediti oblik začelja, ali prema pronađenom dijelu vapnene podnice (S 42) može su pretpostaviti veličina crkve (9,8x4,3 m) te utvrditi da je bila zaključena ravnim zidom. Otkriće groba s dvostrukim ukopom (T 9), kojeg treba kronološki povezati s ovom građevinskom fazom, ukazuje da je crkva od početka imala funeralnu funkciju. U istraživanjima oko crkve pronađeno je nekoliko grobova, a trapezoidan prostor ispred crkve, također funeralne funkcije, bio je ograđen suhozidom. Staro naselje Guran Na temelju prospekcije područja pretpostavljenoga položaja staroga naselja Gurana otkriveni su dijelovi zidina izvedenih u tehnici suhozida s monumentalnim vra- 205

206 Guran, crkva sv. Šimuna s rekonstrukcijom tlocrta 2. faze (crtež: M. Berti, I. Plan, D. Burnand) tima na manje od 100 m jugozapadno od velike bazilike (Terrier, Jurković, Matejčić 2005). Temelji zidina široki su oko 2 metra, lica se sastoje od nepravilnih redova velikih nepravilnih kamenih blokova, dok je za ispunu rabljen, također nepravilan, manji lomljenac. Uporaba vapna nije evidentirana ni na jednom mjestu ziđa čiji su najočuvaniji dijelovi po tri reda velikih blokova. Istočni odsječak zidina (ST1) lomi se pod pravim kutom i nastavlja se, širok 1 m, prema sjeveru (ST2). Isto se opaža kod zapadnoga odsječka zidina (ST6), samo što se u tome slučaju zid ne lomi pod pravim kutom već stvara lagano zaobljen ugao (ST10). Ta dva odsječka zida koja se pružaju prema sjeveru odgovaraju dovratnicima vrata koja su usmjerena točno prema pročelju trobrodne bazilike. U kasnijoj su fazi zidine bile udvostučene sa sjeverne strane u smjeru istoka i zapada. Temelji široki 1,20 m bočno se naslanjaju na dovratnike te se, slijedeći lagano zakrivljenu liniju, spajaju sa zidom (ST3 i ST7). Jedan od naknadnih zahvata je i zazidavanje vrata u debljini od 2 m (ST4). Tijekom posljednje kampanje, nakon krčenja guste vegetacije i uklanjanja veće količine kamena, površinskim iskopom otkriveni su novi dijelovi zidova te su otvorene sonde (S1 i S2) s vanjske i unutrašnje strane zidina, zapadno od Guran, crkva sv. Cecilije (foto: I. Marić) monumentalnog ulaza. U iskopu istočno od monumentalih vrata nađen je sekundaran, manji ulaz u naselje (ST11) koji je vjerojatno zazidan u isto vrijeme kada dolazi do udvostručavanja zidina. Unutar perimetra naselja, na otprilike 3 m južno od zidina, otkriveni su zapadni i sjeverni zid jedne prostorije pravokutnoga tlocrta (ST 9 i ST10) čiji temelji djelomice počivaju na živoj stijeni. Jedini zasad otkriven ulaz u prostoriju nalazio se u sjevernom perimetralnom zidu (y), a u prostoriji su pronađeni elementi unutrašnje podjele prostora (ST14). Rezultati ručnog iskopa arheoloških slojeva vezanih uz zidine te analiza ulomaka keramike ponudili su određene elemente za dataciju. Izgradnju zidina trebalo bi smjestiti u rani srednji vijek, a naselje je najvjerojatnije napušteno tijekom 15. stoljeća ili kasnije. Crkva sv. Cecilije Na posljetku, provedena su početna istraživanja crkve sv. Cecilije, koja je otkrivena rekognosciranjem terena tijekom zime 2004., oko 600 m sjevernozapadno od staroga naselja Guran. Ruševine crkve prekrivene gustom vegetacijom i nakupinama urušenih dijelova ziđa smještene su na manjoj uzvisini koja dominira okolicom. Dvadesetak Guran, tlocrt zidina starog naselja (crtež: M. Berti, I. Plan, P. Ruffieux) 206

207 Istarska županija, HAG 2/2005 metara sjeverno od crkve uočena je veća pravokutna cisterna čiji su zidovi prekriveni ružičastim vapnom. Krčenjem vegetacije i čišćenjem vidljivih zidova otkriven je tlocrt te pravokutne crkvene građevine s ravnim začelnim zidom u koji su upisane dvije apside. Ta je crkva, pomalo trapezoidnog oblika, duga 15,45 m, dok je širina začelja 7 m, a pročelja 7,4 m. U južnoj apsidi in situ je sačuvan stipes oltara, najvjerojatnije reupotrebljen antički stup u čijem je vrhu uklesana spremnica za relikvije. Iz jugozapadnog ugla crkve izvađen je fragment zaobljenog zabata oltarne ograde, vrlo slične fakture kao i ulomak skulpture ukrašen pleterom koji je pronađen u površinskom sloju prilikom rekognosciranja terena. Brojni fragmenti tranzene, pronađeni u sjevernoj apsidi, omogućili su njezinu rekonstrukciju, dok je u površinskom sloju istočno od začelja nađen bogato ukrašen ulomak druge tranzene. Donekle nepravilan tlocrt sjeverne apside te ulomak pletera ugrađen u njezino ziđe daju naslutiti više faza izgradnje. Sustavna iskopavanja toga lokaliteta planirana su tijekom sljedećih istraživanja. Činjenica da nije pronađen nijedan dokaz antičke ili kasnoantičke okupacije triju dosada istraženih lokaliteta, vjerojatno potvrđuje hipotezu o stvaranju ex nihilo naselja Guran u karolinško doba. Za provjeru te pretpostavke nužna su daljnja istraživanja prvih faza crkve sv. Šimuna te samoga naselja. Predviđena su i buduća istraživanja crkve sv. Cecilije te njezine neposredne okolice u kojoj su prepoznati ostaci nekoga, čini se antičkoga, kompleksa. Usporedba tih dviju cjelina, naselja i crkve sv. Cecilije, mogla bi ponuditi elemente za razumijevanje dvaju različitih modela naseljavanja toga prostora u vrijeme ranoga srednjeg vijeka, što je jedan od ciljeva zajedničkoga znanstvenog projekta Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Ženevi. Literatura Marušić 1963 B. Marušić, Dva spomenika ranosrednjovjekovne arhitekture u Guranu kod Vodnjana, Starohrvatska prosvjeta, 8-9, Split, 1963: Mirabella Roberti 1936 M. Mirabella Roberti, Notiziario archeologico ( ), Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, Pula, 1936: Terrier, Jurković, Matejčić 2003 J. Terrier, M. Jurković, I. Matejčić, La basilique à trois nefs de Guran en Istrie: première campagne de fouilles, Hortus Artium Medievalium, 9, Zagreb Motovun, 2003: Terrier, Jurković, Matejčić 2004 J. Terrier, M. Jurković, I. Matejčić, La basilique à trois nefs, l église Saint-Simon et l ancien village de Guran en Istrie (Croatie): seconde campagne de fouilles archéologiques, Hortus Artium Medievalium, 10, Zagreb Motovun, 2004: Terrier, Jurković, Matejčić 2005 J. Terrier, M. Jurković, I. Matejčić, La basilique à trois nefs, l église Saint-Simon et l ancienne agglomération de Guran en Istrie (Croatie): troisième campagne de fouilles archéologiques, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb Motovun, 2005: prof. dr. sc. Miljenko Jurković mr. sc. Iva Marić Summary The fourth campaign of the archaeological excavation in the area of the ancient settlement of Guran near Vodnjan, situated in the southern part of Istria, was carried out during September and October As soon as the archaeological excavations of the three-aisled basilica in Guran were finished, the preliminary conservation works were carried out. The study of the wall structure showed that the church was built in one building campaign. A thorough archaeological excavation of the smaller church of St. Simeon, which is situated to the south of the settlement of Guran, has shown that the church had two building phases that preceded the present structure. And while the dimensions of the first building cannot be exactly identified, the second phase can be documented with more certainty. It was a single-nave rectangular building, and the presbytery zone was divided from the nave by a continuous altar screen, whose basis was re-utilized in the second building phase. In the area of the supposed ancient settlement of Guran, less than a hundred meters to the southwest of the large three-aisled basilica, new segments of town wall, with a monumental gate, were excavated. A rectangular building attached to the inner part of the wall was also found. In the end, the excavation was begun at the site of the church of St. Cecilia, which is situated approximately 600 meters to the northeast of the settlement. After clearing of the vegetation and cleaning of the walls, the plan of the church became visible a rectangular building with a two-apsidal sanctuary. The fact that no proof of antique or late antique occupation of the three sites was found might support the hypothesis that the settlement of Guran was built ex nihilo in the Carolingian period. The hypothesis can be verified through further excavations of the earliest phases of the church of St. Simeon and the antique settlement of Guran. In addition to that, the research into the church of St. Cecile is to be continued, as well as of its closest surrounding, in which the remains of a supposedly antique complex were identified. A comparative study of the two sites, the settlement and the church of St. Cecilia, could offer some explanation and clearer understanding of two different models of early medieval settlements in the area, which is one of the aims of the international scientific project of the International Research Centre for Late Antiquity and Middle Ages at the University of Zagreb and the University of Geneva. Redni broj: 104 Lokalitet: Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan (1. dio) Naselje: Vodnjan, Galižana, Pula Grad/općina: Vodnjan, Marčana, Ližnjan, Pula Pravni status: Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: rekognosciranje i probno iskopavanje Za potrebe BINA ISTRE d.d., od 26. siječnja do 4. veljače 2005., djelatnici Arheološkog muzeja Istre u Puli rekognoscirali su trasu poluautoceste Istarskog ipsilona, dionicu Pula Vodnjan (stručni voditelji: dr. sc. Kristina Mihovilić i Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre u Puli). Rekognosciranje je financirano sredstvima BINA ISTRE d.d. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih poda- 207

208 taka, topografskih karti, prethodnih izvještaja kustosa iz arhiva Arheološkog muzeja Istre te uvidom u stručnu literaturu ukupno su dokumentirana 73 potvrđena i potencijalna arheološka, etnološka i speleološka lokaliteta. Od toga su 25 arheološki, 46 pojedinačni ili grupni etnološki (48 kažuna i 4 ostala etnološka lokaliteta) i 2 speleološka lokaliteta. U ovom su radu navedeni samo potvrđeni i potencijalni arheološki lokaliteti. IY01 Stancija Petriš (350 m N) Potencijalni arheološki lokalitet. Zona gromača u šumi na trasi poluautoceste, 350 metara sjeverno od stancije Petriš. IY02 Stancija Petriš (400 m N) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalazi kremenog artefakta i antičke keramike u polju, 400 metara sjeverno od stancije Petriš. IY03 Stancija Pelićeti Novopronađen arheološki lokalitet. Pronađena rimska cisterna dimenzija 3x4 metra i ulomci tegula u šumi, 530 metara jugoistočno od stancije Pelićeti. IY07 Loborika (1500 m W) Potencijalni arheološki lokalitet. Gromače u šumi, 1500 metara zapadno od Loborike. IY08 Durin (570 m SE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u polju, 570 metara jugoistočno od Durina. IY09 Durin, Muntić (450 m SE) Arheološki lokalitet. Nalazi kremenih alatki i debitaža, ulomaka poliranih sjekira i keramike na brdu Muntić, 450 metara jugoistočno od Durina. IY10 Durin (480 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Velika gromača na rubu polja, 480 metara sjeveroistočno od Durina. IY16 Durin (830 m N) Arheološki i etnografski lokalitet. Kažun i nalaz kremenih artefakata u vinogradu, 830 metara sjeverno od Durina. IY17 Detofi (530 m SE) Potencijalni arheološki lokalitet. Velika gromača u šumici s rasutim ulomcima tegula, 530 metara jugoistočno od Detofija. IY18 Detofi (500 m SE) Potencijalni arheološki lokalitet. Suhozid s rasutim ulomcima tegula, 500 metara jugoistočno od Detofija. IY21 Detofi (600 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Vrtača s ostacima vatrišta u profilu iskopa, 600 metara sjeveroistočno od Detofija. IY23 Detofi (650 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u vrtači, 650 metara sjeveroistočno od Detofija. IY26 Vodnjan (2130 m SE) Arheološki lokalitet. Nalazi kremenih alatki i debitaža u polju, 2130 metara jugoistočno od Vodnjana. IY28 Vodnjan, Sv. Jakov (2000 m E) Arheološki lokalitet, prapovijesna gradina. Prikupljeni su i ulomci tegula, 2000 metara istočno od Vodnjana. IY30 Vodnjan (2000 m E) Potencijalni arheološki lokalitet. Velika gromača u blizini prapovijesnih gradina Sv. Jakov i Mulin, 2000 metara istočno od Vodnjana. IY31 Vodnjan, Mulin (1730 m E) Arheološki lokalitet. Prapovijesna gradina na brdu Mulinu, 1730 metara istočno od Vodnjana. IY38 Stancija Cecilija (1030 m W) Etnografski i potencijalni arheološki lokalitet. Pripećak i kažun na rubu vrtače, 1030 metara zapadno od stancije Cecilija. IY49 Sv. Kirin (1580 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz kremenog artefakta u polju, 1580 metara jugozapadno od Sv. Kirina. IY50 Sv. Kirin (1590 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz kremenih artefakata u polju, 1590 metara jugozapadno od Sv. Kirina. IY58 Sv. Margerita (520 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz keramike u polju, 520 metara sjeveroistočno od Sv. Margerite. IY60 Sv. Margerita (540 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz keramike u polju, 540 metara sjeveroistočno od Sv. Margerite. IY61 Sv. Margerita (580 m N) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz antičkih tegula na suhozidu, 580 metara sjeverno od Sv. Margerite. IY70 Detofi (200 m NW) Na pašnjaku koji se nalazi na trasi Istarskog ipsilona, u neposrednoj blizini kažuna označenog s IY19, započeli su pripremni zemljani radovi. U izbačenoj zemlji prikupljene su četiri kremene izrađevine te veća količina recentne keramike. U profilima iskopa, mjestimice debljine 100 cm, nisu zabilježeni arheološki slojevi. IY71 Detofi (700 m NE) Na kolnom putu, u neposrednoj blizini IY23 i IY22, prikupljena je jedna kremena izrađevina. IY72 Stancija Cecilija (870 m W) Na južnoj padini brda koje se nalazi na trasi Istarskog ipsilona, u neposrednoj blizini kažuna označenog s IY37, započeli su pripremni zemljani radovi. U izbačenoj zemlji te na mjestu iskopa prikupljeno je više od 50 kremenih izrađevina i veća količina recentne keramike. IY73 Stancija Cecilija (950 m W) U vrtači smještenoj u neposrednoj blizini IY72, započeli su pripremni zemljani radovi. U izbačenoj zemlji te na mjestu iskopa prikupljen je ulomak jezičaste polirane sjekirice, dvije kremene izrađevine, ulomak brončane alkice i ulomak prapovijesne keramike. Prikazanim rezultatima terenskog rekognosciranja trase poluautoceste Pula Vodnjan, izrađen je osnovni konzervatorski elaborat te stvoreni uvjeti za arheološki nadzora i reambulaciju trase po dijelovima tijekom krčenja vegetacije i zemljanih radova, te za prethodna zaštitna arheološka istraživanja. Osobito je naglašena neophodnost praćenja 208

209 Istarska županija, HAG 2/2005 svih vrsti pripremnih radova (krčenje vegetacije, instalacije prateće infrastrukture), pri čemu se pretpostavlja pojava novih arheoloških podataka. Također je zatraženo mišljenje speleologa i etnologa za navedene etnološke i speleološke lokalitete. Navedeni elaborat ocijenio je Konzervatorski odjel u Puli, te odredio daljnje smjernice i rješenja o pojedinačnim posebnim uvjetima djelovanja s aspekta zaštite kulturne baštine. Od 24. lipnja do 11. srpnja obavljeno je probno arheološko sondiranje na pozicijama IY09, IY16, IY23, IY26, IY49 i IY50 (stručni voditelj zaštitnog iskopavanja: Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre u Puli; voditelj projekta: Arheološki muzej Istre u Puli; rekognosciranje financirano sredstvima BINA ISTRE d.d.). Ukupno je istraženo 11 probnih arheoloških sondi na 6 lokacija (IY09 4 sonde; IY16 1 sonda; IY23 1 sonda; IY26 3 sonde; IY49 1 sonda; IY50 1 sonda). Sve su sonde standardizirane veličine 1,5x1,5 m, orijentirane prema sjeveru. Iskop je obavljan ručno, uz uporabu krampa i ručne špatule, a sav istraženi sediment pregledavan je prilikom kopanja i izbacivanja iz sonde. Istražni slojevi iskopavani su kao prirodni (u slučaju promjene boje ili teksture sedimenta, količine kamenja i nalaza) ili arbitrarni (u slučaju da nije bilo nikakvih promjena u sedimentu, količini kamenja ili nalaza). Tijekom istraživanja rađena je stručna arheološka dokumentacija te fotodokumentacija. Boja sedimenata određivana je prema katalogu Munsell Soil Color Charts. IY09 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na brdu Monteki, smještenom istočno od zaselka Durin kod Galižane, na poziciji označenoj kao IY09, prikupljeno je 30- ak ulomaka kremenih izrađevina (alatki i otpada), te ulomak polirane sjekire. Ti su nalazi ukazivali na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te su istražene četiri arheološke sonde radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem četiriju sondi (IY09S1, IY09S2, IY09S3, IY09S4) na poziciji IY09 nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedenih sondi. Međutim, prikupljen arheološki materijal (sitni ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova, nekoliko kremenih izrađevina, sitni ulomci antičke keramike te ulomci tegula), koji je u sondama i na površini u sekundarnoj poziciji, ukazuje kako u blizini, vjerojatno na samom vrhu brežuljka Monteki, postoje ili su postojala arheološka nalazišta iz razdoblja antike i prapovijesti. Prikupljen recentni arheološki materijal (manja količina nalaza recentne keramike istrošenih rubova) u sedimente je dospio procesima gnojenja tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY16 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji označenoj kao IY16, koja se nalazi sjeveroistočno od Galižane, prikupljeno je nekoliko ulomaka kremenih izrađevina. Ti su nalazi ukazivali na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istražena jedna arheološka sonda radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem Stancija Pelićeti, pozicija IY04, ostaci cisterne (foto: D. Komšo) nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheološki materijal (jedan brončani austrijski novčić (soldo iz godine), nekoliko ulomaka glazirane keramike, jedna gruda metalne zgure, jedno recentno plastično puce i jedna kremena izrađevina) može se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljeća i vjerojatno je dospio na poziciju IY16 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY23 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, u vrtači označenoj kao IY23, koja se nalazi sjeveroistočno od Galižane, prikupljeno je nekoliko ulomaka kremenih izrađevina. Ti su nalazi ukazivali na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istražena jedna arheološka sonda radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem sonde nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Dio prikupljenoga arheološkog materijala (ulomci recentne i prapovijesne keramike, jedan ulomak stakla i jedna kremena izrađevina) iz sloja A vjerojatno je dospio na poziciju IY23 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova, dok je prapovijesni arheološki materijal (sitni ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova i jedna kremena izrađevina) iz sloja B i djelomice iz sloja A dospio erozijom sa zasad nepoznate pozicije, unutar ili izvan vrtače. 209

210 sjeveroistočno od Vodnjana, prikupljeno je više ulomaka kremenih izrađevina. Ti su nalazi ukazivali na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istražena jedna arheološka sonda radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheološki materijal (sitni ulomci recentne keramike i stakla, nekoliko željeznih čavala, ulomak brončanog lima, nekoliko morskih puževa i školjki te jedna erodirana duga kost) može se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljeća i vjerojatno je dospio na poziciju IY50 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. Pozicija IY73, ulomak polirane sjekire (foto: D. Komšo) IY26 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na oranici označenoj kao IY26, koja se nalazi sjeveroistočno od Galižane, prikupljeno je desetak ulomaka kremenih izrađevina. Ti su nalazi ukazivali na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te su istražene tri arheološke sonde radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem triju sondi (IY26S1, IY26S2 i IY26S3) na poziciji IY26 nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedenih sondi. Međutim, prikupljen arheološki materijal (ulomci prapovijesne crne keramike erodiranih rubova, osam kremenih izrađevina, ulomci antičke keramike i tegula erodiranih rubova, ulomci recentne keramike, tri ulomka željeza i nekoliko ulomaka kosti), koji je u sondama i na površini u sekundarnoj poziciji, ukazuje kako u blizini, vjerojatno na južnim padinama brda Sv. Jakova, postoje ili su postojala arheološka nalazišta iz razdoblja antike i prapovijesti. Prikupljen recentni arheološki materijal u sedimente je dospio gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY49 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji označenoj kao IY49, koja se nalazi sjeveroistočno od Vodnjana, prikupljena je kremena izrađevina. Taj je nalaz ukazivao na moguće postojanje prapovijesnog naselja na ili u neposrednoj blizini trase poluautoceste, te je istražena jedna arheološka sonda radi dobivanja jasnije slike o smještaju mogućeg nalazišta te o očuvanosti arheoloških slojeva. Arheološkim istraživanjem nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi unutar iskopanog volumena navedene sonde. Prikupljen arheološki materijal (sitni ulomci recentne keramike, nekoliko komada plastike, jedan kopneni puž i dvije kremene izrađevine od kojih je jedna rabljena kao dio mehanizma za okidanje puške kremenjače, od 15. do 19. stoljeća) može se datirati u razdoblje od nekoliko posljednjih stoljeća i vjerojatno je dospio na poziciju IY49 gnojenjem tla te odbacivanjem razbijenih predmeta tijekom poljoprivrednih radova. IY50 Tijekom reambulacije trase poluautoceste Pula Vodnjan, na poziciji označenoj kao IY50, koja se nalazi Arheološkim sondiranjem na navedenim nalazištima nisu zabilježeni očuvani arheološki slojevi, no prikupljeni pokretni arheološki nalazi ukazuju na postojanje arheoloških nalazišta u blizini. Summary Darko Komšo dr. sc. Kristina Mihovilić For the purposes of Bina Istra d.d. during 2005 employees of the Archaeology Museum of Istria carried out reconnaissance of the course of the semi-motorway the Istrian Y, Pula to Vodnjan section. On the basis of documentation supplied, field data, topographical maps and prior reports of museum curators, as well as an overview of the literature in the discipline, a total of 73 archaeological, ethnological and speleological sites were documented. In the period from June to July 2005, archaeological test digs were made in positions IY09, IY16, IY26, IY49 and IY50. These digs did not reveal any preserved archaeological layers, but the collected moveable archaeological finds suggest the existence of archaeological sites in the vicinity. Redni broj: 105 Lokalitet: Istarski Ipsilon, dionica Pula Vodnjan (2. dio) Naselje: Grad/općina: Pula, Vodnjan Pravni status: Razdoblje: P, A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od kolovoza do studenog 2005., u dva su navrata provedena zaštitna arheološka istraživanja na šest lokacija trase poluautoceste Istarskog ipsilona, dionice Pula Vodnjan. Početkom kolovoza arheologinje Arheološkog muzeja Istre, dr. sc. Kristina Mihovilić i Giulia Codacci-Terlević, rekognoscirale su očišćenu trasu buduće poluautoceste sjeverno od nadvožnjaka kod Stancije Pelićeti (kod Pule) u dužini od 2 km prema Vodnjanu. Na šest su lokacija pronađeni ostaci arheološkog materijala te je evidentirano šest neistraženih arheoloških zona. Na pet označenih zona (zona br. 1; br. 2; br., 3; br. 5 te br. 210

211 Istarska županija, HAG 2/2005 6) sakupljeni su površinski nalazi rimske keramike, dok su na jednoj primijećeni ostaci prapovijesne keramike (zona br. 4). Na zoni br. 1, pod vodstvom Giulie Codacci-Terlević, istraživanja su počela krajem kolovoza 2005., a u radovima su sudjelovala i tri djelatnika tvrtke Rigo d.o.o. iz Pazina. Sondažno je istraženo mjesto gdje je bila vidljiva blaga uzvisina na čijoj su površini zamijećeni ulomci antičkih tegula i amfora. Sonda je bila veličine 5x2 m. Nažalost, već na 30-ak cm ispod površine nađena je živa stijenu. Sonda je u potpunosti istražena do živca te nisu pronađeni nikakvi ostaci arhitekture. U iskopanom nasipu sakupljeno je tridesetak ulomaka rimskih tegula i amfora. Na zoni br. 2 prethodnim je rekognosciranjem bila zamijećena gromača promjera 15,80 m te visine 40 cm. S obzirom na površinski sakupljene ulomke rimskih crepova, pretpostavljeno je da je riječ o ostacima nekakvoga antičkog objekta. Cijela je gromača istražena do pojave žive stijene, no rezultati istraživanja pokazali su da je riječ o običnoj nakupini kamenja ispod koje nisu pronađeni nikakvi tragovi arhitekture. U kamenju koje se nalazilo u gromači, pronađeno je još nekoliko ulomaka crepova i amfora. U zoni br. 3 sakupljeni su nalazi koji su upućivali na ostatke mogućega antičkog objekta. Otvorena je sonda veličine 9x4 m, no već 20-ak cm ispod površine pojavila se živa stijena. Teren se postupno spušta prema jugu, tako da je u tom dijelu dubina istražene sonde iznosila 40 cm. Tragovi arhitekture nisu pronađeni. Zona broj 4 zahvaća uzvisinu na čijoj su jugozapadnoj strani pronađeni ulomci prapovijesne keramike. Krajem kolovoza provedeno je sondažno arheološko istraživanje. Otvorene su dvije sonde: jedna s južne strane uzvisine (4x4 m), a druga na sjeveroistočnoj strani (4x4 m) gdje je na površini bila vidljiva veća količina ulomaka prapovijesne keramike. Južna je sonda istražena do živca te je u njoj pronađen jedan kremeni okrhak i dva ulomka keramike. Stratigrafski je uočeno da se od vrha sonde do kraja živca, nalazi crvenica, povremeno s lećama žutog pješčenjaka, bez ikakvih drugih promjena. Sonda je istražena do maksimalne dubine od 2,30 m gdje se pojavljuje živa stijena. U sjevernoj su sondi nalazi pronađeni samo na površini. U tom se slučaju živa stijena javlja već na 50 cm ispod površine. Iako tragovi arhitekture nisu pronađeni, na osnovi iskopanih keramičkih nalaza, nalazište se može okvirno datirati u brončano doba. Ostaci kosturnice pronađene u istraženoj zoni br. 5 (foto: G. Codacci-Terlević) Zona br. 5 istražena je trima sondama. Sonda br. 1 smještena je na blagoj uzvisini na istočnoj strani buduće autoceste, odnosno na poziciji na kojoj su sakupljeni ulomci tegula i amfora. U njoj su pronađeni ostaci relativno loše očuvane kosturnice koja je na osnovi vrlo skromnoga keramičkog materijala datirana u kasnoantičko doba. Sonda je bila veličine 12,70x6,30 m, orijentacije sjever-jug. Nakon dizanja prvog sloja, na relativnoj dubini od 20 cm, pronađeno je tridesetak ulomaka crepova i nešto amfora, a na sredini sonde bili su ostaci kosturnice koja je bila položena na živu stijenu. U trenutku istraživanja bile su sačuvane samo dvije bočne vapnenačke ploče koje su zatvarale kosturnicu s južne strane. Kosturnica je bila orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugozapad, dok joj je veličina bila: dužina 1, 65 m; širina 65 cm; visina 40 cm. Nakon što je dokumentirana, izvađene su kosti i nekoliko ulomaka keramike te je sav materijal prenesen u Arheološki muzej Istre gdje se obrađuje. Detaljnije je istražena i zona u blizini kosturnice, otvaranjem još dviju sondi: jedna zapadno (dim. 5,50x4 m) te druga sjeverno (dim. 7,50x6,50 m) od sonde br. 1. Te sonde nisu dale nikakve nalaze. U arheološkoj literaturi istražene su zone sasvim nepoznate, te se kod lokalnog stanovništva (starosjedioci Galižane) jedino za zonu br. 5 spominje toponim Sv. Silvestar. Zona br. 6 istražena je početkom studenog godine. Prilikom prethodnog pregleda trase, arheolozi Darko Komšo i Kristina Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre na gromači su uočili (označenoj kao lokal. IY 18) ulomke antičkih tegula i amfora, stoga je istražena gromača i zona oko nje te je na njenoj sjevernoj strani otvorena sonda. Utvrđeno je da se u crvenici, koja je nadopunjavala istraženu površinu, nalazilo nekoliko ulomaka tegula i posuda, ali bez sačuvanih tragova arhitekture. Promjena u stratigrafiji nije bilo te se živa stijena javlja već na oko 30 cm ispod površine. Pokretni su nalazi sakupljeni te pohranjeni u Arheološkom muzeju Istre. Literatura Hänsel, Mihovilić, Teržan 1997 B. Hänsel, K Mihovilić, B. Teržan, Monkodonja-utvrđeno protourbano naselje starijeg i srednjeg brončanog doba kod Rovinja u Istri, HArch, 28, Pula, 1997: Matijašić 1998 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, Pula, Mihovilić 1994 K. Mihovilić, Preistoria dell Istria dal paleolitico all età del ferro, Atti della XXIX Riunione scientifica, Istituto Italiano di Preistoria e Protostoria, Firenze, Rismondo 1937 D. Rismondo, Dignano d Istria nei ricordi, Summary Giulia Codacci-Terlević Along the course of the future semi-motorway the Istrian Y, Pula to Vodnjan section, rescue archaeological investigations were carried out in two campaigns in the period 211

212 from August to November On this occasion six new archaeological zones were determined on the basis of the ceramic fragments collected from the surface. In five of the total of six zones mentioned, fragments of ancient tegulae and amphorae were found, but no traces of architecture were seen. Only in one zone were any fragments of prehistoric ceramics found, which on the basis of facture and form could be attributed to the Bronze Age. But alongside this moveable material, there were no traces of residential structures or of the walls characteristic of the Bronze age settlements of Istria. Redni broj: 106 Lokalitet: Kargadur Naselje: Ližnjan Grad/općina: Ližnjan Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od 30. svibnja do 18. lipnja provedeno je arheološko sondiranje nalazišta Kargadura. Stručni voditelj radova bio je Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. U istraživanjima su sudjelovali: Niels Andreasen (doktorant na Sveučilištu u Cambridgeu), arheologinja Ida Koncani, muzejski tehničar Zoran Grbin te studenti arheologije Josip Višnjić i Tihomir Percan. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i sredstvima Arheološkog muzeja Istre u Puli. Arheološko istraživanje dio je arheološkog projekta Kargadur, započetog u kojem sudjeluju Arheološki muzej Istre i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Cambridgeu (Velika Britanija). Obalno područje jugoistočne Istre u dužini od 15 kilometara i širini od 1 km, odnosno na potezu od rta Kamenjaka do rta Cufa, tvore kredni vapnenci, na kojima su nataloženi pleistocenski lesni sedimenti, na Kargaduru debljine između 1,5 i 2,5 m, a na više pozicija duž obale i do 7 m debljine. U tim lesnim sedimentima, koji su posljednji ostaci velike jadranske ravnice potopljene krajem pleistocena, sačuvani su brojni ostaci rasutog kremena, što tu malu zonu čini iznimno zanimljivom za sustavno arheološko rekognosciranje i istraživanje. Kargadur je naziv za malu uvalu smještenu na sjevernom dijelu zaljeva Kuje, oko 2 km jugoistočno od centra Ližnjana, te oko 12 kilometara jugoistočno od Pule. Nalazište je smješteno na samoj obali Kardagur, sonda s istraženim jamama (foto: D. Komšo) mora. Djelomice je uništeno djelovanjem mora, zbog čega se na otvorenim profilima vide kulturni slojevi. Prvi je put zabilježeno tijekom rekognosciranja obalne zone godine. Mala istražna sonda, veličine 2x2 m, istražena je tijekom listopada 2002., kada su zabilježeni rijetki kulturni ostaci iz razdoblja srednjeg neolitika, te relativno brojni kulturni ostaci iz razdoblja ranog neolitika, odnosno impreso kulture. Iznimno je važan nalaz dobro sačuvane jame, ispunjene isključivo materijalom iz razdoblja ranog neolitika, što je bio prvi nalaz arhitekture iz navedenog razdoblja u Istri. Preliminarna analiza ostataka faune ukazuje kako su stanovnici toga ranoneolitičkog naselja temeljili svoju prehranu uglavnom na mesu koza/ovaca, dok su ostaci divljih životinja zastupljeni samo sporadično. Obavljeno je jedno apsolutno datiranje na kosti koze/ovce iz ranoneolitičkog horizonta, te je dobiven rezultat koji datira ranoneolitičku fazu nastanjivanja u 6760 ±60 BP, kalibrirano 1 sigma: BC (Beta ). Osim te istražne sonde, iskopano je 11 manjih istražnih sondi veličine 30x40 cm. Na temelju dobivenih rezultata, može se zaključiti kako se nalazište prostire na površini od oko 900 m². Tijekom sezone istraživanja istražena je jedna sonda, veličine 4x4 m. Ta se sonda svojim sjeverozapadnim uglom spaja s jugoistočnim dijelom sonde 1 istražene godine. Postavljena je kvadratna mreža veličine 1x1 m, označena slovima (A, B, C, D) po liniji sjever-jug, te arapskim brojkama (1, 2, 3, 4) po liniji zapad-istok. Površina sonde prije iskopa, kao i tijekom iskopa, mjerena je uz pomoć nivelira, svakih pola metra udaljenosti, ukupno 64 točke po sloju, a zabilježene visine su preračunavane u apsolutne visine. Istraženi sedimenti kopani su u prirodnim slojevima do prirodnog prijelaza na novi sloj, odnosno umjetnim slojevima maksimalne debljine od 10 cm ako nije bilo promjena unutar sloja, osim površinskog sloja 101 koji je bio debljine 20 cm. Svaki kulturno-kronološko odrediv nalaz, ako je uočen in situ, prikupljen je kao poseban nalaz. Zabilježene su mu tri kordinate: x istočno od jugozapadnog ugla sonde, y sjeverno od jugozapadnog ugla sonde i z visina u odnosu na stalnu točku koja se nalazi na obližnjem molu i iznosi 1,66 m iznad razine mora. Ukupno je prikupljeno 670 posebnih nalaza. Iskopavano je špatulom, a iskopani sediment suho je prosijavan uz uporabu sita s otvorima od 3 mm na samom nalazištu, osim površinskog sloja 101 koji je kopan štihačom, a čiji je iskopani sediment pregledavan prilikom iskopavanja i izbacivanja, bez sijanja. Dio iskopanog sedimenta, točnije 10% iskopanoga srednjoneolitičkog sedimenta i 25% iskopanoga ranoneolitičkog sedimenta flotirano je na samom nalazištu, uz uporabu sita za teške frakcije s otvorima od 1 mm, te dvaju sita za lake frakcije s otvorima od 1 mm i 300 mikrona. Prilikom flotiranja rabljena je morska voda, a prikupljeni plutajući nalazi prani su u slatkoj vodi, kako bi se neutralizirao negativan učinak soli. Flotirano je 90 uzoraka, volumena 1200 litara sedimenta. Zahvaljujući tom pristupu, prikupljena je iznimno velika količina sitnih ostataka ribljih kosti, brojni karbonizirani ostaci različitih sjemenki i žitarica, te ostali raznovrsni nalazi (keramika, kremen, opsidijan, koštane izrađevine, kosti, morski puževi i školjke). Istraženo je 8 slojeva koji se mogu podijeliti na nekoliko horizonata. Sloj 101x površinski je sloj, prostorno ograničen samo na jugozapadni dio sonde, točnije kvadrante C/D-1. Taj je sloj ostatak nabacane zemlje iz sonde 1, istražene tijekom godine. Nije sadržavao izrazit kulturni mate- 212

213 Istarska županija, HAG 2/2005 rijal i tvori horizont X. Sloj 101 površinski je sloj, debljine 20 cm i javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je kompaktan, glinasto-pjeskast, smeđe boje, s malo srednje velikog kamenja. U tom je sloju prikupljeno nekoliko sitnih ulomaka keramike, te 20-ak izrađevina od cijepanog kamena (nekoliko alatki i jezgri). Dio nalaza ima istrošene rubove, što ukazuje na postdepozicijsko kretanje. Sediment iz tog sloja nije flotiran. Prijelaz na novi sloj 102 umjetan je. Sloj 102 javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je isti kao i kod sloja 101: kompaktan, glinasto-pjeskast, smeđe boje, s malo srednje velikog kamenja. Razlika u odnosu na sloj 101 povećanje je gustoće nalaza prema prijelazu na sloj 103. Prikupljena je veća količina keramike, kamenih izrađevina i kosti, a potrebno je istaknuti nalaze pet ulomaka keramike sa spiralama (karakterističan Danilo ukras), pet ulomaka opsidijana i ulomak polirane sjekire. Prikupljeno je 18 posebnih nalaza. Iz tog su sloja flotirana četiri uzorka sedimenta, ukupnog volumena 80 litara. Prijelaz na novi sloj 103 prirodan je i iznimno jasan. Slojevi 101 i 102 tvore horizont A, recentni prirodni sloj s manjom količinom kulturnih nalaza u sekundarnoj poziciji. Sloj 103 javlja se na prostoru cijele sonde. Sediment je glinasto-pjeskast, smeđe boje, s otprilike 50% zaobljenih vapnenaca male i srednje veličine. Koncentracija kamena je pri površini veća, dok se pri dnu smanjuje. Prikupljena je velika količina keramike, kamenih izrađevina, kosti i ulomaka morskih školjaka, a potrebno je istaknuti šest ulomaka opsidijana, brojne ulomke keramike s Danilo ukrasom, spondilus s perforacijom, probušenu koštanu alatku, te brojne nalaze prizmatičnih sječiva izrađene od visokokvalitetnoga stranog materijala. U kvadrantima B2 i D1 zabilježene su koncentracije morskih školjaka. Nalazi gotovo u potpunosti pripadaju razdoblju srednjeg neolitika. Prikupljeno je i nekoliko nalaza iz razdoblja ranog neolitika, koji su u ovaj sloj vjerojatno dospjeli ukopavanjem srednjoneolitičkih jama u ranoneolitički kontekst. Prikupljeno je 68 posebnih nalaza. Iz tog je sloja flotirano 16 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 160 litara. Prijelaz u kvadrantima BCD/1-4 u sloj 104 umjetan je, dok je u kvadrantima A/1-4 u sloj 104EN prirodan. Sloj 104 javlja se u kvadrantima BCD/1-4. Sediment je glinasto-pjeskast, smeđe boje, umjereno kompaktan i vlažan, sa znatno manjim brojem kamenja u odnosu na sloj 103. Sloj pada od sjevera prema jugu, a prikupljeni su uglavnom nalazi koji pripadaju razdoblju srednjeg neolitika. Prikupljeni su brojni nalazi, među kojima treba izdvojiti nalaze ručke i noge ritona, osam ulomaka opsidijana i ulomak koštane udice. Prikupljeno je 187 posebnih nalaza. Iz tog je sloja flotirano 12 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 120 litara. Prijelaz na novi sloj umjetan je u kvadrantima BCD/1-4, gdje prelazi na sloj 105, te prirodan u kvadrantima A/1-4, gdje prelazi na sloj 106. Slojevi 103 i 104 tvore horizont B1, koji se na osnovi većine nalaza datira u razdoblje srednjeg neolitika. Pod slojem 104, u kvadrantima BCD/1-4, leži sloj 105 koji u kvadrantima B/1-4 i djelomice u kvadrantima C2, D1 i D2 prelazi na sloj 106, odnosno 107 (ispune ranoneolitičkih jama 4, 5 i 6), dok se u kvadrantu C1 i djelomice u kvadrantima C2, D1 i D2 nastavlja u jamu 3, podijeljenu na slojeve 105A, B, C i D. Sediment je glinasto-pjeskast, tamnosmeđe boje, s 25% zaobljenog kamenja. Jama 3 ispunjena je tamnosmeđim glinastim sedimentom s malo kamenja (slojevi 105A, B, D i E) te nakupinom kamenja istraženom kao sloj 105C. Nalazi iz tog sloja miješani su Kardagur, ulomak keramike iz ranog neolitika (foto: D. Komšo) i pripadaju razdoblju srednjeg i ranog neolitika te ukazuju kako je riječ o jami iz razdoblja srednjeg neolitika koja je probila ranoneolitički kontekst. Sloj djelomice završava na sterilnom sedimentu (sloj 108), a djelomice na matičnoj stijeni. Prikupljeni su brojni nalazi među kojima treba izdvojiti jedan ulomak opsidijana. Ukupno je prikupljen 151 poseban nalaz. Iz tog je sloja flotirano 5 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 50 litara. Navedeni niz slojeva 105 tvori horizont B2 koji se na osnovi većine nalaza datira u razdoblje srednjeg neolitika. Sloj 104EN nalazi se ispod sloja 103 i javlja se samo u kvadrantima A/1-4. Sediment je glinasto-pjeskast, smeđe boje s malo sitnog vapnenca. Prikupljeni se nalazi uglavnom datiraju u razdoblje ranog neolitika. Prikupljena je veća količina keramike s impresso ukrasom, te izrađevine od cijepanog kamena i životinjske kosti. Taj je sloj istovjetan sa slojem 106 koji se javlja u kvadrantima A/1-4, B/1-2 i djelomice u CD/1-2. Prikupljeni su brojni nalazi kulturnih ostataka iz razdoblja ranog neolitika. Ukupno su prikupljena 44 posebna nalaza. Sloj pada od sjevera prema jugu. Iz tog je sloja flotirano 5 uzoraka sedimenta ukupnog volumena 80 litara. Taj sloj prirodno prelazi na sloj 107 koji predstavlja ispune ranoneolitičkih jama ili na zdravicu, crveni sterilni sediment. Navedeni niz slojeva 104EN i 106 tvori horizont C1, koji se na osnovi nalaza datira u razdoblje ranog neolitika. Sloj 107 je ispuna jama 1/2005, 4, 5 i 6, datiranih u razdoblje ranog neolitika. Jama 1/2005 nastavak je jame 1 istražene u sondi 1 tijekom godine. U sondi 3 javlja se u sjeverozapadnom uglu i zauzima malu površinu. U njoj Kardagur, ulomak keramike iz srednjeg neolitika (foto: D. Komšo) 213

214 je prikupljeno više nalaza, datiranih isključivo u razdoblje ranog neolitika. Sav je iskopani sediment (30 litara) flotiran. Ukupna veličina jame je 1x1 m, dubine oko 40 cm. Jama 4 javlja se u kvadrantima A/1-3 i B/2-3, te se nastavlja u sjeverni profil. Različite je dubine: u sjevernom je dijelu plitka, dubine jedva 10-ak centimetara, dok je u B/2-3 duboka oko 80 cm, strmih rubova. Bila je ispunjena crveno-smeđim sedimentom bez puno kamenja, uz brojne ranoneolitičke nalaze. U kvadrantu A2 zabilježena je koncentracija ribljih ostataka. Ukupna veličina jame je 1,5x1 m, ovalnog oblika, dubine oko 80 cm. Jama 5 mala je jama koja se javlja u kvadrantu AB/1 i završava u profilu. Riječ je o plitkoj jami, istražene dužine 50 cm, širine 30 cm i dubine 10 cm. Sav je iskopani sediment (10 litara) flotiran. Prikupljeni su malobrojni nalazi nekoliko ulomaka kosti, dio školjke, kremen i ulomak keramike ukrašen usporednim linijama, svi iz razdoblja ranog neolitika. Jama 6 nalazi se u kvadrantu B4 i djelomice u kvadrantima A/3-4 i B/3, te se nastavlja u istočni profil i u neistraženi dio sonde (kvadranti CD/3-4). Iznimno je bogata nalazima isključivo iz razdoblja ranog neolitika. U njoj je zabilježeno više tvorevina, F1, F2 i F3. F1J6 nakupina je kamenja, kosti i keramike u kvadrantu B4, veličine 100x70 cm. F2J6 spaljena je crvena zemlja u kvadrantu B4, veličine 50x30 cm koja se nastavlja u istočni profil. F3J6 nakupina je kamenja, lijepa i kostiju u kvadrantu B4, veličine 60x50 cm, koja se nastavlja u istočni profil i pod neistraženi dio u kvadrantima CD/3-4. Iz svih tih jama prikupljen je isključivo ranoneolitički kulturni materijal, te brojni ostaci školjaka, kostiju riba i sjemenki. Ispuna tih navedenih jama tvori horizont C2, koji se na osnovi nalaza datira u razdoblje ranog neolitika. Može se zaključiti kako je na nalazištu prvo formirano naselje iz razdoblja ranog neolitika, uglavnom zabilježeno nizom jama ispunjenih sedimentom i kulturnim materijalom. Prehrana je uglavnom temeljena na konzumaciji koza/ ovaca, dok su u manjoj mjeri prisutne i divlje životinje (jelen, srna, divlja svinja). Osim kopnenih životinja, zabilježeni su brojni ostaci morskih školjaka i puževa, kao i iznimno brojni ostaci riba. Preliminarna analiza paleobotaničkih ostataka, koju je napravila dr. sc. Eva Margaritas, ukazuje kako su stanovnici tog naselja konzumirali i uzgajali ječam (Hordeum vulgare), jednozrnu i dvozrnu pšenicu (Triticum monococcum i Triticum dicoccum), običnu pšenicu (Triticum aestivum), mahunarke i pir (Triticum aestivum var. spelta). Potrebno je istaknuti kako su to prvi dokazi o uzgoju i konzumaciji žitarica tijekom razdoblja ranog neolitika u Istri. Kamena industrija uglavnom je temeljena na uporabi lokalno dostupnoga sirovinskog materijala. Izrađivali su se uglavnom odbojci, ali i prizmatična sječiva. Dio kremenih izrađevina ima karakterističan sjaj srpa zbog trošenja nastalog učestalim sječenjem biljaka. Keramika je uglavnom crvena, vjerojatno oksidacijski pečena, često uz primjese manjih ili većih komada kamenja i pljeve. Ukrasi su raznoliki, a dominiraju cik-cak ukrasi, nizovi usporednih linija, nizovi uboda te kombinirani ukrasi. To se razdoblje može datirati između i g. pr. Kr. (kalibrirano s jednom standardnom devijacijom). Još nije jasno koliko je dugo trajalo naselje i je li nastanjivano više puta. Rasvjetljavanju tog problema pridonijet će daljnja istraživanja te apsolutna datiranja. Nakon ranoneolitičke faze boravka i vjerojatno dužeg ili kraćeg hijatusa, na Kargaduru se ponovno formira naselje u razdoblju srednjeg neolitika, zabilježeno ispunom jedne jame i debelim kulturnim slojem. Preliminarne analize životinjskih kostiju još nisu obavljene, ali je zamjetno prisustvo goveda, nezabilježeno tijekom razdoblja ranog neolitika. Također su brojni nalazi riba i morskih školjaka, a s tim u vezi osobito je potrebno istaknuti nalaze triju ulomaka koštanih udica. Preliminarne analize paleobotaničkog materijala ukazuju na konzumaciju i uzgoj istih vrsta kao i tijekom ranog neolitika, te na sakupljanje i konzumaciju kupina (Rubus sp.) preliminarnu analizu botaničkih nalaza napravila je dr. Eva Margaritas. Zamjetna je promjena u tehnologiji izrade i uporabe kamenih izrađevina: uglavnom prizmatičnih sječiva, izrađenih od visokokvalitetnog kremena stranog podrijetla. Velik broj tih sječiva ima karakterističan sjaj srpa zbog trošenja nastalog učestalim sječenjem biljaka. Iznimno je značajan nalaz 21 ulomka opsidijana, materijala koji je u Europi poznat samo na trima lokacijama Lipari kod Sicilije u Italiji, Mađarski Karpati i otočje Melos u Grčkoj. Do ovog je istraživanja u Istri bilo poznato samo pet ulomaka opsidijana, od kojih je samo jedan dolazio iz sigurnog konteksta. Ti nalazi svjedoče o brojnim društvenim i ekonomskim promjenama u odnosu na razdoblje ranog neolitika, točnije o razgranatoj mreži trgovine po cijelom Mediteranu i šire. Promjene su vidljive i u keramici. Prisutni su novi oblici posuda, te nove tehnologije pečenja keramike. Keramika je često crne boje, uglavnom redukcijski pečena. Česti su ukrasi spiralama i šrafiranim trokutima, a na nekoliko su ulomaka keramike vidljivi ostaci ukrašavanja okerom. Prikupljena su i tri ulomka ritona, odnosno jedna ručka i dva ulomka nožica. Kao i kod ranoneolitičke faze nastanjivanja nalazišta, javljaju se brojne nepoznanice vezane uz trajanje i eventualnu višekratnu uporabu naselja. Bogatstvo i raznovrsnost nalaza, kao i odlična uščuvanost kulturnih slojeva, čine Kargadur jednim od najvažnijih nalazišta za proučavanje ranog i srednjeg neolitika na Jadranu. Daljnja planirana istraživanja tog naselja unijet će novo svjetlo u neolitizaciju regije, ekonomske i društvene odnose, kao i u probleme procesa promjena u neolitiku. Summary Darko Komšo In the period from May to June 2005, after a break of three years, systematic excavation of the site of Kargadur started in 2002 was continued. A test dig of 4x4 m was examined, in which rich cultural layers from period of the Early and Middle Neolithic were recorded. From the Middle Neolithic horizon, numerous archaeological finds were collected, special mention needing to be made of numerous spiral-decorated (often with ochre fills) ceramic fragments, three fragments of rhytons, three fragments of bone hooks, several worked mollusc (Spondilus) shells, 21 obsidian artefacts and numerous prismatic blades from quality imported flint. The Early Neolithic horizon was on the whole marked with numerous pits, filled with rich archaeological material. Numerous finds of carbonised seeds of domesticated grains, numerous fish bones, an abundance of ceramic material with various decorations such as bunches of parallel lines that form geometrical shapes, zigzag decorations, sequences of indentations. The richness and diversity of the finds, as well as the excellent state of preservation of the cultural layers make Kargadur one of the most important finding sites for the study of the Early and Middle Neolithic in the Adriatic. 214

215 Istarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 107 Lokalitet: Kaštijun Naselje: Grad/općina: Pula, Medulin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, NV Vrsta radova: reambulacija U rujnu 2005., na zahtjev Grada Pule, arheološki je reambulirano područje Kaštijuna pored Pule za potrebe sanacije i izgradnje odlagališta otpada I. faza. Stručne voditeljice radova bile su Tatjana Bradara i Ondina Krnjak iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. Radovi su financirani sredstvima Grada Pule. Arheološka reambulacija provedena je na temelju topografske karte, idejnog rješenja tvrtke IPZ Uniprojekt MCF d.o.o., Zagreb i geodetskog snimka. Zatraženo arheološko rekognosciranje prostora odlagališta otpada I. kategorije na lokaciji Kaštijunu pored Pule za potrebe sanacije i izgradnje I. faze odlagališta nije bilo moguće s obzirom na to da je predmetna površina prekrivena slojem otpada koji se dovozi niz godina, dakle nije pristupačna. Prostor je okružen žičanom mrežom koja je na pojedinim dijelovima oštećena ili prekrivena građevinskim materijalom. S vanjske strane žičane ograde postoji put kojim se koriste kamioni i ostala mehanizacija. Prilikom obilaska terena uočeno je da se žičana ograda sa sjeverozapadne strane nalazi u neposrednoj blizini austrougarske utvrde (kota 65,86). Na mjestu utvrde nekada se nalazio najviši plato prapovijesnoga gradinskog naselja. Prva, već postojeća, faza odlagališta otpada u potpunosti je devastirala sjeverozapadnu stranu donjih terasa gradine. Sa sjeverne, sjeveroistočne i južne strane još se uvijek mogu prepoznati terase gradinskog naselja. Na površini se nalaze ulomci prapovijesne keramike. Specifičan istarski krajolik koji se oblikovao od prapovijesti do danas, prepoznatljiv je i na širem prostoru Pomera. Ta je posebnost osobito vidljiva u ostacima prapovijesnih gradinskih naselja, rustičnih vila s ladanjskim i gospodarskim dijelom, te ranokršćanskih i srednjovjekovnih sakralnih kompleksa. Novi je vijek također ostavio trag, kao i tradicijsko graditeljstvo. Šire područje oko gradine, kao i sama gradina, nikad nije arheološki istraživano. Poligonalna utvrda Kaštijun ( ) bila je sastavni dio obrambenog sustava grada koji ga je zatvarao sa svih strana, prema kopnu i prema moru, te je kao takva vrijedno graditeljsko naslijeđe europske vojne forifikacijske arhitekture 19. stoljeća. Prva faza područja odlagališta otpada Kaštijun narušila je integritet pripadajućeg prostora kulturnog dobra, tj. prapovijesne gradine i austrougarske utvrde. Literatura Buršić-Matijašić 2001 K. Buršić-Matijašić, Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija (doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet), Zagreb, Krizmanić 2005 A. Krizmanić, Utvrde, Istarska enciklopedija, Zagreb, 2005: Tatjana Bradara Ondina Krnjak Summary In September 2005 at the request of the authorities of the city of Pula an archaeological reambulation of the area of Kaštijun by Pula was carried out, for the purposes of the repair and development of the waste deposit site, Phase I. The requested archaeological reconnaissance at the site of the dump was infeasible, however, because the area in question was covered with a layer of waste that has been brought here for many years. In the immediate vicinity are fortifications of the 19 th century. On the site of these fortifications there was once the highest plateau of a prehistoric hill fort. The first, already existing phase of the tip, totally devastated the NW side of the lower terraces of the hill fort. On the northern, north-east and southern sides it is still possible to identify the terraces of the settlement of the hill fort. Along the surface, prehistoric potsherds can be found. Redni broj: 108 Lokalitet: Kažela Naselje: Medulin Grad/općina: Medulin Pravni status: P-145 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje Tijekom ožujka 2005., nakon dojave o registriranju tragova trase kanala uklesanih u stijenu na obalnom području autokampa Kažela kod Medulina, zbog poznatih arheoloških arhitektonskih nalaza antičkog objekta na obalnom području Kažele (Matijašić 1988, 34), ekipa Arheološkog muzeja Istre iz Pule (Romuald Zlatunić i Josip Ferri) obišla je navedeni teren. Pogled prema gradini, utvrdi i odlagalištu (foto: T. Bradara) Kanal uklesan u živu stijenu na jugoistočnom dijelu kampa Kažela (foto: R. Zlatunić) 215

216 Redni broj: 109 Lokalitet: Kostel Petrapilosa Naselje: Zrenj Grad/općina: Buzet Pravni status: R-408 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom travnja obavljeno je zaštitno arheološko istraživanje kaštela Petrapilose u blizini Buzeta (stručna voditeljica: Tatjana Bradara; voditelj projekta: Arheološki muzej Istre u Puli; radove financiralo Ministarstvo kulture). Kanal uklesan u živu stijenu na Kažela (foto: R. Zlatunić) Pregledom obalnog područja kampa nakon oseke, utvrđeni su sigurni tragovi dvaju kanala uklesanih u živu stijenu. Prvi je lociran na jugoistočnoj strani kampa, nedaleko od restorana smještenog na obali. Dubina kanala na pojedinim dijelovima iznosi do 0,50 m. Drugi je kanal registriran na području jugozapadnoga obalnog kampa, u neposrednoj blizini drugog restorana na obali. Taj je kanal, u dužini od cca 200 m, orijentiran u smjeru istoka prema zapadu, dubok cca 0,30 m, a širok cca 0,30 m. Trasa toga uklesanog kanala vjerojatno pripada djelu kanalne infrastrukture u literaturi poznatoga antičkog kompleksa lociranog u neposrednoj blizini na obalnom području i u podmorju Kažele. Literatura Matijašić 1988 R. Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentivm i njihova naseljenost od I. do III. stoljeća, Latina et Graeca, Zagreb, Summary jugozapadnom dijelu kampa Romuald Zlatunić By an inspection and tour of the coastal area of the Kažela Autocamp at Medulin traces of two channels carved out of the bedrock were found. The channel to the SW of the Camp probably belonged to part of the utility infrastructure of the nearby registered ancient architectural complex. Kostel Petrapilosa u pisanim se dokumentima prvi put spominje u 10. st., kada ga biskup Rodoald poklanja porečkoj crkvi. Zbog povoljnog položaja iznad rječice Bračane, pretpostavlja se da je na strmom grebenu tijekom brončanog i željeznog doba postojalo gradinsko naselje. Na južnoj su padini pronađeni ulomci prapovijesne keramike, a na sjeveroistočnoj ostava datirana u 7. st. pr. Kr. Tu se najvjerojatnije nalazila i rimska vojna utvrda s koje se mogao kontrolirati riječni i kopneni promet. Gradnjom srednjovjekovne utvrde, od koje je danas najbolje sačuvana gotička faza, stariji građevinski elementi gotovo su u potpunosti negirani. Od početka 13. st. do u vlasti je akvilejskih patrijarha nakon kojih potpada pod vlast Venecije, a od Kostel je dodijeljen u vječni feud Nicoli Gravisiju iz Pirana. Prema nekim dokumentima izgorio je početkom 17. st., dok je crkva ostala u funkciji do godine. O povijesti Kostela Petrapilose dosta se pisalo, ali situacija je sasvim drugačija što se tiče arheoloških istraživanja. Prvo je arheološko istraživanje provedeno godine. Te je godine napravljen geodetski snimak i prvi objekt koji je predviđen za sanaciju i revitalizaciju bila je ruševna crkvica sv. Marije Magdalene iz st., smještena u sjevernome vanjskom obrambenom bedemu čija je sanacija trajala od do godine. Arheološkim istraživanjem unutar i ispred crkve pronađeno je nekoliko ulomaka prapovijesne i srednjovjekovne glazirane keramike, ulomaci fresaka iz druge polovine 15. st., stakla, željeznih čavala i srebrni padovanski novčić kovan između i godine (quatrino da due denari). U proljeće 2005., točno nakon deset godina, nastavljeno je arheološko istraživanje. Odlučeno je početi od sanacije jedne od najkritičnijih točaka kaštela središnjeg zida u stambenom dijelu. Iskop u stambenom dijelu kaštela Kako su radovi predviđeni na prostoru središnjeg zida kaštela koji je statički prilično nestabilan, prije arheološkog iskopavanja trebalo je postaviti drvenu skelu koja bi zaštitila radnu ekipu od mogućeg pada kamenja. Iskopavanje za skelu odvijalo se na udaljenosti od 2 m od zida sa zapadne i istočne strane gdje se kopao kanal u smjeru sjever-jug. Sonda s istočne strane kopana je stepenasto jer se kopalo do dubine od cca 2,7 m. Nije se došlo do kraja kulturnog sloja jer je postojala opasnost od urušavanja, a podloga je bila dovoljno čvrsta za postavljanje skele. Iskop je s južne strane bio ograničen zidom čiji su se obrisi nazirali i prije početka iskopavanja, a prislonjen je okomito na središnji zid kaštela. Rađen je od dosta nepravilnog kamenja različite veličine, djelomice obrađenog i vezanog nekvalitetnom žbukom. U sondi 216

217 Istarska županija, HAG 2/2005 Kostel Petrapilosa, pogled s istočne strane (foto: T. Bradara) se, osim sloja humusa, nalazio sloj zemlje s pijeskom, pet većih kamenih blokova te podosta škrilja, kanalica, obrađenog i poluobrađenog kamenja koje je pripadalo susjednim zidovima. U sondi sa zapadne strane središnjeg zida, također se nalazilo dosta obrađenog kamenja i škrilja, kao i veći broj kanalica. Nakon postavljanja skele, pristupilo se iskopu ispod središnjeg zida (sonda 7x4 m). S južne strane otkopan je zid od kojeg su vidljive dvije nadogradnje na središnji zid (širina 0,8 m; dužina 0,63 i 1,55 m; visina 1,3 m). Otkopano je od 6 do 9 redova opusa zida, visine do 1 m, rađenog od lomljenaca. Zapadna strana rađena je od većih kamenih blokova, a istočna od pravokutnih i tanjih. Druga je nadogradnja ujedno južna strana ulaza širine 1,43 m, a sa sjeverne i južne strane u zidu su sačuvani utori za kračun. Prije početka iskopavanja, u neposrednoj blizini sa zapadne i istočne strane središnjeg zida bili su vidljivi veći dovratnici s utorima koji se zbog velike težine nisu uspjeli premjestiti, već su ostali u neposrednoj blizini iskopa. Iskop na prostoru pomoćnih prostorija Na prostoru pomoćnih prostorija iskopana je manja sonda veličine 2,9x3,5 m. Kako je cjelokupan prostor šumarak, prije iskopavanja trebalo je sasjeći manje drveće čije je korijenje kasnije otežavalo sam iskop. Na većem se dijelu nalazi kamen vapnenac, prilično kompaktno vezan, a na manjem je dijelu sonde sloj vapna. Kopalo se do dubine od 60-ak cm. Na temelju sonde, zasada je teško reći radi li se o vapnenici ili o mjestu gdje je gašeno vapno za potrebe zidanja. Prilikom iskopa u stambenom dijelu kaštela, od sitnoga arheološkog materijala pronađeno je nekoliko metalnih predmeta (čavli, praporci) te keramika grube fakture. Najzastupljeniji su nalazi ulomaka glaziranih posuda (vrčevi, tanjuri, zdjelice) datiranih od 14. do 17. st. (arhajska majolika, porodica kobaltnog reljefa, porodica cvjetne gotike, keramika s engobom gravirana ili jednostavno prozirno glazirana), a pripadaju radionicama sjeverne Italije (Veneto, Friuli, Romagna, Marche). Arheološki iskop u ovoj fazi nije do kraja definirao prostor ulaza u stambenom dijelu kaštela. Prag nije pronađen, stoga je dosta teško govoriti kako je izgledao ulaz prema prostoru kule. Radovi će se nastaviti nakon procjene statike središnjeg zida i mišljenja statičara o daljnjem načinu iskopavanja. Pogled s istoka na središnji zid prije početka radova (foto: T. Bradara) 217

218 Redni broj: 110 Lokalitet: Krvavići Naselje: Krvavići Grad/općina: Marčana Pravni status: P-1629 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sondiranja Pogled s istoka na središnji zid nakon postavljanja skele (foto: T. Bradara) Literatura Bradara 2005 T. Bradara, Arheološko istraživanje u kostelu Petrapilosa godine. Osvrt na keramičko posuđe od 14. do 16. st., Buzetski zbornik, Pazin Buzet, (u tisku) Bradara 2005 T. Bradara, Nuovi rinvenimenti della ceramica tardomedioevale e rinascimentale in Istria Croazia (u tisku, predavanje na skupu Patrimonio Veneziano dell Adriatico, Izola-Venezia) Darovec 1996 D. Darovec, Kostel Petrapilosa, Pazin Buzet, Krnjak 2001 O. Krnjak, Nalazi fresaka iz crkvice Sv. Marije Magdalene u Petrapilosi. Buzetski zbornik, 27, Pazin Buzet, 2001: Krnjak 2001 O. Krnjak, Kostel Pietrapilosa. O tragovima fresaka iz crkvice Sv. Marije Magdalene (katalog izložbe), Arheološki muzej Istre, Pula, Mihovilić 2000 K. Mihovilić, Arheološko istraživanje crkve Sv. Marije Magdalene u Petrapilosi, Buzetski zbornik, 25, Pazin Buzet, 2000: Summary Tatjana Bradara During April 2005 rescue archaeological investigations were conducted into Kostel [castella] Petrapiloa near Buzet. In the first phase two test digs were excavated: below the central wall and in the area of the utility sections. The excavation did not ultimately define the space of the entrance into the residential part of the castle. The threshold was not found, and hence it is difficult to speak of what the entrance into the space of the tower looked like. The works will go on after an evaluation of the structural strength of the central wall and the opinions of structural engineers concerning the way to excavate in the future. In the area of the utility rooms in a smaller test dig some limestone was found, fairly compactly bonded. As for small archaeological materials, a few metal objects were found, ware of coarse facture, and late medieval glazed ware. Za potrebe izgradnje magistralnog plinovoda Pula Karlovac, Arheološki muzej Istre iz Pule izradio je konzervatorsku studiju utjecaja na arheološku baštinu. Na osnovi te studije, Hrvatski restauratorski zavod proveo je arheološka sondiranja na trasi plinovoda kroz Istarsku županiju, za što je novčana sredstva osigurao investitor gradnje, tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Voditelj istraživanja bio je mr. sc. Luka Bekić, a u radovima su sudjelovali i arheolozi Josip Višnjić, Ivana Haraša i Robert Čimin, te dva geodeta i deset radnika iz Istre. Arheološka sondiranja započela su 7. studenog i trajala su do 9. prosinca godine. U Istri je rađeno na većem broju lokacija, sukladno konzervatorskoj studiji za to područje. Radovi su u manjoj mjeri modificirani u odnosu na studiju, jer se terenskim radom došlo do novih saznanja. Tako su neke lokacije odbačene, a neke, mada izvan studije, obrađene. Ukupno ih je obrađeno 19 i to na prostoru od Galižane do Kršana, odnosno na preko 30 kilometara trase. Za svaku je lokaciju bilo potrebno iskrčiti šumu, grmlje i raslinje, te geodetski odrediti os trase. Arheološki su radovi uglavnom uključivali sondiranja veličine 2x2 metra ili više, na potencijalnim arheološkim mjestima. Tijekom radova na području Marčane, kod sela Krvavići, pronađeni su neočekivani nalazi. Prilikom iskopavanja grupa gromača sjeverozapadno od sela Krvavići, pronađeno je nekoliko manjih ulomaka tegula u suhoziđu jednoga velikog pašnjaka, sada zaraslog u gustu makiju i trnje. Pažljivijim su pregledom uočene nepravilnosti u terenu, u vidu brežuljaka valova. Odlučeno je sondirati nekoliko tih valova, kako bi se ustanovilo jesu li oni zapravo građevinski ostaci. Sondiranje je provedeno kroz tri sonde, međusobno udaljene oko 50 m. Sve su tri sonde bile arheološki pozitivne. U sondi broj 6 pronađen je urušen suhozid te ulomci tegula i amfora. Pronađeno je i nešto sitnih ulomaka prapovijesne keramike. Moguće je da su ostaci suhozida nekadašnja ograda antičkog imanja ili ostaci neke prapovijesne gradnje. Krvavići, sonda 6 (foto: L. Bekić) 218

219 Istarska županija, HAG 2/2005 U sondi broj 3 pronađeno je građevinsko urušenje s većim brojem ulomaka tegula, imbreksa, cigle i obrađenog kamena. Na dnu sonde pronađen je kvalitetno izrađen pod od sitnog kamenja, vezanoga žbukom i uglačane površine. Pod je grubim kamenjem temeljen na kamenu živcu. Ta je prostorija imala i ožbukane, bojane zidove. U sondi broj 4 pronađeni su ostaci dvaju zidova i urušenje, koji nažalost nisu dokraja definirani zbog prostornog ograničenja sonde. Zidovi su također temeljeni na kamenu živcu. Osim ulomaka tegula, imbreksa, cigle i amfora, u toj su sondi pronađeni i drugi brojni nalazi. Treba izdvojiti nalaz ulomaka uljanice tipa firma, keramike tankih stijenki terra nigra s barbotinom i urezivanjem, raznih dijelova staklenih posuda balzamarija, čaša i boca, oštećen kameni glačani uteg, životinjske kosti itd. Prema svemu sudeći, riječ je o gospodarsko-stambenom imanju koje se, na osnovi pokretnih nalaza, može datirati u razdoblje od 1. do 3. st. Rasprostiranje valova, koji su se u sva tri slučaja pokazali arheološki pozitivnim, iznosi otprilike 150x200 m, pa se može pretpostaviti kako je riječ o većem i luksuznijem imanju na rubu pulskog agera. Na osnovi rezultata sondiranja, provedena je preventivna zaštita novopronađenog nalazišta. S obzirom na to da na tom mjestu tehnički nije moguće izmjestiti trasu, provest će se potpuna zaštitna arheološka iskopavanja ostatka vile do zdravice, odnosno žive stijene u širini koridora koji će zauzeti iskop za plinovod. Nakon arheoloških radova, slijedit će stalan arheološki nadzor prilikom gradnje, koji će osigurati da se preostali nalazi izvan spomenutog koridora ne oštete. Krvavići, sonda 3 (foto: L. Bekić) Krvavići, sonda 4 (foto: L. Bekić) U neposrednoj blizini rimske vile, pronađeni su i ostaci srušenoga američkog zrakoplova iz II. svjetskog rata, čiji su ostaci također prikupljeni. Pronađeno je 364 ulomaka među kojima se ističu dijelovi oplate, instalacija, instrumenata, streljiva, pa čak i komadići uniforme. Također će se nastaviti s prikupljanjem dijelova zrakoplova, kako bi se istražilo na kojoj je misiji bio, je li bilo poginulih itd. Arheološki radovi na ostacima zrakoplova i brodova iz I. i II. svjetskog rata u Hrvatskoj se provode duži niz godina (npr. potonuli američki bombarder kod Visa, admiralski brod Re D Italia kod Visa, Szent Istvan kod Premude, Baron Gautsch kod Rovinja i brojni drugi). Spomenuti su zrakoplovi i brodovi nakon istraživanja zaštićeni kao kulturno dobro Republike Hrvatske, pa nema sumnje kako je i ostatke tog zrakoplova potrebno stručno vrednovati i prikupljene nalaze pohraniti u nadležni muzej. Osim opisanih nalaza, potrebno je spomenuti i otkriće još jedne dosad nepoznate rimske vile na položaju Galižana Kornede. Ta se vila ne nalazi izravno na trasi plinovoda, pa se zasad neće istraživati. Konačna stručna i znanstvena objava rezultata sondiranja očekuje se tijekom 2006., kada završe svi laboratorijski radovi na pokretnim nalazima. Summary mr. sc. Luka Bekić Before operations began for laying pipe for the main pipeline from Pula to Karlovac, in the part that goes through the Istrian County, an archaeological review of the ground was carried out together with rescue test digs at numerous potential sites. During the tests in the vicinity of the village of Krvavići by Marčana (Pula) the remains of ruined buildings in the form of irregularities in the ground were noticed. In one dig a ruined building in the form of a large number of tegulae, imbrices, worked stone and wall plaster were found, together with traces of red pigment. Below the collapsed layer the floor of a room was found, made of twenty or so centimetres of thick lime mixed with gravel. In the second test dig traces of two collapsed stone walls were found, with tegulae, imbrices, and animal bones and fragments of varicoloured glass vessels. Apart from the great number of potsherds of standard facture, quite a large number of thin-walled ceramic fragments were found, decorated with incisions and barbotine. In this test dig also found was a damaged polished stone weight. In the third dig the remains of a dry stone wall and a few fragments of tegulae were found, and below it fragments of prehistoric ceramics. In the area of this elevation to the NW of the village of Krvavići there are structures that probably belong to a previously unknown villa rustica. According to the movable finds, the villa can be dated to the 1 st to 3 rd centuries. The possibly prehistoric finds cannot yet be explained. In the immediate vicinity of the Roman villa the remains of a downed American airplane of WWII were found. These remains will also be documented, collected and examined during future rescue operations. 219

220 Redni broj: 111 Lokalitet: Kunci (Gračišće) Naselje: Breg Ripenda Grad/općina: Labin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: probno iskopavanje Istraživanja na gradini Kunci provode se u sklopu projekta Arheološka topografija istočne Istre. Nositelj projekta je Narodni muzej Labin (voditelj projekta je Vedran Kos). Godine projekt je financiralo Ministarstvo kulture, Grad Labin i Općina Raša. Projektom je približno obuhvaćen prostor bivše općine Labin (grad Labin i općine Raša, Sv. Nedelja, Kršan i Pićan). Projektom je predviđena reambulacija terena, detaljno rekognosciranje i manja pokusna istraživanja na pojedinim lokalitetima. Cilj je obuhvatiti najstarija i najslabije poznata razdoblja Labinštine (prapovijest, antiku i rani srednji vijek) kako bi se dobila cjelovita slika razvoja njene najstarije povijesti. U projekt se odvijao u četiri faze: proučavanje postojeće literature i dokumentacije o poznatim lokalitetima, izrada arheološke karte s poznatim lokalitetima i reambulacija terena, preliminarni obilazak terena radi priprema za terenski pregled predviđen za 2006., te pokusna istraživanja na gradini Kunci. Istraživanja na gradini Kunci trajala su od 12. do 27. listopada. Uz voditelja, na istraživanjima su sudjelovali i studenti iz Zadra i Zagreba. Gradina Kunci drugi, manji pojas bedema nije vidljiv na fotografiji (foto: V. Kos) Gradina Kunci smještena je u blizini naselja Breg Ripenda, oko 2 km sjeveroistočno od Staroga grada. Lokalitet pripada katastarskoj općini Ripenda, a nalazi se na k.č. 695/49, 695/50 i 695/19. Gradina je smještena na platou prosječne nadmorske visine između 310 i 346 m. Zapadni i sjeverozapadni dio platoa branjen je trima manjim brežuljcima (Križni breg 336 m n.m., Mali breg 343 m n.m. i Šilac 346 m n.m.). Smještena je na blagom uzvišenju uz sam rub jugoistočnoga, šumovitog dijela platoa, s najvećom nadmorskom visinom od 333 m. Naselje je polukružnog oblika, osim s jugoistočne strane gdje je branjeno prirodnom padinom i kamenim nasipom, a sa svih je strana okruženo dvostrukim pojasom bedema. Gradina se sastoji od dva dijela: gornjeg, nešto uzvišenijeg dijela naselja (akropola), okruženog bedemima debljine i do 9,5 m i donjeg dijela naselja okruženog s nešto manjim bedemima širine 4-5 m. U naselje se ulazilo kroz tri ulaza koji se nalaze na gornjem dijelu naselja. Glavni se ulaz nalazio na sjeveroistočnoj strani, gdje su bedemi dosegli najveću širinu od 9,5 m. Sonda I smještena je na gornjem dijelu naselja, na mjestu gdje je kulturni sloj najviše sačuvan. Orijentirana je u smjeru sjever-jug, veličine je 8x4 m te je podijeljena na dva kvadranta veličine 4x4 m i manje subkvadrante veličine 2x2 m. Tijekom istraživanja, radni prostor u sondi postupno je smanjivan, tako da je posljednjih nekoliko dana iskopavanje bilo ograničeno na subkvadrante I a i I b. Prilikom kopanja skidali su se slojevi debljine cm. Na mjestu gdje je predviđeno postavljanje sonde, prije samog iskopavanja na samoj su površini dokumentirane dvije manje jame. Jedna je bila obuhvaćena sondom, dok se druga nalazila izvan gabarita sonde. Na površinama tih jama nije bilo vegetacije, zemlja je rahlija, a već su na samoj površini otkriveni keramički ulomci. Najvjerojatnije je riječ o recentnijim iskopavanjima lokalnih znatiželjnika. Nakon što su jame istražene i dobiven djelomičan uvid u stratigrafiju naselja, započelo je kopanje površinskoga sloja. Površinski sloj, sastavljen od poremećenoga površinskog sloja humusa smeđe do tamnosmeđe boje i s malo kamenja, dokumentiran je kao sloj 1 ( 17 do 52 cm). Slijedi kulturni sloj, dokumentiran kao sloj 2 ( 52 do 131 cm), sastavljen od tamnosmeđe do crne masne zemlje s dosta ulomaka kamenja raznih veličina. Na samom dnu sloja 2 u subkvadrantu I a, dokumentiran je tanak prosloj rahlije zemlje, debljine 10-ak cm (dokumentiran je kao sloj 2 a). Sloj 3, sastavljen od zdravice i uslojenog živca, nema arheološkog materijala. Na pojedinim dijelovima subkvadranata I a i b zdravica se pojavljuje već na dubini od 95 cm. Najveća dubina u sondi, gdje je kulturni sloj u izravnom kontaktu sa zdravicom, iznosi 131 cm. U sloju 1 od nalaza se pojavljuju isključivo ulomci keramičkih posuda i životinjske kosti. Najbogatiji je nalazima sloj 2. U njemu su zastupljeni ulomci keramičkih posuda, životinjske kosti, koštane alatke, izrađevine od kamenja, kremena i bronce, ulomci tronožaca, ulomci rešetki keramičkih peći i kućnoga lijepa Kako je obrada materijala još u tijeku, za ovaj su rad izabrani samo najkarakterističniji ulomci keramičkih posuda iz sloja 2. Među ulomcima prevladava gruba keramika debelih stijenki, rađena od slabo pročišćene gline. Fina je keramika rijetka, uglavnom je rađena od dobro pročišćene gline i crne je boje. Najzastupljenije su trokutaste ručke koje se javljaju u više varijanti, a najbrojnije su one s pločastim završetkom. Slijede trakaste ručke, jezičaste ručke, dok su najrjeđe ručke u obliku slova X (zastupljeni su i primjerci slijepih X-ručki). Ukrašavanje posuda je rijetko. Najzastupljenija su bradavičasta ispupčenja 220

221 Istarska županija, HAG 2/2005 koja se javljaju u kombinaciji s jednom ili nekoliko kružnih ili polukružnih kanelura. Slijede aplicirane plastične trake izvedene utiskivanjem prstiju, dok se nešto rjeđe pojavljuje bradavičasti ukras u kombinaciji s polukružnim rebrom. Zastupljeno je i nekoliko posuda s ukrašenim dnom. Od kamenih i kremenih nalaza najzanimljivija je mala glačana jezičasta sjekira, trapezoidnog oblika, izrađena od kamena tamnozelene boje. Zastupljeno je nekoliko dijelova većih sjekira, ulomci žrvnjeva i dio strelice izrađene od kremena. Koštani nalazi zastupljeni su s nekoliko šila. Zanimljivo je i bogatstvo metalnih nalaza. U sloju 1 otkriven je dio željezne fibule koji govori o kontinuitetu naseljavanja gradine i u željezno doba. Pitanje je jedino u kojem se opsegu i za koju svrhu gradina rabila, imajući u vidu da u sloju 1 nema ulomaka keramike iz željeznodobnog razdoblja i da sloj 1 i ne predstavlja kulturni sloj u pravom smislu riječi. Jedna od mogućnosti je da se gradina rabila na manjoj površini od današnje ili da je služila kao zbjeg ili promatračnica. Najznačajniji je nalaz otkriće brončanog bodeža, s ostacima dviju rupa od zakovica, bez središnjeg rebra (d = 7 cm). Otkriven je i dio sječiva manje sjekire, brončana alka, četiri fragmenta brončanih šila ili igli i dva nedefinirana fragmenta. Preliminarnom obradom građe i usporedbom sa srodnim lokalitetima u Istri (Gradac Turan, Monkodonja, Vrčin) zaključeno je da gradina bila najintenzivnije nastanjena od kraja ranoga brončanog doba do kraja srednjega brončanog doba. Prema Čovićevoj kronologiji, gradina je bila naseljena tijekom faza Istra II i Istra III. Je li gradina bila naseljena i u željeznom dobu potvrdit će daljnja istraživanja. Nakon obrade sav će materijal biti pohranjen u Narodnom muzeju Labin, inventarizacija će se provesti u programu M++, a najznačajniji predmeti bit će izloženi u novom postavu muzeja. Na gradini je planirana još jedna sezona istraživanja. Literatura Bačić 1970 B. Bačić, Prilozi poznavanju prahistorijske gradinske fortifikacije u Istri, u: Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, Burton 1874 R. F. Burton, Notes on the Castellieri or Preistoric Ruins of the Istrian Peninsula, Anthropologia, sv. I., London, Burton 1878 R. F. Burton, More Castellieri, The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, sv. VII., London, Fučić 1953 B. Fučić, Izvještaj o putu po Istri g. (Labinski kotar i Kras), Ljetopis JAZU, 57, Zagreb, Summary Vedran Kos During October 2005 archaeological research into the Kunci hill fort was carried out. The research is a part of the project called Archaeological topography of eastern Istria. The semicircular hill fort, surrounded by a double wall zone, is situated ca two km northeast of Labin Old Town. Some parts of the wall are up to 9.5 m wide. The settlement consists of two parts, the lower part and the upper part the acropolis. A test pit of 32 m² (8 x 4 m) was located and investigated in the upper part of the hill fort. The investigation resulted in three stratigraphic layers (layer 1 surface humus, layer 2 cultural layer and layer 3 bracing soil and bedrock). The most numerous ceramic finds are various triangular handles, mostly those with plate-like endings, followed by banded handles, horse shoe handles and linguiform handles. X handles (including some X blind handles) appear only sporadically. The most interesting metal finds are a fragment of an iron fibula (layer 1) and a bronze dagger (layer 2). According to chronology proposed by B. Čović the hill fort dates back to the Istria II or Istria III period, namely the period from the Early Bronze Age to the end of the Middle Bronze Age. Redni broj: 112 Lokalitet: Kupanja Naselje: Vabriga, Tar Grad/općina: Poreč Pravni status: R-109 Razdoblje: A Vrsta radova: podvodna istraživanja U sklopu međunarodnog projekta Istra i more, tijekom srpnja i kolovoza nastavljena su podvodna arheološka istraživanja na antičkom vivariju, neposredno uz poluotok Kupanju (Kovačić 2005). Ekipa se sastojala od osam autonomnih podvodnih ronilaca koji su imali 59 zarona i ostvarenih 112 sati rada pod morem. Nosilac projekta je Zavičajni muzej Poreštine iz Poreča. Voditelj projekta i podvodnog istraživanja je Vladimir Kovačić. Stručne voditeljice su Marie-Brigitte Carre (Centre Camille Jullian, Aix en-provence, CNRS-Université de Provence Francuska) i Rita Auriema (Università di Lecce Italija). Istraživačkoj ekipi aktivno se pridružio i topograf Massimo Braini (Università degli Studi di Trieste Italija). Cilj istraživanja bilo je utvrđivanje debljine nanosnoga pješčano-muljevitog sloja u istočnom bazenu, neposredno uz usjek kamenite sonde napravljene Sonda je bila veća od 10 m², pri čemu je presloženo otprilike 30 m³ pijeska i mulja. Na dubini od cca 2,23 m došlo se do pločanog kamenog živca. Od pokretnih su nalaza nađeni samo ulomci tegula i keramički pršljenovi koji su očito služili kao utezi za ribarske mreže. Ostvareni rezultati istraživanja 2004./2005. Ovaj je vivarij jedan od najvećih na Mediteranu (najveći se nalaze u Tirenskom moru Torre Astura 60 km južno od Rima i Porto Clementino kod Tarquinije) kojemu je ukupna površina cca 7000 m² i ima gotovo četvrtast oblik (100x95 m). Veličina pojedinih bazena varira između 600 i 700 m², što čini ukupnu površinu od 2500 m². Da bi se sazidali zidovi bazena, kako se kamen živac ovisno o dubini nalazio između 4 i 11 m ispod razine mora, brodovljem se dovozio kamen lomljenac te se nasipavao za potrebe temeljne stope (cca 9 m širine). Danas je zid, zbog morskih i tektonskih poremećaja, u potpunosti urušen te je temeljna stopa šira i na nekim mjestima doseže debljinu od 19 m. Zbog toga bazeni, koji su u originalnoj izvedbi imali četvrtast oblik, danas imaju ovalan oblik. Visina zidova na pojedinim mjestima iznosi od 3 do 7 m. Izmjerena je i dubina pješčano-muljevitog nanosa u istočnom bazenu te je utvrđeno da je veća od 2 m. Do svih se tih podataka došlo nakon što je teren geodetski snimljen te okolčen jedan od bazena. 221

222 Kupanja, presjek vivarija i tlocrtan prikaz Kako objasniti da su Rimljani baš na tome mjestu izgradili jedan tako velik vivarij? Jedno od mogućih objašnjenja nalazi se na susjednom poluotoku Lorunu gdje se nalazi jedna od najvećih rimska figlina na području Istre. Na tom su lokalitetu tijekom zadnjih arheoloških istraživačkih kampanja nađeni (arheološka istraživanja Loruna odvijaju se od 1994.) različiti manufakturni keramički proizvodi, među kojima i male amfore koje su možda rabljene kao transportna ambalaža za umak garum. Moguće je da se taj cijenjeni umak, koji se dobivao od raspadnute morske ribe, proizvodio i u neposrednoj blizini pa je zbog toga tu i izgrađen tako velik vivarij. Postoji i drugo moguće objašnjenje možda su se u tako velikim bazenima uzgajale i velike ribe za carsku trpezu. Može se pretpostaviti da je ta potonula antička građevina bila u funkciji u istom razdoblju kao i obližnja figlina, to jest od 1. st. pr. Kr. do 5. st. Kupanja, presjek uza zid vivarija Literatura Auriemma 2005 R. Auriemma, M. B. Carre, V. Kovačić, S. Pesavento Mattioli, Pesca, industria conserviera e commercio nell Adriatico: i primi indizi, Atti del Convegno Internazionale Cetariae, Salzas y salazones en Occidente en la Antigüedad, Cadiz, 7-9 de noviembre de (u tisku) Degrassi 1957 A. Degrassi, I porti romani dell Istria, Atti e Memorie, 57, Venezia, 1957: Fouache 2000 E. Fouache, S. Faivre, J.-J. Dufaure, V. Kovačić, F. Tassaux, New observations on the evolution of the Croatian shoreline between Poreč and Zadar over the past 2000 years, Z. Geomorph. N.F. suppl.-bd. 122, Berlin Stuttgart, 2000: Jurišić 1997 M. Jurišić, Antički ribnjak u uvali Verige na Brijunima, Izdanja HAD, 18, Zagreb, 1997: Kovačić 2004 V. Kovačić, A. Marchiori, S. Cipriano, S. Mazzochin, Loron-Lorun (Parenzo-Poreč, Istria). Lo scavo di una Villa Maritima nell agro parentino, Quaderni di Archeologia del Veneto, XX, Padova, 2004: Kovačić 2005 V. Kovačić, Lokalitet: Kupanja, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Kozličić 1989 M. Kozličić, Antička obalna linija Istre u svijetu hidroarheoloških istraživanja, Izdanja HAD, 11/2, Pula, 1987: Lafon 2001 X. Lafon, Villa marittima, BEFAR, 307, Rome, Tassaux 2001 F. Tasaux, R. Matijašić, V. Kovačić, Loron (Croatie) un grand centre de production d amphores à huile Istriennes (Ier IVe S.P.C.), Ausonius Publications, Mémoires, 6, Bordeaux, Vladimir Kovačić 222

223 Istarska županija, HAG 2/2005 Summary A Roman-period underwater vivarium has been found alongside the peninsula of Kupanja. It has an almost square form and consists of four pools for the rearing of little fish to make the sauce called garuma or perhaps large fish for the imperial tables. In the last two years underwater investigations and tests of the eastern part of the wall of the eastern pool have been conducted. The objective was to establish how the pool was built and how thick the sedimented sand and ooze in the eastern pool was. The vivarium is one of the largest in the Mediterranean and has a total area of 7,000 square metres, of which each pool accounts for about square metres, making up a total area of 2,500 square metres. The sand drift into the pool reaches a depth of 2.2 metres. We can assume that this sunken ancient construction was in use at the same period in time as the nearby figlina on the peninsula of Lorun, that is, from the 1 st century BC to the 5 th century AD. Redni broj: 113 Lokalitet: Lorun Naselje: Vabriga, Tar Grad/općina: Poreč Pravni status: P-252 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom srpnja i kolovoza obavljena su arheološka istraživanja na poluotoku Lorunu, gdje se nalazi jedna od najvećih figlina Istre. Istraživana je k.č. 876/l, k.o. Vabriga, nasuprot marine Červar Porta. Radovi se provode u okviru međunarodnoga arheološkog projekta Istra i more. Voditelj projekta je Vladimir Kovačić iz Zavičajnog muzeja Poreštine iz Poreča. Istraživanja se provode u suradnji s Centre Pierre Paris de l Universite de Bordeaux III Francuska (stručni voditelj: Francis Tassaux) i Dipartimento di Archeologia della Facoltà di Lettere e Filosofia dell Università degli Studi di Padova Italija (stručni voditelj: Guido Rosada). Financijska sredstva osigurao je Grad Poreč, Turistička zajednica Tar Vabrige i međunarodne institucije sudionice u projektu. Ideja je da se nakon arheoloških istraživanja ondje formira arheološki park površine cca 50 ha. Nakon jedanaest godina istraživanja i iskopavanja kopnene i podmorske arheologije (Kovačić 2005) te vođenja dokumentacije i nastavljena su iskopavanja i istraživanja na lokalitetu Lorunu. U proljeće su, nakon uklanjanja sitne vegetacije s terena, započela geofizička istraživanja (georadar, magnetometrija ). Tijekom srpnja i kolovoza obavljena su arheološka istraživanja na poluotoku Lorunu. Arheološka ekipa sastojala se od 31 člana (studenti, apsolventi arheologije i arheolozi iz Hrvatske, Slovenije, Poljske, Italije i Francuske) te četiri fizička radnika koji su radili na sektorima A, C, D i F. Istraženo je i iskopano područje površine cca 300 m². Nađena arhitektura nalazi se na terasastom terenu te na pojedinim dijelovima doseže dubinu od 1,90 m i sama naliježe na kamen živac. Otkriveni zidovi građeni su od pravilno oblikovanih tesanih kamenih blokova (škriljac) vezanih u kamenu žbuku. U sektoru C prema sjeveru su otvorene sonde 8 10 u kojima je nađeno mnogo nalaza. Sonda 8 na vidjelo je donijela jedno kamenito stubište od pet klesanih kamenih stuba koje se spuštaju prema nasuprotnoj cisterni (otkriven jedan ugao, cca 4 m²) koja je s unutrašnje strane ima- Lokalitet Lorun (foto: R. Kosinožić) 223

224 Un complesso costiero di età romana nell agro Parentino: la campagna di ricerca 2004, HAnt, 13, Pula, 2005: Kovačić, Tassaux 2000 V. Kovačić, F. Tassaux, Od masline do amfore/dall olivo all anfora, Poreč, Kovačić 2005 V. Kovačić, Lokalitet: Lorun, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001 F. Tassaux, R. Matijašić, V. Kovačić, Loron (Croatie), Un grand centre de production d amphores à huile istriennes (Ier-IVe S. P.C.), Ausonius-Publications, Mémoires 6, Bordeaux, Lokalitet Lorun, geodetski snimak (izradio: V. Kovačić) la dvije podnice. Prva je, u najranijoj fazi, bila izvedena od ciglica postavljenih na kant u tehnici opus spicatum, dok je druga naknadno popločena pravilnim keramičkim četvrtastim ciglicama na redove iznad prve. Od cisterne je prema moru (jugu) tekao natkriven drenažni kanal koji je s donje strane popločen tegulama, a s gornje strane pokrivan kamenim škriljama. U neposrednoj blizini nalazi se i jedan poveći kameni blok koji je bio raspolovljen po uzdužnoj osi, a služio je kao bazni kamen (vidljiva dva veća četvrtasta otvora) za potrebe tijeska. Između sondi 9 i 10 (sjeverno) nađeni su tragovi mogućih keramičkih peći. Na sjeverozapadnom uglu sonde 10, u jednom podužem zidu, nađen je uzidan obrađeni kamen koji je na sebi imao isklesan poveći falus i pastuha s većim falusom. Bogat je bio i sektor D u sondi 36 koja je, osim nalaza manje keramičke peći i bogatstva različite keramike, rezultirala i jednim neočekivanim otkrićem ukopanom amforom s tri manja dječja kostura (djelomice sačuvana). Prilozi uz pokojnike nisu nađeni, osim jedne orijentalne školjkice (Cypraea pantherina). Nađena arhitektura i raznovrsni antički pokretni nalazi (pečatirane: amfore Sisenna i tera sigilata Venus Sisennae te jedan kalup za svjetiljke koji je točkasto ukrašena) datiraju od 1. st. pr. Kr. do 5. st. Svi su nađeni sitni pokretni nalazi, nakon arheološke obrade na terenu, pohranjeni u Zavičajnom muzeju Poreštine u Poreču. Nađena arhitektura konzervirana je in situ. Literatura Carre 2004 M. B. Carre, V. Kovačić, A. Marchiori, G. Rosada, F. Tassaux, Lorun-Loron (Poreč Parenzo, Istria), Lokalitet Lorun, kameni blok s prikazom falusa i pastuha (foto: V. Kovačić) Summary Vladimir Kovačić An international project is devoted to the exploration of the archaeological ancient site immediately by the town of Poreč on the Lorun peninsula where there is one of the largest figlinae in the area of Istria, connected most probably to a villa rustica. The research has been going on for eleven years already. In the campaign a year before, about 300 square metres of land were investigated. On that occasion in various test pits the following were found: part of a cistern with a drainage channel, a massive stone staircase, part of a stone press, a worked stone that had a large phallus carved into it and a stallion also with a large phallus, an interred amphora with three smallish partial skeletons of children, and part of an area in which there were perhaps ceramic kilns. Apart from the Roman period architecture, conserved in the meantime, a large number of movable finds have been discovered (including a mould for lamps). The finds can be dated to the 1 st century BC to the 5 th century. Redni broj: 114 Lokalitet: Monkodonja (Moncodogno) Naselje: Kokuletovica Grad/općina: Rovinj Pravni status: Z-94 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje i djelomična rekonstrukcija Od 29. kolovoza do 28. rujna trajao je nastavak sustavnog arheološkog iskopavanja, istraživanja i djelomične rekonstrukcije na području gradinskog naselja Monkodonja (Moncodogno) kod Rovinja. Stručna voditeljica projekta je dr. sc. Kristina Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. Suvoditelji su prof. dr. Bernhard Hänsel i prof. dr. Biba Teržan (Institut für Prähistorische Archäologie, Freie Universität, Berlin). Suradnici na projektu su arheolozi prof. Damir Matošević, Darko Komšo i mr. sc. Martina Blečić, dr. sc. Cornelia Becker (arheozoolog), dr. sc. Rainer Pasternek (botaničar i fotograf) i Oliver Thiel (fotograf). U istraživanjima je također sudjelovalo 25 studenata arheologije iz Berlina, Ljubljane, Zagreba i Zadra te tri majstora za suhozid, dva pomoćna radnika tvrtke Kapitel iz Žminja i dvije osobe za pranje pokretnih nalaza. U razdoblju od 4. do 10. rujna, radovima su se volonterski priključila petorica arheologa amatera (članovi Gruppo archeologico speleologico Camaiore, gosti Grada Rovinja). Radovi 224

225 Istarska županija, HAG 2/2005 su financirani sredstvima Deutsche Forschungsgemeinschaft, vlastitim sredstvima Arheološkog muzeja Istre i uz potporu Grada Rovinja. Sustavno arheološko iskopavanje, istraživanje i djelomična rekonstrukcija nastavljeni su na području sondi IX, X i XII/1 i 2. Iskopavanjima je istražena površina od 400 m², a rekonstruirano je 190 m³ suhoziđa. Monkodonja, sonda X vanjsko lice bedema Akropole s objektima koji pripadaju Gornjem gradu, prezentacija istraženog dijela in situ (foto: O. Thiel) Sonda IX područje između Zapadnih i Sjevernih vrata, odnosno dio zone Donjeg grada uz unutrašnje lice bedema istražuje se tijekom više godina. Nastavkom radova rekonstruiran je dio unutrašnjeg lica bedema koji je bio istražen Prostor s klesanim udubljenjem u matičnoj stijeni (vjerojatno vodosprema), prezentiran je nakon zatrpavanja površinskim označavanjem tlocrta. Iskopavanje je nastavljeno u smjeru sjevernih vrata. Bedem je temeljen na zaravnatom živcu. U najranijoj fazi nastajanja naselja, uz unutrašnje lice podizane su drvene konstrukcije, od kojih su dobro dokumentirani položaji kamenih stojki za učvršćivanje drvenih nosača. U mlađoj, prelaznoj fazi ponavlja se sličan način gradnje, dok su u najmlađoj i posljednjoj fazi postojanja naselja građeni objekti s pravokutnim suhozidanim temeljima. Posljednja je faza ujedno najbogatija pokretnim, osobito keramičkim nalazima. Rušenjem ili nasilnim prekidom života sačuvan je prostor unutrašnjosti nastambe prekriven fragmentiranim posuđem. U unutrašnjosti arhitekture nalazi se kružna ploča vapnenca (element koji je često dokumentiran i u drugim objektima), a koja je mogla služiti kao postament nosivoj drvenoj gredi. Sloj s keramikom bio je prekriven brojnim tankim pločama vapnenca, kojima je vjerojatno bilo prekriveno krovište. Na području sonde IX, djelomično je rekonstruirano unutrašnje lice bedema u dužini od oko 20 m. Na mjestima dokumentiranih stojki postavljene su drvene grede, a suhozidani temelji djelomično su dograđeni i prezentirani na površini, nakon zatrpavanja istraženog dijela sonde. Sonda X vrata i dio zapadnog bedema Akropole. Sjeverni dio sonde X istraživan je najvećim dijelom tijekom 2004., a dovršeno je istraživanje konstrukcije bedema sa širokim ruševinskim pojasom koji je prekrivao prostor pred vanjskim i unutrašnjim licem bedema. Osnovni bedem koji opasuje Akropolu s unutrašnje je strane dograđivan tijekom više faza. Uz unutrašnje lice prvobitnog zida, građenog s dva lica većih blokova i međuprostorom ispunjenim šutom, naslonjen je zid sličnih dimenzija i načina gradnje. Temelje unutrašnjeg lica bedema čine velike ploče lomljene matične Monkodonja, sonda X bedem Akropole s natkrivenim prolazom (foto: D. Matošević) 225

226 Novi nalazi te drugi podaci dobiveni radovima i dalje potvrđuju trajanje Monkodonje od do g. pr. Kr. Novi djelomično rekonstruirani dijelovi arhitekture bedema, osobito natkrivena vrata Akropole, svakako su nova zanimljivost u prezentaciji lokaliteta koji je sve češće posjećivan. U suradnji i uz potporu Grada Rovinja, pripremljen je materijal za novi deplian o lokalitetu i u tijeku je izrada planova za uređenje novoga pristupnog puta, staza za razgledavanje lokaliteta uz informativne ploče, koji bi se trebali realizirati tijekom Literatura Monkodonja, sonda IX konstrukcija stojke uz bedem (foto: O. Thiel) stijene postavljene vertikano, zbog čega nisu imale dovoljnu stabilnost. Stoga su s unutrašnje strane, osobito u dijelu bližem samim vratima, dozidana još dva kraća paralelna zida kojima je cijela konstrukcija ulaznog prostora izgledala posebno čvrsto. Prostor Akropole u istraženoj rubnoj zapadnoj zoni čini zaravnata matična stijena prekrivena samo tankim slojem humusa. Detaljnim istraživanjem ipak su utvrđene brojne uklesane stojke. Također su otkrivene zone stijene podloge koje su ostale neobrađene nad ostalim prostorom, kao dijelovi temelja pojedinih objekata. Istraživanjem ruševine vanjskog lica bedema Akropole, na području Gornjeg grada, nađene su stojke uklesane u zaravnatu matičnu stijenu, koje čine paralelne nizove u odnosu na liniju bedema. Osobito su velike one u prvom nizu uz bedem, koje su mogle nositi krovnu konstrukciju oslonjenu na sam bedem. U blizini ulaza u Akropolu, u mlađoj fazi izgrađen je objekt s jakim temeljima paralelnim s bedemom i drugi objekt s jednim suhozidom i manjim prostorima građenima okomito u odnosu na smjer bedema i uklesanom vodospremom. Istraženi prostor sonde X djelomično je rekonstruiran uporabom materijala prikupljenog in situ. Na taj je način uređen dio zapadnog bedema Akropole i objekti uz vanjsko lice istog bedema. Uređen je koridor prolaza koji je u osi s glavnim Zapadnim vratima naselja. Na prostoru platoa unutrašnjosti Akropole, postavljeni su nizovi drvenih greda u stojke uklesane u matičnu stijenu, kojima su određeni smjerovi konstrukcija objekata. Prema elementima dokumentiranima istraživanjem koridora vrata prethodnih godina (nalazi dijelova kamenih ploča većih dimenzija u ruševini unutrašnjosti prolaza), može se pretpostaviti da je prolaz bio natkriven. Radi prezentacije te pretpostavke, u sklopu djelomične rekonstrukcije i prezentacije tog dijela Akropole, dio prolaza prekriven je dvjema monolitnim kamenim pločama. Sonda XII/1 i 2 središnji prostor Akropole. Središnji prostor Akropole najviša je zona naselja. Iako se na najvećem dijelu tog prostora na površini nalazi isprani živac, sondirano je već tijekom (Sonde XI/1 i 2). Dodatna geomagnetska ispitivanja ukazala su na potrebu sondiranja istog prostora u blizini prethodnih sondi, kako bi se prikupilo više podataka o konstrukcijama središnjeg dijela naselja. Istraživanjima 2005., u sondama XII/1 i 2 pronađena su uklesana udubljenja većeg promjera. Radi povezivanja pojedinih podataka u tom će dijelu biti potrebno nastaviti radove. Mihovilić, Hänsel, Teržan 2005 K. Mihovilić, B. Hänsel, B. Teržan, Moncodogno. Scavi recenti e prospetive future. Carlo Marchesetti e i Castellieri , Trieste, 2005: Summary dr. sc. Kristina Mihovilić prof. dr. Bernhard Hänsel prof. dr. Biba Teržan During September 2005 at the hill fort settlement called Monkodonja by Rovinj, a continuation was made of systematic excavation, exploration and partial reconstruction. The works were concentrated in the area of Test pit IX, part of the lower town between the western and northern gates. three basic phases of the settlement have been documented, and the founding of the ramparts on the levelled bedrock. Also documented are the bedrock with perforations that supported the wooden constructions, while in the earliest phase, perpendicular dry stone wall foundations were built. In the area of Test Pit X a part of the rampart was explored and partially reconstructed. Works were carried out in the area that covers the western edge of the Acropolis with part of the ramparts and the passage, and the edge of the upper city, with structures leaning on the external face of the ramparts of the Acropolis. Using the documented elements, traces of architecture were presented and part of the corridor of the passage with two monolithic limestone slabs was roofed over. In the centre of the Acropolis, Test Pits XII/1 and 2 were investigated, in the area of which new details were obtained for a future interpretation of the organisation of this highest part of the settlement. Redni broj: 115 Lokalitet: Motovun Naselje: Motovun Grad/općina: Motovun Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: reambulacija Tijekom srpnja arheološki je reambulirano područja budućeg igrališta za golf na području Motovuna. Radovi su izvedeni za potrebe tvrtke Interplan d.o.o., Ekološki inženjering (Karlovac), koja je i financirala istražne radove. Stručne voditeljice reambulacije bile su dr. sc. Kristina Mihovilić, Tatjana Bradara i Giulia Codacci-Terlević iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. 226

227 Istarska županija, HAG 2/2005 Objekt na obali Mirne Prilikom regulacije vodotoka rijeke Mirne, godine arheolozi Boris Bačić i Štefan Mlakar, na prostoru uz lijevu obalu rječice zvane Botonega ili Botac, pronašli su dosta ulomaka antičke i kasnoantičke keramike. Ostaci zidova nisu bili primijećeni, ali je bila vidljiva veća količina neobrađenog kamenja. Na dnu riječnog korita zapažena je kamena podloga vezana zemljom te nalaz keramike. Od nalaza su najzastupljenije bile amfore, posude od crvene i žute keramike, malo stakla, spicae, tegule sa žigom MAN. ACIL.GLAB. Pregledom terena na području kote 10,1, na površini su primijećeni ulomci tegula i neobrađenog kamenja. Toponim šire zone Mirne, koji nosi naziv Farnaze, može se dovesti u vezu s pretpostavljenom antičkom keramičkom radionicom sjeverno od Dolcana u dijelu između obale rijeke i nasipa. Ruralni objekti Na području pregledane zone nalaze se napušteni ruralni objekti tradicijskoga graditeljstva i ambijentalnih vrijednosti stancija Rodela i kuća Antononi. Ispod šume Kroh nalazi se izvor Batac. Pogled na plato Dolžanov brijeg (foto: T. Bradara) Optimalni uvjeti za život blaga klima, plodnost tla, bogatstvo šuma i pašnjaka te blizina rijeke Mirne, pogodovali su naseljenosti Motovunštine još od najstarijih vremena. Stoga ne začuđuje velika koncentracija prapovijesnih, srednjovjekovnih te antičkih nalaza na reambuliranom prostoru zapadno od Motovuna. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografske karte, arhivskih podataka Muzeja te uvida u stručnu literaturu dokumentirani su sljedeći lokaliteti: Dolžanov brijeg (Monte Dolcan) kota 59,9 Godine arheolog Boris Bačić prilikom obilaska terena primijetio je da se vinogradi nalaze na većem kompleksu antičke arhitekture. Tom prilikom pronađeni su keramički ulomci tegula te kremeni odbici. Danas se na platou nalaze zapušten vinograd, nasad maslina i lješnjaka te lokva u središtu prostora. Pregledom terena vidljivi su površinski nalazi antičke keramike. Rijeka Mirna bila je granica između parentinskog i tergestinskog agera. Stoljećima je rabljena kao važna prometnica koja je povezivala središnji dio Istre s morem. Ležišta gline u blizini, toponim Monforno i površinski nalazi keramike zasad su nedostatni za potkrepljivanje pretpostavke o postojanju keramičarske radionice. Možda su to indicije koje upućuju na skladište otkud se roba otpremala dalje. U neposrednoj blizini Mirne nalazile su se vile rustike s kontinuitetom naseljavanja do srednjeg vijeka: na Dolžanu (Sv. Foška), Brkaču (Sv. Pankracije) te ranosrednjovjekovno groblje Vrh kod Brkača. U granicama budućeg igrališta za golf otprije su poznata dva arheološka nalazišta Dolžan i ostaci manjeg objekta uz Mirnu. Literatura Baćić 1963 B. Baćić, Izvještaj br. 323/1963, Pismohrana Arheološkog muzeja Istre Baćić 1969 B. Baćić, Izvještaj br. 537/1969, Pismohrana Arheološkog muzeja Istre Marušić 1979 B. Marušić, Ranosrednjovjekovna nekropola na Vrhu kod Brkača. HArch, 10/2, Pula, 1979: Matijašić 1990 R. Matijašić, Nalaz antičke keramike u dolini Mirne kod Motovuna. HArch, 20-21, Pula, : Matijašić Buršić 2001 K. Matijašić Buršić, Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija (doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet), Zagreb, dr. sc. Kristina Mihovilić Tatjana Bradara Giulia Codacci-Terlević Summary Dolina Mirne (foto: T. Bradara) For the purposes of the firm Interplan d.o.o. of Karlovac, during July 2005, an archaeological reambulation of the area of the future golf course in the area of Motovun was performed. Within the borders of the future course, two antique archaeological sites were known from earlier: 227

228 Dožanov brijeg [hill] and the remains of a small feature alongside the Mirna River. Also documented were abandoned rural structures of traditional architectural with ambiental values. Redni broj: 116 Lokalitet: Pećina Laganiši Naselje: Laganiši Grad/općina: Oprtalj Pravni status: P-798 Razdoblje: P, A Vrsta radova: probno iskopavanje Od 30. rujna do 9. listopada obavljeno je arheološko sondiranje na nalazištu Laganiši. Stručni voditelj radova bio je Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. U istraživanju su sudjelovali Paolo Pellegatti (doktorant na Sveučilištu u Berkeleyu, SAD), studenti arheologije Josip Višnjić, Marko Kalčić, Tihomir Percan te Tatjana Komšo (studentica mediteranske poljoprivrede). Radove su financirali Ministarstvo kulture, Arheološki muzej Istre u Puli i Općina Oprtalj. Arheološko istraživanje dio je arheološkog projekta Laganiši, započetog pod vodstvom Arheološkog muzeja Istre iz Pule (Komšo 2005; Komšo 2005a). Pećina Laganiši nalazi se u općini Oprtalj, na nadmorskoj visini od 395 metara, 1650 metara sjeveroistočno od mjesta Oprtalj, te 350 metara sjeveroistočno od sela Laganiši, po Pećina Laganiši, profil sonde s označenim slojevima (foto: D. Komšo) kojem je i dobila ime. Smještena je na visoravni, omeđenoj rijekama Mirnom na jugu, Bračanom na istoku i Dragonjom na sjeveru, čiji vrhovi ne prelaze 500 m nadmorske visine. Središnji dio te visoravni, koji se pruža od rta Savudrije na zapadu do Zrenja na istoku, dužine 35 i širine 4 km, oblikovan je od krednih vapnenaca i obiluje kraškim fenomenima kao što su pećine i jame. Tijekom sezone istraživanja istražena je jedna sonda, u obliku slova L, površine 4 m², koja se nastavlja prema sjeveru i zapadu u odnosu na sondu 1 iz Postavljena je kvadratna mreža veličine 1x1 m, označena slovima (A, B, C) po liniji sjever-jug, te arapskim brojkama (100 i 101) po liniji zapad-istok. Površina sonde, prije i tijekom iskopa, mjerena je nivelirom, svakih pola metra udaljenosti, a zabilježene su visine odmah preračunavane u apsolutne visine. Istraženi sedimenti kopani su u prirodnim slojevima do prirodnog prijelaza na novi sloj, odnosno umjetnim slojevima maksimalne debljine od 10 cm, ako nije bilo promjena u sloju. Iskopavalo se špatulom i pijukom, a iskopani sediment na samom je nalazištu suho prosijavan uz uporabu sita s otvorima od 3 mm, osim u dubljim slojevima, kada je zbog iznimne vlažnosti i ljepljivosti sedimenta pregledavan gnječenjem cjelokupnoga istraženog sedimenta. Istraženo je 18 slojeva koji se mogu podijeliti na više horizonata. Prva tri sloja recentno su datirana, a čine ih: sloj 1 izbačena zemlja iz navedene devastacije, najveće debljine 15 cm; sloj 2 površinski pećinski sediment tamnosmeđe boje, najveće debljine 10 cm; sloj 3 zasip od urušenja dijela tavanice, najveće debljine 55 cm, kojeg tvori 85% lomljenog vapnenca i 15% sedimenta koji je propao iz sloja 2 ili se utisnuo iz sloja 4. Nalaza je bilo malo nekoliko ulomaka kosti i jedan ulomak dna posude. Sjeverni dio sonde prekinut je kanalom, odnosno devastacijom, iz kojeg je izbačen sediment iskopavan kao sloj 1. Ispod površinskih slojeva zabilježen je horizont s nalazima iz kasnorimskog razdoblja, koji se sastoji od sloja 4 maslinasto smeđega masnog i kompaktnog sedimenta s 5% kamenja. U tom sloju, debljine cm, prikupljeno je nekoliko ulomaka kosti i keramike, nekoliko ulomaka metala, te uzorci ugljena. Na sjevernom dijelu sonde, na površini sloja 4, prekinuto kanalom i ispunom kanala (sloj X), nalazi se vatrište 4F2. Očuvane je dužine 120 cm, širine 50 cm, najveće debljine 16 cm na mjestu gdje je presječeno kanalom. Sastoji se od debeloga bijelog pepeljastog sedimenta, pod kojim se nalazi tanak sloj crnoga gara. Prikupljeno je nekoliko ulomaka kosti i jedan željezni predmet. U jugoistočnom dijelu sonde, u sloju 4, zabilježeno je vatrište 4F1, nastavak istog iz prošlogodišnjeg iskopavanja. Vatrište je jednolične debljine, oko 6 cm, nastavlja se u južni i istočni profil sonde i sastoji se od debeloga bijelog pepeljastog sedimenta pod kojim se nalazi tanak sloj crnoga gara. Sadržavalo je nekoliko ulomaka kosti i jedan ulomak antičke keramike. Sloj 4 prirodno završava na sloju 5, te na tvorevinama F4/5 (nalazi se u Kv C100 i djelomice je istražen tijekom 2004.), F4/5-2 (nalazi se u Kv B101) i F4/5-3 (nalazi se u Kv A101). Vatrište F4/5 ostatak je vatrišta iz prošlogodišnjeg iskopa, završava na površini sloja 5, samo je malo vidljivo u Kv C100. Tvorevina F4/5-2 veličine je 60x40 cm, leži na velikom kamenju i sastoji se od glinovitoga masnog sedimenta, mjestimice jako kalcificiranog, svijetle žute boje (2.5Y8/4). Vatrište F4/5-3 nalazi se u kvadrantu A101 i završava na sloju 5. Veličine je 60x20 cm, a njegova zapadna strana presječena je prošlogodišnjim iskopom. Sa- 228

229 Istarska županija, HAG 2/2005 stoji se od pepeljastoga sivog sedimenta u kojem je prikupljeno nekoliko ulomaka kostiju. Sloj 5, koji se nalazi ispod sloja 4 i tvorevina F4/5, F4/5-2 i F4/5-3, čine prošlogodišnji slojevi 5 i 6. Sastoji se od crveno-smeđega vlažnog i kompaktnoga glinastog sedimenta, s 1-2% sitnog kamenja, debljine cm. U njemu su zabilježena dva vatrišta, 5F1 i 5F2. Vatrište 5F1 zabilježeno je u Kv C100. Veličine je 50x50 cm, debljine oko 10 cm. Gornji sloj sastoji se od 1-2 cm debelog sloja gara, ugljene prašine i komada ugljena, dok se ispod njega nalazi svijetložuta glina (2.5YR8/4), izmiješana sa smeđim sedimentom. U tom su vatrištu prikupljeni malobrojni nalazi kosti, keramike i ugljena. U Kv C101 zabilježeno je vatrište 5F2, koje se sastoji od nakupine crnog ugljena i ugljene prašine. Na sjevernoj strani presječeno je ostatkom ispune kanala (sloj X), a na istočnoj strani ulazi u profil. Dimenzije očuvanog i vidljivog dijela su 60x70 cm. Ispod slojeva 5 i 6 nalazi se više slojeva u kojima je prikupljen arheološki materijal iz srednjega brončanog doba. Sloj 7 debljine je cm i sačinjava ga žućkasto-smeđi sediment sa sivim proslojcima, izrazito glinast, vlažan i ljepljiv, te s 20% lomljenog vapnenca i 1% lomljene sigovine. Prikupljena je velika količina keramike iz srednjega brončanog doba, malo kosti i ugljena. Taj sloj prirodno prelazi na slojeve 8 i 8A u južnom dijelu sonde, na sloj 9 u sjevernom dijelu sonde, te na vatrište 7F1 u kvadrantima C/B101. Vatrište 7F1 nalazi se između slojeva 7 i 9, veličine je 80x60 cm i debljine oko 13 cm. Djelomice se nastavlja u istočni profil. Sastoji se od kompaktnih slojeva ugljene crne prašine iznad, te pepeljastoga sivo-bijelog sedimenta ispod. Prikupljeni su nalazi keramike, kosti i ugljena. Sloj 8 leži u Kv A101 i čini ga siv mastan glinast sediment, djelomice kalcificiran, s relativno puno nalaza brončanodobne keramike. U tom je sloju prikupljeno 59 pougljenjenih žirova. Taj sloj prirodno prelazi na slojeve 8A, 8F1, 8F2 i 9. Sloj 8A leži u Kv Ai B 101. Sastoji se od plavkasto-sivog pepela (10B7/1) i crvenoga (2.5YR4/6) kompaktnog glinastog sedimenta izmiješanog s pepelom. Taj je sloj u stvari sloj 9 koji je modificiran intenzivnim gorenjem. Sadržavao je dosta nalaza brončanodobne keramike, često ukrašene koncentričnim krugovima. Oko njega se nalazilo više vatrišta (7F1, 8F1, 8F2) koja su možda očišćena vatrišta, dok je sloj 8A samo mjesto gorenja. Vatrište 8F1 manja je tvorevina, smještena u Kv A101 i djelomice presječena na zapadnoj strani prošlogodišnjim iskopom. Veličine je 35x35 cm, najveće debljine 4 cm. Sastoji se od nakupine ugljena i ugljene crne prašine. Tvorevina 8F2 malo je vatrište, odnosno nakupina ugljena, ugljene prašine i spaljenog sedimenta, koje se nastavlja u južni profil sonde. Veličine je 40x15 cm, najveće debljine 1 cm. Ispod tih slojeva i tvorevina nalazi se sloj 9 koji se sastoji od crveno-smeđe, vlažne i ljepljive gline, izmiješane s 15% lomljenog vapnenca. Prikupljena je iznimno velika količina keramike iz srednjega brončanog doba, malo kosti i ugljena. Pod tim se slojem nalazi sloj 10, kojeg čini glinast, kompaktan, vlažan, mastan i ljepljiv sediment sa sivim proslojcima, s 40% velikoga lomljenog vapnenca. Prikupljeno je manje ulomaka keramike iz razdoblja srednjega brončanog doba, malobrojni ulomci kosti i ugljena, te jedan ulomak crnoga lokalnog kremena. Pod tim se slojem nalazi sloj 11, debljine između 25 i 40 cm, koji se sastoji od crveno-smeđe gline, kompaktne, ljepljive Pećina Laganiši, ulomak keramike iz sloja 14 (foto: D. Komšo) i vlažne, s 50% lomljenog vapnenca i većom količinom ugljena. Taj se sloj nalazi na površini cijele sonde (A-C/ ) i do njega je iskopavano tijekom Prikupljeno je više ulomaka keramike, malobrojni ulomci kosti, dok je u Kv C101 prikupljen ulomak polirane sjekire. Pod tim se slojem nalazi sloj 12, koji se sastoji od sive, kompaktne, masne i mokre gline, s oko 40% srednjeg i velikog kamenja. Taj je sloj antropogen i dolazi nakon debelih naslaga crvene gline bez puno nalaza. Sadrži tri vatrišta, 12F1, 12F2 i 12F3, od kojih se vatrišta 12F1 i 12F2 nalaze na površini sloja 12. Vatrište 12F1 veliko je vatrište koje ulazi u zapadni profil. Dužine je 130 centimetara, a vidljive širine 60 cm. Sastoji se od: a) finoga pepeljastog svijetlosivog sloja (7.5YR7/1); b) ugljene crne prašine (7.5YR2.5/1); c) kompaktne i vlažne smeđe gline s komadićima ugljena (7.5YR3/2). Vatrište 12F2 malih je dimenzija, dužine 40 i širine 15 cm, koje ulazi u istočni profil. Sastoji se od fine ugljene crne prašine (7.5YR2.5/1). Ispod tih vatrišta, odvojeno tankim slojem gline, nalazi se vatrište 12F3, dimenzija 130 sa 80 cm, koje ulazi u istočni, južni i zapadni profil. Njegova sredina prelazi u plitku jamu. Leži tik iznad sloja 13. Sastoji se od: a) vrlo kompaktnoga glinenog spaljenog tamnocrvenog sedimenta (2.5YR3/6); b) ugljene crne prašine (7.5YR2.5/1); c) finoga pepeljastog svijetlosivog sloja (7.5YR7/1). U tom je sloju prikupljena veća količina keramike, među kojom treba istaknuti nalaz četiri ulomka keramike s tipičnim ukrasom ljubljanske kulture, što datira taj sloj na prijelaz kasnoga bakrenog u Pećina Laganiši, ulomak keramike iz sloja 14 (foto: D. Komšo) 229

230 rano brončano doba. Ispod tog sloja nataložen je sloj 13, koji se sastoji od masne, kompaktne i vlažne smeđe gline (7.5YR4/2). Taj sloj sadrži četiri tvorevine 13F1, 13F2, 13F3 i 13F4 i blago pada od juga prema sjeveru. Tvorevina 13F1 ostatak je spaljene crvene gline (2.5YR4/6), kružnog oblika, s rupom u sredini u kojoj su pronađeni jedna kost, jedan komad ugljena i kamen. Leži u sloju 13. Dimenzija je 30x30 cm. Vatrište 13F2 dimenzija je 45x20 cm, ulazi u zapadni i južni profil iskopa, dok je na sjevernom dijelu prekinuto malom jamom. Sastoji se od: a) crne ugljene prašine (7.5YR2.5/1), b) svijetlosivoga pepeljastog sedimenta (7.5YR7/1), c) crvenog proslojka (2.5YR4/6). Iznimno je kompaktan, debljine oko 15 cm. Prikupljeno je relativno mnogo keramike s obzirom na dimenzije vatrišta, te jedan slomljen ulomak pršljena. Vatrište 13F3 manjih je dimenzija, 15x7,5 cm i djelomice ulazi u istočni profil sonde. U sloju 13 nalazila se i mala tvorevina, 13F4, dužine 20 i debljine 4 cm, vidljiva samo u istočnom profilu. U sloju 13 prikupljeno je manje keramike i životinjskih kosti, a rijetki ulomci ugljena nisu sakupljani zbog malih dimenzija. Nalazi se datiraju u razdoblje bakrenog doba. U tom je sloju sonda smanjena na 180x130 cm, radi lakšeg izlaska iz nje, izbacivanja iskopanog sedimenta, te zbog opasnosti od urušavanja profila. Pod tim se slojem nalazi sloj 14 koji se sastoji od kompktnoga, suhog, kalcificiranog glinastog sedimenta tamne crveno-smeđe boje (5YR3/4), s 20-25% sitnog kamenja, te 5% srednjeg i velikog kamenja. Prikupljena je velika količina keramike, među kojom treba istaknuti više ulomaka ukrašenih spiralama (tipičan ukras Danilo kulture), od kojih je dio prilično rustikalno urezan ispod ruba posuda. Od ostalih pokretnih arheoloških ostataka prikupljeno je i malo kosti, jedan kremeni odbitak te nekoliko dagnji. Svi se nalazi mogu datirati u razdoblje srednjeg neolitika. U južnom se dijelu sonde nalaze tri rupe ispunjene mekim glinastim sedimentom (13/14P1, 13/14P2 i 13/14P3), koje su proboji sloja 14. U njima je prikupljeno više nalaza keramike, kosti, malen ulomak dagnje (Mytilus), jedna kremena alatka, te više grumena ugljena koji se mogu datirati u razdoblje srednjeg neolitika. Taj sloj prirodno prelazi na sloj 15 koji se sastoji od glinastoga, kompaktnog i vlažnog sedimenta crveno-smeđe boje (2.5YR4/4), s malo kamenja. Količina se nalaza prilično smanjuje u odnosu na sloj 14, a keramika je uglavnom neukrašena, povremeno samo metličastim ukrasom. Prikupljen je jedan izrazito velik ulomak metličaste keramike, s dvjema probušenim rupama uz rub, crne boje, oko kojeg su se nalazili tragovi gorenja te gomilice bjelkastoga pepeljastog sedimenta. Taj se sloj također datira u razdoblje srednjeg neolitika. Pod njim se nalazi sloj 16 koji se sastoji od glinastoga, vlažnog i kompaktnog sedimenta, tamne crveno-smeđe boje (2.5YR3/4), koji sadrži oko 25% kamenja manjeg od 1 cm, oko 5% sitnog kamenja 1-5 cm, te oko 5% srednjeg i velikog kamena. Prikupljen je samo jedan ulomak keramike, možda iz poremećenog konteksta. Pod tim se slojem nalazi sloj 17 koji se sastoji od vlažne, ljepljive i kompaktne gline, tamnocrvene boje (2.5YR2.5/4), bez kamenja. U tom sloju nisu zabilježeni nikakvi arheološki nalazi. Pod njim se nalazi sloj 18 koji se sastoji od glinastoga smeđeg sedimenta (7.5YR4/4), s relativno puno velikog kamenja. U njemu također nisu zabilježeni nikakvi arheološki nalazi. Na relativnoj dubini sonde od 405 cm od početka iskopa, arbitrarno je prekinut iskop sonde 1, bez nalaza matične stijene pećine. Nastavak istraživanja započetih obogatio je postojeća saznanja, te rezultirano novim spoznajama o boravku ljudi u pećini Laganiši tijekom bakrenog doba i razdoblja srednjeg neolitika. Ta istraživanja ukazuju kako je pećina Laganiši iznimno bogato nalazište, s brojnim fazama boravka od novog vijeka do srednjeg neolitika. Literatura Komšo 2005 Darko Komšo, Lokalitet: Pećina Laganiši, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Komšo 2005a Darko Komšo, Istraživanje pećine Laganiši kod Oprtlja, Glasnik muzealaca Istre (u tisku) Summary Darko Komšo During September and October 2005 the experimental test dig investigation of Laganiši pećina [cavern] was continued; this is a speleological system consisting of a cave in a small karst sinkhole and a neighbouring cavern with an entrance via a pothole. The test dig in the cave in the sinkhole was expanded to the dimensions of 3x2 m. The depth dug was 4 m, without the bedrock being found, and recorded in the pit were layers and material finds from the period of antiquity, the Bronze Age, the Copper Age and the Middle Neolithic. Redni broj: 117 Lokalitet: Plinovod Pula Karlovac, dionica Pula Vela Učka Naselje: Grad/općina: Fažana, Vodnjan, Marčana, Barban, Raša, Sveta Nedelja, Kršan, Lupoglav Pravni status: Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: rekognosciranje Za potrebe tvrtke Plinacro d.o.o. iz Zagreba, od 1. studenog do 5. siječnja 2005., djelatnici Arheološkog muzeja Istre u Puli rekognoscirali su područje trase plinovoda od Pule do Vele Učke, u dijelu koji prolazi Istarskom županijom. Stručni voditelji rekognosciranja bili su dr. sc. Kristina Mihovilić i Darko Komšo (Arheološki muzej Istre u Puli). U radovima su sudjelovali i Fina Juroš-Mofardin, Vedran Kos i Lara Orlić. Rekognosciranje je financirala tvrtka Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Na temelju dostavljene dokumentacije, terenskih podataka, topografskih karata, prethodnih izvještaja kustosa iz arhiva Arheološkog muzeja Istre te uvida u stručnu literaturu dokumentirano je 25 potencijalnih arheoloških, etnoloških i speleoloških lokaliteta. Pu-Ka 01. Galižana (1250 m E) Etnografsko-arheološki lokalitet. Ostaci staroga kolnog puta 1250 metara istočno od Galižane. Pu-Ka 02. Galižana (1370 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalazi ulomaka kremene alatke i debitaža te keramike u vinogradu sjeverno od Fujevog brda 1370 m sjeveroistočno od Galižane. 230

231 Istarska županija, HAG 2/2005 Pu-Ka 03. Guran (1350 m SE) Etnografski i potencijalni arheološki lokalitet. Kažun na trasi plinovoda s uzidanim ulomkom antičke baze preše za grožđe/masline 1350 metara jugoistočno od Gurana. Vjerojatno se u blizini nalazi antička vila rustika. Pu-Ka 04. Guran (1600 m SE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz grupe gromača 1600 metara jugoistočno od Gurana. Pu-Ka 05. Stancija Celija (1200 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz grupe gromača 1200 metara jugoistočno od stancije Celija. Pu-Ka 06. Krvavići (950 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz velike gromače 950 metara jugozapadno od sela Krvavići. Pu-Ka 07. Krvavići (850 m W) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz gromače 850 metara zapadno od sela Krvavići. Pu-Ka 08. Divšići (600 m E) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz gromače 600 metara istočno od sela Divšići. Pu-Ka 09. Filipana (700 m NW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz grupe gromača 700 metara sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 10. Filipana (900 m NW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz grupe gromača 900 metara sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 11. Filipana (950 m NW) Etnografski lokalitet. Kažun na trasi plinovoda 950 m sjeverozapadno od sela Filipana. Pu-Ka 12. Glavani (1250 m S) Potencijalni speleološki objekt. Zatrpan vertikalan speleološki objekt 1250 metara južno od sela Glavani. Pu-Ka 13. Glavani (1150 m S) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz gromače 1150 metara južno od sela Glavani. Pu-Ka 14. Glavani (800 m S) Etnografski lokalitet. Srušeni kažun na trasi plinovoda 800 metara južno od sela Glavani. Plinovod Pula Karlovac, položaj Pu-Ka 03, kažun s antičkim spolijem iznad ulaza (foto: D. Komšo) Pu-Ka 19. Bateli (100 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena i keramike 100 metara sjeveroistočno od sela Bateli. Pu-Ka 20. Grabri (300 m NW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz ulomaka kremenih alatki i keramike 300 metara sjeverozapadno od sela Grabri. Pu-Ka 21. Nedešćina (750 m W) Speleološki objekt i potencijalni arheološki lokalitet. Vertikalan speleološki objekt s dva ulaza 750 metara zapadno od Nedešćine. Pu-Ka 22. Jurazini (250 m NE) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz grupe gromača 250 metara sjeveroistočno od sela Jurazini. Pu-Ka 23. Eržišće (500 m NW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz nekoliko paleopećina 500 metara sjeverozapadno od sela Eržišće. Pu-Ka 24. Tagići (150 m SE) Etnološko-prirodni krajolik. Lokva na trasi plinovoda 150 metara jugoistočno od sela Tagići. Pu-Ka 25. Tagići (800 m NE) Etnografski lokalitet. Karbunica na trasi plinovoda 800 metara sjeveroistočno od sela Tagići. Prikazanim rezultatima terenskog rekognosciranja trase plinovoda Pula Karlovac, dionice Pula Vela Učka, Pu-Ka 15. Borinići (900 m N) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz gromače s ulomkom tegule 900 metara sjeverno od sela Borinići. Pu-Ka 16. Bateli (750 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 750 metara jugozapadno od sela Bateli. Pu-Ka 17. Bateli (400 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 400 metara jugozapadno od sela Bateli. Pu-Ka 18. Bateli (300 m SW) Potencijalni arheološki lokalitet. Nalaz ulomaka kremena 300 metara jugozapadno od sela Bateli. Plinovod Pula Karlovac, položaj Pu-Ka 22, gromača (foto: D. Komšo) 231

232 izrađen je osnovni konzervatorski elaborat te stvoreni uvjeti za arheološki nadzor i reambulaciju trase po segmentima za vrijeme krčenja vegetacije i zemljanih radova, te za prethodna zaštitna arheološka istraživanja. Osobito je naglašena neophodnost praćenja svih vrsta pripremnih radova (krčenje vegetacije, instalacije prateće infrastrukture), pri čemu se očekuje pojava novih arheoloških podataka. Također je zatraženo mišljenje speleologa i etnologa za navedene etnološke i speleološke lokalitete. Navedeni elaborat ocijenilo je Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Puli, te odredilo daljnje smjernice i rješenja o pojedinačnim posebnim uvjetima djelovanja s aspekta zaštite kulturne baštine. Summary Darko Komšo dr. sc. Kristina Mihovilić For the purposes of Plinacro d.o.o. of Zagreb, in the period from November 2004 to January 2005 employees of the Archaeology Museum of Istria carried out reconnaissance of the course of the Pula-Karlovac gas pipeline, of the part that passes through Istria County. On the basis of the documentation supplied, data from the field, topographical maps, previous reports of museum curators and an overview of the literature in the discipline, a total 25 potential archaeological, ethnological and speleological sites were documented. Redni broj: 118 Lokalitet: Poreč jugoistok starogradske jezgre Naselje: Poreč Grad/općina: Poreč Pravni status: Z-2544 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zaštitno arheološko istraživanje i stalan arheološki nadzor radi rekonstrukcije i izgradnje komunalne infrastrukture grada Poreča (od 30. studenog do 20. svibnja 2005.), obavljali su djelatnici Konzervatorskog odjela u Puli (voditelj istraživanja: Marko Uhač; suvoditeljica: Martina Barada). U istraživanje su također bili uključeni: arheolog Mladen Poreč, plan istraženih površina (izradio: M. Uhač) Vojković, apsolventi arheologije Ida Koncani i Josip Višnjić, studenti arheologije Tihomir Percan i Davor Bulić te dokumentarist Robert Maršić. Izvođač građevinskih radova, Dira gradnja d.o.o. iz Rijeke, osigurao je radnu snagu za pravovremeno arheološko istraživane. Osigurane su i usluge geodeta za dokumentiranje arheoloških nalaza i usluge nadzora statičara. Tijekom istraživanja, radi složenosti i iznimne važnosti pojedinih arhitektonsko-arheoloških struktura i elemenata, na poslovima dopunskog ortofoto dokumentiranja i izradi preciznoga postojećeg stanja, kao vanjski suradnik angažiran je d.i.a. Željko Peković iz tvrtke Omega engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Zaštitna arheološka istraživanja i arheološki nadzor obavljani su na sljedećim područjima: istočni dio Ulice sv. Maura (SEK. C), istočni dio ulice Dekumanus (SEK. F) do spoja s Ulicom V. Nazora, Ulica V. Nazora (SEK. G), Obala m. Tita, Ulica F. Glavinića (SEK. D) i Ribarski trg (SEK. B). Ribarski trg (SEKTOR B) Područje SEK. B istraženo je u cijelosti radi sagledavanja ukupne slike o razvoju jednoga naizgled praznog prostora u starogradskoj jezgri. Istražena površina od 244 m² prethodno je podijeljena na četiri sektora B1, B2, B3 i B4. Nakon strojnog uklanjanja kamenog popločenja i početnoga zemljanog sloja u koji su bile uložene kamene ploče, započeo je ručni iskop. Otkriveni su dijelovi kasnosrednjovjekovne izgradnje (SJ004) koju su preslojile postojeće kuće (zgr.č. 291 i zgr.č. 294). Također istraženi ostaci antičkih zidova poklapaju se s postojećom pravilnom shemom grada. U SEK. B2 istražen je grob kamene konstrukcije orijentacije istok-zapad (GR. 1). Sitni nalazi iz pravokutno obzidane otpadne jame istočno od groba datiraju se u kasni srednji vijek. Zidovi antičkih objekata koji se protežu kroz SEK. B3 i B4 sačuvani su do visine od 50 cm. U SEK. B4 u sjeverozapadnom kutu antičke prostorije istražen je grob s dvostrukim ukopom orijentacije istok-zapad (GR. 2). U sjeverozapadnom kutu antičke prostorije u SEK. B3, kao odvod ili latrina rabljena je naopako postavljena amfora. Dio Ulice F. Glavinića (SEKTORI D5, D6 i D7) Čitavom površinom SEK. D5, D6 i D7 pružaju se ostaci sarkofaga, stupova, spoliji i dr., sekundarno upotrijebljeni kao popločenje srednjovjekovne ulice (SJ 017). Sondiranjem u SEK. D7 istražen je dio sjevernog zida južnog Dekumanusa u dužini od 120 cm. Dio Ulice F. Glavinića (SEKTORI D2, D3 i D4) Područje istraživanja bilo je u neposrednom dodiru s vidljivim ostatkom pretpostavljene romaničke kule. Uklanjanjem recentnih slojeva pojavio se njen ostali dio zidan uslojenim, pravilno obrađenim klesanacima, čvrsto vezanima vapnenim vezivom. Nakon urušavanja njene kasnije pregradnje i uklanjanja cisterne započelo je istraživanje unutrašnjosti same kule. Utvrđeno je postojanje prolaza, tj. jugoistočnih gradskih vrata kojima se kroz kulu komuniciralo s predgrađem i lukom. Očuvana maksimalna visina ulaza je 320 cm, a širina 270 cm. Nedugo nakon izgradnje istočne renesansne kule (1475.), datirana je i izgradnja bedema od masivnih kamenih blokova koji je pregradio i zatvorio ulaz kroz romaničku kulu. Naknadnim zidanjem cisterne (19. st.) u kuli dodatno se mijenja njen prvobitan izgled. 232

233 Istarska županija, HAG 2/2005 arheološkog materijala ispod i s južne strane datiraju prestanak funkcije i zatrpavanje mosta u 18. st. Poreč, antička gradska vrata (foto: M. Uhač) Ulica Dekumanus (SEKTOR F) U SEK. F1 i F2, neposredno ispod uličnog popločenja, pojavili su se dijelovi (SJ 003) rimskih gradskih vrata Coloniae Parentium. Dvije usporedne bočne strane vrata očuvane su u visini do 160 cm iznad razine izvornog dekumanusa. Širina vrata iznosi 370 cm, a dužina 705 cm. Poprečno po njihovoj sredini izvorno je ugrađen monolitan kameni blok širine 60 cm u funkciji praga za vratnice (SJ 034). Na njegovim suprotnim krajevima uočavaju se dva pravilna kružna utora u koje su nalijegale metalne osovine. Gradska vrata građena su od kvalitetno obrađenih kamenih blokova dužine do 120, a širine do 70 cm. Izvorno popločenje antičkog decumanusa (SJ 036) sačuvano je s unutrašnje gradske strane bedema. Građen je od masivnih kamenih ploča na kojima su vidljivi tragovi izrazito dubokih spurila (kolski tragovi). Daljnjim istraživanjem prema istoku u SEK. F3 istražen je ostatak romaničkog bedema i pretpostavljenih romaničkih gradskih vrata (SJ 006, SJ 013) koja se pružaju poprečno na Dekumanus i čiji se ostatak nastavlja u peterokutnoj kuli. Građeni su od pravokutnih klesanaca, pravilno uslojenih i vezanih vapnenom žbukom. Kao hodna površina bila je nasipana 40-ak cm debela mješavina morskih oblutaka, pijeska, mulja i vapna (SJ 015). Istraživanjima na području SEK. F4 otkriven je gornji dio ulaznoga lučnog mosta (SJ 003), građenog od pravilnih pravokutnih blokova (25x40 cm). Most kasnosrednjovjekovne datacije bio je u funkciji prelaska preko obrambenog jarka koji je štitio grad s kopnene strane. Kao vezivo rabljena je kvalitetna vapnena žbuka. Ukupna dužina mosta iznosi 14 m, širina 5 m, a radijus luka 580 cm. Most je sa sjeverne strane flankiran zgradom izgrađenom krajem 19. st., a ostaci temelja kronološki istovjetne građevine otkriveni su i s južne strane mosta. Nalazi pokretnoga Poreč, most preko obrambenog opkopa (foto: M. Uhač) Potez od Obale do Ribarskog trga (SEKTOR A) Strojnim iskopom 6. prosinca zahvaćen je dio starije gradske rive izgrađene od monumentalnih kamenih, pravilno uslojenih kvadratnih blokova (visine od 20 do 40 cm) vezanih vapnenom žbukom. Taj dio rive poznat je iz katastarskih planova i bio je u funkciji do 20-ih godina prošlog stoljeća, kada započinje izgradnja nove i produženje postojeće bankine u smjeru jugoistoka. Strojnim, a potom i ručnim iskopom, od 6. do 20. prosinca u SEK. A istražena je ulica površine 80 m². Pronađen je dio južnoga gradskog bedema koji se neprekinuto pruža u smjeru istoka. Primjećuju se dva različito očuvana zidarska sloga. Vanjsko (južno) lice zidano je od pravokutno obrađenog kamenja iznimno oštećenog djelovanjem vatre (primjećuje se siva patina nastala djelovanjem visoke temperature na vapnenac i njegovo ljuskasto raspadanje) i mora, te ispranog veziva. Unutrašnje (sjeverno) lice bedema izgrađeno od izduženoga pravokutnog kamenja, kvalitetno obrađenog i čvrsto vezanog vapnenom žbukom. Sačuvan je u visini od 80 cm, a debljina mu je 253 cm. Potez od istočnog dijela Ulice sv. Maura (SEKTORI B1, C1, C2 i dio B2 i B3) do spoja s Ulicom F. Glavinića (SEKTOR D8) i njen potez dalje do Dekumanusa (SEKTOR D9 i D10), nadziran je nakon završenih zaštitnih arheoloških istraživanja, od 30. ožujka do 20. travnja Cilj nadzora bio je vezan uz uklanjanje istraženih struktura i eventualan pronalazak dodatnih arheoloških nalaza. Radovi su bili otežani zbog obilnih kiša i stalnog doticanja podzemnih voda. Nalazi se uglavnom svode na sitan arheološki materijal. Nadzor nad strojnim iskopom odvijao se tijekom siječnja Nadzirana je površina od 540 m². U SEK. G nađeni su ostaci novovjekovne kanalizacije građene od kvadratnih kamenih ploča. Pruža se čitavom dužinom ulice i vezuje na preljevni šaht u SEK. F5. Ispod recentnih slojeva i kanalizacije nalazi se debeo sloj masne zemlje crvenice do krajnje dubine strojnog iskopa, bez ikakvih pokretnih ili nepokretnih arheoloških nalaza (maksimalna relativna dubina iskopa od razine ulice je 200 cm). Konzervacija i prezentacija U SEK. F4 (kasnosrednjovjekovni most) prema uputama Konzervatorskog odjela u Puli djelomice je restaurirano i konsolidirano tjeme luka mosta. Radove su obavili djelatnici Kapitela iz Žminja, tvrtke ovlaštene za radove na kulturnim dobrima. Nakon završetka radova obavljeno je privremeno zasipavanje do konačne odluke o načinu i izradi projekta prezentacije mosta i područja neposredno uz peterokutnu kulu. U SEK. D3 i D4 (romanička kula vrata), nakon detaljnoga arhitektonskog snimanja postavljeni su primarni modaliteti zaštite, restauracije i prezentacije spomenika koji će se naknadno izvoditi. Zaštitnim arheološkim istraživanjima nadopunjeno je saznanje o nastanku i razvoju antičke kolonije Parentium, te o njenoj srednjovjekovnoj urbanoj transformaciji. Pojedini gradski elementi (vrata, romanička kula, most preko opkopa), iako građeni u raznim razdobljima, ukazuju na slične probleme u očuvanju napretka i života jednoga grada. Marko Uhač 233

234 Summary In the context of extensive renovation and reconstruction of the municipal economy infrastructure of the old town core of the city of Poreč, employees of the Conservation Department in Pula carried out rescue archaeological investigations as well as ongoing supervision, in the following area: the eastern part of ulica Sv. Marua (SEK C), the eastern part of ulica Dekumanus (SEK F) as far as the intersection with V. Nazora, ulica V. Nazora (SEK G), Obala M. Tita, ulica F. Glavinica (SEK D) and Ribarski trg (SEK B). The newly revealed archaeological finds such as the ancient main city gate, the Romanesque tower, the bridge over the defensive trench or moat and other things are an outstanding contribution to an understanding of the urban development of Poreč from its foundation as an ancient settlement until the present day. The issues concerning its origin, life and development have constituted a topic of study for a whole century, and for archaeologists such utility operations represent an additional opportunity for deepening and establishing certain scholarly positions. Redni broj: 119 Lokalitet: Pula Castropola 40 Naselje: Pula Grad/općina: Pula Pravni status: R 87 (zaštićena urbana cjelina) Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od 23. srpnja do 10. ožujka u tri su navrata provedena arheološka zaštitna iskopavanja na lokaciji Castropola br. 40, u području zaštićene zone starog dijela Pule. Zbog neistraženosti tog prostora, vlasnici gradilišta, zajedno s djelatnicima Arheološkog muzeja Istre, prije predviđene izgradnje novoga stambeno-poslovnog objekta započeli su zaštitne arheološke radove. Samo je gradilište bilo vrt, odvojen od glavne ceste Castropole visokim kosim zidom visine cca 2,50-3,50 m. Stručni voditelj arheoloških zaštitnih istraživanja bio je Romuald Zlatunić (Arheološki muzej Istre iz Pule), a članovi istraživačke ekipe: Lara Orlić, Ivo Juričić i Katarina Zenzerović. Tijekom kombiniranoga strojno-ručnog iskopa gornjih humusnih slojeva vrta do dubine od 0,80 m, na južnom dijelu gradilišta registrirani su ostaci gornjega devastiranog dijela Vrt Castropola 40 prije arheološkog iskopa (foto: T. Bradara) (krunište) antičkog i kasnoantičkog zida te rubnika recentnije pješačke rampe koji se naslanja na ostatke navedenog zida. U središnjem dijelu gradilišta, prilikom iskopa na dubini od 0,70 do 1,40 m, otkrivena je recentnija suhozidna arhitektonika orijentacije istok-zapad, koja je dijelila prostor na sjeverni i južni dio vrta. Na osnovi istraživanja može se reći da je ta suhozidna osnova sprečavala eroziju zemlje na područje oko tadašnje ulice ili današnje ulice Castropola. U razdoblju austrijske i talijanske vladavine ta suhozidna struktura gubi svoju funkciju zbog izgradnje novoga ukošenog zidanog zida na samoj ulici Castropola s kojim je vrt dobio sadašnji izgled i oblik. Demontažom suhozida i daljnjim iskopom u sloju III na dubini od 1,40 do 2,60 m, dolazi na vidjelo antička i kasnoantička zidana konstrukcija nekoga arhitektonskog kućnog objekta s ognjištem te recentnim stubištem, temeljnim ostatcima pješačke rampe koja uz otkriveni antički zidani zid vodi prema gornjem dijelu terase (podnožje brežuljka Kaštel) na kojem se nalazi mali antički teatar. Ta novootkrivena antička arhitektonska cjelina imala je oblik asimetričnog pravokutnika koji više nalikuje trapezoidnom obliku, a sastavljaju ga očuvani istočni i južni zidani zid visine: cca od 0,40 do 2,0 m (istočni) ili najviše od 2,40 od 2,50 m (zapadni). Širina obaju zidova je 0,40 m, dok dužina istočnog zida iznosi cca 2,30 m, a zapadnog cca 4,40 m. Na očuvanim dijelovima zidova vidljive su faze izgradnje, a u njihovim gornjim dijelovima in situ očuvana je žbuka. Tijekom iskopavanja zidova objekta registrirano je mnogo ulomaka antičkih fresaka pompejanskog tipa. Nastavljanjem kombiniranog iskopa u zapadnom dijelu antičkog objekta otkriven je zidani zid u jako lošem stanju, a trag je nekadašnjeg umijeća gradnje. Ostaci zida koji vode prema sjeverozapadnom dijelu objekta ukazuju na to da su graditelji rabili živu stijenu kao temelj za izgradnju zidanog zida. Na južnom dijelu istoga zida otkriven je veći dio fino obrađene i zaglađene žive stijene koja je preuzela ulogu zidanog zida i spaja se s južnim zidanim zidom objekta. Visina tog zapadnog zida iznosi cca od 0,10 m do 0,70 m (živa stijena), a širina zida je od 0,20 do 0,40 m. Dvije trećine površine objekta činila je podnica od žbuke debljine 0,05 0,07 m, koja je ležala izravno na živoj stijeni. Sam se objekt nalazio na nadmorskoj visini cca 14,10-16,45 m. U središnjem dijelu južnoga zidanog zida tijekom iskopa registrirano je ognjište zidano od opeke dužine 1,70 m, visine 0,90 m i širine 0,80 m. Takav tip ognjišta pojavljuje se u antičkom razdoblju, a danas je još vidljiv u ruralnim područjima središnje Istre. To je ognjište na prostoru Pule, kao i na istarskom području, zasad jedini arheološki nalaz ili primjer koji je otkriven u staroj gradskoj jezgri. Prilikom čišćenja ognjišta evidentirano je mnogo grube i fine kuhinjske keramike te nešto krhotina stakla. Područje istočnog dijela gradilišta tijekom iskopa činio je u cijelosti sterilan humusni sloj. U istočnom dijelu vrta sporadično su otkriveni nalazi elemenata antičke arhitekture dijelovi baze kaneliranih stupova, poklopca kamenice ili urne. Iskopom tog prostora započela je i demontaža glavnoga vrtnog koso zidanog zida. Njegovim je demontiranjem u zidanoj strukturi otkriveno nekoliko dijelova srednjovjekovnih stupića, uglavnom manjih kapitela. Zapadno područje i središnji dio gradilišta bili su najzanimljiviji prostor tijekom arheoloških istraživanja. Naime, ondje je otkriven manji dio sačuvane antičke komunalne i komunikacijske infrastrukture: odvodni kanal te cesta s popločenjem i rubnicima. Cesta je bila jedan od tri postojeća 234

235 Istarska županija, HAG 2/2005 Literatura Pogled na antički objekt s ognjištem (foto: R. Zlatunić) smjera komunikacije prema malome antičkom teatru u podnožju brežuljka Kaštel. Izravno se spajala s postojećom antičkom glavnom cestom (koja je bila istražena tijekom 1999.) ispod današnje ulice Castropola (Zlatunić 1999a; 1999b; 1999c), upotpunjujući sliku poznatoga postojećeg urbanističkog rastera antičke Pule (Džin-Jurkić 1988; Matijašić, Buršić-Matijašić 1996; Mlakar 1978; Suić 1976; Milić 1994). Rubnici ceste ležali su na sjeverozapadnom i zapadnom rubu gradilišta i u potpunosti su bili sačuvani u vidljivom profilu iskopa. Nakon izrade terenske dokumentacije, u dogovoru s djelatnicima konzervatorskog odjela, zbog opasnosti od urušavanja profila i zaštite susjednoga stambenog objekta započela je djelomična i potpuna demontaža popločenja antičke ceste, rubnika i odvodnog kanala, kao i ubrzano betoniranje nosivih zidova (statičko učvršćivanje zapadnog profila gradilišta) budućega stambeno-poslovnog objekta. Tijekom tih istraživačkih radova u zapadnom području registrirano je mnogo ulomaka amfora i grube antičke keramike. Apsolutna visina svih registriranih arheoloških arhitektonskih nalaza na području lokaliteta varira između 13,99 m i 16,70 m. Nakon istraživanja lokalitet je zaštićen prekrivanjem južnog i zapadnog zida antičkog objekta najlonom, kao i postavljanjem drvene obloge oko i iznad samoga ognjišta. Takva je zaštita samo privremeno rješenje radi predstojećih građevinskih radova izgradnje prizemlja i konstrukcije prvog kata nove stambeno-poslovne kuće. Nakon izgradnje, sačuvani antički arhitektonski nalazi bit će konzervirani i prezentirani s novoizgrađenim kompleksom zgrade. Džin-Jurkić 1988 K. Džin-Jurkić, Urbanizacija Pule od formiranja kolonije do razvijenog carstva, (diplomski rad) rukopis, Odsjek za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu, Matijašić, Buršić-Matijašić 1996 R. Matijašić, K. Buršić- Matijašić, Antička Pula, Žakan Juri, Pula, Milić 1994 B. Milić, Razvoj grada kroz stoljeća I, Prapovijest Antika, Zagreb, Mlakar 1978 Š. Mlakar, Antička Pula, Kulturno povijesni spomenici Istre II (prošireno izdanje), Pula, Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, Zlatunić 1999a R. Zlatunić, Arheološki nadzor nad građevinskim radovima u ulici Castropola (prva faza), izvještaj AMI-a, br. 45/ 99 od Zlatunić 1999b R. Zlatunić, Arheološki zaštitni radovi u ulici Castropola u razdoblju od (druga faza), izvještaj AMI-a, br. 24/ 2000 od Zlatunić 1999c R. Zlatunić, Zaštitno iskopavanje u ulici Castropola u razdoblju od (treća faza), izvještaj AMI-a, br. 24/ 2000 od Summary Romuald Zlatunić In the area of the conservation zone in the old part of the city of Pula in the garden of the address Castropola 40, in the period between July 2004 and March 2005, rescue archaeological excavations were conducted. At this time archaeological architectural finds were registered of a possible Roman period residential structure with fireplace, road with paving and edgings, as well as drainage channels, and a medieval staircase and pedestrian ramp. These immovable archaeological finds provide us new information about the development of the architecture and the town development of the Roman period and medieval centre of Pula. The same thing obtains for the movable archaeological materials, which prove that the oldest period for the origin and use of the architectural structures was in the period of antiquity. The remodelling registered to the structure and the space, as long continued phase of the construction and use of this area (the construction of the steps and its later enclosing with dry stone wall structures because of the construction of the pedestrian ramp) together with the find of fragments of painted ceramics (faience and majolica) can be dated to the period of the High Middle Ages, 13 th to 17 th century. Redni broj: 120 Lokalitet: Pula gradska četvrt Sv. Teodora Naselje: Pula Grad/općina: Pula Pravni status: P-1332 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Pogled na recentno stubište, pješačku rampu i antički objekt s ognjištem (foto: R. Zlatunić) Zaštitno arheološko istraživanje u Puli na području Sv. Teodora (k.č. 493/3 i 493/5, k.o. Pula, blok 16, lokacija 11), pokraj sjevernih kopnenih gradskih vrata (vrata sv. Ivana od Nimfeja), otpočeto je i dovršeno tijekom 2005., nakon neprekinutog trajanja od deset mjeseci. Stručna voditeljica 235

236 Pula, pogled na lokalitet (foto: A. Starac) istraživanja bila je dr. sc. Alka Starac, izvođač Arheološki muzej Istre iz Pule, a investitor istraživanja PZ Ulaganja d.o.o. iz Zagreba. Slojevi arheoloških nalaza slijede prirodnu padinu brda, te se od Kandlerove ulice u terasama spuštaju prema moru. Ostaci građevina u arheološkom sloju protežu se kontinuirano cijelom širinom parcele u smjeru istok-zapad, dok se u smjeru sjever-jug kontinuirano pružaju od Kandlerove ulice prema moru na tri četvrtine lokacije, mjestimice dosežući visinu od preko pet metara zidne vertikale. Na čitavoj površini pronađeno je mnogo pokretnih materijalnih kulturnih dobara i ostataka uporabnih predmeta u različitim materijalima (vapnenac, mramor, keramika, staklo, bronca, željezo, kost), od sredine 1. st. pr. Kr. do 20. st. Najmlađi i površini najbliži kompleks obuhvaća ženski benediktinski samostan i crkvu sv. Teodora, porušenu potkraj 19. st. Crkva sv. Teodora, sa zvonikom na južnoj strani i ulazom na istočnoj strani, izgrađena je u 15. st. Sa zapadne strane crkve naknadno je dodan pomoćni aneks s četiri prostorije, u kojima su zabilježeni podovi s pragovima vrata u tri razine. Ispod trećeg poda (po redu nalaza), otkriveno je ukupno osamnaest novovjekovnih i srednjovjekovnih kosturnih grobova bez grobne arhitekture i bez priloga, nejednake orijentacije. Pojedini grobovi sadržavali su veći broj ukopa. Sjeverna strana crkve dominira cijelom padinom, a istočna je presječena izgradnjom potpornog zida unutrašnjeg dvorišta vojarne kasnog 19. st. (Gnirs 1904). U crkvi nije sačuvan pod, kao ni tragovi oltarnog svetišta, ali su očuvane grobne kripte s većim brojem kosturnih ukopa, od kojih je većina bila opremljena vezenom nošnjom s cvjetnim ukrasima, prstenčićima, te krunicama s malim metalnim medaljama ili raspelima. Jednostavne zgrade samostana i pripadajućeg dječjeg doma nalazile su se južno od crkve, uz Kandlerovu ulicu. Između crkve, samostanskih i ostalih pomoćnih zgrada nalazilo se otvoreno dvorište s bunarom. Izvan originalnog konteksta, u nasipnim slojevima ili u sekundarnoj građevinskoj uporabi, pronađeni su brojni ulomci crkvenog namještaja i arhitektonske dekoracije od mramora i od vapnenca, koji pripadaju svim likovnim stilovima od ranokršćanske umjetnosti do renesanse. Koncentracija ulomaka crkvenog namještaja najveća je u crkvi sv. Teodora. U njenim temeljima, nakon skidanja kripti i vađenja nasipa, istražen je pravokutan prostor (120 m²) ispunjen jedinstvenim nasipnim slojem. Objekt je na istočnoj strani presječen izgradnjom austrougarskoga dvorišnog zida, a u unutrašnjosti su djelomice očuvani tragovi crvene i tamne boje na bijeloj žbuci. Pod nije sačuvan, no utvrđeno je da je ležao na ruševinama zidova iz rimskog razdoblja. U tom se prostoru prepoznaje kasnoantička crkva sv. Lucije (Kandler 1871). S njene zapadne strane, ispred ulaza, pružao se najstariji sloj kosturnih grobova bez priloga. U središnjem i u istočnom dijelu parcele registriran je veći broj dugih temeljnih zidova, ogradnih zidova, poravnatih hodnih površina bez posebne građevinske dorade te kanala koji su nastajali, rabljeni i pregrađivani u duljem razdoblju kasne antike i čitavoga srednjeg vijeka. 236

237 Istarska županija, HAG 2/2005 Graditeljski sloj kasnoantičkog razdoblja (5. 7. st.) sačuvan je isključivo u razini temeljnih zidova ispunjenih spolijima ulomcima rimske arhitekture, s mjestimice očuvanom razinom jednobojnoga sivog mozaičkog poda. Pruža se ispod novovjekih temelja crkve sv. Teodora sa samostanskim sklopom, obuhvaća crkvu sv. Lucije i pokriva istočni dio lokacije. Tom sloju pripadaju dislocirani elementi mlina i tijeskova za masline. Površinski je najveći i sadržajno najbogatiji arheološki sloj rimskog razdoblja, koji zahvaća dio kompleksa gradske četvrti (insula) rimske kolonije Pole uz sjeverna kopnena gradska vrata i pokriva cijelu arheološku zonu. Razlikuju se dvije cjeline: raskošna privatna kuća (domus) istražene površine 750 m² na zapadnoj strani lokacije, na nižoj nadmorskoj visini i povišen, teško razoren kompleks na istočnom dijelu lokacije, u kojemu se prepoznaju javne terme (thermae publicae). Domus, u kojemu se kontinuirano obitavalo od druge polovine 1. st. pr. Kr. do 5. st., napušten je i porušen nakon požara u 5. st. Istraženo je najviše pola ukupne površine kuće koja se pružala dalje prema zapadu. Istražena je polovica atrija s uokolo raspoređenim prostorijama među kojima se raspoznaju tablinum, triclinium, kuhinja (culina), ostava, kupaonica od koje su sačuvana dva ložišta (praefurnia), caldarium i laconicum. Jedan dio kuće opremljen je vlastitim malim unutrašnjim dvorištem i zasebnim hodnicima. Osobito je dobro očuvan dovitljiv i ekonomičan sustav kanala za opskrbu kupaonice vodom i odvod viška vode i pare. Mozaici su očuvani na ukupnoj površini od 170 m²: u nekim su prostorijama jednobojni (crni), u drugima dvobojni i minimalistički jednostavni (bijelo polje s crnim pravokutnim rubom, crno polje s malim bijelim kvadratima), a negdje tvore složen crno-bijeli geometrijski uzorak ili kombiniraju crno-bijele s polikromnim geometrijskim motivima. Za svaku prostoriju vezuju se nalazi fresaka. Zidovi su većinom bili ukrašeni jednostavnim pravokutnim okvirima s jednobojnom podlogom, no ima i ulomaka sa slikanim arhitektonskim, vegetabilnim i animalnim prikazima. Pojedine prostorije bile su ponovno obojane u različitom stilu, sa stiliziranim cvjetnim motivima. Ukrasni arhitektonski elementi upućuju na raskoš objekta: zidovi određenih prostorija bili su ukrašeni bogatom štukaturom, vijencima, pločama, pilastrima i polukapitelima od raznobojnog rijetkog mramora. Među pokretnim inventarom, izdvaja se ulomak velike vaze od egipatskog alabastra. Ruševine su već u kasnoantičkom razdoblju prekrivene vrtom, a u 19. st. i visokim slojem nasipa, ispod kojeg je zgrada ostala intaktna. Zidovi s pragovima i dovratnicima in situ, nišama i pregradama sačuvani su prosječno do visine od metar i pol iznad razine poda, a mjestimice čak do visine od tri i pol metra iznad originalnog poda. Osim prizemlja, građevina je imala i kat od kojega su preostali urušeni ostaci mozaičkih podova i ulomci freski. Na sjevernoj strani (prema moru), zgrada je počivala na masivnom zidu, a na južnoj je strani omeđena visokim potpornim zidom koji ju je dijelio od gornje terase. Na gornjoj se terasi nalaze temelji rimskog objekta nepoznate veličine i namjene, zidnom strukturom povezani s velikom kućom. U istočnom dijelu lokacije prostiru se ostaci velikoga rimskog zdanja s podovima organiziranim u više razina, koji izmjeničnim sustavima rampi i stuba slijede prirodan pad terena. Podovi najvećim dijelom nisu očuvani zbog kasnijih pregradnji. Registrirana je mreža odvodnih kanala velikog kapaciteta, širine od 70 do 110 cm i Prostorija s amforama (foto: A. Starac) nepoznate dubine (veće od 170 cm), zidanih u kamenu, koji su mjestimice porušeni i zatrpani u kasnijim graditeljskim intervencijama. Kanali su na mjestima gdje im je očuvan zidani svod ispunjeni isključivo žitkim blatom tamnosive boje, bez ikakvih nalaza, budući da su ostali zatvoreni od dana izgradnje do arheološkog iskopa Osim mreže odvodnih kanala, istražen je dio vodovodnog sustava sa zidanim, propisno ožbukanim kanalima i vodospremama. Veličina objekta, karakterističan tlocrt, monumentalan ulaz, bogata mramorna oplata, razmjerno brojni nalazi brončanog, keramičkog, staklenog i koštanog kozmetičkog pribora, velik ograđen otvoren prostor (palaestra?) okrenut prema Kandlerovoj ulici, kao i činjenica da je temeljenje zgrade u trećoj četvrtini 1. st. pr. Kr. bilo impozantna investicija u koju je uključena brojna radna snaga, trgovci, pomorci i zakupci, dodatni su elementi koji promatrani u cjelini ostavljaju malo mjesta sumnji u otkriće prvih javnih termi kolonije Pole. Terme su porušene nakon požara potkraj 5. st., a na njihovu mjestu niknuo je jednako prostran polivalentan kompleks, degradiran nakon sljedećeg požara u 7. st. Pri uređenju padine i temeljenju javnih termi, planski je postavljena skupina od 1887 amfora (Lamboglia 2 i prijelazni oblici Lamboglia 2 prema Dressel 6 A). Amfore su uglavnom bile postavljene naopako, nožicom prema gore većina je bila postavljena čitava, a neke su potom namjerno bušene. Dio amfora očuvan je u cijelosti gotovo neoštećen, a dio je jako uništen pri izgradnji temelja skladišne zgrade u 20. st. Drenažni sloj s amforama obiluje ulomcima kasne kampanske keramike, a apsolutan izostanak tere sigilate u njemu je terminus ante quem za planiranje terena i izgradnju javnih termi u sklopu velikoga urbanističkog programa rađanja rimske kolonije Pole. 237

238 Zaštita lokaliteta Za potrebe očuvanja velike skupine rimskih amfora, podignute su dvije odvojene drvene konstrukcije zatvorenih stijenki i pokrivenog krova (dimenzije: 15x6x3,30 m i 10x6x3,30 m). U barakama je donji sloj amfora pokriven slojem piljevine debljine 20 cm te nosivim daščanim podom na kojemu je pohranjen gornji sloj amfora. Osigurano je i noćno čuvanje lokacije, što obavljaju zaštitari. Svi mozaički podovi i podovi od keramičkih pločica opšiveni su vapnenom žbukom te zaštićeni herbicidnim sredstvom, debelom termofolijom, slojem finoga strojnog pijeska u visini od 15 cm, najlonom te daščanom oplatom. Zidovi sa žbukanim stijenama i ostacima freski zaštićeni su konsolidacijskim i herbicidnim sredstvom i pločama stiropora debljine 3 cm. Zidovi su privremeno zaštićeni slojem vapnene žbuke na vrhu. Predloženo je da se unaprijed vodi računa o projektiranju zatvorenog prostora u kojemu će arheološki pokretni i nepokretni nalazi, uključujući i one najosjetljivije poput freski i štukatura, moći biti konzervirani i prezentirani prema suvremenim muzeološkim principima. Literatura Gnirs 1904 A. Gnirs, Zur Topographie des antiken Pola, Jahrbuch der Kaiser-königlichen Zentral-Kommission, 2, Wien, 1904: Kandler 1871 P. Kandler, Palazzo di Antonia in Pola, Conservatore, 850, Summary dr. sc. Alka Starac Rescue archaeological investigations in Pula in the area of sv. Teodora lasted for ten months during The foundations of a Benedictine convent were found, as well as of the church of St Theodore, built in the 15 th century and demolished at the end of the 20 th. Inside the church the grave crypts were investigated, and to the west of the church, the medieval and modern cemetery. In the foundations of the church, the late Antiquity Church of St Lucy was defined. Also to the period of late Antiquity belongs a polyvalent complex erected on the ruins of public baths, degraded after the fire in the 7 th century. n opulent private house (domus) belongs to the Roman period (1 st century BC 5 th century). Investigations were carried out into 750 square metres of the house, which represents at most half of the area: part of the atrium, the tablinum, triclinium, culina, the store, bathroom of which two furnace rooms are left (praefurnia), caldarium and laconicum. The mosaics are preserved over an area of 170 square metres: monochrome, bichrome, a combination of black and white with polychrome geometrical motifs. the building also had a first floor, of which the collapsed remains of mosaic floors and frescoes remain. In the eastern part of the site stretch the remains of a large Roman building with floors on several levels, a network of drainage channels of large capacity and a water supply system with channels and cisterns. The size of the structure, the characteristic ground plan, the rich marble panelling and the movable finds, as well as the fact that foundation of this building in the third quarter of the 1 st century BC must have constituted a major investment are additional elements indicating the discovery of the first public baths (thermae publicae) of Roman Pola. The thermae were demolished after the fire at the end of the 5 th century, and on the site an equally spacious complex of a polyvalent character developed. When the slope was being arranged and the public baths founded, a group of 1,887 amphorae turned upside down was placed in the ground (Lamboblia 2 and transitional forms of Lamboglia 2 to Dressel 6 A). The drainage layer with the amphorae abounds in fragments of later Campanian pottery; the absolute absence of any terra sigillata in the drainage layer represents a terminus ante quem for the planning of the ground and the construction of the public baths as part of the great town planning programme for the creation of the Roman colony of Pola. Redni broj: 121 Lokalitet: Pula katedrala sv. Marije Naselje: Pula Grad/općina: Pula Pravni status: R-418 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitna istraživanja Od sredine ožujka do kraja lipnja provedena su zaštitna arheološka istraživanja na području parka uz sjeverni zid katedrale sv. Marije u Puli (stručna voditeljica istraživanja: Fina Juroš-Monfardin, Arheološki muzej Istre iz Pule; voditelj projekta: Konzervatorski odjel u Puli; radovi su financirani sredstvima Grada Pule). Arheološka istraživanja na toj lokaciji nastavak su radova iz (u okviru projekta Park kod Katedrale ) kojima je Upravni odjel za prostorno uređenje Grada Pule planirao otkriti arheološke ostatke gradskih zidina u punom gabaritu parcele parka na obali, sjeverno od Katedrale (bivši Park J. Dobrile). Tijekom kampanje sondirana je puna raspoloživa dužina parka gdje je glavna sonda (iznad zida usporednog sa sjevernim zidom Katedrale) bila dužine 45,50 m, prosječne širine 4 m (bez krilnih proširenja veličine 8x8 m i 12x6 m, te središnjega 2x2 m) i prosječne dubine od 0,80 do 2,20 m. Sondiranjem je obnovljen i iskop zatrpane sonde iz godine. Ponovljenim, kontinuiranim praćenjem zida, koji je zbog prijašnje male dubine iskopa mogao biti interpretiran antičkim bedemima u višoj etaži (zbog širine od 142 cm), otkriveno je da na unutrašnjoj strani (prema Katedrali) ima dvoslojnu zidnu žbuku, koja je bila fresko-slikana u maniri ranocarskoga, antičkog razdoblja (nalazi ulomaka fresko-žbuke). Zid te, prve faze objekta kreće se od poriza drugoga SI kontrafora i nastavlja iza zadnje JZ lezene Katedrale. Taj se zid vjerojatno nastavlja i dalje do ruba trga, ali ga nije bilo moguće pratiti zbog korijenja stabala i ograničenoga prostora za odlaganje materijala. Iz istih razloga nije bilo moguće produbiti iskop dalje od dubine 2,20 m, pa mu ni u jednom dijelu nije utvrđena arhitektonska peta. Utvrđeni su, međutim, na relativnoj dubini od 1,60 m gornji dijelovi zatrpanih, rasteretnih i drenažnih lukova u pravilnim razmacima, preko kojih je zid bio ožbukan. Priroda temeljenja toga zida poznata je iz podataka triju geomehaničkih sondi izvedenih 1995., te C

239 Istarska županija, HAG 2/2005 analize organskog (kost, drvo) i anorganskog (keramika, kamen, mulj) materijala iz iskopa, koji su pokazali da je zid temeljen na rasteru hrastovih šipova, na gotovo 5 m apsolutne dubine. Dubljim je iskopom također utvrđeno da je antički zid, u lučno presvođenim dijelovima, vremenom (vjerojatno nekoliko stoljeća kasnije) slijegao. Tako se u njegovu SZ djelu nalazi, od relativne dubine 1,40 m, gotovo polukružno iskliznuće vanjskoga lica očito na brzinu sanirano četvrtastom potpornom konstrukcijom u bijeloj žbuci. Sitnim arheološkim nalazima (manje mozaične tesere, ulomci amfora, sigilatnog posuđa, klesanih elemenata okruglih stupića suspenzure) u tome, najnižem sloju potvrđena je prisutnost rane antike, ali izvornu podnu razinu prostorije, koja je očito bila dio reprezentativne, monumentalne javne gradnje nepoznate namjene, zasad nije moguće utvrditi. Prvi detalji iskopa vanjske strane toga zida, u njegovu sjeverozapadnom dijelu, osim spomenute sanacije iskliznuća, pokazuju prizid iznutra polukružne konstrukcije (kule?) koja se morfološki i stratigrafski naslanja na spomenutu zidnu sanaciju (zidana je ružičastom žbukom). Izvornu, očito pozamašnu debljinu zida te eksedre, kao i njezin vanjski oblik, nije bilo moguće utvrditi u tom dijelu iskop završava kraterom ispunjenim novovjekim građevinskim otpadom (dubine očito preko 2 m) koji je nastao od nekoga projektila iz vremena bombardiranja Pule godine. Podna razina toga dodatka ide do 1,20 m relativne dubine, a s unutrašnje je strane označen redom pokrivnih ploča cirkularnoga kanala. Opločenje kanala je 6 cm odmaknuto od zida, pa je vjerojatno da je eksedra s unutrašnje strane bila jednoslojno ožbukana. Gornji slojevi arhitektonske adaptacije antičkoga objekta, tj. zida, od kule prema jugozapadu vidljivi su na relativnoj dubini od 0,80 m, na razini na kojoj je zid poravnan i opremljen zidnim nišama, kako se prema nalazima čini, grobne namjene (nalazi ostataka kostura, te ukopa u amfori sve uništeno zbog plićine sloja). Sitan arheološki materijal sloja vrtnog humusa i žbuke na relativnoj dubini od 0,80-0,40 m, dao je obilje većih mozaičnih tesera, standardnoga trobojnog kasnoantičkog mozaika, poput onoga sačuvanog i u Katedrali. Tome se pridružuje i znatna količina ulomaka fresko-slikarije starokršćanskoga duktusa i kolorita. Isti kasnoantički sloj uporabe ostatka antičkoga objekta prema Katedrali moguće je pratiti prizidavanjem poprečnih zidova širine 1,08 m, u arhitektonskoj stopi širine 1,20 m (relativne dubine 1 m). Zidovi su prizidani preko zidne žbuke antičkoga zida. Prvi, južni prizid očito je zatvarao prostoriju s podnim grijanjem (sudeći prema nalazima elemenata stupića suspenzure i tubulusa, te ostataka podnih ploča s tragovima mozaične podloge, koje su se naslanjale na gornju plohu arhitektonske pete. Isti je zid očito imao presvođen vratni otvor prema peći ili izlaznom dijelu prefurnija. Naime, to je ložište s tri komore smješteno uz južnu stranu prizida i ukopano u teren središnja komora na 1,20 m, a bočne na razini arhitektonske stope. Sljedeći, južniji prizid, istoga građevinskog duktusa i dimenzija kao opisani, prizidan je na 7 m udaljenosti od prvoga. Sloj zemlje između obaju zidova pokazuje stariji nabijeni humus sa sitnim ostacima ruševine, pa se može pretpostaviti da je razina novonastaloga prostora između tih dvaju zidova bila gotovo u razini sadašnjega terena točnije u razizemlju s razinom poda aktualne Katedrale (!). Južno od drugoga Pula park kod Katedrale (foto: F. Juroš-Monfardin) kasnoantičkog prizida, koji čini se dotiče smjer dviju kolona ispod predzadnje lezene Katedrale (sonda iz 1995.), zid zatvara neka kasnija konstrukcija temeljena na 0,60 m, koja je u sloju pokazala više primjeraka riječnih oblutaka, najvjerojatnije od opločenja komunikacije. U sjeverozapadnom dijelu parka, u nastavku antičkoga zida i dijelu gdje se on gubi sa dodatkom kasnoantičke eksedre (dakle, u porizu dvaju sjevernih kontrafora Katedrale), otvorena je veća površina terena (do pločnika) radi praćenja rastera kasetnih prostorija koje praktički prate apsidalno začelje Katedrale. Stratigrafske pozicije tih zidova debljine cm, te nalazi tragova ukopa, upućivali bi na zaključak da su se i u tome dijelu u kasnoj antici i vjerojatno ranome srednjem vijeku nalazile grobne komore. Krajnji sjeverni zidani dodatak u smjeru SI, koji je praćen do pločnika, svojim je južnim krakom uništio kasnoantičku eksedru. Na vanjskoj (sjevernoj) strani nema oblikovano zidno lice, a kako dolazi gotovo do aktualne visine terena, vjerojatno je riječ o srednjovjekovnoj konstrukciji kule što je pripadala toliko spominjanim srednjovjekovnim zidinama grada (predvenecijanske zidine), porušenima u 14. st. (nalazi majoličkoga posuđa i venecijanskih skodelata). Pula park kod Katedrale, prefurnij (foto: F. Juroš-Monfardin) 239

240 Također se pretpostavlja da se u vanjskome dijelu iskopa, kojega zbog uskoće terena nije bilo moguće izvesti do kraja, u obilatome ruševinskom sloju kriju temelji tih srednjovjekovnih, iz pisanih izvora poznatih i višekratno rušenih zidina. Kompilirajući pokazatelje sondiranja iz 1995., osobito poprečne sonde koja je sredinom terena izvučena prema sjeveru duboko u park (a koja je dala uvid u postojanje relativno novovjekoga groblja iz 18./19. stoljeća), u novome nasipu izvan srednjovjekovnih zidina prema obali utvrđen je ostatak okrugle betonske platforme (20. st.) nepoznate namjene. Podloga te platforme rabila je obilate ruševne ostatke starijega zida, najvjerojatnije onoga srednjovjekovnoga, koji je rabio sjevernu stranu antičkog, a kasnije kasnoantičkoga ogradnog zida biskupskoga kompleksa uz katedralni sklop. Tako je, sudeći prema sloju u ograničenom iskopu, uza sjevernu stranu antičkoga zida cijela linija srednjovjekovnih bedema bila pomaknuta za otprilike 2 m prema obali, što bi odgovaralo prikazu položaja i oblika ruba parcele ispod Katedrale na katastarskom planu Pule iz godine. U projektu budućega parka nalaz zidina trebao bi biti prezentiran u skladu s odlukom konzervatora (konzervacija s nadozidavanjem i spuštanjem terena ili zidana rekonstrukcija nad konzerviranim i zatrpanim ostacima). Literatura Marušić 1967 Branko Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Pula, Summary Fina Juroš-Monfardin From mid-march to the end of June 2005 rescue archaeological research was carried out into the area of the park alongside the northern wall of the Cathedral of St Mary in Pula. The archaeological investigations in this site were a continuation of works that have lasted since 1995, within the context of the Cathedral park project), in which the city authority of Pula planned to uncover the archaeological remains of the city walls in the full extent of the park lot towards the seafront, north of the Cathedral (the former J. Dobrila Park). In the 2005 campaign, test digs were conducted along the whole of the available length of the park, where the main test dig (above the wall parallel with the northern wall of the cathedral) was 45.5 m long with an average width of 4 m. The test also renewed the excavation of the filled test dig of It was discovered that the wall on the internal side, towards the cathedral, has a double layer of wall plaster, which was fresco painted in the manner of the early Imperial, Roman period (finds of fragments of fresco plaster). In the NW part of the park, a large area was opened up in order to monitor the grid of areas that practically follow the apse elevation of the cathedral. The stratigraphic positions of the walls found, and the finds of traces of interments, lead to the conclusion that in this part in later antiquity and probably in the early Middle Ages there were tombs in this area. Redni broj: 122 Lokalitet: Sv. Marija Velika benediktinski samostan i crkva Naselje: Bale Grad/općina: Bale Pravni status: Z-598 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada provedena je osma kampanja sustavnih arheoloških istraživanja benediktinskog samostana sv. Marije Velike kod Bala u Istri. Stručni voditelj istraživanja je prof. dr. Miljenko Jurković, a istraživanja te cjelokupan projekt vodi Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s dr. Antom Miloševićem iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita te Konzervatorskim odjelom u Puli. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture. Crkva i samostan nalaze se uz stari put koji spaja Rovinj i Bale, na blagoj uzvisini nad plodnim poljima i na položaju kojim se vizualno nadzirao obalni pojas od Rovinja do Brijuna, a kopneni sve do Bala i prema Puli. U ranome srednjem vijeku taj je prostor bio dio posjeda ravenskog nadbiskupa, a vjerojatno je riječ o samostanu koji se spominje u karolinško doba, kao i samostan sv. Andrije na otoku kod Rovinja. Crkva je uvrštena u znanstvenu literaturu pedesetih godina prošloga stoljeća (Mohorovičić 1957), a u kasnijim istraživanjima pronađeno je nekoliko fragmenata liturgijskog namještaja (Marušić 1982). Sustavna arheološka istraživanja benediktinskoga samostana i crkve sv. Marije Velike provode se od pod vodstvom dr. Miljenka Jurkovića i dio su aktivnosti Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek, čije je zanimanje ponajprije usmjereno prema istraživanju kasnoantičke i srednjovjekovne umjetničke baštine Istre i širega područja radi njezina proučavanja, vrednovanja i uklapanja u širi europski kontekst. Prvih pet kampanja istraživanja izvedeno je u okviru francusko- -hrvatske znanstvene suradnje (prof. dr. Jean-Pierre Caillet Sveučilište Paris X-Nanterre, dr. Pascale Chevalier Sveučilište Clermont-Ferrand), u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Puli (Ivan Matejčić). Od u projektu sudjeluje i dr. Ante Milošević (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). Tijekom istraživanja potpuno je definiran tlocrt te građevinske faze crkve, ali i veći dio pripadajućega samostanskog sklopa. Moguće je da je crkva bila izgrađena na nekom ranijem, antičkom ili kasnoantičkom kompleksu, o čemu svjedoče još neistraženi zidovi i cisterna u sjeverozapadnom kutu crkve. Crkva je trobrodna bazilika (22x12 m), podijeljena u brodove sa šest pari stupova. Tipologija crkve bazilika s tri apside, izvana poligonalne, a iznutra polukružne, kao i morfologija pojedinih arhitektonskih oblika, slijedi ranokršćanske uzore i ukazuje na modele Justinijanovog doba. Međutim, uporaba spolija te morfologija arhitektonske plastike datiraju tu crkvu u rano karolinško doba, vjerojatno na sam kraj 8. stoljeća. Ona je iznimno važan primjer ponavljanja tradicionalnih oblika arhitekture i arhitektonske dekoracije u ranom srednjem vijeku i izvrstan je pokazatelj karolinške ideje renovatio (Jurković 2002). Nad srednjim brodom bazilike podignuta je u 18. st. barokna kapela čiji su zidovi i krov konsolidirani konzervatorskim radovima krajem 90-ih. 240

241 Istarska županija, HAG 2/2005 Bale, presjeci i pogled na južni vanjski zid samostana (izradio: Ž. Peković) Pravilno koncipiran samostanski sklop smješten je južno od crkve gdje se proteže popločena galerija, vjerojatno sjeverna strana središnjega klaustra. Istočno krilo samostana sadrži niz prostorija, dok se južno krilo rastvara portikom s velikim lukovima prema središnjem klaustru u čijem je jugozapadnom uglu sagrađena jednobrodna memorijalna kapela iz 10./11. stoljeća. Vrlo je vjerojatno da je samostan sv. Marije Velike jedan od najranijih pravilno koncipiranih i uređenih karolinških samostana na području Hrvatske. Cilj druge faze sustavnih istraživanja, koja se provode od godine, otkrivanje je perimetralnih zidova samostana kako bi se definirali njegovi vanjski gabariti te eventualne građevne faze. U prethodnim je arheološkim iskopavanjima u potpunosti istražen istočni zid samostana te okolni prostor. Tijekom kampanje godine nastavljena su istraživanja s vanjske strane južnoga perimetralnog zida samostanskog sklopa u dužini od 32,5 m, a u širini od 11 m pročišćen je cijeli promontorij. Došlo se gotovo do Bale, pogled na jugozapadni ugao samostana nakon istraživanja (foto: A. Milošević) Bale, kapitel bifore (foto: A. Milošević) 241

242 jugozapadnog ugla samostanskog kompleksa. Teren je bio prekriven gustom vegetacijom i nakupinama urušenih dijelova ziđa, a njezinim krčenjem i čišćenjem vidljivih zidova otkriven je smjer pružanja južnoga perimetralnog zida te dvije prigrađene prostorije. U većoj pravokutnoj prostoriji, koja se nalazi na jugoistočnome uglu samostana, bile su smještene latrine, dok se manja prostorija, još neutvrđene funkcije, nalazi na jugozapadnome uglu sklopa te je s unutrašnjim prostorom samostana bila povezana vratima. S obzirom na činjenicu da se radilo uglavnom o čišćenju terena i oslobađanju vanjskog oplošja južnog perimetralnog zida samostana, nalazi nisu spektakularni, te su, kao i obično, pronađeni fragmenti predromaničke skulpture koji su, kao i ostali pokretni materijal, pohranjeni u lapidariju u Balama. Ipak, zanimljivo je naglasiti da je u temelju južnoga vanjskog perimetralnog zida pronađen kapitel bifore predromaničke fakture koji je najvjerojatnije pripadao prvoj fazi izgradnje crkve te je bio sastavni dio bifore pročelja. Njegove dimenzije neupitno govore tome u prilog, a činjenica da je crkva pregrađena i skraćena u romaničkome razdoblju nudi elemente za relativnu kronologiju toga dijela samostanskoga sklopa. Uostalom, analiza istraženoga vanjskog oplošja samostana pokazala je nekoliko faza izgradnje od predromaničkog do modernog doba. S obzirom na ograničen zahvat, nemoguće je iznijeti preciznije zaključke o kronologiji toga arhitektonskog spomenika. Važan dio ove kampanje bila je konzervacija zidova istraženih dijelova samostanskoga sklopa. Obavljeno je razidavanje do stabilnih dijelova zida, a potom je započelo zidanje za koje je rabljena postojeća kamena građa te vapnena žbuka kao vezivo. Nakon toga sazidano je krunište zidova u produženoj žbuci u visini od tridesetak cm, a teren među zidovima nasut je finim planiranjem. Nakon istraživanja izvedeni su preliminarni konzervatorski radovi na novoistraženim dijelovima samostana, a izrada prijedloga konačne konzervacije i prezentacije spomenika je u tijeku. Nastavak istraživanja južnog dijela samostana te početak istraživanja područja zapadno od memorijalne kapele predviđeni su za sljedeću kampanju, kao i nastavak konzervatorskih radova na već istraženim dijelovima tog iznimno vrijednog sklopa srednjovjekovne arhitekture. Literatura Caillet, Jurković, Chevalier, Matejčić 1999 J.-P. Caillet, M. Jurković, P. Chevalier, I. Matejčić, Velika Gospa près de Bale (Istrie): quatrième campagne de fouilles (1998), Hortus artium medievalium, 5, Zagreb Motovun, 1999: Caillet, Jurković, Matejčić 1996 J.-P. Caillet, M. Jurković, I. Matejčić, Le complexe paléochrétien et haut médiéval de Velika Gospa près de Bale (Istrie): première campagne de fouilles, Hortus artium medievalium, 2, Zagreb Motovun, 1996: Chevalier, Matejčić, Caillet, Jurković 2000 P. Chevalier, I. Matejčić, J.-P. Caillet, M. Jurković, Sveta Marija (Velika Gospa) près de Bale (Istrie): cinquième campagne de fouilles (1999), Hortus artium medievalium, 6, Zagreb Motovun, 2000: Jurković 2002 M. Jurković, Le Maître de chapiteaux de Bale, Hortus artium medievalium, 8, Zagreb Motovun, 2002: Jurković, Caillet, Matejčić 1997 M. Jurković, J.-P. Caillet, I. Matejčić, L église Santa Maria Alta près de Bale (Istrie): campagne de fouilles 1996, Hortus artium medievalium, 3, Zagreb Motovun, 1997: Marušić 1982 B. Marušić, Contributo alla conoscenza dei monumenti storico-artistici di Castum Vallis e del suo territorio in Atti del Centro di richerche storiche Rovigno XIII, Trieste Rovigno, 1982/83: Matejčić, Jurković, Caillet, Chevalier 1998 I. Matejčić, M. Jurković, J.-P. Caillet, P. Chevalier, Velika Gospa près de Bale (Istrie): campagne de fouilles 1997, Hortus artium medievalium, 4, Zagreb Motovun, 1998: Mohorovičić 1957 A. Mohorovičić, Problemi tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1957: 497. Summary prof. dr. sc. Miljenko Jurković mr. sc. Iva Marić During October 2005 the eighth campaign of the systematic archaeological excavation of the Benedictine Monastery of St. Mary the Great near Bale in Istria was carried out. Research leader was Dr Miljenko Jurković and the project was coordinated by the International Research Centre for Late Antiquity and the Middle Ages at the University of Zagreb, in collaboration with Dr Ante Milošević from the Museum of Croatian Archaeological monuments in Split, and the Department for Preservation of Cultural Monuments in Pula. The project was financed by the Croatian Ministry of Culture. Systematic research into the Benedictine monastery and the church of St. Mary the Great has been conducted since 1995, under the leadership of Miljenko Jurković and is one of the numerous activities of the International Research Centre for Late Antiquity and the Middle Ages at the University of Zagreb. During the research, the plan of the church, as well as the plan of the monastery complex attached to it, was defined. The three-aisled basilica was built at the end of the eighth century, and is an important example of the way the traditional forms of architecture and architectural decoration were taken over in the early Middle Ages, and an exceptional example of the Carolingian idea of renovatio. The monastery complex, situated to the south of the church, has a regular conception, and in its south-western corner there is a small rectangular memorial chapel, dated to the 10 th -11 th century. It is quite possible that the monastery of St. Mary the Great near Bale represents one of the earliest regularly conceived and planned Carolingian monasteries in Croatia. During the campaign of 2005 the excavation of the outer face of the south perimeter wall of the monastery complex, 32.5 m long, was continued, and the entire promontory was cleared, over a width of 11 m. The terrain was covered by thick vegetation and piles of destroyed parts of the walls. After the terrain was cleared and the visible walls cleaned, the direction of the southern perimeter wall and two rooms attached to it were discovered. Among the movable finds, it would be interesting to mention a capital of a two-light window with pre-romanesque morphological characteristics, which was found in the foundations of the outer southern wall of the complex. After the research, preliminary con- 242

243 Istarska županija, HAG 2/2005 servation works were done on the newly excavated parts of the complex, and the proposal for the final conservation and presentation of the monument is being worked out. Redni broj: 123 Lokalitet: Sv. Mihovil Banjolski Naselje: Peroj Grad/općina: Vodnjan Pravni status: P-625 Razdoblje: SV Vrsta radova: revizijsko iskopavanje, konzervacija Od kraja do početka studenog provedene su dvije kampanje u sklopu revizijskoga arheološkog istraživanja trobrodne crkve koja čini dio kompleksa Sv. Mihovil Banjolski. Voditelj je projekta, financiranog sredstvima Ministarstva kulture i Grada Vodnjana, Konzervatorski odjel u Puli (stručna voditeljica konzervatorskih radova je Sunčica Mustač, a arheoloških Martina Barada i Marko Uhač). Lokalitet Sv. Mihovil Banjolski nalazi se oko 2 km SI od naselja Peroja. Osim ostataka srednjovjekovne trobrodne bazilike, kompleksu pripadaju i ostaci stambene arhitekture nestalog naselja Banjola te kapela sv. Mihovila iz 1456., za čiju su gradnju u velikom broju rabljeni ulomci kamenoga predromaničkog i romaničkog namještaja s obližnje trobrodne crkve. Osim što dokazuju kontinuitet kultnog mjesta, ti ulomci specifičnošću brojnih figuralnih prikaza svrstavaju kompleks Sv. Mihovila Banjolskog među najznačajnije arheološke lokalitete Vodnjanštine. Upravo ta činjenica te želja za očuvanjem kompleksa od daljnjeg propadanja, potaknuli su konzervatorske i arheološke radove. Tijekom i provedeni su konzervatorski radovi na kapeli sv. Mihovila (čišćenje unutrašnjosti, popravak krova, postavljanje novih vrata), a radovi bili su koncentrirani na arheološka istraživanja trobrodne bazilike. U dvjema kampanjama od po 15 radnih dana istražen je dubok troapsidalan svetišni prostor te središnji dio crkve. S obzirom na to da je crkva istraživana poč. 20. st. (Rismondo 1910), nova istraživanja bila su ponajprije revizijska. Rismondovim istraživanjem utvrđeno je da je riječ o trobrodnoj građevini s trima izbočenim polukružnim, Banjol Sv. Mihovil, tlocrt trobrodne bazilike (prema D. Rismondo 1910) međusobno odvojenim apsidama i narteksom u kojem je otkriveno više različitih grobnih konstrukcija (zidane grobnice, ukopi u sarkofazima, ukopi u zemlju bez grobne konstrukcije). Iako tom prilikom nisu otkriveni arhitektonski ostaci ranijih faza crkve, obilje predromaničkih i romaničkih kamenih skulptura, te nekoliko kapitela databilnih u 6. st. upućivali su na višefaznost građevine. Ta pretpostavka potvrđena je već u prvoj kampanji, kada su u središnjoj apsidi srednjovjekovne crkve pronađeni ostaci izbočene, iznutra polukružne, a izvana poligonalne apside starije građevine. Starijoj građevini mogu se pripisati i otkriveni zidovi manjega kvadratnog prostora sa sjeverne strane, koji vjerojatno predstavljaju ostatak pastoforija. Slični tragovi zamijećeni su i s južne strane, međutim južni je brod u svome istočnom dijelu gotovo potpuno uništen te je u ovom trenutku nemoguće iznositi konkretnije zaključke. Također Banjol Sv. Mihovil, pogled sa zapada (foto: S. Mustač) Banjol Sv. Mihovil, detalj podnice bazilike (foto: M. Barada) 243

244 Banjol Sv. Mihovil, kapela iz god. (foto: Z. Alajbeg) je teško nešto više reći o izgledu i točnim gabaritima ranokršćanske crkve, s obzirom na to da se dosadašnjim istraživanjima došlo samo do razine podnice srednjovjekovne bazilike. Kako je spomenuto, crkva je u svojoj srednjovjekovnoj fazi trobrodna s tri izbočene, polukružne, međusobno odvojene apside. Bočne su apside (južna je sačuvana samo u temeljima) manjih dimenzija od središnje, koja izvana ima i lezene. Brodovi su odvojeni sa po jednim pilastrom i po četiri stupa, od kojih su još uvijek sačuvane baze in situ. Podnica je izrađena od spika postavljenih u raznim smjerovima, u kombinaciji s pravilno isklesanim blokovima od vapnenca postavljenih između pilastara i stupova te u središnjem dijelu crkve. Popločenje u apsidama izvedeno je od nepravilnih kamenih ploča raznih veličina, među kojima su pronađeni i ulomci dvaju rimskih natpisa. Razina poda najniža je u zapadnom dijelu crkve. Ispred trećeg stupa (gledano sa zapada) razina je uzdignuta pomoću jedne stube (13 cm) i u toj visini nastavlja dalje oko 3,5 m, do sljedeće stube visoke 14 cm. Apsidalnom dijelu pristupalo se trima stubama (ukupne visine 38 cm), te je u tom dijelu pod viši za 65 cm u odnosu na ulazni dio. Zanimljiv je kvadratni prostor u središnjem dijelu južnog broda, s ulazom na zapadnoj strani. Zbog iznimne debljine zidova (oko 70 cm) pretpostavljalo se da je riječ o zvoniku, no mala površina tog prostora opovrgava takvu pretpostavku. Podnica, koja je u istoj razini kao i prva stuba u središnjem brodu, izvedena je od nepravilnih kamenih ploča (popločenje kakvo nalazimo i u apsidalnom dijelu). Ispred ulaza nalazio se jedan pretprostor, odijeljen sa po jednom stubom sa sjeverne i zapadne strane, s time da je na zapadnoj strani vidljiv bazament oltarne pregrade, otkriven i prilikom prvih istraživanja (Rismondo 1910). U tom međuprostoru starija literatura spominje nalaz mozaika ispod spika (Rismondo 1910; Marušić 1967), međutim najnovijim istraživanjem takvi tragovi nisu uočeni. Otkriven je samo spicatum, prilagođen umetnutim kamenim blokovima (među kojima je i sekundarno upotrijebljen prag). Daljnje istraživanje južnog broda dovelo je do još jedne pretpostavke čini se da je u jednom trenutku, vjerojatno dok je crkva još bila u funkciji, došlo do urušavanja južne apside i istočnog dijela južnog broda, te se taj dio crkve prestao rabiti, a u produžetku srednje apside, prema istočnom zidu spomenute prostorije, unutar južnog broda podignut je zid. Prilikom iskopavanja pronađen je veći broj ulomaka crkvenog namještaja i arhitektonske plastike (ulomci oltarne pregrade, kapitela i stupova arkature, ulomci tranzena itd.), mnoštvo ulomaka raznobojne žbuke (zelena, crvena, žućkasta, bijela) uza zidove, te reupotrebljeni komadi antičkog sarkofaga. Osim nekoliko neizrazitih ulomaka ranosrednjovjekovne keramike i pokojeg komadića stakla, drugih sitnih arheoloških nalaza nije bilo. Nakon završetka istraživanja, privremeno je zaštićeno krunište ziđa apsida postavljanjem tzv. kapa (po kruništu je postavljen geotekstil, a iznad njega debeo sloj vapnene žbuke). Napravljeni su i podupori za prostoriju u južnom brodu, a iskopana površina je prekrivena geotekstilom i tamponom. Literatura Marušić 1967 B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, Pula, 1967: Rismondo 1910 D. Rismondo, La primitiva chiesa di S. Michele di Bagnole presso Dignano, Atti e Memorie della Società istriana di Archeologia e Storia Patria, XXV/1908, Parenzo, Banjol Sv. Mihovil, komadi kamene skulpture ugrađeni u kapelu (foto: Z. Alajbeg) Martina Barada Sunčica Mustač 244

245 Istarska županija, HAG 2/2005 Summary In the context of the programme for the repair, conservation and presentation of the complex of Sv. Mihovil [St Michael s] near Banjol, consisting of the Chapel of St Michael of 1456, the remains of a basilica with a nave and two aisles, and the remains of residential architecture, two campaigns as part of the archaeological review investigations into the church were conducted. The deep three-apse space was explored, as well as the central part of the church. Inside the central apse, the remains of an older building were discovered, of which it is now possible to clearly define a protruding apse (semicircular within and polygonal outside). Conservation operations resulted in the provisional protection of the top of the wall of the apse. Redni broj: 124 Lokalitet: Šurida Naselje: Šurida Grad/općina: Fažana Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: arheološki nadzor, probno iskopavanje Od 21. ožujka do 13. svibnja obavljen je stručni arheološki nadzor iskopa kanala 1, za potrebe izgradnje kanalizacije naselja Šuride, od točke 19 do točke 52 (stručni voditelj: Darko Komšo, Arheološki muzej Istre iz Pule; voditelj projekta: Arheološki muzej Istre iz Pule; radovi financirani sredstvima tvrtke Pula Herculanea d.o.o.). Šurida, jama 2, detalj (foto: D. Komšo) Kanalizacijski kanal iskopavan je strojno. Iskop je oblikovan stepeničasto: u gornjem dijelu bio je širok 5 m, a u donjem 60 cm. Tijekom nadzora iskopa između točaka 38 i 39, u najdubljem dijelu iskopa, na dvama mjestima međusobno udaljenima nekoliko metara, uočen je sediment tamniji od okolnog. Na tom je mjestu došlo do djelomičnog urušavanja profila, te je širina kanala iznosila oko 1 m. Preliminarnim pregledom navedenih tamnih sedimenata zabilježeni su brojni nalazi keramike i kostiju, te veća količina lomljenog i spaljenog vapnenca. To se nalazište nalazilo na velikoj dubini, sa sjeverozapadne strane ispod asfaltirane ceste, a s jugoistočne ispod velike količine zemlje izbačene iz iskopa kanala, u smjeru brežuljka. Zbog otežanog širenja iskopa, te velike opasnosti od urušavanja profila zbog neprestanog prometovanja velikih kamiona, nije bilo moguće potpuno istražiti nalazište, već je obavljeno samo kontrolno čišćenje profila. Takav pristup omogućio je bilježenje osnovnih informacija o nalazištu, kao i prikupljanje veće količine pokretnih nalaza. Nalazište se sastojalo od dviju jama, nazvanih jama 1 i jama 2, ispunjenih tamnim sedimentom, lomljenim i spaljenim vapnencem, te pokretnim arheološkim nalazima (keramika, kremene alatke, životinjske kosti i morski puževi). Jama 1 zabilježena je samo u sjeverozapadnom profilu kanala i pružala se dalje ispod ceste. Njena zabilježena dužina iznosila je 3 m, dok je njena širina ostala nepoznata zbog nemogućnosti potpunog istraživanja. Najviša točka jame nalazila se na nadmorskoj visini od 5,39 m, a najniža na visini od 4,04 m. Jama 1 sastojala se od sloja 1 i sloja 2. Sloj 1 bio je ispunjen kompaktnim i vlažnim glinastim sedimentom tamne crveno-smeđe boje (5YR3/3 dark reddish brown, po Munsellu) s 3% istrošenog i zaobljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljeno nekoliko sitnih ulomaka iz rimskog razdoblja (naplavljeni s brežuljka gdje se nalaze ostaci rimskog lokaliteta). Sloj 2 bio je ispunjen kompaktnim i vlažnim glinastim crveno-crnim sedimentom (2,5YR2,5/1 reddish black, po Munsellu) s oko 25% lomljenog i zaobljenog vapnenca, te oko 1% pješčenjaka i spaljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljena veća količina prapovijesne keramike i životinjskih kostiju, jedna kremena alatka od visokokvalitetne uvozne sirovine, te nekoliko morskih školjaka i puževa. Ta su dva sloja bila ukopana u kompaktnu i vlažnu crvenicu (2,5YR4/6 red, po Munsellu) u kojoj nisu zabilježeni nikakvi arheološki nalazi. Jama 2 zabilježena je u oba profila iskopa (sjeverozapadnom i jugoistočnom) i pružala se dalje ispod ceste i zemlje izbačene iz iskopa kanala, u smjeru brežuljka. Zabilježena dužina jame iznosila je 2 m, minimalna širina 1,60 m. Najviša točka jame nalazila se na nadmorskoj visini od 5,10 m, a najniža na visini od 4,40 m na sjeverozapadnom profilu te 4,13 m na jugoistočnom profilu. Jama 2 sastojala se od sloja 1 i sloja 2. Sloj 1 bio je ispunjen kompaktnim i vlažnim glinastim sedimentom tamne crveno-smeđe boje (5YR3/3 dark reddish brown, po Munsellu) s 3% istrošenog i zaobljenog vapnenca. U tom je sloju prikupljen jedan ulomak tegule iz rimskog razdoblja (naplavljen s brežuljka gdje se nalaze ostaci rimskog lokaliteta). Sloj 2 bio je ispunjen kompaktnim i vlažnim glinastim smeđim sedimentom (7,5YR4/3 brown, po Munsellu) s oko 40% lomljenog i zaobljenog vapnenca, te oko 1% pješčenjaka i spaljenog vapnenca. Površina sloja 2 na jugozapadnom profilu nalazila se na 4,84 m nadmorske visine, a dno na 4,13 m. U tom je sloju prikupljena veća količina prapovijesne Šurida, ulomak bakrenodobne keramike u jami 2 (foto: D. Komšo) 245

246 keramike i životinjskih kostiju, dvije kremene izrađevine od lokalne sirovine, te nekoliko morskih školjaka i puževa. Ta su dva sloja bila ukopana u kompaktnu i vlažnu crvenicu (2,5YR4/6 red, po Munsellu) u kojoj nisu zabilježeni nikakvi arheološki nalazi. Nalazi prikupljeni tijekom čišćenja profila jama 1 i 2 očišćeni su, konzervirani i trajno pohranjeni u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Na osnovu preliminarnih analiza keramike i kremenih izrađevina, to se nalazište može datirati u razdoblje bakrenog doba ( g. pr. Kr.). Prema svojim karakteristikama može se usporediti s obližnjim nalazištem Gromače na Velikom Brijunu. Iako male istražene površine i nevelikog broja nalaza, to je novootkriveno nalazište iznimno važno zbog malo poznatih nalazišta iz navedenog razdoblja na području Istre. Darko Komšo Summary During trenching for a sewage system channel in the vicinity of Šurida, in the municipality of Fažana, an archaeological find was recorded, dated to the period of the Bronze Age. The find consisted of two pits (called Pit 1, Pit 2), filled with dark coloured sediment, broken and fired limestone, and movable archaeological finds (ware, flit tools, animal bones and marine molluscs). Although the area explored was small and there were few finds, this newly-discovered find is very important because of the few known sites from this period in Istria. Redni broj: 125 Lokalitet: Trviž crkva sv. Petra i Pavla Naselje: Trviž Grad/općina: Trviž Pravni status: R-51 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija, građevinska sanacija Sredstvima Ministarstva kulture i Grada Pazina, krajem rujna započela je građevinska sanacija crkve sv. Petra i Pavla u Trvižu. Pri iskopu za izvođenje drenažnog kanala oko crkve, na prostoru ispred pročelja nađeni su na tragovi podnice i zida, te je tijekom ljeta godine provedeno zaštitno arheološko istraživanje pod stručnim vodstvom Martine Barade (Konzervatorski odjel u Puli). Voditeljica projekta je Sunčica Mustač (Konzervatorski odjel u Puli). Crkva sv. Petra i Pavla nalazi se JZ od župne crkve posvećene Bl. Djevici Mariji, na negdašnjem trviškom groblju. Sačuvani nadgrobni spomenici uz ogradni zid groblja svjedoče o njegovoj uporabi do poč. 20. st. Današnja crkva sv. Petra jednobrodna je građevina, s preslicom na pročelju te upisanom pravokutnom apsidom i dvjema bočnim nišama na istočnoj strani. Mišljenje izneseno u starijoj znanstvenoj literaturi o postojanju triju građevinskih faza crkve (Fučić 1962), potvrđeno je već samim pregledom strukture ziđa te arheološkim istraživanjem. Istraživanje kojim je obuhvaćena površina od oko 25 m² potvrdilo je navod o skraćivanju crkve Trviž, crkva Sv. Petra i Pavla (foto: M. Barada) krajem 19. st. radi proširenja groblja. Pronađeni ostaci južnog zida i kamenog popločenja pripadaju najstarijoj fazi crkve, koju zasad nije moguće preciznije datirati. Nepoznanicu predstavljaju i točni gabariti i izgled najstarijeg objekta. Odgovore na ta pitanja trebalo bi pružiti buduće istraživanje unutrašnjosti sadašnje crkve. Naime, u drugoj fazi izgradnje crkva je produljena na istočnoj strani, te je tom prilikom srušeno začelje izvorne građevine. Novi zidovi nisu nastavili liniju starih, nego su s obiju strana širi za debljinu ranijih bočnih zidova. Struktura ziđa od pažljivo obrađenih, pretežno gotovo kvadratičnih klesanaca poredanih u pravilnim pasovima, te prostorno oblikovanje, osobito pravokutne apside natkrivene bačvastim svodom, upućuju na dataciju druge faze crkve u razdoblje kasne romanike, odnosno početak gotike u Istri (13./14. st.). Dakle, stariju fazu izgradnje treba datirati znatno ranije. Neizravne podatke za dataciju prve crkve pružaju i sačuvana (sada zazidana) vrata na sjevernom zidu čije oblikovanje upućuje na radoblje rane romanike, te stariji sloj zidnih slikarija u unutrašnjosti koji nije mlađi od 12. st. U posljednjoj fazi, početkom 19. st., crkva je s prednje strane skraćena za oko 3 m i dobila je novo pročelje. Nakon završetka istraživanja otkriveno popločenje i zid prekriveni su geotekstilom i tamponom, te je izveden predviđeni drenažni kanal oko crkve. Trviž, tlocrt crkve (crtež: M. Barada, prema podlozi T. Berton) 246

247 Istarska županija, HAG 2/2005 Literatura Fučić 1962 B. Fučić, Sv. Petar u Trvižu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, X/3, Zagreb, 1962: Summary Martina Barada As part of the construction operations to stabilise the Church of SS. Peter and Paul in Trviž during the summer of 2005, rescue archaeological investigation was carried out below the front elevation of today s church. On this occasion, part of the paving and part of the southern wall of the oldest phase was revealed. Future research in the interior of the church should establish the precise outlines of and provide a more precise dating for the oldest constructional phase of this structure. Redni broj: 126 Lokalitet: Turnina Sv. Ivan Naselje: Gajana Grad/općina: Vodnjan Pravni status: P-710 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U sklopu višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na zvoniku crkve sv. Ivana, a radi njegove kvalitetne restauracije i prezentacije, Konzervatorski odjel u Puli obavljao je od 3. do 30. listopada zaštitno arheološko istraživanje ostataka crkve sv. Ivana, koja se nalazi na području Turnina kod naselja Gajane (stručni voditelj: Marko Uhač; stručna suradnica: Martina Barada). Fizičke radnike i materijalnu logistiku osigurala je tvrtka Kapitel iz Žminja. Novčana sredstva za ovogodišnje istraživanje osigurali su Grad Vodnjan i Ministarstvo kulture. Turnina Sv. Ivan, zvonik, pogled s juga (foto: M. Uhač) Radi konsolidacije i konzervacije romaničkog zvonika bilo je nužno arheološki istražiti prostor nekadašnje crkve. Razlog tomu je što je sam zvonik bio sekundarno prislonjen na pročelni zid crkve čijim se urušavanjem narušila njegova vertikalna stabilnost. Arheološkim istraživanjem otkriveni su ostaci manje jednobrodne crkve s izbočenom trostranom poligonalnom apsidom. Analizom pojedinih konstruktivnih elemenata također su utvrđene kasnije faze građevinske pregradnje (zazidavanje bočnog ulaza, dozidavanje pojedinih konstruktivnih elemenata i dr.). Rijetki ulomci crkvenog namještaja (dio arhitrava, pluteja i dr.) ukazuju na lokalnu rustičnu ranoromaničku proizvodnju. Daljnjim istraživanjem izvan perimetralnih zidova crkve utvrđeno je da je ona nasjela na ostatke prostrane antičke vile rustike. Njen južni i zapadni perimetralni zid sagrađeni su izravno na zidovima veće antičke prostorije. Izvorni pod te prostorije u tehnici opus spicatum, iskorišten je kao pod unutrašnjosti prve faze crkve. Naknadnom rekonstrukcijom u kasnom srednjem vijeku djelomice je popravljen kamenom, a potom i ciglom. Istraženi gabariti crkve iznose 10,5x5,8 m, a na osnovi intenzivnog rekognosciranja utvrđena je vjerojatna površina vile rustike od cca 3000 m². Nalazom sekundarno uporabljenih pojedinih kamenih elemenata utvrđena je djelatnost koji se odvijala u dijelu vile, a bila je temeljena na preradi maslina i grožđa. Tim je doprinosom antičkoj topografiji još jednom potvrđena nekadašnja iznimna gospodarska važnost jugozapadnog dijela pulskog agera. Naknadan nastanak sakralnog objekta morfološki zanimljivih karakteristika te očuvanost romaničkog zvonika prilog su istraživanjima srednjovjekovnoga graditeljstva na području Istre. Turnina Sv. Ivan, pogled na crkvu (foto: M. Uhač) 247

248 U neposrednoj blizini crkve djelomice je očišćena veća novovjekovna cisterna presvođena trostrukim bačvastim svodom poduprtim rasteretnim lukovima na dvama vitkim stupovima. Nalaz cisterne svjedoči o kontinuitetu naseljenosti lokaliteta od antike do novog vijeka. Statičkom konsolidacijim zvonika, rekonstrukcijom zidova crkve i dijela zidova antičke gospodarske vile, te budućim čišćenjem unutrašnjosti cisterne bit će stvoreni temeljni uvjeti za kvalitetnu prezentaciju samog lokaliteta radi njegova uključivanja u kulturnu ponudu Grada Vodnjana. Literatura Matijašić 1998 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, Pula, Summary Marko Uhač Rescue archaeological investigations in the area of the one-time St John s Church, which lies in the area of Turnina, by the settlement of Gajana, were carried out as part of multi-year conservation and restoration operations to the campanile of the actual church. The research revealed remains of a small single-nave church with a protruding polygonal apse that was totally occupying the space of an antique villa rustica. Finds of church furnishing and ancient stone elements led to the dating of the construction and the purpose of individual structures in the site. After the end of the conservation operations, the creation of conditions for its presentation will be addressed. Redni broj: 127 Lokalitet: Umag Trg slobode Naselje: Umag Općina: Umag Pravni status: Z-2680 (urbanistička cjelina Umaga) Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zbog preuređenja glavnoga gradskog trga u Umagu, u sklopu pripremnih radova Muzej grada Umaga proveo je zaštitna arheološka iskopavanja. Budući da su posljednji ostaci umaške arhive spaljeni 1810., vrlo je dragocjen svaki podatak dobiven istraživanjima. Arheološko istraživanje obuhvatilo je k.č. 2311/3 (dio), 2428, 2429, 2341/2 (dio), 2404 (dio), 2431, sve k.o. Umag. Arheološki nadzor obuhvaćao je k.č. 2308, 2311/1 i 2311/2, sve k.o. Umag. Istraživanje je provedeno od 14. listopada do 22. travnja 2005., a arheološki nadzor na dijelu trga na kojem se nije istraživalo završen je 25. lipnja Voditeljica arheoloških radova bila je Narcisa Bolšec Ferri. U radovima su sudjelovali arheolozi Ana Sunko, Biljana Petrović Markežić, Vedrana Perković, Zoran Čučković, Filomena Sirovica (apsolventica). Dokumentaciju je vodila Biljana Bojić, a pedagoško vodstvo po lokalitetu Barbara Banovac. Na lokalitetu su također bili geodeti, snimatelji, vatrogasci (isisavanje vode), od sedam do osam fizičkih radnika te mehanizacija (dva kamiona i dva rovokopača). Investitor radova bio je Grad Umag. Cijelo područje istraživanja podijeljeno je na sektore i kvadrante, a iznosilo je gotovo 3000 m². Istražene strukture mogu se podijeliti na sljedeće grupe: 1. antički objekti rezidencijalnog karaktera s vanjskim popločenjem i bunarom 2. veliki antički objekt gospodarskog karaktera koji na južnoj strani ima u potpunosti sačuvan proizvodni dio uljare Umag - Trg Slobode, ostaci uljare antičkog objekta 248

249 Istarska županija, HAG 2/ ranosrednjovjekovni stambeni objekt 4. ranosrednjovjekovni grobovi najvišega socijalnog statusa 5. sustav srednjovjekovnih fortifikacija s kulom 6. ranosrednjovjekovni sakralni objekt veličine 17x25 m s tri upisane apside (istarski tip) s grobljem, kosturnicama oko perimetralnih zidova i grobovima unutar apsida 7. groblje umrlih od kuge 8. groblje s perimetralnim zidom, grobovima i kosturnicama nastalo prije ubicirano mjesto posljednje velike lomače Umaškog arhiva iz 1810.; zapalila ga je engleska mornarica 10. austrougarski valobran 11. vanjski pločnici, unutarnji podovi, temelji i zidovi objekata poznati s razglednica iz i mlađih. Pokretne nalaze s istraživanja čine: prapovijesna keramika; antička keramika i staklo; ranosrednjovjekovni nakit, staklo, koštani i metalni materijal; srednjovjekovna keramika, metal i staklo; novovjeka keramika, kovanice, medalje te drugi metalni i koštani predmeti. Također je nađeno mnoštvo ljudskih i životinjskih koštanih ostataka, koji pripadaju razdoblju od ranoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Kasnoantički gospodarski objekt Kasnoantički gospodarski objekt prostirao se na cijelom području ispod današnje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, zvonika, javne gradske cisterne i većeg dijela Trga Venecije. Sjeverni zidovi nalaze se ispred današnjeg zvonika i ispod pročelja župne crkve, a na zapadnoj stani završavaju ispred objekta na k.č Južni zidovi gospodarskog objekta nalaze se iza apside crkve. Na sjeveru i jugu gospodarski je objekt omeđen ziđem s kvadratnim nišama. Sjeverni i južni perimetralni zidovi međusobno su udaljeni četrdesetak metara (budući da zidovi nisu paralelni ta udaljenost varira). Unutar toga velikog gospodarskog objekta najvažniji je nalaz kasnoantičke uljare smještene uz južni perimetralni zid, odnosno ispod i između današnje trafostanice i apside župne crkve. Uljara je položena uz tri kvadratne niše i za sada (bez istraživanja ispod trafostanice) otkrivena su dva mlinska kamena, jedna kamenica taložnica, dvije kamenice mlina, dva lapis pedicini (dio tijeska) i dvije ploče s kanalima (dio tijeska). Ploča s kanalima, lapides pedicinis i kamenica taložnica sačuvani su in situ, dok su kamenice mlina nešto pomaknute. Jedan mlinski kamen ugrađen je u temelj zvonika, drugi je dislociran unutar uljare, a treći je u neposrednoj blizini. Sva tri u potpunosti su sačuvana, dok se sporadični dijelovi mogu naći po cijelom lokalitetu. Djelomice je sačuvano i popločenje uljare, napravljeno od nejednakih komada kamena. Uz sjeverni perimetralni zid gospodarskog objekta nisu se sačuvali (ako ih je i bilo) ostaci uljare. Unutar šireg prostora uljare pronađena su tri groba, od kojih je najvažniji G6 gdje je za grobnu arhitekturu iskorištena četvrtasta niša južnoga perimetralnog zida. To je grob s dva ukopa, od kojih su u starijem s loše sačuvanim kostima kao prilozi nađeni jedna buzetska naušnica i dio zlatne vrpčaste dijademe. Sakralni objekt istarskog tipa (s tri upisane apside) Sakralni objekt nalazi se ispod današnje župne crkve, a iznad gospodarskoga kasnoantičkog objekta. Orijentiran je u smjeru istok-zapad, za razliku od današnje župne crkve čija je orijentacija sjever-jug. Današnja je crkva Umag - Trg slobode, položaj istraženih objekata cijelom svojom širinom (18 m) nalegla na 25 m dužine novoistraženog sakralnog objekta (crkve), tako da je bilo moguće istražiti samo ostatke pročelja i apside. Ispred ulaza te crkve nađeno je groblje koje je temeljeno na kasnoantičkom gospodarskom objektu. Oko cijelog perimetralnog zida crkve također su nađeni grobovi kosturnice koji su često temeljeni na kasnoantičkom objektu. Unutar upisanih apsida i po njihovim zidovima nalaze se grobovi od kojih je jedan (G15) datiran buzetskom i umaškom naušnicom. Unutar apsida nađeno je ukupno osam grobova, od kojih je sedam s jednokratnim ukopom i samo jedan s višekratnim ukopima (G15). Izvan zidova apsida nađena su četiri groba kosturnice, dok je ispred ulaza nađeno šesnaest grobova. Najniži od tih grobova temeljeni su na kasnoantičkom gospodarskom objektu. Od šesnaest grobova, četiri su kosturnice, dok su dva s višekratnim ukopima. Još jedan grob (G35) nalazi se unutar sakralnog objekta, odnosno kameno opločenje poda crkve ujedno je njegova pokrovna ploča. Nakon podizanja kamene ploče nađena je zidana i ožbukana grobnica s nekoliko pokojnika uz koje su bili prilozi (staklene bočice, željezni nož i koštani češalj). Groblja i grobovi Na cijelom istraživanom arealu nađena su tri u potpunosti različita groblja: groblje umrlih od kuge, groblje neposredno ispod javne cisterne i groblje povezano sa 249

250 sakralnim objektom istarskog tipa. Posljednje je dalo najviše podataka. Iako je najstarije, najbolje je sačuvano. Na njemu su utvrđene sljedeće vrste ukopa: u zemlju s kamenom na prsima, u grob s kamenim obložnicama, u grob zidan kamenom i žbukom. Također je nađen i grob unutar crkve zidan ciglom te ožbukan i pokriven kamenom pločom (G35). U istraženom dijelu groblja vezanom uz sakralni objekt nađeni su ostaci oko 300 pokojnika, koji su pokopani u deset grobova kosturnica, pet grobova s višekratnim ukopom i dvadeset s jednokratnim ukopom. Zaštitna arheološka istraživanja poduzimaju se uvijek zbog ugroženosti lokaliteta. U ovom slučaju, zaštićena urbanistička cjelina Umaga bila je ugrožena iskopima za kanalizaciju, telefon, vodu i struju visokog napona te manjim dijelom radovima opločenja samog trga. Otežavajuća okolnost bila je u tome što je projekt obnove Trga slobode (autor projekta Nenad Fabijanić) napravljen prije arheološkog istraživanja. U dogovoru s autorom projekta, Muzej grada Umaga predlagao je izmjene projekta smatrajući da će na taj način trg dobiti novu kvalitetu. Nažalost, taj prijedlog nije naišao na prihvaćanje ni investitora ni nadležnoga konzervatorskog odjela. Uspjeli su se tek parterno prikazati položaj i veličina troapsidalnog sakralnog objekta. Kasnoantička uljara i ranosrednjovjekovna kula nisu dobili kameno popločenje jer se čeka dislokacija trafostanice i završetak arheološkog istraživanja ispod nje kako bi se napravila prezentacija in situ. Svi su nepokretni arheološki nalazi prekriveni geotekstilom i zasuti šljunkom te su svi osim uljare dobili betonski pokrov i završno kameno popločenje. Preostala je obrada nađenog pokretnog materijala, koji je opran i sortiran, a ljudski i životinjski ostaci dani su na obradu. Sav metalni materijal konzerviran je. and glass; modern ceramics, coins, medals, and other metal and bone items. Also found were a great many skeletal remains of people and animals, belonging to the period from the early Middle Ages to the Modern Era. Redni broj: 128 Lokalitet: Vižula Naselje: Medulin Grad/općina: Medulin Pravni status: R-444 Razdoblje: antika/kasna antika Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija i prezentacija Od Međunarodni istraživački centar za arheologiju, Brijuni Medulin, Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s Arheološkim muzejom Istre u Puli provodi arheološko istraživanje, konzervaciju i prezentaciju dijela antičke/ kasnoantičke maritimne rezidencijalne vile na poluotoku Narcisa Bolšec Ferri Summary When the main city square in Umag was being remodelled in preparation for the works on the Umag City Museum, rescue archaeological excavations were conducted. The whole research area came to almost 3000 square metres. The structures investigated could be divided into the following groups: a structure from Antiquity of a residential nature with external paving and well; a large structure from Antiquity of a working nature that had a totally preserved production part of an oil works on the southern side; an early medieval facility of a residential character; early medieval graves of the highest social status; a system of medieval fortifications with a tower; an early medieval religious building with three inscribed apses (Istrian type) and pertaining graves; a cemetery for those killed by the plague; a cemetery with a perimeter wall; graves and skeletons before 1677; the site of the last great bonfire of the Umag Archives of 1810 by the British Navy; an Austro- Hungary breakwater; external paving, internal floors, foundations and walls of structures known from postcards of 1900, and younger. Movable finds from the excavations comprise: prehistoric ware, Antique ware and glass; early medieval jewellery, glass, bone and metal materials; medieval pottery, metal Vižula, antički objekti u sektoru II 250

251 Istarska županija, HAG 2/2005 Poluotok Vižula kod Medulina, položaj objekata Vižula kod Medulina. Na poluotoku površine 25 ha uočeno je šest arheoloških sektora s arhitektonskim ostacima na kopnu i u moru. Istraživanje na kopnu započelo je u ljeto u sektoru II a. Na tom su području u 18. i 19. stoljeću probne iskope proveli H. Maionica i A. Gnirs, pretpostavljajući da je riječ o ostacima bogatog i luksuznog rezidencijalnog kompleksa u kojem je prema zapisima do smrti boravio Krispo, stariji sin cara Konstantina Velikog, s majkom Helenom. On je tu i ubijen, prema nalogu oca, u borbama za carski tron i zbog širenja kršćanstva. O Krispu Cezaru (Crispus Caesar), ubijenom 326. godine piše i povjesnik Amijan (Ammian, 14, 11, 20). U razdoblju od do u nekoliko su navrata istraživane podmorske gradnje lokaliteta. Tada je izrađena dokumentacija te je utvrđeno da vidljivim sklopovima arhitekture na kopnu pripadaju i odgovarajući dijelovi pod morem. Arheološki radovi od 1. srpnja do 30. rujna provedeni su pod vodstvom dr. sc. Vesne Girardi Jurkić, uz stručno tehničko vodstvo i organizaciju mr. sc. Kristine Džin. U radovima su sudjelovali i arheolozi Ida Koncani i Zrinka Ettinger Starčić te apsolvent arheologije Davor Bulić. Arhitektonsku dokumentaciju radila je Monika Petrović, prof., a geodetska snimanja tvrtka BRAC d.o.o. iz Medulina. U sektoru II a i b primarno su istražena i zaštićena in situ tri područja s prostorijama koje imaju djelomice sačuvane mozaičke podove iz 1./2. st. Površina mozaika (3x3,20 m), oštećenih i rastrganih rubova, pokriva prostoriju koja se veći dio godine nalazi pod morem. Prostorija je omeđena solidnim, pravilnim zidovima (širine 50 cm), zidanima pravilno isklesanim kamenom položenim u redove i spojenim čvrstom žbukom, koja je gotovo dva tisućljeća odolijevala morskim valovima. Ta prostorija s mozaičkim podom pripada građevini iz 1. st., prvoj fazi gradnje i uređenja vile. Mozaik je oblikovan od bijelih pravilnih kamenih kockica (0,8x1 cm) i omeđen crnom mozaičnom bordurom (kockice veličine 0,8x1 cm). Bordura je nedefinirane širine zbog oštećenja, a vjerojatno je bila široka oko 10 cm. Većim dijelom godine taj i ostali prostori objekta nalaze se pod morem, djelomice na plaži. Provedeno je istraživanje, dokumentiranje i primarna zaštita (izrada opšava, polaganje geofolije i zatrpavanje slojem šljunka debelim cm). U sektoru II a i b, nakon čišćenja zasipnog materijala i odvoza kamenih ostataka urušenih zidova, otkriveni su podni mozaici u prostorima 31, 32 i 46, koji su dijelovi termalnog kompleksa. Raščišćen je i prostor hipokausta (47) te prefurnija peći (41, 42). Istočno od tog prostora, odmah ispod površine zemlje pronađen je još jedan prostor s dobro sačuvanim podnim mozaikom površine 25 m². Nalazi se na razini višoj od prethodno opisanih prostorija (tzv. četvrtoj terasi) i udaljen je oko 55 m od mora. Mozaik pripada prostoriji iznad koje je naknadno građeno (44) i ima geometrijski uzorak, načinjen od bijelih, sivo- -plavo-crnih i crvenih keramičkih tesera većih dimenzija (1,5x1,5 cm). Pod pripada razdoblju 3. i 4. st. te vjerojatno čini treću fazu izgradnje i pregradnje objekta. Podloga na 251

252 Tijekom širenja iskopa prema sjeveru i zapadu, prostorije 43, 37, 36, 35 u potpunosti su iskopane i dokumentirane, te je utvrđena njihova funkcija. Riječ je o manjim bazenima s kanalom u funkciji termalnog kompleksa objekta, koji je većim dijelom još pokriven šumom i neistražen. Primarno je završena dokumentacija prostorija 38, 39, 40 koje se nalaze na zapadnoj strani objekta, uza samu morsku obalu. U njima je otkriven dobro sačuvan sustav olovnih cijevi (2r=5 cm) i zidanih keramičkih šahtova prekrivenih tegulama (25). Taj će sustav uvelike pridonijeti određivanju namjene prostorija nakon daljnjeg iskopavanja i istraživanja sjeverozapadnog dijela sektora II b. Vižula, u prvom planu ostaci hipokausta u prostoriji 47 (foto: K. Džin) koju je mozaik položen nije stabilna oštećena je korijenjem vegetacije i rastresitim terenom (prije samog iskopa raslinje se nalazilo oko 20 cm iznad mozaične površine). Komparativnom metodom mozaični se pod može datirati u Konstantinovo vrijeme. Zanimljivo je uočiti da su na tom podu izgrađena dva četverokutna antitetično postavljena pilastra (55x55 cm), zidana od klesanaca, koji su usječeni u pod te su na taj način uništili dio mozaika. Pretpostavlja se da su ti pilastri bili nosači krova ili neke konstrukcije u naknadnoj pregradnji i uporabi prostora. Mozaični pod u prostoriji (44) detaljno je očišćen od zasipnoga građevinskog materijala i žbuke iz naknadnih pregradnji te je pripremljen za primarnu sanaciju. Detaljno je saniran, prekriven geofolijom, pijeskom, daskama i zemljom do vremenskih uvjeta pogodnih za njegovu restauraciju i prezentaciju ili strapaciju na temelju elaborata mr. sc. Egidija Budicina. Izvršena je geodetska, arhitektonska i fotografska dokumentacija, kao i potpuna digitalizacija mozaične površine. U prostorijama 45, 48 i 30 utvrđeno je postojanje sustava za odvodnju oborinskih voda pomoću zatvorenih izgrađenih kanala, u cisternu (27) kao i u bazene (37) na trećoj visinskoj terasi objekta u kojima su otkrivene položene keramičke cijevi i polukružni keramički žljebovi (32. 31, 46). Vižula, mozaik u prostoriji 44 (foto: K. Džin) Ispod neiskopane velike cisterne (27) u izduženoj četverokutnoj prostoriji (25) probnim je sondiranjem utvrđeno pet razina poda s probojem kroza zid olovne cijevi (2r=5 cm) iz prostorije 11. Za nju se smatra da je služila kao malo kućno svetište posvećeno nimfama, budući da su ondje otkriveni mala mramorna ruka Puta (6,5 cm), mali mramorni korintski kapitel (12x15 cm). Prostorija je bila obložena žutim, crnim i bijelim mramornim pločama. Pretpostavlja se da je u jednoj od građevinskih faza vjerojatno bila bazen na prvoj terasi građevine, tj. na šetnici prema moru. Tijekom istraživanja u probnoj sondi na jednoj od viših terasa građevine (sektor II c) došlo se do podatka o postojanju rubnog zida iza kojeg je u presjeku terena otkriven mozaični pod, koji kvalitetom i izradom vremenski odgovara mozaičnom podu iz prostorije 44. Zbog mogućnosti ljudske devastacije i erozije iskop nije nastavljen, jer je riječ o jako ugroženom dijelu arheološkog lokaliteta. Literatura Džin 2000 K. Džin, Sjaj antičkih nekropola Mutile, Katalog, 58, Pula 2000: Džin 2004 K. Džin, I gioielli d oro della necropoli di Burle (Medolino), Atti, 34, 2004: Girardi Jurkić, Džin 2003 V. Girardi Jurkić, K. Džin, Značaj rimskih nekropola u Istri, u: Sjaj antičkih nekropola Istre, Monografije i katalozi, 13, Pula, 2003: Girardi Jurkić, Džin 2005 V. Girardi Jurkić, K. Džin, Rimska rezidencijalna vila na poluotoku Vižula kod Medulina istraživanje godine, Materijali, 17, Pula, 2005: Gnirs 1908 A. Gnirs, Römische Luksusvilla in Medolino, Jahrbuch für Altertumskunde, 2, Wien, 1908: 157. Gobić Bravar 2005 Đ. Gobić Bravar, Antički mramori s arheološkog lokaliteta Vižula kod Medulina, HAnt, 14, Pula, 2006: Jurišić 2006 M. Jurišić, Podmorska arheološka istraživanja na Vižuli pokretni nalazi, HAnt, 14, Pula, 2006: Jurkić Girardi 1981 V. Jurkić Girardi, Medolino e i suoi dintorni dalla preistoria al medioevo, Atti, Centro di ricerche storiche Rovigno, 11, Rovigno Trieste, 1981: Maionica 1879 H. Maionica, Trieste, Pola, Aquileia, Archäologisch-epigraphiosche Mitteilungen aus Österreich-Ungarn, I, Wien, 1879: 43. prof. dr. sc. Vesna Girardi Jurkić mr. sc. Kristina Džin 252

253 Istarska županija, HAG 2/2005 Summary The Roman maritime villa on the Vižula peninsula Isola del Vescovo in Medulin, was recorded as early the Middle Ages. During 10 years of recent investigation ( ) the west coastal part of the maritime villa, four phases of construction and reconstruction, have been identified (the periods of Augustus, Hadrian, Constantine and the early medieval period). During the archeological research conducted in the summer of 2005, a system of complex bath heating with a prefurnium has been discovered. Considering the three types of suspensura (hexagonal bricks inserted and strengthened with quadrilateral bricks and stone spoliae as a tertiary floor-supporting material from the phase of mosaic setup), the system must have been in use during the period lasting from the 2 nd till the 4 th century AD. The prefurnium was covered with stone slabs, punctured from the heat and burning that left traces of ash at the bottom of the canal. This Late Antique phase of the bath complex fits the dating of mosaic tessellation in the next room (most likely a sudatorium). The rooms discovered belong to the residential villa on the so-called fourth terrace, settled on a hill-side. The villa was built and used during the reign of Constantine the Great, a coin from which has been found bricked into the mosaic floor. This concurs with historical sources (Ammianus Marcellinus, 14, 11, 20), regarding Crispus Caesar, the elder son of the emperor, who was murdered in the year 326 at the imperial estate not far from Pula. 253

254 PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA 129 Cickini 130 Cres Trg F. Petrića 131 Fortičina 132 Kastav Crekvina 133 Kaštel Grobnik 134 Kaštelina 135 Mirine 136 Mohorov uvala Blatna 137 otok Oruda, otok Palacol 138 Punta Zidine 139 Sv. Nikola 140 Uvala Dubac 254

255 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 129 Lokalitet: Cickini Naselje: Sršići Grad/općina: Malinska Dubašnica (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: arheološko iskopavanje Tijekom lipnja i početkom srpnja 2005., u trajanju od 25 radnih dana, nastavljena su sustavna arheološka istraživanja na kasnoantičko-ranokršćanskome arhitektonskom kompleksu u šumi Cickini, kod sela Sršići, povrh naselja Sveti Vid Miholjice na otoku Krku. Radove je financiralo Ministarstvo kulture, Primorsko-goranska županija i Općina Malinska Dubašnica. Stručni dio ekipe terenskih istraživača vodio je arheolog Ranko Starac, kustos Arheološkog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, uz suradnju arheologinja Antonije Mažuranić, Tihane Pavlek te apsolventice arheologije Mirne Vujović. Fotografiranje i obradu snimaka obavljao je Dragan Pelić, a geodetske usluge pružao je Geobiro iz Dobrinja. Konzervatorski nadzor vodio je arheolog Nino Novak iz Konzervatorskog odjela u Rijeci. Fizičke radove obavljali su radnici građevinskog poduzeća Stanišće iz Njivica. Nakon ljetne stanke, tijekom listopada i studenog nastavljeni su radovi na sanaciji i konzervaciji dijela istraženoga arhitektonskog kompleksa. Radove je koordinirao i vodio arheolog Ranko Starac, uz suradnju s kolegama iz nadležnog konzervatorskog odjela. Građevinsko-konzervatorske radove čišćenja, konstruktivne sanacije i zaštite novootkrivenog ziđa (dijelova narteksa i egzonarteksa ranokršćanske crkve s baptisterijem) obavljali su djelatnici građevinskog obrtnika Zvonimira Bedića iz Omišlja. U dosadašnjim radovima otkriven je najvažniji dio građevine, a spomenuti prostor baptisterija natkriven je krovnom konstrukcijom radi nesmetanog rada i zaštite osjetljive zidne i podne žbuke. Nakon privremene sanacije, krsni je zdenac prekriven posebno načinjenom konstrukcijom koja ga štiti od negativnih utjecaja atmosferilija, hladnoće i fizičke devastacije. Tijekom i godine (Starac 2004) istražen je veći dio crkvene građevine. Riječ je o jednobrodnoj građevini s tlocrtom u obliku latinskog križa, s apsidom koja je iznutra polukružna, a izvana sedmerostrana. Uzduž bočnih zidova do krakova transepta nižu se pomoćne prostorije i vodospreme. Crkva je nakon rušenja uzrokovanog požarom pregrađena i skraćena prostori transepta pregrađeni su i pretvoreni u pomoćne prostorije. Ubrzo nakon te graditeljske intervencije bila je iznova spaljena i definitivno napuštena. Tijekom 2005., uz iskopavanja prostorija crkvene građevine (ukupne duljine 30 m, s narteksom i baptisterijem), započela su istraživanja arhitektonskog kompleksa sjeveroistočno od crkve. Potpuno je istražena kasnoantička pravokutna zgrada kojoj su zidovi naknadno konstrukcijski ojačani dogradnjom pravokutnih istaka i novoga zidnog plašta. Kao i sve dosad istražene prostorije i ta je zgrada stradala u požaru, o čemu je svjedočio debeo talog pepela i ugljenog trunja. Objekt nije služio stanovanju, već je bio u funkciji nekog skladišta, najvjerojatnije žitnice. Iz vremena prije urušavanja (krajem 6. ili početkom 7. stoljeća) potječu ostaci nekoliko grubo načinjenih lončića od tamnosive keramike, nađeni u jednom kutu objekta. Bio je to trag kratkotrajnog vatrišta uz koje se sklonila manja skupina ljudi. Kompleks građevina sjeverno od crkve nastao je višekratnim pregradnjama jednoga antičkog ladanjskog gospodarstva koje je tijekom 5. st. obnovljeno, s trijemom oslonjenim na niz zidanih stupova na koje su se oslanjali lukovi. Iz trijema, odnosno hodnika, ulazilo se u razne prostorije koje tek treba istražiti. Tijekom ranobizantskog razdoblja, dijelovi portikata trijema pregrađeni su, a prostorija hodnika izgradnjom suhozidnih zidova pretvorena je u niz kućica u kojima su boravili ljudi. Riječ je o siromašnoj populaciji koja je za čuvanje tekućina rabila kamene rimske urne pokupljene s obližnje, još neutvrđene rimske nekropole. Otkopani su dijelovi još jedne zgrade čiji su uglovi naknadno ojačani pravokutnim istacima, koja se pruža pod neistražene gomile sjeverno od pročelja crkve. Tu su pronađeni brojni ulomci stakla, kao i tanjuri sjevernoafričkog podrijetla s kraja 4., odnosno 5. stoljeća. U podnoj žbuci jedne od spomenutih prostorija pronađen je novčić rimskog cara Proba. Najvažniji nalaz istraživanja iz jest otkriće pravokutne prostorije u kojoj je bio izgrađen krsni zdenac. U taj se prostor pristupalo kroz dva ulaza iz predvorja crkve, kao kroz bočne ulaze. Zdenac nije ukopan u podu, već je bio izgrađen od lomljenog kamena i opeke te fino ožbukan. Smješten je u središtu prostorije, a gornji mu je rub na 70 cm visine. Unatoč naknadnim razaranjima (dio zidnog plašta porušen je prigodom rušenja crkve, a unutrašnjost je bila pretvorena u ognjište), postoji dovoljno elemenata za njegovu rekonstrukciju. Unutrašnjost kružnog tlorisa bila je ožbukana narančastom hidrauličnom žbukom od koje je preostalo nekoliko ulomaka, dok je vanjsko lice bilo premazano tankim slojem fino zaglađene vapnene žbuke koja je trebala ostavljati dojam kamene ili mramorne konstrukcije. Vanjski je plašt zdenca poligonalnog tlocrta, s ritmično načinjenim polukružnim nišama. Postoji čitav niz detalja koje još treba istražiti, vezanih uza samu liturgiju i obrede krštenja. Istraživanja će biti usmjerena na susjedne prostorije. Čitav prostor baptisterija u jednom je trenutku, nakon velikog požara, zatrpan kamenjem i šutom. Sedamdeset centimetara poviše načinjen je nov vapneni pod, tako da je zdenac ostao u tlu. Nakon druge paljevine i definitivnog napuštanja kompleksa, novodoseljeni Hrvati povremeno rabe te prostorije kao skloništa ili ognjišta. U udubljenju zdenca pronađeno je i nekoliko ulomaka oltarne kamene pregrade čiji su dijelovi u ranome srednjem vijeku odbacivani uokolo crkve. Uz krsne zdence uz krčku katedralu, te novootkriveni krstionički kompleks križnog tlocrta podno Cickini, pogled na istraženu arhitekturu (foto: R. Starac) 255

256 Sv. Marka u Baški, taj je baptisterij treći na otoku Krku. Prema arhitektonsko-oblikovnim karakteristikama, nastao je prema predlošku najvažnije crkvene građevine bazilike u Akvileji, gdje su već krajem 4. stoljeća primijenjeni pojedini projektni elementi naslijeđeni iz antičke arhitekture (razvedenost zidnog plašta polukružnim nišama), a primijenjeni su i na baptisteriju bazilike u Emoni (Ljubljani), koji je prvi puta bio porušen za seobe zapadnih Gota prema Italiji na samom početku 5. stoljeća. Među novim otkrićima valja spomenuti i nalaz temelja ulaza u zvonik, odnosno uzak toranj s pristupnim stubištem, koji je stajao bočno uza sjeverni rub pročelja crkve. Vrlo je neobičan nalaz maloga groba, omeđenog i pokrivenog krovnim tegulama, s ostacima donjeg dijela tijela djeteta (gornji dio trupa očito su raznijeli glodavci) bez tragova nošnje, uz kojeg je priloženo kokošje jaje. Ukop je načinjen u podnici crkvenog predvorja i bio je zaliven žbukom. Prema tome, dijete je ukopano prilikom druge obnove crkve, no svakako prije kraja 6. stoljeća, pa vjerojatno pripada kršćanskoj zajednici. Međutim, jaja u grobove prilažu isključivo poganski Avari (odnosno, riječ je o običaju podrijetlom od prednjeazijskih stepskih naroda). Jaje je simbol nadanja u uskrsnuće i vječni život, no njegovo prilaganje u grob nije uobičajeno za romanizirane krčke starosjedioce ili kasnije doseljene Hrvate. Postoji mnoštvo detalja koji govore o složenosti kompleksa na Cickinima koji je dva puta gorio i višekratno je obnavljan. Nalazi vrlo kvalitetno urešenih dekorativnih elemenata crkvene građevine, poput imposta nosača prozorskih bifora urešenih različito oblikovanim križevima, te stupića (nosača) imposta s glavicama (kapitelima) klesanima u vrlo kvalitetnim radionicama, u potpunosti mijenjaju spoznaje o umjetničkim dosezima realiziranima na izvangradskim lokalitetima. Vrijednost lokaliteta Cickini ogleda se i u činjenici da je crkveni kompleks izgrađen uz stambeno-samostanski sklop zgrada, te oni čine nedjeljivu cjelinu koju je potrebno ravnopravno prezentirati. Odabrani dijelovi kamene skulpture bit će prezentirani izložbom u prikladnom prostoru srednjovjekovne crkvice sv. Vida u središtu istoimenog naselja. U pripremi je i mali tiskani katalog, kako bi već sada, unatoč nepotpunim rezultatima, javnost bila upoznata s tom, dosad najvećom zbirkom ranokršćanske skulpture s jednog lokaliteta na Kvarneru. Uz odgovarajuću materijalnu potporu, najvažniji dijelovi lokaliteta mogli bi biti istraženi i konzervirani, te turistički valorizirani tijekom triju idućih godina. Preostali dijelovi kompleksa bi se u sporijem tempu postupno iskopavali te bi sama istraživanja bila Ostaci krsnog zdenca (foto: R. Starac) turistička atrakcija i dio naše kulturne ponude. Uz zaštitu i prezentaciju crkvenog kompleksa, predstoji i stvaranje muzejske zbirke s lapidarijem, za što će trebati odvojiti sredstva za projektiranje, izvedbu i muzeološki postav. Zbirka mora biti u domicilnoj sredini, na prostorima općine Malinska Dubašnica. Literatura Starac 2004 R. Starac, Early Christian church in Cickini forest near Sršići on the island of Krk, Hortus Artium Medievalium, 10, Zagreb Motovun, 2004: Summary Ranko Starac During June and the beginning of July 2005 systematic archaeological excavations were continued at the architectonic complex from the Late Antiquity-Early Christian periods in the woods Cickini, next to the village Sršići, above the village Sveti Vid-Miholjice at the island of Krk. The restoration and conservation works were continued on the excavated part of the architectonic complex. The works were focused on cleaning, constructive restoration and rescue works on the newly discovered masonry (parts of narthex and outer narthex of the Early Christian church with baptistery). Redni broj: 130 Lokalitet: Cres Trg F. Petrića, kapela sv. Ivana Naselje: Cres Grad/općina: Grad Cres Pravni status: Z-2685 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno i revizijsko iskopavanje Zaštitna i revizijska arheološka istraživanja na Trgu F. Petrića u gradu Cresu provedena su u sklopu opsežnih radova obnove istoimenog trga. Investitor radova bio je Grad Cres, a radovi su se izvodili prema projektu Urbinga d.o.o. iz Zagreba (u radovima su sudjelovali Elektrovod d.o.o. iz Cresa i PZC iz Slavonskog Broda). Arheološka istraživanja i stalan nadzor radova proveo je Konzervatorski odjel u Rijeci (voditeljica Martina Blečić) od 21. listopada do 5. veljače godine. Radovi su realizirani etapno, zbog izrade infrastrukturne mreže i građevinskih rješenja cijele površine Trga F. Petrića. Nadzor je proveden na svakoj dionici građevinskih radova, a rezultati probnih sondi najvećim su dijelom bili negativni. Sukladno poznatim arhivskim podacima (Petris 1892; Mitis 1899; Lemessi 1979; Fillini, Tomaz 1984; DPU 2004), katastarskim planovima i dosadašnjim zaštitnim arheološkim istraživanjima provedenima početkom 90-ih godina 20. st. (Ćus Rukonić 1993a), na položaju ispred gradske lođe provedeno je revizijsko istraživanje kapele sv. Ivana (na k.č. 2055, k.o. Cres). Kapela je istražena u cijelosti na površini sonde (180 m 2, relativne dubine do 1 m). Sonda je podijeljena u dvije manje (sonde 1 i 2) koje su bile odijeljene koridorom s oborinskim vodama i sustavom fekalnog odvoda, istraženim u prethodnim zaštitnim 256

257 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 radovima (Ćus Rukonić 1993). Sonda je imala oblik nepravilna pravokutnika, orijentacije jugoistok-sjeverozapad, diktiranog terenskim uvjetima. Površinski sloj gradskog popločenja iznad sonde odstranjen je strojno, do relativne dubine od 0,15 do 0,20 m, a kamene ploče sivog vapnenca i mramora razvrstane su i deponirane zbog uporabe u tlocrtnoj rekonstrukciji kapele. Već na relativnoj dubini od 0,20 m istaknulo se pružanje zidova sakralnog objekta u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Zidovi su bili građeni od poluobrađenih i neobrađenih komada kamenja povezani kompaktnom svijetlosivom vapnenom žbukom s izrazitom količinom morskoga šljunka. Budući da se kapela nalazi uz samu cresku rivu pokraj mandraća, njezina je unutrašnja površina bila ispunjena vodom i morskim muljem, pa su radovi bili znatno otežani. Tijekom radova definirani su sljedeći slojevi: SJ 01, kao sloj nasute rastresite zemlje i građevinske šute kojim se nivelirala površina za postojeće popločenje u 20. st. i koji se prema sjevernom dijelu sonde neznatno podizao ( 0,61 0,31 m n.m.), zatim SJ 02, odnosno sloj gradske kaldrme prvobitnog popločenja trga i građevinske šute s nanesenom zemljom, postavljen pri podizanju trga u 19. st. (Ćus Rukonić 1993a) Taj je sloj definiran i dokumentiran u sjeveroistočnom kutu sonde na dubini od 0,31 m n.m. Potom je zabilježen SJ 03 sloj nanesene crveno- -smeđe gline i neobrađenog kamenja te građevinske šute, kojim je zatrpavana kapela nakon rušenja i za temeljenje popločenja kaldrmom do dubine od 0,15 m n.m., SJ 04, odnosno vapnene žbuke iznad i uokolo zidova crkve na dubini od 0,33 do 0,25 m n.m., te SJ 05, odnosno sloj mulja i morskog pijeska uz temeljene strukture zidova i u interijeru objekta do maksimalne dubine od -0,06 do -0,13 m n.m. Istraživanja kapele sv. Ivana nadopunila su i potvrdila pretpostavke o tlocrtnom prostiranju i rasporedu, razvojnim graditeljskim fazama i dimenzijama toga sakralnog objekta te rezultirala nalaženjem dobro očuvane polukružne apside (SJ 1) izgrađene od pravilno obrađenih kamenih komada s vanjskih strana i ispune od sitnijega neobrađenog kamenja povezanog obilnom količinom žbuke i veziva s unutrašnje strane. Zid apside pružao se u širini od 1,10 m, na dubini od 0,33 m n.m. Zatim su istraženi zapadni (SJ 2) i istočni (SJ 3) perimetralni zidovi kapele zabilježeni na dubini od 0,33 do 0,13 m n.m., orijentacije sjever-jug i širine od 0,80 do 1,10 m. Zidovi su bili spojeni s apsidom, a očuvalo se samo jedno rame apside zabilježeno uz istočni zid na dubini od 0,17 m n.m. Na sjevernoj strani istražen je izvanredno dobro uslojen pročelni zid kapele (SJ 8), čiji su temelji građeni od velikih monolitnih, poloubrađenih kamenih blokova na dubini od 0,25 do 0,14 m n.m. i širine od 1 do 1,10 m. Prema zapadu zid je prekinut, a temeljna stopa postavljena je dublje, pa se vjerojatno na tom dijelu nalazio prvotan ulaz u kapelu. Navedeni arhitektonski elementi izvorni su dio kapele izgrađeni istodobno na ukupnoj površini od 50 m 2. Primijenjena je ista tehnika gradnje dobro uslojenih temelja i snažne zidne strukture, način gradnje od poluobrađenog kamenja povezanog svijetlom kompaktnom žbukom s primjesama šljunka, te stil gradnje naglašenoga pravilnog pružanja zidova i njihovog usklađenog uslojavanja, vjerojatno u razdoblju romanike kada je kapela nosila titular sv. Ivana Krstitelja. U interijeru kapele iznova je, na dubini od 0,20 m n.m., samo dokumentirana zidana grobnica od opeka SJ G 1)/2 ispunjena pijeskom, koja je istražena godine (Ćus Rukonić 1993a). Cres kapela sv. Ivana, temelji apside (foto: D. Krizmanić) Uz bočna pročelja kapele istražene su mlađe dogradnje i nadogradnje kapele. Sa zapadne strane kapele, usporedno s njezinim smjerom pružanja, na dubini od 0,14 m n.m. i površini od 18,75 m 2, definirana je sakristija čiji su zidovi bili mnogo uži, široki od 0,40 do 0,50 m i građeni lošije od same kapele. Sakristija je bila pravokutna prostorija spojena južnim zidom dužine 2,60 m, (SJ 5) sa zapadnim perimetralnim zidom kapele, orijentacije istok-zapad, te s lateralnim zapadnim zidom dužine 7,50 m (SJ 6), koji je sa sjevernim, prilično uništenim zidom (SJ 9) pretpostavljene dužine 2,60 m, bio spojen sa zidom SJ 8 glavnog pročelja kapele. S istočne strane kapele istražene su temeljne strukture zidova okolnog trijema ili nekog oblika kolonade koja je dijelila kapelu od okolnog prostora trga. Južni temeljni zid (SJ 4) pružao se u dužini od 3 m u smjeru zapad-istok, prislonjen gotovo uz kalotu apside, na dubini od 0,37 m n.m. Dokumentiran je istočni perimetralni zid trijema na dubini od 0,15 m n.m. (SJ 7) istražene dužine od 6 m, te sjeverni zid (SJ 10) koji se spajao na glavno pročelje kapele, u dužini od 2,70 m, uz istočni perimetralni zid na Tlocrtna rekonstrukcija kapele s istraženim dijelovima arhitekture (crtež: M. Blečić) 257

258 dubini od 0,17 m n.m. Opisani zidovi sakristije i trijema ili kolonade bili su građeni neobrađenim manjim komadima kamenja, sa slabom svijetlosivom vezivnom žbukom koja se očuvala samo na pojedinim dijelovima. Ta je arhitektura većinom ili u potpunosti uništena prilikom rušenja kapele, kao i prilikom postavljanja infrastrukture i recentnijih gradskih popločenja. Prema poznatoj dokumentaciji, navedeni aneksi vjerojatno su izvedeni u razdoblju gotike (Petris 1892; Ćus Rukonić 1993a). U središtu kapele izvedene su i dvije probne sonde, prema apsidalnom dijelu svetišta i kod sjevernog pročelja, veličine 1x1 m, do relativne dubine od 1 m. Time je definirana zdravica od morskog mulja bez ikakvih nalaza materijalne kulture do najviše dubine od -0,13 m n.m. Dijelom zbog navedenih gradnji, a dijelom i zbog odnošenja i ispiranja terena morskom vodom, tijekom radova nisu zabilježeni znatniji primjerci pokretne arheološke građe, kao ni dijelovi arhitekture interijera. Nađeno je samo nekoliko ulomaka moderne keramike i dno amfore u morskome mulju. Nakon istraživanja, dokumentiranja i geodetskog snimanja, kapela sv. Ivana prekrivena je zaštitnom geofolijom, slojem finog pijeska i građevinskim pokrivačem, kako bi se i na toj površini postavilo novo popločenje. Novim projektom uređenja tog dijela Trga F. Petrića izrađen je prijedlog tlocrtne rekonstrukcije kapele koja će biti prezentirana u hodnoj površini. Literatura Ćus Rukonić 1993 Jasminka Ćus Rukonić, Zaštitna arheološka istraživanja na trasi kanalizacije u Cresu 1993., Obavijesti HAD, 25/3, Zagreb, Ćus Rukonić 1993a Jasminka Ćus Rukonić, Crkvica Sv. Ivana na Trgu rane Petrisa u Cresu, Godišnjak ZSKH, 18/19, Zagreb, DPU Grad Cres 2004 DPU Grada Cresa, Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Rijeci, Rijeka, Fillini, Tomaz 1984 M. Fillini, L. Tomaz, Le chiese minori di Cherso, Quaderni della cominità Chersiana, n.7, Tipografia Regionale Veneta Editrice, Conselve, Lemessi 1979 Nicolo Lemessi, Note storiche geografiche artistiche di Cherso, vol. I, II, Roma, Mitis 1899 S. Mitis, Note storiche sull isola di Cherso, Rivista dalmatica, A I, v 1, Zara, Petris 1892 St. Petris, Spoglio dei libri consigli della città di Cherso, Pagine Istriane, A VI, Capodistria, Summary Martina Blečić Rescue and revising archaeological excavations at Frane Petrić Square in the city of Cres were conducted within the extensive restoration works on the square. In front of the city loggia we conducted excavations into the remains of St. John s Chapel. This added new data to our previous knowledge about the layout, developmental phases and dimensions of this sacral structure. The excavations yielded foundation structures probably dating from the Romanesque Period when the chapel bore the name of St. John Baptist. The chapel extended in the north-south direction at a surface of 50 square meters. A grave vault was registered in its interior. It had been built of bricks and filled with sand and it was investigated in the 1993 rescue excavations. Alongside the lateral facades of the chapel the later annexes were also defined i.e. the sacristy on the west side and a portico or colonnade on the east side. These walls had probably been built during the Gothic period. After the excavations, a new spatial arrangement project yielded a proposal for the presentation of the ground plan of the chapel on the surface level of the square. Redni broj: 131 Lokalitet: Fortičina Naselje: Omišalj Grad/općina: Omišalj (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U razdoblju između 14. travnja i 9. svibnja nastavljena su sustavna arheološka istraživanja i dokumentiranje ostataka kasnoantičko-ranosrednjovjekovne utvrde zvane Fortičina (u srednjovjekovnim ispravama naziva se Gradec). Riječ je o nastavku čišćenja započetog godine i sustavnog dokumentiranja arhitektonskih tragova, ali i arheoloških taložina na tome istaknutom stjenovitom brežuljku povrh dubokoga Omišaljskog zaljeva. Trotjedna istraživanja vodio je Ranko Starac, a sudjelovale su i apsolventice arheologije Antonija Mažuranić, Tihana Pavlek i Mirna Vujović. Radovi su započeli otkopavanjem naslaga unutar jugoistočnog kuta utvrde. Utvrda tlocrtno slijedi obrise rubova kamenite glavice, s umjetno poravnatim zaravankom. Riječ je o nepravilnoj pačetvorini čiji su obodni zidovi u proteklim stoljećima porušeni, a veći je dio kamena odnesen. Ipak, dio kontura bedema očuvan je u visini između 50 cm i 350 cm, širine zida između 150 i 170 cm. Ugaoni dijelovi utvrde porušeni su ili zaklonjeni recentno nabacanim suhozidinama te bez potpunog čišćenja nije moguće utvrditi točne dimenzije utvrde (unutrašnja zaštićena površina iznosi oko 1000 m²). Karakteristike ziđa (vodoravno uslojeni četverokutni izduljeni klesanci povezani vrlo čvrstom svijetlom žbukom) upućuju na srednjovjekovno doba gradnje ( stoljeće). Karakteristike tlocrta sugeriraju bliskost tog tipa kaštela s načinom izgradnje i oblikom kaštela Gradec kod Garice. Oba kaštela nevelikih dimenzija, ali vrsnih izvedbenih svojstava (osjeća se utjecaj romaničkoga stilskog izričaja prisutnog u urbanim sredinama kvarnerskog otočja), pripadaju najstarijoj očuvanoj stambeno-fortifikacijskoj baštini krčkih knezova, kasnije zvanih Frankopana. Arheološkim istraživanjima dijelova unutrašnje površine utvrde nastojale su se dokumentirati i kvalitetno izlučiti sve kronološke etape i tragovi čovjekova boravka na tom prostoru. Prilikom prijašnjih obilazaka terena uočeni su rasuti ulomci keramike iz antičkog, kasnoantičkog, ranosrednjovjekovnog i razvijenog srednjovjekovnog doba. Tijekom radova teren je podijeljen u mrežu kvadranata kojima su obuhvaćene površine dviju sondi. Ukupno su izlučene 23 stratigrafske jedinice. Istražen je pravokutni objekt prigrađen uz unutrašnje lice bedemskog plašta, veličine 6x15 m, debljine ziđa 80 cm (iznad temeljne stope), odnosno širine temeljnog poriza između 85 i 110 cm. U prostoriju je bio omogućen ulaz iz smjera sjevera, odnosno 258

259 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Fortičina, crtež istražene površine unutrašnjeg dvorišta, o čemu svjedoče ostaci monolitnog praga. Nasuprot unutrašnjem ulazu, na jugoistočnome perimetralnom zidu, stajao je glavni ulaz u kaštel, koji je bio postavljen na razini prvog kata. Dislocirani ostaci nadvoja i dovratnika tog portala romaničkog tipa pronađeni su tijekom kampanje Do tog ulaza uspinjalo se unutrašnjim stubištem oslonjenim na loše građen prizid uz unutrašnje lice jugoistočnog dijela bedema. Vanjski pristup nije sačuvan. Morao je ići preko pomične drvene platforme s drvenim stubištem, što je odlika pristupa tipična za manje feudalne utvrde iz razdoblja prije poznavanja vatrenog oružja. Čitav prostor bio je ispunjen razrušenim dijelovima ziđa, ulomcima bijele vapnene žbuke te komadima narančasto-crvene hidraulične žbuke, odnosno razbijenim i razbacanim komadićima unutrašnjeg premaza neke veće vodospreme, čiji položaj zasad nije utvrđen. Tragovi zidnih struktura (vrsta vezivne žbuke i način gradnje od manjega pravokutnog izduljenog klesanog kamena položenog u vodoravne redove) govore o istodobnom ili nešto mlađem razdoblju gradnje od vremena gradnje obodnoga bedemskog plašta. Utvrda je bila izgrađena na niveliranim i poremećenim taložinama tragovima kratkotrajnih boravaka manjih skupina ljudi iz razdoblja između sutona antike i prvih stoljeća srednjeg vijeka. Razdoblju izgradnje utvrde pripadaju nalazi kućanske keramike. U pravilu je riječ o dijelovima lonaca različitih veličina, najčešće pečenih redukcijskim postupkom, mrke ili sive boje, tankih stijenki, ali dobre čvrstoće. Površina posuda hrapava je na dodir, najčešće zbog primjesa sitnog kalcita ili kremenog pijeska u glini. Nema posuđa ocakljene površine (osim nekoliko recentnih ulomaka s površine tla). Pronađen je i veći broj željeznih klinova i čavala, te drugih željeznih uporabnih predmeta, kao i nekoliko uglavnom fragmentiranih noževa. Analiza građe je u tijeku, pa se zasad može reći da taj horizont s tragovima čovjekova povremena boravka pripada vremenu izgradnje i kratke uporabe utvrde krajem 12. i tijekom 13. stoljeća. Zanimljiv je potpun izostanak arheoloških nalaza iz idućih stoljeća, pa se čini da utvrda više nije bila trajnije rabljena. Mrljasto raspoređene taložine (dijelom poremećene recentnom obradom tla i rastom drveća) uočene u sjevernom dijelu pravokutne prostorije, zatečene na dubini između 25 i 50 cm od razine današnje hodne površine, raspršene su u debljini između svega 5 cm, do najviše 20 cm. Spomenute naslage sastoje se od tamnosive zemlje u kojoj prevladava sitan šljunčani agregat, pomiješan s ugljenim trunjem, sitnim ulomcima ognjišne keramike, nagorjelim ostacima životinjskih kostiju i morskih školjaka. Treba istaknuti nalaze (obrada je u tijeku) više tipova lončića načinjenih na spororotirajućem kolu ili bez uporabe kola, s kratkim izvijenim obodom, ponekad s tek naznačenim rubom, stijenki ispunjenih urezanim ili užlijebljenim valovitim linijama koje mogu biti vrlo strme i prelaziti u cik-cak liniju, do niza usporednih ili prepletenih valovitih linija. Keramika je vrlo grube izrade, mrke do sivo-smeđe boje, gline pomiješane s pijeskom ili komadićima kalcita. To su tragovi relativno kratkotrajnog boravka manje skupine ljudi iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka, odnosno 8. ili 9. stoljeća. Ta, očito starohrvatska, skupina načinila je privremeno boravište na brežuljku u vrijeme zaposjedanja omišaljskog kraja. Ono je bilo izgrađeno od kamenih škrila u suhozidu, uz obilatu uporabu izlomljenih dijelova zidnih i podnih obloga otkinutih iz obližnje antičke vodospreme. Na tom ranosrednjo- 259

260 is shaped like an irregular parallelogram, whose marginal walls had been destroyed in previous centuries and most stones taken away. Earlier inspections of the terrain had rendered scattered pottery remains from the Antiquity, Late Antiquity and Early Medieval Periods. Fortičina is a second example of a fort on Krk Island. It was built on the remains of an observation post from the Late Antiquity/ Early Middle Ages and it provides a whole range of information about the castles of the Krk dukes, dating from the 12 th and 13 th centuries. Fortičina, sonda tijekom istraživanja (foto: R. Starac) vjekovnom sloju istraživanja su zasad prekinuta. Povremeni nalazi ulomaka antičkih opeka te nekoliko ulomaka karakterističnih bizantskih, odnosno istočnomediteranskih amfora sugeriraju, uz spomenute razbijene i dislocirane odlomke antičke crvenkase hidraulične žbuke, postojanje antičko-kasnoantičkoga arhitektonskog sklopa čiji egzaktni tragovi zasad još nisu pronađeni. Izgradnjom ranoromaničkog kaštela tragovi kratkotrajne starohrvatske nastambe, ali i tragovi iz antičkog razdoblja, denivelirani su i poremećeni. Stoga se antički arheološki ostaci mogu očekivati tek unutar rubnih istočnih dijelova perimetra utvrde, gdje su i nešto deblje naslage ilovaste zemlje. Probnom sondom dubine do 90 cm istražen je i unutrašnji ugao uz sjeverni kut utvrde, okrenut prema Omišlju, obuhvaćen područjem sonde C. Tu nije bilo tragova stratificiranih slojeva, već se tlo sastoji od pjeskovite ilovaste zemlje pune sitnoga morskog šljunka, s rijetkim i posve izlizanim komadićima ranosrednjovjekovne keramike i antičkih opeka. Matičnu liticu prekriva sterilna žućkasta ilovača. Uz unutrašnje lice temeljne stope sjevernog dijela kaštela pronađen je srebrni novčić ugarskog kralja Emerika (kovan između i godine), a pola metra dalje, na istoj dubini i posve izlizan odlomak rimskoga brončanog novca, vjerojatno iz 3. stoljeća. Svi dosadašnji rezultati istraživanja svjedoče o višeetapnim tragovima čovjekova boravka na tom malom, ali strateški važnom komadu tla. Daljnji tijek radova ovisit će o postupnoj realizaciji konzervacije i prezentacije istraženih dijelova ziđa, te novootkrivenih arhitektonskih tragova unutar zaštićenog platoa. Uz utvrdu Rovoznik, danas poznatu pod imenom Gradec, na području općine Vrbnik, Fortičina je drugi primjer utvrde na otoku Krku, utemeljene na tragovima kasnoantičke-ranosrednjovjekovne promatračnice, koja pruža skup informacija o kaštelima krčkih knezova, nastalima na izmaku 12. i tijekom 13. stoljeća. Redni broj: 132 Lokalitet: Kastav Crekvina Naselje: Kastav Grad/općina: Kastav Pravni status: Z-1991 Razdoblje: P, A, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U prosincu provedeno je zaštitno arheološko istraživanje na položaju Crekvina u Kastvu. Istraživanje je povjereno tvrtki Geoarheo d.o.o., a obavljeno je pod stručnim vodstvom Gorana Skelca i arheologinje Helene Nodilo, uz nadzor Konzervatorskog odjela u Rijeci. Radove je financirao Grad Kastav. Grad Kastav nalazi se u neposrednom zaleđu Rijeke, udaljen 4 km zračne linije u smjeru sjeverozapada. Smješten je na geostrateški važnom, stjenovitom uzvišenju s kojeg se pruža vidik na sve kvarnerske otoke, Učku i istočnu istarsku obalu, krško zaleđe te na čitavo Primorje od Rijeke do Vinodola. Zemljopisni položaj, koji dominira Kvarnerskim zaljevom, utjecao je na njegov nastanak i razvoj tijekom prošlosti. Od 19. st. na gotovo svim arheološkim kartama lokalitet Kastav zabilježen je kao prapovijesno nalazište, tj. naselje i nekropola iz razdoblja starijega željeznog doba. Prapovijesni nalazi pronađeni su na više mjesta oko samoga grada, kao i unutar njegovih zidina. Najreprezentativniji nalaz iz razdoblja kasnoga brončanog i početka starijega željeznog doba jest mač s balčakom u obliku čaše koji se, na osnovi analize okova, veže uz balkanske radionice. Ranko Starac Summary During 2005 systematic archaeological excavations were continued on the remains of Fortičina, a fort dating from the Late Antiquity (named Gradec in medieval documents). The fort is situated on a rocky hill above the deep Omišalj bay. The fort s base follows the configuration of the rocky head, with an artificially flattened plateau. The structure Kastav, pogled s juga na sondu i zidove isusovačke crkve (foto: G. Skelac) 260

261 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Situacija u sondi 1 (foto: G. Skelac) Kako Grad Kastav želi premjestiti ljetnu pozornicu s trga zvanog Fortica u apsidu ruševine crkve Marijina Uznesenja (Crekvina), uzimajući u obzir otprije poznate arheološke nalaze, bilo je neophodno provesti zaštitno arheološko istraživanje na lokalitetu. U neposrednom podnožju položaja Crekvine, uza zapadne gradske bedeme i prilazni put, prilikom izgradnje vodovodnog kanala g. slučajno su nađeni ulomci keramike koja je pripadala žarnim grobovima. Postojala je također i mogućnost novih spoznaja vezanih uz problem datacije crkve, tj. crkava, na navedenom položaju, oko čega u stručnoj literaturi postoje brojna razilaženja. Arheološkim istraživanjima pronađeni su sljedeći nalazi i recentne strukture: ostaci zidova od kamena, vezanih žbukom, na kojima su uočljive dvije građevinske faze, te djelomice očuvani ostaci podnice koji bi se možda mogli povezati uz stariju građevinsku fazu; ostaci infrastrukture: kanal pokriven kamenim pločama bez veziva (recentna gradnja: ostaci kanalizacije, iz razdoblja nakon II. svjetskog rata); pokretni materijal u vidu keramike, tegula, pećnjaka, stakla, životinjskih kostiju, školjaka, željeznih predmeta, novca (riječ je uglavnom o novovjekovnom materijalu, uz iznimku manje količine prapovijesne i srednjovjekovne keramike koja se pojavljuje u poremećenim slojevima nalazišta). Dvije građevinske faze vjerojatno se odnose na dvije crkve iz različitog razdoblja, građene na istom položaju, ali neovisno jedna o drugoj. Danas vidljive ruševine u vezi su s isusovačkom gradnjom koja se spominje u dozvoli pulskog biskupa iz godine, u kojoj biskup odobrava uklanjanje stare, urušene crkve i gradnju nove. Stariji ostaci arhitekture mogu se vezati uz građevinu srušenu možda tijekom potresa koji su između i godine Plan nalazišta s označenim sondama (izradio: G. Skelac) potresali Rijeku i čitavu okolnu regiju, koja se u dokumentima spominje (prvi spomen crkve sv. Marije iz Kastva). Izgradnja druge crkve vjerojatno je započela nakon potresa i biskupova odobrenja, oko 1769., a dovršena ili nedovršena crkva napuštena je već 1773., kada je ukinut isusovački red. Prapovijesni keramički nalazi (crtež: M. Rončević) 261

262 Kako cjelokupan keramički materijal potječe iz ispremiješanih kulturnih slojeva, tj. nasipa, teško je u njemu tražiti oslonac za precizniju dataciju pojedinih faza nalazišta. Pronađena prapovijesna keramika vjerojatno pripada naselju za koje se pretpostavlja da je bilo smješteno na vrhu brijega, tj. na mjestu današnje crkvice sv. Jelene i na položaju zvanom Lokve ili Lokvine. Prapovijesni su bedemi vjerojatno nestali pod kasnijim fortifikacijskim strukturama, dok su se u vrtačama Veli i Mali Mišinac uz istočni i zapadni gradski bedem, nalazile nekropole iz brončanog i željeznog doba. Rijetki nalazi antičke keramike pronađeni tijekom istraživanja govore u prilog postojanju antičkog naselja koje dosad nije potvrđeno arheološkim istraživanjima, ali je njegovo postojanje dokazano antičkim pisanim izvorima. Naselje se od vremena kasne antike pojavljuje u izvorima pod nazivom Castellum ili Castra. (It.Ant. 273; CIL V, 698), što upućuje na postojanje utvrđenog naselja ili vojne utvrde nastale ili procvale u vrijeme uspostave Claustrae Alpium Iuliarum (Blečić 2002). Literatura Blečić 2002 M. Blečić, Kastav u posljednjem tisućljeću prije Krista, VAMZ, 3. serija XXXV, Zagreb, Fučić 1964 B. Fučić, Kastav, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Inj Portl, JLZ, Zagreb, Horvat, Matejčić, Prijatelj 1982 A. Horvat, R. Matejčić, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, Matejčić 1981 Radmila Matejčić, Graditeljsko nasljeđe Kastva, Zbornik Kastavštine, II, Kastav, Matejčić 1982 R. Matejčić, Barok u Istri i hrvatskom primorju, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, Peloza 1985 M. Peloza, Vrela i prinosi: Zbornik za povijest isusovačkog reda u hrvatskim krajevima, 15, Sarajevo, 1985: Vinski-Gasparini 1970 K. Vinski-Gasparini, Mačevi s balčakom u obliku čaške, Adriatica, Zagreb, 1970: Redni broj: 133 Lokalitet: Kaštel Grobnik Naselje: Grobnik Grad/općina: Čavle Pravni status: Z-113 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervatorski nadzor Zaštitni radovi na Kaštelu Grobnik i gradskim zidinama provode se već nekoliko godina (na k.č. 3040, 3042, 3043/1, 2, 3) sredstvima Ministarstva kulture, Primorsko-goranske županije i Općine Čavle, pod stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci (Ivanuš 2002). Voditelj projekta je Hrvoje Giaconi. Tijekom radova koji su obavljani i nastavljeni su konstruktivna sanacija i konzervatorski istražni radovi na Kaštelu. Tom su prilikom sanirani i obnovljeni sjeverni i istočni plašt, s djelomičnom rekompozicijom dviju kula vanjskog prstena i pripremom dvoetažne rekonstrukcije. Izvedeni su također novi prozorski otvori s kamenim okvirima na sjevernom zidu, kako su to pokazali nalazi na samim zidnim plohama. Posljednje faze zaštitnih radova obuhvaćale su i provedbu arheološko-konzervatorskih istraživanja, također raspoređenih u faze, prema obnovi građevine i dinamici radova koji su određeni projektnom i izvedbenom dokumentacijom. Arheološki nadzor tijekom veljače i ožujka provela je voditeljica Martina Blečić. Grad Grobnik poznato je utvrđeno naselje, na koti 462 m n.m., između lijeve obale Rječine i prostranoga Grobničkog polja u zaleđu Rijeke. Naselje se formiralo na najpristupačnijem uzvišenju Grobničkog polja. Stari grad Goran Skelac Summary In December 2005 we conducted rescue archaeological excavation at the site of Crekvina in Kastav. We found remains of stone walls bound by mortar and distinguished two phases of construction. The remains that are visible today are related to the Jesuit construction works mentioned in the permit of the Bishop of Pula from1769 and in which the bishop allowed the removal of the old, collapsed church and the construction of a new church. Older architectural remains can be related with the structure that had probably collapsed during the earthquakes that were shaking the region of Rijeka between 1750 and1754 and which was mentioned in documents for the first time in Most pottery finds belong to the modern age and a smaller part belongs to the Prehistory and the Antiquity period. The finds can be related to the prehistoric settlement of a hillfort type which was probably situated at the top of the hill and with Castellum or Castra, the settlement from the Antiquity mentioned in the written sources from the Late Antiquity. Istraživanje sjevernog i sjeveroistočnog poteza pružanja bedema (foto: D. Krizmanić) 262

263 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Kaštel Grobnik, tlocrtna situacija istraženih prostora (crtež: B. Milković, I. Huić) i župna crkva, s dominantnim feudalnim Kaštelom unutar gradskih zidina, smješteni su na sjeverozapadnoj strani uzvišenja, a zajedno s kućama naredanima po strmim padinama, morfološki čine raspored tipičnoga primorskoga gradića (Laszowski 1923; Miculinić 1988; Juretić 1988). Kao takvo, naselje se prvi put spominje tek u Vinodolskom zakonu godine (Laszowski 1923; Lukežić 1988). Arheološkim nadzorom tijekom zahvaćeni su prostori uokolo vanjskog plašta Kaštela, uza sjeverni i sjeveroistočni potez, gdje su odstranjeni znatni slojevi nabacane recentne šute. U tim nasipima nije bilo moguće pratiti arheološku stratigrafiju, a osim materijalne građe novijeg datuma i otpada, nije zabilježen ni jedan nalaz materijalne kulture koji bi pripadao nekom određenijem povijesnom kontekstu Kaštela. Na tom prostoru istraživanja su ostvarena samo do nižih razina temeljenja zidina, uz prioritetnu konstruktivnu sanaciju na pojedinim dijelovima zidnog plašta, pa predstoje istraživanja do matične stijene ili zdravičnog sloja pri čemu se očekuje i konkretnija arheološka stratigrafska slika. Duž cijele površine od 60 m, odstranjeno je raslinje makije kako bi se Kaštel vidio s Grobničkog polja, a kulturni pejzaž vratio u izvorno stanje. Arheološki nadzor obavljen je i pri saniranju i odstranjivanju građevinske šute kod istočnog i jugoistočnog pročelja, gdje je zahvaćena površina od 162 m 2. Na navedenom je dijelu također bila zastupljena samo recentnija šuta i zemljani nasipi koji su najvećim dijelom posljedica izgradnje obližnje vodospreme, a istraživanja su provedena do matične stijene relativne dubine od 2,30 m. Na jugoistočnom potezu istražena je i kula koja je djelomice konzervirana te prostor povijesnoga istočnog ulaza kojem predstoje opsežniji konzervatorski zahvati, sukladno nalazima na zidnom plaštu. Istražen je i prostor ispred jugozapadnog i južnog pročelja te vanjske i unutrašnje strane zidina, na površini od 150 m 2. Radovi su obavljeni i u unutrašnjem prostoru jugozapadne kule pri ulazu u donji dio Kaštela, unutar kojeg je izdvojen manji pregradni zid recentnije građe, ali potpuno bez nalaza materijalne građe. Saniranje i istražni radovi na tim dijelovima provedeni su do relativne dubine od 2,50 m, odnosno do matične stijene koja se prema istočnom dijelu Kaštela znatno podiže, a što je uvjetovalo i samu njegovu gradnju. Zastupljeni slojevi recentne šute i nasipa, gdje se nije mogla pratiti stratigrafska slika, najvećim se dijelom odnose na opsežne obnove tijekom 20. st. Shodno tomu, nalaza materijalne kulture uglavnom nije bilo, a ono što Istraživanje jugozapadnog pretprostora Kaštela pri ulazu (foto: M. Blečić) 263

264 Redni broj: 134 Lokalitet: Kaštelina Naselje: Kampor Grad/općina: Rab (otok Rab) Pravni status: P-833 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: rekognosciranje, probno iskopavanje Pogled na sjeverozapadno i zapadno pročelje Kaštela (foto: D. Krizmanić) je definirano odnosi se na novovjeku materijalnu građu ili dijelove građevinskog materijala. Tretirane kule i polukule obnovljene su, sanirane i na najugroženijim dijelovima konzervirane. Vanjski zidni plašt također je prioritetno saniran, a povijesni ulazi konzervirani su sukladno nalazima te im predstoji prezentacija u skladu s izrađenim idejnim rješenjem rekonstrukcije palasa i dijelova Kaštela. Literatura Ivanuš 2002 M. Ivanuš, Kaštel na Grobniku, Pregled konzervatorskih radova, Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Rijeci, Rijeka, Juretić 1988 A. Juretić, Razvoj kulturnog graditeljstva Gromišćine, Grobnički zbornik, 1, Rijeka, 1988: Laszowski 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Dio državine knezova Frankopana i Zrinskih, Mjestopisne i povjesne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, Lukežić 1988 I. Lukežić, Kulturna povijest Grobinštine, Grobnički zbornik, 1, Rijeka, 1988: Miculinić 1988 S. Miculinić, Grad Grobnik, Grobnički zbornik, 1, Rijeka, 1988: Tijekom lipnja obavljena je prva kampanja arheoloških istraživanja u trajanju od tjedan dana na području rta Kašteline na otoku Rabu. Stručni je voditelj istraživanja prof. dr. Miljenko Jurković, a istraživanja te cjelokupan projekt vodi Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Sveučilištem u Padovi (prof. dr. G. P. Brogiolo) te Sveučilištem u Lilleu (prof. dr. J. Arce) i Konzervatorskim odjelom u Rijeci. Na projektu sudjeluju Iva Marić (MIC za kasnu antiku i srednji vijek) te Alexandra Chavarria (Sveučilište u Padovi), a u arheološkim istraživanjima sudjelovali su studenti s triju sveučilišta. Konzervatorskim segmentom upravlja Miljenko Domijan iz Ministarstva kulture. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture, a dio sredstava osigurali su strani partneri. Rt Kaštelina koji se pruža u smjeru SI-JZ smješten je između dviju morskih uvala te je završetak istoimenoga poluotoka na zapadnom dijelu otoka Raba. Njegova najisturenija sjeverozapadna točka izložena je djelovanju mora i vjetra, sjeveroistočna se strana terasasto spušta prema uvali Mirul ili Valdoža, dok se jugozapadna strana obrušava u Kamporsku dragu. Zapadni dio poluotoka zauzima prostrana terasa koja postupno prerasta u konično uzvišenje u središnjem dijelu. Teren se prema istoku postupno spušta. Promontorij je dug oko 350 m, a u središnjem dijelu širok 70 m. Kaštelina se spominje u literaturi kao jedna od postaja na plovnom putu koji je duž istočne obale Jadrana u vrijeme Ravenatskog egzarhata povezivao Konstantinopol i mr. sc. Martina Blečić Summary Rescue works on the Grobnik Castle (the so-called Kaštel) and the city walls have been conducted for several years now. During 2004 and 2005 the constructive restoration, conservation and excavation works on the Castle were continued. The northern and eastern walls were restored together with a partial recomposition of the two external towers. New window openings with stone frames have been made as indicated by the finds at the surface of the walls. Archaeological excavation was made into the area of the outer walls of the Castle. The excavations were made down to the relative depth of 2.50 m, i.e. down to the bedrock and the layers of recent waste material for the most part originate from the extensive restoration works from the 20 th century. With regards to this, there were no finds of the material culture and the finds that were defined mostly belong to the modern material finds or pieces of the construction material. Kaštelina, sjeverni ugao građevine A sektor 1000 (foto: I. Marić) 264

265 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Kaštelina, situacijski plan (izradio: P. Kirchner) Ravenu. Pretpostavljalo se da se ondje nalazi jedna od ranobizantskih utvrda obrambenog sustava izgrađenih u vrijeme cara Justinijana, poput sv. Damjana iznad Barbata, koja se nalazi na istome otoku. Utvrda nikad nije arheološki istraživana, no skiciran je nacrt čitavoga kompleksa te je na temelju rezultata prospekcije lokaliteta ponuđena interpretacija uočenih i dokumentiranih struktura (Tomičić 1989). Cilj prve kampanje istraživanja ponajprije je bio rekognosciranje terena te dokumentiranje vidljivih struktura. Pomoću GPS tehnologije izrađen je situacijski plan lokaliteta u koji su ucrtane morfološke karakteristike terena te su dokumentirane vidljive zidane strukture sačuvane u elevaciji i položaj sondi. Otvaranje nekoliko manjih sondi te čišćenje posebno zanimljivih struktura upotpunili su saznanja skupljena izravnom autopsijom terena te su otvorili neka pitanja na koja će se pokušati odgovoriti ciljanim istraživanjima tijekom sljedećih kampanja. Najprije je evidentirano pretpostavljeno obrambeno ziđe koje prati konfiguraciju terena promontorija. Uz prekide ga je bilo moguće slijediti na zapadnom i istočnom dijelu lokaliteta te duž njegove južne granice. Zatim su dokumentirani i preostali vidljivi ostaci arhitekture na sjevernom dijelu lokaliteta te pretpostavljen sakralni objekt na najvišem platou poluotoka. Radi lakše organizacije rada i dokumentiranja nalaza lokalitet je podijeljen u više sektora. Unutar sektora 1000, koji zauzima središnji dio otoka, nalazi se pretpostavljen sakralni objekt A koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok. U prijašnjim istraživanjima smatralo se da je riječ o crkvi na temelju uočenoga polukružnog zida na istočnoj strani građevine koji je protumačen kao apsida (Tomičić 1989). Tijekom kampanje očišćeni su dijelovi perimetralnih zidova (debljine 60 cm) zidani većim i manjim nepravilnim klesancima vezanim svijetlom vapnenom žbukom. U površinskom su iskopu otkriveni sjeverni, istočni i južni ugao građevine koji su ojačani u temeljnoj stopi, te su otkriveni dijelovi ravnih zidova koji ih povezuju. Zasad su dokumentirani zidovi dali približnu veličinu građevine (28x8 m). Ostaci apside koji se spominju u literaturi nisu pronađeni, ali su unutar perimetra građevine uočeni dijelovi mogućih pregradnih zidova koji tek trebaju biti istraženi. Najzanimljivije nalaze dala su istraživanja sektora 2000 gdje su otvorene 4 manje sonde. U tom sjevernom dijelu lokaliteta, na prvoj od triju terasa kojima se teren spušta prema uvali Miral, najviše je sačuvanih struktura u elevaciji te su identificirane dvije poluukopane prostorije: A (približna veličina 16,5x7,5 m) i C (približna veličina 16,5x6,75 m), koje se protežu smjerom SZ-JI te su odijeljene hodnikom B (širine 2,4 m). Sjeverno od prostorije C naziru se zidovi koji bi mogli pripadati istome kompleksu. U jednoj od dviju manjih sondi (1x1 m) otvorenih uza sjeverni zid prostorije A (širine 1,1 m) pronađen je jednobojan podni mozaik. Ostaci podnog mozaika pronađeni su i u prostoru B gdje su evidentirani tragovi kasnijih pregradnji koje su uočene i u prostoru C te u sondi 3 sjeverozapadno od opisanih prostorija. U ovoj fazi istraživanja nije moguće preciznije interpretirati nalaze. Vrlo je vjerojatno da su dvije prostorije A i C (cisterna?) bile utilitaran dio nekoga većeg arhitektonskog stambenog kompleksa. Naime, u podnožju 265

266 The first campaign of archaeological excavations in the area of cape Kaštelina at the island of Rab was carried out in June 2005, and lasted for one week. The leader of the research is prof. Miljenko Jurković, PhD, and the project is coordinated by the International Research Centre for Late Antiquity and Middle ages at the University of Zagreb, in collaboration with the University of Padua, University of Lille and the Department for preservation of cultural monuments in Rijeka. The research has been financed by the Croatian Ministry of Culture, and partly also by the foreign partners. Kaštelina, podni mozaik prostorije A sektor 3000 (foto: A. Chavarria) i na padini najisturenijeg dijela poluotoka, koji se nalazi sjeverozapadno do sektora 2000, pronađeni su brojni dijelovi mozaika (uglavnom crne, bijele i crvene boje, ali i manji broj tesera od staklene paste) te su uočeni manji ulomci žbukom vezanih kamenih blokova. Moguće je da je višestoljetna izloženost utjecajima mora i vjetra uzrokovala eroziju i odronjavanje tog dijela poluotoka na kojem se u rimskome razdoblju prostirala antička vila. Najbolje očuvane zidane strukture nalaze se u sektoru 3000 koji zauzima istočni dio poluotoka. Ondje su dobro očuvane dvije građevine koje su u literaturi interpretirane kao kule ranobizantske utvrde povezane dijelom obrambenog zida. Zidovi istočnije kvadratne prostorije 2, veličine 6x9 m, sačuvani su mjestimice i do 2 m visine, dok zidovi prostorije 3 dosežu visinu od jednog metra. Iako ih je moguće povezati s tipom arhitekture ranobizantskih utvrda, tek će daljnja arheološka istraživanja potvrditi ili opovrgnuti tu hipotezu. Na temelju rekognosciranja terena te preliminarnih rezultata obrade materijala može se pretpostaviti da je na lokalitetu Kaštelina postojala antička villa maritima iz doba kasnoga Rimskog Carstva koja je potom, najvjerojatnije u vrijeme kasne antike ili ranoga srednjeg vijeka, fortificirana. Predviđena su sustavna arheološka istraživanja tog iznimno zanimljivog lokaliteta. Literatura Tomičić 1989 Ž. Tomičić, Arheološka svjedočanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima, Prilozi IAZ, 5-6, Zagreb, 1988/1989: Summary prof. dr. sc. Miljenko Jurković mr. sc. Iva Marić The cape Kaštelina, which spreads in northeast-southwest direction, is situated between two bays, and is the ending of the peninsula of the same name, at the western part of the island of Rab. It was supposed that one of early Byzantine fortifications of defensive character, built in the time of emperor Justinian (like the fortification of St. Damianus above Barbat at the same island) was situated on that place. The fortification has never been archeologically researched. The aim of this year s, first archaeological campaign, was in the first place the inspection of the site and documenting of all the visible structures. Using the GPS technology, a general plan of the locality was made, including all morphological characteristics of the terrain and the visible wall structures in elevation, as well as the positions of the test pits. Opening of a few smaller test pits and cleaning of the structures of special interest contributed to the understanding of the site that resulted from direct autopsy of the terrain, and opened some questions that are to be answered in a more specific research. The inspection of the terrain and the preliminary results of the study of excavated material provide grounds for the hypothesis that an antique villa maritima from the period of late Roman empire existed on the site, which was fortified in later periods, probably during Late Antiquity or early Middle ages. A systematic archaeological research is planned at this exceptionally interesting site. Redni broj: 135 Lokalitet: Mirine Naselje: Omišalj Grad/općina: Omišalj Pravni status: Z-2006 (urbana cjelina Omišalj) Razdoblje: A Vrsta radova: arheološko-konzervatorski radovi U kolovozu na lokalitetu Mirine pokraj Omišlja na otoku Krku, pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci obavljena su kratka arheološka i konzervatorska istraživanja. Provedena su u istočnom kraku prstena klaustra samostana, pri čemu su u trima otvorenim kvadrantima ukupno otkrivena tri groba (svaki kvadrant sektor dimenzija 3x4 m). Stručni voditelj arheoloških istraživanja bila je Buga Pantlik. Grobovi su nađeni nakon skidanja humusnog sloja, vrlo plitko od hodne površine. Riječ je o inhumiranim pokojnicima, a u svim su trima slučajevima grobovi orijentirani u smjeru SZ-JI. Numerirani su kao grob 1 (najsjeverniji), grob 2 (središnji) i grob 3 (najjužniji). Grob 1 Smješten je u središnjem sektoru (sektor II). Pokojnik je bio položen u pravokutnu zidanu grobnicu (dužine 217 cm), za čiju je raku probijen žbukani pod klaustra. Unutrašnje stijenke grobnice bile su zaglađene kasnoantičkom žbukom čiji se fragmenti nalaze u samoj zapuni groba. Posteljicu na koju je pokojnik bio položen čini kamen 266

267 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 živac. Pri dnu groba uočen je ožbukan podest (pernica) groba, širine 9 cm koji teče uokolo cijele unutrašnjosti grobnice. Istraživanjima je utvrđeno da grob nije intaktan (zapečaćen originalnom žbukom), već je bio devastiran, a fragmentarni dijelovi njegove grobišne arhitekture (pokrovna ploča, tegule, žbuka) nađeni su u samoj zapuni groba. U zapuni je nađena veća količina žutih i crvenih tegula (obične i s utisnutim reljefnim i vrpčastim ukrasom), prhka smeđa zemlja i šljunak te nekoliko većih neobrađenih komada kamena. Nakon obrade materijala uočeno je da ni jedna tegula nema tragova žiga radionice ili majstora. U zapuni, kao dio priloga s lijeve strane glave, nađeni su ulomci keramike te nekoliko vrlo sitnih ulomaka stakla. Pokojnik je bio položen ispružen na leđa, lijeva je podlaktica bila položena na ožbukan podest, a desna ruka ispružena. Tijekom istraživanja nisu nađene kosti prsnog koša. Moguće da su se na njemu nalazili ukrasni ili funkcionalni dijelovi nošnje (puca, zakovice). U produžetku lijeve ruke, poviše prstiju, na ožbukanom podestu uočen je slabo vidljiv trag korodiranog željeza koji nalikuje obliku koplja s tuljcem za nasad. Kako je trag bio vrlo slab, teško je pretpostaviti o čemu je zaista riječ. Što se tiče brojnosti priloga u grobu, može se pretpostaviti da ih je bilo više te da željezni trag pripada nekoj vrsti oružja, a nedostatak kostiju prsnoga koša može se tumačiti devastacijom (pljačkanjem) groba. Moguće je da je riječ o osobi višega društvenog položaja koja je pokopana u svojoj nošnji, u sklopu koje su se na prsima nalazila puca ili ukrasni dijelovi nošnje. Prilikom istraživanja, u zapuni je uočena manja količina keramike koju je nakon obrade bilo moguće spojiti kao dijelove triju posuda: 1. Ulomci crveno pečene keramičke posude s tankim horizontalnim urezima, stijenki debljine 0,6 0,8 cm. Prema ulomcima keramike nađene u grobu može se konstatirati da je riječ o posudi većih dimenzija. Taj se oblik posuda rabio i nešto prije datacije ovoga groba i mogao bi se datirati već od samoga kraja 2. st. 2. Ulomci lončića kratkoga vrata, oboda lagano izvijena prema van, smeđe pečenog, dosta grube fakture, s vidljivim primjesama kvarcita i pijeska, debljine stijenki 0,7 cm. Na prijelazu vrata u rame posude jest tanak, horizontalan utor (širine 3 mm) koji teče cijelom širinom spojenih ulomaka. Najveća širina posude je na njenu trbuhu. Po sredini posude primjećuje se ukras u obliku slova S, dosta izvučen i nagnut. Taj se ornament na posudama javlja od kasne antike, a trajnost i uporaba mu se proširuje i u doba srednjega vijeka te ga je jako teško datirati ako nije nađen u zatvorenoj cjelini ili nema drugih elemenata za dataciju. 3. Ulomci posude bombasta, globularnoga oblika, oboda jako izvijenoga prema van, grube fakture, s dosta primjesa kvarcita i pijeska, koja je najšira na trbuhu. Posuda je tamno pečena te ukrašena horizontalno vučenim linijama (urezima) po cijeloj površini. Grob 2 Grob je smješten u sektoru 1, dužine je 182 cm, najveće širine 70 cm. Bio je zapečaćen originalnom žbukom. U grobnoj arhitekturi koju čini nepravilno, veće kamenje, nađen je pokojnik polegnut na leđa, čija je lubanja bila položena na ožbukan podest. Istraživanjem je utvrđeno da je unutrašnjost groba bila zasuta nasipom i šljunkom te nije bilo pokretnoga arheološkog materijala. Položen je na živu stijenu koja na tom terenu čini zdravicu. Mirine, pokrov groba 1 (foto: B. Pantlik) Grob 3 Posljednji grob ove kampanje izdužen je, ovalna oblika i jednake orijentacije kao prethodna dva groba. Bio je zatrpan većim komadima kamenja, a nakon što su otklonjeni pod njim su uočene upale, žbukom prekrivene kamene ploče koje su dio grobne arhitekture. U samoj zapuni nađene su tegule kao dio krovne opeke. Obradom materijala nisu utvrđeni žigovi. Pri dnu je nađen pokojnik položen Mirine, grob 1 grobna arhitektura (foto: B. Pantlik) 267

268 x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005 na leđa, na kamen živac, a od pokretnog materijala svega nekoliko vrlo sitnih ulomaka keramike koji nisu bili spojivi. Istraživanja u kratkoj kampanji u uvali Sepen još su jednom nepobitno dokazala postojanje kasnoantičkoga groblja oko kompleksa crkve u Mirinama. Sva tri istražena groba, s obzirom na obred inhumacije, način ukopa te uporabu tegula za pokrivanje groba koje nisu imale žig pečat proizvođača (majstora ili same radionice), već reljefne trakaste ukrase karakteristične za kasnu antiku, upućuju na kasnoantičko razdoblje. Osim tih naznaka, na kasnije vrijeme upućuje i skromnost priloga i nalaza, a i činjenica da nemaju nikakvih obilježja kršćanskoga vremena te se može zaključiti kako je riječ o ukopima iz vremena od 4. do početka 6. stoljeća. Literatura Bolonić, Žic-Rokov 2002 M. Bolonić, I. Žic-Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Dautovska-Ruševljanin 1972 V. Dautovska-Ruševljanin, Ruševine Mire u Sepenu, Krčki zbornik, 5, Fadić 2002 I. Fadić, Kasnoantička nekropola u Briševu, Obavijesti HAD, XXXIV/3, Zagreb, Šonje 1990 A. Šonje, Starokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku, Krčki zbornik, 21, Ujčić 1997 Ž. Ujčić, Prilog poznavanju ranokršćanskoga i RSV groblja u Novigradu, Izdanja HAD, 18, Zagreb, Summary Buga Pantlik The archaeological excavations conducted in this short campaign in the Sepen Bay near Omišalj at the island of Krk have once more proved the undoubted existence of a cemetery from the Late Antiquity surrounding the church buildings at the site Mirine. All three investigated graves point to the Late Antiquity Period. Inhumation burials are prevalent and the graves are covered with tegulae that had no manufacturer s mark (of the craftsman or of the workshop), but relief linear ornaments characteristic of the Late Antiquity. Apart from these indicators, later period is also indicated by the modest number of grave offerings and finds, together with the fact that they carry no traits characteristic of the Christian era. It can be deduced that the burials belong to the period between the 4 th and the beginning of the 6 th century. Redni broj: 136 Lokalitet: Mohorov uvala Blatna Naselje: Grad/općina: Omišalj Pravni status: Z-1688 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Lokalitet poznat pod imenom Mohorov nalazi se nedaleko od uvale Blatne, otprilike na pola puta između Omišlja i Njivica na otoku Krku. Smješten je na području s prirodnim padom od sjeveroistoka prema jugozapadu, podno Velog vrha moguće prapovijesne, odnosno protopovijesne gradine. Arheološka istraživanja lokaliteta Mohorov zasad su vođena u dvama navratima, u svibnju i rujnu godine. Nakon obaju istraživanja konzervirani su zidovi sačuvani u elevaciji i ostaci arhitekture pronađeni tijekom iskopavanja. Zasad se pod imenom Mohorov podrazumijeva veća građevina djelomice sačuvana u elevaciji, koja se i nalazi na spomenutoj čestici, te njen neposredan okoliš. Međutim, rekognosciranje terena oko lokaliteta, te posebice uz more i uvalu Blatnu, ukazuje na postojanje širega ruralnog kompleksa. Ostaci materijalne kulture koji su utvrđeni prilikom površinskog rekognosciranja upućuju na postojanje manje metalurške radionice te drugih zidanih objekata uza samo more, a možda i omanjega groblja koje je pripadalo lokalnoj zajednici. 12 S 11 S I Sonda ZID 201 é2 I 3 I 4 I 5 I 6 I 7 I 8 I 9 I 10 I 11 I 12 I 13 I 14 I 15 I 16 I 17 I 18 I 19 I 20 I 21 I 22 I ZID VRATA 110 Sektor II ZID PRAG VRATA ZID OMISALJ - NJIVICE Lokalitet Mohorov 2005 Plan nalaza Sl m Izradila : Morana Causevic prema crtezima M. Causevic, L.Fiocchi i D.Vuillermoz 161 Relativna visinska kota izrazena u cm Struktura u presjeku S POD Sonda g. POD S 8 S Sonda g. 59 Drvo (prirodno raslinje) (2.1011) (2.1008) PRAG Zona g. Zbuka Zona g. ZID S 6 S 5 S 4 S Sektor III ZID Sektor I SJZ Sonda 1 (2004 g.) 87 SJZ x x 109 Sektor V Zona g. ZID S S nivo poda x ZID S x x x Mohorov, tlocrt s označenim sektorima istraživanja (izradila: M. Čaušević) ZID 102 Sektor IV SJZ

269 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Prvim se istraživanjima 2004., koja su trajala svega dva tjedna, mogao obuhvatiti vrlo malen dio ukupnog prostora, što je suzilo mogućnosti donošenja konačnih zaključaka u početku iskopavanja. Ta sondažna istraživanja omogućila su utvrđivanje znanstvenih i reprezentativnih potencijala lokaliteta. Otvorene su četiri sonde. Sonda 1 (trapezoid od 580x410x440 cm) obuhvaćala je jugoistočni ugao građevine, odnosno interijer i manjim dijelom eksterijer jugoistočnog dijela. Sonda 2 (200x210 cm) bila je otvorena u sjeverozapadnom uglu. Sonda 3 (140x130 cm) otvorena je u tada jedinim poznatim vratima smještenima u istočnom dijelu sjevernog zida, te je djelomice ulazila u prostor interijera. Sonda 4 (210x130 cm) otvorena je na mjestu gdje je pretpostavljeno postojanje još jednog zida spojenog s vanjskim sjeverozapadnim uglom građevine, koji tvori nov prostor na sjevernoj strani građevine u elevaciji. Istraživanja u rujnu bila su opsežnija, te su omogućila i bolji uvid u vrstu lokaliteta. Riječ je o kompleksu ruralne namjene s više prostorija. Središnja pravokutna građevina, djelomice sačuvana u elevaciji, veličine 20x9 m, ima tri aneksne prostorije na svojoj zapadnoj, istočnoj i sjevernoj strani (koje zasad nisu istražene). Unutrašnjost sačuvane građevine i polja oko nje iznivelirani su, tako da je debljina nasipa zemlje u istočnom dijelu varirala između 30 i 40 cm pa do 80 cm i razlikovala se od one u zapadnom dijelu, gdje je nasip dosezao dubinu i više od 100 cm. Istraživanja bila su opsežnija od prethodnih, te su objedinjavala tri ranije sonde otvorene u interijeru I (1, 2 i 3). Sektor iskopavanja broj 2 nastavak je sonde 2, mjeri od sjevernog zida prema interijeru 150 cm, a proteže se od zapadnog zida na 11 m. Tu se spaja sa sektorom istraživanja broj 3 (proširenjem sonde broj 3), koji je jednako širok 150 cm od sjevernog zida prema interijeru i 400 cm dug prema istoku, gdje se spaja sa sektorom istraživanja broj 1. Sektor 3 otvara se za oko 80 cm prema eksterijeru u predjelu vrata SJZ 106. Sektor 1 (nastavak sonde 1) proteže se od kraja prošlogodišnje sonde prema sjeveru, sve do zida. Širok je 420 cm. Otvoren je manji dio prema istoku gdje je očekivan nastavak zida utvrđen prethodne godine (110x160 cm). U ovim dvjema godinama konzervacija zidova, kako onih u elevaciji, tako i struktura nađenih prilikom arheoloških istraživanja, bila je opsežna. Svim zidovima u elevaciji začepljene su rupe, podignuta im je zaštitna kapa te su fugirani. Zidovi pronađeni tijekom iskopavanja dignuti su na nešto veću visinu, tamo gdje je to bilo potrebno, a također su fugirani. Iz imena lokaliteta i rezultata arheoloških istraživanja, taj se spomenik treba datirati u šire razdoblje između kraja 5. st. pa sve do 7. st. Kult svetog Hermagore započeo je u Akvileji početkom 5. st. sinkretizmom dvaju istoimenih svetaca: prvi je akvilejski legendarni Hermagora, promicatelj kršćanstva i učenik svetog Marka evanđelista, a drugi je sirmijski biskup koji je u Dioklecijanovim progonima na samom početku 4. st. umro mučeničkom smrću. Akvileji je na neki način bilo potrebno tijelo koje će se spojiti s legendarnim Hermagorom čijih ostataka u Akvileji nije bilo, te kada su početkom 5. st. u grad dospjeli ostaci sirmijskog Hermagore, kult dvaju mučenika spojenih u jedno biće počeo se istom vrlo brzo širiti. Dvojnost Hermagore pojačana je i spojem akvilejskog i sirmijskog Fortunata, koji se od tog vremena slavi zajedno s Hermagorom. S obzirom na to da se spomenuti kult javlja, razvija i širi tijekom 5. i 6. st., samo ime lokaliteta upućivalo je na mogućnost tako rane datacije. Prije istraživanja svakako je trebalo uzeti u Mohorov, sektor istraživanja 2, sjeverni zid građevine (foto: M. Čaušević) obzir da je kult tih dvaju svetaca bio nanovo u svom usponu i tijekom 11. i 12. st, kada oni postaju glavni patronati akvilejske patrijaršije. S obzirom na način gradnje i sam oblik građevine, već se prije početka radova prva, mlađa datacija činila najvjerojatnijom. Istraživanje je potvrdilo pretpostavku, ali i konkretiziralo dataciju čitavog spomenika u kasno razdoblje kasne antike. Lokalitet Mohorov neosporno se prema svim elementima može datirati u kraj 5. st., a sudeći prema keramici i do u 7. st. Zlatan novac Teodozija II. pronađen u prethodnim istraživanjima svakako predstavlja terminus ante quem non, ali budući da je zlatan, nije pouzdan element datacije. Usto valja napomenuti da je taj primjerak očito nošen i kao privjesak, što još više produžuje dataciju njegove uporabe. Što se datuma napuštanja građevine tiče, pomanjkanje materijala iz razvijenoga srednjeg vijeka govori u prilog da je građevina u svojoj prvobitnoj namjeni bila napuštena tijekom ranoga srednjeg vijeka. Krov, koji je bio sastavljen od tegula i imbreksa, odnesen je, a podovi raspadnuti u zasad nepoznatom trenutku (tijekom ranoga srednjeg vijeka). Na takvom se stanju našao sloj gdje su pronađena dva ognjišta i pečene volke. Datacija tog sloja (BP 1195±50, odnosno Cal AD AD, utvrđena metodom C-14 na uzorku ugljena iz ognjišta; analizu je obavio laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti pri Institutu Ruđer Bošković ) Mohorov, sektor istraživanja 1, istočni zid građevine (foto: M. Čaušević) 269

270 mogla bi otkriti i kada je građevina počela služiti stanovnicima, vjerojatno srednjovjekovnog Omišlja, kao utočište. Početna radna teorija bila je da se na lokalitetu Mohorov krije ranokršćanska crkva. Elementi koji su tome govorili u prilog ime i tlocrtan oblik građevine (sektor I), unatoč postojanju sjevernog ulaza mogli su se tako interpretirati. Sumnja je ostala i nakon prvih istraživanja godine. Površno gledajući, građevina (označena kao sektor 1) ima tlocrtne karakteristike jedne crkve (pravokutnik mjera 20x9 m), no u potpunosti joj nedostaju svi elementi koji tvore crkvu (zid pročelja nema vrata; u ravnom zidu začelja nema tragova upisane apside ni subselija; zasad nema nikakvih tragova liturgijskih instalacija; sjeverni zid nosi dva velika otvora, svaki po 180 cm širine). Do istraživanja g. postojala je dvojba o namjeni (između crkve, gospodarskog objekta, pa čak i vojne stacije), no nakon ovih istraživanja sve navedene karakteristike svrstavaju objekt u red kasnoantičkih ruralnih samostojećih i samodostatnih objekata. Objekt je imao više prostorija i to na sjevernoj, zapadnoj i istočnoj strani. Pronađen materijal dokazuje da su stanovnici rabili i tekovine tadašnje civilizacije, a pronađeni komadi troske dokazuju da su, barem za svoje potrebe, obrađivali i metal (vjerojatno čavle, alat i slične predmete svakodnevne uporabe). Pretpostavku da je na lokalitetu Mohorov postojala ranokršćanska crkva zasad ne treba u potpunosti odbaciti, ali je treba tražiti drugdje, a ne u građevini koja je danas jedina vidljiva u elevaciji i koja je predmet ovih istraživanja. Razina podnice još je jedan veoma važan element u pitanju namjene te građevine. Razlika između moguće razine poda uz istočni zid te s druge strane uz zapadni, iznosi i više od 150 cm, što je ipak prevelika visinska razlika. Prostor je mogao biti podijeljen na dvije razine, fizički odvojen nekim pregradnim zidom (možda lijepom čiji su dijelovi nađeni tijekom istraživanja) ili su samo te dvije različite razine mogle biti spojene s nekoliko stuba. Istraživanja su pokazala da se podovi u istočnom i u zapadnom dijelu građevine uistinu razlikuju, a artikulacija između dvaju dijelova označena je živom stijenom koja je viša od obaju podova u blizini vrata SJZ 106. Zasad je teško reći je li nekakva pregrada bila izgrađena na tom povišenom dijelu žive stijene, ali je sigurno da se upravo na tom mjestu nalazi prijelaz s jednog tipa poda na drugi. Istraživanja lokaliteta Mohorov započela su godine. Prije njihova početka, na temelju imena i tlocrtnih karakteristika vidljivog dijela kompleksa, lokalitet je bio označen kao ranokršćanska crkva. No nakon istraživanja utvrđeno je da se lokalitet može svrstati u kasnoantičke ruralne komplekse. Dataciju uporabe lokaliteta od kraja 5. st. pa sve do kraja 7. st., potvrdili su nalazi keramike dok je njegovo napuštanje determinirano nalazom ognjišta u prvom sloju napuštanja, koji je metodom C-14 datiran u raspon od godine. Prisustvo troske, velikog broja kućne keramike i amfora, pa i utega za mrežu, govori u prilog tome da je riječ o čitavom kompleksu, možda malom naselju gdje se proizvodilo, obrađivao metal, gdje se živjelo. Čini se vrlo mogućim da se ovdje moglo nalaziti malo kasnoantičko naselje, koje je imalo i crkvu, najvjerojatnije sa svetim Hermagorom kao zaštitnikom. mr. sc. Morana Čaušević Summary The excavations into the Mohorov site began in Before their start and on the basis of the name and characteristics of the ground plan of the visible part of the structure, the site was marked as an Early Christian church. But after the excavations of 2005 we discovered that the site could be labeled as a rural structure dating from the Late Antiquity. Pottery finds date from the end of the 5 th century to the end of the 7 th century. Its abandonment was determined by the fireplace which was dated by the radiocarbon method to the period between 770 and 900. The existence of slag, numerous pottery finds, amphorae and even fishing weights indicates that this was once a whole complex, maybe even a small settlement. This presumed settlement from the Late Antiquity even had its own church whose patron saint had probably been St.Hermagor. Redni broj: 137 Lokalitet: Oruda (otok) i Palacol (otok) Naselje: Mali Lošinj Grad/općina: Mali Lošinj Pravni status: P-1152 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: rekognosciranje U Kvarneriću, 6 nautičkih milja od Punte Križe, najjužnije točke otoka Cresa, na otočićima Orudi i Palacolu (Mala Oruda), tijekom i godine. Konzervatorski odjel u Rijeci obavio je detaljan terenski pregled (voditeljice Martina Blečić i Tea Sušanj). Otok Oruda prostire se na 42 ha, a otok Palacol na 3,6 ha (sve k.o. Veli Lošinj). Rekognosciranja su potaknuta internetskim oglašavanjem prodaje navedenih otoka koji nisu imali pravni status zaštićenoga kulturnog dobra Republike Hrvatske. Izolirani i nenastanjeni otoci Oruda i Palacol, kao izrazito vrijedni lokaliteti bizantske vladavine na sjevernoj jadranskoj obali, poznati su u literaturi u kojoj se najčešće analitički obrađuje postojeća arhitektura jer ti položaji nikada nisu istraženi (Mohorovičić 1954; Mohorovičić 1957; Badurina 1982; Tomičić 1993; Ćus Rukonić 1998). Oruda je veći i sjeverniji otok nepravilna kružnog oblika, u najvećem dijelu sačinjen od vapnenca s vapnenačkom zemljom crvenicom, a samo je južni dio otoka djelomice pokriven lapo- Oruda, sačuvani dio trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana (foto: D. Krizmanić) 270

271 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Palacol, pogled na kastrum (foto: D. Krizmanić) rom. Najveća nadmorska visina otoka je oko 14 m. Na sjevernom dijelu otoka nalazi se bunar dubine oko 9 m sa slatkom vodom. Palacol ili Mala Oruda manji je i južniji otok elipsoidnog oblika, također sačinjen od vapnenačke stijene s vapnenačkom zemljom crvenicom, i najveće nadmorske visine od 6 m. Poznato je da su u vrijeme bizantske vladavine ta dva otočića bila međusobno spojena uskom prevlakom, stoga je na Orudi podignuta bazilika sa samostanskim kompleksom, a na Palacolu bizantski kastrum utvrda, izvidnica i stražarnica. Ostaci trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana na Orudi prilično su oskudni u odnosu na njezin izvorni oblik i veličinu. Očuvanošću i dobrom zidnom strukturom ističe se središnja polukružna apsida presvođena polukalotom, s lučno zaključenim većim tjemenim prozorskim otvorom. Do visine krovišta sačuvan je i začelni zid srednjeg broda, nad trijumfalnim lukom apside te dio zida nad južnom arkaturom središnjeg broda s dijelom očuvanim lučno zaključenim prozorskim otvorom. Južna apsida, očuvana u temeljima, sada je prekrivena vegetacijom i urušenjem zidova te je teško raspoznatljiva. S obzirom na pretpostavljenu tlocrtnu dispoziciju, a osobito s obzirom na troapsidalnost, crkva se datira najranije u prvu polovinu 7. st. (Mohorovičić 1954; Badurina 1982; Ćus Rukonić 1998). Osim bazilike, nađeni su i ostaci temeljnih zidova susjednih zgrada ili samostanskog kompleksa (Badurina 1982). Na otoku se nalazi i manje ruralno imanje. Na Palacolu se nalaze prostorno dobro očuvane lateralne zidne strukture građevine kvadratičnog tlocrta, veličine 27,55x27,32 m, s dvojim vratima na jugoistočnoj i jugozapadnoj strani te ugaonom istakom na jugozapadnoj strani. Nad jugoistočnim je vratima rasteretni trokut građen od okomito položenih poluobrađenih kamenih ploča do visine od 4,5 m. Konstruktivno su na jednak način riješena i jugozapadna vrata koja su lošije očuvana i većim dijelom urušena. Jedini prozor na cijeloj zgradi nalazi se na ugaonoj istaci, a na cijelom zdanju nedostaju dovratnici i nadvratnici. Na unutrašnjoj strani zidova u dva su reda pravilno postavljeni kvadratični otvori za nošenje greda, od kojih je gornji red možda podržavao obrambene hodnike ili trijemove, jer se pretpostavlja, s obzirom na prostornost i površinu građevine, da ona nije bila u cijelosti natkrivena krovištem. Svi su zidovi građeni od poluobrađenog kamena povezanog obilnom žbukom i složenog u relativno pravilne redove. Građevina se prema obliku, rasporedu i dimezijama datira u kasnoantičko doba, odnosno na sam kraj 6. st., kada je kao važna utvrda nadzirala cijeli Kvarnerić i činila poveznicu u sustavu bizantskoga vanjskog plovnog puta od Carigrada do Venecije i Ravene. Jednako tako, bila je i neposredna izvidnica pred gradom Osorom (Badurina 1982; Tomičić 1993). Na sjevernom uglu nalazi se recentna nautička betonska signalizacija, a na okolnom području otoka, manje suhozidne gradnje novijeg datuma. Prilikom terenskog pregleda na obama je otocima nađena veća količina građevinskog materijala kasnoantičke provenijencije; ulomci tegula i opeka unutar i oko bazilike na Orudi, te amfora, dolija i ostaloga keramičkog sitnog inventara. Rezultat je rekognosciranja definiranje arheološke zone Oruda i Palacol koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i koja zajedno s morskim koridorom od 300 m čini vrijednu i potencijalnu istraživačku arheološku zonu, kopnenu i podmorsku. Daljnja istraživanja na bazilici prijeko su potrebna, poglavito s obzirom na nesigurnu dataciju i pitanje istodobnosti crkve i mogućega samostanskog kompleksa, dok je bizantskom kastrumu nužna građevinska i konstruktivna sanacija. Literatura Badurina 1982 Anđelko Badurina, Bizantska utvrda na otočiću Palacol, Izdanja HAD, 7, Zagreb, 1982: Oruda, sačuvani dio apside trobrodne troapsidalne bazilike sv. Ivana (foto: D. Krizmanić) 271

272 Ćus Rukonić 1998 Jasminka Ćus Rukonić, The early Christian topography of the archipelago of Cres and Lošinj, VAHD, 87/89, Split, Mohorovičić 1954 Andre Mohorovičić, Prilog analizi historijske arhitekture na otocima Lošinju i Cresu, Ljetopis JAZU, 59, Zagreb, 1954: Mohorovičić 1957 Andre Mohorovičić, Problem tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1954: Tomičić 1993 Željko Tomičić, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje zbornika Pedagoškog fakulteta u Rijeci, Rijeka, Summary mr. sc. Martina Blečić Tea Sušanj In tourist region Kvarnerić at the islands of Oruda and Palacol (Little Oruda) the Conservation Department in Rijeka conducted a detailed surface survey of the terrain. The uninhabited islands of Oruda and Palacol are well-known sites of the Byzantine rule at the North Adriatic Sea. Oruda is the location of a triple-naved and three-apse St. John s basilica with accompanying convent. Based on the disposition of its layout, the church is dated to the first half of the seventh century. At the island of Palacol there is a Byzantine castrum of a square base with dimensions 27.55x27.32 m. It has two doors at the southeast and southwest and a corner element for the bells at the southwest side. The structure was dated based on its shape and dimensions to the Late Antiquity period or more precisely to the very end of the 6 th century, when it was the most prominent supervising fortress for the entire Kvarnerić in the Byzantine waterway system of the east Adriatic Sea. Redni broj: 138 Lokalitet: Punta Zidine Naselje: Lopar Grad/općina: Lopar (otok Rab) Pravni status: P-693 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Poznato arheološko nalazište Punta Zidine nalazi se na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Lopra na otoku Rabu i obuhvaća područje samoga rta Zidine, obližnje uvale Siće i rta Dedan. Probnim arheološkim iskopavanjima prethodilo je geofizičko istraživanje georadarom, koje je na inicijativu Turističke zajednice u Lopru i Ive Olipa, voditelja kampa na Punti Zidine u proljeće provela tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba. Tom prilikom utvrđena je veća količina zidova na površini od 600 m². Cilj probnih arheoloških iskopavanja u prosincu bio je utvrditi stanje nalazišta, strukturu i dubinu arheoloških slojeva i zidova pronađenih geofizičkim istraživanjem te procijeniti mogućnosti daljnjih istraživanja i obogaćivanja kulturno-turističke ponude Lopra. Voditelj istraživanja bio je Goran Skelac. Probno podmorsko arheološko istraživanje obavljeno je istovremeno s Punta zidine, položaj nalazišta istraživanjem na kopnu, u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod vodstvom mr. sc. Irene Radić Rossi. Riječ je o kompleksnom nalazištu koje čine ostaci naselja iz starijega kamenog doba te ostaci antičke arhitekture koja dosad nije istražena ni interpretirana. Dobro vidljivi ostaci antičkih zidova nalaze se na južnim terasama plitke potkovaste uvale koja završava izvorom, a zaštićena je rtom Zidine, čije ime ukazuje na bogate ostatke antičke arhitekture. Područje je prekriveno crnogoričnom šumom, akacijom, šikarom i niskim raslinjem, a teren se sastoji od pješčenjaka i vapnenca. Sondiranjem je utvrđeno nekoliko slojeva finoga morskog pijeska, nanesenog vjerojatno naplavljivanjem ili vjetrom. Vidljivi antički zidovi pružaju se usporedno s terasama padine u smjeru istok-zapad. Mnoštvo slučajnih nalaza rimske keramike, novca i građevinskog materijala uz spomenute je zidove ukazivalo na rasprostiranje nalazišta i potrebu arheoloških istraživanja. Istraživanje je započelo geodetskim snimkom postojećeg stanja nalazišta, a potom je započelo ručno iskopavanje po stratigrafskim jedinicama. Otvorena je površina od 18 m², na mjestu gdje su georadarski snimci pokazali posto- Ostaci antičkih zidova (foto: G. Skelac) 272

273 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 janje pravokutne strukture, najvjerojatnije zida neke prostorije. Sonda je podijeljena na kvadrante 1x1 m radi lakšeg snalaženja i praćenja rasprostranjenosti materijala. Prva dva sloja (25-40 cm debljine), stratigrafske jedinice sj 001 i 002, sastavljena su od smeđe, pjeskovite zemlje s oko 20% žbuke, ostataka opeke, rimske keramike, kamenja i recentnoga otpadnog materijala. Sloj 002 izdvojen je zbog nešto veće količine šljunka. Ispod navedenih slojeva, na dubini od 20 do 25 cm pronađeni su ostaci zida (sj 004), sastavljenog od poluobrađenih kamenih blokova veličine cm, s pravilno slaganim vanjskim licem i ispunom od sitnoga lomljenog kamena, vezanih sivom i bijelom vapnenom žbukom (opus incertum). Dužina zida iznosi 4,44 m, širina 0,80 m, a očuvana visina 0,70 m. Zid se pruža u smjeru istok-zapad. Prema istoku, u kvadrantima Z8 i A8, struktura se proširuje, tj. povezuje s novim zidom (sj 010) koji zbog ograničenog obujma iskopavanja nije u cijelosti definiran. Okomito na zid 004 i naslonjen na njega, leži poprečni zid (sj 009) veličine 0,58x0,80x0,60 m. U strukturi malog ostatka zida (sj 11) pronađen je ulomak kamenog žrvnja koji je iskorišten kao građevni element, što upućuje na stariju fazu nalazišta u neposrednoj blizini ili na većoj dubini. Pokretni se nalazi sastoje od ulomaka keramike, tegula, metala te nešto stakla. Pronađeni su i ostaci oslikane zidne žbuke. Recentni otpad primijećen u dvama gornjim slojevima ne pojavljuje se u dubljim slojevima nalazišta. Zahvaljujući površinskim nalazima koje je svakodnevnim obilaskom prikupio Ivo Olip, bilo je moguće okvirno datirati nalazište. Najraniji nalazi sežu u 1., a najstariji u 4. stoljeće, stoga je vjerojatno više faza obnove i izgradnje antičkih građevina. Ta datacija potvrđena je i pokretnim arheološkim nalazima iz sonde 1. Dio vidljivih antičkih zidova nalazi se u neposrednoj blizini mora, a dijelom i u samom moru. Prema podacima g. Olipa, na obali su pronađeni i brojni pokretni arheološki nalazi, naplavljeni djelovanjem mora ili ispali iz zemljanoga nanosa kao posljedica erozije. Stoga je u okviru inicijative za pokretanjem arheološkog istraživanja nalazišta predviđeno i probno podmorsko arheološko istraživanje na području na kojem se nalaze ostaci zidova u plitkome moru. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi postojanje i debljinu kulturnog sloja kako bi se mogla predvidjeti dinamika budućih podmorskih arheoloških radova. Podmorskim je istraživanjima trebalo ujedno odrediti debljinu pješčanog nanosa nad kulturnim slojem te pregledati šire područje uvale. Zbog teške pristupačnosti nalazišta s kopnene strane, dio je ronilačke opreme dopremljen morem iz Lopra. Sve potrebne pripreme i privremena pohrana ronilačke opreme obavljeni su u prostorijama kampa kojim upravlja Ivo Olip. Tijekom četverodnevnog istraživanja površinski je pregledano čitavo područje uvale, očišćen je dio najjasnije definiranoga zida koji završava u moru i otvorene su dvije arheološke sonde. Pregled šireg područja uvale nije dao nikakvih pozitivnih rezultata. Čitavo je područje prekriveno naslagama pijeska čija debljina, prema riječima lokalnog stanovništva, varira ovisno o vremenskim prilikama. Za vrijeme oseke veći je dio prostora moguće pregledati hodajući kroz more. Iako se situacija u uvali mijenja ovisno o vremenskim prilikama i godišnjem dobu, može se pretpostaviti da na površini morskoga dna nema arheoloških nalaza. Jedino područje na kojem se pri površinskom pregledu primjećuju ostaci Rezultati georadarskih istraživanja (izradio: G. Skelac) antičkog materijala jest područje poplavljeno za vrijeme plime, dok se za vrijeme oseke nalazi na suhom. Za vrijeme površinskog pregleda terena očišćen je na obali dobro vidljiv zid, koji se u smjeru sjever-jug proteže prema moru u dužini od 2,5 m. Širina zida iznosi oko 70 cm. Za vrijeme plime konstrukcija se u cijelosti nalazi pod morem. Riječ je o suhozidu građenom od nepravilnoga kamenja oko kojega se pronalaze ulomci tegula i grube antičke uporabne keramike. Prva sonda, veličine 2x4 m, smještena je 20 m od obale, pred jasno definiranim antičkim zidom koji završava u plitkome moru. Vatrogasna pumpa potrebna za podmorski iskop postavljena je na pristupnom molu kampa, na zapadnom kraju rta. Za potrebe iskopavanja pripremljeno je i pomoćno metalno mrežište veličine 4x2 m, sastavljeno od dvaju kvadranata veličine 2x2 m. U svakom kvadrantu postavljena je po jedna mamut-sisaljka potrebna za uklanjanje naslaga pijeska. Dubina mora u trenutku iskopa iznosila je oko 1 m. Odmah pod pješčanom poršinom pojavila se živa morska trava potvrđena u iskopu do dubine od 1 m. Na toj je dubini iskop prekinut zbog izostanka arheoloških nalaza. Moguće je postojanje arheoloških nalaza u dubljim slojevima pijeska, ali se postavlja pitanje smislenosti uklanjanja velike količine pješčanih naslaga. Druga sonda postavljena je bliže obali, na udaljenosti od 12 m od opisanoga antičkog zida. Približavanjem sonde obali povećala se mogućnost pronalaska tragova antičke arhitekture. 273

274 Kopneni i podmorski arheološki nalazi na području Punte Zidine ukazuju na postojanje antičkog kompleksa, zasad još nepoznatoga opsega i namjene. Vjerojatno je riječ o gospodarskom kompleksu koji je u nekoliko razvojnih faza egzistirao tijekom prvih pet stoljeća, što je potrebno provjeriti budućim arheološkim istraživanjima. Summary Goran Skelac Irena Radić Rossi Položaj podmorskih arheoloških sondi (foto: G. Skelac) Zbog male dubine mora sondu nije bilo moguće više približiti, jer bi u tom slučaju podmorski iskop bio znatno otežan. U iskopu do dubine od 0,5 m potvrđena je situacija iz sonde 1. Pod površinskim slojem pijeska nalazi se velika količina morske trave. U dubljim se slojevima, međutim, pojavljuje kameni građevni materijal koji bi mogao predstavljati ostatke razorenog suhozida, među kojim se pronalaze i ulomci amfora, tegula i ostaloga grubog keramičkog posuđa. Na osnovi relativno oskudnih arheoloških nalaza iz kulturnog sloja u sondi 2 teško je preciznije odrediti vrijeme nastanka spomenutoga sloja. Masivni šiljci amfora ciglastocrvene boje vjerojatno pripadaju cilindričnim sjevernoafričkim amforama velikih dimenzija, koje se rabe od 2. do 5. st., dok tegule i ostali pronađeni arheološki nalazi nisu relevantni za dataciju nalazišta. Postojanje zidova na samoj granici kopna i mora te nalazi iz sonde 2 upućuju na potrebu nastavka arheoloških istraživanja kojima bi se utvrdio opseg podmorskog dijela nalazišta te otkrili eventualni ostaci arhitekture i zanimljiviji pokretni nalazi. Na području udaljenijem od obale teško je provoditi arheološka istraživanja zbog velikih količina pješčanih naslaga i neizvjesnog postojanja arheoloških nalaza. Ako nalazi i postoje, nisu izravno ugroženi djelovanjem prirode ili ljudi te ne postoji opasnost njihova oštećivanja ili otuđivanja, stoga je buduća istraživanja potrebno ograničiti na priobalno područje pod antičkom arhitekturom. Sonda 2 sloj lomljenog kamenja i grubljega antičkog keramičkog materijala (foto: D. Kučiš) The well-known site Punta Zidine (Cape Zidine) is situated at the southeastern part of the Lopar peninsula on the Island of Rab and it covers the area of the cape itself, the nearby Siće Cove and Dedan Cape. It is a complex site comprised of the remains of a settlement from the Paleolithic period and the remains of architecture from the Antiquity that has not been excavated or interpreted so far. Surface archaeological finds and the finds discovered during the test archaeological excavation indicated to the existence of a complex from the Antiquity whose size and purpose is yet unknown. We presume that we are dealing with an estate, which had several developmental phases and existed over the first five centuries AD. Redni broj: 139 Lokalitet: Sv. Nikola Naselje: Mire Grad/općina: Baška (otok Krk) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom jeseni istraženi su ostaci crkve na položaju Sv. Nikola, smještenom u polju između Baške i Jurandvora u podnožju naselja Mire. Radovi su provedeni zahvaljujući potpori Općine Baška i Ministarstva kulture. Voditelj radova bio je Ranko Starac, a sudjelovale su i arheologinje Antonija Mažuranić i Tihana Pavlek te apsolventica arheologije Mirna Vujović i fotograf Damir Pelić. Najnužnije konzervacijske zahvate na otkrivenim arhitektonskim ostacima obavili su radnici građevnog poduzeća Stanišće iz Njivica. Bašćanska kotlina bogata je arheološkim lokalitetima iz antičkog, odnosno kasnoantičkog razdoblja. Na maloj površini nalaze se tragovi rimskodobnih naseobina u središtu Baške, na ledini povrh Gorice, na predjelu Mire između Baške i Jurandvora, na Velom gradu, na Merinama, uz crkvu sv. Lucije, na Šupelama, na Sutvidu i oko Sv. Pavla kod Drage Bašćanske. Krajem 4. stoljeća, zbog posljedica seobe ratobornih zapadnih Gota prema Italiji, mnoštvo izbjeglog pučanstva seli se s područja Panonije na mnogo sigurnije jadranske otoke. Tijekom većeg dijela 5. stoljeća vladao je mir i relativan ekonomski prosperitet. Unatoč propasti Rimskog Carstva i uspostavi vladavine kraljevstva istočnih Gota nad otokom Krkom, kršćanstvo dobiva konačan zamah i institucionalne oblike djelovanja unutar Krčke i Senjske biskupije, stoga ne treba čuditi broj i kvaliteta ranokršćanskih crkava na otoku, a osobito unutar nevelike Bašćanske kotline. Tako se u polju između Baške i Jurandvora nalaze ostaci crkvene građevine, smještene 274

275 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 u podnožju naselja Mire. Na najstarijem katastarskom planu to je područje označeno imenom Sveti Nikola, no taj naziv danas nije poznat mještanima. Tadašnja kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Velika Dautova-Ruševljan godine provela je sondažno zaštitno iskopavanje u vinogradu pokojnog Vjekoslava Čubranića. Ondje su pronađene dvije presvođene kasnoantičke grobnice, prislonjene uza sjeverni zid veće građevine. Godine 1995., prilikom radova na istraživanju kompleksa Sv. Lucije, arheolog Ranko Starac obišao je čitavu kotlinu, pa i spomenuti vinograd, u čijem je neposrednom susjedstvu prepoznao obrise prostrane crkve (Starac 1996). Riječ je o trobrodnoj bazilici, u tlocrtu oblika izduljenog pravokutnika, s polukružnom apsidom svetišta uklopljenom u ravan začelni zid, ukupne duljine nešto više od 28 m, širine 13,90 m. Tijekom zime 1995., uz sjeverni dio začelja građevine, započela su arheološka istraživanja koja su rezultirala iznenađujućim otkrićem. Unutar iskopne površine istražen je sjeverni dio crkvenog začelja s malom pomoćnom prostorijom čija je podnica prekrivena relativno dobro očuvanim mozaikom, površine 3,30x3,10 m. U središtu podne površine, unutar pravokutnog polja (mozaik je jednostavnoga geometrijskog crteža, rabljene su samo crne i bijele kockice), nalazi se natpis u četiri retka na latinskom jeziku: SAPRILLA / APSIDA C / VM SECR / ETARIA FC (SAPRILLA APSIDA CVM SECRETARIA FECIT). Natpis govori o donatorici, kršćanki Saprili, koja je dala izgraditi svetište crkve sa sekretarijama, tj. pomoćnim prostorijama. To je prvi zabilježen slučaj donatorskog natpisa u mozaiku unutar crkve na kome se izrijekom spominju dijelovi crkvene građevine na tada razgovornom latinskom jeziku. Tijekom nastavljena su iskopavanja južne pomoćne prostorije i svetišta crkve. Zbog intezivne obrade tla, pod unutar apside odavna je u potpunosti prekopan, a gotovo je uništen i mozaični pokrivač poda u južnoj sekretariji. Pronađena su dva mala ostatka višebojnog mozaika s crtežom prepleta i lepezastim motivima. Spomenuti ulomci mozaika bili su crtežom posve različiti od mozaika otkrivenog 1995., a podudarni su s motivima prisutnima na mozaicima uz baptisterij podno Sv. Marka. Jedan očuvan dio mozaične podne plohe uočen je uz rub iskopne sonde, blizu južnoga bočnog zida crkve, ali taj će se prostor istraživati u idućem razdoblju, pa se očekuju i drugi tragovi podnog mozaika unutar zasad još neistraženog partera. Svi zatečeni ulomci mozaičnog poda prekriveni su i zaštićeni do konačne restauracije i prezentacije čitavog spomenika. Na tlu ispred svetišta pronađeno je pravokutno udubljenje, odnosno oltarni grob. Udubljenje je bilo fino ožbukano, a tragovi mramorne oplate ukazuju na to da je taj, najsvetiji dio crkve bio obložen mramornim pločicama. Oltarni grob u ranokršćanskim crkvama stajao je u podnožju oltarnog stola, a služio je za pohranu relikvija smještenih u malom kovčegu. Dimenzije i pravokutan oblik toga groba za relikvije, uz ostale karakteristike crkvene građevine, upućuje na vrijeme izgradnje kompleksa do polovine 5. stoljeća. Buduća istraživanja teći će usporedno s restauratorsko- -konzervatorskim radovima, kako bi se čitava građevina oslobodila debelog nanosa zemlje te prezentirala svim posjetiteljima Baške. Nastojat će se sondažno istražiti barem dio površine sadašnjeg vinograda sjeverno od crkve, gdje su ranije otkrivene grobnice. Brojni komadići vapnene žbuke i mozaičke kockice rasuti su na čestici Ostaci crkve na položaju Sv. Nikola (foto: R. Sarac) vinograda sjeverno od crkve, unutar kojeg se nalazi i višekratno obnavljan bunar. Veličina crkve ukazuje na brojnost vjernika unutar obližnjeg naselja na Mirama. Nalazi kvalitetno zidanih grobnica upućuju i na zavjetno- -cemeterijalni karakter crkve. Treba napomenuti da je unutar južnog krila kasnoantičke građevine u 6. stoljeću bio uređen kršćanski oratorij koji je postao ishodištem crkve sv. Lucije. Tijekom dugogodišnjih radova na istraživanju Svete Lucije akademik Branko Fučić pronašao je više ulomaka ranokršćanskoga kamenog namještaja, odnosno opreme crkve. Dio tih nalaza donesen je u srednjem vijeku kao građevni materijal s obližnjih ruševina ranokršćanskih crkava, pa tako i s položaja Sv. Nikole. U obližnjem Jurandvoru, u donjem dijelu naselja stajale su u srednjem vijeku kapele sv. Marije i sv. Križa. Oba su lokaliteta neistražena, a pri gradnji trafostanice kod Sv. Križa Branko Fučić uočio je uništene kasnoantičke obzidane grobnice. Kvalitetan kamen mogao je biti razvučen na više lokacija, pa mu je danas teško ući u trag. Kamena gomila puna nabacanog materijala nalazi se uz pročelje bazilike sv. Nikole, a nastala je čišćenjem unutrašnje površine crkve za potrebe vinograda u srednjem vijeku. Pretraživanjem te gomile vjerojatno će biti pronađeni i dijelovi odbačenoga kamenog crkvenog namještaja. Crkva podno Mira bila je u funkciji barem dva stoljeća, sudeći prema istrošenosti ostataka podnog mozaika. Tragovi paljevine i urušenih krovnih opeka (slično nalazima podno Svete Lucije u Jurandvoru) govore o nasilnom prekidu života crkvene zajednice. Zasad nije moguće pre- Crtež istražene arhitekture 275

276 ciznije govoriti o trenutku razaranja, no poganski karakter nekoliko grobova uz Svetu Luciju iz 9. stoljeća jasno određuje početke stasanja novodošle hrvatske populacije, koja već po svom dolasku na otok zauzima grobljanske položaje uz pojedina već razorena ili napuštena ranokršćanska svetišta. Literatura Ranko Starac Starac 1996 R. Starac, O otkriću još jedne ranokršćanske crkve na otoku Krku, Hortus Artium Medievalium, 2, Zagreb Motovun, 1996: Summary During the autumn of 2005 excavations were conducted into the remains of the church at the position St. Nicholas, situated in the field between Baška and Jurandvor, beneath the village Mire. During 2005 the excavations into the south auxiliary room and the sanctuary were continued. The church beneath the village Mire had been in function for at least two centuries, judging by the wear of the floor mosaic-work remains. Traces of the burning and collapsed roof tiles (similar to the finds underneath the church of St. Lucija in Jurandvor) speak of a violent cessation in the existence of the church-going community. We can not speak more precisely about the instance of destruction at this moment. Still, the pagan character of several graves from the 9 th century nearby St. Lucija clearly shows the beginnings of the expansion of the freshly arrived Croatian population. They started occupying the cemetery posts next to the already destroyed or abandoned early Christian sanctuaries immediately upon their arrival to the island. Redni broj: 140 Lokalitet: Uvala Dubac Naselje: Lopar Grad/općina: Rab (otok Rab) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje Krajem prosinca obavljen je jednodnevni arheološki pregled prostora sjeverozapadno od naselja Lopar, odnosno prostor uvale Dubac. Navedeni prostor rekognosciran je radi potrebe provjere usmenog podatka o postojanju keramičarske (opekarske) peći. Prilikom obilaska kasnoantičkih lokaliteta na otoku Rabu 2005., arheologinja Antonija Mažuranić zapazila je arheološki objekt u uvali Dubac, sa znatnom koncentracijom površinskih nalaza. Zahvaljujući toj obavijesti, Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci, terenski je pregledao uvalu Dubac (u rekognosciranju su osim voditeljice dr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan sudjelovali dr. sc. Bartul Šiljeg iz Instituta za arheologiju, Mija Rizner iz Konzervatorskg odjela u Rijeci i Antonija Mažuranić). Uvala Dubac smještena je na sjeverozapadnom dijelu otoka Raba, na prostoru Brajnine, nedaleko od poznatog Uvala Dubac, pogled na uvalu i položaj peći (foto: B. Šiljeg) lokaliteta Beli grad. Položajem je otvorena prema Velebitskom kanalu i njegovu priobalju. Do lokaliteta vodi stari pastirski put koji se, iznad sela Surići, spaja na lokalnu cestu prema Lopru. Na blagom uzvišenju iznad same uvale (zapadno prema rtu Sturići) uočen je veći zemljani humak na čijoj je površini zapažena znatna koncentracija lijepa, amorfnih keramičkih ulomaka i ulomaka opeka. Sav arheološki materijal gotovo je jednake fakture i boje. Pri dnu humka, na njegovoj istočnoj strani, recentno je odgrnut dio zemljanog pokrova pri čemu se ukazao polukružni otvor određenoga arheološkog objekta. Otvor je sačinjen od opeka slaganih u klin (tom se tehnikom u antici oblikuje polukružni bačvasti svod). Zanimljiva je činjenica da je vanjska strana opeka žućkasto-narančaste boje, dok im je unutrašnja strana tamnocrvene do sivo-crne boje. Sivo-crna boja rezultat je visoke temperature, odnosno procesa pečenja (gorenja). Faktura gorene opeke i prisutnost zapečene glinene obloge (šamot) s unutrašnje strane otvora, kao i masa amorfnih glinenih oblika i lijepa, ukazuje na mogućnost da građevinski ostaci (pod zemljanim humkom) u uvali Dubac pripadaju keramičarskoj ili opekarskoj peći. Dio tih građevinskih ostataka (na istočnoj strani) koji je odnedavno vidljiv, pripada otvoru kanala ložišta peći. Prema gradbenoj strukturi koju je moguće iščitati, peć je imala tunelast kanal ložišta polukružnoga bačvastog svoda. Kako prilikom pregleda terena nije bilo moguće pobliže odrediti njegove dimenzije, može se samo pretpostaviti uobičajena ukopanost samog kanala, kao i postojanje ostalih konstruktivnih graditeljskih elemenata peći (zidovi, kalota, rešetkasta podna konstrukcija). Uvala Dubac, ostaci keramičarske peći (foto: G. Lipovac Vrkljan) 276

277 Primorsko-goranska županija, HAG 2/2005 Na prostoru uz arheološki objekt pronađeno je dosta ulomaka graditeljske keramike, dok izostaju nalazi ulomaka uporabne keramike. Prema svojim obilježjima, sav pokretni materijal odgovarao bi rimskom vremenu, 1. i 2. st. Nažalost, u blizini nalaza graditeljskih ostataka peći, zasad nisu uočeni ostaci arhitekture nekog objekta, koji bi odgovarali pretpostavci o postojanju radionice na tom lokalitetu. Institut za arheologiju uvrstio je taj lokalitet u svoj projekt istraživanja antike na prostoru sjevernoga Hrvatskog primorja koji će tijekom idućih godina provoditi u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja i Konzervatorskim odjelom u Rijeci. Summary dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan At the end of December 2004 a simple one-day archaeological survey was conducted of the northwestern part of the Lopar peninsula at the Dubac bay site. Dubac bay is situated at the northwestern part of the island of Rab, at the area of Brajnina, nearby the well-known Beli Grad site. The surface survey of the mentioned terrain was done because of the alleged existence of a clay stove. On a mild elevation above the bay (west toward the Cape Stirići) a larger earthen mound was spotted. On its surface we registered a larger amount of binding material, amorphous potshards and brick fragments. All the archaeological finds are of the same material and color. Beneath the mound, at its east side, we have recently uncovered a part of the capping which revealed a semi-circular orifice of a certain archaeological structure. The orifice was made of bricks arranged in a shape of a wedge (the technique used for building semi-circular barrel vaults in Antiquity Period). Next to the archaeological object there are numerous fragments of building clay, while there are no use pottery finds. According to their characteristics, all the movable finds correspond to the Roman period, 1 st and 2 nd century. 277

278 LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA 141 Caska arheološka zona 142 Caska gospodarski kompleks 143 Caska nekropola 144 Caska podmorje 145 Čovini Crkvine 146 Luka Jablanac 147 Otočac crkva Presvetog Trojstva 148 Sveti Juraj crkva sv. Fiipa i Jakova 149 Udbina stolnica sv. Jakova 150 Udbina Sv. Nikola 278

279 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 141 Lokalitet: Caska arheološka zona Naselje: Caska Grad/općina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje, zaštitno iskopavanje Na području Caske, u sjeveroistočnom dijelu Paškoga zaljeva, na kopnu i u plitkome moru nalaze se vrijedni ostaci antičkoga naselja. Pretpostavlja se kako je riječ o rimskodobnom naselju Cissa po kojemu se do 14. st. nazivao i čitav otok Pag, a koje u nabrajanju istočnojadranskih otoka i pripadajućih im naselja spominje Plinije Stariji (Nat. Hist. 3,140). U narodu se očuvala legenda o katastrofalnom potonuću antičkoga grada, izazvanom zloćom njegovih stanovnika. U plitkome moru Caske uistinu se naziru ostaci potopljene arhitekture, koje je još godine u crtežu zabilježio povjerenik Narodnog muzeja u Zagrebu Mijat Sabljar. Najvjerojatnije je riječ o već dokazanoj promjeni morske razine koja je potopila sve antičke lokalitete u izravnoj blizini mora, a pretpostavka o propasti grada uzrokovanoj jednim od velikih potresa koji su u kasnoantičko vrijeme potresali Sredozemlje još nije znanstveno dokazana i potvrđena dosadašnjim arheološkim nalazima. Iako se već više stoljeća upozorava na važnost i množinu arheoloških nalaza u Caski, to je područje do naših dana Caska, ostaci rimskih zidova u blizini Tunere ostalo neistraženo, a nepokretni i pokretni nalazi na očigled propadaju ili nestaju. Stoga je godine, na osnovi zajedničke inicijative prof. dr. Slobodana Čače i doc. dr. Anamarije Kurilić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru te dr. sc. Ive Fadića iz Arheološkog muzeja u Zadru, započelo istraživanje ostataka antičke Kise. Godine istraživanju su se priključili i Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda (mr. sc. Irena Radić Rossi) te Odjel za arheologiju sveučilišta u Pogled iz zraka na Novaljsko polje s uvalama Novalje i Caske 279

280 predloženo je da se u projekt uključe i obližnja nalazišta na gradini Košljun, utvrda Sv. Juraj nad Caskom te ostaci antičkog vodovoda na zapadnim padinama uvale, čime će se dobiti uvid u razvoj čitavoga prostora od prapovijesti do srednjega vijeka i omogućiti njegova kvalitetna interpretacija i prezentacija. Rezultati arheoloških istraživanja Caske tijekom predstavljeni su javnosti u Novalji fotoizložbom i popratnim tiskanim materijalom. Literatura Caska arheološka zona Zadru (dr. sc. Zdenko Brusić) pa je, na inicijativu Grada Novalje, pokrenut sveobuhvatan projekt istraživanja, zaštite i prezentacije kompleksnoga arheološkog nalazišta u Caski. Zahvaljujući financijskoj podršci Ministarstva kulture i Grada Novalje realizacija projekta započela je u ožujku 2005., u suradnji s tvrtkama Geographica d.o.o. iz Splita (Miljenko Žabčić, dipl. ing. geod.) i Geoarheo d.o.o. iz Sesveta (Goran Skelac, dipl. arheolog), geodetskim snimanjem vidljivih arheoloških ostataka i geofizičkim istraživanjem na nekoliko odabranih lokacija. Tijekom rujna, listopada i studenoga iste godine arheološki su istraženi dio antičke nekropole i ostaci antičkoga gospodarskog kompleksa u dnu uvale te obavljena podmorska arheološka istraživanja na području antičkoga naselja. Bogatstvo i raznolikost arheoloških nalaza, izloženih razornom djelovanju prirode i ljudi, u cijelosti su opravdali pokretanje navedenog projekta te ukazali na potrebu i opravdanost njegova kontinuiranog provođenja tijekom idućih godina. Radi boljeg sagledavanja cjeline, učinkovite zaštite i kvalitetne sveobuhvatne prezentacije arheoloških ostataka na širem području Caske, Brusić, Gluščević 1993 Z. Brusić, S. Gluščević, Podvodna arheološka istraživanja Arheološkog muzeja u Zadru tijekom godine 1993., Obavijesti HAD, XXV/3, 1993: Čelhar, Parica 2005 M. Čelhar, M. Parica, Podmorsko arheološko istraživanje u uvali Caskoj na otoku Pagu godine 2005., Obavijesti HAD, 37/3, Zagreb, 2005: Fadić 2005 I. Fadić, Nekropola Caske, Obavijesti HAD, 37/3, Zagreb, 2005: Kurilić 2004 A. Kurilić, Caska kod Novalje na otoku Pagu. Pokusno istraživanje antičke nekropole u Caskoj i rekognosciranje Caske s okolicom, Obavijesti HAD, 36/1, Zagreb, 2004: Kurilić 2004b A. Kurilić, Epigrafski spomenici na prostoru Novalje, Novalja Zadar, Radić Rossi 2006 I. Radić Rossi, Sidro iz dubine milenija, Aqualung, 1, Zagreb, 2006: Vrsalović 1979 D. Vrsalović, Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana, Zagreb, 1979: Summary mr. sc. Irena Radić Rossi doc. dr. sc. Anamarija Kurilić Important remains of a settlement dating from the Antiquity Period were found at the area of the Caska Cove, in the northeastern part of the Pag Bay, on mainland and in the shallow sea. They are considered to be the remains of the roman settlement called Cissa, which had also been the name of the Island of Pag up to the 14 th century. The Caska, fotografija i fotogrametrijski snimak najbolje očuvanog zida 280

281 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Caska, ulaz i unutrašnjost kanala u neposrednoj blizini mora na istočnoj obali uvale excavations were started in 2003 and since 2005 they have evolved into an extensive project consisting of excavations, rescue works and the presentation of the complex archaeological site in Caska. Redni broj: 142 Lokalitet: Caska gospodarski kompleks Naselje: Caska Grad/općina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Na katastarskoj čestici 1941/24, vlasnika Jurja Palčića, djelatnici Arheološkog muzeja iz Zadra iskopali su probne sonde i pri tome pronašli ostatke triju zidova iz rimskog vremena. Zbog postojanja arheoloških nalaza, vlasniku je uskraćena suglasnost za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambenog objekta na navedenoj čestici. Na inicijativu vlasnika i korisnika zemljišta tijekom započelo je arheološko istraživanje kojim je omogućena obnova upravnog postupka radi utvrđivanja mogućnosti gradnje te uvjeta zaštite i prezentacije nepokretnih arheoloških nalaza. Grad Novalja organizacijski je i financijski podržao inicijativu, što je olakšalo i ubrzalo tijek arheoloških istraživanja koja je, uz konzervatorski nadzor Konzervatorskog odjela u Rijeci, provela tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba, pod vodstvom Gorana Skelca. Istraživanje je provedeno od 28. listopada do 29. studenoga, a započelo je geodetskim i georadarskim snimanjem većeg dijela zemljišta površine oko 480 m 2. Georadarsko mjerenje pokazalo je zone s većom koncentracijom čvrstih materijala i linearnih struktura pa su na tim mjestima postavljene probne arheološke sonde kojima je potvrđeno postojanje arheoloških nalaza. U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Rijeci sonde su proširene radi stvaranja cjelovite slike pronađene strukture pa je sveukupna otkopana površina dosegla 320 m 2. Sonda 1 istražena je do dubine od 150 cm, dok je u sondi 2 dosegnuta prosječna dubina od 80 do 100 cm. U navedenim sondama otkriveni su sljedeći arheološki nalazi: ostaci zidova od kamena i opeke vezani žbukom iz dviju arhitektonskih faza, ukupne dužine 62,5 m; ostaci velikih posuda dolija namijenjenih skladištenju žitarica ili drugih namirnica tri velika (oko 160 cm u promjeru) i jedan manji (80 cm u promjeru); ostaci mlađe podnice koja je preslojila stariju fazu; intaktni ostaci infrastrukturnog kanala (vodovoda ili kanalizacije) izgrađenog od kamenih ploča vezanih žbukom, dužine 10,8 m, širine 1,2 m; pokretni materijal: keramika, tegule, metalni predmeti, novac, staklo, životinjske kosti, školjke, puževi. Recentni površinski slojevi (stratigrafske jedinice sj 1 sj 4), na dubini od 0 do 40 cm sastoje se od tucanika, pjeskovitog humusa, gorenog sloja i laporaste gline (tupine), a tu su dospjeli kada je vlasnik čestice nivelirao teren. Ispod tih slojeva nalazi se sloj smeđe pjeskovite zemlje (sj 5), koji leži na dubini od 40 do 100 cm, a zbog nekadašnje Caska gospodarski kompleks, pogled na teren sa sjeverozapada (foto: G. Skelac) 281

282 Caska gospodarski kompleks, tlocrt nalazišta (izradio: G. Skelac) poljoprivredne namjene zemljišta sadrži veće količine kamena, žbuke i lomljenih tegula. Pri dnu navedenog sloja nalaze se očuvane čvrste strukture zidovi i podnice. Zidovi su očuvani na razini podnice ili nešto niže, a samo su na dvama mjestima uočeni tragovi bočne zidne žbuke očuvane u najvećoj visini od 10 cm. Veliki keramički doliji također su oštećeni, tj. očuvani samo do polovine svoje visine. Oni su donjim dijelom bili ukopani u zemlju, a prvobitno su bili klasični spremnici za skladištenje poljoprivrednih proizvoda. U sjeveroistočnom dijelu sonde 2 pronađeni su ostaci podnice (sj 9) napravljene od čvrste žbuke pomiješane s komadićima opeke i kamena, na kojoj je pronađen novac Caska gospodarski kompleks, infrastrukturni kanal (foto: G. Skelac) datiran u prvu četvrtinu 3. stoljeća. Podnica je preslojila i pokrila dva od tri velika dolija, što potvrđuje dvije razvojne faze istraženog dijela gospodarskog objekta. Jedan je, nepreslojen dolij u cijelosti ispražnjen (sj 18), a pronađeni su arheološki nalazi uputili na njegovu sekundarnu uporabu u funkciji otpadne jame. Nešto drukčija stratigrafska situacija zatečena je u sondi 1. Pod identičnim stratigrafskim slijedom (sj. 1 sj 5) postupno su se pojavile sve finije frakcije crvenkastog pijeska (sj 12, sj 27). Na dubini od 120 cm pronađena je u cijelosti očuvana linearna struktura izgrađena od ploča pješčenjaka i lomljenoga kamena vapnenca, vezanih čvrstom žbukom (sj 30), koja se pruža u smjeru sjever- -jug. Utvrđeno je kako je riječ o infrastrukturnom kanalu koji na istraženoj dužini od oko 11 m ostvaruje pad veći od 60 cm. Otkriveni zidovi sagrađeni su od nepravilnih kamenih blokova koji su slagani pravilno prema vanjskim stranama, dok je unutrašnjost ispunjena sitnijim kamenom i vezana jakom žbukom (opus incertum). Kod nekih zidova uočeni su komadi opeka i tegula u ispuni, a samo jedan zid sj 16 građen je od opeka i žbuke. Širina zida u pravilu iznosi od 60 do 70 cm, ovisno o stupnju očuvanosti. S obzirom na činjenicu da se istraživanje nastavlja i da temelji zidova nisu istraženi u cijelosti, njihova će struktura biti detaljno opisana nakon završetka istraživanja. Posude za skladištenje namirnica, tj. veliki keramički spremnici zvani doliji, također se mogu tretirati kao arhitektonski elementi jer su ugrađivani u prostorije i do polovice zakopavani u zemlju. Promjer istraženog dolija iznosi

283 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 cm, debljina stijenki 4,8 5 cm, a očuvana visina oko 90 cm. Cjelokupna visina posude procijenjena je na 160 do 180 cm. Kvantitativno gledano, u ispuni dolija pronađeno je 145 kg ulomaka keramičkog posuđa, 203 kg tegula, 0,3 kg metala, 0,2 kg stakla, 211 kg kamena, 47 kg žbuke, 28,4 kg puževa i školjkaša, 4,3 kg kostiju sisavaca i 0,3 kg ribljih kostiju. Kronološki osjetljiv materijal datiran je u vremensko razdoblje od kraja 1. do kraja 2. st. Kanal za vodu ili kanalizaciju natkriven je nepravilnim vapnenačkim pločama dimenzija oko 60x80 cm, dok mu širina baze iznosi cm. Dubina kanala bit će utvrđena tijekom idućih istraživanja. Važno je naglasiti kako je kanal u potpunosti očuvan jer se nalazi dublje od dosega poljodjelske obrade koja je dijelom uništila susjedne nepokretne arheološke nalaze. Na cjelokupnoj istraženoj površini prisutno je oko 5 10% usitnjenoga građevinskog materijala, ostataka propalih zidova i krovnih konstrukcija. Raspon keramičkog posuđa seže od luksuzne tere sigilate i tere nigre do grube, crno-sive kuhinjske keramike debelih stijenki. Uglavnom je riječ o standardnim oblicima uporabnog posuđa, tj. šalica, vrčeva, zdjela i tanjura. Pronađeni su ulomci dviju amfora, tri uljanice, od kojih jedna sa žigom FORTIS, tegule sa žigom PLOC i velika količina amorfnih keramičkih ulomaka. Od metalnih predmeta pronađeno je pet komada brončanog novca, brončana udica, brončana fibula, željezni okovi i olovne pločice. Ulomci stakla pripadaju malim vrčevima, boci s dugim vratom i čaši, a ostali su komadi premali za determinaciju. Otkriveni arheološki nalazi ostaci su rimskodobnog kompleksa koji je prema dosadašnjim podacima egzistirao od kraja 1. do polovine 3. st. Unutar istražene strukture moguće je razlikovati dvije razvojne faze. Gospodarska namjena kompleksa potvrđena je za prvu razvojnu fazu nalazišta nalazima ukopanih keramičkih dolija. Namjenu kompleksa tijekom druge razvojne faze još nije moguće preciznije definirati. U sklopu kompleksa nalazio se i odlično očuvan infrastrukturni kanal. Korisnik zemljišta nije dosadašnjim radovima oštetio i uništio arheološke nalaze, a nakon završetka istraživanja bit će moguće odrediti konzervatorske smjernice za buduću izgradnju stambenog objekta te konzervaciju i prezentaciju odabranih nepokretnih nalaza. U očekivanju nastavka istraživanja nalazište je privremeno zaštićeno geotekstilom i prekriveno šljunkom. Redni broj: 143 Lokalitet: Caska nekropola Naselje: Caska Grad/općina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Usporedno s dokumentiranjem zatečenog stanja, i provedena su manja zaštitna arheološka iskopavanja na najugroženijem dijelu antičke nekropole u Caskoj, u zapadnom dijelu uvale gdje su u profilu bili jasno vidljivi ostaci već devastiranih grobova (Kurilić 2004; Fadić 2005). Istraživanja su nedvojbeno pokazala potrebu daljnjih radova. U rujnu započela je treća kampanja istraživanja (voditeljica istraživačkog projekta: doc. dr. sc. A. Kurilić, voditelj iskopavanja G. Skelac, dipl. arheol.; radove su financirali Ministarstvo kulture, Grad Novalja, te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa). Iskopavanje nekropole trajalo je od 12. rujna do 21. listopada, tj. duže od predviđenih 20-ak radnih dana, zahvaljujući inicijativi i dodatnim sredstvima Grada Novalje. Područje iskopavanja na nekropoli prošireno je novim sondama (sonde 3 6) oko onih iz prethodnih dviju kampanja, obuhvativši tako prostor (ukupne površine oko 150 m2) između kolskog puta i obalnog profila. Istraživanjima je zabilježeno 26 grobnih cjelina, od kojih je u cijelosti istraženo samo 13, a iskopavanje ostalih nastavit će se tijekom sljedeće kampanje (do tada je lokalitet zaštićen geotekstilom i tucanikom). Nekropola se okvirno može datirati u razdoblje od 1. do 4. stoljeća. U grobovima su uz ostatke pokojnika nađeni i grobni prilozi, a uz dio grobova pronađeni su i nadgrobni natpisi koji im zacijelo pripadaju. Goran Skelac Summary In 2002 the staff of the Archaeological Museum in Zadar excavated test probes at the cadastral plot 1941/24 in Caska and found the remains of three walls from the Roman Period. During 2005 archaeological excavations were started at the initiative of the landowner. The excavations yielded the remains of an estate, consisting of walls, dolia dug into the ground and a well-preserved infrastructure canal. According to the previous data the complex existed from the end of the first to the middle of the third century and we can distinguish two developmental stages with certainty. Caska nekropola, pogled sa sjeverozapada (foto: A. Kurilić) 283

284 Caska nekropola, četvrtasta zidana grobna konstrukcija (foto: A. Kurilić) Prema dosadašnjim spoznajama u potpunosti dominira spaljivanje pokojnika, budući da ni u jednom istraženom grobu nisu pronađeni tragovi kosturnog ukopavanja. Na nekropoli je zasad prisutno nekoliko različitih vrsta pokapanja. Dominiraju kompleksno građeni grobovi koji imaju vanjsku i unutrašnju grobnu konstrukciju. Pepeo (ponekad još s vrućim žarom) od pogrebnog odra i spaljene kosti pokojnika, a zatim i grobni prilozi, nasuti su na zemljano dno groba izgrađenoga od tegula i imbreksa oponašajući dvoslivni krov (tzv. tomba alla cappuccina), do te mjere da je na taj krov postavljen i stilizirani dimnjak napravljen od dvaju sljubljenih okomito položenih imbreksa. Sve je to zatim obzidano neobrađenim kamenjem vezanim žbukom, tvoreći vanjsku ljusku groba pravilnoga četvrtastog oblika (prosječne veličine 130x190x70 cm). Gornji red kamenja vjerojatno je bio vidljiv na površini, jednako kao i vrh dimnjaka koji je možda služio za lijevanje žrtava, simboličnu dostavu hrane i pića ili za ostavljanje prolaza duši pokojnika. Rjeđi su drukčije oblikovani grobovi, npr. oni manji pravokutni zidani grobovi popločeni tegulama, manji četvrtasti zidani grobovi čije su unutrašnje strane opločene tegulama ili manje četvrtaste grobne konstrukcije izrađene od četiriju okomito postavljenih tegula. Još nije jasna namjena zidane strukture većih dimenzija (oko 3x3 m), jer u njoj nisu pronađeni tragovi ukopa; međutim, ona je jednim dijelom sagrađena preko starijih grobova, a dijelom je poslužila za izgradnju jedne zidane četvrtaste grobnice (Grob 4). U prostoru između grobova izvan sloja pronađeni su ulomci pokretnih nalaza (keramičko posuđe i uljanice, stakleno posuđe, novac, željezni čavli, keramički građevni materijal i amfore) koji zacijelo pripadaju uništenim grobovima. Ponekad su uz grobnu strukturu bile položene i cijele amfore. Unutar groba, u sloju pepela i pougljenih ostataka odra, pronađeni su i željezni čavli te spaljene kosti pokojnika, a uz njih, najčešće grupirani na jednom ili dvama mjestima, grobni prilozi: novac, staklene i keramičke posude, keramičke uljanice. To su standardni grobni prilozi u većini istraženih grobova, no u nekima su prilozi nešto raznovrsniji te obuhvaćaju npr. ženski kozmetički pribor (zvjezdoliko zrcalo, spatula, štapić i dvije igle s ukrasnim glavama iz Groba 3) ili oružje (brončani nož u Grobu 4). Grobni prilozi ne pokazuju tragove gorenja, što svjedoči da su u grob prilagani nakon ostataka s lomače. U nekim grobovima, zbog njihove velike oštećenosti ili uništenosti, prilozi uopće nisu pronađeni ili su pronađeni tek sporadični primjerci (npr. novac u gotovo potpuno uništenom Grobu 19) ili samo manji ulomci (npr. vrat staklenog lakrimarija u Grobu 21). Budući da novac još nije očišćen, zasad nije moguće precizno datirati ukope u kojima je bio priložen. Tijekom pronađeni su ulomci osam epigrafskih spomenika (možda devet), što zajedno s cjelovitim natpisom nađenim tijekom kampanje (Fadić 2005) čini ukupno devet sigurnih epigrafskih nalaza od kojih je samo nekima moguće pročitati sadržaj natpisa, npr. onome koji Lucije postavlja svojoj predragoj ženi Viktorini koja je doživjela 40 godina. Jedan ulomak, pronađen kao spolij u kamenoj konstrukciji Groba 17, pripadao je činovniku (blagajniku ili knjigovođi), dispensatoru, imenom Atticus(?) i mogao bi se okvirno datirati u ranije carsko razdoblje o čemu svjedoči uporaba završne formule hic situs est koja obično ukazuje na rano 1. stoljeće i time ujedno svjedoči za terminus ante quem non gradnje Groba 17. Jedan ulomak natpisa još jednom svjedoči o pripadnicima potomaka oslobođenika senatorske obitelji Kalpurnija (Calpurnii Pisones) koja je ovdje imala svoje imanje (Kurilić 2004b), no riječ je o manjem ulomku natpisa koji je nađen izvan sloja, između grobova 8 i 9. doc. dr. sc. Anamarija Kurilić Summary Caska nekropola, presjek kroza sve faze u jednoj četvrtastoj zidanoj grobnoj konstruciji (foto: A. Kurilić) The third campaign of rescue archaeological excavations on the remains of the necropolis of the ancient Cissae in Caska Cove on the Island of Pag yielded 26 new graves. 284

285 Ličko-senjska županija, HAG 2/ graves were investigated and the remaining ones were protected until the excavations continue. All the graves revealed cremation burials and they mostly display complex building techniques. They were constructed from an outer stone construction and the inner one made of tegulae and imbrex and shaped like a gabled roof. In the graves we found remains of ashes and iron nails including burnt bones of the deceased and grave offerings (coins, pottery and glass vessels, toilet utensils etc.). We also found 8 (maybe even 9) epigraphic grave stones, for the most part alongside the graves to which they had obviously once belonged to. Necropolis can roughly be dated between the first and the fourth century. Redni broj: 144 Lokalitet: Caska podmorje Naselje: Caska Grad/općina: Novalja Pravni status: R-250 Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje, zaštitno iskopavanje Podmorskim arheološkim istraživanjem uvale Caske, provedenim od 15. do 25. rujna 2005., pregledano je šire područje uvale, radi utvrđivanja zone rasprostiranja arheoloških nalaza. Voditeljica radova bila je mr. sc. Irena Radić Rossi. Caska podmorje, amfora u sondi 2 (foto: I. Radić Rossi) Impozantni ostaci antičke arhitekture na obalama uvale Caske već na prvi pogled upućuju na postojanje podmorskih arheoloških nalaza. Lokalno je stanovništvo u plitkome moru uvale stoljećima pronalazilo raznolike ostatke građevina i mnoge uporabne predmete, a mnogi znatiželjnici i istraživači zabilježili su obilje arheoloških nalaza u moru. Tijekom godine Nenad Heruc organizirao je dokumentiranje vidljivih podmorskih nalaza u uvali, čije je prve rezultate objavio u dnevnom tisku. Prvo stručno podmorsko arheološko rekognosciranje obavljeno je u organizaciji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, pod vodstvom Radmile Matejčić i Marijana Orlića. Tijekom jednodnevnoga površinskog pregleda terena nisu pronađeni važniji arheološki nalazi, ali je na širokom pregledanom području zabilježena veća količina ostataka antičkog posuđa i građevnog materijala. Arheološkim sondiranjem manjega obujma, provedenim u organizaciji Arheološkog muzeja u Zadru, uz sitan su arheološki materijal u dnu uvale pronađeni i ostaci drvenih dasaka i pilona. Prilikom dokumentiranja arheoloških ostataka na kopnu i u moru, provedenoga u organizaciji Odjela za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru godine, zabilježeno je postojanje nekoliko zidova u blizini Tunere u sjeverozapadnom dijelu uvale. Osim navedenih nalaza, uza sjeveroistočnu su obalu uvale zabilježeni i ostaci antičkog nasipa koji je vjerojatno služio kao lukobran za obranu uvale od južnih vjetrova. Uzimajući u obzir sve navedene pojedinosti te impozantne ostatke zidova koji se nalaze u neposrednoj blizini mora ili čak završavaju u plitkome moru uvale, postojanje podmorskih arheoloških nalaza nije bilo upitno. Činjenica da se oni danas teško uočavaju na površini morskoga dna, dok su se prema riječima lokalnog stanovništva nekoć pronalazili u mnogo većim količinama, upućivala je na potrebu organiziranja zaštitnoga podmorskog arheološkog istraživanja radi određivanja područja rasprostiranja nalazišta te sastava i debljine kulturnog sloja. Podmorsko arheološko istraživanje, provedeno 2005., započelo je pregledom šireg područja uvale, kada je utvrđeno kako većina zidova zabilježenih zapravo predstavlja vrlo pravilne geološke formacije. Potvrđeno je, međutim, postojanje nasipa lukobrana u sjeveroistočnom dijelu uvale, čije se južno lice može relativno dobro pratiti, dok su mu vrh i sjeverna strana tek približno definirani. Najveća koncentracija površinskih arheoloških nalaza zabilježena je na području od uvalice sjeverno od Tunere prema kućama u dnu uvale. Dno čitave uvale prekriveno je muljem i djelomice obraslo morskom travom. Na navedenom području primjećuju se veće količine antičkoga građevnog materijala (tegule i kupe kanalice), ulomci amfora, dolija i ostaloga grubljeg keramičkog posuđa. Većina nalaza prekrivena je tankim slojem mulja, a leži na dubini do 3 m. Podmorske arheološke sonde veličine 2x2 m postavljene su na području antičkog lukobrana, na prosječnoj dubini od 2,5 m. Većina površinskih nalaza na tom prostoru pripada antičkom dobu, a među njima se primjećuje tek manja količina recentnog otpada. Arheološki iskop obavljen je uz pomoć dviju vodenih mamut-sisaljki. Utvrđeno je kako na istraženim mjestima debljina kulturnog sloja iznosi najviše 50 cm te u njemu nije moguće razlučiti kronološke faze nalazišta. Caska podmorje, nalaz drvenog dijela antičkog sidra (foto: I. Radić Rossi) 285

286 s jednom ručkom. Od organskog materijala pronađena je veća količina puževa i školjaka te kostiju riba i kopnenih životinja, što odgovara situaciji u sondi 1. Debljina kulturnog sloja u sondi 2 nešto je manja od one u sondi 1 i u prosjeku iznosi tek cm. Vađenje ostataka antičkog sidra (foto: I. Radić Rossi) U sondi 1 pronađena je velika količina ulomaka klasičnih rimskih tegula, od kojih je dio izvađen radi dokumentiranja i eventualnih analiza keramičkog materijala. Od ostalih predmeta ističe se jedna brončana udica, ulomak prošupljenog dolija i nekoliko ulomaka finijeg keramičkog posuđa tankih stijenki. Pronađen je i jedan ulomak posude tere sigilate te veća količina ulomaka grubljega keramičkog posuđa, među kojim se ističu ulomci crne bikonične zdjele s koso izvučenim obodom, grublje fakture. Nekoliko pronađenih slomljenih posuda posjeduje sve elemente potrebne za rekonstrukciju koja će biti obavljena nakon odsoljavanja nalaza. Uz keramički materijal pronađena je veća količina puževa i školjaka, nešto manje kostiju riba te raznih kopnenih životinja, komad obrađene drvene grede i mnogo ostataka kopnene vegetacije. U sondi 2, udaljenoj 2 m od sonde 1 u smjeru obale, pronađena je veća koncentracija ulomaka amfora. Jedna je amfora rekonstruirana u cijelosti, dok je u ostalim slučajevima riječ tek o manjim ulomcima. Osim amfora, u sondi je pronađena i manja količina ulomaka tegula te ulomci finijega i grubljega keramičkog posuđa, među kojima se ističe nekoliko donjih dijelova posuda ravnoga dna. Pronađen je i veći ulomak lonca bikoničnog trbuha Očuvani dio drvenog dijela antičkog sidra i idejna rekonstrukcija sidra u cjelini (crtež: K. Rončević) Prilikom premještanja pomoćnoga metalnog mrežišta u smjeru sjevera, na udaljenosti od oko 2,5 m od sjevernog ruba sonde 2, uočeni su tragovi drvenog predmeta većih dimenzija. Nakon kratkotrajnog uklanjanja tankoga površinskog sloja mulja, pokazalo se kako je riječ o izvrsno očuvanom drvenome antičkom sidru jedinstvenom nalazu u hrvatskom podmorju, a ujedno i rijetkom nalazu u svjetskim razmjerima. Preostalo vrijeme planirano za istraživanje utrošeno je na oslobađanje i vađenje toga važnog nalaza, a područje iskopa označeno je nazivom sonda 3. Drveno sidro ležalo je u smjeru jugoistoksjeverozapad, gotovo vodoravno u mulju, neposredno pod površinom morskog dna, a sastojalo se od središnje drvene grede dužine 160 cm i dvaju bočnih krakova pričvršćenih drvenim klinovima. Relativno dobro očuvana drvena građa znatno je pridonijela njegovu relativno brzom i lakom vađenju, koje je potrajalo dva dana. U iskopu oko sidra pronađeno je još ulomaka drvene građe, dio drvene stezalice (tzv. bigote) i ulomak drške koja je pripadala predmetu zasad nepoznate namjene. Također je pronađen i ulomak olovnog utega, te manja količina ulomaka amfora i grubljega keramičkog posuđa. Podmorsko fotografsko i videodokumentiranje nalaza bilo je znatno otežano zbog ograničene vidljivosti uzrokovane sitnim muljem. Vađenjem nalaza rukovodio je konzervator Hrvoje Malinar, umirovljeni stručnjak Hrvatskoga restauratorskog zavoda, koji se godinama bavi konzervacijom mokrog drveta. Za vađenje predmeta pripremljene su dvije podloge izrađene od iverice i oblikovane prema obliku sidra, koje su poslužile za njegovo imobiliziranje na morskom dnu, iznošenje na obalu i prijevoz do mjesta konzervacije. Odmah nakon vađenja nalaz je u cijelosti oslobođen od pomoćnih podloga kako bi se uklonili njihovi suvišni dijelovi i predmet na odgovarajuć način pripremio za transport do Zagreba, gdje će biti proveden dvogodišnji postupak konzervacije otopinom polietilenglikola. Izvađeni predmet pripada skupini klasičnih rimskih olovnodrvenih sidara, opremljenih olovnom prečkom koja im je davala potrebnu težinu i pomagala zabijanju krakova u morsko dno. U Caski olovna prečka nije pronađena pa je vjerojatno riječ o sidru koje još nije bilo spremno za uporabu ili je možda već bilo odbačeno. Sudeći prema dimenzijama, ono je bilo namijenjeno nekom manjem, najvjerojatnije ribarskom brodu, a njegovu odličnu očuvanost možemo zahvaliti prije svega sastavu morskoga dna i zanemarivom utjecaju brodskih motora koji na frekventnijim mjestima izrazito štetno djeluju na podmorske arheološke nalaze. Detaljna nacrtna dokumentacija povjerena je Krešimiru Rončeviću, dokumentaristu s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a izrađena je u Zagrebu prilikom pripreme sidra za konzervaciju. Rezultati analize radioaktivnog ugljika, provedene u institutu CEDAD (Lecce, Italija) upućuju na dataciju u 1. ili 2. stoljeće, što se poklapa i s okvirnom datacijom pronađenoga keramičkog materijala. mr. sc. Irena Radić Rossi 286

287 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Summary Numerous fragments of the classical building material and functional pottery at the sea bottom and the walls that gradually disappear in the sea were clear indicators of the existence of underwater archaeological finds at the wider area of the Caska Cove on Pag Island. Excavations in two underwater archaeological probes determined that the cultural layer in the vicinity of the shore does not go deeper then 50 cm and it contains larger amount of finer and coarse pottery vessels, amphorae, tegulae, and other utilitarian objects made from metal and glass. During the excavation underneath the thin layer of mud we found an almost entirely preserved Roman wooden anchor, which is a unique find in Croatia. The anchor was successfully recovered and transferred for conservation. Most of the finds date from the first and second centuries. Redni broj: 145 Lokalitet: Čovini Crikvine Naselje: Smiljan (zaselak Čovini) Grad/općina: Gospić Pravni status: P-1113 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Nakon geofizičkog snimanja 2004., s vrlo skromnim financijskim sredstvima Ministarstva kulture i Grada Gospića, Muzej Like Gospić pristupio je iskopavanju na položaju Crikvine, od 4. do 18. srpnja Uz voditeljicu istraživanja Tatjanu Kolak, sudjelovali su arheologinja Helena Nodilo i četiri pomoćna radnika. Istražena površina iznosila je cca 40 m² i nije istražena do sterilnog sloja. Lokalitet se nalazi na k.č. 1575, k.o. Smiljan, kao privatno vlasništvo i zarastao je u gust vegetacijski pokrov makijastog tipa te u manjoj mjeri visokog drveća. Zbog predaje o staroj crkvi, ne obrađuje se agrarno, za razliku od ostalih čestica. Tijekom radova uočeno je da se lokalitet prostire i izvan navedene katastarske čestice. Položaj se nalazi usred polja, na blago uzvišenoj gredi, nedaleko od desne obale rijeke Otešice i izvora Mandinac. Prema legendi tu se nalazila crkva posvećena Mariji Magdaleni, a nedaleko od nje i položaj hospicija. Crkva je navodno porušena u turskim osvajanjima, ali i tijekom posljednjih stoljeća, s obzirom na to da je kamena građa poslužila kao materijal za gradnju smiljanske crkve, odnosno grobne kapele gdje su u sekundarnoj uporabi pronađena dva ulomka predromaničkog pletera, ali i nekih privatnih objekata na području sela i Gospića. (Tridesetih godina prošlog stoljeća, za gradnju kuće, kamen je od općine Smiljan kupio gospićki trgovac. Nažalost, ta je kuća u potpunosti izgorjela u Domovinskom ratu, a građa je odvezena.) Nakon raščišćavanja terena, uz sjeveroistočni rub čestice otvorena je sonda veličine 5x5 metara, gdje je teren, površinski vidljivo, recentno prekopavan. Površinski sloj sastojao se od recentnog otpada, neobrađenog kamena, žbuke, ulomaka tzv. ličke pučke keramike i željezne zgure prirodnog podrijetla. Na relativnoj dubini od svega cca 15 cm, pojavila se čvrsta struktura prilično pravilno Čovini Crkvine, pogled sa SI (foto: T. Kolak) građenog zida (Sj. 6), širine 100 cm, od neobrađenog ili tek neznatno pritesanog kamena, koji se pruža smjerom jugsjever s otklonom na zapad i koji se u sjeverozapadnom dijelu kvadranta može pratiti samo u negativu. Usporedno s njim, na relativnoj dubini od cca 40 cm, pojavio se novi zid (Sj. 7), širine 110 cm, identično građen, ali s kompaktnijim vezivom. Obje strukture čine lom prema istoku, gdje se otvara plitka polukružna apsida (Sj. 12). Kv. A2 je zbog toga proširen probnim rovom širine 1 m uz jugoistočni i jugozapadni profil. Odnos između Sj. 6 i 7, te veza sa Sj. 12, u ovoj fazi istraživanja nije posve definirana na Sj. 6, uza sjeverno lice dozidan je uzak naljepak (Sj. 10), a spoj između tih stratigrafskih jedinica na ovom nivou iskopa ne postoji. Bez obzira na malu istraženu površinu, evidentiran je dio arhitektonskog sklopa, vjerojatno sakralnog objekta, orijentiranog u smjeru jugoistok-sjeverozapad s plitkom polukružnom apsidom na jugoistoku, te njegov jugozapadni perimetralni zid. Uz njega se veže moguća prigradnja i/ili dogradnja što tek treba precizirati. Nije pronađen ni jedan ulomak kamene plastike niti je evidentirana kamena klesana građa, no otkriveno je nekoliko ulomaka žbuke klasičnoga gotičkog oslika. U iskopu je evidentiran veći broj dislociranih osteoloških ljudskih ostataka, a istraženo je osam ukopa in situ u Sj. 5. Groblje je višeslojno, s ukopima polaganim u običnu zemlju, bez tragova lijesa i samo s jednom naznakom iskopa grobne rake (istočni rub gr. 6). Riječ je o odraslim pokojnicima, različite orijentacije. Grobovi 2, 4, 5 7 ukopani su unutar lađe i imaju istu orijentaciju kao i crkva, dok su grobovi 3 i 8 ukopani u devastiran prostor između ramena i svetišta, sekundarno rabeći na taj način zidove kao grobnu Čovini Crkvine, SJ 5 (foto: T. Kolak) 287

288 arhitekturu. Pokojnici imaju različit položaj ruku položene na trbuhu, položene ili prekrižene na prsima, a grobni prilozi su rijetki. Uglavnom je riječ o prstenju viticama od tankoga brončanog lima, D-presjeka. Jedino je grob 6 (ženska individua) u visini lijeve sljepoočnice imao tri brončane aplike koje vjerojatno potječu s oglavlja (kape?), i koje se okvirno mogu datirati u 14. st. Sudeći prema sloju ukapanja, evidentno je da su barem dva ukopa (grobovi 3 i 8) nastala nakon rušenja ili određenih građevinskih adaptacija objekta, što zajedno s nespretno izvedenim arhitektonskim rješenjima navodi na raniju dataciju od kraja 13., odnosno 14. st. Iduće godine u planu je istraživanje do zdravice Kv. A2, te definiranje međusobnog odnosa dosad pronađenoga arhitektonskog sklopa. Nakon završene sezone, iskop je zaštićen geotekstilom i zatrpan zemljom. Summary mr. sc. Tatjana Kolak In July 2005 the Museum of Lika in Gospić conducted the first season of excavations at the site Čovini- Crikvine which lasted for 13 days and which was a part of the project of systematic excavation of the medieval sacral sites at Smiljan village. In as little as approximately 40 square meters we discovered a part of a sacral structure with shallow semi-circular shrine at the southeast and a southwest marginal wall or its annex-which will be defined by the future excavations. Also, the structure will be dated with certainty earlier then the 13 th or 14 th century. We also investigated eight burials within the excavation. They were of different orientations and contained modest grave offerings (rings-ringlets, appliqués) roughly dated to the 14 th century. Redni broj: 146 Lokalitet: Luka Jablanac Naselje: Jablanac Grad/općina: Senj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, NV Vrsta radova: probno iskopavanje Zbog planirane izgradnje novoga pristupnog mola u sklopu trajektnog pristaništa u luci Jablanac, sukladno propisanim posebnim uvjetima gradnje, provedeno je probno podmorsko arheološko istraživanje. Probno istraživanje obavljeno je od 11. do 16. studenoga uz jugoistočnu obalu uvale, pod obalnim zidom na području današnjega trajektnog pristaništa, u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod stručnim vodstvom Krunoslava Zubčića, i o trošku investitora (Rapska plovidba d.d.). Slučajnim arheološkim nalazima na području Jablanca potvrđeno je naseljavanje toga kraja još u prapovijesti. Na brdu Klašnica, jugoistočno od današnjega naselja, utvrđeni su i dijelom istraženi ostaci željeznodobnoga gradinskog naselja, a u literaturi se spominju i ostaci grobova iz istoga vremena. U neposrednoj blizini Jablanca nalazi se uvala Stinica, gdje se u antičko vrijeme razvilo naselje poznato Luka Jablanac, strelicom je označeno mjesto sondiranja (foto: I. Radić Rossi) pod nazivom Ortopla, koje navode rimski pisani izvori. Riječ je o naselju autohtonoga podrijetla, čiji su stanovnici dobili rimsko građansko pravo u vrijeme cara Augusta, početkom 1. st. Na širem području Stinice i Jablanca pronađeni su predmeti iz svakodnevnoga života, ali i brojni tragovi koji upućuju na postojanje antičkih nekropola. Prvo organizirano naselje na području Jablanca spominje se pod nazivom Ablana, a u 13. st. ono dobiva status slobodnoga kraljevskoga grada. Kako sustavna istraživanja do sada nisu provedena, svaki podatak o prošlosti jablanačkoga kraja dragocjen je doprinos proučavanju prošlosti čitavoga podvelebitskog prostora i zaštiti njegove kulturno-povijesne baštine. Tijekom pet radnih dana istraživanja otvorene su četiri arheološke sonde veličine 2x2 m. Najveća dubina iskopa u pojedinim sondama dosegla je 1,5 m, što nadilazi debljinu kulturnoga sloja. Kako se pod današnjom obalom nalazi debeo kameni nasip nastao prilikom izgradnje prilazne i obalne prometnice, prva je probna sonda postavljena uz obalu na mjestu nasipa, dok su preostale tri postavljene na većoj dubini, na mjestu gdje spomenuti nasip završava. U površinskom su sloju iskopa pronađene velike količine recentnog otpada, dok su u dubljim slojevima pronađeni amorfni keramički ulomci iz raznih razdoblja. Uglavnom je riječ o materijalu koji je odbacivanjem dospio na morsko dno. Vrlo je vjerojatno da se glavnina arheološkog materijala nalazi pod već spomenutim kamenim nasipom i već izgrađenom obalom s trajektnim pristaništem. Luka Jablanac, keramički ulomak s prikazom glave muškarca pronađen u sondi 1 (foto: I. Radić Rossi) 288

289 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Literatura Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, Summary mr. sc. Irena Radić Rossi Luka Jablanac, ulomci keramike u profilu pred hotelom Ablana (foto: I. Radić Rossi) Sonda 1 postavljena je pod obalnim zidom, na dubini od 3 m. Iskop u dubinu bio je znatno otežan zbog velike količine nasipanoga kamenja među kojim se pronalazi recentni otpad. Zbog debljine nasipanoga sloja, iskop nije dosegao zdravicu. Sonda 2 postavljena je pod kamenim nasipom, zapadno od sonde 1, a na dubini od 12,5 m. Morsko je dno na tome mjestu uglavnom pjeskovito, a u dubljim se slojevima pojavljuje i sitnije kamenje. Iskop je dosegao dubinu od 1 m. Tijekom iskopavanja u sondi je pronađen ulomak keramičkog predmeta debelih stijenki s reljefnim prikazom bradate muške glave, koji bi mogao pripadati srednjovjekovnom pećnjaku ili nekom drugom uporabnom predmetu. Sonda 3 smještena je južno od sonde 2. Sastav morskoga dna odgovara situaciji u sondi 2. Iskop je dosegao dubinu od 1,5 m. U sondi nisu pronađeni arheološki nalazi vrijedni spomena. Sonda 4 smještena je južno od sonde 3. Iskop do dubine od 1,5 m dao je jednak rezultat kao i u prethodnoj sondi. Sloj se sastoji od pijeska s primjesama mulja, a u dubljim se slojevima pronalaze i manje količine sitnijega kamenja. Tijekom pregleda širega područja uvale, na njenoj sjeverozapadnoj strani pod hotelom Ablana uočen je kulturni sloj koji obiluje keramičkim arheološkim materijalom. Ulomci keramike jasno se uočavaju u profilu morskoga dna, nastalom prilikom okretanja trajekata u luci. Utvrđeno je kako je riječ o nalazima iz razdoblja srednjega i novoga vijeka, koji se lako raspoznaju po sastavu, repertoaru oblika i prisustvu različitih vrsta jednobojnih i višebojnih glazura. Vrlo je vjerojatno da se takav sloj proteže duž čitave prirodne obalne linije luke Jablanca, a da je dijelom oštećen nasipanjem građevnog materijala, izgradnjom suvremene obale, radovima na produbljivanju luke i izrazito frekventnim trajektnim prometom. Nalazi iz antičkog vremena znatno su rjeđi, a od karakterističnih primjeraka moguće je izdvojiti tek jedan veći ulomak trbuha rimske amfore. Uzimajući u obzir navedene činjenice, probnim podmorskim arheološkim istraživanjem utvrđeno je kako nema zapreka za dogradnju obalnog zida u luci Jablanac, ali je zbog negativnog utjecaja trajektnog prometa potrebno detaljnije proučiti i po mogućnosti zaštititi od daljnjega propadanja kulturni sloj pod hotelom Ablana. Due to the planned construction of the new access pier at the ferry dock in the port Jablanac an underwater archaeological excavation was conducted along the southeast shoreline of the bay. During the five days of work we opened four probes measuring 2x2 m. The biggest depth in particular probes reached 1.5 m, which surpasses the depth of the cultural layer. The surface layer contained large amount of the recent waste material, while the deeper layers yielded amorphous pottery fragments from various periods. Probe 2 yielded a thick-walled pottery object carrying a relief depiction of a bearded mail head. It could have been a part of a medieval ornament of a tile stove or some other utilitarian object. During the examination of the wider area of the bay, at its northwestern side (underneath the Hotel Ablana) we registered a cultural layer that abounds in pottery finds from the Middle Ages and the modern period. Redni broj: 147 Lokalitet: Otočac crkva Presvetog Trojstva Naselje: Otočac Grad/općina: Otočac Pravni status: Z-319 Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje S obzirom na to da je župnik crkve Presvetog Trojstva u Otočcu započeo adaptaciji dotrajaloga kamenog poda i postavljanje podnoga grijanja u crkvi, bilo je nužno zaštitno iskopavanje. Nakon nadzora pri podizanju starih kamenih ploča tijekom svibnja, Muzej Like Gospić proveo je iskopavanje od 4. do 13. lipnja Voditeljica je bila Tatjana Kolak u suradnji s arheolozima Daliborom Šušnjićem i Helenom Nodilo. Pri izradi dokumentacije pomogla je tvrtka Omega engineering d.o.o. iz Dubrovnika. Radovi su financirani sredstvima Župnog ureda Otočac. Župna crkva Presvetog Trojstva nalazi se u središtu Otočca. Prema historiografskim podacima građena je 1684., a današnji barokni izgled jednobrodne građevine sa šest bočnih kapela iznad kojih su podignute galerije i plitkim peterostranim svetištem te zvonikom na pročelju potječe iz Orijentirana je u smjeru sjever-jug, što je bio dodatan argument nekim autorima da na tom položaj lociraju ili pretpostave srednjovjekovnu crkvu i benediktinski samostan sv. Nikole (Mikule) iz 11., odnosno 12. st., koji se pominje na Baščanskoj ploči. Iskopavanje je provedeno na cijeloj površini crkve, osim u dijelu svetišta zbog statičkih poteškoća uz historicistički retabl, gdje je već zbog rasjedanja tla uzrokovanog podzemnim vodama obavljeno pilotiranje. Ukupna istražena površina iznosi cca 300 m². Nakon podizanja kamenih 289

290 uočen je iskop 28 jama nepravilnog oblika, od kružnog do četvrtastog, nejednakog promjera i veličine (od 25 do 50 cm), kao i neujednačene dubine od vrlo plitkih, cca 15 cm, u najvećem broju od cca 35 cm, do onih izrazito dubokih do 70 cm. Nastanak tih jama može se povezati jedino s podizanjem građevinske skele u trenutku adaptacije ili oslikavanja i to prije postavljanja kamenih ploča koje bi mogle datirati u kraj 19., odnosno početak 20. st. Tomu u prilog govori i ispuna jama, koja se sastojala od prekopane zdravice, građevinske šute uz poneki profilirani fragment žbuke svijetloplave ili bijele boje, dva željezna čavla i nekoliko ulomaka tzv. ličke pučke keramike (ulomci različitih keramičkih posuda). Rezultat je iskopavanja nepobitna činjenica da položaj Sv. Nikole (Mikule) i benediktinski samostan, a time i katedralnu crkvu sv. Nikole u vrijeme kratkotrajne Otočke biskupije u 15. st., svakako treba tražiti drugdje, da je župna crkva Presvetog Trojstva građena u prvobitnim gabaritima (od do 1707.) na posve novom položaju bez ikakvih naznaka ranijih arhitektonskih sklopova, pa čak i da je upitan podatak da je crkva stradala u požaru 1868., s obzirom na to da nisu evidentirani tragovi gorenja. Povijesni podatak o proširivanju crkve u tom se smislu može protumačiti jedino kao povisivanje objekta, odnosno dogradnja galerija nad bočnim kapelama. Ovim iskopavanjem utvrđeno je da problem djelovanja podzemnih voda na položaju otočke župne crkve nije riješen na posve zadovoljavajuć način, te će se u dogledno vrijeme pojaviti potreba ponovne sanacije. Literatura Otočac crkva Presvetog Trojstva, pogled na brod crkve (foto: T. Kolak) ploča od domaćega sivog vapnenca (vjerojatno iz kamenoloma u Žutoj Lokvi), pojavio se sloj rastresite zemlje, zapravo jalovina na kojoj su ležale ploče. Ispod nje, na relativnoj dubini od 40 cm (najdeblji je u svetištu), na cijeloj je iskopnoj površini evidentiran sloj kompaktne, masne tvrde zemlje, izrazito crvene boje s velikom koncentracijom željeznog oksida. Riječ je o zdravici u koju su ukopani temelji crkve. Podno trijumfalnog luka evidentirana je veća količina žbuke za koju se utvrdilo da je riječ o ostatku prvobitnog septuma, pravilno poligonalno oblikovanom zidu širine 1 m, uglavnom jedan do dva reda ugrubo obrađenog kamena, komu krajevi završavaju uz temeljnu stopu stupova (Sj. 2). Cijelom dužinom perimetralnih zidova crkve, Otočac crkva Presvetog Trojstva, prvobitno stubište, SJ 2 (foto: T. Kolak) Horvat 2003 Z. Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruške biskupije, Hrvatski institut za povijest Državni arhiv u Gospiću, Zagreb, 2003: Kruhek, Horvat 1988 M. Kruhek, Z. Horvat, Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, sv. XXV, Zagreb, Summary mr. sc. Tatjana Kolak In June 2005 the Lika Museum in Gospić conducted the rescue archaeological excavation at the parish Church of the Holy Trinity in Otočac related to the adaptation works on the deteriorated stone floor. Different authors had previously positioned the Benedictine convent and St. Nicholas (Mikula s) Church (mentioned on the Baška Tablet) at the location of the present parish church. Excavations determined that the parish church had been built at the end of the seventeenth century in Baroque style. It had one nave with five-sided shrine at the south, a bell tower in the corpus of the northern front and lateral chapels with galleries above them. Earlier cultural layers or remains of an older architecture are nonexistent. We discovered only the initial step between the shrine and the church s nave and the excavation pits for the installment of the building slab, probably dating from the end of the nineteenth or the beginning of the twentieth century. 290

291 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 148 Lokalitet: Sveti Juraj crkva sv. Filipa i Jakova Naselje: Sveti Juraj Grad/općina: Sveti Juraj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U grobljanskoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Svetom Jurju, k.č. 1437, tijekom ožujka i travnja obavljena je druga faza arheoloških istraživanja. Zaštitni radovi obavljeni su u skladu s projektom sanacije navedene crkve sredstvima Ministarstva kulture, koje je provodio Konzervatorski odjel u Rijeci (voditeljica Martina Blečić). Istražena je površina od 25,85 m 2, relativne dubine do 1,93 m. U prvoj fazi izrade projekta, 2003., obavljeni su zaštitni konzervatorski radovi na arhitektonskom dijelu građevine, te čišćenje i uređenje interijera, tzv. pripremna faza. Nastavljenim je arheološkim istraživanjem zahvaćen prostor broda crkve, gdje su zabilježene dvije podnice i razina prvoga ulaznog praga na dubini od 2,27 m, ali dijelovi izvornoga crkvenog namještaja ili skulpture nisu dokumentirani (Blečić, u tisku). Ti nalazi potvrdili su otprije usuglašena mišljenja o građenju crkve tijekom 13. st., kao i o njezinu pregrađivanju u 16. i 17. st. (Rački 1957; Ostojić 1964; 1965; Viličić 1971; Glavičić 1992; Ljubović 2000; Horvat 2001). Istražena je i temeljena stopa crkve te antički arhitektonski kompleks na kome je crkva sagrađena, definiran također u dvjema graditeljskim fazama (Blečić 2004). U drugoj fazi zaštitnih arheoloških radova istražen je i saniran prostor južne bočne kapele. Kapela je nepravilnoga četvrtastog tlocrta, veličine 5x4,7 m, spojena s južnim zidom broda. U južnoj i zapadnoj zidnoj plohi sačuvana su dva prozorska otvora, a u čeonom zidu smještene su dvije manje pravokutne niše bez okvira, koje su najvjerojatnije služile za ampule (Horvat 2001). Kapela je vratima, kojima nije sačuvan okvir, spojena sa sakristijom trapezoidnog tlocrta. Cijela je crkva bila svođena križnim svodovima s pojasnicama, a dokaz tomu je djelomice sačuvan, ali prepoznatljiv, ulomak pete križnog svoda. Drugom pregradnjom crkve, iznad svetišta, izveden je polukružan bačvast svod koji je i danas sasvim dobro očuvan (Horvat 2001). U kutovima crkve i bočne kapele sačuvane su konzole s vegetabilnim i kukastim ukrasima, koje su većinom porušene ili otklesane. Abakusi su profilirani i jednostavni te su na ponekima očuvani počeci pojasnica (Horvat 2001). Istraživanjima je zabilježeno pružanje slojeva odgovarajuće sakralne i antičke arhitekture, sukladno rezultatima i pretpostavkama koje su poznate iz istraživanja broda crkve. Najveća gustoća dislociranih kostiju istražena je u drugom sloju (SJ 02), iako na cijelom prostoru kapele nije bilo naknadnih ukopavanja uobičajenih za brod crkve. Međutim, uz pružanje istočnog zida kapele istražena je grobnica s nadgrobnom pločom bez natpisa, recentnijeg datuma. Grobnica veličine 1,80x0,90 m pružala se u smjeru istok-zapad i dijelom je obuhvaćala ulazni prostor u kapelu u razini druge hodne površine. U grobnici nisu zabilježeni nalazi ili prilozi. Građena je od neobrađenih komada kamenja, gotovo bez veziva. Gustoća građevinske šute i većeg kamenja zabilježena je, sa sporadičnim nalazima, u najvećem sloju SJ 05 gdje je definirana, istražena i dokumentirana temeljna arhitektura bočne kapele. Riječ je o nalazu zidanog podnožja, stipesa, za pomoćni oltar Tlocrtna situacija istražene arhitekture u brodu i kapeli crkve sv. Filipa i Jakova (crtež: M. Blečić, A. Peršen) smješten uz južni zid broda. Stipes je dokumentiran u visini od 1,29 m, na dubini od 2,61 m, dijelom postavljen izravno na matičnu stijenu koja se prema južnom zidu kapele znatno podiže, a dijelom je izgrađen na starijoj temeljnoj arhitekturi koju rabi kao statički oslonac. Oltarno podnožje uslojeno je nepravilnim i priklesanim komadima kamenja povezanima rastresitom oker-crvenom žbukom s primjesama morskog šljunka, a sporadično i građevnog materijala. Takva gradnja odgovara temeljenju i izradi prve podnice crkve, odnosno njezinoj izvornoj graditeljskoj fazi. Pokraj njega se u sekundarnom položaju nalazio monolitni vapnenački kameni blok nerazjašnjene namjene. U smjeru pružanja istočnog zida kapele, s kojim se spaja sa sakristijom, istražen je i zid manjih dimenzija (1,20x0,40 m), na dubini od 2,55 m. Tehnikom gradnje, uslojavanjem i kvalitetom žbuke, vremenski je istovjetan s gradnjom stipesa. Taj je zid nedvojbeno imao funkcionalnu namjenu nosača podnice ili potpornja bočnog zida, a nije činio izravan arhitektonski element u liturgijskom rasporedu. Poput stipesa, zid je podignut na znatno starijoj gradnji, a dijelom također rabi matičnu stijenu. Pogled na istraženu kapelu (foto: D. Krizmanić) 291

292 sačuvati samo uz rubove zidova te u opisanoj eksedri. Kontekst nalaza, osobitosti graditeljske faze, materijali i tipološke analize, mogu ga okvirno datirati u prijelaz iz 1. u 2. stoljeće. Središnji motiv kukca na mozaičnoj podnici eksedre (foto: D. Krizmanić) U nižim razinama istoga sloja građevinske šute (SJ 05), odnosno u temeljima opisane arhitekture, istražena je pretpostavljena posve dobro očuvana antička prostorija eksedra polukružnog tlocrta, koja završava s polukružno zaključenom apsidom. Graditeljska faza te građevine istovjetna je nalazima zida C u brodu crkve, koji se pružao u smjeru sjever-jug i s kojim je bila izravno povezana (Blečić 2004). Zidovi su građeni tehnikom opus incertum, uslojeni pravilnijim klesancima i svijetložutom kompaktnom vapnenačkom žbukom u obilnijim količinama, a samo ponekad ojačanom morskim šljunkom. Deblji sloj zidne žbuke sačuvan je na pojedinim dijelovima zidova, kao i premazni sloj nepropusne hidrauličke žbuke na spojevima s podnicom. Polukružno zaključena apsida od predhodne je prostorije, u brodu crkve, odvojena parapetnim zidom širine 0,55 m, visine 0,66 m. S obiju strana istraženi su i dovodni, odnosno odvodni kanali pokriveni sačuvanim tegulama bez pečata, koji se protežu u dužini od 1,08 m. U istočnom kanalu dokumentirana je veća količina ugljena i gara. Podnica tog dijela jugoistočne antičke prostorije završno je obrađena mozaičkim kockicama bez bordure u tehnici opus tesselatum (SJ 07). Ona se iznimno dobro i ravnomjerno očuvala upravo zbog toga što na prostoru kapele nije bilo stalnih naknadnih ukopa kao u brodu crkve. Mozaik je izgrađen od bijelih kocaka manjih dimenzija s prikazom motiva kukca crne boje u središnjem dijelu. Fantastična životinja prikazuje pčelu ili osu sa stilizirano uklopljenim elementima ptice, kao što je prikaz nogu i velikih žalaca na trupu i svakome krilu. Žalci su u pravilu vidljivo odvojeni tankom bijelom linijom od bijelih kockica na svim trima krilima i na trupu, na kojem su jednakim načinom prikazane oči ili neki drugi ekstremiteti. Noge su položene usporedno, a završavaju s četirima kandžicama. Uokolo prikaza postavljeni su veliki željezni čavli ili nosači neke konstrukcije, vjerojatno klupe, koja se trebala prostirati iznad mozaika, a koja je ujedno pratila pružanje apside. U istraživanome probnom kanalu ispred prostora kapele definiran je i pripremni sloj rudusa čvrste i kompaktne hidraulične oker-crvene žbuke na koju su se postavljali takvi mozaički podovi. Ispod njega, na rubnim dijelovima prostorije jasno se naznačila primarna podna drenaža za niveliranje i regulaciju zemljišta (SJ 09), na južnom potezu sve do matične stijene. Riječ je o eksedri, vjerojatno piscini, koja je zatvarala prostorije zidova B i C, odnosno jugoistočnu prostoriju građevine koja je u potpunosti bila podno obrađena mozaičkom podnicom. Ona se uspjela Tijekom prve faze zaštitnih radova u crkvi svetih Filipa i Jakova konzervirani su i konsolidirani perimetralni zidovi građevine te preostali dijelovi krovne konstrukcije, odnosno polukružnog ostatka bačvastog svoda iznad svetišta i dio iznad ulaza u bočnu kapelu. Izveden je također krov nad sakristijom. Crkva i sakristija zatvorene su gradilišnim vratima. U skladu s kontekstom nalaženja i dinamikom uvjetovanih mogućnosti, istražena arhitektura sakralne i antičke građevine u brodu i kapeli crkve konsolidirana je, a mozaik je fiksiran i zaštićen geofolijom i građevinskim pokrivačem. Istraženi nalazi bit će prezentirani shodno projektu sanacije te konzervatorskim studijama. Literatura Blečić M. Blečić, Zaštitna arheološka istraživanja crkve Sv. Filipa i Jakova u Sv. Jurju, Međunarodni kongres Hrvatskog arheološkog društva na Rabu i Pagu godine, u: Izdanja HAD, Zagreb, (u tisku). Glavičić 1968 A. Glavičić, Arheološki nalazi iz Senja i okolice (II), Senjski zbornik, 3, Senj, Glavičić 1992 A. Glavičić, Stara i nova groblja, grobovi na području grada Senja i šire senjske okolice (I), Senjski zbornik, 19, Senj, Horvat 2001 Z. Horvat, Ruševna crkva na groblju sv. Filipa i Jakova u Sv. Jurju kraj Senja, Senjski zbornik 28, Senj, Rački 1957 A. Rački, Stari samostani Hrvatskog primorja, Vjesnik staleškog društva katoličkih svećenika, 4, Zagreb, Viličić 1971 M. Viličić, Arhitektonski spomenici Senja, JAZU, Zagreb, Summary mr. sc. Martina Blečić In the cemetery church of St. Philip and Jacob in the village Sveti Juraj, during 2005 we conducted the second phase of archaeological excavations. Rescue works were carried out in accordance with the project of restoration of the earlier mentioned church. The excavations were conducted at an area of square meters and to relative depth of 1.93 meters and they encompassed the area of the south lateral chapel. The chapel has an irregular quadrangular base with dimensions 5x4.7 m and it is attached to the south wall of the nave. The excavations recorded the expansion of the layers and of the belonging sacral and classical architecture in accordance with the results and assumptions familiar from the previous investigation on the nave of the church. We recorded a recent grave and base architecture of the lateral chapel. We investigated a well-preserved classical room of a semi-circular base, which ends with a semi-circular apse built in opus incertum technique. The floor of the room had been covered with mosaic tiles in opus tesselatum technique. In the central part of the mosaic there is a stylized depiction of an insect, which can be placed at the turn of the first and second centuries. 292

293 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 149 Lokalitet: Udbina stolnica sv. Jakova Naselje: Udbina Grad/općina: Udbina Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od lipnja do kolovoza provedena su sustavna arheološka istraživanja stolnice krbavskih biskupa u Udbini (stručni voditelj radova: Radomir Jurić iz Arheološkog muzeja u Zadru; u istraživanjima su sudjelovali i mr. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiću, arheolozi Ante Žderić i Ivana Mazić, dokumentarist Ivan Čondić i viši fotograf Franjo Nedved; radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture). Nastavak je to istraživanja iz prethodnih godina. Istražena je površina od 139 m 2. Kao i prethodnih godina, Arheološki muzej izveo je istraživanja u suradnji s Muzejom Like iz Gospića. Stolnica sv. Jakova nalazi se na položaju Karija ili Korija na k.č. 3048/4, 3063, 3064, 3065, 3066/1, 3066/2, 3068/1, 3068/2, 3068/3, 2069, 3070/1, 307/2. U cijelosti je istražen prostor južnog aneksa stolnice, prostor kapelice, te prostor između starijega i mlađega pročelnog zida crkve. Započelo se s istraživanjem biskupskog dvora koji se nalazi uz južnu dogradnju. Osobita pozornost posvećena je istraživanju brojnih grobova u unaprijed navedenim prostorima. Grobovi se javljaju u više slojeva. U ovoj arheološkoj kampanji istražen je 71 grob (s Udbina stolnica sv. Jakova, grob s trojagodnom naušnicom (foto: F. Nedved) prethodno istraženima ukupno 190). Riječ je uglavnom o ukopima odraslih pokojnika i djece u obične zemljane rake i rjeđe u drvene ljesove. Sav je osteološki materijal, kao i prethodnih godina, prebačen u Odsjek za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje je analiziran (dr. M. Šlaus). Analize su dale iznimno vrijedne rezultate, među kojima se izdvaja realna mogućnost da je tu pokopan jedan dio stradalih u Krbavskoj bitki godine. Nalaze su dala 23 groba. Ponajviše je zastupljen nakit (prstenje i naušnice) i novac. Primjerice, u grobu Udbina stolnica sv. Jakova, najniži sloj grobova u kapelici (foto: F. Nedved) 293

294 church. We have also started the excavation in the bishop s palace. We paid particular attention to the investigation of the numerous graves situated in the previously mentioned areas of the cathedral. We are mostly dealing with adults and children buried in plain earthen biers and rarely wooden coffins. 23 graves yielded finds. Most of the finds represent jewellery (rings and earrings) and coins. For example, grave 123 yielded 15 pieces of the Late Medieval coins and in the graves 184, 188 and a pair of three-beaded gilded earrings appeared 189 for the first time (dated 14 th -15 th century). We also found a few remains of stone architecture and a few pottery remains. Udbina stolnica sv. Jakova, naušnica s trima jagodama (foto: I. Čondić) 123 pronađeno je 15 komada kasnosrednjovjekovnog novca, a u grobovima 184, 188 i 189 prvi put srebrne i pozlaćene naušnice s trima jagodama. Pronađeno je i nekoliko brončanih privjesaka, pređica, ulomaka brončanih igala i brončanih puceta te više ulomaka platna. Navedeni predmeti datiraju od 14. stoljeća do ranoga novog vijeka. Pronađeno je i nekoliko ulomaka arhitektonske plastike, te nešto više ulomaka keramike. O rezultatima prethodnih, a napose ovogodišnjih istraživanja, Radomir Jurić izvjestio je na Znanstvenom skupu Hrvatskoga arheološkog društva u Dubrovniku (listopad), a višekratno je o istraživanjima govorio na raznim radiopostajama i u tisku. Nakon istraživanja pristupilo se izradi terenske tehničke dokumentacije, crtanju pronađenih nalaza, kao i njihovoj konzervaciji. Radilo se i na preventivnoj zaštiti otkrivenih graditeljskih ostataka episkopalnog sklopa. Istraživanja tog iznimnog nalazišta nastavit će se u jesen godine. Literatura Horvat 2003 Z. Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve krbavsko-modruške biskupije, Zagreb Gospić, Jurić 2001 R. Jurić, Katedrala sv. Jakova u Krbavi (Udbina), Obavijesti HAD, 3, Zagreb, Jurić 2004 R. Jurić, Arheološka istraživanja u Udbini ( ), Riječki teološki časopis, 12/1, Rijeka, Jurić 2004a R. Jurić, Udbina stolnica sv. Jakova, HAG, 1/2004, Zagreb, Kruhek 1997 M. Kruhek, Topografija krbavske spomeničke baštine, Krbavska bitka i njezine posljedice (Zbornik), Zagreb, Summary Radomir Jurić From June to August 2005 the archaeological excavation into the Cathedral of St. James in Udbina were carried out. This was the continuation of the excavation conducted in previous years. An area of 139 square meters was excavated. We thoroughly investigated the area of the southern annex of the cathedral, the area of the chapel and the area between the earlier and more recent front wall of the Redni broj: 150 Lokalitet: Udbina Sv. Nikola Naselje: Udbina Grad/općina: Udbina Pravni status: P-1573 Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U sklopu izgradnje Crkve hrvatskih mučenika u Udbini provedena su zaštitna istraživanja na dvama položajima. Prvi položaj odnosi se na probno istraživanje platoa na kome je predviđena izgradnja samog objekta, a drugi na položaj nekadašnje župne crkve posvećene sv. Nikoli podno udbinske Gradine. Istraživanje je proveo Muzej Like Gospić, voditeljica je bila Tatjana Kolak, u suradnji s Arheološkim muzejom u Zadru i Radomirom Jurićem, u razdoblju od 18. srpnja do 7. listopada Stručnu ekipu činili su arheolozi Vesna Milek, Martina Dubolnić, Ante Žderić i Ivana Mazić, studenti arheologije Šime Vrkić i Jelena Vekić, dokumentarist Ivan Čondić i fotograf Braco Nedved. Radove je financijski poduprla Gospićko-senjska biskupija. Istražena površina iznosi cca 700 m². Probno sondiranje na prvom položaju uvjetovano je nalazom stariježeljeznodobnih predmeta grobnih priloga u neposrednoj blizini te su otvorene tri sonde (5x5 m) čiji je iskop, osim recentnog, uglavnom medicinskog otpada bio sterilan. (Prilikom izgradnje Doma za stare i nemoćne u Udbini sredinom prošlog stoljeća, pronađeni su pokretni nalazi koji pripadaju halštatskom razdoblju, odnosno japodskoj materijalnoj kulturi (Mirosavljević 1957). Istraživanje je nastavljeno na drugom položaju, te su evidentirani ostaci tipične krajiške arhitekture, odnosno jednobrodne barokne crkve orijentirane u smjeru istok-zapad, građene 1714., s plitkim poligonalnim svetištem i sakristijom na sjevernom zidu. Istraživanjem je utvrđen djelomičan ostatak arhitekture koja je imala dvije građevinske faze sve ostale adaptacije nisu zadirale u pojas temelja koji su ukopavani u živac. Crkva je prvobitno imala zvonik prislonjen uza zapadno pročelje, a potom je zvonik ukorporiran u novo dograđeno predvorje. To je vjerojatno učinjeno 1838., kada su na južnom zidu otvorena i bočna vrata. (U izvještaju J. Modestina s početka 20. st. spominje se spomen-ploča na zapadnom pročelju, koja govori o dograđenom tornju. Tijekom istraživanja nije pronađen trag te ploče.) Te dvije građevinske faze dobro su dokumentirane slojem ukopa. Zidovi su plitko očuvani, osim u dijelu zapadnog pročelja. Rezultat je to devastacije, najprije paljenjem 1943., a u 294

295 Ličko-senjska županija, HAG 2/2005 razdoblju od do potpunim razaranjem u toj mjeri da čak polovica temelja istočnog dijela broda i svetišta ne postoji. Uokolo crkve nalazio se ogradni zid koji je također samo djelomice očuvan. Između zida i crkve, kao i unutar nje, evidentirano je višeslojno ukopavanje, jer je do cjelokupan prostor služio kao mjesno groblje. Velik dio groblja devastiran je izgradnjom nekadašnjega recentnog hotela sredinom prošlog stoljeća, kao i pripadajućim objektima. Svi objekti uklonjeni su tijekom proljetnih mjeseci uz arheološki nadzor. Istraženo je 118 pojedinačnih grobova i najmanje 54 ukopa unutar pet zidanih svođenih grobnica sa sporadično očuvanom drvenom oplatom u brodu crkve. Pokojnici su orijentirani kao i crkva, s glavom na zapadu. Grobne priloge ima 74,5% pojedinačnih ukopa, koji se uglavnom sastoje od osobnog nakita, dijelova narodne nošnje ili odjeće, a manje od uporabnih predmeta, te u usporedbi s drugim nalazima tog tipa naseljena udbinska populacija tijekom 18. i 19. st. pokazuje određenu ekonomsku moć. (U gr. 15. (muška individua) pronađen je in situ par željeznih ostruga koji pokojnika determinira kao vjerojatnog pripadnika vojnokrajiške konjičke postrojbe. U novovjekovnom razdoblju nalaz ostruga nije tako čest. Istraživanja u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Ličkom Novom, i kapeli Sv. Duha u Mušaluku, ). Istraživanjem je evidentirano da na tom položaju ne postoje raniji kulturni slojevi od kraja 17. st. (najstariji pokretni nalaz jest denar Matije II. iz 1618., kao relikt u gr. 97.). Na sjeveroistočnoj padini gradine izvan zone istraživanja, uz trasirani križni put, pronađena je veća količina ulomaka japodske gradinske keramike, te će se zasigurno, u sklopu istraživanja i prezentacije kulturne baštine na području Krbave, u doglednoj budućnosti istražiti položaj Gradine (ostatak krajiške kružne kule, položaj turske kule, te zasigurno slojevi koji pripadaju željeznodobnome gradinskom lokalitetu). Očuvani i istraženi arhitektonski dijelovi zaštićeni su geotekstilom, te će uskoro biti konzervirani i prezentirani u sklopu projekta Crkve hrvatskih mučenika. Literatura Mirosavljević 1957 V. Mirosavljević, Ilirski grob iz Udbine, prilog materijalnoj kulturi Japoda, OA, II, Zagreb, 1957: mr. sc. Tatjana Kolak Udbina Sv. Nikola, pogled sa sjeveroistoka (foto: T. Kolak) Summary In connection to the construction of the Church of the Croatian Martyrs on Udina, the Museum of Lika in Gospić conducted rescue archaeological excavation of the former parish church of St. Nicholas from July to October The church was built at the beginning of the 18 th century and it was completely destroyed in the middle of the 20 thcentury. The church is a typical baroque structure of the kind that were built at the area of the Croatian Military Border (the so called Vojna krajina)- single-nave structure with shallow polygonal shrine at the east, bell tower in the corpus of the west front, and a sacristy leaning on the north wall. Until 1874 there was a local cemetery inside and at the enclosed area outside the church. We investigated altogether 172 graves that were rich in grave offerings. Cultural layers earlier than those dating from the end of the 17 th century haven t been registered in the zone of excavation, but we did register a substantial amount of Iapodian hillfort pottery in the immediate vicinity. Udbina Sv. Nikola, ostatak zapadnog pročelja (foto: T. Kolak) 295

296 ZADARSKA ŽUPANIJA 151 Asseria 152 Cvijina gradina 153 Dvorine Sv. Filip i Jakov 154 Glavčine 155 Karin 156 Luka Pakoštane 157 Nadin 158 Nin Banovac 159 Nin Sv. Duh 160 Pag Stari Grad 161 Radašinovci - Vinogradine 162 Radovin Sv. Petar 163 Starigrad Paklenica Sveti Petar 164 Sv. Martin 165 Velim Velištak 166 Vrana sv. Katarina (Templarska gradina) 167 Zadarski akvatorij (Molat, Ist, Premuda) 296

297 Zadarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 151 Lokalitet: Asseria Naselje: Podgrađe Grad/općina: Benkovac Pravni status: Z-1310 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom nastavljena su sustavna arheološka istraživanja Aserije (stručni voditelj: dr. sc. Ivo Fadić). Radovi su bili usmjereni na istočni dio urbanog tkiva grada kod novootkrivenih gradskih vrata Mala vrata. Nastavljeno je iskopavanje na prostoru zapadnog ulaza u Aseriju, odnosno do kasnoantičkog praga propugnakula - u smjeru foruma, te unutar i izvan kasnoantičkog zida. Daljnji otkopni slojevi učinjeni su i od Trajanovih vrata prema sjeveroistoku. To je prostor ispred sjevernog plašta kasnorepublikanskog/ranocarskog bedema, od druge kasnorepublikanske kule do petoga kasnoantičkog kontrafora. Sve spomenute istraživane pozicije ponovno su dale zanimljive rezultate i nove znanstvene spoznaje. Na zapadnom ulazu u grad, osim do sada utvrđenih dvaju različitih horizonata gradnje (kasnorepublikanski, odnosno ranocarski i kasnoantički), potvrđeno je pretpostavljeno predrimsko naslijeđe gradinskog ulaza. Naime, dosadašnje spoznaje o dvjema razinama ceste i gradskog ulaza, od kojih je stariji horizont istovremen s najnižom niveletom kasnorepublikanskog ili ranocarskog bedema (druga pol. 1. st. pr. Kr. ili sam početak 1. st.), a mlađa razina naboja ceste pripada utvrđenom pragu naknadno izgrađenih vrata, obogaćene su otkrićem liburnske faze gradnje. Otkop je napravljen ispred južnog poteza bedema na mjestu zapadnog ulaza, gdje taj bedem ima izgled istaknute zakošene kule na koju su naslonjena spomenuta dvostruka vrata, te ispred kasnoantičkog zida koji je krajem 5., odnosno u 6. stoljeću, negirao zapadni ulaz. S tim otkopima utvrđeni su rubni blokovi predrimskog ulaza u Aseriju, odnosno cijela širina prilaza koji se penjao uz južni bedem na gradinu. Dio rubnjaka (lijeva strana) tog liburnskog ulaza u grad uočen je i izvan gabarita kasnoantičkog zida, odnosno kasnoantički zid premostio je ostatke rubnih blokova liburnskog ziđa. U strukturi tih nepravilno priklesanih blokova, na pojedinim su mjestima zapaženi skromni ostaci ilovače kao vezivnog sredstva, inače je zid građen u suhozidnoj tehnici. Ostaci Asseria, zapadni ulaz nakon konzervatorskog zahvata (foto: I. Fadić) takve liburnske gradnje, odnosno dijela fortifikacijskog sustava, već su utvrđeni prethodnim istraživanjima u posljednjem otkopnom sloju od prve kasnorepublikanske kule prema Trajanovim vratima, odnosno u međuprostoru kasnorepublikanskog (ranocarskog) bedema i kasnoantičkog zida koji prati taj bedem. Kasnoantički zid, točno pred zapadnim ulazom, ima snažno zadebljanje radi bolje zaštite zapadnih gradskih vrata. Istraživanja pod sjevernim bedemom, gdje je prethodnih godina u cijelosti otkrivena zidana kasnoantička grobnica na svod i kosturni ukopi s kraja 5. i 6. st., rezultirala su novim spoznajama o nastavku kasnoantičkog podzida koji je imao kvalitetniju strukturu ispred sjeverozapadnog plašta bedema. Naime, kasnoantički zid koji prati kasnorepublikanski bedem, na sjevernom potezu gotovo da nije uslojen. Tu su veći kameni blokovi, elementi grobne i urbane arhitekture, kao i nadgrobni spomenici doslovce nabacani kako bi činili nasip kao prepreku za teže i usporenije približavanje glavnom obrambenom bedemu koji je već tada, zbog nemogućnosti održavanja, morao mjestimice biti narušena izgleda. U strukturi tog kasnoantičkoga obrambenog nasipa, uz ulomke stupova i dijelove arhitekture, ponovno su pronađena tri liburnska nadgrobna spomenika. Jedan je fragmentaran i dosta oštećen te mu nije sačuvan tekst. Druga dva su gotovo u cijelosti sačuvana i tipični su predstavnici aserijatske skupine liburnskih cipusa. U međuprostoru ranog bedema i kasnoantičkog nasipa Asseria, radovi pred zapadnim ulazom i južnim kasnorepublikanskim bedemom (foto: I. Fadić) 297 Asseria, zapadni ulaz nakon konzervacije pogled iz grada (foto: I. Fadić)

298 Asseria, sjeverozapadni potez bedema s kasnoantičkom kulom i zidom (foto: I. Fadić) od kamenih spolija ponovno su pronađeni kasnoantički grobovi. To su zidane rake od priklesanog kamenja i antičkih spolija, dječji ukop u amfori te dječji grob s obložnicama od kamenih ploča i tegula uz koji je pokopan i djetetov pas. Dio ekipe radio je na iskopavanju i dokumentaciji urbanog tkiva istočnog dijela grada, odnosno prostora unutar novootkrivenih gradskih vrata. Uz sitnu arheološku građu numizmatički primjerci, fibula i brojni ulomci keramike pronađene u otkopnim slojevima otkrivena je i podnica s neznatnim ostacima mozaika. Nakon konzervacije metalnih predmeta i sređivanja keramičkih nalaza, moći će se preciznije kronološki determinirati otkopni slojevi, odnosno građevinske faze istraženih objekata na istočnom dijelu grada. Prema svemu sudeći, ranocarski horizont urbanizma moguće je očekivati u sljedećim kampanjama. Na terenu je izrađena sva tehnička i fotodokumentacija (tehnički crteži, videosnimanje, snimanje digitalne fotografije, kolor-negativi i slajdovi). Pripremljen je teren za fotogrametrijsko snimanje i skeniranje cijelog poteza sjeverozapadnog bedema i zapadnog ulaza u grad. Završena je konzervacija i prezentacija zapadnog prilaza i ulaza u grad. Međuprostor kasnorepublikanskog bedema i kasnoantičkog zida ispunjen je tanjim slojem zemlje, kako bi se taj dio mogao zasijati travom i pripremiti za završnu prezentaciju. Literatura Cambi 2003 N. Cambi, Ograda na aserijatskom forumu, Asseria, 1, Zadar, 2003: Cambi 2004 N. Cambi, Stropni reljef iz Aserije, Asseria, 2, Zadar, 2004: Čače 2003 S. Čače, Aserija u antičkim pisanim izvorima tekstovi i komentari, Asseria, 1, Zadar, 2003: Fadić 1990a I. Fadić, Aruntii u Asseriji, AV, 41, Ljubljana, 1990: Fadić 2003a I. Fadić, Asseria pet godina istraživanja ( ), Zadar, Fadić 2003b I. Fadić, Uspon i pad Aserije, HAnt, 11, Pula, 2003: Fadić 2004 I. Fadić, Novi epigrafski spomenici iz Aserije i Lepura, Asseria, 2, Zadar, Fadić 2005 I. Fadić, Lokalitet: Asseria, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Giunio 2003 K. Giunio, Monumentalni žrtvenik iz Aserije s prikazom Vučice i Romulom i Remom i scenama žrtvovanja, Asseria, 1, Zadar, 2003: Glavičić 2003 M. Glavičić, Tri nova nadgrobna natpisa iz Aserije, Asseria, 1, Zadar, 2003: Glavičić 2003a M. Glavičić, Stanovništvo Aserije, HAnt, 11, Pula, 2003: Jeličić 1980 J. Jeličić, Mensa ponderaria iz Aserije, Fiskovićev zbornik, 1, PPUD, 21, Split, 1980: Jurić 2004 R. Jurić, Fra Lujo Marun u Podgrađu (Aseriji), Asseria, 2, Zadar, 2004: Klarin 2001 N. Klarin, Prapovijesni grobovi na Aseriji istraživanja godine, Diadora, 20, Zadar, 2001: Kurilić 2003 A. Kurilić, Ulomak kasnoantičkog miljokaza na Aseriji, Asseria, 1, Zadar, 2003: Kurilić 2004 A. Kurilić, Arhitravi s foruma Aserije, Asseria, 2, Zadar, 2004: Lidbel, Wilberg 1908 H. Liedbl, W. Wilberg, Ausgrabungen in Asseria, Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes, 11, Wien, 1908: Maršić 2003 D. Maršić, Nove aserijatske portretne stele, Asseria, 1, Zadar, 2003: Medini 1969 J. Medini, Epigrafski podaci o munificencijama i ostalim javnim građevinama iz antičke Liburnije, Radovi FFZ, 6(3), Zadar, 1969: Mesić 2003 M. Mesić, Izvještaj o zaštitnim radovima na žrtveniku s reljefima iz Aserije, Asseria, 1, Zadar, 2003: Mesić 2004 M. Mesić, Konzervatorski zahvati na Aseriji godine, Zadar, 2004: Miletić 2003 Ž. Miletić, Territorium Asseriae, HAnt, 11, Pula, 2003: Miletić 2004 Ž. Miletić, O rimskim cestama na aserijatskom području, Asseria, 2, Zadar, 2004: Sambunjak 2004 S. Sambunjak, Glagoljski natpisi iz Aserije s obzirom na zapis iz Nina, Asseria, 2, Zadar, 2004: Šeparović 2004 T. Šeparović, Osvrt na nalaz groba s Faustininim medaljonom iz Podgrađa, Asseria, 2, Zadar, 2004: Uglešić 2003 A. Uglešić, Ranokršćanski nalazi iz Aserije, Aseria, 1, Zadar, 2004: Vezić 2004 P. Vežić, Crkva Sv. Duha na Aseriji ranokršćanski mauzolej i romanička crkva Sv. Pavla, Asseria, 2, Zadar, 2004: Summary dr. sc. Ivo Fadić New campaign of archaeological excavations was directed towards the continuation of the works at the eastern part of the urban tissue of the city, nearby The Little Door ( Mala Vrata ) at the area of the western entrance to Asseria. Excavations were also conducted in the direction of Trajan s Door towards northeast, that is, in front of the northern walls of the Late Republican/ Early Imperial ramparts. At the eastern part of the city, i.e. at the area inside the city door, alongside the small archaeological finds (coins, fibulae, pottery) a floor with scarce mosaic remains was discovered. Judging by the found evidence, the Early Imperial urban horizon is to be expected in subsequent campaigns. At the western entrance to the city, next to the two established different construction horizons (Late Republican i.e. 298

299 Zadarska županija, HAG 2/2005 Early Imperial and the one from the Late Antiquity) a pre- Roman layer has been confirmed too. The excavations under the northern city wall-where previous excavations yielded grave vault from the Late Antiquity and a skeletal burial (5 th and 6 th century)- yielded new knowledge about the continuation of the footing of the wall. The late-antiquity wall, which runs alongside the Late Republican bulwark, is all but unstratified. Here, larger stone blocks, elements of cemetery and urban architecture, including the gravestones, were literally thrown around so as to constitute a barrier in front of the main bulwark. Conservation and presentation of the western access and entrance to the town has been completed. Redni broj: 152 Lokalitet: Cvijina gradina Naselje: Kruševo Grad/općina: Obrovac Pravni status: Z-1311 Razdoblje: P, A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Arheološki muzej Zadar provodio je istraživanja na Cvijinoj gradini od do financijskom potporom Ministarstva kulture. Radove je vodila Natalija Čondić, kustosica Prapovijesnog odjela muzeja u suradnji s muzejskom savjetnicom Brankom Nedved. Položaj Cvijina gradina ima sve odlike liburnskoga gradinskog utvrđenja koje je, zbog pogodnosti položaja i važnosti koju je imalo u željezno doba, nastavilo život i tijekom rimskog doba. Ta gradina nadmorske visine 356 m dominira okolicom: osobito se prema sjeveru i zapadu pruža širok pogled i dobra preglednost područja Velebita i Novigradskog mora. Osim prirodnih pogodnosti za obranu dobrog položaja i prirodne zaštićenosti (sa sjeverne i sjeveroistočne strane nalazi se visoka litica) gradina je, kao i sva željeznodobna naselja bila zaštićena bedemom. Iako većinom rasut, i danas se veoma dobro uočava na sjeverozapadnoj i jugoistočnoj strani. Ulaz kroz taj obrambeni zid nalazio se na jugoistočnoj strani, ali je razrušen u širini od oko 20 m. Naime, na gradini su za vrijeme Domovinskoga rata bili položaji JNA i dovoženjem oružja preko te lako pristupačne padine brda ulazni dio bedema potpuno je uništen. Sama površina gradine plato veličine je oko 200x70 m. Na njemu se jednostavnim pregledom terena uočavaju ostaci zidova građevina (prepoznato je i u geodetski plan ucrtano dosad ukupno 96 zidova). Ti se ostaci često teže uočavaju zbog krševitog terena i kamenja, ali su zato jasno vidljiva česta priklesavanja litica radi izravnavanja i oblikovanja površine gradine. Od sačuvanih ostataka prepoznatljivi su zidovi hrama građenog na zapadnom rubu platoa. Osim njega, ovdje je svakako bio i gradski forum s pripadajućim građevinama, dok je samo naselje bilo podignuto na nekoliko blagih terasa koje se pružaju na južnoj i jugozapadnoj strani. Ovdje se, među ostalim, nalazi i kupališni kompleks sa sačuvanim podom od mozaika. Svi zidovi vidljivi na površini pripadaju različitim kućama koje su većinom liburnske (prema tlocrtima i dimenzijama), dakle građene u željezno doba, a dozidavane i adaptirane u rimsko vrijeme. Podno gradine, na istočnom i južnom podnožju, nalaze se grobovi. Prva istraživanja tog lokaliteta provodio je Arheološki institut iz Beča još početkom 20. st. Tada je istraženo više prostorija na platou gradine, zatim hram, terme i nekoliko grobova u podnožju, kako je vidljivo prema podacima u literaturi i djelomice sačuvanoj dokumentaciji. Nalazi tih Cvijina gradina, geodetski plan s položajem sonde (izradili: I. Čondić i J. Vučić) 299

300 istraživanja većinom se nalaze u Beču. Prve sustavne arheološke radove nakon toga započeo je Arheološki muzej Zadar kada su, nakon detaljnih obilazaka i konzultacija s geologom, obavljena pokusna sondiranja koja su sljedećih godina nastavljena na nekoliko položaja. Prvi su radovi obuhvaćali pronalaženje i definiranje većih građevina, kao što su hram i terme, te otvaranje jednoga stambenog kompleksa na jugoistočnoj padini gradine. Tu se većinom radilo o utvrđivanju položaja starijih austrijskih istraživanja. Sondiranjem u podnožju gradine otkrivena su i istražena dva vrlo oštećena liburnska groba. Nalaz fibule u jednom od njih datira grobove u 5. st. pr. Kr. Iduće, godine, pozornost je posvećena izradi detaljnoga geodetskog plana. Izmjereni su i na plan ucrtani svi zidovi koji su pregledavanjem terena uočeni na površini kako bi se dobila tlocrtna situacija u kojoj se mogu iščitati rubovi naselja, smjer bedema te položaji i gustoća objekata izgrađenih na gradini. Tim je radom dobiven mnogo bolji pregled terena i prvi uvid u organizaciju samoga naselja. Dobivena tlocrtna situacija govori o nepostojanju pravilne, ortogonalne mreže u organizaciji prostora, što se moglo i očekivati s obzirom na to da se gradnja većinom prilagođavala konfiguraciji terena. Zbog toga je teško pretpostaviti stanje na prostoru gdje se s površine ne uočavaju ostaci zidova. Istraživanje je usmjereno prema jednom dijelu naselja jugoistočnom rubu platoa gdje je na površini bilo dobro uočljivo nekoliko zidova koji zatvaraju manje prostorije. Tu su stoga nastavljena sondiranja u razdoblju od do i godine. Do sada su utvrđena tri objekta različitih veličina omeđena dvjema gradskim komunikacijama, na istraženoj površini od ukupno m. Veoma su dobro uočljive sve adaptacije izvedene u živcu kako bi se teren prilagodio gradnji zidova i oblikovanju prostorija. Tlocrtna situacija i sitan materijal, među kojim se često nalaze željezni predmeti dijelovi predmeta za svakodnevnu uporabu, brave, čavli, veće količine troske i sl. govori o tome da se na tom dijelu gradine nije nalazila stambena zona nego sklop gospodarskih i sličnih prostorija koje se, kako se čini, nižu po cijelom rubu platoa. Kuće za stanovanje nalazile su se na južnim terasama naselja, zaštićenima od vjetra. Osim spomenutih objekata, svaka je istraživačka kampanja rezultirala i brojnim nalazima materijalne kulture, što se prije svega odnosi na veliku količinu liburnske i rimske keramike, novčića, metalnih i drugih nalaza. Cvijina gradina, pogled sa sjeverozapada na istražene prostorije s konzerviranim zidovima (foto: F. Nedved) Iako istraživanja na tom dijelu gradine još nisu gotova planira se daljnje istraživanje i proširivanje iskopa prema jugu i sjeveru dobiveni rezultati važni su za definiranje rasporeda i načina gradnje objekata i sklopova zgrada na gradini te komunikacije među njima. Zanimljivi rezultati otvaraju niz mogućnosti u planiranju nastavka istraživanja: osim sklopa zgrada na periferiji naselja koji se još uvijek istražuje, svakako će trebati istražiti i stambene komplekse na jednoj od južnih terasa gdje se mogu očekivati i luksuzniji objekti. Sondiranjem treba obuhvatiti i potez bedema te jugoistočno podnožje s grobovima, kojima će biti posvećena osobita pozornost. Pronađeni zidovi većinom su dobro sačuvani, visoki najmanje 2 do najviše 5-6 redova kamenja (cca 80 cm visine), osim u najgornjim redovima gdje je vezivni materijal najčešće propao. Stoga se nakon svake istraživačke kampanje konzerviraju svi iskopani i očišćeni zidovi za što se izdvaja dobar dio materijalnih sredstava. Konzervacija u potpunosti prati istraživanja. Literatura Abramić, Colnago M. Abramić, A. Colnago, HE, 4, Kruševo Abramić, Colnago 1909 M. Abramić, A. Colnago, Untersuchungen in Norddalmatien JÖAI, 12, 1909: Batović 1963 Š. Batović, Razvoj istraživanja prapovijesti u Dalmaciji, Radovi FFZ, 2(1), Zadar, 1963: Colnago 1915 A. Colnago, Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 18, 1915: Colnago, Keil 1905 A. Colnago, J. Keil, Archäologische Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 8, 1905: Čače 1993 S. Čače, Broj liburnskih općina i vjerodostojnost Plinija (Nat.hist. 3, 130; ), Radovi FFZ, 32(19), Zadar, 1993: Glavinić, Kubitschek 1898 M. Glavinić, W. Kubitschek, Ein Denarfund in Dalmatien, JÖAI, 1, 1898: Summary Natalija Čondić Branka Nedved After the excavations conducted by Vienna Archaeological Institute at the beginning of the 20 th century, the second archaeological works into the Cvija s Hillfort in Kruševo have been started in the year 1999 by the Archaeological Museum in Zadar. This is a Liburnian hillfort settlement from the Iron Age, which continued existing during the Antiquity period for the reasons of favourable position. Numerous visible remains have been preserved at the surface level: walls belonging to various structures can be detected, mostly Liburnian houses, which were adapted and had annexes added to them in the Roman period. Important are the visible remains of a Roman temple on the plateau and the remains of thermae at one of the terraces on the southwest side. The entire settlement is surrounded by a drywall bulwark, which has been well preserved for the most part. During the previous two wars the hillfort served as a military position which led to the partial destruction of some of the structures. Graves were found at the east and south footing of the settlement. 300

301 Zadarska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 153 Lokalitet: Dvorine Naselje: Sv. Filip i Jakov Grad/općina: Sv. Filip i Jakov Pravni status: P-892 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: probno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada 2005., nakon što se pokazala potreba za zaštitom ovoga zapuštenog kulturnog dobra, provedeno je probno iskopavanje koje je pokrenuo Zavičajni muzej u Biogradu na Moru. Stručni nadzor obavljao je Filip Đinđić, arheolog konzervator iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Radove su financirali Ministarstvo kulture i Općina Sv. Filip i Jakov. Lokalitet Dvorine (u narodu još zvan Kućare) smješten je oko kilometra od samog mjesta, uz kolnik županijske ceste Sv. Filip i Jakov Sikovo, na k.č. 2757, k.o. Filipjakov, površine oko 750 m². Postojanje dvora vezano je za bogatu benediktinsku Rogovsku opatiju koja je na tom području imala svoje posjede. Opatiju je darivao posjedima još od 11. stoljeća hrvatski kralj Petar Krešimir IV. Nakon pustošenja Turaka u 16. st. Rogovski dvor (Dvorine) i posjedi su napušteni, a narod se preselio u Sv. Filip i Jakov. U 16. i 17. st. Dvorinu popravljaju Turci, koji tu smještaju graničnu i carinsku kontrolnu postaju. Prve bilješke o Dvorini i Rogovšćici daje Ć. Iveković koji prikazuje pravokutan tloris veličine 29x21 m s očuvanom kulom veličine 5x5 m. Probno arheološko iskopavanje svelo se tek na raščišćavanje same unutrašnjosti dvora i prilaznog puta zbog guste makije i divljeg odlagališta koji su ugrožavali lokalitet. Izvezeno je više od 160 m³ raslinja, humusa i otpada, nakon čega su se ukazali vanjski zidovi sa sjeverozapadne strane, kao i manji pregradni zid u unutrašnjosti. Osim urušenih zidova i crijepa, drugih površinskih nalaza nije bilo. Prema kazivanju mještana u okolici Dvorina i na širem području Rogova pronalaženi su i nalazi iz antičkog razdoblja, što se spominje i u literaturi. Konzervacijom je obuhvaćen jugoistočni zid koji je oštećen prilikom proširenja kolničkog traka. Nakon ispiranja podnožja zida, ugrađen je novi temelj u dužni oko 2,20 m i visini 45 cm. Nakon toga, obnovljeno je podnožje zida u dužini 5,50 m te je spriječeno daljnje propadanje. U sljedećoj fazi radova predviđena su zaštitna iskopavanja i konzervacija. Dvorine, jugoistočni zid s kulom nakon raščišćavanja (foto: F. Đinđić) Dvorine, vjerojatno najstariji, sjeverozapadni zid (foto: F. Đinđić) Literatura Jelić 1898 Luka Jelić, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Zagreb, Summary Filip Đinđić In October 2005, a test dig was conducted into the site Dvorine, near the village of Sv. Filip i Jakov. Existence of this site is connected to the rich Benedictine Rogovska Abbey, which had its estates here from the 11 th to the 16 th century. The estates were abandoned during the Turkish ravaging. This site was directly endangered by a wasteyard so the excavation came down to the cleaning of the interior. Apart from the collapsed walls and tiles no other finds were discovered. Conservation works were conducted at the southeastern wall, which had been destroyed during the broadening of the pavement. Redni broj: 154 Lokalitet: Glavčine Naselje: Podvršje Grad/općina: Ražanac Pravni status: P-900 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Položaj Glavčine nalazi se jugozapadno od sela Podvršja u općini Ražanac, oko 300 m istočno od ceste koja iz Zadra vodi prema Ražancu i Pagu, na dijelu posjeda br. 52/64 k.o. Radovin (vlasništvo Šime Mataka, pok. Stipana i Ante Mataka, pok. Ivana). Sustavna istraživanja lokaliteta započela su godine. Obavljao ih je Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru (u okviru projekta Arheologija seobe naroda na istočnom Jadranu, čiji je nositelj prof. dr. sc. Ante Uglešić i terenske prakse studenata arheologije), u suradnji s Arheološkim muzejem u Zadru (u čije je ime radove vodio Radomir Jurić, prof.). U stručnoj arheološkoj ekipi Odjela za arheologiju, uz voditelja istraživanja prof. dr. sc. Antu Uglešića, sudjelovali su prof. dr. sc. Zdenko Brusić te znanstveni novaci mr. sc. Tomislav Fabijanić i mr. sc. Karla Gusar. Najveći dio sredstava za istraživanja osiguran je u okviru projekta Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Arheologija seobe naroda na istočnom 301

302 Podvršje Glavčine, tloris ranokršćanskog kompleksa Jadranu i redovite terenske prakse studenata Sveučilišta u Zadru (koju također financira MZOŠ), a dio sredstava osigurao je Arheološki muzej Zadar. U sveukupno šest arheoloških kampanja prva tijekom veljače i ožujka 2002., druga u svibnju i lipnju 2002., treća od svibnja do srpnja 2003., četvrta od svibnja do srpnja 2004., peta u rujnu i šesta od svibnja do srpnja istraženo je sveukupno oko 900 m 2 terena. Utvrđeno je postojanje dvojnih crkava (geminae) s pomoćnim prostorijama, memorija i groblje. U prvoj je fazi sagrađena južna crkva. Ona je najvjerojatnije nastala na mjestu rimskoga hrama posvećenog sirijskim bogovima, o čijem postojanju svjedoči natpis pronađen kao obložnica monumentalne grobnice. Indicije da se hram nalazio upravo ispod kompleksa dvojnih crkava daju nalazi dviju ranijih podnica, utvrđenih ispod izvornih podnica obiju crkava. S obzirom na to da spomenuti pronađeni natpis govori o obnovi hrama, logično je pretpostaviti da njegovoj prvoj fazi pripada najdonja podnica. Na toj su podnici pronađeni debeli paljevinski slojevi koji navode na činjenicu da je hram izgorio u požaru, te je uslijedila njegova temeljita obnova. Iz te je faze druga utvrđena podnica. Uokolo hrama nalazio se prostran trg, čiji su ostatci na više mjesta otkriveni sondiranjem prostora sjeverno i sjeverostočno od crkava. Dužina južne crkve od pročelja do začelja iznosi 13,3 m, a unutrašnja širina 6,7 m. Od zidova te crkve najbolje je bio sačuvan sjeverni uzdužni zid, a njegova najviša visina iznosila je oko 0,7 m (od visine podnice). Pročelje crkve oštećeno je iskopavanjima terena godine i od njega su utvrđeni uglavnom dijelovi temeljne stope. Na istočnoj je strani crkve polukružna, u prostoru istaknuta apsida, unutrašnje širine 4,3 m i dubine 3,3 m. Apsida je imala prozorske rešetke (transenae), čiji su ostaci pronađeni s istočne strane crkve. Uokolo apside nalazi se svećenička klupa širine 45 cm, na čijoj je sredini stolac (sedes) za predsjedatelja misnog slavlja, sazidana od tegula. Ispod subselija je zidana klupica za noge širine 20 cm. Crkva je imala ogradu svetišta oblika slova L. U potpunosti je sačuvana baza ograde, odnosno njezini podni nosači. Oni su najvećim dijelom rađeni od rimskih spolija. Ograda je imala 8 pilastara sa stupićima i kapitelima, isklesanih u jednom komadu i 5 pluteja. Tijekom istraživanja pronađeni su brojni ulomci pluteja i pilastara sa stupićima i kapitelima, a izgled nekih od njih može se potpunosti rekonstruirati. Podvršje Glavčine, ranokršćanski kompleks 302

303 Zadarska županija, HAG 2/2005 Podvršje Glavčine, plutej južne crkve (foto: A. Uglešić) Crkva je imala podnicu od debele žbuke, a njezini temelji rađeni su od kamena poslaganog na nož. U ogradi svetišta nalazio se baldahin, od kojeg su pronađeni brojni ulomci mramornih stupova. Na stupovima su stajali (također mramorni) kapiteli. Ti su stupovi sekundarno iskorišteni i nesumnjivo antičkoga podrijetla, a mramor je prokoneški. Istraživanjem svetišta utvrđena su mjesta gdje su stupovi ciborija bili usađeni. Crkva je na uzdužnim zidovima imala bifore, što potvrđuju nalazi više impost-kapitela. Na južnoj strani crkve (kod apside) nalaze se vrata širine 0,95 m kroz koja se komuniciralo s prostorijom (pastoforijom) s južne strane crkve, čija veličina iznosi 3,9x3,5 m (unutrašnje mjere). Ta pastoforija, po svoj prilici diaconicon, nastala je u isto vrijeme kada i sama crkva i s njom je organski vezana. Podnica pastoforije bila je od žbuke koja se samo mjestimice sačuvala. Na pastoforiju se nastavlja krstionica čiji je zapadni zid postavljen koso u odnosu na os crkve. Komunikacija crkve s krstionicom tekla je kroz vrata širine 0,95 m. Pri istočnoj strani krstionice od tegula je sazidan krsni zdenac u obliku grčkoga križa, čiji su krakovi raspona 2,7x2,7 m. Podnica krstionice bila je od žbuke, koja se najvećim dijelom sačuvala. Sa zapadne strane krstionice dozidana je memorija u kojoj se nalazila monumentalna grobnica, izrađena od različitih spolija, odnosno obrađenih arhitektonskih ulomaka, ulomka portretne nadgrobne stele i spomenutoga natpisa koji ima posebnu vrijednost jer govori o obnovi hrama posvećenog sirijskim bogovima. U samoj memoriji izvorno su najvjerojatnije stajala i dva ranokršćanska sarkofaga jedan pronađen 1939., uništen bombom tijekom II. svjetskog rata i drugi, pronađen u istraživanjima u sjevernoj crkvi. Na južnu crkvu dograđena je druga crkva (sjeverna). Sjeverni zid južne crkve postao je na taj način zajednički zid obiju crkava, a komunikacija među njima odvijala se kroz dvoja vrata na tom zidu (širine 0,95 m). Sjeverna crkva od pročelja do začelja dužine je 13,8 m, a njezina unutrašnja širina iznosi 7,8 m. Zidovi te crkve sačuvani su otprilike ravnomjerno, u prosjeku oko 40 cm visine (od razine podnice), a na više mjesta imaju dobro očuvanu žbuku. Pročelje te crkve, kao i južne, oštećeno je spomenutim iskopavanjima terena i od njega su utvrđeni uglavnom dijelovi temeljne stope, a tek na nekim mjestima bilo je nekoliko redova kamenja. Na istočnoj strani crkve nalazi se u prostoru istaknuta apsida. Ona je s unutrašnje strane polukružna, a na njezinu vanjskom plaštu bile su plitke lezene. Unutrašnja širina apside iznosi 4,4 m, a dubina 3,5 m. Uokolo apside dozidan je subselij širine 45 cm, na čijoj je sredini kameni stolac (sedes) za predsjedatelja misnog slavlja. Ispod subselija je zidana klupica za noge, širine 20 cm. Poput južne i ta je crkva imala ogradu svetišta oblika slova L. Baza ograde nije izvorno sačuvana, ali se obrisi gdje se ona nalazila lijepo očitavaju na podnici koja je rađena na jednak način kao i ona u južnoj crkvi, ali je kvalitetnija. Od ograde svetišta pronađeni su ulomci baza, pluteja i pilastara sa stupićima i kapitelima. Unutar ograde svetišta nalazio se baldahin od kojeg su pronađeni brojni ulomci mramornih stupova, a usađene baze triju stupova utvrđene su na izvornom mjestu u svetištu crkve. Stupovi su jednakih karakteristika kao i oni u južnoj crkvi i također sekundarno iskorišteni. Ispod ciborija nalazio se oltar od kojeg je pronađena baza i nekoliko ulomaka stupića. Između sjevernog dijela ograde svetišta i sjevernog zida crkve naknadno je ukopan ranokršćanski sarkofag ukrašen križem koji je, kako je to već istaknuto, najvjerojatnije stajao u memoriji s južne strane krstionice. Crkva je na sjevernom uzdužnom zidu imala bifore, na što ukazuje nalaz impost-kapitela otpalog sa zida pri njegovu urušavanju. U isto vrijeme kada je izgrađena sjeverna crkva obnovljena je i djelomice na južnoj strani proširena krstionica. Dobila je pačetvorinast oblik, dimenzija 4,7-5,7x5,7 m (unutrašnje mjere). U nekadašnji križni zdenac uklopljen je krsni zdenac izrađen od tegula, čiji ogradni parapet ima poligonalan oblik, a iznutra je oblika grčkoga križa. Stranice ogradnog parapeta veličine su od 64 do 72 cm i djelomice su oštećene. Raspon krakova križa iznosi 72x75 cm. Na dnu, kao i na bočnim stranama križnoga krsnog zdenca, relativno se dobro sačuvala hidraulična žbuka. U pogledu datacije dvojnih crkava, može se reći da su južna crkva, pastoforija (diaconicon) i krstionica s križnim krsnim zdencem s njezine južne strane, nastale najvjerojatnije sredinom ili tijekom druge polovine 5. st. Tada je nastala i memorija s istočne strane krstionice. Sjeverna je crkva ranobizantskih stilskih obilježja, pa se prema tome može datirati u justinijansko doba, tj. oko sredine 6. st., odnosno u drugu polovinu 6. st. U tom je vremenu obnovljena i djelomice proširena krstionica, nekadašnji križni zdenac preinačen je u zdenac čiji ogradni parapet ima poligonalan oblik, a iznutra je oblika grčkoga križa. Istodobno je obnovljeno i pročelje južne crkve, koje je dobilo lezene. Groblje je otkriveno sa zapadne strane pročelja obiju crkava. Jedan grob pronađen je sa zapadne strane memorije, a još jedan s istočne strane pastoforije. Sveukupno je utvrđen 21 grob. Grobovi sa zapadne strane pročelja crkava većinom su nanizani u više ili manje pravilne redove. U cjelini gledajući, riječ je o tipičnim primjerima kasnoantičkih Podvršje Glavčine, dio nadgrobne portretne stele pronađen kao spolij monumentalne grobnice u memoriji (foto: A. Uglešić) 303

304 grobova zidanim grobnicama i grobovima pod tegulama, a jedno novorođenče pokopano je u amfori. Nalazi su nađeni samo u trima grobovima. U grobu 3 pronađena je srebrna kopča tzv. mediteranskog oblika, u grobu 14 par zlatnih naušnica, a u grobu 16 srebrna križna fibula. Navedeni se nalazi po svojim obilježjima mogu okvirno datirati od druge polovinu 6. do početka 7. st., pa se tako datira i sama nekropola. U istraživanjima je pronađeno preko 800 različitih ulomaka ranokršćanske i rimske kamene plastike i ukrasnih dijelova arhitekture, od kojih se jedan dio spaja i omogućava izvoran izgled ili rekonstrukciju izgleda interijera crkava. Također je nađeno više od 700 komada prozorskog stakla i 188 ulomaka različitih ranokršćanskih staklenih posuda. Među metalnim nalazima zastupljeni su uglavnom željezni čavli. Nađen je i jedan željezni nož, rimska brončana fibula, te rimski brončani novčić iz prve polovine 4. st. Najbrojniji su ulomci keramičkih posuda kojih je pronađeno oko 1400, u rasponu od rane antike do ranobizantskoga vremena. Nastanak kompleksa gemina s grobljem na Glavčinama u Podvršju treba povezati s rimskim posjedom uz kojeg je nastalo i naselje (vjerojatno vicus), na čije se ostatke nailazi pri oranju na njivama sjeverno i istočno od samoga ranokršćanskog sakralnog kompleksa. Crkve tako velikih dimenzija s raskošnim kamenim crkvenim namještajem i ukrasnim dijelovima arhitekture mogla je podići samo bogata sredina. Bogatstvo prostora Podvršja u antici je počivalo na iznimno plodnoj zemlji, ali ponajprije na velikim solanama koje su bile na području današnjega Ljupča, a čiji se ostaci nalaze na prostoru Ljubačkog zaljeva, odnosno u okviru velike plaže koja se prostire od Ljubačkih Stanova do Ljupča. Isto su tako velike solane bile i sjeverno od Ljupča, u uvali Plemići. Gemine na Glavčinama u Podvršju u funkciji su bile relativno kratko. Do temelja su izgorjele u požaru, što potvrđuju ostaci sloja gara debljine od 15 do 20 cm. To se najvjerojatnije dogodilo u vrijeme provale Slavena/Hrvata na te prostore, odnosno tijekom prve polovine 7. st. Kako su se nalazile uz samu cestu koja je vodila prema Ninu, kao najdominantniji i najmonumentalniji objekti na tom prostoru po svoj su prilici bile hotimice spaljene. Svi pronađeni ostaci arhitekture konzervirani su i djelomice restaurirani, najvećim dijelom sredstvima Ministarstva kulture. Konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni su i na dijelu kamenoga crkvenog namještaja. Summary prof. dr. sc. Ante Uglešić Site Glavčine in The village of Podvršje nearby Ražanac was excavated during six archaeological campaigns (from 2002 to 2005). Twin Early Christian churches (geminae) with their annexes, a memoria and a cemetery. Remains of a Roman temple dedicated to Syrian gods were also presumed. The temple had probably been situated beneath the Early Christian complex. The south church with pastophorium and a baptistery with a cross-shaped baptismal font was probably made during the middle or the second half of the 5 th century, which is the same time the memoria on the east side of the font was built too. The northern church has Early Byzantine traits and has been dated to the Justinian period i.e. to the middle of the 6 th century. Together with the architecture the excavations also yielded 800 different fragments of Early Christian and Roman stone sculptures and architectural ornaments; 900 fragments of glass objects; around 1400 potshards (from the Early Antiquity to the Early Byzantine period). Among the metal finds that should be singled out is the jewellery found in the graves that are relevant for the dating of the necropolis. The geminae at Glavčine site were burnt to the ground in a fire, probably during the intrusions of the Slavs/ Croats- during the half of the 7 th century. Redni broj: 155 Lokalitet: Karin franjevački samostan Naselje: Karin Grad/općina: Obrovac Pravni status: Z-1215 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od siječnja do travnja 2005., u sklopu radova na obnovi, provedena su arheološka iskopavanja u franjevačkom samostanu u Karinu (Vučić 2006). Poslove obnove samostanskog sklopa vodio je Miljenko Domjan, glavni konzervator Ministarstva kulture, a stručni voditelj arheološkog istraživanja bio je Jakov Vučić. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. Podvršje Glavčine, krsni zdenac krstionice iz 5. st. Franjevački samostan s crkvom Bezgrešnog začeća Marijina smješten je na zapadnoj obali rijeke Karišnice, u neposrednoj blizini njena utoka u Karinsko more. Pretpostavlja se da ga je sagradio gospodar grada Karina Nikola Lapsanović godine. Samostan je za vrijeme turskih provala najmanje jednom razoren i spaljen. U četvrtom desetljeću 18. stoljeća temeljito je obnovljen. Drugu važniju obnovu i preinake samostan je doživio godine (Bačić 2000). Za vrijeme Domovinskog rata pobunjeni Srbi samostan i crkvu u više su navrata minirali i porušili do temelja. Unutar crkve istraženo je 25 grobova. Dio je sačuvan u cijelosti, dok su od nekih preostali tek manji tragovi. Zidani su kamenom i sedrenim blokovima. Kao vezivo rabljena je vapnena žbuka čiji je sastav varirao 304

305 Zadarska županija, HAG 2/2005 Karin, grobnice u crkvi (foto: J. Vučić) Karin, sonda pred pročeljem crkve s otkrivenim antičkim zidovima (foto: J. Vučić) od groba do groba. U pojedinim slučajevima dio stranica činio je i priklesan živi kamen. Poklopnice, osim na dvama grobovima pred prezbiterijem, nisu sačuvane. Unutar 14 grobova pronađene su ispremiješane kosti jednog ili više pokojnika, dok su u 11 grobova nalazi kostiju u potpunosti izostali. Svi su grobovi bili do vrha zapunjeni, najčešće kostima, zemljom i šutom, a u nekoliko slučajeva samo finim riječnim pijeskom. Visina živca u crkvi iznosila je od 11 cm do 135 cm u odnosu na reper (prag glavnih ulaznih vrata). Među istraženim grobovima jasno se razaznaju dvije vremenski odvojene skupine. Prva, starija, nastajala je od trenutka izgradnje crkve do turskih osvajanja na početku 16. stoljeća, a druga je građena u prvoj polovini 18. stoljeća. Od pokretnog arheološkog materijala u grobovima je pronađen 21 prsten, 3 medaljona, omega spona i minijaturna drvena lubanja. Prstenje je pronađeno na hrpi, unutar GR.7 i GR.9 koji su dijelom negirani naknadnim ukopima. Datira se u kasni srednji vijek i može se povezati sa starijim slojem zidanih grobnica u crkvi. Medaljoni, na kojima se nalaze prikazi Kristove muke i sv. Ante Padovanskog, omega spona i minijaturna drvena lubanja pronađeni su u GR.5 i GR.12 i vremenski odgovaraju novijem sloju grobova. Na sjeverozapadnom kraju broda crkve, odmah do glavnog ulaza, pronađen je zid A koji, zbog načina izrade i smjera pružanja, nije bilo moguće dovesti u vezu s otkrivenim grobovima. Uz njegovo sjeverno lice, u tankom sloju crvenice, pronađeno je nekoliko ulomaka antičke keramike. Sve to ukazivalo je na mogućnost datiranja zida u antičko razdoblje. Kako bi se upotpunili podaci o namjeni i vremenu izgradnje objekta kojem je pripadao otkriveni zid, pred pročeljem i nekoliko metara jugozapadno od crkve otvorene su dvije sonde. U istraženim sondama otkriven je zapadni dio zida A i uz njega ostaci još triju zidova: B, C i D. Zidovi su široki od 70 do 75 cm, a zajedno s temeljnom stopom, koja leži na živom kamenu, sačuvani su do 60 cm visine. Ukopavanje gromobrana, električnih i vodovodnih instalacija i noviji grobovi, velikim su dijelom oštetili ostatke zidova i poremetili stratigrafiju. Iz istraženih sondi izdvojena je veća količina pokretnoga arheološkog materijala. Najbrojniji su keramički nalazi, ulomci tegula, amfora, finijeg stolnog posuđa i posuđa za svakodnevnu uporabu. Uz njih su pronađena i dva ulomka antičkog stakla, željezni čavao i sestercij cara Komoda kovan od kraja 177. godine. Istraženi ostaci arhitekture ispod crkve Bezgrešnog začeća Marijina pripadaju antičkoj građevini čiji je vlasnik vjerojatno bio neki imućniji stanovnik obližnjeg Korinija (Suić 2003). Literatura Bačić 2000 S. Bačić, Franjevački samostan u Karinu, Šibenik, Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, Vučić 2006 J. Vučić, Arheološko istraživanje u franjevačkom samostanu u Karinu, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, Jakov Vučić 305

306 Summary Archaeological excavations were conducted within the restoration works on the Franciscan monastery in Karin. The monastery, with the belonging Church of the Immaculate Conception, is situated at the western bank of Karišnica river and it was probably built by Nikola Lapsanović in Inside the church 25 graves were excavated. The graves were built of brick, stone and travertine blocks. Limestone mortar was used for binding. In some cases parts of the grave were made of bedrock. Stone lids, apart from two of the graves, haven t been preserved. Inside 14 graves mixed bones of one or several deceased people were found, while there were no finds inside 11 graves. Among the investigated graves two groups from different tome periods can be discerned. The older one, was formed during the period between the construction of the church and the Turkish raids at the beginning of the 16 th century, while the other formed itself in the first half of the 18 th century. Movable archaeological finds that were found in the graves were 21 rings, 3 medallions, omega clasp and a miniature wooden skull. At the northeastern end of the nave a wall was found (wall A) and a lot of movable finds from the Antiquity. The most numerous are the pottery finds, fragments of tegulae, amphorae, fine eating and use ware. The excavated architectural remains below the church belong to a structure from the Antiquity Period whose owner had probably been some affluent villager from the nearby Corinium. Redni broj: 156 Lokalitet: Luka Pakoštane Janice Naselje: Pakoštane Grad/općina: Pakoštane Pravni status: Z-35 Razdoblje: A Vrsta radova: podvodna istraživanja U okviru znanstvenoistraživačkog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Podmorska arheološka istraživanja antičkih luka hrvatskog priobalja nastavljena su istraživanja antičke luke na prostoru Janice u širem području luke mjesta Pakoštane. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Zdenko Brusić. Luka Pakoštane, radovi na istraživanju sonde II (foto: M. Parica) Može se kazati da su istraživanja započela još početkom ljeta kada je arheološka ekipa bila angažirana u pripremi izložbe Tragovi prošlosti pakoštanskog kraja postavljene u prostorijama Općine Pakoštane, na kojoj su prezentirana sva važnija kopnena i podmorska nalazišta na području općine. Nastavak podvodnih istraživanja, nakon prikupljenih sredstava, započet je tek u prosincu 2005., a istraživanja su zbog lošeg vremena obavljana u više navrata. Započelo se pregledom terena, provjereni su prošle godine istraženi, dokumentirani i ponovno zatrpani ostaci brodske konstrukcije, dok su sama istraživanja započela na novoj sondi (sonda II), veličine 2x2 metra, udaljenoj 5 metara od sonde I koja je napravljena godine. Sloj u novootvorenoj sondi razlikovao se od onoj u sondi I u debljini naslaga i gustoći nalaza. U gornjem dijelu debljine od 20 do 30 centimetara kod obiju sondi pronađeno je veće lomljeno kamenje pomiješano s ulomcima amfora i tegula te pokoji balastni kamen. Sljedeći sloj sastoji se od pijeska i munja, nešto manje većeg kamenja, a sadrži brojne životinjske kosti i velike količine ljuštura morskih puževa: kvrgavi volak (Murex trunculus), vretenjača (Cerithium vulgatum), ogrc (Monodonta turbinata) i školjaka: kamenica (Ostrea edulis), lostura (Pina nobilis) i dr. U ovom sloju debljine od 20 do 40 centimetara, osim organskih ostataka, nađeno je nekoliko ulomaka sitnije keramike i veći broj ulomaka triju amfora. Sljedeći sloj debeo je oko 30 centimetara i završava kamenom zdravicom. U tom sloju u sondi II znatno je manje arheološkog materijala od onog u sondi I iz godine. U njemu se također pojavljuju veći komadi kamena, ostaci životinjskih kostiju i u manjoj mjeri ljušture školjaka i puževa, sediment je muljevitiji od prethodnog sloja, a u njemu se uz ostatke organskog otpada također nalazi razni keramički materijal, dijelovi amfora i drugi predmeti, ali u znatno manjem broju nego u sondi I. Istraživanjima koja će biti nastavljena i u predviđeno je detaljno ucrtavanje velikoga obrambenog valobrana, rađenog od golemih kamenih blokova, koji se pruža istočno od pristaništa i u antici je spajao susjedni otok Sv. Justinu s kopnom te štitio antičko pristanište od južnih vjetrova. Osim ucrtavanja navedenoga obrambenog zida, predstoje i geološka ispitivanja kamenih blokova i okolnih sedimenata, kako bi se ispitala prirodna ili ljudska izvornost te monumentalne gradnje. dr. sc. Zdenko Brusić Luka Pakoštane, nalazi u slojevima sonde II (foto: Z. Brusić) 306

307 Zadarska županija, HAG 2/2005 Summary In December 2005 the works under the sea in Pakoštane Harbour were continued. The excavations themselves were carried out in a new probe (probe II). It was noticed that the layers in the probe were considerably different from those in probe I (dug in 2004). Three layers were recorded and they contained certain amount of roman movable finds, large amount of snail shells and shell remains and numerous animal bones. Redni broj: 157 Lokalitet: Nadin nekropola na SZ padini Gradine Naselje: Nadin Grad/općina: Benkovac Pravni status: Z-3024 Razdoblje: P Vrsta radova: sustavno iskopavanje U listopadu započelo je istraživanje nekropole liburnskog Nedinuma (30 km od Zadra) u sklopu projekta Kult mrtvih na istočnom Jadranu u željezno doba ( ), prof. dr. Sineve Kukoč, voditeljice iskapanja. Iskapalo se dvadesetak dana, sukladno raspoloživim financijskim sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te sponzora, stoga su ta istraživanja opsegom i funkcijom najbliža probnim iskopavanjima; cilj je bio upoznavanje strukture barem jedne definirane ( zatvorene ) prostorne cjeline (cele) te velike nekropole. Istraživana cela dobila je oznaku I, a njeno iskapanje uvod je u buduća sustavna iskapanja nadinske nekropole. Nekropola je pravilnog rastera, sastavljena od mreže cela, pravokutnih grobnih prostora raspoređenih na površini od 500x100 m u dva niza, dijelom i u tri, s obje strane stare prometnice podno nadinske Gradine, točnije između Gradine (Nedinuma) i Križove glavice, gradinskog naselja iz ranoga brončanog doba. Osnovna planimetrija nekropole upoznata je rekognosciranjem terena u više navrata, osobito (Chapman, Shiel, Batović 1996). Mreža cela i danas se mjestimice prati na površini zemlje, ali nekropola nikad nije iskapana. Istražena su samo dva slučajno otkrivena, no artefaktno veoma bogata helenistička groba s obiteljskim pokopom: gr. 1 i 2 na položaju Kalinića njiva (Batović 1990). Gr. 3, inače smješten u celi I, u novije vrijeme bio je znatno oštećen; tada je dio njegovih priloga sakupljen po površini (Batović 1990). Od gr. 3 teče brojčano označavanje novootkrivenih grobova 4, 5, 6, 7, 8. Cela nije u cijelosti istražena, stoga su nedorečeni odgovori na neka temeljna pitanja o njezinoj strukturi i položaju u cjelini nekropole. Kulturni sloj jednoličan je tamni humus s dosta sitnog i nešto krupnijeg kamenja. Nalazi se gotovo ispod same površine zemlje. U njemu je razbacana i izmiješana više- -manje fragmentirana arheološka građa: staklo, keramika, metal, kosti i kameni ostaci, vjerojatno ulomci grobne arhitekture helenističko-rimskog tipa (nadgrobni spomenici i dr.). Oni su ipak najčešći u površinskim dijelovima kulturnog sloja. Prosječna dubina iskopa je cm, a na mjestu istraženih grobova iznosi oko 1 m. Dimen- Nadin, cela I na nekropoli između Gradine i Križove glavice (foto: M. Čelhar) 307

308 Nadin, cela I (crtež: Z. Bakić) zije (5,5x8 m) nadinskih grobnih cela do sada su pretpostavljane na osnovi terenskog rekognosciranja, stoga je površina ovogodišnjih istraživanja iznosila 8,5x11,5 m. Iskapanjem su uočene samo tri stranice cele I, dok četvrta, jugoistočna, nije definirana. Širina iskopane cele jest 5,40-5,60 m, a njezina dužina do početka konstrukcije A iznosi 7,7 m. Pravi završetak cele bit će definiran sljedećim iskopavanjima, kao i funkcija četvrtaste strukture A. Ona je mogla biti vrsta postamenta, jer na svom vrhu ima sloj žbuke (na dubini cm) te se izdiže oko 1 m nad zdravicom. Izvorno je sigurno visinski dominirala u prostoru cele, a najvjerojatnije je nastala u najmlađim fazama nekropole tijekom rimskog doba. Postoje naznake da se pokop u celi odvijao od samog početka željeznog doba. Ipak, niti jedan grob nije sačuvan u cijelosti, svi su djelomice oštećeni te im nedostaje poklopna ploča. In situ je nađen samo kostur gr. 5 s ukrasnom iglom, kostur gr. 8 sa svojim prilozima, te keramička žara gr. 7. Pokop djeteta s iglom (ispod lubanje) najstariji je element cele, vjerojatno iz 9. st. pr. Kr. Uočljivo je nekoliko tipova grobova, odnosno načina pokopa: zgrčen pokojnik u škrinji od okomito položenih prirodnih ploča (gr. 5, vjerojatno i gr. 4 i 6), pokojnik spaljen u keramičkoj žari (gr. 7), te ispružen pokojnik bez grobne konstrukcije (gr. 8). I nadalje se pretpostavlja postojanje helenističkog tipa obiteljskoga liburnskog pokopa s ispruženim pokojnicima (poput gr. 1 i 2 na Kalinića njivi: Batović 1990). Riječ je o devastiranom gr. 3, koji je u cijelosti istražen, ali otkriveni su tek njegovi neznatni ostaci. Većina pokretne građe, u grobovima i izvan njih, pripada helenističkom repertoaru; tipična je za zadnju fazu liburnske kulture (keramika gnathia, siva reljefna keramika, certozoidne, ranolatenoidne i srednjolatenske fibule i dr.). Svi Nadin, cela I gr. 5 (crtež: Z. Bakić) su grobovi dio liburnskoga grobnog kulta. Nisu otkriveni tipično rimski pokopi. Ipak, postoji građa (pokretna i nepokretna) koja sigurno pripada rimskom razdoblju, kada je cela I, tj. nadinska nekropola, još bila u uporabi. Dislociranost većeg dijela starijega i najmlađega (iz rimskog doba) arheološkog materijala uzrokovana je dugotrajnom uporabom cele/nekropole, najvjerojatnije tijekom cijeloga željeznog doba. Tek će sljedeća iskapanja pokazati koliko je ta cela reprezentativan uzorak nadinske nekropole. Visina je iskopanih zidova cele oko 50 cm, samo je zid konstrukcije A, položen oko 10 cm iznad živca, otkriven u cijeloj visini (90 cm). Zidovi su široki cm, većinom su od slabo klesanoga kamenja složenog u horizontalne nizove, vezanog žbukom. Podignuti su nad starom liburnskom nekropolom, najvjerojatnije u (rano)rimskom razdoblju. Zidovi ograđuju liburnske grobove, poštuju zatečeno stanje, no ne u cijelosti neke grobove (4, 6) presijecaju. SI i JZ zid nastavljaju se u susjednu grobnu celu na sjeverozapadu. Početak susjedne cele prema SI još nije otkriven, kao ni ulaz u celu I. Prerano je suditi o planimetriji stare liburnske nekropole i njezinu odnosu prema kasnijoj mreži ogradnih zidova (cela). Već se sada naziru brojne varijacije u tim prostorno- -kulturnim dodirima. Iščitava se podjela cele na dva manja prostora, ali o prostornoj strukturiranosti nadinske cele/ nekropole tijekom svih faza liburnske kulture, te u rimsko vrijeme, moći će se zaključivati tek nakon detaljnijih terenskih istraživanja. Literatura Batović 1990 Šime Batović, Benkovački kraj u prapovijesti, Radovi FFZ, 29(16), Zadar,

309 Zadarska županija, HAG 2/2005 Chapman, Shiel, Batović 1996 J. Chapman, R. S. Shiel, Š. Batović, The Changing Face of Dalmatia, Archaeological and Ecological Sudies in a Mediterranean Landscape, London, prof. dr. Sineva Kukoč Summary In October 2005 preliminary excavations were conducted at the large planned Liburnian necropolis at the NW side of Nedinum (today s hillfort in the village of Nadin, 30 km from Zadar). Necropolis is of a regular raster, composed of a net of rectangular cemetery areas, which are distributed in two, partly even three rows, on a surface area of 500x100 m. The excavations aimed at acquiring elementary data regarding the necropolis. One plot was partially investigated and the excavations identified its width to 5.60 m, but its length has not been defined yet. Results of this excavation are the starting point for the future systematic excavations. Movable and immobile finds (graves, walls of the grave plots) indicate that the plot was being used over a long period of time, probably from the very beginning of the Iron Age (grave 5). Majority of the movable finds derive from the 4 th -1 st century BC, that is, from the last phase of the Liburnian Culture, but many cultural elements (pottery, glass, metal, fragments of stone urns and grave stones) indicate that the plot was being used during the Roman period too. The 60 cm thick walls of the plot were probably made then too. They were erected above the older Liburnian necropolis. Redni broj: 158 Lokalitet: Nin Banovac Naselje: Nin Grad/općina: Nin Pravni status: R-1318 (povijesna urbanistička cjelina) Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheološki muzej Zadar Muzej ninskih starina proveo je šestu arheološku kampanju na lokalitetu Banovac u Ninu, u razdoblju od 4. svibnja do 30. lipnja godine. Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Marija Kolega, a sudjelovali su diplomirani arheolozi Mate Radović, Majda Predovan i Radivoj Žunić, dokumentarist Muzeja te studenti s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Istraživanja i konzervacija financirani su sredstvima Ministarstva kulture. Prije početka iskopavanja očišćena je vegetacija i odvezena zemlja s prošlogodišnje kampanje. Sonda VI Ručnim arheološkim iskopavanjem nastavljena su istraživanja u sondi VI koja zauzima sjeverni dio terena. Time su obuhvaćeni sjeverni dijelovi kv. 20 i 21, te sjeveroistočni kut kv. 22, koji su u prethodnim istraživanjima ostali neistraženi. Sonda VI dugačka je 12,50 m, široka 1,60 m, tj. površine oko 20 m 2. Iskopavanja su započela na dubini od 53 cm, a završila na dubini od 163 cm. Najveći dio sonde obuhvaća prostoriju 10, dijelom istraženu u kampanji godine, te manjim dijelom prostoriju 11. U prostoriji 10 istraživanjima utvrđen je mozaički pod koji Nin Banovac, pogled na sondu VI (foto: R. Žunić) je u novootkrivenom dijelu te prostorije potpuno uništen. Naime, sačuvana je samo podloga mozaičkog poda. U kulturnim slojevima pronađeni su ostaci srednjovjekovne keramičke građe, te u manjoj količini one antičke provenijencije. Sonda V Nastavljeno je iskopavanje u sondi V (kv. 28 i južna polovica kv. 34) koja obuhvaća površinu od 37,5 m 2. Otkriveni su ostaci kasnosrednjovjekovnih zidova, za koje se na temelju crteža iz godine pretpostavlja da pripadaju gospodarskim zdanjima vezanima uz samostanski sklop crkve sv. Ivana Krstitelja. Osim toga, otkriveni su i ostaci rimskog zida 6, koji je registriran istraživanjima u kampanji Nin Banovac, prostorija 7, podni mozaik nakon konzervacije (foto: R. Žunić) 309

310 square m, were continued (quadrant 28 and the southern part of the quadrant 34). Remains of Late Medieval walls were discovered together with the remins of a Roman wall 6, which was registered in the excavations of The wall flanks a Roman house (domus) from the northern side. The cultural layer was investigated on a depth from 55 cm to 160 cm. At the area of domus Medieval pottery is prevalent while those of the Roman provenience prevail at the area of the road. During the campaign conservation and restoration of the floor mosaic was conducted in the room 7, quadrant 23. The floor mosaic was partially preserved and conserved in situ at a surface area of app. 5 square meters. Nin Banovac, prostorija 7, detalj podnog mozaika nakon konzervacije (foto: R. Žunić) provedenoj godine. Zid sa sjeverne strane flankira rimsku kuću (domus). Na istraženom prostoru sonde utvrđen je i odnos rimske kuće (domus) sa sjevernom antičkom cestom. Kulturni sloj istražen je na dubini od 55 cm do 160 cm. Na prostoru domusa prevladavaju nalazi srednjovjekovne keramičke građe, dok na prostoru ceste oni rimske provenijencije. Istraživanjima na prostoru obiju sondi pronađeno je 2338 ulomaka keramike koja je nakon pranja razvrstana i spremljena u količini od 2223 ulomka, zatim 7 ulomaka koštanih igala, 42 ulomka stakla, 12 ulomaka brončanih predmeta, 72 ulomka željeznih predmeta (uglavnom čavala), te 8,5 kg životinjskih kostiju i školjaka. Tijekom ove kampanje konzerviran je i restauriran podni mozaik u prostoriji 7, kv. 23 (radove je u razdoblju od 20. do 27. lipnja proveo Milun Garčević, mozaičar restaurator iz Zagreba). Podni mozaik otkriven je u kampanji godine. Fragmentarno je sačuvan (cca 5 m 2 ) u prostoriji 7 veličine 4,5x4,5 m. Prilikom otkrića, uočena je minucioznost njegove izrade teserama veličine 0,2-1 cm, debljine 0,4 cm, što su u usporedbi s ostalim otkrivenim podnim mozaikom na lokalitetu, najusitnjeniji i najoštećeniji ostaci. Nakon konzervacije i sušenja, podni je mozaik u prostoriji 7 prekriven slojem pijeska. dr. sc. Marija Kolega Redni broj: 159 Lokalitet: Nin Sv. Duh Naselje: Nin Grad/općina: Nin Pravni status: R-1318 (povijesna urbanistička cjelina) Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološki muzej Zadar Muzej ninskih starina proveo je od listopada do prosinca zaštitna iskopavanja uz crkvu Sv. Duha. Voditeljica iskopavanja bila je dr. sc. Marija Kolega, stručnu ekipu činili su Mate Radović, Majda Predovan, Radivoj Žunić i Martina Dubolnić te studenti arheologije Sveučilišta u Zadru. Tehničku dokumentaciju izradili su Svjetlana Pijaca i Radivoj Žunić, a fotografije Radivoj Žunić, Mate Radović i Franjo Nedved. Istraživanje je financirano sredstvima Ministarstve kulture. Prije početka zaštitnih iskopavanja, uklonjen je đardin koji se nalazio uzduž sjevernog perimetralnog zida crkve, te očišćen i izniveliran teren. Kvadratna mreža postavljena je na prostoru između crkve Sv. Duha i nadžupne crkve sv. Anselma. Sonda zauzima središnji dio navedenoga prostora sve do neposredne blizine sjeveroistočnog zida crkve Sv. Duha. Dimenzije sonde: SI stranica = 810 cm, SZ stranica = 565 cm, JI stranica = 650 cm i JZ stranica = 800 cm. Površina sonde iznosila je oko 49 m 2. U gornjim slojevima otkriven je segment novovjekovnoga i srednjovjekovnoga groblja. Ukupno je otkriveno i dokumentirano 38 grobova, od čega je 35 djelomice ili u potpunosti istraženo, Summary The campaign of 2005 continued the excavations in probe VI which is located in the northern part of the terrain. This encompasses northern parts of the quadrants 20 and 21 and the northeastern corner of the quadrant 22. Probe VI is m long, 1.60 m wide i.e. it has a surface area of 20 square meters. The largest part of the probe covers the room 10 which was partially explored during the 2001 campaign and a small part of the room 11.The excavations of 2001 established a mosaic floor in room 10 which was completely destroyed in the newly discovered part of the room. Cultural layers revealed remains of Medieval pottery and some of the Roman provenience. Excavations into the probe V, which covers the area of 37.5 Nin Sv. Duh, prvi sloj grobova (foto: R. Žunić) 310

311 Zadarska županija, HAG 2/2005 dok se 3 groba nastavljaju pod neistražen dio okolnog terena. Na temelju stratigrafskih slojeva i tipologije grobova, moguće je kronološki razlučiti novovjekovni i srednjovjekovni sloj grobova. Novovjekovnom razdoblju ( st.) pripada 26 ukopa, srednjovjekovnom ( st.) njih 12. U novovjekovnom razdoblju prevladavaju ukopi u običnu zemlju i u zidane obiteljske grobnice s više katova. U tom sloju ukopa nisu evidentirani grobni prilozi. U srednjem vijeku prevladavaju ukopi u grobnice zidane od uslojenog kamena povezanog glinom ili žbukom, pokrivene kamenim pločama od kojih su neke u potpunosti prelivene slojem žbuke. U tim grobnicama prevladavaju ukopi dvaju ili jednog pokojnika. U kvadrantu 19 istražen je dječji ukop u običnu zemlju, orijentacije SZ-JI, s nalazom iz 9. stoljeća. Svi istraženi ukopi javljaju se na dubini od 10 do 118 cm. Osteološka građa izvađena je iz grobova i pripremljena za analizu, dok je ona dislocirana prije zatrpavanja terena ponono vraćena u sondu. Nakon uklanjanja zidanih grobova u kvadrantima 221 i 222, započelo je istraživanje kasnoantičke arhitekture. Prilikom iskopavanja u sondi su utvrđeni ostaci triju zidova, od čega su dva zida građena od kamena povezanog žbukom, a jedan u tehnici suhozida. Suhozid 1 smješten je u kvadrantu 222, uz jugozapadni profil, a orijentiran u smjeru SZ JI. Sačuvan je u dužini od 106 cm i širini od 66 cm. Od samoga zida sačuvan je samo jedan red pravilno uslojenoga kamena. Na temelju stratigrafske i kulturne analize suhozid je datiran u kasnoantičko doba. U kvadrantima 221 i 19 utvrđeni su ostaci dvaju usporedno položenih zidova, međusobno udaljenih 70 cm. Zidovi su položeni u smjeru JZ-SI. Zid 1 velikim je dijelom uništen gradnjom grobnica, a istražen je u dužini od 579 cm i širini od 43 do 44 cm. Najbolje je sačuvan uz JZ profil, gdje se javlja na dubini od 53 cm, dok je najmanje sačuvan na udaljenosti od 100 do 340 cm od JZ profila. Tu je gradnjom grobova 27, 35 i 37 zid uništen do temeljne stope čiji se ostaci nalaze na dubini od 123 cm. Temeljna stopa zida u jugozapadnom dijelu javlja se na dubini od 104 cm. Zid 2 istražen je u dužini od 502 cm i širini od 43 do 45 cm. Zid je najmanje sačuvan uz JZ profil, gdje se njegovi ostaci nalaze na dubini od 128 cm. Vrlo je dobro sačuvan u blizini SI profila, gdje se nalazi na dubini od 88 cm. Temeljna stopa zida utvrđena je na dubini od 113 cm. Po sredini zida, u kvadrantu 221 uz njegovo jugoistočno lice, iskopan je manji rov širok 30 i dug 50 cm, radi istraživanja temeljne stope zida. Tim rovom utvrđeno je da se kraj temeljne stope nalazi na dubini od 170 cm te da je položen u zdravicu. Prostorija 1 obuhvaća prostor u sondi sjeverozapadno od zida 1. Do dubine od 107 cm, prevladava kulturni sloj u kojem je otkrivena veća količina rimskoga uporabnog materijala (keramika, staklo). Na dubini od 107 do 121 cm iskopan je kulturni sloj koji pripada prijelaznom razdoblju od željeznog do ranorimskog doba (liburnska keramika, gruba antička uglavnom amfore). Nakon uklanjanja toga sloja, u kvadrantu 222 postavljena je manja sonda veličine 110x110 cm. U sondi je istraženo sedam kulturnih slojeva koji pripadaju liburnskoj kulturi željeznoga doba. Iskop je završen na dubini od 167 cm. U najvećem dijelu sonde na toj dubini proteže se zdravica, dok se u sjevernom uglu javljaju ostaci kulturnog materijala koji, zbog priliva vode i maloga prostora, nije bilo moguće istražiti. Prostorija 2 nalazi se u manjem dijelu sonde jugoistočno od zida 2. U tome dijelu, antički sloj nalazi se na većoj dubini i završava na dubini od 156 cm. Indikativno je da Nin Sv. Duh, pogled na sondu s istraženim grobovima (foto: R. Žunić) se na dubini od 119 do 156 cm, nalaze goleme količine urušenoga građevinog materijala koji čine brojni ostaci krovnog crijepa (tegule, imbreksi), žbuke i fresaka. Freske se odlikuju različitim geometrijskim i biljnim motivima i višebojnim (crvenim, bijelim, crnim, zelenim, oker, plavim) ukrasima. Najdublji iskop u prostoriji nalazi se u rovu uz temeljnu stopu zida 2, na dubini od 180 cm, što je ujedno i najdublji iskop u prostoriji. Usporedno s istraživanjima u sondi, iskopan je rov uz vanjsku temeljnu stopu sjeveroistočnog zida crkve Sv. Duha. Uz sjeveroistočni zid crkve, sukcesivno je iskopavan rov širine 50 cm i dužine 23,85 m. Cjelokupna temeljna stopa sjeveroistočnog zida crkve do ramena apside tehnički je i fotodokumentirana, kao i sjeveroistočni bočni ulaz u crkvu. Istraživanje uza sjeveroistočni vanjski zid apside nije provedeno zbog komunalne infrastrukture (PTT kabeli i gromobran) koju bi uz suglasnost nadređenih institucija trebalo ukloniti s kulturnog objekta radi daljnjih istraživanja i obnove građevine. U navedenoj kampanji istraženo je 2656 arheoloških predmeta izrađenih najvećim dijelom od keramike, stakla i metala. Nakon pranja i razvrstavanja, izdvojeno je 1039 keramičkih, 49 staklenih i 63 metalna predmeta, te 180 ulomaka fresaka. Nin Sv. Duh, pogled na srednjovjekovne grobove i rimske zidove (foto: R. Žunić) 311

312 Literatura Kolega 2002 Marija Kolega, Nin Nadžupni kompleks sv. Anselma (Asela) istraživanja godine 2001, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2002: Petricioli 1969 Ivo Petricioli, Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka, u: Povijest grada Nina, Zadar, Summary dr. sc. Marija Kolega Rescue archaeological excavations covered the central part of the area between the Holy Ghost Church and the archparish St. Anselmo s Church in Nin. The size of the probe was approximately 49 square meters. A segment of a Modern Age and a Medieval cemetery was excavated. 38 graves were discovered and registered, out of which 35 were partially or completely explored, while three belong to the unexplored part of the surrounding terrain. On the basis of stratigraphic layers and grave typology it is possible to discern the Modern Age and the medieval layers of the graves. 26 burials belong to the Modern period (16 th to 18 th century) and 12 graves belong to the Medieval period (9 th to 15 th century). Among modern graves plain earth burials are prevalent together with family multi-storied tombs. The Medieval burials are characterized by graves built of bedded stones bonded with either clay or mortar and covered with stone slabs some of which were completely covered with a layer of mortar. These graves mostly contained one or two people. Walls of two chambers deriving from the Roman period were registered. Cultural layers contained large amounts of use ware (pottery, glass, metal) and fragments of mortar and frescoes. The excavated layers of the smaller probe belong to the Iron Age and these yielded fragments of Librunian pottery. Along the northeastern wall of the church a 50 cm wide and m long trench was excavated. The entire foundation footing of the northeastern part of the wall up to the apse margin was technically and photographically registered, as was the northeastern lateral entrance to the church. The excavations along the northeastern external wall of the apse were not conducted due to the municipal infrastructure. Pag Stari grad, Buljetina njiva, sonda 2 (foto: I. Čondić) (viši fotograf). Nastavak je to radova iz prethodnih godina (Jurić, Batovoć 2003; Jurić 2005). Istražena je površina od 57,51 m 2. U istraživačkoj kampanji radilo se u sondama 3, 13, 14 i 15, predjelu gradskog bedema, istočno od ruševnoga franjevačkog samostana, te u gradskom tkivu na položaju Buljetina njiva gdje su otvorene dvije sonde (k.č , , ). Sonda 3 smještena je uz sjeveroistočni rub citadele, tj. između bedema i franjevačkog samostana izgrađenog godine. Ta sonda istraživana je i prethodnih godina, jer je višekratno proširivana. Ovom prilikom istraživana su dva groba. U grobu broj 2 nije bilo nalaza, ali su nađeni u zidanoj skupnoj grobnici (svi su pokojnici dislocirani) broj 5: 3 brončane pređice, 10 većih i manjih alkica, 3 Redni broj: 160 Lokalitet: Pag Stari grad Naselje: Pag Grad/općina: Pag (otok Pag) Pravni status: R-139 (povijesno-urbanistička cjelina) Razdoblje: SV Vrata radova: probno iskopavanje Tijekom siječnja, veljače i ožujka provedena su sondažna istraživanja na položaju Stari grad kod Paga. Stručni voditelji: Radomir Jurić, muzejski savjetnik u Arheološkom muzeju u Zadru i dr. Šime Batović, red. profesor u miru. Radove je financiralo Ministarstvo kulture i Grad Pag. U istraživanjima su sudjelovali arheolozi Ante Žderić i Ivana Mazić te Ivan Čondić (crtač) i Franjo Nedved Pag Stari grad, istraživanje sonde 14, grob 15 (foto: F. Nedved) 312

313 Zadarska županija, HAG 2/2005 željezne aplike, ulomci amorfnog željeza i čavli. Sonda 13 smještena je južno od franjevačkog samostana. Najveća istražena dubina je 130 cm. Nije bilo nalaza. Sonda 14 otvorena je 5-6 m istočno od samostanskog sklopa (vel. 4,2x3,4 m). Najveća istražena dubina je 180 cm. Otkriveno je i istraženo 35 grobova. Pokojnici su u tri sloja ukapani pojedinačno u zemljane rake ili drvene ljesove. Na tri su ukopa uočene tjelesne deformacije, među kojima je ukop broj 7 imao deformiranu ruku i nogu (konzultiran je i antropolog dr. M. Šlaus s Odsjeka za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje su kosturi proslijeđeni na analize). U grobu 33 pronađene su dvije trojagodne naušnice in situ, dok su u grobu 4 uz lijevu nogu pronađena dva mletačka novčića. Dislocirani nalazi unutar sonde jesu ulomci stakla i keramike, 5 primjeraka mletačkih novčića, brončano puce, te 5 brončanih pređica. Grobovi su okvirno datirani u 14. i 15. st. Sonda 15 smještena je na krajnjoj jugoistočnoj točki prostora citadele. Najveća istražena dubina je 150 cm. Sloj je bio sterilan. Očišćeno je vanjsko lice istočnog dijela bedema. Istraženi su u ukupnoj dužini od 9 m i visini od 2 m. Na položaju Buljetina njiva u gradskom tkivu podno glavice, istražene su dvije sonde (br. 1 i br. 2). Sonda 1 smještena je 20 m sjeverno od prilazne ceste u Stari grad, vel. 2,3x4 m. Najveća je istražena dubina 1 m. Pronađena je jedna mletačka kovanica, 3 brončane aplike, te ulomci grube keramike. Sonda 2 smještena je bliže morskoj obali (kanalu) u smjeru Solane, uz ostatke zidova nekoga većeg graditeljskog zdanja (vel. 4x2 m, dubina 40 cm). Istražen je prostor uz temeljnu stopu zapadnog zida s dvama kontraforima. Valja naglasiti da je velik posao učinjen ucrtavanjem svih sačuvanih dijelova arhitekture u Starom gradu na geodetski plan (crtač prof. Ivan Čondić). Prema povijesnim izvorima zna se da je u Starom gradu bilo nekoliko crkava, samostana, trgova, palača, loža, skladišta soli i dr., što će zasigurno biti potvrđeno sveobuhvatnim istraživanjima koja slijede. Istraživanjima Staroga grada ubuduće treba posvetiti još veću pozornost, te sve istraženo konzervirati i prezentirati. Naravno, sve je to dugoročan posao na kojem će biti angažirani stručnjaci raznih profila. Čim prije je potrebno barem pokrpati ruševne dijelove franjevačkog samostana (Hilje 1999), jer se on svakodnevno urušava, pa će se uskoro potpuno urušiti (za posjetitelje je tu veoma opasno kretanje). Zato valja što prije krenuti u njegovu obnovu, jer je to dragocjena građevina, a pruža mogućnost oživljavanja toga važnog spomeničkog središta u Pagu što bi, uz Zbornu crkvu, omogućilo njihovo kulturno i turističko vrednovanje, kao i daljnja istraživanja. Nakon istraživanja sve su sonde zatrpane, a okoliš je uređen. Sitni nalazi konzervirani su u Arheološkom muzeju u Zadru. Nastavak radova planira se u jesen Literatura Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar, Jurić, Batović 2003 R. Jurić, Š. Batović, Istraživanja Starog grada na Pagu i Obavijesti HAD, 3, Zagreb, Jurić 2005 R. Jurić, Lokalitet: Pag Stari grad, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Radomir Jurić Summary During 2005 probe excavations were conducted at Stari Grad, near Pag island. This was a continuation of the excavations carried out in preceding years square meters of the area were excavated. Probe excavations were conducted in probes number 3, 13, 14 and 15, into a part of the city bulwark, east of the Franciscan monastery at the apex and into the urban tissue at the area of Buljetina field, where two new probes were dug. Several fragments of coarse and majolica pottery were found together with several decorative and use objects and Venetian coins dating from the 14 th to the end of the 15 th century. Redni broj: 161 Lokalitet: Radašinovci Vinogradine Naselje: Radašinovci Grad/općina: Benkovac Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom travnja i svibnja provedena su sustavna arheološka istraživanja ranohrvatskoga groblja na položaju Vinogradine u Radašinovcima kod Benkovca. Stručni voditelj bio je Radomir Jurić, muzejski savjetnik u Arheološkom muzeju u Zadru. U istraživanjima su sudjelovali arheolozi Ivana Mazić i Ante Žderić te Ivan Čondić (dokumentarist) i Franjo Nedved (viši muzejski fotograf). Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Istražena je površina od 80 m 2 (k.č. 185/1, 185/2, 185/4). Selo Radašinovci nalazi se oko 20 km južno od Benkovca, a položaj Vinogradine, u polju, oko 500 m jugoistočno od župne crkve sv. Ante. Dubokim oranjem vlasnik zemljišta Duje Krpina naišao je na grobove i o tome obavijestio Arheološki muzej u Zadru. Djelatnici Muzeja odmah su napravili očevid i utvrdili da je riječ o ranohrvatskom groblju. Razumijevanjem vlasnika zemljišta i financijskom potporom Ministarstva kulture započela su istraživanja koja su uslijedila i idućih godina (Jurić 2000; Jurić 2001; Jurić 2002), ali su prekinuta i ponovno nastavljena Tijekom posljednje sezone ukupno je istraženo 12 grobova, od čega su u 6 grobova bile položene odrasle osobe, a u ostalih 6 novorođenčad i djeca. Dosad su ukupno istražena 84 groba. Iako su pronađeni u različitim niveletama, grobovi su uredno poslagani u pravilne redove. Ujednačeno su građeni od kamenih obložnica ili neobrađenog kamenja poslaganog u 2-3 reda, te zatvoreni kamenim poklopnicama. Međutim, nađeno je i nekoliko grobova u kojima su pokojnici izravno položeni u zemlju, a potom pokriveni samo kamenim poklopnicama. Kosturi pokojnika uglavnom su veoma dobro sačuvani. Orijentacija je ujednačena istok-zapad (glava na zapadu). Tijekom istraživanja pronađena je vrijedna arheološka građa ukupno 13 predmeta: 8 naušnica, 3 prstena, 1 privjesak i 1 aplika. Naušnice se javljaju u nekoliko inačica. Svi predmeti konzervirani su u Arheološkom muzeju u Zadru. Navedeni nakitni predmeti datiraju od sredine do kraja 9. st. i pripadali su pokrštenim Hrvatima koji još nisu pokapani uz crkve. 313

314 Radašinovci Vinogradine, lokalitet tijekom istraživanja (foto: F. Nedved) Istraživanja bi mogla biti završena u iduće dvije godine, ovisno o odobrenim sredstvima. Sve je to moguće činiti zahvaljujući susretljivosti vlasnika zemljišta, koji već više godina omogućava istraživanja i za to ne traži nikakvu nadoknadu. Sva vrijedna osteološka građa proslijeđena je u Zavod za arheologiju HAZU-a u Zagrebu, gdje je provedena antropološka analiza. Nakon istraživanja uređen je okoliš, a grobovi izrađeni od kamenih ploča ostali su vidljivi. Literatura Jurić 2000 R. Jurić, Ranohrvatsko groblje u Radašinovcima kod Benkovca, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, Jurić 2001 R. Jurić, Radašinovci-Vinogradine 2001, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, Jurić 2002 R. Jurić, Novija istraživanja srednjovjekovnih grobova na zadarskom području, HAnt, 8, Pula, Summary Radomir Jurić During April and May 2005, archaeological excavations into the Early Croatian cemetery were conducted at Vinogradine in Radašinovci village near Benkovac. This was the continuation of the previous excavations. 12 graves were excavated (which amounts to 84 excavated graves so far). The graves were neatly laid in regular rows and they were mostly built of stone slabs or untreated stone laid in two to three rows and closed with stone lids. 13 pieces of jewellery were found: 8 earrings, 3 rings, 1 pendant and one appliqué. The enumerated jewellery finds are dated from the middle to the end of the 9 th century and they once belonged to the christianized Croatian women. Redni broj: 162 Lokalitet: Radovin Sv. Petar Naselje: Radovin Grad/općina: Ražanac Pravni status: P-1538 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitna iskopavanja Radašinovci Vinogradine, ranohrvatski grobovi (foto: I. Čondić) Od siječnja do ožujka 2005., uz prekide zbog jakih bura, provedena su zaštitna arheološka istraživanja kod crkve sv. Petra u Radovinu (stručni voditelj Radomir Jurić, sudjelovali su i arheolozi Ivana Mazić, Ante Žderić, Marina 314

315 Zadarska županija, HAG 2/2005 Radovin Sv. Petar, grobovi u sondi 1 (foto: I. Čondić) Jurjević te apsolveni arheologije Šime Vrkić, Jelena Vekić, kao i Ivan Čondić, dokumentarist te Franjo Nedved, viši muzejski fotograf; radove je financirala Župa Radovin i Arheološki muzej iz Zadra). Istražena je površina od 33 m 2 (k.č. 1, 89/3). Selo Radovin nalazi se oko 20 km zračne udaljenosti sjeverozapadno od Zadra. Crkva sv. Petra s mjesnim grobljem smještena je nekoliko stotina metara južno od Beretinove gradine, odnosno manje od 100 metara jugoistočno od asfaltne ceste koja kroz Radovin vodi od Krneza do Jovića. Već su više godina stanovnici sela Radovina kopanjem rupa za nove grobnice uništili velik broj starijih grobova i debelih grobnih ploča. To je bio razlog da je Arheološki muzej već proveo zaštitna sondiranja manjih razmjera (Batović 1968; Beloševoć 1987), kada je pronađeno nešto srednjovjekovnog i kasnosrednjovjekovnog nakita, novca, ulomak stupića s uklesanim križem (rano kršćanstvo) i jedan kapitel (predromanika). Nažalost, devastacija tog položaja nastavljena je i u najnovije vrijeme, unatoč vapajima mjesnog župnika don Ivana Kevrića i intervencijama nadležne službe zaštite. I ovaj put iskopane su dvije rupe za nove grobnice: jedna sjeveroistočno, a druga jugozapadno od crkve. Ti iskopi su označeni sondama 1 i 3, koje su prema mogućnostima produžavane i proširivane (malo je zapravo prostora, jer su betonske grobnice veoma gusto izgrađene sa svih strana crkve sv. Petra). Radi istraživanja temelja apside crkve, otvorena je sonda označena brojem 2. Međutim, već na dubini od 35 do 45 cm pronađen je dječji kostur. Mještani govore da su se prije 30 godina uz apsidu ukapala umrla i nekrštena novorođenčad, pa su radovi prekinuti, a sonda zatrpana. Sonda 1 (vel. 6x4 m), nalazi se 7 m sjeveroistočno od crkve sv. Petra. Prije počeka istraživanja veličina rupe za nove grobnice iznosila je 3,20x2,80 m, a najviša dubina 2 m. U profilima iskopa bili su vidljivi devastirani grobovi u dva sloja. Istražena su 22 groba. Pokojnici su u različitim razdobljima ukopavani u dva sloja, pojedinačno ili skupno, u zemljane rake ili grobove s kamenom arhitekturom, koji su bili pokriveni većim brojem tanjih ploča ili monolitnom poklopnicom različite debljine. U nekoliko grobova i izvan njih pronađeni su skromni nakitni predmeti (prstenje, omega spone, naušnice). Sonda 3 (vel. 3,30x2,60 m) nalazi se koji metar jugozapadno od crkve. I tu se kopala rupa za novu grobnicu, a zatečena veličina iznosila je 3,28x1,14x1,7o m). Iz profila iskopa bili su vidljivi grobovi u dva sloja. Istražena su 4 groba. Pokojnici su pojedinačno ili skupno polagani u grobove s grobnom arhitekturom (jedan od njih je zapravo skupna zidana grobnica). U grobovima i izvan njih je pronađeno prstenje, naušnica s tri koljenca, novac, medaljoni, brončana puceta, krunice i dr. Primjerice, u grobu 4 pronađeno je 9 brončanih prstena. Grobovi i nalazi iz njih datiraju se od kasnoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Nakon istraživanja jedan je dio sondi zatrpan, a u preostalim dijelovima iskopa izgrađeni su grobovi od betonskih blokova. Literatura Batović 1968 Š. Batović, Rad Arheološkog muzeja u i godini, Diadora, 4, Zadar, Belošević 1987 J. Belošević, Nekoliko neobjelodanjenih ranosrednjovjekovnih arheoloških nalaza s područja sjeverne Dalmacije, Radovi FFZ, 26(13), Zadar, Kevrić 2004 Š. Kevrić, Radovin, Zadar, Uglešić 2002 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području Zadarske nadbiskupije, Zadar, Summary Radomir Jurić Radovin Sv. Petar, istraživanje sonde 1 (foto: F. Nedved) From January to March 2005 rescue archaeological excavations were conducted next to St. Peter s Church in Radovin, near Zadar. Digging of holes for new graves revealed older graves, which were destroyed many times. However, on this occasion we managed to enlarge the two existing holes (named probes no.i and no.ii) and to investigate 26 graves. The deceased were laid in plain earth tombs or stone graves. Humble archaeological finds (rings, earrings, medallions, buttons, omega clasps, coins etc.) are dated between the Late Middle Ages and the Modern Age. 315

316 Redni broj: 163 Lokalitet: Starigrad Paklenica Sv. Petar Naselje: Starigrad Paklenica Grad/općina: Starigrad Paklenica Pravni status: Z-1203 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od kolovoza do listopada provedena je šesta istraživačka kampanja kod crkve sv. Petra u Starigradu Paklenici. Stručni voditelj radova bio je Radomir Jurić, a sudjelovali su i arheolozi Ante Žderić, Ivana Mazić, te Ivan Čondić (dokumentarist) i Franjo Nedved (viši fotograf). Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Općine Starigrad Paklenica. Istražena je površina od 37 m 2. Crkva sv. Petra nalazi se između Starigrada i Selina pred ulazom u Veliku Paklenicu, nekoliko desetaka metara sjeverno od jadranske turističke ceste (k.č. 3466). Istraživanja su provedena unutar kvadranata 22, 43 i 44, tj. zapadno i južno od crkve. Istraženo je 19 grobova (s prethodno istraženima ukupno 189 grobova). U šest grobova zabilježen je višestruk ukop. Pokojnici su polagani u grobove s grobnom arhitekturom ili izravno u zemlju. Prevladavaju grobovi s grobnom arhitekturom (63%), dok su grobovi u običnoj zemlji rjeđi (26,3%). I tijekom ove sezone radova postignuti su zanimljivi stručni i znanstveni rezultati. Pronađen je nakit, novac, uporabni predmeti (7 grobova dalo je nalaze). Od nakita su pronađene 3 trojagodne naušnice, 2 srebrne naušnice s koljencima, 8 prstenova, ulomci brončanih igala, brončani medaljon, omega sponice, željezna strelica s tuljcem za nasađivanje i probušeni dubrovački novčić. Navedeni predmeti datiraju od kasnoga srednjeg vijeka do novog vijeka. Pronađeno je i ponešto ulomaka keramike i stakla. U nekoliko su grobova kao spoliji ugrađeni obrađeni ulomci rimske arhitekture i žara. Prema napucima zadarskih konzervatora, u temeljnoj zoni saniran je dio južnog zida crkve. Iz crkve su preneseni i presloženi veći ulomci kamenih ploča koji su bili ugrađeni u pod crkve. Presloženo je i više kamenih grobnih ploča. Istražena površina je zatrpana, a uređen je i okoliš. Sakupljena je sva osteološka građa koja će biti analizirana u Odsjeku za arheologiju HAZU-a u Zagrebu. Istraživanja će biti nastavljena u drugoj polovini kolovoza Literatura Jurić 1994 R. Jurić, Srednjovjekovni spomenici u velebitskom Podgorju, Paklenički zbornik, 1, Starigrad Paklenica, Jurić 2003 R. Jurić, Crkva Sv. Petra u Starigradu Paklenici, Senjski zbornik, 39, Senj, Jurić 2005 R. Jurić, Lokalitet: Starigrad Paklenica Sv. Petar, HAG, 1/2004, Zagreb, Radomir Jurić Summary Starigrad Paklenica Sv. Petar, početak istraživanja pred crkvom (foto: I. Čondić) From August to October 2005 archaeological excavations were carried out into the graveyard inside the quadrants 22, 43 and 44, that is, west and south from St. Peter s Church in Starigrad Paklenica. 37 square meters of the area were excavated (18 graves altogether). Jewellery was found (earrings and rings), together with utilitarian objects, potshards and glass fragments. In couple of graves spoils were found, represented by fragments of roman architecture. The finds from the graves date the site between the Medieval and the Modern period. Redni broj: 164 Lokalitet: Sv. Martin Naselje: Sukošan Grad/općina: Sukošan Pravni status: P-1468 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom srpnja 2005., u sklopu radova na obnovi, provedena su arheološka iskopavanja u crkvi sv. Martina kod Sukošana (Vučić 2005). Faksimilsku obnovu crkve vodio je Nenad Rimanić, konzervator arhitekt iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Stručni voditelj arheološkog istraživanja bio je Jakov Vučić. Radovi su financirani sredstvima Župe Sukošan i Ministarstva kulture. Starigrad Paklenica Sv. Petar, istraživana sonda (foto: F. Nedved) Crkva sv. Martina smještena je na prirodnom brežuljku zvanom Kaštelina, oko 2,5 km sjeveroistočno od Sukošana. 316

317 Zadarska županija, HAG 2/2005 Pravokutnog je tlocrta s istaknutom polukružnom apsidom na istoku te ulazom i zvonikom na preslicu na zapadnom pročelju. Oko crkve se nalazi groblje, od kojeg su u pejzažu vidljive grubo obrađene nadgrobne kamene ploče. Crkva se prvi put spominje u oporuci godine (Runje 1990). Nalazila se u danas nestalom selu Prljani (Kozmane) (Smiljanić 1990). Prljani su u kasnome srednjem vijeku bili središte župne zajednice u koju su još spadala sela Sukošan i Mokro, stoga su stanovnici tih triju sela pokapani u crkvi sv. Martina i oko nje. Središte je župe u vrijeme turskih provala premješteno u Sukošan (Smiljanić 1997). Tijekom Domovinskog rata crkvu su do temelja porušili pobunjeni Srbi. Arheološka istraživanja ograničena su na unutrašnjost crkve. U crkvi je zatečeno popločenje načinjeno od nepravilnih kamenih ploča loše kakvoće i sekundarno uporabljenih velikih nadgrobnih ploča. Ta se intervencija može povezati s obnovom crkve godine. U sklopu popločavanja poda, pred oltarom, u liniji središnje osi broda, načinjen je grob zidan u vapnenoj žbuci i poklopljen sekundarno upotrijebljenom nadgrobnom pločom. Uz spomenut zidani grob koji se uočavao u popločenju crkve, otkrivena su još četiri groba čiji položaj nije imao nikakve veze s rasporedom ploča poda crkve, zbog čega je zaključeno da su načinjeni dosta prije izrade zatečenog poda. Grobovi nisu imali grobne arhitekture, već su za ukop rabljena prirodna, dijelom ljudskom intervencijom proširena, udubljenja u živcu. Dna grobnih jama nalazila su se od 50 do 75 cm ispod razine poda crkve. U svim slučajevima riječ je o kosturima odraslih pokojnika koji su pokapani na leđima u ispruženom položaju, orijentirani istok-zapad, s glavom na zapadu. U GR.1 pronađena je željezna pojasna kopča, željezni jezičac pojasa i manja željezna kopča obuće. Iznad Sv. Martin, popločenje poda u sjeveroistočnom kutu broda (foto: J. Vučić) desne zdjelice kostura zatečeno je 130 komada srebrnog i bakrenog novca, među kojima su u najvećem broju zastupljeni srebrni denari Ludovika I. Anžuvinskog ( ) i soldini venecijanskih duždeva. U GR.2 pronađena je okrugla željezna pojasna kopča, a kao prilog pokojniku je, lijevo od lubanje uz vertikalno pobodenu manju kamenu Sv. Martin, tlocrt crkve s otkrivenim grobovima (crtež: J. Vučić) 317

318 ploču, položeno 30 komada srebrnog novca. Većinu su činili mali zdjelasti denari (denaro scodellato), uz njih je zatečeno i 5 polugroša (mezzanino) kovanih za venecijanskog dužda Andrea Dandola ( ). U grobovima 4 i 5 nisu pronađeni nikakvi nalazi, pa je njihovo datiranje moguće tek posredno, povezivanjem s grobovima 1 i 2. Sudeći prema nalazima novca, ta se četiri groba mogu datirati u drugu polovinu 14. i početak 15. st. Literatura Runje 1990 P. Runje, Prema izvorima, Crtice o Sukošanu u srednjem vijeku, Zagreb, Smiljanić 1990 Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku, Biogradski zbornik, 1, Zadar, Smiljanić 1997 F. Smiljanić, Teritorij i granice Lučke županije u ranom srednjem vijeku, Radovi FFZ, 35 (22), Zadar, Vučić 2005 J. Vučić, Arheološka istraživanja u crkvi sv. Martina u Sukošanu, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, Summary Jakov Vučić During July 2005 archaeological excavations into St. Martin s Church near Sukošan were conducted as a part of restoration works on the church. The church is situated on a natural elevation known as Kaštelina, it has a regular base with a prominent semi-circular apse at the east. Around the church there is a cemetery with coarsely worked gravestones visible in the landscape. Archaeological excavations were focused on the interior of the church. There we encountered a pavement made of irregular stone slabs of poor quality and reused large gravestones. During the paving of the floor, in front of the altar and in the line of the central axis of the nave, a grave was made in limestone mortar and covered with a reused gravestone. Along this grave four other graves were discovered, whose position had nothing to do with the alignment of the floor pavement which led to a conclusion that they had been built long before the construction of the existing floor. All the skeletons that were found belonged to the adults which were buried on their back in the extended position, oriented in an east west direction, with their heads facing west. Judging by the coins that were found, these four graves can be dated to the second half of the 14 th century and the beginning of the 15 th century. Velim Velištak, istraživanja u tijeku (foto: I. Čondić) Split), pronađeni grobovi (Jurić 2004). Stručni voditelj istraživanja bio je Radomir Jurić, a sudjelovali su i arheolozi Ante Žderić, Ivana Mazić, te Ivan Čondić (dokumentarist) i Franjo Nedved (viši fotograf). Radovi su financirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o. Istražena je površina od 348 m 2 (k.č. 129/6, 130/1, 131/3, 132/3, 133/3, 134/3, 229/3, 229/4, 230/3, 244/20). Istraživanjima su potvrđena prethodna saznanja da se groblje širi na okolno zemljište, osobito zapadno od spojne ceste Velim čvor Pirovac. Zato su u tom dijelu, napose u sjeverozapadnom dijelu, prošle godine započetog iskopa nastavljena ovogodišnja istraživanja, ali je otvoren i niz novih blokova prema zapadu od navedene spojne ceste. Istražena su 33 groba (21 kosturni i 12 paljevinskih). Od kosturnih grobova i ovom prilikom prevladavaju grobovi s kamenom arhitekturom u koje je većinom položen po jedan pokojnik (samo u jednom slučaju u grobu su bila dva pokojnika). Neujednačeno su građeni od kamenih obložnica i neobrađenog kamenja, poslaganog u manje ili više redova, te zatvoreni kamenim poklopnicama. U nekoliko slučajeva kamenje je vezano žbukom. Kosturi pokojnika veoma su dobo sačuvani i već su, kao i spaljeni pokojnici, analizirani u Odsjeku za arheologiju HAZU-a u Zagrebu (M. Šlaus). I tijekom ove sezone radova ostvareni su važni stručno- -znanstveni rezultati. Pronađeno je, primjerice, 19 posuda od pečene zemlje, 13 željeznih noževa, željezni srp, 2 Redni broj: 165 Lokalitet: Velim Velištak Naselje: Velim Grad/općina: Stankoci Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od travnja do lipnja provedena su zaštitna arheološka istraživanja ranosrednjovjekovnoga groblja na položaju Velištak u Velimu. Nastavak je to radova iz 2004., koji su uslijedili kada su prilikom izgradnje spojne ceste D 27 čvor Pirovac, raskrižje D 59 (Autocesta Zagreb Velim Velištak, istraživanja u tijeku (foto: F. Nedved) 318

319 Zadarska županija, HAG 2/2005 Petrinec 2002 M. Petrinec, Dosadašnji rezultati istraživanja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kod Sinja, kao prilog razrješavanju problema kronologije starohrvatskih groblja, OA, 26, Zagreb, Summary Radomir Jurić From April to June 2005 rescue archaeological excavations were carried out into the part of the early Medieval cemetery at Velištak in Velim near Stankovci village (Benkovac). Previous excavations, which yielded the cemetery located west of the Velim-Pirovac feeder road were continued. An area of 348 square meters was excavated. 33 graves were investigated, 21 of which were skeletal and 12 cremation ones. According to the size, amount and quality of the finds, the Velim-Velištak cemetery is the second of its kind in our country ( the Early Medieval cemetery on Ždrijac in Nin was discovered first) and it is the first according to the number of the investigated cremation graves. At the location Velištak in Velim burials were conducted from the end of the 7 th to the beginning of the 9 th century. Velim Velištak, keramičke posude u zidanom grobu (foto: F. Nedved) strelice, 2 kresiva i dr. Potvrđeno je da je to groblje nakon groblja na Ždrijacu u Ninu, veličinom, količinom i kvalitetom najznačajnije, a prvo po broju istraženih paljevinskih grobova. Na temelju usporedbi s nalazima i drugim značajkama s više od sedamdeset nalazišta ranijeg sloja poganski obilježenih grobova u Dalmaciji, napose onih u Kašiću, Ninu, Stankovcima, Rodaljicama, Dubravicama i Glavicama (Belošević 1989; Gunjača 1995; Jurić 2002; Jurić 2005; Petrinec 2002), na navedenom položaju u Velimu kod Stankovaca pokapalo se od kraja 7. do početka 9. st. Radovima iz istraživanja toga važnog nalazišta nisu se približila kraju, naprotiv, ono se širi još dalje prema zapadu od spojne ceste Velim čvor Pirovac, a čini se i prema istoku (georadar). Zato svakako treba pronaći sredstva za nastavak istraživanja tog po mnogo čemu jedinstvenog nalazišta. Nakon završetka radova dio je groblja zatrpan, a dio je još ostao vidljiv za eventualnu prezentaciju. Redni broj: 166 Lokalitet: Vrana Sv. Katarina (templarska gradina) Naselje: Vrana Grad/općina: Pakoštane Pravni status: Z-1736 Razdoblje: SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U razdoblju od 12. studenog do 12. siječnja te od 25. listopada do 22. prosinca 2005., u sklopu radova na obnovi provedena su zaštitna arheološka iskopavanja kod crkve sv. Katarine u Vrani. Konzervatorske radove na crkvi vodila je Anastazija Magaš, viša savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Zadru. Stručni voditelj arheološkog Literatura Belošević 1980 J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. st, Zagreb, Gunjača 1955 Z. Gunjača, Groblje u Dubravicama kod Skradina i druga groblja stoljeća u Dalmaciji, Etnogeneza Hrvata, Zagreb, Jurić 2002 R. Jurić, Novija istraživanja srednjovjekovnih groblja na zadarskom području, HAnt, 8, Pula, Jurić 2005 R. Jurić, Lokalitet: Velim-Velištak, HAG, 1/2004, Zagreb, Sv. Katarina, tlocrt crkve s otkrivenim grobovima i zidovima (crtež: J. Vučić) 319

320 istraživanja bio je Jakov Vučić. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. Crkva sv. Katarine nalazi se pokraj vrata kaštela. Pravokutnog je tlocrta s četvrtastom apsidom utopljenom u zidnu masu. Apsida je presvođena prelomljenim poluvaljkastim svodom. Prelomljeni poluvaljkasti svod, koji je bio dodatno ojačan dvjema pojasnicama oslonjenim na dva para pilastara, nalazio se i nad brodom crkve. Crkvu su vjerojatno sagradili ivanovci u 14. stoljeću. Vranski se samostan prvi put spominje u krunidbenoj zakletvi kralja Dmitra Zvonimira iz godine, kada je vjerojatno pripadao benediktincima (Grgić 1971). U prvoj polovini 12. stoljeća u Vranu dolaze templari (Kolanović 1971), a darovana je ivanovcima (Peričić 1971). Nakon prodaje Dalmacije Veneciji, Vrana je u potpunosti pripala Mlečanima (Peričić 1971), da bi je zauzeli Turci (Traljić 1971). Prvi dio istraživanja odnosio se na uklanjanje nasipa uz vanjsko lice sjeveroistočnog zida crkve. Zatečena visina nasipa varirala je od +10 do 180 cm u odnosu na reper (kamen na vanjskom plaštu SI zida crkve). Iskopavanjem je obuhvaćena površina od 56 m². Cjelokupan prostor istražen je do visine od 180 cm. Unutar tog prostora načinjena je sonda površine 4x2,7 m, istražena do visine od 210 cm, te nešto manja sonda 4x1,5 m, unutar koje je tijekom istraživanja u njenu manjem dijelu načinjeno spuštanje do razine živca na visini od 270 cm. Na istraženom prostoru iskopano je 80 m³ materijala, zemlje i kamena. Istraživanjima su otkrivena četiri zida nastala u različitim razdobljima. Najrecentniji među njima bio je zid 2, položen okomito na sjeveroistočni zid crkve. Temeljna stopa tog zida spuštala se do dubine od 110 cm i ležala je na SJ 5. Zid se, bez prethodne detaljne analize nalaza, ne može preciznije datirati, no gotovo je posve sigurno da je nastao nakon početka 16. stoljeća. Nešto je starijeg postanka zid 1. Njegova se temeljna stopa spušta do dubine od 180 cm i leži u SJ 6. Zid 3 je tek dijelom otkriven, pa se o njemu zasad ne može nešto više reći. Zid 4 vjerojatno je sagrađen u isto vrijeme kada i crkva. Na prostoru jugoistočno od zida 2 pronađena su i istražena dva groba. Grob 1, u kojem se Sv. Katarina, ulomak antičkog natpisa iskorištenog pri izradi groba 1 (crtež: J. Vučić) nalazio kostur odrasle osobe, smješten je neposredno uza sjeveroistočni zid crkve. Među kamenim pločama koje su sačinjavale grobnu arhitekturu nalazio se i jedan ulomak antičkog natpisa. Oko 2 metra sjeveroistočno od groba 1 otkriven je grob 2 u kojem se nalazio kostur djeteta. Oba su groba ukopana u SJ 6 i to prije nastanka SJ 5. SJ 1: recentni humus. SJ 2: nasip sastavljen od krupnijih obrađenih kamenih kvadara, nešto manjega amorfnog kamenja, blokova sedre i usitnjene vapnene žbuke, nastao najvjerojatnije izbacivanjem urušenoga građevnog materijala prilikom raščišćavanja unutrašnjosti crkve. SJ 3: sloj izrazito tamne boje. Nastao taloženjem i raspadanjem biljnog pokrova. Prostire se preko cijeloga istraženog prostora. U vrijeme njegova nastajanja prostor je bio zapušten. SJ 4: sloj pepela, kostiju i školjaka. Najdeblji je uza sam zid crkve, gdje dijelom čini ispunu rupi ukopanoj u stratigrafsku jedinicu 5, dok se prema sjeveroistoku postupno stanjuje. Keramički, metalni i stakleni nalazi (14./16. st.). SJ 5: nasip sastavljen od manjega amorfnog i pločastog kamena, životinjskih kostiju i školjaka. Obiluje keramičkim, metalnim i staklenim nalazima (14./16. st.). Sv. Katarina, presjek B-A, s pogledom na unutrašnje lice pročelnog zida i stratigrafske jedinice (crtež: J. Vučić) 320

321 Zadarska županija, HAG 2/2005 SJ 6: kompaktan sloj, svijetle oker boje. U sloju je pronađena veća količina ulomaka bizantskih amfora (10./11. st.) i nešto grube crne keramike. U drugom dijelu istraživanja iskopana je sonda pred pročeljem crkve te uz jugozapadni zid, na dijelu na kojem se produžuje u smjeru sjeverozapada izvan linije pročelja crkve. Zatečena visina na tom dijelu nalazišta iznosila je od 235 cm. U jugozapadnom kraju sonde iskopavano je do visine od 275 cm. Tom prilikom otkrivena su dva otvora u zidovima, koji su vodili u prostor jugoistočno od crkve. Veći otvor A, koji se nalazi jugozapadno od pročelja crkve, vjerojatno je zazidan prilikom probijanja otvora B. Dio sonde uza samo pročelje crkve istražen je do dubine od 375 cm. Na visini od 360 cm otkrivene su tri kamene ploče, iz čega se može zaključiti da je prostor pred crkvom bio popločen, te da mu je visina bila oko 60 cm niža od visine crkvenih vrata, pa se u crkvu najvjerojatnije ulazilo stubištem. Literatura Grgić 1971 M. Grgić, Benediktinski samostan u Vranu, Povijest Vrane, Zadar, Kolanović 1971 J. Kolanović, Vrana i templari, Povijest Vrane, Zadar, Peričić 1971 E. Peričić, Vranski priori Ivan od Paližane i Petar Berislavić, Povijest Vrane, Zadar, Traljić 1971 S. M. Traljić, Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine, Povijest Vrane, Zadar, Summary Jakov Vučić During the period between November 2004 and January 2005 and between October and December 2005 rescue archaeological excavations constituting the restoration works were conducted near St. Catherine s Church in Vrana. St. Catherine s Church is situated at the south end, next to the castle door. It is of a rectangular base with a quadrangular apse blended with the wall. The church had probably been built by the Iohannites in the 14 th century. The first part of the excavations focused on the removal of the embankment along the northeastern part of the church. The excavations revealed four walls originating from different periods. The most recent was the wall 2, built vertically to the northeastern wall of the church. The wall can not be dated without further analysis of the finds, but it can be claimed nearly without doubt tat it had been built after the beginning of the 16 th century. The wall 1 is of an earlier dating. The wall 3has only partially been revealed and the wall 4 had probably been built at the same time as the church. In the second part of the excavations a probe was dug in front of the façade of the church and along the southwestern wall, at the part where it extends in the southwestern direction outside line of the church façade. On that occasion two orifices in the walls were revealed that led to the area southeast of the church. Part of the probe along the very façade was excavated and three stone slabs were discovered. This leads to a conclusion that the area in front of the church had been paved and that its height had been 60 cm lower than the height of the church door, hence the church had to be entered by a staircase. Redni broj: 167 Lokalitet: Zadarski akvatorij Naselje: otok Molat, otok Ist, otok Premuda Grad/općina: Zadar Pravni status: Razdoblje: A Vrsta radova: rekognosciranje U razdoblju od 27. svibnja do 2. lipnja ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda provela je rekognosciranje podmorja zadarskog arhipelaga između otoka Molata i Premude. Stručni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurišić. Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Sustavno rekognosciranje tog akvatorija nije provođeno dugi niz godina. U međuvremenu se sakupilo dvadesetak pisanih prijava i usmenih dojava o nalazu novih lokacija, kao i o nalazu već poznatih lokacija. Izvor informacija bili su domaći ronioci. Cilj istraživanja bio je u provjeravanje dosad neprovjerenih informacija i ubiciranje nepoznatih lokaliteta, te provjeravanje situacije na novopronađenim poznatim lokacijama. Svi su lokaliteti dokumentirani. Uvala Dumboka, otok Ist To je za arheologe jedini uistinu novopronađen lokalitet, a informacija je dobivena od kolege Mate Ilkića. Ulomci amfora se uočeni su na dubini od 25 m, glavna koncentracija je na oko 35 m, a ima ih do 40 m na kamenoj padini. Na pijesku pod padinom ih više nema. Izdvaja se nekoliko većih komada trbuha amfora, te određen broj manjih ulomaka. Uočen je i puknut donji dio kamenog žrvnja koji je i izvađen. Amfore su tipa Lamboglia 2. Nađeno je i nekoliko neodredivih ulomaka sitnoga keramičkog posuđa. Procjenjuje se da je riječ o devastiranim ostacima manjeg brodoloma iz 1. st. pr. Kr. Rt Bonaster, otok Molat Lokacija je već neko vrijeme poznata u ronilačkim krugovima, ali nije bilo informacija da su je pregledali arheolozi. Pojedinačni ulomci amfora uočavaju se već na desetak metara. Prva veća nakupina ulomaka je na približno 18 m dubine, oko ovećih formacija stijenja u posidoniji. Tu su dva trbuha i nekoliko većih ulomaka. Pojedini veći i manji ulomci uočavaju se prema dubini. Najveća grupacija Antički brodolom kod rta Bonaster na Molatu (foto: M. Jurišić) 321

322 davaju ulomci amfora Lamboglia 2, a na jednom obodu utvrđen je nečitak žig. Utvrđeni su i ulomci rodskih imperijalnih amfora. Jedan ulomak s ručkom/ušicom na boku sjevernoafričkog je podrijetla. Raznolikost nalaza upućuje na rastresit nalaz sidrište. Kako se na otoku Kamenjaku eksploatirao kamen, o čemu svjedoče postojeće kave, pretpostavlja se da su brodovi čekajući na ukrcaj kamena na najpogodnijem mjestu (zavjetrina od zapadnih vjetrova) odbacivali oštećene amfore i keramiku. Antički brodolom kod uvale Dumboka na Istu (foto: M. Jurišić) trbuha (7 komada), uočena je na pješčanom dnu na dubini od oko 40 m. Desetak uočenih većih ostataka amfora pripadaju tipu Lamboglia 2 i sve su oštećene. Istom tipu pripadaju i manji ulomci kojih nema mnogo. Nije uočeno da bi negdje pod pijeskom mogao biti pronađen neoštećen sloj. Procjenjuje se da je riječ o devastiranim ostacima manjeg brodoloma iz 1. st. pr. Kr. Otočić Kamenjak pred Istom Od dubine 8 m do cca 40 m nalaze se široko razbacani ulomci amfora, a nađeni su i neki ulomci sitnoga keramičkog posuđa. Cijelih primjeraka nema. Prevla- Premudski grebeni (Plitka sika, hrid Bračić) Za brodolom s teretom amfora kod hridi Bračić zna se već dugo, a s tog je lokaliteta 70-ih godina Arheološki muzej u Zadru u suradnji sa Zadarskim ronilačkim klubom izvadio dvadesetak amfora. Prilikom podmorskih arheoloških radova ekipa Arheološkog muzeja u Zadru (pod vodstvom Smiljana Gluščevića) utvrdila je, prema podacima zadarskih ronilaca, postojanje antičkog brodoloma na Plitkoj siki. Kako su amfore na obje nedaleke lokacije istog tipa, a uvjeti dna identični, javila se sumnja da je možda riječ o samo jednom lokalitetu. Ovom prilikom utvrđeno je da se kod Plitke sike nalazi skupina od petnaestak oštećenih amfora (trbusi ili veći ulomci). Tu su uočene i dvije tegule. Prema dubini nalazi se još nekoliko trbuha. Postoji mogućnost nalaza još amfora pod pijeskom, ali se ne pretpostavlja veća količina. Uočena je jedna rupa od kopanja, ali nije svježa. Kod hridi Bračić nalazi se skupina od nekoliko oštećenih amfora (trbusi ili veći ulomci). Time je nedvojbeno utvrđeno da je riječ o dvama lokalitetima, a oba su ostaci brodoloma s teretima sjevernoitalskih vinskih amfora tipa Dressel 6A, datiranih u 1. st. dr. sc. Mario Jurišić Antički brodolom na Premudskim grebenima (foto: I. Miholjek) 322

323 Zadarska županija, HAG 2/2005 Summary Survey of a sequence of sites under the sea of Zadar litoral established a few archaeological sites. Remains of a devastated shipwreck from the first century BC were discovered at the area of Dumboka bays at the Isle of Ist. It contained a cargo of type 2 Lamboglia amphorae. Also excavated here was a part of a stone quern. Devastated remains of an antiquity shipwreck with a cargo of type 2 Lamboglia amphorae from the first century BC were discovered off the shore of Bonaster Cape at Molat Island. The islet of Kamenjak in front of Ist used to be a quarry. Here is the location of the site containing numerous amphorae fragments and various types of pottery of which the type 2 Lamboglia amphorae fragments prevail. We are probably dealing here with an anchorage ground in front of the quarry. Two, more or less devastated shipwrecks carrying a cargo of Dressel 6A type amphorae were registered close to one another at Premuda reefs (Plitka Sika, Bračić reef). 323

324 ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA 168 Bribirska glavica 169 Burnum - amfiteatar 170 Čavlin 171 Danilo šematorij 172 Ivinj 173 Kijevo Grudina s Vrtlima 174 Ključica srednjovjekovna utvrda 175 Knin Tvrđava 176 Maraguša 177 Oziđana pećina 178 Pećani 179 Sv. Lovre šibensko Donje polje 180 Šibenik Poljana maršala Tita 181 Žirje Gradina 324

325 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 168 Lokalitet: Bribirska glavica Naselje: Bribir Grad/općina: Skradin Pravni status: R-366 Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija Sanacijsko-konzervatorski i istraživački radovi na Bribirskoj glavici provedeni su od 8. kolovoza do 29. listopada 2005., nakon što su u srpnju očišćeni prostori iza stare Marunove kuće i na položaju Dol, uključujući i kompleks crkve sv. Marije i samostana. Stručni voditelj istraživanja bio je Ivan Pedišić, a novčana sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture. Arheološku ekipu činili su mr. sc. Željko Krnčević, arheolozi Maja Bilić i Toni Brajković, te apsolventica arheologije Milena Čupin i studentica Marija Krnčević. U radovima su sudjelovala tri zidara i šest fizičkih radnika. Radovi su započeli čišćenjem lokaliteta, košenjem trave i uklanjanjem većeg raslinja kako bi se ostaci zidova antičkih, kasnoantičkih i srednjovjekovnih objekata pripremili za sanacijske zahvate. Najprije je iza Marunove kuće, gdje je u prostoru veće rimske cisterne tijekom prethodne godine fugiran međuprostor kamenih ploča, srušen betonski potporanj i podest od armiranog betona koji je nagrđivao izgled cisterne. Potom je saniran oštećeni ogradni zid oko cisterne i očišćen pod izrađen od bijelih kamenih kockica. Rekonstruirani su i ogradni zidovi rimske cisterne koja se nalazi ispred vanjskoga ogradnog zida mjesnoga groblja sv. Aćima i Ane. Između dviju spomenutih cisterni nalazila se još jedna, nešto manja, iz razdoblja vladavine Liburna (starije željezno doba), koja je tada bila usječena u kamenu liticu, a adaptirana je u vrijeme rimske vlasti, te je imala svod od kamena tufa koji se naslanjao na ogradne zidove zidane žbukom. I ti su zidovi bili gotovo potpuno uništeni pa su i na njima obavljeni zaštitni zahvati. Sanirano je i nekoliko segmenata zidova srednjovjekovnih objekata između Marunove kuće i mjesnoga groblja. Iskopavan je i antički objekt iza manje rimske cisterne koja se nalazi sjeveroistočno od spomenute veće cisterne, koji je sazidan na zatrpanoj cisterni. Bribirska glavica, antička cisterna uz recentni zid groblja (foto: Ž. Krnčević) Pronađeno je više ulomaka keramičkog crijepa (tegule), kupe kanalice (imbrices), keramičke posude, nekoliko ulomaka staklenih posuda, koštana pisaljka, žeton od staklene paste, nekoliko ulomaka podnih cigli te tri ulomka krovnog crijepa s ostacima žigova radionice. Osobito je zanimljiv žig 11. legije. On je ujedno i peti primjerak istoga žiga pronađenog na tom lokalitetu. Do kraja akcije otkopana je jedna manja prostorija koja je služila kao hipokaust. Na položaju Dol nimfej, u cijelosti su očišćeni unutrašnji zidovi četiriju rimskih cisterni te su temeljito fugirani u prve tri, a započelo je i fugiranje unutrašnjih zidova četvrte cisterne. Literatura Pedišić 2004 Ivan Pedišić, Sanacijsko-konzervatorski radovi na ostacima rimskih građevina na Bribirskoj glavici, Obavijesti HAD, XXXVI/2, Zagreb, 2004: Pedišić 2005 Ivan Pedišić, Sanacijsko-konzervatorski radovi na položaju Kosa u šibenskom Donjem polju i na Bribirskoj glavici, Obavijesti HAD, XXXVII/ 2, Zagreb, 2005: Ivan Pedišić Bribirska glavica, antičke cisterna SI od Marunove kuće (foto: Ž. Krnčević) Bribirska glavica, liburnska cisterna (foto: Ž. Krnčević) 325

326 Burnum. Ta je građevina ubicirana na zapadnoj strani rimskoga vojnog logora. Arheološka istraživanja započela su u jesen godine i kontinuirano se nastavljaju tijekom i godine. Tijekom istraživani su južni i sjeverni ulaz amfiteatra. Južni ulaz Bribirska glavica, antička cisterna na položaju Dol nimfej (foto: Ž. Krnčević) Summary In 2005 rescue works were started on several structures at the site Bribirska Glavica. The works encompassed two roman water tanks located behind Marunova Kuća (Marun s House). Rescue works on a smaller Liburnian tank (the Early Iron Age) were also conducted. This water tank had been cut into the cliff and adapted in the Roman period. The tank was roofed with a tuff ceiling, which reclines on the walls built of mortar. The restoration was also conducted on the Roman water tanks at the site Dol-nymphaeum. We also conducted archaeological excavation on the smaller Roman water tank. The movable find that should be mentioned here is the roman brick with the stamp of the Eleventh legion. Redni broj: 169 Lokalitet: Burnum amfiteatar Naselje: Ivoševci Grad/općina: Kistanje Pravni status: P-528 Razdoblje: A Vrste radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U selu Ivoševci, na položaju Karlovac, Gradski muzej Drniš u suradnji s Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru nastavio je sustavna arheološka i konzervatorska istraživanja amfiteatra na prostoru rimskoga vojnog logora Arheološka istraživanja burnumskog amfiteatra započela su na njegovu južnom ulazu koji je nakon istraživanja detaljno dokumentiran i obrađen. Širok je 4,40 m, a dubok 12,38 m. Prolaz ima oblik hodnika i bio je presvođen. Svod se sastojao od prstenova klinasto oblikovanih klesanaca, a između njih bili su redovi priklesane i zaobljene sedre. Sedra je po svoj prilici bila ožbukana, a služila je da svod ne bude pretežak. Bazu svoda s obiju strana ulaza tvorio je zaobljen i neukrašen vapnenački profil. Na pročelju iznad ulaza izvorno je stajao monumentalan natpis cara Vespazijana, nađen prilikom iskopavanja donjeg sloja građevinske šute. Natpis je čitav, samo je slomljen u dva dijela. IMP(erator). CAESAR. VESPASIANVS. AVG(ustus). PONT(ifex). MAX(imus) TRIB(unicia). POT(estate). VIII. IMP(erator). XVIII. P(ater). P(atriae) Na ušću prolaza u arenu, s desne se strane pokazao pravilan usjek u litici koji je po svoj prilici služio kao stubište koje vodi na kosinu gledališta. Nažalost, od stuba su ostali samo neznatni tragovi. Uz vrata još uvijek nisu otkriveni dijelovi vanjskoga perimetralnog zida elipsastog oblika koji je nosio nasip gledališta. Takav je zid morao postojati, jer bi se u protivnom nasip urušavao i gubio funkciju. Bilo je mnogo lakše izraditi zid, nego stalno podizati nasip. Između lijevog i desnog zida, tzv. lijevka ulaza, arheološki ju istražen postojeći zemljani sloj. U njemu je pronađeno preko stotinu predmeta od novca do dijelova vojne opreme, oružja, predmeta za svakodnevnu uporabu, ulomaka staklenih i keramičkih posuda i dr. Predmeti su dokumentirani i odmah očišćeni i konzervirani u radionici Gradskog muzeja Drniš (radove je obavio dipl. restaurator Frederik Levarda). Godine obavljene su pripremne radnje za konzervaciju južnoga ulaza. Budući da je arhitektonski u cijelosti definiran i dokumentiran, otpočelo je čišćenje arhitekture i demontaža sedreno-kamenih blokova, ostataka nekadašnjeg svoda s lijeve i desne strane. Taj je zahvat bio neophodan, jer su se bočni zidovi dobrim dijelom nagnuli. Sjeverni ulaz Burnum, amfiteatar prije istraživanja (foto: J. Zaninović) Istraživanja sjevernog ulaza u amfiteatar započela su godine na tjemenu elipse. Za razliku od južnog i istočnog prolaza, taj je ulaz istraživan iz arene jer je tada veći dio unutrašnjeg prstena već bio otkopan i bilo je posve jasno da je tu morao biti ulaz. U prstenu oko arene bio je ostavljen prolaz. Počevši od toga propusta iskapalo se prema sjeveru, smjerom koji su diktirali bočni zidovi prolaza. Na vanjskom kraju vrata pokazalo se također ljevkasto proširenje i to s lijeve strane ulaza gledano iznutra. S desne strane zid prati vanjski plašt amfiteatra i nema oblik lijevka. Ta su vrata bolje očuvana od južnih, ali su vrlo slične konstrukcije. Široka su 4,33 m, a duboka 326

327 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Burnum, amfiteatar nakon istraživanja (foto: J. Zaninović) 18,75 m. Iako se svod urušio, nedvojbeno je da su bila nadsvođena. Konstrukcija je, kao i na drugim mjestima, gotovo identična. Početak svoda bio je, kao i kod južnih vrata, označen jednostavnim kamenim profilom. Sam je svod imao pojasnice od vapnenačkih klesanaca koji se izmjenjuju s pojasnicama od sedrenih blokova. Za razliku od južnog prolaza, gdje se svod ravnomjerno spušta prema areni i položen je na zidove koji se isto tako snižavaju, svod sjevernog prolaza nose zidovi koji na vrhu nemaju kosinu nego se stepenasto (kaskadno) spuštaju prema areni. Nekoliko metara od ulaza u arenu bile su uvlake u bočnim zidovima u kojima su otkrivene utvrđene stube za razmještaj posjetitelja na strminu gledališta. Slično je vjerojatno bilo i na južnom ulazu, što upućuje da su i jedan i drugi, osim u svečane svrhe (pompe), služili i za kretanje gledatelja. I ovdje je litica bila priklesana kao čvrsta osnova za podnicu. Na sjevernom ulazu još nisu otkriveni ostaci vanjskog prstena amfiteatra, jer se iskop još nije proširio u odgovarajućim smjerovima. Sada je jasno da su prolazi postojali na oba tjemena duže strane elipse na krajevima promjera. Prilikom ovih istraživanja pronađeno je tek nekoliko predmeta, u prvom redu željeznih čavala i klinova, ulomaka keramičkih i staklenih posuda. Nije pronađen ni jedan primjerak novca. Međutim, visok nasipni sloj pred sjevernim ulazom vjerojatno će ponuditi nalaze koji će pridonijeti u preciznoj dataciji toga dijela amfiteatra. Tijekom godine djelomice je konzervirana arhitektura južnog ulaza. S lijeve strane, gledajući prema ulazu, uza zid tzv. lijevka (neorganskog) bila je prizidana jedna četvrtasta prostorija. Ona je očito naknadni dodatak, a činjenica da je u njezine temelje bila ugrađena opeka sa žigom IV. legije Flavije Felix, nedvojbeno upućuje da je taj dio bio izrađen nakon njezina dolaska 69. godine. Taj je žig pružio približan kronološki reper barem za jedan dio zdanja, ali eo ipso pomogao i dataciji. Joško Zaninović Summary Burnum, sjeverni ulaz u amfiteatar (foto: J. Zaninović) In the village Ivoševci, near Karlovac, the systematic archaeological excavation and conservation works on the amphitheater were continued, at the site of Roman military camp Burnum. Archaeological excavations were started in the autumn of During 2005 we excavated southern and eastern entrance to the amphitheater. Excavated architecture was registered in detail and the one on the south entrance was prepared for conservation. 327

328 Redni broj: 170 Lokalitet: Čavlin Naselje: Murter (otok Murter) Grad/općina: Tisno Pravni status: P-175 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno istraživanje Od 12. do 22. lipnja Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda obavio nastavio je zaštitno istraživanje antičkog brodoloma kod hridi Čavlin nedaleko od Murtera. Stručni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurišić. Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Ostaci antičkog brodoloma s teretom amfora tipa La. 2 kod hridi Čavlin nedaleko od Murtera poznati su od g., nakon prijave njemačkog ronioca. U trenutku nalaska lokalitet je bio tek neznatno oštećen. Zbog drugih prioritetnih poslova nije odmah istraživan, već je stavljen pod stalan nadzor. Sve druge informacije o lokaciji držane su u strogoj tajnosti. Potkraj g. dojavljeno je da se lokalitet počeo devastirati. Tijekom listopada iste godine uviđajem je potvrđena dojava. Nađena je jedna amfora otkopana i pripremljena za vađenje, donji dio kamenog žrvnja i jedna olovna prečka antičkog sidra, tzv. pokretnog modela. Ti su nalazi, zbog opasnosti od pljačke, odmah izvađeni. Sljedeći je mjesec postavljena provizorna zaštitna rešetka preko lokaliteta, čija je zadaća bila da ga zaštiti do sljedeće sezone. Istodobno je lokalitet provizorno dokumentiran. Zbog razvučenosti nalaza na velikom području, postavljanje zaštitnog kaveza nije dolazilo u obzir. Samo zaštitno istraživanje započelo je tijekom svibnja godine. Obrađen je periferni dio lokaliteta (cca 150 m²) te su izvađeni svi pokretni nalazi. Manji, središnji dio lokaliteta (cca 40 m²) i dalje je ostao pod zaštitnom rešetkom. Izvađeno je petnaestak manje ili više cijelih amfora, drugi dio kamenog žrvnja, te niz sitnijih nalaza. Istraživanje je nastavljeno 2003., kad je istražen veći preostali dio lokaliteta. Nalaz drvene konstrukcije broda i sitnih nalaza usporili su rad, tako da je taj sektor ostao djelomice neistražen. Uz amfore, na lokalitetu su nađena tri velika željezna sidra i dvije oveće olovne kopče olovno-drvenih sidara. Njihov položaj ukazuje na to da je sve to bilo u funkciji tereta. Najzanimljiviji je nalaz bila brončana aplika u stiliziranom liku patke, za Dio sitnih nalaza iz sektora brodske kuhinje (foto: I. Miholjek) koju se najbliža analogija nalazi u kasnijoj puleni (Jurišić 2004). Završetak radova planiran je za sezonu godine. Iznimno loši vremenski uvjeti izrazito su otežali radove, pa je izvađeno tek nekoliko amfora i nešto sitne keramike. Tijekom obrađen je ostatak brodoloma i radovi su privedeni kraju. Prema očekivanju, pojavili su se daljnji ostaci drvenih ostataka broda i sektor brodske kuhinje s pripadajućim keramičkim inventarom. Izvađeno je desetak amfora i veći broj ulomaka keramičkog posuđa. Amfore pripadaju široko rasprostranjenom tipu sjevernoitalskih vinaria Lamboglia 2 u nekoliko inačica, koje datiraju u 1. st. pr. Kr. Zapremine su nešto manje od 30 litara. Utvrđeno je ukupno šest žigova, najvjerojatnije italskih. Na lokalitetu je bilo pedesetak amfora ovog tipa, od kojih 30 cijelih. Dvije su manje zapremine od standardne ( mini modeli). Nađenih poklopaca bitno je manje, što ukazuje da su amfore u trenutku potonuća bile prazne. Dvije su amfore nađene prijašnjih godina razlikuju. Jedna je amfora sjevernoafrička u punskoj tradiciji, tipa Dressel 18, najvjerojatnije namijenjena transportu ribljih prerađevina, dok jedno grlo sliči južnoitalskoj Brindisi amfori. Među nalazima brodskog posuđa nađenog posljednje sezone izdvajaju se dvije kasnohelenističke uljanice istočnog podrijetla, italski tarionik iz istog razdoblja, te servis Istočne sigilate A, koji se sastoji od plitkog i dubokog tanjura te kalotaste zdje- Amfore pripremljene za vađenje (foto: M. Jurišić) Grupa amfora izvađena potkraj istraživanja (foto: I. Miholjek) 328

329 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 lice (Hayes form 3, 12, 5A). To je najranija i najraširenija istočna keramika s crvenom prevlakom, izvorno sirijsko- -palestinska, datirana u okvir od sredine 2. st. pr. Kr. do pretkraj 2. st., dok se kao dominantna izvozna keramika nalazi na tržištu od cca 100. g. pr. Kr. do hadrijanskog vremena. Te posude predstavljaju najučestalije oblike u 1. st. pr. Kr. Nađeno je i nekoliko komada istočne kuhinjske keramike iz rane faze proizvodnje. Opremi brodske kuhinje pripada i otprije izvađen dvodijelni kameni žrvanj. Nalazi datiraju brodolom u drugu polovinu 1. st. pr. Kr. Ostaci drvene brodske konstrukcije osrednje su sačuvani. Pojedini komadići drveta nalaze se na širokom prostoru, ali konzistentni ostaci protežu se desetak metara u dužinu. Utvrđeni su ostaci kobilice i dijelovi 36 rebara. Rebra su rađena od brijesta (Ulmus sp.). Prema svim odlikama, riječ je o dijelovima brodskog dna, što govori da je brod nakon potonuća legao dnom na pijesak. Bokovi, pramčani i krmeni dio vremenom su propali. Veličina rebara ukazuje na manje plovilo, dužine m. Krma je na sjeveru, što potvrđuju nalazi keramičkog posuđa iz tog sektora. Težak teret, sidra, bio je smješten na pramcu ili je tamo skliznuo tijekom potonuća. Prema položaju, do brodoloma je došlo u uvjetima sjevernog vjetra (bure), nakon naleta na plitak pučinski greben. Prema ustaljenoj praksi, drveni se dijelovi brodske konstrukcije ne vade. Prekriveni su geotekstilom, potom slojem vreća s pijeskom, a preko svega je ponovno postavljena zaštitna željezna rešetka s betonskim utezima. Cjelokupna slika nalaza ukazuje na brod koji je prevozio sekundarne sirovine. Taj je brodolom prema nalazima i dataciji vrlo sličan brodolomu koji je istražen kod otoka Šćedra (Orlić, Jurišić 1993). Literatura Jurišić 2004 M. Jurišić, Antički brodolom kod hridi Čavlin, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2004: Orlić, Jurišić 1993 M. Orlić, M. Jurišić, Antički brodolom kod otoka Šćedra, Godišnjak ZSKH, 17/1991, Zagreb, 1993: Summary dr. sc. Mario Jurišić Excavation of the shipwreck from the Antiquity with a cargo of amphorae that has been lasting from 2002 has finished. It has been determined that the ship was carrying a cargo of 50, probably empty amphorae of the Lamboglia 2 type, three large iron anchors and two larger lead joints from anchors made of wood and lead. A smaller lead crossbar of the so-called mobile model was a part of the ship s equipment. Other finds include one amphora of the Dressel 18 type and a neck of an amphora of the Brindisi type, including a duck-shaped appliqué. The ship s kitchen inventory includes a two-part stone quern, mortarium, a few vessels of the Eastern Sigillata A and Eastern Coarse Ware production, and two oil-lamps. The remains of the ship itself that were found were the remains of the keel and 36 ribs. The ribs were made of elmwood. The finds date the shipwreck to the second half of the 1 st century BC. The overall picture of the site indicates a smaller ship (13-15 m) which was carrying secondary raw materials and sank after hitting a reef. Redni broj: 171 Lokalitet: Danilo šematorij Naselje: Danilo Grad/općina: Šibenik Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheološka istraživanja i sanacijsko-konzervacijski zahvat u kompleksu Stari šematorij (vila urbana), nastavak su arheološke kampanje tijekom godine (Pedišić 2004). Kampanja se odvijala od 4. do 30. travnja, od 2. do 31. svibnja i od 1. do 18. lipnja godine. Akciju su, kao i proteklih godina, financirali Ministarstvo kulture i Grad Šibenik (stručni voditelj radova: Ivan Pedišić). Tijekom posljednje akcije uklonjeno je gusto raslinje s dvaju arheoloških kompleksa rimske vile rustike i kompleksa Stari šematorij. Zatim je započelo uklanjanje zemlje na potezu od ogradnog zida kompleksa prema cesti i groblju svetog Danijela. Naime, trebalo je otkopati zatrpane ostatke dijela jugoistočnog zida antičkog objekta koji je paralelan sa spomenutim ogradnim zidom, radi sanacije oštećenja i konzervatorskog zahvata. Između oštećenih dijelova JI zida uklonjeno je nekoliko kamenih blokova, među kojima su bile pohranjene dislocirane ljudske kosti, radi rekonstrukcije i konzervacije oštećenoga zida vile. Potkraj kampanje otkopan je neotkriveni segment JI zida u dužini od 4 metra. Otkopana su i dva srednjovjekovna groba od kojih je prvi (veći) donožnicom ležao na spomenutom zidu, a manji se donožnicom naslanjao na unutrašnji dio otkopanog zida. Grobnih nalaza nije bilo, ali s obzirom na to da su grobovi načinjeni na antičkom zidu vjerojatno pripadaju srednjem vijeku. Kako bi se vidjela slojevitost lokaliteta grobovi su konzervirani kako su pronađeni, dok je zid ostao vidljiv u cijelosti. Za vrijeme arheološke akcije iz unutrašnjeg su dijela mjesnoga groblja svetog Danijela i vile urbane prebačeni svi kameni spomenici iz razdoblja rimske vladavine, te su smješteni među masline ispred vile rustike. Literatura Danilo 2000 U: grupa autora, Danilo: arheološki vodič, Šibenik, Pedišić 2000 Ivan Pedišić, Sanacijsko-konzervatorski zahvati i najnoviji rezultati zaštitno-arheoloških istraživanja na Danilu, OA, 23-24, Zagreb, : Danilo Šematorij, JI zid vile i dva srednjovjekovna groba (foto: I. Pedišić) 329

330 Pedišić 2003 Ivan Pedišić, Nastavak sanacijsko-konzervatorskih radova na kompleksu rimske gradske vile (Stari šematorij) i u prostoru termalnog sustava na Danilu, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2003: Pedišić 2004 Ivan Pedišić, Nastavak sanacijsko-konzervatorskih radova na kompleksu rimske gradske vile (Stari šematorij) na Danilu, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2004: Pedišić 2005 Ivan Pedišić, Sanacijsko-konzervatorski radovi unutar kompleksa dvojne bazilike na položaju Srima Prižba i na Danilu vila rustika i vila urbana, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 2005: Rendić 1989 Duje Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet, Split, Summary Ivan Pedišić During 2005 conservation and restoration works were conducted at the site Danilo. The works included restoration of the walls of the Roman villae rusticae and the architectonic complex Šematorij. During the cleaning of the walls two Medieval graves were registered. They contained no finds. These graves were subsequently burried next to the Roman walls and they were leaning on them. The graves were consereved in situ to show the complexity of the site. Redni broj: 172 Lokalitet: Ivinj Naselje: Grad/općina: Tisno Pravni status: R-172 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Iskopavanje lokaliteta (k.č. 358, k.o. Tisno), koje je prethodilo građevinskoj sanaciji i obnovi crkve sv. Martina, započelo je godine. Iskopavanje i istraživanje prostora crkve sv. Martina i prostora oko nje, osim nalaza srednjovjekovnih grobova, rezultiralo je i nalazom antičkih zidova i keramike. Srednjovjekovna crkva preslojila je sjeveroistočni dio rimske vile. Do kraja lokalitet je gotovo u cijelosti iskopan i konzerviran. Radove financira Ivinj, istočni dio vile nakon konzervacije (foto: M. Zorić) Ministarstvo kulture i Općina Tisno, a provodi ih Konzervatorski odjel u Šibeniku (voditeljica iskopavanja i konzervacije: mr. sc. Magda Zorić). Tijekom istraživanja rimske vile s početka 1. st. bilo je moguće je pratiti njene razvojne faze. Građevinski definirana, vila je kompaktnog tlorisa s težištem prema simetriji. Oko unutrašnjeg dvorišta nižu se na sjeveru, zapadu i istoku kompleksa u dvostrukom nizu prostorije kvadratnog i pravokutnog tlorisa, dok su u dijelu južnog i jugozapadnog prostora kompleksa smještene terme. U prvoj polovini 5. st. u zapadnom dijelu kompleksa unutar postojećih zidova vile ukomponirana je trobrodna ranokršćanska bazilika (tri razvojne faze). Izvan prostora vile, odnosno sada već bazilike, izgrađena je potkraj 5. st. krstionica (dvije razvojne faze). Jednobrodna građevina s peterokutnom apsidom (memorija?), izgrađena je dijelom na bazenu terma. Istraženo je 11 kasnoantičkih i 486 srednjovjekovnih grobova. Zadnje ukope određuje venecijanski bakreni novac nađen u etažnom grobu (kraj 17. kraj 18. st.). U istočnom dijelu vile pars rustica, godine u perifernom nizu koji sačinjava pet prostorija iskopan je zadnji sloj zemlje debljine 0,35 cm, do zdravice, odnosno do stjenovitog tla budući da kulturni sloj seže do njega. U trećoj prostoriji cella vinaria (brojeći od sjevera), nađeni su ulomci dolija (u prethodnoj su godini prilikom istraživanja na istom mjestu zatečene in situ četiri dolije, sačuvane u donjim dijelovima, s ulomcima razasutim u blizini, a razbijene su vjerojatno pri srednjovjekovnim ukopima); nekoliko ulomaka posuda grube fakture, crvene i crveno-smeđe boje, lokalne produkcije; dva ulomka zdjele Hayes forme 50 tip A, vrijeme proizvodnje između godine, narančasto-smeđe boje s premazom nešto tamnije nijanse na objema stranama stijenke. Konzerviran je istočni perimetralni zid vile dužine 36,20 m, širine 45 cm. Najviša sačuvana visina mjerena od temeljne stope je 80 cm, a najniža 10 cm. Visina temeljne stope varira ovisno o konfiguraciji terena (stjenovito tlo). Najviša temeljna stopa je 29 cm, a širina varira od 2 do 12 cm. Konzervirani su i pregradni zidovi. Širina pregradnih zidova je različita. Zid između prve i druge prostorije, sačuvan u dužini od 3,60 cm i visini od 46 cm mjereći od temeljne stope, u visini prvog reda kamenja širok je 45 cm, a od dugog reda kamenja 50 cm. Zid je naknadno proširivan, a iste intervencije zapažene su i kod nekih drugih zidova na tom lokalitetu. Ostali pregradni zidovi široki su 48 cm. Temeljne stope pregradnih zidova različite su visine. Različite visine temeljne stope zapažene su i na istom zidu što je posljedica prilagođavanja terenu. Širina temeljne stope pojedinih zidova jako varira. Primjerice, temeljna stopa zida koji dijeli drugu od treće prostorije široka je od 2 cm do 17 cm. Temeljne stope građene su na sličan način. Upotrijebljen je kamen različite veličine i oblika. Temelji istočnog zida građeni su solidnije, upotrijebljeni su veći komadi priklesanog kamenja, a slaganje je urednije. Sjeverni zid vile konzerviran je većim dijelom do 2005., a u godini i zadnjih 5,90 m, odnosno do spoja s istočnim zidom. Zidovi su izgrađeni pretežito od izduženog, manje ili više klesanog kamenja, ponegdje u kombinaciji s kamenom kvadratnog ili nepravilnog oblika (zaobljen, trokutast), a slagani su u pravilne redove. Prije konzervacije napravljena je cjelokupna dokumentacija (arhitektonski snimci i fotodokumentacija), zidovi su očišćeni i tretirani sredstvom za trovanje vegetacije koja je na pojedinim mjestima izbijala iz njih. Djelomice su rekonstruirani zidovi na mjestima gdje su bili urušeni do temelja. Prilikom toga nasto- 330

331 Šibensko-kninska županija, HAG 2/ cm. U tom sloju je nađeno mnogo ulomaka posuda tankih stijenki, primjerice ulomci čaše s ukrasom izvedenim kotačićem, sive boje, sivog premaza, metalnog odsjaja, kraj 1. polovina 2. st; ulomci zdjelica ukrašeni ljuskastim barbotin ornamentom, sive boje i sjajnog premaza, druga polovina 1. st.; ulomci zdjelica ukrašeni urezima izvedenim kotačićem, sjajnoga tamnosivog premaza, forma Atalante tip 2/323, prva polovina 1. st. Umjesto odstranjene podnice koja se protezala punom dužinom izduženog prostora, na njegovu početku i pred ulazom u baziliku napravljen je po jedan manji segment podnice kako bi se vizualno pojasnili međuodnosi niveleta zidova pojedinih faza. U zapadnom dijelu unutrašnjeg dvorišta vile vraćen je sloj zemlje debljine cm ovisno o konfiguraciji stjenovitog tla, tako da se teren donekle nivelirao. Na zemlju je nasut sloj šljunka. Pošljunčene i su tri prostorije vile, površine cca 180 m². Literatura Atlante I 1981 Atlante I, Enciclopedia dell arte antica, Atlante delle forme ceramiche, vol. I, Roma, Atlante II 1985 Atlante II, Enciclopedia dell arte antica, Atlante delle forme ceramiche, vol. II, Roma, Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London, Plesničar-Gec 1977 Lj. Plesničar-Gec, Keramika emonskih nekropol, Dissertationes et monographiae, Ljubljana, mr. sc. Magda Zorić Ivinj, odvodni kanal u zapadnom dijelu vile (foto: M. Zorić) jalo se da novopozidani dijelovi načinom zidanja (slaganje kamenja u redove i oblik kamenja) vizualno ne odudaraju od izvornog zida. Napuklo je kamenje zamijenjeno novim. Za konzervaciju je upotrijebljeno kamenje izdvojeno tijekom arheoloških istraživanja. Završni slojevi zidova ispunjeni su vezivom, a zidovi su obostrano fugirani. U jugozapadnom dijelu vile (prostor narteksa ranokršćanske bazilike) konzerviran je odvodni kanal u dužini od 6,30 m (smjer I- Z). Popločen je tegulama koje su postavljene na podlogu sačinjenu od sitnog kamenja povezanog obilnom količinom žbuke, a potom su od priklesanog kamenja pozidane strane kanala. Unutrašnja širina kanala varira od 14 do 22 cm, dubina je 28 cm, a pokrovne ploče nisu zatečene. Za vrijeme pripreme, odnosno temeljitog čišćenja koje je prethodilo konzervaciji kanala, na niveleti podloge kanala nađen je as kovan između 34. i 37. g. (Augustov komemorativni), a pri samom vrhu kanala, uglavljen između dva kamena južne strane kanala, nađen je as kovan 73. g. (Vespazijan). Novac identificira dr. sc. Tomislav Šeparović. Nađeno je nekoliko mozaičkih kockica od neprozirnog stakla tamnoplave, svijetlozelene i žute boje, vjerojatnije dijelova zidnog mozaika. U uskom i izduženom prostoru, zatvorenom s jedne strane zidom koji zatvara unutrašnje dvorište s južne strane i zidom termalnog dijela, u jednoj od prethodnih kampanja odstranjena je kasnoantička podnica. Ispod nje zatečeno je nekoliko zidova i bazen s mozaikom od bijelih kockica (mozaik restauriraju Branko Matulić i Tonči Borovac). Tri zida, sačuvana u visini od 21 cm, zajedno sa zidom koji zatvara unutrašnje dvorište, čine malu prostoriju površine cca 3 m². Prije konzervacije zidova te prostorije i drugih dvaju poprečnih zidova, iskopan je zadnji sloj zemlje, debljine Summary Systematic excavation had been started in 1994 and by the year 2004 majority of the roman villa dating from the beginning of the 1 st century was excavated and conserved. The Early Christian triple-naved basilica was built inside the western part of the villa in the first half of the 5 th century and the Early Christian baptistery at the end of the 5 th century. 11 graves from the Late Antiquity and 486 Medieval graves were excavated. Excavation of the eastern part of the villa (pars rustica) was completed in Important finds werean as coin minted between 34-37; an as minted in 73 (Vespasian); two fragments of a Hayes vessel, form 50, type A; fragments of gray thin-walled beakers and a wheel-made ornament (1 st century- first half of the 2 nd century). Redni broj: 173 Lokalitet: Kijevo Grudina s Vrtlima Naselje: Kijevo Grad/općina: Kijevo Pravni status: P-253 Razdoblje: A Vrsta radova: konzervacija Konzervatorski radovi na kasnoantičkoj vili provedeni su tijekom rujna, listopada i studenoga godine (stručna voditeljica: Katarina Gugo Rumštajn; voditelj projekta: Kninski muzej; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture). Kasnoantička vila rustika prvi je put istraživana godine. Smještena je u Kijevu, 25 km udaljena od grada Knina. 331

332 Summary During 2005 construction and constructive restoration of the remains of the villae rusticae was conducted at the site Krstače in Kijevo near Knin. The restoration works encompassed the walls 2,4,5,6 and 7. Wall 2 was the only wall that has been preserved in its foundation footing. Restoration of the adjoining rooms was also conducted. This structure extends over the majority of the excavated area, however the excavation can not be completely conducted because the large part of the architecture lies beneath the recent houses. Kijevo Grudina, konzervirani zidovi (foto: K. Gugo Rumštajn) Uži toponim na kojemu se nalazi kasnoantička vila zove se Krstače. To je nekad, ali i danas, bio naziv za jedinu obradivu površinu zaselka Bajani, u okruženju obiteljskih kuća. Na položaju Krstače tijekom 20. stoljeća pronađeno je, uglavnom slučajno prilikom obrađivanja zemlje, nekoliko kasnoantičkih grobova s prilozima. Prema svemu sudeći, vila je u rimsko vrijeme zauzimala veću površinu nego što je to danas moguće istražiti. Danas objekt većim dijelom leži ispod više obiteljskih kuća, te nije moguće provesti istraživanje u cijelosti. Na zapadnoj strani vile to će se manjim dijelom moći napraviti u sljedećim istraživačkim kampanjama. Tijekom provedena je građevinska i konstruktivna sanacija te konzervacija na zidovima 2, 4, 5, 6, 7 te razgradnja zida 1 gospodarskog objekta. Kako je jedino zid 2 bio sačuvan u temeljnoj stopi, konzervacija je započela od njega. Postupak je obuhvatio građevinsku i konstruktivnu sanaciju, a potom i označavanje kamena te njegovo vraćanje na isto mjesto. Dužina zida 2 je 6,75 m, a njegova najveća širina 0,74 m. Pet manjih prostorija, žitnica, označene su slovima A, B, C, D, E, a njihovi zidovi brojkama 4, 5, 6, i 7. Te pokrajnje prostorije pronađene su u sklopu kasnoantičkog objekta. Zidovi u prostorijama bili su ožbukani slojem debljine od 3 do 4 cm. Sačuvana podnica načinjena je od hidraulične žbuke. Debljina te žbuke vjerojatno je bila ista kao i one na zidovima, iako su vidljiva odstupanja unutar pojedinih prostorija. Razlika postoji i u stupnju sačuvanosti žbuke. Zidovi 4, 5, 6, i 7, zidovi su svih pet žitnica, visoki 0,90 m i debeli 0,50 cm. Na njima je provedena građevinska i konstruktivna sanacija i konzervacija na lokaliteta. Radovi su obuhvaćali razgradnju do temeljne stope zida. Nakon što je vraćen kamen, uslijedilo je fugiranje te stavljanje završnog sloja na zidove 4, 5, 6 i 7. Redni broj: 174 Lokalitet: Ključica srednjovjekovna utvrda Naselje: Ključica (Miljevci) Grad/općina: Drniš Pravni status: Z-2052 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i konzervacija Tijekom listopada i studenoga započela su sustavna arheološko-konzervatorska istraživanja srednjovjekovne utvrde Ključica, koja je smještena u kanjonu rijeke Čikole, na njezinoj desnoj obali. Pripreme za ta istraživanja traju već nekoliko godina. Istraživanjima je prethodila detaljna izrada arhitektonske dokumentacije i detaljno fotografiranje arhitektonskih elemenata. Zbog njezina specifičnog smještaja na strmoj klisuri kanjona, pristup joj je dosta otežan. Jedini put do nje jest pješačka staza. Njezina ju je nepristupačnost i sačuvala, pa su tako na tome vrijednom fortifikacijskom objektu arhitektonske cjeline sačuvane gotovo u cijelosti. Osobitu vrijednost daje joj i smještaj u prostru Nacionalnog parka Krka. Literatura Gugo Rumštajn 2002 Katarina Gugo Rumštajn, Kijevo Grudina nastavak arheoloških istraživanja na kasnoantičkom lokalitetu u godini 2002., Obavijesti HAD, XXX/3, Zagreb, Gugo Rumštajn 2005 Katarina Gugo Rumštajn, Lokalitet: Kijevo Grudina s Vrtlovima, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Katarina Gugo Rumštajn Utvrda Ključica (foto: J. Zaninović) 332

333 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Utvrda Ključica, pogled prema kanjonu Čikole (foto: J. Zaninović) Srednjovjekovna utvrda Ključica ili Ključ kako se još naziva, najveća je i najcjelovitija na drniškom prostoru. Pripada sustavu utvrda koje su podigli hrvatski plemenitaši Nelipići (13. stoljeće), od suparničke plemenitaške obitelji Šubića (koji su držali desnu stranu rijeke Krke i imali sjedište u Bribiru) te primorskih gradova, u prvom redu Šibenika i Trogira. Iz te se utvrde početkom 14. stoljeća ometala trgovina sa Šibenikom, koja se odvijala mostom u neposrednoj blizini Ključa. Zato je između Nelipića i Šibenčana izbio sukob u koji su se, na strani Šibenčana, uvukli i Mlečani. U prvoj polovini 14. stoljeća Šibenčani su uspjeli preko bedema ući u utvrdu i zapaliti je. Iako velikim dijelom oštećen šibensko-mletačkim upadom, Ključ nije bio uništen. Nakon dugotrajnih borbi, došlo je do pregovora između suprostavljenih strana, a rezultat je bio rušenje utvrde Ključ. Kako je Ivan Nelipić, gospodar utvrde, uskoro umro, do rušenja tvrđave nije došlo, a njegov sinovac Konstantin podiže sustav tvrđavica. Mirovnim ugovorom iz udovica Vladislava Nelipića i sin joj Ivan preuzeli su obvezu rušenja samo novije kule. U prvoj polovini 15. st. Ključ je kao založno pravo od svoga oca Ivana Nelipića preuzela kći Katarina i zet Anž Frankopan. Nakon smrti Ivana (1435.), a uskoro zatim i Anža, Katarina je prisiljena već odreći se prava na očevu baštinu i predati je kralju. U ime kralja utvrdom upravljaju banovi, koji ju udjeljuju svojim podanicima. Koliko je Ključ bio važan grad vidi se iz dokumenta iz u kojem stoji da je Venecija spremna platiti 500, pa i 1000 dukata za njegovo rušenje ili dati banu 200 dukata ako tvrđavu prepusti Šibenčanima. Veliku važnost imao je i most na Poljšćici i gospodarenja njime. U ugovoru o granicama Šibenika i područja pod upravom hrvatskog bana, kojeg je potpisnik i Ivan, knez Cetine i Klisa, godine bilo je zabranjeno podizati nove mostove na Poljšćici (Čikoli). Godine Turci su prvi put nakratko, a zatim trajno zauzeli Ključ. Njime vladaju do kada su, za vrijeme Kandijskoga rata, istjerani iz njega. Utvrda Ključ sastoji se od utvrđenja i ograđenog podgrađa. Ima izdužen pačetvorinasti oblik s višekatnom okruglom kulom na zapadnoj strani. Unutar bedema dijelom su sačuvani zidovi dvokatne palače, kuće katnice nepoznate Utvrda Ključica (foto: J. Zaninović) 333

334 Brusić 1976 Zdenko Brusić, Gradinska utvrđenja u šibenskom kraju, Materijali, XII, 1976: Jurišić 1979 Karlo Jurišić, Fra Lujo Marun: osnivač starohrvatske arheologije: ( ), Split: Zbornik Kačić, 1979: str.148, sa sl. (Knjižnica Zbornika Kačić, Monografije, dokumenti, građa br. 4) Urlić Ivanović 1895 Grgur Urlić Ivanović, Ključić, grad Nelepića u kninskoj županiji, I. dio, Starohrvatska prosvjeta, ser. I (1895.), br. 2, 1895: Urlić Ivanović 1895 Grgur Urlić Ivanović, Ključić, grad Nelepića u kninskoj županiji, II. dio, Starohrvatska prosvjeta, ser. I (1895.), br. 3, 1895: Zekan 1997 Mate Zekan, Srednjovjekovne utvrde na rijeci Krki, Visovački zbornik (Zbornik radova simpozija u prigodi 550-te obljetnice franjevačke nazočnosti na Visovcu ), Visovac,1997: Joško Zaninović Utvrda Ključica, sondirani objekt (foto: J. Zaninović) namjene i pomoćnih prostorija prislonjenih uza sjeverne zidine. Prema nekim arhitektonskim pokazateljima, utvrda je imala i cisternu za vodu. Ograđeni zid podgrađa najvećim je dijelom sačuvan zajedno s dvorišnim vratima koja su smještena ispod kule i ostacima utvrđenih vrata u jugozapadnom kutu dvorišta. Istraživanja provedena u listopadu i studenome bila su usmjerena na definiranje arhitektonskih cjelina. U toj kampanji trebala su utvrditi je li na području srednjovjekovne utvrde postojao neki raniji lokalitet, na što su ukazivali nalazi ulomaka keramike. Pronađeni ulomci ukazivali bi na prapovijesno razdoblje, točnije na vrijeme kasnoga brončanog ili ranoga željeznog doba. U neposrednoj blizini utvrde, na samom rubu kanjona rijeke Čikole, nalazi se prapovijesna gradina, ali malo je vjerojatno da se materijal s te gradine pronađe ondje. Sondažna istraživanja provedena su na jugoistočnom i sjevernom dijelu utvrde. Na jugoistočnom dijelu kulturni sloj nejednake je debljine od 10 cm do 1,20 m. Sastavljen je isključivo od građevinske šute i humusa. Pronađen arheološki materijal istovjetan je vremenu nastanka današnje utvrde (ulomci keramičkih posuda, željezni čavli raznih veličina te ulomci stakla). Ostaci arhitekture poznatih građevinskih faza u ovom kulturnom sloju nisu pronađeni. (U povijesnim izvorima koji govore o toj utvrdi često se spominje njeno rušenje i obnavljanje. U kojoj je mjeri ona rušena ili obnavljana zasad još nije poznato. Tek bi istraživanja koja su započela i koja slijede mogla odgovoriti na to pitanje.) Na sjevernom dijelu utvrde započela su istraživanja cisterne, koja je bila smještena u prizemnom dijelu građevine nepoznate namjene. Površina cisterne jest 5x2 m, a dubina još nije poznata. Bila je presvođena svodom načinjenim od riječne sedre, a unutrašnjost joj je bila ožbukana. U cisterni su nađeni ulomci domaće grube i glazirano oslikane keramike. Također su pronađena i dva arhitektonska detalja: kameni ulomak kružnog otvora kroz koji se grabila voda iz cisterne i jedna kamena istaka za gredu tavanicu. Na ostalim dijelovima utvrde gdje postoje kulturni slojevi istraživanja će se nastaviti čim budu osigurana novčana sredstva, a usporedno s istraživanjima konzervirat će se arhitektura. Literatura Summary During 2005 systematic archaeological and conservation excavations were started in the Medieval fort Ključica, which is situated in the canyon of the River Čikola, at its right bank. Because of its specific position the access to the site was very difficult. The only road leading there was a footpath. Its inaccessibility was also the reason of its good condition. At this valuable fortification object we have almost entirely preserved architectonic units. Its value is also increased by its position at the area of National Park Krka. According to the written documents, it was built during the 13th century. It was first owned by a noble family Nelipić and then for a short while by the Frakopans. Subsequently various Croatian governors and squires governed it. It was destroyed and rebuilt several times. Parts of it were preserved it entirety. Archaeological excavations should confirm the continuity of living at this area and the conservation works should preserve the situation as found and present the fort to the public eye. Redni broj: 175 Lokalitet: Knin Tvrđava (Podgrađe) Naselje: Knin Grad/općina: Knin Pravni status: P-579 Razdoblje: S Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje Srednjovjekovni lokalitet Tvrđava Podgrađe istraživan je od 23. svibnja do sredine srpnja godine. Voditeljica istraživanja bila je Katarina Gugo Rumštajn, dokumentaciju je izradila Nada Šimundić-Bendić, geodetske poslove obavili su Branko Pavlagić, Žan Brnić i Ivica Marić. Prostor srednjovjekovnoga stambenog kompleksa obuhvaća k.č. 5807, k.o. Knin. Taj srednjovjekovni položaj prepoznat je nakon uklanjanja raslinja i korova s terena u predjelu same kninske tvrđave godine. Tom je prigodom nađen dio zida koji je provirivao ispod raslinja. Prema strukturi zida i sačuvanoj žbuci moglo se zaključiti da je riječ o nekoj starijoj građevini. Izvori su upućivali na moguć položaj kanoničke crkve sv. Marije, koja je jedno vrijeme služila kao katedrala kninskoga, odnosno hrvatskoga biskupa (Gunjača 1949). 334

335 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Summary Excavations at the site Fort-Podgrađe were conducted from the end of May to the middle of July This Medieval site at the very Knin fort has been known since On this occasion a part of a wall jutting out of shrubbery was discovered. The excavations showed it was a medieval housing complex of which by the year walls were discovered. Knin Tvrđava (Podgrađe), djelomice istražen stambeni kompleks (foto: K. Gugo Rumštajn) Na planu iz prve pol. 18. st. imao je oznaku crkvenoga objekta i to upravo na potezu gdje je pronađen dio zida (Bezić 1980). Istraživanje je započelo 2001., a nastavljeno je godine, kada je utvrđeno da je riječ o srednjovjekovnom kompleksu. Tijekom istražen je prostor uza zidove 2, 5, 6 i 9 toga srednjovjekovnog kompleksa. Tom je prilikom pronađen manji broj oslikane keramike majolike, kao i željezni materijal (kopalo se na dubini od 0,30 m). Od pronađenoga željeznog materijala najteži je predmet bila jedna topovska kugla, u burnim ratnim vremenima zasigurno namijenjena kninskoj tvrđavi, a njeno konačno odredište očito je bio upravo stambeni kompleks u Podgrađu koji je u konačnici vjerojatno radi pada više njih i porušen. Istraživanjima tijekom i pronađeno je najviše keramičkog materijala i to majolike keramike premazane gustim, bijelim, neprozirnim namazom. Takva je keramika nerijetko oslikana plavom, zelenom, narančastom i crnom bojom, te stiliziranim biljnim motivima. Tijekom 2005., nastavljeno je prikupljane istog materijala. Sa zidova je očišćena preostala zemlja od koje se nije dobro vidio tloris objekta, te je započela izrada geodetske i tehničke dokumentacije koju dotad nije bilo moguće napraviti u cijelosti. Fotografski je snimljeno deset otkrivenih zidova lokaliteta. Zidovi su, kao i čitava površina objekta, poprskani sredstvom protiv korova. Redni broj: 176 Lokalitet: Maraguša Naselje: Skradinsko Polje Grad/općina: Skradin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje, sanacijsko-konzervatorski radovi Tijekom arheološke akcije na položaju Maraguša kod Skradina, u prosincu i siječnju 2005., nastavljena su arheološka istraživanja nakon jednogodišnje stanke. Iskopavan je prostor prve grobne parcele, te je nastavljeno otkopavanje dijela rimske ceste u smjeru Skradina (Pedišić 1999; Pedišić 2001). Voditelj radova bio je Ivan Pedišić, a arheološku ekipu činili su studenti Turističkog fakulteta u Šibeniku Antonio Papak i Ivan Žurić, te zidari Dinko Sulje, Ive Vukšić, Mate Kljaić i Ante Bura. U prostoru prve grobne parcele urušio se pregradni zid zidan tehnikom suhozida, u gornjem dijelu parcele, odmah ispod današnje ceste koja vodi od Skradina u smjeru Bribira (Pedišić 2003). Nakon uklanjanja pregradnog zida, u zemlji iza njega otkopan je paljevinski grob iz 1. st. Pronađena je manja keramička urna (lonac), sva u fragmentima i oštećena djelovanjem raslinja, koja je kao poklopac imala kamenu ploču. Nakon vađenja ulomaka urne, u njoj je među zemljom pronađeno sedam manjih staklenih bočica lakrimarija suznica (staklene bočice datiraju u st., a proizvedene su u radionicama stakla u Akvileji), nekoliko komadića spaljenih kostiju, srebrno ogledalo, brončani Tiberijev novac i koštani instrument. Kako oko urne nije bilo drugih priloga, može se sa sigurnošću utvrditi da je u tom slučaju riječ o grobu djevojčice iz siromašnijeg Literatura Bezić 1980 Bosiljka Bezić, Prilozi poznavanju kninske tvrđave, Fiskovićev zbornik, II, Split, Gugo 2002 Katarina Gugo, Hoće li buduća arheološka istraživanja potvrditi da smo na tragu crkvi koja je imala funkciju katedrale hrvatskoga, a kasnije kninskog biskupa?!, Obavijesti HAD, XXXXIV/2, Zagreb, Gugo Rumštajn 2003 Katarina Gugo Rumštajn, Lokalitet Tvrđava Podgrađe, srednjovjekovni kompleks, Obavijesti HAD, XXXV/3, Zagreb, Gunjača 1949 Stjepan Gunjača, O položaju kninske katedrale, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.1, Zagreb, 1949: Katarina Gugo Rumštajn Maraguša, obiteljska grobnica nakon konzervacije svoda (foto: I. Pedišić) 335

336 Absence of more numerous grave offerings indicates a poor person s grave. Discovery of several burnt bones confirms that this was a grave of a girl deceased not long after her birth. At the same time at the area of two grave plots we conducted rescue and conservation works on the destroyed stone grave vaults. In the first plot we restored the collapsed vault of the grave and in the other we restored larger part of the stone wall. At the same time we continued the excavation of the segment of the Roman road in the direction to Skradin. Maraguša, radovi na grobnici u drugoj grobnoj parceli (foto: I. Pedišić) staleža. Pronalazak tek nekoliko spaljenih koščica ukazuje da je zapravo riječ o grobu djeteta koje je preminulo nedugo nakon rođenja. Otkriće groba ukazuje na mogućnost postojanja drugih, te će istraživanje na tom mjestu biti nastavljeno. Istodobno je nastavljeno otkopavanje dijela rimske ceste u smjeru Skradina. Obavljen je i sanacijsko-konzervatorski zahvat u prostoru dviju grobnih parcela. U prvoj su sanirana oštećenja šetnice monumentalne obiteljske grobnice, a potom su vraćeni originalni kamenovi svoda grobnice (izbačeni tijekom provaljivanja radi pljačke u doba seobe naroda). Učvršćeni su i ogradni zidovi ulaza u grobnicu. U prostoru druge parcele, obnovljen je urušeni dio manje zidane kamene grobnice, te je zatvorena veća rupa u zidu druge veće kamene grobnice (otkopali su je neki od ljubitelja starina). Potkraj kampanje obavljeni su sanacijsko-konzervatorski radovi na glavnom fasadnom zidu nekropole (rimske Skardone) uz rub otkopane rimske ceste, okrenut u smjeru današnjeg potoka Rivina jaruga. Zahvaljujući tim radovima, zaustavljeno je propadanje rimske arhitekture, a lokalitetu je vraćen prijašnji izgled, koji sada dobiva na većoj monumentalnosti. Literatura Pedišić 1999 Ivan Pedišić, Istraživanje rimske ceste na položaju Maraguša kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXI/3, Zagreb, 1999: Pedišić 2001 Ivan Pedišić, Nastavak arheoloških istraživanja na položaju Maraguša kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXIII/1, Zagreb, 2001: Pedišić 2001a Ivan Pedišić, Rimska Skardona, Šibenik, Pedišić 2003 Ivan Pedišić, Arheološka istraživanja rimske ceste na položaju Maraguša kod Skradina, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: Summary Ivan Pedišić Last season of archaeological excavations at the site Maguša, near Skradin, yielded a cremation grave from the 1 st century. A smaller potery urn was discovered which contained several smaller glass bottles (lacrimarium). Type, silver mirror, copper coins and a bone instrument. Redni broj: 177 Lokalitet: Oziđana pećina Naselje: Bogatić Miljevački Grad/općina: Drniš Pravni status: P-1192 Razdoblje: P Vrsta radova: probno iskopavanje Oziđana pećina smještena je na lijevoj strani rijeke Krke, ponad Roškog slapa, pri samom vrhu kanjona, s otvorom usred tridesetak metara visoke, okomito položene litice. Unutrašnjost joj je tunelastog oblika, dužine 59, najviše širine oko 7 i visine do 2,5 metara. Godine rekognosciranjem špilja i jama u kanjonu Krke (u organizaciji Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu) u Oziđanoj pećini pronađen je ulomak keramičke posude s karakteristikama hvarske kulturne skupine (mlađi neolitik), što je bio jasan trag za zaključak kako je u taj prirodni objekt zalazio čovjek i služio se njime kao stambenim prostorom ili povremenim skloništem. Ponovan ulazak speleologa u špilju, početkom 2005., iznio je na svjetlo dana još nekoliko ulomaka keramike, ovaj put danilske kulturne provenijencije (srednji neolitik), što je bilo dostatno da se organiziraju arheološka istraživanja kojima su, da bi se osigurao pristup i omogućio rad, prethodile ozbiljne pripreme (osiguranje spuštanja, gradnja pristupne rampe, osiguranje rasvjete unutrašnjosti...). Istraživanja je organizirao Gradski muzej u Drnišu uz potporu NP-a Krka. Rukovoditelj istraživanja bio je Joško Zaninović, a u radovima su sudjelovali Meri Opačić (dipl. arheologinja) te radnici iz okolnih mjesta. Istraživanja su provedena u dvama kampanjama: prva tijekom travnja i svibnja, a druga tijekom kolovoza i rujna godine. Otvorena je manja sonda neposredno iza ulaza, na mjestu gdje je danje svjetlo najintenzivnije, no ona nije dala očekivane rezultate, poglavito stoga što je kulturni sloj bio debeo jedva desetak centimetara. Zato su istraživanja usmjerena dublje u unutrašnjost, u debeo sloj šišmišjeg izmeta što se tisućljećima taložio i koji je deblji što se više ulazi u zonu potpunoga mraka. Rezultati istraživanja iznimno su zanimljivi: pronađen je velik broj ulomaka različitih keramičkih posuda u kojima se jasno ocrtava prisutnost svih neolitičkih kultura jadranskoga prostora (impresso te danilska i hvarska kultura), potom eneolitik te rano i srednje brončano doba, što govori o ljudskoj nazočnosti u Oziđanoj pećini od starijeg neolitika, dakle od oko 5000 godina pa, kontinuirano, sve do oko 1500 godina prije Krista. Keramika je uglavnom u ulomcima, no neke će posude biti moguće i rekonstruirati. Izuzetno je značajan i nalaz kremenih artefakata (nožići), 336

337 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Oziđana pećina, položaj pećine u kanjonu Krke (foto: J. Zaninović) kao i velik broj kostiju različitih životinja (ovca, jelen, divlja mačka...), čija će analiza biti dragocjena u proučavanju prošlosti prostora oko rijeke Krke, ali i načina života čovjeka u dalekoj prapovijesti. Osobit je nalaz u špilji otkriće dvaju dječjih kostura, položenih u raku na desni bok, u zgrčenu položaju, poput djeteta u majčinoj utrobi. Grobovi su bez priloga. Vrijedno je spomenuti i nalaz vatrišta (ognjište?) o kojem svjedoči mnogo gara i crne, masne zemlje te koncentracija keramičkih ulomaka i osteološkog materijala. Dosadašnji rezultati nisu dostatni za zaključak je li čovjek Oziđanu pećinu rabio kao stalno mjesto življenja ili je u nju svraćao povremeno kao lovac i kraće se ili dulje zadržavao. Zbog toga, ali i zbog moguće buduće iskoristivosti ovoga prirodnog i kulturnopovijesnog fenomena na području NP-a Krka u turističke svrhe, bit će potrebno nastaviti istraživanja. Joško Zaninović, prof. Summary Oziđana Pećina site is situated at the left bank of the River Krka, above Roški falls, at the very top of the canyon and in the middle of a 30 meters high precipitous cliff. Its interior is shaped like a tunnel, long 59 meters, wide 7 m and high 2.5 meters. In the year 1988 the surface survey of the caves and pits in Krka river canyon (organized by Croatian Natural History Museum in Zagreb) and in the cave Oziđana Pećina yielded a fragment of a pottery vessel. The find displayed the characteristics of the Hvar Culture group (Late Neolithic). The repeated entry to the cave (by speleologists) at the beginning of 2005 yielded several new potshards, this time of the Danilo Culture provenience (Middle Neolithic). That was sufficient for archaeological excavations to be organized. The excavations were preceded by demanding preparations that made the access to the site and the works possible (safe Oziđana pećina, položaj sonde (foto: J. Zaninović) Oziđana pećina, radovi u sondi (foto: J. Zaninović) 337

338 descent, construction of an access platform, illumination of the interior, etc.). The excavations were conducted on two occasions: first during April and May and second during August and September Redni broj: 178 Lokalitet: Pećani Naselje: Piramatovci Grad/općina: Skradin Pravni status: P-1277 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraživanja na lokalitetu Pećani trajala su 36 radnih dana (od 2. studenoga do 23. prosinca 2005.), a financirali su ih Ministarstvo kulture i Šibensko-kninska županija. Voditelj radova bio je mr. sc. Željko Krnčević, a stručni su suradnici bili Toni Brajković i Rade Žunić, te studentice arheologije Milena Ćupin i Marija Krnčević. Fizičke radove obavljali su studenti Veleučilišta u Šibeniku. Lokalitet se nalazi na k.č. 1377/2, k.o. Piramatovci. Pećani, pogled na lokalitet, u pozadini je Bribirska glavica (foto: Ž. Krnčević) Nalazište je dosad bilo gotovo nepoznato u stručnoj literaturi. Sam toponim poznat je po paleolitskim artefaktima koji se nalaze u Muzeju grada Šibenika, te u literaturi o srednjovjekovnoj povijesti toga kraja. Selo Pećani spominje se u izvorima iz i godine kao posjed Ugrinića iz roda Šubića. Prva arheološka istraživanja provedena su 1986., kada je kolega Gunjača istražio dva srednjovjekovna groba. Od nalaza su pronađene brončane igle ukosnice. Istraživanje tog lokaliteta potaknuto je činjenicom što su mještani s njega počeli rabiti šljunak za izgradnju kuća i time ugrozili nalazište. Devastacija je spriječena, a istraživanja traju do danas. U kampanji nastavljena su istraživanja ostataka arhitekture. Proširena je sonda istraživana prethodne godine, tako da je sada bila promjera 6 m i prosječne dubine od 3,40 m. Zbog loše očuvanosti dijelova tog objekta zid je istraživan samo s unutrašnje strane kako se ne bi urušio do sljedeće godine. Nakon istraživanja gotovo se sa sigurnošću može utvrditi da je riječ o objektu koji je služio za akumuliranje pitke vode, a moguće je čak da je u određenom vremenu bio ograđen. Važno je napomenuti kako se čini da je cisterna popravljana, jer je donji dio zida napravljen kvalitetnije te je zaglađen nekom vrstom hidraulične žbuke. Dno je izdubljeno u kamenu živcu, a nađeni su ostaci paljevine, što navodi na zaključak da je možda bila pokrivena drvenom konstrukcijom koja je izgorjela. Napravljene su i četiri probne sonde u neposrednoj blizini objekta, i to na mjestima gdje je pronađena keramika, koja su malo uzvišenija od okolnog terena i gdje se činilo da bi moglo biti ostataka arhitekture. Nažalost, sonde nisu dale očekivane rezultate. Istraživanjima iz završeni su zahvati na tom objektu, te bi u suradnji i po naputku konzervatora iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku trebalo pristupiti konzervaciji i sanaciji. Budući da je donji dio zidova dobro sačuvan, potrebna je samo dobra sanacija, a gornji dio zidova, koji je prema svemu sudeći bio popravljan, najprije treba osloboditi od tereta koji ga statički opterećuje, nakon čega ga je potrebno u cijelosti konzervirati. Ostatke hidraulične žbuke treba sanirati radi sprečavanja prodora vode, kako se žbuka ne bi nepovratno raspala. Literatura Krnčević 2005 Željko Krnčević, Lokalitet: Pećani, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: mr. sc. Željko Krnčević Pećani, radovi u objektu za akumulaciju vode (foto: Ž. Krnčević) 338

339 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 Summary In 2005 the excavations into the architectural remains at Pećani site were continued. The probe from the previous season was widened. Because of the poor preservation of parts of the object we only investigated the interior side of the wall so it would not collapse by next year. The object was without a doubt intended for accumulating drinking water. The water tank was probably mended because the lower part of the wall had been built better and polished with some kind of hydraulic mortar. The bottom was caved in bedrock and the remains of burning were also found here which suggests that the tank might have been covered with a wooden construction that was later destroyed by fire. Redni broj: 179 Lokalitet: Sveti Lovre šibensko Donje polje Naselje: Jadrtovac Grad/općina: Šibenik Pravni status: R-520 Razdoblje: SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraživanja na lokalitetu Sveti Lovre trajala su od 3. svibnja do 24. lipnja godine. Voditelj je bio viši kustos, mr. Željko Krnčević, stručni suradnici Rade Žunić, prof. (koji je ujedno vodio tehničku dokumentaciju) i dipl. arh. Toni Brajković, te studenti arheologije iz Zagreba i Zadra Marija Krnčević i Toni Mađar. Kao fizički radnici (kojih je bilo desetak) bili su, uz nekoliko mještana, angažirani studenti Sveučilišta u Zagrebu i Splitu. O fotodokumentaciji skrbio je voditelj istraživanja. Iskopavanja su financirali Ministarstvo kulture i Šibensko-kninska županija. U ovoj kampanji, uz istraživanje sjeverno od crkvice sv. Lovre, radovi su usmjereni i na prostor unutar recentnog zida groblja i to istočno od crkvice. Naime, to je jedini neistraženi dio unutar groblja, na koji je za istraživanja kolega Gunjača odlagao zemlju iz istraženog dijela lokaliteta, što je uvelike otežalo radove. Prije početka istraživanja uklonjeno je cca 100 m 3 zemljanog i kamenog nasipa. Istražen je prostor od 10x5x1 m. Pronađena su i istražena četiri kasnosrednjovjekovna groba te je utvrđeno da se ispod njih nalaze i oni stariji, starohrvatski. Zbog nedostatka sredstava, ta je kampanja prekinuta. Pronađeno je više nakitnih izrađevina koje se, zbog vremenske pripadnosti, mogu pripisati etnografskom materijalu. Pronađeno je i dosta ulomaka antičke i kasnoantičke keramike. U svakom slučaju, teren je pripremljen za kampanju kojom bi se približilo samom kraju višegodišnjih istraživanja u neposrednoj blizini crkve sv. Lovre, nakon čega slijedi izložba i obiman katalog o rezultatima istraživanja. Svakako valja razmišljati o otkupu zemljišta na kojem se grobovi nalaze, jer se pokazalo kako je to, uz Danilo šematorij, najveće starohrvatsko groblje na šibenskom području. Broj grobova svih dosadašnjih istraživanja popeo se preko 350, a novi se grobovi i dalje mogu nazreti na krajevima sonde. Bilo bi veoma važno konzervirati i prezentirati te grobove, te urediti cijeli lokalitet. Također bi trebalo u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Šibeniku, Sv. Lovre, radovi na lokalitetu istočno od crkve (foto: Ž. Krnčević) postupno (ovisno o materijalnim sredstvima) pristupiti obnovi romaničko-gotičke crkvice sv. Lovre. Prezentacijom tog lokaliteta, uz Srimu, Danilo i Kosu te naravno Bribirsku glavicu, dobio bi se još jedan ogledni arheološki lokalitet, na kojem bi se struka mogla učiti in situ. Literatura Gunjača 1976 Z. Gunjača, O kontinuitetu naseljavanja na području Šibenika i najuže okolice, u: Šibenik Spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 1976: Jakšić, Krnčević 1997 N. Jakšić, Ž. Krnčević, Predromanički reljefi iz crkvice Sv. Lovre u Morinju kraj Šibenika, SHP, III. ser., sv. 24, Split, 1997: Krnčević 1995 Ž. Krnčević, Historijat arheoloških istraživanja na šibenskom području, u: Stoljeće arheologije na šibenskom području, katalog izložbe, Šibenik, 1995: Krnčević 1998 Ž. Krnčević, Srednjovjekovna arheološka nalazišta na šibenskom području, Izdanja HAD, 19, Zagreb, 1998: Krnčević 2000 Ž. Krnčević, Sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Sv. Lovre u šibenskom Donjem polju rezultati kampanja i 2000, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2000: Krnčević 2005 Ž. Krnčević, Lokalitet: Sv. Lovre šibensko Donje polje, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Željko Krnčević During excavations in 2005 at the site Sveti Lovre we investigated 4 Late Medieval graves and found that beneath them lay older, Early Croatian graves. But, because of the lack 339

340 of financial means the excavations were aborted. Several pieces of jewellery were found that could be ascribed to the ethnographic material due to its dating. Several fragments from the Antiquity and Late Antiquity were found too. Redni broj: 180 Lokalitet: Šibenik Poljana maršala Tita Naselje: Šibenik Grad/općina: Šibenik Pravni status: R-523 Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od rujna do studenoga i od veljače do travnja 2005., Muzej grada Šibenika obavio je zaštitna istraživanja uz središnji gradski trg Poljanu maršala Tita (k.č. 5794, k.o. Šibenik). Povod istraživanjima bilo je preseljenje Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u zgradu nekadašnjeg Doma JNA na Poljani i uređenje prostora između knjižnice i Poljane. Radove je vodio Ivan Pedišić, uz stručni tim koji su činili mr. sc. Željko Krnčević, Tomislav Pavičić, Emil Podrug (djelatnici Muzeja), te Toni Brajković, vanjski suradnik. Financijska sredstva osigurao je Grad Šibenik (Pavičić, Podrug 2005). U neposrednoj blizini, unutar Perivoja Roberta Visianija, sačuvan je dio bedema iz 14. stoljeća, a arheološkim su istraživanjima i otkriveni i dijelovi gradskih fortifikacija iz 15. stoljeća: bedem i Okrugla kula s kazamatima (Ćuzela 2005, Pavičić 2001). Stoga je dalje prema sjeveru, ispred nove gradske knjižnice, valjalo očekivati daljnje elemente istočnoga obrambenog korpusa Šibenika, i to (na temelju povijesnih izvora i grafika iz 17. i 18. st.) bastion Bernardi, sagrađen oko 1660., u jeku Kandijskog rata. Spomenuti je bastion tlocrtno imao oblik nepravilnog peterokuta i obuhvaćao je prostor vjerojatno čitavoga gornjeg dijela današnjeg Perivoja, stoga ne čudi da mu je unutar zadanih okvira sonde 1 istražen tek dio sjevernog zida u dužini od 21,80 metara. Iz izvora je poznato da je bastion podignut vojnom građevinskom tehnikom terrapien (prostor između zidova ispunjen je nasipom zemlje i kamenja tako da je hodna površina bastiona bila bitno viša od razine okolnog tla). Međutim, zbog devastacije gradnjom Perivoja krajem 19. st., tu nasipnu strukturu, kao ni unutrašnje lice zida, nije bilo moguće istražiti. Otkriveno lice sjevernog zida izgrađeno je u maniri pokosa, što je uočeno i kod spomenutih prethodno istraženih elementa podignutih u 15. st., s tom razlikom što su koso uslojeni kameni blokovi toga ranijeg bedema i Okrugle kule bitno veći i pozornije obrađeni u usporedbi s onima ugrađenima u bastion Bernardi. Bastion je sačuvan do 2,90 m visine. Između prirodne litice i prvog reda kamenja nalazi se petnaestak centimetara debeo nivelacijski sloj sastavljen od sitnog kamenja, zemlje i žbuke. U sondi 2, odmaknutoj od sonde 1 prema sjeveru (dvije su sonde odvojene desetak metara širokim prilazom knjižnici), na dubini od šezdesetak centimetara (13,50 m nadmorske visine) otkrivena je novovjekovna ulica kaldrma, duga 15 metara. Njezina je gornja površina popločena nepravilnim kamenjem, položenim na oko pola metra visok kameni nasip nivelacije terena (litice). Gotovo čitavom dužinom ulica je središnjim nizom četvrtastih kamenih blokova podijeljena u dva traka, a površina obaju trakova ukrašena je cik-cak ornamentom od kamenih komada složenih na nož. Južnim je rubom ulica naslonjena na bedem građen u isto vrijeme kad i bastion Bernardi (taj je dio bedema sačuvan u fasadi nekadašnjeg Doma JNA). Uz istočni rub ulice pruža se oko 1 m široka traka od nepravilnog kamenja, bez uporabe vezivnog sredstva, vjerojatno temelj suhozida ili nogostupa. Dok na sjeveru ulica u profil ulazi svojom punom širinom (prosječno 3,70 m), pri južnom rubu sonde 2 najvećim je dijelom omeđena dvama zidovima koji je sužavaju na 1,40 m širine. Jedan od zidova je, kao i ulica, naknadno naslonjen na spomenuti bedem (kortinu), stoga gradnju ulice i dvaju zidova valja datirati nakon druge polovine 17. stoljeća. Numizmatički nalazi pokazuju vremenski raspon do početka 19. stoljeća. Opisani istraženi ostaci u sondi 2 vjerojatno predstavljaju tadašnji prilaz kopnenim gradskim vratima, a dva otkrivena zida pripadala bi arhitekturi predutvrde (barbakana). Kako su iskopavanjima ispred gradske knjižnice dovršena višegodišnja arheološka istraživanja istočnog korpusa šibenskoga obrambenog sustava, na konzervatorima i urbanistima je otkrivene arhitektonske elemente konzervirati i prezentirati u prostoru okoliša knjižnice i Poljane. Literatura Ćuzela 2005 J. Ćuzela, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, Pavičić 2001 T. Pavičić, Istraživanja na prostoru fortifikacijskog sustava Šibenika u Gradskom perivoju i nova saznanja, HAnt, 7, Pula, 2001: Pavičić, Podrug 2005 T. Pavičić, E. Podrug, Zaštitno arheološko istraživanje na šibenskoj Poljani, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, 2005: Emil Podrug Summary Šibenik Poljana, istražena novovjekovna ulica (foto: E. Podrug) After the archaeological excavations of 1991 and 1997 at the area of the municipal park, the excavations of the east fortification corpus in Šibenik were continued in 2004/2005. Probe 1 revealed the facing of the north wall- a five-sided Bernardi bastion m of the length and 2.90 m of the height of the wall was excavated. This bastion had been erected in the second half of the 17 th century (around the year 1660), during the Candian war. Probe 2 yielded a Modern Period street, which was 15 m long and app m wide. The upper layer of the street was paved with ir- 340

341 Šibensko-kninska županija, HAG 2/2005 regular stones and divided into two lanes. Both lanes were ornamented with zigzag stone arrangement. Two walls on the south framed the street. One of the walls (and the street itself) was leaning on the preserved segment of the city walls built at the same time as the Bernardi bastion. For this reason the architectonic elements and the street in probe 2 had to be dated between the second half of the 17 th century and (according to the numismatic evidence) the beginning of the 19 th century. The excavated remains in probe 2 probably represent the a-ccess way to the main entrance to the city through the walls of the fort. Redni broj: 181 Lokalitet: Žirje Gradina Naselje: otok Žirje Grad/općina: Šibenik Pravni status: R-984 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija Arheološka istraživanja i sanacijsko-konzervatorski zahvat u prostoru bizantske utvrde na položaju Gradina, u uvali Velika Stupica na otoku Žirju, nastavak su kampanje iz godine (Pedišić 2005a). Akciju su, kao i proteklih godina, financirali Ministarstvo kulture i Grad Šibenik (stručni voditelj radova: Ivan Pedišić). Arheološku ekipu činili su zidari Dinko Sulje i Ivan Vukšić iz Danila, student Mihovil Anić i četiri fizička radnika. Tijekom kampanje nastavljeni su sanacijsko-konzervatorski zahvati u prostoru stana zapovjednika utvrde. Svod ostave rekonstruiran je u dužini od 4 metra. Očišćen je sav prostor kupaonice s latrinom, a potom je učvršćen novom žbukom. Nakon toga je u prostoru latrine pored originalno sačuvane keramičke podne cigle postavljeno još nekoliko otprije pronađenih keramičkih cigli. Obnovljen je dio urušenoga zida kupaonice sa sjeveroistočne strane. Kako je zbog turističkih obilazaka lokaliteta devastiran prostor hipokausta gdje je nepažnjom posjetilaca srušeno šest stupova od keramičkih suspenzura, čitav je prostor tijekom arheoloških radova temeljito očišćen, a potom su stupići ponovno učvršćeni novom žbukom. Također je otkopavana zemlja s odlagališta u smjeru istočnog bedema, te je otkopan prostor veličine 4x3x1 metar. Od nalaza je pronađeno više ulomaka krovnog crijepa (tegule), šuplje cigle (tubule), kupe kanalice (imbreksa), nekoliko ulomaka keramičkih tuljaca Žirje Gradina, ostaci kupaonice u stanu zapovjednika utvrde (foto: I. Pedišić) (rabili su se kao materijal prilikom zidanja svoda prostorije u obliku pčelinjeg saća), te nekoliko ulomaka keramičkih posuda. Zanimljiv je ulomak keramičke podne ploče na kojoj su sačuvani otisci prednjih papaka kozjih nogu. Literatura Gunjača 1986 Zlatko Gunjača, Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima, Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Materijali, XXII, Novi Sad, 1986: 126. Pedišić 2001 Ivan Pedišić, Ostaci stambene arhitekture u bizantskoj utvrdi na otoku Žirju, HAnt, 7, Pula, 2001: Pedišić 1994 Ivan Pedišić, Žirje Velika Stupica, Zaštitna arheološka istraživanja i konzervacija, Obavijesti HAD, XXVI/3, Zagreb, 1994: Pedišić 1999 Ivan Pedišić, Žirje Gradina, Nastavak arheoloških istraživanja, Obavijesti HAD, XXXI/3, Zagreb, 1999: Pedišić 2003 Ivan Pedišić, Žirje Gradina, Nastavak sustavnih arheoloških istraživanja, Obavijesti HAD, XXXV/2, Zagreb, 2003: Pedišić 2004 Ivan Pedišić, Arheološka istraživanja unutar bizantske utvrde na Gradini u uvali Velika Stupica na otoku Žirju, Obavijesti HAD, XXXVI/1, Zagreb, 2004: Pedišić 2005 Ivan Pedišić, Arheološka istraživanja i sanacijsko-konzervatorski radovi unutar prostora bizantske utvrde na položaju Gradina, u uvali velika stupica na otoku Žirju, Obavijesti HAD, XXXVII/2, Zagreb, 2005: Pedišić 2005a Ivan Pedišić, Lokalitet: Žirje Gradina, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 213. Ivan Pedišić Summary Žirje Gradina, pogled na rekonstruirani dio svoda ostave, hipokaust i kupaonicu s latrinom (foto: I. Pedišić) During 2005 archaeological excavations, conservation and rescue works were continued at the area of the Byzantine fort Gradina in the Bay of Velika Stupica at Žirje Island. The works were conducted in fort commander s quarters- the ceiling of the pantry was reconstructed, including the area of the bathroom with a latrine. Because of the frequent tourist visits to the terrain, the hypocaust was considerably devastated (six columns of the ceramic suspensurae were knocked down). The area was cleansed and restored and the columns reinforced with mortar. Archaeological excavations were conducted next to the east wall of the fortification where we found a considerable amount of movable finds. 341

342 SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA o. Palagruža 182 Banjače 183 Blizna Gornja Sv. Marija 184 Dikovača - Bublin 185 Gardun (Tilurium) 186 Issa arhitektura uz helenističke zidine 187 Issa rimske terme 188 K. Štafilić Resnik 189 K. Štafilić Resnik 190 K. Štafilić Resnik, turističko naselje 191 K. Sućurac Trstenik 192 Lovrečina 193 Luka Splitska 194 Luka Vis 195 Mali Mosor 196 Maslinica 197 Metaljka 198 Mirje 199 Opačac 200 Ostrog - Balavan 201 pećina Zemunica 202 Podgrađe - Solioce 203 regija Makarsko primorje (Živogošće) 204 Salamandrija 205 Salona istočni bedemi 206 Salona Marusinac 207 Salona Oratorij A 208 Salona zapadni bedemi, amfiteatar 209 Sinj tvrđava Grad 210 Solin Krunidbena bazilika 211 Split Dioklecijanova palača, Carrarina poljana Split Dioklecijanova palača 213 Split Manuš 214 Sućurje Trg sv. Ante 215 Sustipan 216 Svećurje Radun 217 Turska peć 218 Tvrđava Zadvarje 219 Vis potonuli brod Re d Italia 220 Vranjic južna i zapadna obala 221 Vučevica 222 Vučipolje Crkvine

343 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 182 Lokalitet: Banjače Naselje: Dugopolje Grad/općina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu tijekom zime i proljeća obavio je stručno vođenje zaštitnih radova (arheološkog istraživanja i konzervacije arheoloških nalaza) na trasi Jadranske autoceste, dionici Dugopolje Bisko, na antičkom lokalitetu Banjače. U sklopu trase autoceste na tom lokalitetu planirana je izgradnja vijadukta pod nazivom Bijakuša (podvožnjak Banjače). Na osnovi projektne dokumentacije za vijadukt označene su pozicije stupova koje su poslužile kao početni gabariti istraživanih sondi. Na taj je način označeno ukupno deset parova stupova koji će nositi vijadukt Bijakuša. Sonde su označene brojkama od 1 do 10, kako su označeni i stupovi vijadukta. Gdje je to konfiguracija terena nalagala, sonda je podijeljena na sjeverni i južni dio (npr. sonda za stup 3 jug imala je kraticu S 3 J). Sonde su proširene ondje gdje su zahtijevali ostaci arhitekture unutar zone eksproprijacije. Prilikom istraživanja lokaliteta Banjače, istraženo je ukupno 761,8 m 2. Sonde S 1 2 i S 5 10, veličine 13,4x3 m, nisu pokazale kulturne slojeve. Iznimno zanimljivi rezultati dobiveni su na prostoru S 3, koji je proširen kao Sonda A, Sonda B i Gomila 3. Na tom su mjestu nađeni temelji suhozidne arhitekture koja prema svim pokazateljima potječe s početka 5. st. Sonda S 3 podijeljena je na više blokova. Sonda S 3 Sjever suhozidom je odvojena od ostalih blokova unutar Sonde S 3. Na položaju južnog stupa nalazila se gomila po kojoj je blok dobio ime S 3 Jug/Gomila 2 (S 3 J/G 2). U tom su bloku otkriveni ostaci arhitekture, zbog čega je blok S 3 J/G 2 proširen prema istoku (Sonda S 3 Jug istočno proširenje) i sjeveru (Sonda S 3 Jug sjeverno proširenje, S 3 J/S P). Sonda S 3 Jug/Gomila 2 (S 3 J/G 2) Veličina Sonde S 3 J/G 2 jest 12x9 m. Sonda je postavljena tako da okružuje Gomilu 2, koja je bila srcolika oblika (cca 7x5,5 m). Sonda je proširena prema potrebama arhitekture nađene na tom mjestu te je veličina Sonde S 3 J bila 19x7,50x8,50 m. Uklanjajući sloj krupnog kamenja (SJ 9), humus (SJ 1), sloj sitnog kamenja (SJ 12) te tamnosmeđu rahlu zemlju (SJ 15), definiran je objekt pravokutna oblika. U humusu (SJ 1) u sjevernom dijelu sonde uz SJ 9, na apsolutnoj visini 344,80 m, nađen je željezni okov s punciranim ukrasom. Ispod gornjeg sloja krupnijeg kamenja (SJ 9) i humusa (SJ 1) nalazio se sloj sitnog kamenja (SJ 12), u kojem je nađena veća količina keramike. U Gomili 2 ispod SJ 12 i humusa (SJ 1) slijedio se sloj tamnosmeđe rahle zemlje (SJ 15). Taj se sloj nalazio iznad zidova pravokutna objekta. U SJ 15 nađena je velika količina keramike, stakla i željeznih predmeta (npr. željezna fibula i ključ) te brončani novac s početka 5. st. Ispod SJ 15 nalazila se crvenkasta masna zemlja (crljenica, SJ 19). Na prijelazu stratigrafskih jedinica 15/19 nađena je veća količina stakla, brončanog novca, keramike, metalnih predmeta, željezni srp. SJ 19 u dubljem je dijelu sterilan. U toj je sondi nađena građevina pravokutna oblika veličine cca 10,5x6,5 m. Od zidova, koji su u prosjeku široki 1 1,20 m, sačuvani su temelji položeni na kamenu živcu i crljenici. Zidovi su građeni suhozidnom tehnikom, dakle bez ikakva veziva. Konstrukcija zidova ispunjena je samo zemljom, u kojoj je nađena veća količina malih pokretnih nalaza. Osobito su zanimljivi ulomci staklenih posuda, željezni noževi, ulomak koštanog češlja i znatna količina brončanog novca, pretežno s početka 5. st., te jedan iz sredine 4. st. Južni zid (SJ 26) dugačak je oko 10,5 m, pruža se u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Sjeverni zid (SJ 44) dugačak je oko 9 m i pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Istočni zid (SJ 27) pruža se u smjeru sjever-jug, dugačak je oko 6,5 m. Istočno lice zida naslonjeno je na kamen živac i na toj je strani zida otkopan do 342,11 m. Zapadni zid (SJ 43) dugačak je 5,5m, otkopan je na istočnom rubu sonde B. Pruža se u smjeru sjever-jug i povezuje zidove SJ 39 i SJ 40. Sjeverozapadni zid (SJ 39) pruža se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, dugačak je oko 3 m. Na sjeverozapadnom dijelu objekta utvrđeno je urušenje polukružna oblika (SJ 29). Urušenje se prostire od južnog (SJ 26) do sjevernog (SJ 44) i sjeverozapadnog zida (SJ 39) građevine. Ispod urušenja, južno od sjeverozapadnog zida (SJ 39), utvrđena je podloga od manjeg kamenja (SJ 47), koja je položena na crljenici (SJ 19). U podlozi je nađen jedan brončani novac. Taj objekt pravokutna tlocrta, veličine cca 9x6,5 m, najzanimljiviji je nepokretni nalaz lokaliteta Banjače. Riječ je o građevini koja je sagrađena na kamenu živcu i rabljena je u prvoj polovini 5. st. Uza sam objekt nađeno je još zidova u fizičkom odnosu s opisanom građevinom. Uz južni zid (SJ 26) nalazi se zid (SJ 40), dugačak 3 m, koji se naslanja na zapadni zid (SJ 43). Banjače (foto: Z. Sunko) 343

344 U sjevernom proširenju sonde S 3 Jug od sjeverozapadnog zida (SJ 39) u smjeru jugozapad-sjeveroistok pruža se suhozidna konstrukcija izgrađena od ravnijih kamenih ploča (SJ 45) koja prati nagib terena (kamena živca). Suhozidna konstrukcija (SJ 45) dugačka je 7 m i podvlači se pod recentni suhozid. Paralelno se javlja nešto kraća suhozidna konstukcija (SJ 46), koja je dugačka 4 m i također se podvlači pod recentni suhozid. Razmak između SJ 45 i SJ 46 jest oko 80 cm. Zapunjen je crvenkastom zemljom s tragovima gara (SJ 25) u kojoj se nalazi veća količina keramike, pretežno amfora. Stratigrafske jedinice 45 i 46 nalazile su se pod slojem tamnosmeđe rahle zemlje i sitnog kamenja (SJ 31). Sonda A Sonda A nalazi se između parova stopa vijadukta S 2 i S 3. Područje Sonde A prvobitno je postavljeno oko gomile (Gomila 1) te se u terenskoj dokumentaciji vodi pod nazivom Sonda A, Gomila 1 (S A, G 1). Oko Gomile 1 postavljena je sonda nepravilna oblika veličine 12,50x13x13x5,20x4 m. Gomila 1 sastojala se od sitnog kamenja (SJ 14) ispod kojeg se javila tamnosmeđa rahla zemlja s kamenjem (SJ 23) i kamen živac. Također se prije istraživanja u gomili ocrtavala kamena konstrukcija (SJ 17) i konstrukcija zapunjena kamenjem (SJ 18). Na sjeveroistočnom dijelu Gomila 1 leži na kamenu živcu (SJ 4). Sloj smeđe rahle zemlje (SJ 23) nalazi se ispod sitnog kamenja (SJ 14) i ispod humusa na krajnjem južnom dijelu sonde. SJ 23 se nalazila u škrapama, tj. u rupama u kamenu živcu u kojima je bila velika količina keramičkih i staklenih posuda, brončanog novca, željeznih noževa i klinova. Od nalaza u škrapama, tj. iz SJ 23, ističe se željezni dio pojasa amforastog oblika s tauširanim srebrnim ukrasom u obliku rozete. Ispod SJ 23 u gomili, ali i u škrapama, nalazi se sterilna crljenica (SJ 28). Nakon uklanjanja Gomile 1 također je otkrivena suhozidna arhitektura. U smjeru sjever-jug pruža se zid koji možda čini svojevrsnu ogradu. Zid se sastoji od zapadnog (SJ 30) i istočnog lica (SJ 33) i bio je zapunjen sitnim kamenjem i smeđom rahlom zemljom SJ 23. Širok je 1 1,20 m, dugačak oko 13 m te leži na kamenu živcu. U zapuni je bilo dosta nalaza, od kojih se ističe veći željezni nož. Na zid SJ 30/33 naslanjaju se dva zida u smjeru istok-zapad (SJ 37 i 38), koji su na istoku povezani s kraćim zidom u smjeru sjever-jug (SJ 42). Sjeverni zid (SJ 37) dugačak je cca 3,5 m. Južni zid (SJ 38) dugačak je cca 5 m. Istočni zid (SJ 42) dugačak je cca 4 m. Na zapadnom dijelu sonde zabilježene su suhozidne konstrukcije (SJ 32 i 36) koje su najvjerojatnije recentni suhozid granica kojom su označeni pašnjaci. Kamena konstrukcija vidljiva prije istraživanja Gomile 1 (SJ 17) imala je kvadratni oblik 0,80x0,70 m. Prema istoku imala je veću kamenu ploču. Nakon uklanjanja stratigrafske jedinice 17, u škrapi je otkriveno dno kamene posude, možda tarionika. Zapunjena jama s kamenjem u Gomili 1, koja je također bila vidljiva prije istraživanja, bila je ovalna oblika (dugačka oko 1,60 m u najduljem dijelu). Sonda B Sonda B nalazila se između Sonde A i Sonde S 3, G 2. Veličina joj je 4,70x13 m. Otvorena je kako bi se dobila potpuna tlocrtna slika otkrivenih zidova. Istraživanjem se pokazalo više slojeva. Ispod humusa (SJ 1) nalazi se sloj smeđe rahle zemlje (SJ 23 istovjetna sa SJ 15 u sondi S 3). U tom je sloju nađena veća količina keramike, keramički uteg, brončani novac s početka 5. stoljeća i ulomci staklenih posuda. Ispod smeđe rahle zemlje s dosta nalaza (SJ 23) nalazi se crvenkasta masna sterilna zemlja i kamen živac (SJ 4). Na istočnom rubu sonde nađen je zid (SJ 43) u smjeru sjever-jug, koji povezuje zidove SJ 39 i SJ 40. U samom zidu nađeno je ulomaka staklenih posuda, željezna zakovica i brončani novac (početak 5. stoljeća). Banjače tlocrt istražene arhitekture (crtež: M. Krmpotić, I. Miloglav) 344

345 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Rekognosciranjem okolnih pašnjaka i vrtova utvrđena je veća količina keramike, te se sa sigurnošću može reći da se na lokalitetu Banjače istražio dio ruralnog naselja koje je na tome mjestu osnovano početkom 5. st. Summary dr. sc. Aleksandar Durman mr. sc. Ivana Ožanić Roguljić Ina Miloglav During winter and spring of 2005 Department of Archaeology at Faculty of Philosophy (Univesrity of Zagreb) carried out the rescue archaeologocal excavations (archaeological survey and conservation works) on route of the Adriatic highway,section Dugopolje- Bisko, at the Banjače site from the Antiquity period. A large part of foundations of this drywall structure have been investigated. According to all the indicators they can be dated to the beginning of the fifth century. Survey of the surrounding pastures and gardens has revealed a large quantity of pottery; hence we can say with certainty that we investigated a part of the rural settlement from the beginning of the fifth century at Banjače site. Redni broj: 183 Lokalitet: Blizna Gornja crkva sv. Marije Naselje: Blizna Donja Općina: Marina Pravni status: R-121 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i konzervacija Konzervatorski zahvat na crkvi sv. Marije na groblju u Blizni Gornjoj nastavak je zaštitnih istraživanja koja su provedena tijekom u suradnji Konzervatorskog odjela u Splitu (voditelji projekta: mr. sc. Radoslav Bužančić i mr. sc. Vanja Kovačić) i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (stručni voditelj istraživanja: dr. sc. Krešimir Filipec sa studentima arheologije). Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture. Nakon gradnje nove župne crkve u 18. st., stara crkva sv. Marije rabljena je kao mrtvačnica. Vanjština crkve bila je zatrpana grobovima do visine iznad 1 m, a krov nekad pokriven kamenim pločama zamijenjen je pokrovom od eternita. Kako bi se utvrdila razina temelja i omogućila prezentacija cjelovitog volumena sakralne građevine poduzeta su zaštitna arheološka istraživanja. Iako je crkva ranije pripisana romaničkom razdoblju, slučajno pronađeni ulomci predromaničkoga kamenog namještaja iz druge polovine 9. st. ukazivala su na stariju kultnu građevinu opremljenu kancelumom. Na groblju oko crkve sv. Marije bili su vidljivi kasnosrednjovjekovni grobovi sa stećcima, ukrašeni tradicionalnim motivima štita i mača, križa i polumjeseca, te zvijezde i polumjeseca. Uzduž bočnih zidova crkve pronađeni su masivni kontrafori polukružnog presjeka, koji su uz oblikovanje trijumfalnog luka apside potvrdili morfološke odlike predromaničke arhitekture. Pred zapadnim pročeljem dograđeno je predvorje s vanjskim stubištem koje je vodilo na toranj na pročelju crkve. U predvorju je bio zidani grob s recentnim ukopom pokriven poklopcem antičkog sarkofaga. U jednom je grobu pronađen i ranokršćanski Blizna Gornja crkva sv. Marije, detalj polukružnih kontrafora (foto: R. Bužančić) pilastrić s urezanim križem, a prema starijoj literaturi pred crkvom je bila antička zasvođena grobnica. U ziđu grobnica bili su ugrađeni ulomci oltarne pregrade s natpisom na trabeaciji i luku sa zagovorom upućenim Bogorodici i sv. Ivanu Krstitelju, dijelovi poligonalnih stupova s kapitelima te dijelovi pluteja i pilastara ukrašeni troprutim pleternim motivima. U 13. st. Trogir širi svoj komunalni teritorij na prostoru Zagore. Nakon što je trogirska komuna ishodila kraljevski posjed sela Bristivice, stječe i selo Blizoj (kasnije Blizna). Naime, darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava IV. Blizna je priključena trogirskom distriktu, za razliku od drugih sela u zaleđu koja postaju posjedi trogirskih plemenitaša. Prilikom vizitacije trogirskih crkava biskupa Didaka Manole, zabilježen je podatak o staroj ikoni Bogorodice s Djetetom koja je u vrijeme turskih opasnosti iz sela Blizne donesena u crkvu sv. Nikole trogirskih benediktinki. Romanička Gospa iz 13. st. gotovo je po čitavoj površini oštećena pričvršćivanjem krune, nakita i srebrnih zavjetnih darova kojima je narod iskazivao pobožnost Majci Božjoj. Zasigurno je to bilo jedno od glavnih središta marijanskog kulta koje je u Trogirskoj zagori sačuvano do danas o blagdanu Male Gospe (8. rujna). Pavao Andreis spominje da su Turci srušili crkvu u Blizni koja je bila sagrađena na grčki način, a pod zaštitom Djevice. Selo je bilo predmet spora između trogirske i šibenske općine sve do označavanja međaša godine. Izvori spominju i strateški važan položaj nedaleko od Blizne zvan kaštel Vidovac. Međutim, prostor Zagore bio je u razvijenom 15. st. izložen turskim napadima, pa je preseljenje stanovništva s čudotvornom romaničkom ikonom u Trogir neposredno prethodilo pustošenju crkve. Ranokršćanski pilastar (foto: R. Bužančić) 345

346 St.Mary s Church late medieval graves were found with stone funerary slabs ornamented with the traditional motives-shield and sword, cross and crescent moon and star and crescent moon. Along the lateral walls of the church we found massive buttresses of a semi-circular cross section, which confirmed the morphological traits of the pre-romanesque architecture by forming the triumph arch of the apse. In front of the west facade a porch with external staircase had been added and it led up to the facade tower. Dio natpisa na oltarnoj pregradi (foto: V. Kovačić) Literatura Fisković 1975 Cvito Fisković, Trogirska romanička Gospa, PPUD, 20, Split, 1975: 34. Burić 1987 Tonči Burić, Srednjovjekovni spomenici villae de Blisoy, Starohrvatska prosvjeta, 17, Split, 1988: Bužančić 2001 Radoslav Bužančić, Nalaz Gospine crkve iz starohrvatskog doba na groblju sela Blizna Gornja, Vartal, 1-2, Trogir, 2001: 5 7. Summary mr. sc. Vanja Kovačić 2005 conservation works on St. Mary s Church at the cemetery in Blizna Gornja are the continuation of the conservation excavations conducted during Even though the church has previously been described as belonging to the Romanesque period, the fragments of the Pre-Romanesque stone furnishings from the second half of the ninth century point to an older cult structure. At the cemetery of Redni broj: 184 Lokalitet: Dikovača Bublin Naselje: Zmijavci Grad/općina: Zmijavci Pravni status: R-829 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, rekognosciranje Arheološka zona Dikovača Bublin nalazi se u selu Zmijavcima, na jugozapadnoj strani Imotsko-bekijskog polja. Zaštitno-istraživački radovi na lokalitetu potaknuti su izgradnjom tvorničkog objekta tvrtke DID d.o.o. u neposrednoj blizini gomile Dikovače, na otprije zaštićenoj zemljišnoj čestici (k.č. 7451, k.o. Podbablje). Istraživanja je provodila stručna ekipa Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika predvođena Ljubomirom Gudeljom. Članovi stručne ekipe bili su diplomirani arheolozi Branka Milošević i Ante Jurčević, te dokumentaristice MHAS-a Nada Šimundić- Bendić i Silvana Juraga. Za potrebe istraživanja, geodetsko snimanje lokaliteta obavila je tvrtka Geographica d.o.o. iz Splita, a radove je financirala tvrtka DID d.o.o. Kompleksna arheološka zona obuhvaća šire okružje gomile Dikovače smještene na prirodnoj uzvisini, koja se poput klina zavlači u zaravan Imotsko-bekijskog polja. U zakutku Geodetski snimak lokaliteta gomila Dikovača, ranokršćanski kompleks na položaju Bublin Crkvina i temelji dviju odvojenih kuća i manje cisterne na položaju Garci Brnasuša (izradili: Geographica d.o.o. i Lj. Gudelj) 346

347 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Gomila Dikovača, pogled sa zapada (foto: Lj. Gudelj) Gomila Dikovača, stećak (foto: Lj. Gudelj) polja, sjeverozapadno podno gomile, na položaju Bublin Crkvina, otkriveni su ostaci ranokršćanskog kompleksa i prezentirani u vidu arheološkog parka. Osim temelja bazilike i baptisterija te nekoliko kasnoantičkih grobnica, na lokalitetu je prikupljena važna zbirka pokretnih spomenika, u kojoj prevladavaju kameni ulomci antičkih zavjetnih ara, urni i žrtvenika. Osobito zanimljivu skupinu čine fragmenti ranokršćanskoga crkvenog namještaja, stupića, kapitela, te dijelova pluteja s prikazom starozavjetnih motiva. Osobitost lokaliteta na Bublinu Crkvini jest i otkriće dvaju krsnih bazena, jednog u crkvi, a drugog u zasebnoj prostoriji baptisteriju. Prethodnim istraživanjima nije zahvaćeno zemljište izvan gabarita spomenutoga sakralnog kompleksa, koje zasigurno skriva vrijedne podatke o prošlosti života ljudi na tom položaju. Dokaz tomu su nalazi dviju grčko-ilirskih kaciga stotinjak metara istočno od Crkvine, velike količine ulomaka prapovijesnih i antičkih keramičkih posuda raspršenih po površinama okolnih oranica, kameni klesanci ugrađeni u podzide terasasto postavljenih parcela, te svjedočanstva mještana o otkrićima temelja građevina prigodom obrade zemljišta. Jedan od najvažnijih arheoloških objekata u Zmijavcima, a i u cijeloj Imotsko-bekijskoj kotlini, jest gomila Dikovača. Premda na maloj nadmorskoj visini, postavljena je na strateški istaknutom položaju, odakle se uspješno kontrolira šire područje. Objekt oblika tupog stošca, s promjerom baze od sto metara i sačuvanom visinom od petnaest metara, izdvaja se i među sličnim lokalitetima na području istočnoga jadranskog priobalja. Nikada nije istraživan i podrobnije opisan u stručnoj literaturi. U posljednjih tridesetak godina Dikovaču je prekrila šikara i planski zasađen šumarak borovine, koji je radi geodetskog i fotografskog snimanja ovom prigodom prorijeđen. Nakon odbacivanja ideje o premještanju suvremenoga mjesnoga groblja, odnosno gradnje sportskog terena, zapadno od gomile stvoreno je divlje odlagalište otpada. Riječ je o kompleksnom i slojevitom lokalitetu, čiju vrstu nije moguće potanko opisati bez arheoloških iskopavanja koja mogu odgovoriti na pitanje je li izvorno riječ o golemu tumulu ili o gradini. Objekt nedvojbeno potječe iz prapovijesti, što potvrđuju i ulomci brončanodobnih i željeznodobnih posuda te kućnog lijepa razasuti na nekoliko tisuća metara četvornih. U istom kontekstu nalaze se i materijalna svjedočanstva o životu tijekom antike i srednjeg vijeka, ostaci građevina, ulomci staklenih i keramičkih posuda, dijelovi žrvnjeva, primjerci rimskog novca itd. Na vrhu Dikovače suhozidom je podzidan plato, naknadno ispunjen kasnosrednjovjekovnim grobljem. Nekoliko grobova pokrivaju stećci, saduci i sljemenjaci reljefno ukrašenih strana, dok je većina obilježena kamenim vijencima ili jednostavnim kamenim učelcima usađenima nad uzglavljem. Na tjemenu gomile jest i tzv. Lovrin greb, zidana grobnica pokrivena masivnim neukrašenim blokom. Sličnih grobova ima i na padini gomile, te izvan nje, a osobito s njezine južne i zapadne strane. Neki su grobovi ranije raskapani zbog znatiželje domaćih stanovnika, a dosta ih je uništeno prilikom sadnje borovih stabala. Ovom prilikom očišćena su i dokumentirana četiri prije ispražnjena groba. Stotinjak metara jugoistočno od Dikovače, na položaju Garci Brnasuša, otkriveni su temelji dviju odvojenih kuća i manja cisterna za kišnicu, sastavnice kompleksa koji je zauzimao više stotina četvornih metara. Veći dio tog sklopa uništen je u novije doba uoči i tijekom podizanja novogradnji obitelji Garac. Istom je zgodom razoreno nekoliko grobova, među kojima i zidanih kasnoantičkih grobnica. Opisani nalazi skromno ukazuju na povijesnu vrijednost Bublina Dikovače, koju su generacije ovdašnjih stanovnika poštovale izbjegavajući gradnju naselja ili većih objekata u zoni arheološkog nalazišta, a osobito na površini koja skriva grobove. Najnoviji zahvati pokazuju kako promjena takva odnosa ozbiljno ugrožava povijesnu baštinu Zmijavaca, čija vrijednost nadilazi lokalne okvire. Gomila Dikovača, kameni učelak (foto: Lj. Gudelj) 347

348 peculiarity of the site on Bublin-Crkvina is the discovery of the two baptismal fonts. One of them was found in the church and the other in a separate room- baptistery. Hundred meters south-east of Dikovača, at the site Garci- Brnasuša, foundations of two separate houses were found together with a rain barrel. These structures comprised a building complex stretching over several hundreds square meters. Majority of this complex was destroyed in modern period including a few graves among which there was a grave vault from the Late Antiquity. Položaj Garci Brnasuša, mala cisterna (foto: Lj. Gudelj) Literatura Cambi, Gamulin, Tonković 1999 N. Cambi, A. Gamulin, S. Tonković, Starokršćanska bazilika u Zmijavcima, Split Zmijavci, Tonković 1899 Ivan Tonković, Starokršćanska crkva pod gomilom Dikovača u Zmijavcima župe Podbabja Imotskoga, Bullettino di storia et archaeologia Dalmata, 22, Summary Ljubomir Gudelj Archaeological area Dikovača- Bublin is situated in Zmijavci village at the south-western side of the Imotsko-Bekijsko field. Complex archaeological zone covers the wider area of Dikovača accumulation situated on a natural elevation, which penetrates the Imotsko-Bekijsko field in a shape of a wedge. Dikovača accumulation has never been excavated or exhaustively described in scientific writings. It is a complex and stratified site the character of which can not be described in detail without conducting archaeological excavations that can give an answer to the question of whether we are dealing with an enormous tumulus or a hillfort. The structure obviously originates from Prehistory which has been confirmed through the existence of Bronze Age and Iron Age pots shards together with burnt clay scattered around an area of several thousands square meters. The Material evidence of the presence of man during the Antiquity and Middle Age have also been found, including architectural remains, remnants of millstones, specimens of Roman coins etc. At the top of Dikovača there is a plateau underpinned by a drywall, which was later occupied by a Late Medieval cemetery. In the north-western direction from Dikovača, at the position Bublin-Crkvina we discovered and presented (as an archaeological park) the remains of an Early Christian complex. Besides the foundations of a basilica, a baptistery and a few graves from the Late Antiquity we have assembled a significant collection of movable monuments (stone fragments of ancient votive arae, urns and altars). Especially interesting is the group of fragments of Early Christian church furnishings, small columns, capital, and parts of pluteus depicting the Old Testament motifs. The Redni broj: 185 Lokalitet: Gardun (Tilurij) Naselje: Gardun Grad/općina: Trilj Pravni status: Z-2315 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje i konzervacija U selu Gardun, na mjestu nekadašnjega rimskog vojnog logora Tilurija, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu provodio je između lipnja i prosinca devetu uzastopnu sezonu sustavnih arheoloških iskopavanja (stručna voditeljica prof. dr. sc. M. Sanader te asistenti mr. sc. D. Tončinić i mr. sc. I. Ožanić; uz njih su sudjelovali prof. dr. sc. M. Milićević-Bradač, mr. sc. Z. Šimić-Kanaet, dipl. arheolozi I. Miloglav, D. Demicheli, A. Cukrov, K. Karlo, M. M. Prasciunas i I. Borzić te brojni studenti). Iskopavanja se provode u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Rimski legijski logori u Hrvatskoj Tilurij ( ), koji od podržava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, uz potporu Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Trilja. Nastavljeno je iskopavanje sonde A, a u sklopu konzervacije i priprema za prezentaciju mozaika ponovno je iskopavana sonda B. Na sondi A se od istražuje građevina s kontraforima (Sanader 1998; 2000; 2001; 2002; 2003; Sanader, Tončinić 2003; Sanader, Tončinić, Ožanić 2004; 2005). U najnovijoj sezoni istraživanja cilj je bio završiti započeta iskopavanja i time stvoriti pretpostavke za nastavak konzervatorskih i restauratorskih radova koji su započeli prethodne (Sanader, Tončinić, Ožanić 2004; 2005). Iskopavanja su vođena s južne i sjeverne strane zida SJ 200 (blokovi K1-21 i SZK), sa zapadne strane zida SJ 36 (blok IV), sa sjeverne strane zida SJ 24 (blok V) te u prostorijama 1 i 2 (blokovi I i III). S južne je strane zida SJ 200 prostor između kontrafora SJ 201 i 221 (48,30x2,30 m) istražen do zdravice i pritom je zabilježena složenija stratigrafska situacija nego što je to bio slučaj na istočnom kraju zida SJ 200. To vjerojatno treba pripisati činjenici da teren danas, kao i nekoć, pada od zapada prema istoku. Tako je i zid SJ 200 na zapadnom kraju znatno bolje očuvan nego na istočnom. Na sloju oblutaka, sitnoga drobljenog kamenja i pijeska povezanog žbukom koji se tumači kao antička razina hoda s južne strane građevine (SJ 15), i koji je datiran nalazom novaca iz prve. pol. 1. st. (Sanader, Tončinić, Ožanić 2004; 2005), između kontrafora SJ 201 i 202 nađena je nakupina tegula, imbreksa i kamenja (SJ 138) koja je izmiješana sa SJ 15. Na jednom ulomku tegule nađen je ulomak pečata koji se na osnovi analogija cjelovito sačuvanih primjeraka koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana 348

349 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Gardun (antički Tilurij), sonda A, rezultati istraživanja (izradio: D. Tončinić) u Sinju i Muzeju Cetinske krajine u Sinju može pripisati VII. legiji i čitati LEG(ionis) VII C(laudiae) P(iae) F(idelis) te datirati u razdoblje nakon 42. g. Taj pečat i spomenuti novci najčvršći su oslonac za datiranje ne samo SJ 15 već i cijele građevine s kontraforima. Uklanjanjem SJ 15 oslobođena je SJ 48, u koju su ukopani temelji zida SJ 200 i kontrafora. Nastavkom iskopavanja u SJ 48 je uz kontrafore SJ dokumentiran nastavak kanala SJ 77, koji je poznat iz prethodnih istraživanja. On prolazi uz kontrafor SJ 203, dok su kontrafor SJ 204 i zid SJ 200 nalegli na njega. Osim kanala SJ 77, objekt s kontraforima presjekao je i jame SJ 120, SJ 97 te suhozidnu konstrukciju SJ 85, koja je položena u jarak SJ 137. Jarak SJ 137 presjekao je jamu SJ 101, u kojoj su nađeni ručka amfore i ulomci keramike. Svi se ti objekti nalaze ispod SJ 48 i ukopani su u zdravicu SJ 80, u kojoj je dokumentirano ukupno devet jama. U blokovima SZK i IV istraživao se prostor uza sam zid SJ 200 (35x2 m) te zid SJ 36 (4x2 m). Potvrđena je situacija poznata iz prostorije 2. Prostorija je naime bila zapunjena slojem krupnog kamenja SJ 45, koji nije sezao do zida SJ 200, već su zid SJ 200 i SJ 45 bili odijeljeni slojem smeđe zemlje sa sitnim kamenom i opekom. U tom je sloju nađena izrazito velika količina keramike i stakla, brončanih predmeta kao što su fibule i medicinski pribor, željeznih i koštanih predmeta te jedan ulomak amfore s pečatom (SJ 54). Sj 54 i dio SJ 45 uklonjeni su s namjerom da se otvori prostor za postavljanje drenaže sa sjeverne strane zida SJ 200 i zapadne strane zida SJ 36. U bloku V uklonjen je samo humus (SJ 1) sa sjeverne strane zida SJ 24 (13,5x2 m). U zapadnom dijelu bloka, ispod SJ 1, nalazi se svijetlosmeđi sloj sa sitnim kamenjem (SJ 113), a u istočnom je sloj nasutog kamenja (SJ 23). U bloku III otvoren je sjeverozapadni kut prostorije 1 koji zatvaraju zidovi SJ 198 i 199. Kut je istražen već 2000., a tijekom ove sezone na udaljenosti od 1,5 m od kuta dokumentiran je zid SJ 139, koji se na zid SJ 198 nadovezuje u smjeru sjevera, a paralelan je sa zidom SJ 230. Istraživanja su nastavljena i u prostoriji 2, iz koje je većim dijelom izvađena SJ 45, a je do zdravice istražen prostor uza zidove SJ 200 i 21 širok 2 m. Tijekom i ostatak je prostorije (cca 14x6 m) istražen do zdravice. Uklonjen je ostatak krupnoga nabacanog kamenja (SJ 45). Prilikom istraživanja pokazalo se da slojevi imaju izrazit pad od sjevera prema jugu, te blaži od zapada prema istoku. Osim toga, u ovom je slučaju zabilježena nešto složenija stratigrafska situacija nego u dosadašnjim istraživanjima. U visini temeljne stope zidova prostorije zabilježena je SJ 53, siva nabijena zemlja s oblucima u kojoj su nađeni ulomci rimske keramike, iz koje se izdvajaju ulomak amfore i ulomak tere sigilate. Ispod SJ 53 nalazi se smeđe- -sivi masni sloj s većom količinom kamenja (SJ 48), koji se na kompletnom području sonde A, pa tako i u prostoriji 2, nalazi iznad zdravice SJ 80. Osim temelja zidova prostorije 2, u SJ 48 ukopane su tri jame te SJ 86, koja zadire i u zdravicu, a provlači se u sjevernom dijelu prostorije 2 u smjeru istok-zapad i usmjerena je prema pukotinama koje su dokumentirane na zidovima SJ 21 i 38. Zbog potrebe izrade drenaže, od kontrafora SJ 210 prema jugu počeo se kopati odvodni drenažni kanal. Devet metara od zida SJ 200 nakon uklanjanja humusa ukazalo se kamenje koje se nastavilo pružati osam metara. Spuštanjem uza sjeverni dio te SJ 157 utvrđeno je lice zida. Pozornim uklanjanjem na jugu nađeno je i južno lice zida. Zid je širok 3,15 m. Sjeverna temeljna stopa bila je široka 0,40 m, a južna 0,20 m. Zid je izgrađen od većih blokova kamena, a temelji od kamenja raznih dimenzija bez žbuke. Dimenzije i položaj zida upućuju na zaključak da je riječ o južnom bedemu logora. 349

350 Gardun (antički Tilurij), sonda A, pogled na sjeverno lice zida SJ 157 (foto: D. Tončinić) Nakon polaganja drenaže započeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na zidu SJ 200 i kontraforima SJ Zid SJ 200 podignut je do najviše sačuvane točke kuta koji zatvaraju zidovi SJ 200 i 199. Pri tome je rabljen kamen koji je izdvojen u arheološkim iskopavanjima. Kao vezivo poslužila je smjesa gašenog vapna, vode i drobljene cigle. U utore položene uz vanjsko lice zida SJ 200 postavljene su drvene grede. Na zidovima su izrađene kape kako bi se zaštitili od padalina. Nakon toga započela je zaštita žbuke kojom su zidovi bili ožbukani. Dijelovi zidova na kojima nije sačuvana žbuka samo su fugirani tako da se vizualno naglasi razlika između dijela zida na kojem je sačuvana žbuka, dijela zida na kojem nije sačuvana žbuka i dijela zida koji je rekonstruiran. Na kraju su zidovi injektirani istom smjesom koja je rabljena kao vezivo prilikom rekonstrukcije, ali s više vode. Tijekom radova započeta je konzervacija mozaika koji je i istražen na području sonde B (Sanader 1998; 2000; 2003). Konzervaciju su proveli dr. sc. B. Matulić, mr. sc. T. Borovac i M. Barišić. Nakon podizanja zaštitnih kapa, zaštite rubova i čišćenja mozaika, utvrđeno je da je sačuvane ulomke mozaika potrebno podići s izvornog mjesta. Nakon podizanja uslijedilo je čišćenje naličja mozaika, a na mjestu nalaza ukazala se potreba da se istraži prostor oko podloge ne bi li se mogla provesti konzervacija i priprema za prezentaciju tog nalaza in situ. S istočne strane istražen je prostor širok 1 m, čime je dokumentiran zid SJ 5 izvorni rub podloge mozaika. Istočno od zida SJ 5 dokumentirani su zid SJ 2 i zid SJ 6 s ostacima žbuke SJ 12, koju je uništio sloj sitnoga lomljenog kamenja i žbuke (SJ 13), odnosno podloga podnice SJ 15. Podloga SJ 13 nalazi se na podu od opeke (SJ 14), koji je izrađen u tehnici opus spicatum. S južne strane podloge mozaika, uza zid SJ 5 ukopan je grob SJ 20. Grob je bio izrađen od fino oblikovanih kamenih ulomaka, koji su sekundarno upotrijebljeni za ukop pokojnika, a izvorno su vjerojatno služili kao dijelovi kanala i sarkofaga. U zapuni su nađeni ulomci kućnog lijepa, keramike i jedan obrađeni kamen (sječivo). Glava je okrenuta prema zapadu, većina ostalih kostiju nađena je u istočnom dijelu groba na jednome mjestu. Prema ostacima kostiju može se zaključiti da je riječ o ukopu djeteta. Sa zapadne strane napravljen je presjek kroza sve slojeve podloge mozaika s namjerom da se ta atraktivna situacija predoči prilikom prezentacije mozaika. Tesanjem sjevernog profila do ostataka podloga podnica nađen je mozaik SJ 39. Riječ je o višebojnom mozaiku sa slijedom pravokutnih polja. Dijelom se nalazi ispod, a dijelom je uništen postavljanjem podloge od vapnene žbuke i sitnog kamena (SJ 28) koja se nalazi ispod podloge mozaika s bikom (SJ 27), te je postao njen sastavni dio. Literatura Gardun (antički Tilurij), sonda A, pogled na južno lice zida SJ 157 (foto: D. Tončinić) Sanader 1998 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor. Prethodno izvješće s arheoloških istraživanja u i 1998., OA, 22, Zagreb, 1998: Sanader 2000 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor, Obavijesti HAD, 32, 1, Zagreb, 2000: Sanader 2001 M. Sanader, Tilurij rimski vojni logor. Prethodno izvješće o arheološkim istraživanjima u sezoni 2000., OA, 25, Zagreb, 2001: Sanader 2002 M. Sanader, Tilurij arheološka istraživanja u godini 2002., Obavijesti HAD, 34, 3, Zagreb, 2002: Sanader 2003 M. Sanader, Tilurium I., Istraživanja Forschungen , Zagreb,

351 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 186 Lokalitet: Issa arhitektura uz helenističke zidine Naselje: Vis Grad/općina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Istraživanja nastavak su istraživanja započetih 2002., (stanka 2004.), uz unutrašnje lice helenističkih zidina Isse (Čargo 2003). Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture, a provodio ih je Arheološki muzej Split (stručni voditelj: Boris Čargo; suradnici: Ana Marijanović i Vedran Barbarić; dokumentaristica: Jasmina Beneta, a sudjelovali su i studenti arheologije). Gardun (antički Tilurij), sonda B, mozaik SJ 39 (foto: D. Tončinić) Sanader, Tončinić 2003 M. Sanader, D. Tončinić, Tilurij arheološka istraživanja u godini 2003., Obavijesti HAD, 35, 3, Zagreb, 2003: Sanader, Tončinić, Ožanić 2004 M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić, Tilurij arheološka istraživanja u godini, OA, 28, Zagreb, 2004: Sanader, Tončinić, Ožanić 2005 M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić, Lokaliet: Gardun (Tilurium), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary prof. dr. sc. Mirjana Sanader mr. sc. Domagoj Tončinić mr. sc. Ivana Ožanić Ina Miloglav From June to December 2005 we explored probes A and probes B in the village of Gardun (Roman legionary camp of Tilurium). Research of the probe A included quadrants: 1,3,4,5 and SZK and quadrants K1- K21. The aim of the excavation was the preparation of the architectural structure (building with buttresses) for conservation. The entire area was excavated down to natural soil. During the excavation we detected stratigraphic relations which haven t been noticed in the previous excavations. A large number of movable objects have been found which can be roughly dated to the first century. After the excavations at the A probe, we started the drainage and conservation of the wall with buttresses. The wall was erected up to the highest preserved point. We used the stone that was gathered during the excavation and the mixture of slaked lime, water and shattered brick was used for binder. Caps were used to protect the wall from rain. The investigated area of the probe B exposed a mosaic. Then we started the conservation works on the mosaic and its in situ presentation. During these works in the probe B we detected a multi-coloured mosaic which was partly destroyed by the foundation of the latter mosaic (depicting a bull) and which became its integral part. A child s grave was found too. It was made of reused stone fragments. Istraživanja su bila usmjerena na iskop intra muros, dobro očuvanoga istočnog dijela građevine, gotovo usporedne s gradskim zidinama. Zidovi pronađene arhitekture dobro su sačuvani u visini od 70 do 120 cm, građeni su od pravilno klesanog kamena uglavnom pločasta oblika. Ni jedan pronađeni zid nije definiran u cijelosti; zid 1 dugačak je 6,20 m, zid 2 dugačak je 5,80 m, a zid 3 otkriven je u dužini od 0,60 m. Širine su 0,50 m. U građevini se nalaze dva velika kamena bloka cca 0,60x0,60 m, oba veoma raspuknuta. Kameni su blokovi povezani žbukom, no na gornjoj plohi gornjeg kamena nema ostataka žbuke, pa se čini da nad njime nije bilo drugih kamenih blokova. Stoga je moguće da je sadašnja visina blokova i izvorna visina. Zasad nije jasna namjena tako postavljenih blokova. U dosad otkrivenom dijelu vidljivo je da su zidovi 1 i 2 povezani tankim slojem gline, dok se fragmentirani ostaci žbuke naziru samo na vanjskom licu ponekog kamena tih zidova. Za razliku od prethodnih zidova, kamenje u trećem zidu povezano je žbukom. Prostor u građevini (kvadranti B 0, 1, 2; C 1, 2; D 2) u najvećoj je mjeri ispunjen dijelovima raspadnute žbuke, dijelova fresaka, dijelova pregradnih zidova, ulomaka tegula, te sekundarne zemlje nastale Issa, pogled na Gradinu s označenim mjestom istraživanja 351

352 frizeva monumentalnih građevina, kipovi i natpis o obnovi trijema (o carskim kipovima: Gabričević 1968, Cambi 1998, Ivčević 1998; natpis Kvinta Numerija Rufa o obnovi trijema: Gabričević 1970; novija istraživanja na prostoru trijema: Kirigin, Ivčević 1997, Čargo 2003). Građevina je, dakle, sagrađena neposredno poviše javne gradske arhitekture, na mjestu koje je dobro zaštićeno od vjetrova i s lijepim pogledom na isejsku luku i južni dio viške uvale. Dosadašnjim istraživanjima pronađena je velika količina fresaka, od sitnih pokretnih predmeta prevladavaju koštane i brončane ukosnice i brončani novci. Pronađen je potpuno očuvan alabastron izrađen od alabastra, te brončani stilus. Od keramičkih predmeta prevladavaju ulomci tegula, od kojih neke nose žig PANSIANA, te fragmentirani ostatci kuhinjske keramike i stakla. Dosta je nalaza ribljih koštanih ostataka. Predmeti se mogu datirati od 1. do 3. st. Sačuvana arhitektura i pokretni nalazi dopuštaju pretpostavku da su ostaci istraživane građevine zapravo isejska kuća. Issa, tlocrt istraženog dijela, s označenim mjestom nalaza novca raspadanjem žbuke. Pregradni su zidovi rađeni u tehnici opus spicatum, od komada tegula i amfora koso slaganih i obilno povezanih žbukom. Bili su ožbukani i oslikani, a uz njih se nailazi i na ulomke štukatura. Pregradni se zidovi još nisu utvrdili in situ, jer iskop još nije došao do podnice. Tehnika gradnje povezivanjem kamenja glinom svojstvena je više grčkom graditeljstvu negoli rimskoj građevinskoj praksi. Slična situacija vidljiva je kod zidova helenskih građevina u Faru (Pharos), a novija istraživanja u Resniku također pokazuju da su helenske građevine zidane na jednak način (Kamenjarin 2004). To sugerira da je građevina sagrađena u helenskom razdoblju, s kontinuitetom uporabe i u rimskom razdoblju. No, o tome je prerano govoriti jer još ni na jednom mjestu nije izdvojena stratigrafska jedinica koju bi se moglo vezati uz helensko razdoblje i koja bi potvrdila pretpostavku. Smjestila se u jugoistočnom dijelu grada uza same gradske zidine, nekoliko pristava iznad luke i gradskog trijema. Na pristavama ispod pronađene građevine do sada su pronalaženi arhitektonski ulomci Issa, skupni nalaz rimskih denara (foto: B. Čargo) U kvadrantu B-2 pronađena je ostava novca ispod razine podnice u kutu koji čine sjeverni i istočni zid objekta (Čargo 2006). U tom dijelu nije sačuvano kameno popločenje podnice, koje se vidi u zapadnom i južnom dijelu iskopavanog prostora. Pozornim iskopavanjem uspio se definirati položaj i opseg deponiranog novca, čiji je veći dio ostao in situ, dok se jedan dio pomaknuo pri čišćenju. Uz novac nije pronađena posuda ili keramički ostaci iz kojih bi se moglo zaključiti da se novac u njoj nalazio. Kako u blizini novca nije pronađen nikakav metalni predmet čavao, ključ, dio brave i sl. odbačena je mogućnost da se novac nalazio u drvenom kovčežiću. Ostava se po svoj prilici nalazila umotana u platno ili u kožnatoj, odnosno platnenoj vrećici. Trag tog platna ostao je u vidu nepravilna svjetlijeg otiska zemlje na tom mjestu. Najveći dio novca u trenutku pronalaska nalazio se upravo na tom dijelu zemlje, a samo manji dio izvan njega. Pronađeno je 75 denara i tri antoninijana. Nakon čišćenja i konzervacije pokazalo se da je sav pronađeni novac u dobrom stanju, iako je prigodom pronalaska bio prekriven znatnim slojem zelenog oksida. Novac je kovan u vrijeme dinastija Antonina, Severa i razdoblja vojnih careva, a pripada Antoninu Piju, Luciju Veru, Komodu, Septimiju Severu, Juliji Domni, Karakali, Plautili, Geti, Makrinu, Elagabalu, Aleksandru Severu, Juliji Mamei, Maksiminu I. i Gordijanu III. Najstariji je novac denar Antonina Pija kovan 156./157., a najmlađi antoninijan Gordijana III. kovan između 241. i 243., i on je terminus post quem za dataciju ostave. U 2. st. iskovana su četiri primjerka, odnosno 5,1%, dok su u 3. st. iskovana 74 komada novca, odnosno 94,9%. Sav novac potječe iz kovnice u Rimu, što se podudara i s dosadašnjim nalazima novca u Issi iz tog razdoblja (Bonačić-Mandinić, Visonà 2002). Najveći dio novca iz ostave vlasnik je sakupio u vrijeme vladanja dinastije Severa, dok je novac kovan u vrijeme Antonina i vojnih careva zastupljen s jedanaest primjeraka. Sudeći prema najmlađem novcu, onom Gordijana III., novac je deponiran u vrijeme njegove vladavine ili vladavine njegovih neposrednih nasljednika. To je razdoblje produbljavanja socijalno-ekonomske krize u Carstvu, burnih događanja na limesu i vrijeme čestih smjenjivanja careva. Ako su ta događanja bila inicijator straha za skrivanje novca, to su bila jedino po onoj fama crescit eundo. Uznemirujuće vijesti u Issu su mogle stizati s pričama pomoraca koji su dolazili u isejsku luku, no ipak je malo vjerojatno da bi to bili pravi razlozi deponiranja novca. 352

353 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Nema nikakvih povijesnih pokazatelja da je Issa u to vrijeme bila ugrožena ičim izvana. Osim toga, prema raspoloživim izvorima i dosadašnjim arheološkim istraživanjima, zna se da u tom razdoblju Issa nije doživjela unutrašnje nemire. Razlozi skrivanja novca po svoj su prilici potaknuti svakodnevnim životnim situacijama, možda strahom od krađe, a sasvim je moguće da je na tom mjestu vlasnik skrivao osobnu riznicu. Je li smrt, nenadan odlazak vlasnika ili bolest i zaborav, bila razlogom što je novac ostao pod zemljom do današnjih dana, nikad se neće saznati. Iako će svako mišljenje o razlogu skrivanja novca ostati na razini pretpostavke, postoji nada da će daljnja istraživanja spomenute arhitekture donijeti nove spoznaje, koje će pomoći shvaćanju razloga ostavljanja novca. To je prva arheološki utvrđena ostava novca na Visu, koja će pomoći sagledanje isejskog gospodarstva i kolanja novca na otoku Visu, te biti doprinos za rekonstrukciju pojednih povijesnih zbivanja u Issi. Nakon završetka svih radova, cijeli je lokalitet zaštićen prekrivanjem geotekstilom. Literatura Bonačić-Mandinić, Visonà 2002 Maja Bonačić-Mandinić, Paolo Visonà, Monetary circulation on the Island of Vis (Issa), u: Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana, urednici N. Cambi, S. Čače i B. Kirigin, Split, Cambi 1998 Nenad Cambi, Skupine carskih kipova u rimskoj provinciji Dalmciji, HAnt, 4, Pula, 1998: 53 54, 56, 57. Čargo 2003 Boris Čargo, Arheološka djelatnost na otoku Visu i njegovu arhipelagu od g., VAHD, 95, Split, 2003: Čargo 2006 Boris Čargo, Skupni nalaz rimskog carskog novca iz Isse, VAPD, 99, Split, (u tisku) Gabričević 1968 Branimir Gabričević, Antički spomenici otoka Visa, PPUD, 17, Split, 1968: Gabričević 1970 Branimir Gabričević, Issa i njezin patron Q. Numerius Rufus, Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posvećen Grgi Novaku, Zagreb, 1970: Ivčević 1998 Sanja Ivčević, Carske statue s Visa, HAnt, 4, Pula, 1998: Kamenjarin 2005 Ivanka Kamenjarin, K. Štafilić Resnik, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Kirigin, Ivčević 1998 Branko Kirigin, Sanja Ivčević, Issa 1997, Obavijesti HAD, 2, Zagreb, 1998: Previous excavations revealed a large amount of frescoes and small movable finds mostly consisting of bone and bronze hair pins and bronze coins. A preserved alabastron made of alabaster was found together with a bronze stilus. Among the pottery finds tegulae are prevalent, some of them having a stamp PANSIANA; potshards and glass fragments were also found. Age quantity of fish bone remains were found. The finds can be dated to the period between the first and the third century. This type of remains allows us to assume that the remains of the structure represent a wealthy Issa home. Quadrant B-2 revealed a coin hoard, which was found under the floor level in a corner of the northern and eastern walls of the structure. We found 75 denars and 3 antonians. The oldest coin is Antonius Pius denar minted in , and the most recent one is Gordian the Third s antonian coin minted between the years 241 and 243. Redni broj: 187 Lokalitet: Issa rimske terme Naselje: Vis Grad/općina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: sustavno iskopavanje Isejske rimske terme sustavno se istražuju kako bi se u konačnici cijeli kompleks uredio u arheološki park. Iskapanja tijekom lipnja i srpnja odvijala su se na zapadnom dijelu termalnog kompleksa. Istraživani su kvadranti U 2, U 3, U 4, T 8 i S 9, a istražena površina iznosi cca 40 m 2. Financirana su sredstvima Ministarstva kulture, a provodi ih Arheološki muzej Split (stručni voditelj: Boris Čargo, suradnici: Borko Vješnica, konzervator, te arheolozi Ana Marijanović, Maja Miše, Tea Katunarić, Eduard Alfirević i Vedran Barbarić; dokumentaristica: Jasmina Beneta, a u istraživanjima su sudjelovali i studenti arheologije). Istraživanja su nastavak radova koji se kontinuirano provode od (Čargo, Matulić, Borovac 2001). Kvadranti U 2, U 3 i U 4 nalaze se na dijelu koji je vjerojatno bio tepidarij. To se može zaključiti prema tome što Boris Čargo Summary Excavation of 2005 marks the continuation of the excavations that have begun in the year 2002 along the inner facing of the Hellenistic walls of Issa. They were focused on the intra muros excavation of the well preserved eastern part of the structure, which is almost parallel to the city walls. The walls of the discovered structure are well preserved at the height of cm. They were built of evenly knapped stone resembling stone slabs. Not one of the found walls has been defined in entirety. Although it is too early to draw solid conclusions it seems that the original structure was built in the Hellenistic Period, and then it survived its era and served as a home in the Roman Period. Issa rimske terme, tlocrt istražene površine 353

354 zrak iz peći uza zidove tepidarija. U tom je kvadrantu otkriven dio istočnog zida tepidarija, u kojem se nalazi četvrtasta niša. Takva se niša nalazi i na zapadnom zidu tog prostora, pa je njen pronalazak bio očekivan, kao što je sigurno da će se daljnjim iskapanjima u istočnom zidu pojaviti jedna polukružna te još jedna četvrtasta niša. Time je potpuno razjašnjeno unutrašnje raščlanjenje zidova tepidarija u zapadnom dijelu termi. Otkriveni dio zida pokazuje dobru kvalitetu zidanja s lijepo i precizno obrađenim klesancima povezanim kvalitetnom žbukom. Sačuvan je u visini od 30 do 60 cm, a na licu nema sačuvanog ožbukanja. Kvadrant T 8 nalazi se sjeverno od prefurnija i istražen je u cijelosti. U njegovu zapadnom dijelu pronađen je zid označen još brojkom 41. Sačuvan je u visini od pola metra, zidan od pravilno obrađenih kamenih klesanaca i vezan žbukom. Na unutrašnjoj plohi sačuvani su manji ostaci fresaka na kojima je neznatno sačuvana crvena boja na bijeloj podlozi. Prvi su slojevi izmiješani oranjem zemljišta, dok su oni niži dali dosta sitnih keramičkih ulomaka, od kojih najviše tegula, zatim koštanih, brončanih i osobito staklenih predmeta. Osobito je zanimljiv brončani stilus. Predmeti su prilično fragmentirani, a mogu se datirati od 1. do 3. st. Zanimljivi su nalazi velike količine mramornih ploča, najvećim dijelom u ulomcima, te dvije potpuno sačuvane ploče. Nakon što su ulomci oprani, izdvojene su četiri vrste mramora. Nalazi mramornih ploča bili su česti i tijekom prijašnjih istraživanja na drugim pozicijama isejskih termi. Namjenu tog prostora nije moguće odrediti jer je istražen u manjem dijelu. Issa rimske terme, brončani stilus iz kvadranta T-8 (foto: B. Čargo) se na sjevernoj strani neposredno naslanjao na vjerojatni kaldarij i prefurnij, a osim toga imao je i hipokausni sustav zagrijavanja. Istraživanja u kvadrantima U 2 i U 3 provedena su samo u površinskom dijelu, jer se naišlo na recentnu podnicu od nabijenog kamenja. Podnica je u stvari svojevrstan plato, odnosno put kojeg je sagradila engleska vojska 1944., kada je na tom mjestu započela odlagati neuporabljive dijelove borbenih vozila i zrakoplova. Ostaci tog puta u kvadrantu U 4 nakon dokumentiranja su podignuti te je taj kvadrant istražen u cijelosti. Svi pronađeni materijali, oni iznad kamenog naboja i oni ispod njega, izmiješani su s recentnim predmetima. Izdvojeno je općenito veoma malo pokretnoga arheološkog materijala, uglavnom keramičkoga, uz velik broj recentnih ulomaka koji svjedoče o boravku vojske na tom prostoru. Od nekadašnje mozaične podnice koja se nalazila na tom mjestu nije sačuvano ništa. Slična je situacija zabilježena i u drugim kvadrantima na mjestu tepidarija, koji su istraživani prethodnih godina. Svi slojevi suspenzurae su probijeni, a tegule koje su stajale na oblim keramičkim stupcima pilae, odnesene su. Sačuvana je tek manja količina smrvljene žbuke i mozaičkih tesera. Taj je nabačaj nastao slijeganjem nakon probijanja mozaičke podnice i slojeva ispod nje, koje se dogodilo prije izgradnje kamenog naboja. Prema sačuvanim mozaičkim teserama može se zaključiti da je podnica bila crno-bijeli mozaik s geometrijskim ukrasom, čiji se uzorak sasvim sigurno bio veoma sličan onom sačuvanom u istočnim dijelovima termi. U nabačaju žbuke i mozaičnih tesera izdvojena je i manja količina ulomaka tubula (tubulae), keramičkih cijevi kojima je strujao topao Kvadrant S 9 također se nalazi sjeverno od prefurnija, lociran uz vanjsko sjeverozapadno lice termi. Gabričević je pretpostavio da je uz taj zid bila ulica koja je sa sjeverne strane flankirala terme (Gabričević 1968; Gabričević 1958). Ovim istraživanjima nije utvrđeno postojanje kamenih ploča koje bi bile nastavak ulice. U istočnom dijelu kvadranta utvrđen je nastavak zida 41 u duljini od jednog metra, visine cm. Zid je u gornjem dijelu uništen postavljanjem vodovodne cijevi. Sačuvan je samo u temeljnom dijelu i skreće prema zapadu, što ukazuje na mogućnost da se i termalni kompleks dalje protezao prema zapadu. Od pronađenih materijala prevladavaju keramički oblici uglavnom veoma fragmentirane tegule, te manje brončani i stakleni predmeti. Primarna konzervacija bila je usmjerena na zidove istočnog dijela termi i dva na zapadnom dijelu. Prije početka zidanja napravljena je cjelokupna arhitektonska dokumentacija za sve navedene pozicije. Svi su zidovi sazidani od kamenja izvorno ugrađenog u zidne plohe termalnog kompleksa, koje je prethodnih godina sakupljeno i deponirano upravo za takvu svrhu. Kao vezivno sredstvo rabljena je vapnena masa pomiješana sa samljevenom tegulom. Time se nastojala postići jednaka građevinska tehnika kojom su sazidani svi zidovi termalnog kompleksa. Zid je podignut za tri do sedam redova, ovisno o kojem je dijelu i sačuvanosti zida riječ. Tomu je prethodilo temeljito uklanjanje vegetacije koja je izbijala iz njega. Vanjski zid na zapadnom dijelu termi, pretpostavljeni tepidarij, nije u potpunosti završen. Na njemu će trebati obaviti najveći konzervatorski zahvat, jer njegova loša statika zahtijeva izmjenjivanje propalog kamenja kojim obiluje s unutrašnje strane. Freske pronađene na tim zidovima očišćene su i obrubljene kako ne bi dalje propadale i otpadale sa zidova. 354

355 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Nakon završetka svih radova, cijeli je lokalitet zaštićen prekrivanjem geotekstilom, a zatim su postavljeni metalni stupci i lanac kojim je onemogućeno hodanje posjetitelja po otvorenim mozaicima. Sve zidarske radove obavljao je lokalni zidar uz prisustvo kustosa lokaliteta, dok je obrubljivanje fresaka obavio konzervator splitskoga arheološkog muzeja. Literatura Čargo, Matulić, Borovac 2001 Boris Čargo, Branko Matulić, Tonči Borovac, Terme antičke Isse. Preliminarni osvrt na arheološko-konzervatorske radove u godini, Hrvatska zora, 28, Vis, 2001: Gabričević 1958 Branimir Gabričević, Antička Issa. Arheološko-povijesni prilog za urbanističko-regulacionu osnovu grada visa, Split, 1958: Gabričević 1968 Branimir Gabričević, Antički spomenici otoka Visa, PPUD, 17, Split, 1968: Summary Boris Čargo The conducted excavations are the continuation of the excavations that have been done in continuity since 2001 and that have been carried out in quadrants U 2, U 3 and U 4, T 8 and S 9. Quadrants U 2, U 3 and U 4 are situated in the area, which might have been a tepidarium. The excavations inside the quadrants U 2 and u 3 were conducted only on the surface layer, because we encountered a recent floor made of pressed stones. Remains of that road in quadrant U 4 were removed and this quadrant was excavated in entirety. All found materials, the ones above the pressed stones and the ones underneath it, were mixed with recent finds. A very small amount of the movable finds have been singled out, mostly pottery finds, together with a large amount of recent fragments which attest the fact that an army was staying at this area. Discovery of a large number of marble slabs is interesting. They are mostly in pieces and two of them have been entirely preserved. After the pieces of slabs were washed we have singled out four types of marble. Marble slabs were often found during previous excavations of Issa thermae at other sites too. We can not determine the function of this structure because a small part of it has been explored. The primary conservation was focused on the walls of the eastern part of the thermae and on the two walls at its western part. Resnik, označavanje područja istraživanja (foto: I. Radić Rossi) Zadru i Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, pod stručnim vodstvom mr. sc. Irene Radić Rossi. Cilj zaštitnog istraživanja, koje se odvijalo usporedno s istraživanjem helenističke luke, bio je istražiti trasu kanalizacijskog ispusta radi pravovremene zaštite eventualnih podmorskih arheoloških nalaza. Za potrebe određivanja trase kanalizacijskog ispusta angažirana je tvrtka Geographica d.o.o. iz Splita, kojoj je povjereno i geodetsko snimanje cjelokupnog nalazišta. Snimljeno je ukupno 96 geodetskih točaka, kojima su označene prirodne i umjetne formacije, arheološke sonde i nekoliko drvenih pilona u prapovijesnom dijelu nalazišta. Područje na kojem je planiran podmorski građevinski iskop nalazi se u blizini ušća potoka zapadno od plaže i manjega nasipanog mola. Građevinski iskop ispusta planiran je u duljini od 92 m, mjereno od obale u smjeru jug-jugoistok. Zaštitno arheološko istraživanje provedeno je između 10. i 60. dužinskog metra trase, na svim mjestima gdje je to dopuštala konfiguracija terena i gdje se moglo pretpostaviti postojanje arheoloških nalaza. Trasa kanalizacijskog ispusta označena je konopom, uz koji je postavljeno pomoćno metalno mrežište koje se sastojalo od dva do tri kvadranta veličine 2x2 m. Pomoćno se mrežište premještalo duž istočne i zapadne strane osi, ovisno o dinamici arheološkog iskopa. Od 37,50. do 38,70. dužinskog metra zabilježena je živa stijena koja se proteže gotovo usporedno s obalom. Tijekom iskopa sjeverno od spomenute stijene naišlo se na kul- Redni broj: 188 Lokalitet: Kaštel Štafilić Resnik Naselje: Kaštel Štafilić Grad/općina: Kaštela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno istraživanje Planirana izgradnja kanalizacijskog ispusta (incidentnog preljeva) za potrebe projekta Eko-Kaštelanski zaljev na kompleksnom arheološkom nalazištu u Resniku bila je povod zaštitnoga arheološkog istraživanja od 11. do 30. travnja te od 9. do 21. svibnja u organizaciji Muzeja grada Kaštela, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Resnik, podmorski iskop (foto: I. Radić Rossi) 355

356 Summary Ulomak keramičke loptaste posude in situ (foto: I. Radić Rossi) turni sloj debljine od 75 m do 120 cm, dok se kulturni sloj u kvadrantima južno od stijene pokazao znatno plićim (do 40 cm). Arheološki nalazi pojavljuju se do 52. dužinskog metra, nakon čega se nastavlja sterilno muljevito morsko dno. Između 17. i 23. dužinskog metra pronađena je skupina obrađenih kamenih blokova, koji su dijelom nadvisivali površinu morskoga dna. Riječ o građevnim blokovima za koje nije bilo moguće utvrditi kakvoj su konstrukciji pripadali. Među pokretnim nalazima izdvajaju se ulomci fine keramike, ulomci staklenih posuda, cjelovite ili dijelom oštećene uljanice, koštane igle, zlatni privjesak za ogrlicu, brončani prsten, ulomci kamenih predmeta te niz ulomaka amfora i ostaloga grubljeg keramičkog materijala. Nađen je i ulomak kamenog natpisa, vjerojatno nadgrobne stele, ulomci građevnog materijala poput tegula, kupa kanalica i kamenih elemenata mozaika te veća količina životinjskih kostiju, ljuski oraha i koštica maslina. U kvadrantu 2 nađen je odlično očuvan dvostrani drveni češalj, a u kvadrantu 10 polovica drvenog koloturnika. Od metalnih nalaza nađen je veći broj čavala i olovnih utega. Sudeći prema rezultatima istraživanja, tijekom kojih je istraženo čitavo područje predviđene trase kanalizacijskog ispusta, riječ je o prostoru intenzivno rabljenom tijekom prvih stoljeća nakon Kr., bogatom pokretnim arheološkim materijalom. U slučaju promjene ili proširenja trase bit će neophodno provesti dodatna arheološka istraživanja. Svim dosadašnjim podmorskim arheološkim nalazima na području Resnika potvrđeno je kako je riječ o kompleksnom arheološkom nalazištu koje se zahvaljujući jasno izraženoj horizontalnoj stratigrafiji može datirati u široko razdoblje od prapovijesti do rimskoga doba. Buduća istraživanja omogućit će preciznije određenje njegove gornje i donje kronološke granice te kvalitetniju interpretaciju namjene pojedinih njegovih dijelova tijekom raznih razdoblja. Muljevito dno Kaštelanskoga zaljeva pogoduje očuvanju organskog materijala, zahvaljujući čemu su u prapovijesnom i helenističkom dijelu otkriveni ostaci drvenih konstrukcija koji još čekaju cjelovitu znanstvenu interpretaciju. Mala dubina i velika turistička posjećenost Resnika mogle bi štetno utjecati na njihovo očuvanje, pa je na najugroženijim područjima potrebno nastaviti zaštitno podmorsko istraživanje. Bogatstvo i raznolikost arheoloških nalaza ukazuju na potrebu njihove prezentacije široj javnosti, što bi se uz izlaganje u Muzeju Grada Kaštela moglo provesti u sklopu Turističkog naselja Resnik, Aerodroma Kaštela ili drugih zainteresiranih institucija. mr. sc. Irena Radić Rossi The planned construction of the sewer exhaust pipe (for critical spills) for the needs of the project Eko-Kaštelanski Zaljev (Eco-Kašteli bay) at the complex archaeological site in Resnik arose the need for rescue archaeological excavation conducted during April and May The area intended for underwater construction excavation is situated near the mouth of the creek, west from the beach and the smaller pier. A 92 meters long construction excavation for the exhaust pipe was planned in the direction south-southeast, measured from the coast. The excavation was conducted between the tenth and the sixtieth meter of the route, on all the places where the configuration of the terrain allowed and where presence of archaeological finds was presumed. At the 37.5 and 38.7 meters of the dig a solid rock which extends almost parallel to the coast has been registered. During the excavation, north of the mentioned rock, we found a cultural layer that was 75 to 120 cm thick, while the cultural layer in the quadrants south of the rock proved to be considerably closer to the surface (up to 40 cm). Archaeological finds appear across 52 meters of the construction dig and after that there is only a muddy sterile sea floor. Judging by the results of the excavation, during which the entire area of the planned route of the sewer exhaust pipe was explored, this area was intensively exploited during the first centuries AD. Redni broj: 189 Lokalitet: Kaštel Štafilić Resnik Naselje: Kaštel Štafilić Grad/općina: Kaštela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom travnja provedena su probna arheološka istraživanja na lokalitetu Resnik u Kaštelima. Stručna voditeljica istraživanja bila je Ivanka Kamenjarin, viša kustosica Muzeja grada Kaštela, a konzervatorski nadzor vodio je Andro Krstulović-Opara, viši konzervator iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Radove je financirala Agencija Eko-Kaštelanski zaljev. Arheološki lokalitet Resnik prostire se u zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva, dijelom na obali, a dijelom pod morem; na području današnjega istoimenog turističkog naselja. Vodoprivredno-kanalizacijskim projektom Eko-Kaštelanski zaljev trebaju se u idućih 50 godina riješiti problemi vodoopskrbe i kanalizacije Kaštelanskog zaljeva. Svi ti opsežni građevinski radovi ugrožavaju brojne arheološke lokalitete u Kaštelima, a tako i lokalitet Resnik. U protekle četiri godine pregovaralo se o trasi gravitacijskog kolektora K10.12, podsustav Kaštela lokalitet Resnik, s predstavnicima Agencije Eko-Kaštelanski zaljev. Kako bi se spriječila veća devastacija samog središta nalazišta, predviđena trasa gravitacijskog kolektora premještena je sjeverno, dijelom na mjesto postojeće hotelske kanalizacije, područje već devastirano 60-ih godina prošlog stoljeća. 356

357 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Kaštel Štafilić Resnik, položaj probnih sondi (izradio: I. Šuta) Početkom dogovorena su probna istraživanja kako bi se uskladila zaštitna arheološka istraživanja i građevinski radovi. Napravljeno je 12 sondi kojima se htjela otkriti gustoća nalaza na novoj trasi. Uz arheološki nadzor, za skidanje recentnog sloja rabio se manji bager, a do zdravice se iskapalo ručno. Prvih devet sondi bilo je kulturološki sterilno (puno suvremenog otpada građevnog materijala, plastičnih cijevi, guma...). U tom, istočnom dijelu lokaliteta zdravica se nalazi plitko, već nakon 50 cm. Može se pretpostaviti da je kulturni sloj ispran poljoprivrednom obradom i vremenom. Nagib je terena prema zapadu, te su ondje i pronađeni kulturni slojevi debeli i do 2 m (zapadno od sonde 10). Arheološka istraživanja treba planirati prema zapadu počevši od sonde 10, dok pojačan arheološki nadzor treba predvidjeti od sonde 9. Sonda 10 istražena je u potpunosti. Tom prilikom pronađeno je mnoštvo ulomaka keramike (helenističkih reljefnih čaša, kasnorepublikanskoga kućnog Kaštel Štafilić Resnik, sonda 10, sjeverni profil (crtež: I. Šuta) Kaštel Štafilić Resnik, sonda 10, pogled prema zapadu (foto: I. Šuta) 357

358 Summary During April 2005 we conducted trial archaeological excavations at the site Resnik in Kašteli because of the future plumbing-sewer system. We made 12 probes which had to discover the concentration of the finds at the new route. We found large number of potshards (Hellenistic relief pitchers, Late Republican house ware and amphorae) and a few examples of coins from the Antiquity. These finds attest to the existence of a settlement in Resnik in the second and the first century BC. Redni broj: 190 Lokalitet: Kaštel Štafilić Resnik (turističko naselje) Naselje: Kaštel Štafilić Grad/općina: Kaštela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: podvodno istraživanje Kaštel Štafilić Resnik, koncentracija keramike sa zapadne strane zida (foto: I. Šuta) posuđa te amfora), kao i nekoliko primjeraka antičkog novca (na konzervaciji). Sve to ukazuje da je od 2. do 1. st. pr. Kr. u Resniku postojalo naselje. Po sredini sonde nalazi se uzak zid koji se pruža u smjeru S-J. Uza zapadni rub sonde, a na dubini od 240 cm pojavljuje se manji izvor vode. Zbog blizine mora vjerojatno se miješa sa slatkom vodom. Zid se nalazi na granici dviju visinski različitih terasa. Zapadna je strana dublja i iznosi oko 2 m, a istočna oko 1,30 m. S obiju strana zida, u razini temelja, povećana je koncentracija različitih ulomaka keramike ( 1,30 m). Veća je koncentracija na zapadu, pa se može pretpostaviti da je taj prostor služio kao odlagalište. Između sondi 10 i 12 obavljeno je i georadarsko istraživanje, koje je pokazalo da trasa u tom području obiluje i arhitektonskim ostacima. Geofizička istraživanja obavila je tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Sesveta. Na osnovi tih sondiranja utvrđena je istočna i zapadna granica arheološkog lokaliteta Resnik, dok se sjeverna granica tek treba utvrditi budućim istraživanjima. Arheološka istraživanja na trasi budućega gravitacijskog kolektora podsustava Kaštela trebaju započeti u jesen godine. Literatura Brusić 1990 Zdenko Brusić, Resnik kod Kaštel Novog, Arheološki pregled, 29, Ljubljana, Kamenjarin 2005 Ivanka Kamenjarin, K. Štafilić Resnik, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Kirigin 1989 Branko Kirigin, Resnik antičko nalazište pod morem i na kopnu u Kaštelanskom zaljevu, Obavijesti HAD, XXI/1, Zagreb, 1989: Ivanka Kamenjarin U travnju i svibnju provedena su istraživanja u podmorju ispred današnje plaže u Resniku (uz voditelja istraživanja prof. dr. Zdenka Brusića, u istraživanja su bili uključeni i mr. sc. Irena Radić Rossi, dr. Mate Ilkić, Ivan Šuta, prof., Igor Miholjek, prof., Neven Lete, Ivica Svilan, Mate Parica, apsolvent arh., Martina Čelhar, prof., Darko Marinović, Draško Mihaljević, Tomislav Radica i Antonio Rosseti). Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća ronioci su sakupljajući školjke u priobalju turističkog naselja Resnik često nailazili na dijelove amfora i ulomke razne keramike. Osobito brojan keramički materijal sakupili su ronioci Ivica Svilan iz Kaštel Novog i Neven Lete iz Splita, roneći na mjestu širokoga kamenog nasipa na dubini od dva do tri metra, sedamdesetak metara ispred hotelske plaže u Resniku. Prva istražna ronjenja, obavljena još 1988., upućivala su na to da gomila lomljenog kamena što se protezala više od trideset metara okomito na obalu, na dubini od 2 do 3 m vjerojatno čini ostatke pristaništa. Keramički ulomci sakupljeni na nasipu i u njegovoj okolici upućivali su na poluloptaste oblike zdjelica s bogatom reljefnom dekoracijom nakon što su spojeni u veće cjeline. Takva vrsta keramike prema svom obliku, načinu izrade u kalupima i osobito po reljefnoj dekoraciji odgovara tipovima helenističke keramike, poznate još kao megarske zdjele, a proizvodila se u brojnim keramičkim radionicama (Atena, Korint, Pergam, Delos i dr.) u posljednjim stoljećima stare ere. Odlika većeg broja spomenutoga keramičkog posuđa pronađenog u podmorju Resnika odgovara lokalnim radionicama, što su djelovale u okviru isejskih centara. Jedna od njih, ako je suditi prema broju nalaza, oblicima, fakturi, dekoraciji, ali i nalazu kalupa, mogla je djelovati upravo u Resniku. Prema povijesnim izvorima, na tom se prostoru ubicira naselje Siculi, mjesto kamo je prema Pliniju car Klaudije naselio veterane, a položaj tog naselja bilježi i Peutingerova karta te drugi antički itinereri i izvori. Naselje se pak ne spominje prije no što je Klaudije naselio veterane, što bi značilo da je naselje Siculi postojalo i prije toga. Podmorski ostaci helenističkog pristaništa upućuju na to da u blizini treba očekivati i pripadajuće naselje iz istog vre- 358

359 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Kaštel Štafilić Resnik, snimak lokaliteta iz zraka (točkama omeđen nasip) mena. Sondažna istraživanja koja je obavila Ivanka Bilich, kustosica Muzeja grada Kaštela, potvrdila su postojanje naselja i učvrstila spoznaju o potrebi daljnjih sustavnih istraživanja toga važnog helenističkog kompleksa. Muzeju grada Kaštela ponajprije je u interesu osvjetljavanje starije povijesti kaštelanskog područja, ali jednako tako i popunjavanje fundusa rijetkim helenističkim predmetima, uglavnom keramikom. Već nakon početnih istraživanja, arheološka građa iz helenističkog pristaništa u Resniku, uz uporabu predmeta iz privatnih zbirki, koje su poslije i registrirane, prezentirana je javnosti u sklopu izložbe Brod istočne obale Jadrana u starom i srednjem vijeku, što je u organizaciji tadašnjeg Zavičajnog muzeja Kaštela postavljena u Kaštel Šućurcu. Drugu izložbu Resnik, hidroarheološka istraživanja postavio je Muzej grada Kaštela. Nakon kraćih sondiranja 1988., istraživanja su se nastavljala s duljim ili kraćim prekidima sve do 2005., kada su obavljena posljednja istraživanja tog podmorskog nalazišta. Prostor na kojem se nalazi helenističko pristanište proteže se stotinjak metara od današnje plaže u Resniku, u produžetku starog puta koji se poklapa sa srednjovjekovnom, a vjerojatno i antičkom komunikacijom. Kamena gomila sastoji se od amorfnog lomljenca (lokalnog škriljca i donesenog vapnenca), proteže se pedesetak metara u dužinu i dvadesetak metara u širinu i zapravo je urušen, valovima raznesen ostatak helenističkog pristaništa koji su ispremiješali ronioci. Na relativno netaknutim mjestima, gdje gomila doseže visinu između 80 i 100 cm, uočava se da na vrhu i u gornjem sloju prevladavaju veći lomljenci od 30 do 60 cm, dok u nešto dubljim slojevima prevladava manje kamenje koje katkad ulazi u sloj šljunka i pijeska. Pri samom dnu, u sloju mulja i pijeska, nailazi se uz veće kamene blokove katkad i na zone manjih valutaka, često u kompaktnome mekanom sivoplavom sloju nakon kojeg slijedi zdravica. Ona se pak uglavnom sastoji od lako lomljivih laporastih stijena. Arheološki materijal može se naći duž čitave gomile i kroz čitav njen profil, s time da u gornjem dijelu nasipa prevladavaju ulomci amfora i sitnije keramike u manjem broju, dok se u donjem sloju, koji varira od 30 do 60 cm, uz manje kamenje, šljunak, pijesak i mulj rjeđe nailazi na komade amfora te češće na ulomke finijeg posuđa, bilo onog s reljefnim ukrasom ili obične glatke keramike. U tom se sloju nalaze uglavnom i razni organski ostaci, od životinjskih kostiju, brojnih ljuštura školjaka i puževa do granja, većih drvenih komada, koštica maslina i drugoga organskog otpada. Keramika nađena u tom sloju najčešće je fragmentirana, s time da se ulomci iste posude pronalaze u blizini što karakterizira netaknute slojeve oblikovane u vrijeme uporabe luke. Taj netaknuti sloj, što se proteže ispod zapadnog dijela kamenog nasipa, taložio se u moru uz staru operativnu obalu, na što upućuju sačuvani organski ostaci i Ulomci reljefne posude (foto: Z. Brusić) 359

360 Ulomak reljefnog kratera s figuralnom i vegetabilnom dekoracijom (foto: Z. Brusić) ostali arheološki materijal. Kad se luka prestala rabiti, što se sudeći prema nalazima moglo dogoditi krajem 1. st. pr. Kr., postupno je došlo do urušavanja pristanišnog nasipa lukobrana koji je s jugoistočne strane štitio pristanište. Tijekom urušavanja, čemu je uz valove pridonijelo i postupno spuštanje obale, dio kamenog nasipa prekrio je muljevit sloj s nalazima oblikovan tijekom uporabe luke i time zaštitio taj kulturni sloj od djelovanja valova. Istraživanja su najvećim dijelom obavljena duž zapadne strane kamenog nasipa, gdje je tijekom probnih sondiranja utvrđen netaknut sloj s arheološkim materijalom. Kvadranti 5x5 m postavljeni po dužini gomile istraživani su tako da su se najprije ručno očistila dva kvadrata od nagomilanog kamenja, a nakon dolaska do netaknutog sloja nastavilo se istraživanje crpkama za mulj. Nakon istraživanja prethodno istraženi kvadranti nasipali su se kamenjem s novih kvadranata predviđenih za istraživanje. Tako se gomila pokušala sačuvati u svojem gabaritu. U posljednjim istraživačkim kampanjama, one iz godine i prošlogodišnje, kada se istraživalo na središnjem dijelu gomile, pokazala se odsutnost kulturnog sloja. Tijekom tih dviju kampanja pronađeno je relativno malo arheološkog materijala, ali su zato otkriveni ostaci drvene konstrukcije koja je postavljena na zdravicu kako bi učvrstila nasip od lomljenog kamena operativne obale. Veliki drveni balvani sa sačuvanom korom bili su poredani, čini se, u dva reda i učvršćeni u meku laporastu zdravicu s vertikalnim kolcima što su prolazili kroz kvadratnu rupu izdubljenu u najdebljem dijelu horizontalne grede i tako učvršćivali tu drvenu konstrukciju na koju je zatim nabacivano veće kamenje lukobrana da bi se osiguralo urušavanje zapadnog dijela pristaništa, koji je bio i operativna obala luke. Nakon što je dokumentirana drvena konstrukcija i uzeti uzorci za radiokarbonsku analizu (pokazala se starost od 2230 ± 80), geotekstilom je prekriven prostor na kojem je utvrđena drvena konstrukcija; na njega je stavljen pijesak i kamenje te završeno istraživanje tog dosad najstarijega lučkoga prostora na našem dijelu Jadrana, pri čemu je ostavljeno 30% neistražene kamene gomile. Summary Zdenko Brusić At the end of the seventies and the beginning of the eighties of the last century divers often found fragments of amphorae and various potshards in the littoral of the tourist area Resnik. Features of the pottery correspond to the local workshops of the towns founded by Issa. Judging by the number of finds, their shapes, material, ornaments and the discovery of the moulds one of the workshops could have been operational in Resnik. The underwater remains of a Hellenistic wharf show that we should expect a related settlement from the same period. The entire area of the wharf stretches over app. hundred meters away from the present beach in the extension of the old road, which corresponds to the medieval and possibly classical communication. Redni broj: 191 Lokalitet: Kaštel Sućurac Trstenik Naselje: Kaštel Sućurac Grad/općina: Kaštela Pravni status: Z-732 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Vrč (foto: Z. Brusić) Istraživanje potonulih ostataka antičkoga gospodarskog kompleksa na položaju Trstenik u Kaštel Sućurcu nastavljeno je u listopadu godine. Ronjenju je pogodovala bolja vidljivost u jesen u Kaštelanskom zaljevu, gdje je svako istraživanje tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci znatno otežano zbog morske vegetacije. Nastavak istraživanja, kao i prethodnih godina, dijelom je financiralo Ministarstvo kulture, a dio sredstava izdvojio je Grad Kaštela. Voditeljica projekta bila je mr. sc. Irene Radić Rossi iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a sudjelovali su ronioci Podvodno istraživačkog kluba Mornar iz Splita. 360

361 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Započeto iskopavanje konstrukcije izgrađene od amfora tipa Dressel 20, koje oblikom pripadaju 2./3. st., i drvenih pilona nastavljeno je tijekom osmodnevne akcije. Sa sonde su uklonjene zaštitne željezne mreže i geotekstil kojim su nalazi bili privremeno zaštićeni. Situacija na nalazištu nametnula je odluku da se iskop u dubinu nastavi s obiju strana spomenute konstrukcije, istočne i zapadne, kako bi se pokušala otvoriti u punoj visini bez prethodnoga vađenja njezinih sastavnih dijelova. Nakon postavljanja mrežišta za dokumentaciju, veličine 4x4 m, odlučeno je da se iskop na tom dijelu građevinske konstrukcije nazove sonda A. Ona je podijeljena na četiri potkvadranta A1 A4. U svaki potkvadrant postavljena je po jedna mamut-sisaljka, tako da su za iskop sonde rabljene četiri mamut-sisaljke, o čemu je ovisio i raspored ronilačkih parova. Na površini duljine 4 m, uz četiri mamut-sisaljke, dosegnuta je dubina od 1,6 m. Za sada je na otkopanoj površini sa zapadne strane skupine amfora otkriveno 48 drvenih pilona, a čišćenjem i nastavljanjem prošlogodišnjega iskopa s istočne su strane otkrivena 43 primjerka. Nekoliko je pilona pronađeno u horizontalnom položaju; za sada se ne zna jesu li se s vremenom urušili ili su tako postavljeni pri samoj gradnji, s obzirom na to da se nalaze između kamene suhozidne konstrukcije. Na površini veličine 4x4 m otkrivene su 33 globularne amfore. Nakon vađenja jednog pilona i analize C-14, provedene u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, pilon je datiran u kraj 1. st. Godine radi daljnjih su analiza izvađena još tri pilona sa zapadne strane sonde, od toga jedan u svojoj punoj duljini od 1,6 m, a ostala dva u duljinama cm. U potkvadrantu A2 na dubini od 1,6 m došlo se do kamena živca, gdje konstrukcija završava. Na analizu C-14 poslani su uzorci dvaju pilona, a rezultati se očekuju za nekoliko mjeseci. Pogled na amfore tijekom iskopa (foto: I. Miholjek) Stratigrafski gledano, uočena su dva sloja, prvi žuto-oker boje s amforama u dva, mjestimice i tri sloja, te drugi sivkaste boje, koji se nalazi ispod amforama i u koji su zabijeni piloni. Prilikom iskopa u potkvadrantima A1 i A2, na dvjema amforama uočeni su pečati: jedan s natpisom ATIS, a drugi nažalost nije čitljiv. Uzeti su i otisci plastelinom. Radi snimanja i ucrtavanja nalaza, amfore i piloni označeni su brojkama, a dio ulomaka amfora pomaknut je na rub sonde. Ni jedna amfora nije izvađena. Pregledom okolnog terena tijekom prethodnih kampanja, još na trima mjestima primijećene su oštećene globularne amfore, izdvojene ili u manjim skupinama. Nalazi su označeni i površinski dokumentirani, a buduća istraživanja pokazat će je li riječ o dijelu namjerno izgrađene konstrukcije ili o izoliranim primjercima koji su djelovanjem prirodnih sila pomaknuti sa svoga originalnog mjesta. U plitkome moru u blizini obale na dvama su mjestima primijećeni u tlocrtu i dijelovi antičkih zidova. Sloj vinove loze pronađen pod manjom istraženom skupinom amfora datiran je analizom C-14 čak u 4. stoljeće pr. Kr. i očito nije dio opisane cjeline. Pokušaj ekstrakcije DNK-a iz uzoraka predanih na analizu Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do sada nije dao zadovoljavajuće rezultate. Ove su godine ponovno na jednom mjestu ispod sloja s amforama pronađeni ostaci vinove loze, no nažalost ih je premalo za daljnje analize. Na analize na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu poslano je dvadesetak koštica maslina i jedan orah s ljuskom, svi pronađeni u sloju ispod amfora. Tijekom istraživanja ponovljeno je geodetsko mjerenje nalazišta; izmjerene su točke rubova sonde A, s visinama amfora i pilona te dubinama iskopa. Snimljeno je 28 točaka, a posao je obavio Goran Skelac (Geoarheo d.o.o. iz Zagreba). Posljednjeg dana istraživanja u iskop sonde uz pilo- Kaštel Sućurac Trstenik, pogled na nalazište i položaj sonde A (foto: I. Miholjek) Sonda A, tlocrt (crtež: N. Lete) 361

362 Sonda A, bočni pogled (crtež: N. Lete) ne postavljeno je 35 vreća napunjenih šljunkom kako se iskop ne bi urušio i kako bi nastavak istraživanja sljedeće godine bio što lakši. Amfore i otkriveni ostaci drvene konstrukcije iskopani i dokumentirani u sondi A ponovno su pokriveni geotekstilom i zatrpani kamenjem, a skupina amfora pokrivena je i zaštitnim željeznim mrežama. Literatura mr. sc. Irena Radić Rossi Babin 2003 M. Babin, Nastavak hidroarheoloških istraživanja na položaju Trstenik/Lučica u Kaštel Sućurcu, Obavijesti HAD, XXXV/3, Zagreb, 2003: Radić Rossi 2003 I. Radić Rossi, Potonuli tragovi rimskoga gospodarskog kompleksa u Kaštel Sućurcu, Kaštelanski zbornik, 7, Kaštela, 2003: Radić Rossi 2005 I. Radić Rossi, Nastavak podmorskog istraživanja na položaju Trstenik u Kaštel Sućurcu, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005: Summary During the year 2005 underwater archaeological excavation at the site Trstenik near Kaštel Sućurac was continued. After the entire dolia had been extracted and a couple of groups of amphorae had been located, in 2003 and 2004 we started the excavation of the biggest group. We discovered an architectural structure of an unidentified function. The excavation of 2005 recorded the height, or better yet, the depth of the structure made of wooden pylons and amphorae of the Dressel 20 type. Several excavated pylons have been sent for analysis and we are waiting the results. Several years of investigations are soon to follow. Lovrečina, pogled na kasnoantički zid s ostacima lučnih otvora (foto: V. Kovačić) dokumentacija: Neir d.o.o., Split i Mladen Popović; radovi financirani sredstvima Ministarstva kulture i tvrtke Ture d.o.o. iz Postira). Na sjevernoj strani otoka Brača, istočno od Postire, prostrana je pješčana uvala Lovrečina. Ispiranjem terena i nanosima zemlje iz prostranog dolca prekriveni su zidovi gospodarskog imanja virili su tek lučni dijelovi kasnoantičkih otvora. Prilikom uređenja poljske kućice i njena okoliša, u dogovoru s investitorom provedena su zaštitna arheološka iskopavanja. Lovrečina je odavno prisutna u arheološkoj literaturi, posebice zbog ranokršćanske crkve sv. Lovre na zapadnim obroncima s krstionicom i sarkofazima s križem specifičnim za bračke klesarske radionice. Spominju je već A. Ciccarelli (1802) i F. Bulić (1909), o njoj su pisali E. Dyggve, C. Fisković, M. Abramić i I. Fisković, dok su sustavna istraživanja i konzervaciju ranokršćanskog sklopa vodili D. Domančić od godine te J. Jeličić-Radonić od do godine. Prema slučajnim nalazima i vidljivim ostacima zidova dijelovi antičke vile smješteni su uz istočne padine uvale, kao i u njenu središnjem dijelu. Manji polukružni zid s dijelom podzida vidljiv je u dnu uvale na pijesku, a ruševine kasnoantičkih zidova s gljivastim lukovima virile su nedaleko od poljske kuće. Detaljnim konzervatorskim istraživanjem zidova kuće otkriveni su romanički slojevi gradnje, prezi- Redni broj: 192 Lokalitet: Lovrečina Naselje: Postira Grad/općina: Postira (otok Brač) Pravni status: R-408 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i konzervacija U lipnju nastavljena su zaštitna istraživanja na srednjem dijelu uvale Lovrečine, započeta sondiranjem početkom 90-ih godina (stručna voditeljica: mr. sc. Vanja Kovačić, u suradnji s mr. sc. Radoslavom Bužančićem; Lovrečina, ulomak ranokšćanskog pilastra u poljskoj gomili (foto: V. Kovačić) 362

363 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 dani antičkom građom te izvorni zidovi rimske građevine u njenim temeljima. U prethodnim istraživanjima sa sjeverne strane postojeće poljske kućice (čest. zgr. 268, k.o. Postira) pronađeni su ostaci ranoromaničke crkvice i samostanskog sklopa te je provedena I. faza konzervacije zidova. Crkvica je temeljena na kasnoantičkom sloju tegula i priklesanog kamenja te građena materijalom iz monumentalne ranokršćanske crkve na zapadnom dijelu uvale. Rabljeni su pilastri s motivom uklada iz oltarne pregrade velike crkve, kao i dijelovi njena pločnika, a u popločenju srednjovjekovne crkvice bila je ugrađena i antička stela s natpisom okrenutim prema zemlji. Istoj je nekropoli pripadala nadgrobna stela u spomen Hilariona i Revokate, brata i sestrice koji su se utopili u uvali. Iako je davno bila pohranjena u zbirci Nani, izgubio joj se svaki trag. Tijekom u južnom je dijelu sklopa definirana jedna veća prostorija duga 8,60 m i široka 4,50 m s gljivastim prozorom i širokim lučnim vratima. Na unutrašnjem licu zida pokraj prozora sačuvane su fuge urezane u vezivu. Ispred prozora uz pročelje prizidana je oštećena zidana struktura, vjerojatno vanjskog stubišta za prvi kat. U osi spomenutih vrata, na južnom zidu velike prostorije bila su vrata širine 1,65 m, naknadno zazidana, a na istočnom zidu dvoja vrata nešto manjih dimenzija koja su vodila do dijela termalnog skopa. Velika je prostorija bila ispunjena šutom od vrha južnog zida do dubine 1,35 m. U sloju od 1,35 m do 1,55 m jednoličan je sloj sivkaste zemlje pomiješane s pepelom koji se može datirati ulomcima kasnosrednjovjekovne glazirane keramike. Slijedi sloj mrke zemlje od 1,55 m do 1,75 cm ispunjen kasnoantičkom keramikom. Ispod se pojavio antički zid u smjeru sjever-jug koji se podvlači pod zidove kasnoantičke prostorije. Istočno od velike prostorije pronađena je manja apsidiola uz koju je na sjeveroistoku četverokutnoj prostorija veličine 4,85x2,25 m s glinenim podom. U prostoriji je nađen kanal obložen nepravilnim kamenim pločama i glinom, širok oko 85 cm, koji je vodio iz južne u sjevernu prostoriju. U sloju paljevine debljine oko 40 cm, koji se pruža po čitavoj prostoriji, pronađena je izgorena kasnoantička keramika i nekoliko numizmatičkih nalaza. U kasnoantičkom sklopu, u poljskoj kući, istražena je površina od 4,55x4,70 m. Pronađeni su dijelovi gospodarskog imanja iz stoljeća, na kojem je nastao kasnoantički i srednjovjekovni sklop. Preventivno je konzerviran sjeverni zid velike prostorije i rekonstruirani lučni dijelovi otvora. Dosadašnjim zahvatom djelomice je istražen središnji dio antičkog naselja, ali je potrebno definirati njegov perimetar s južne strane, provesti drenažu zbog slijevanja bujičnih tokova te dovršiti prezentaciju lokaliteta. Summary At the northern part of the Island of Brač there is a sandy lagoon Lovrečina, situated east of Postira. Only parts of the arches of the orifices from the Late Antiquity were jutting. They were covered up by washing off of the terrain and depositions of soil from the spacious, round Karst valley of the estate. During the setup of the cottage and its surroundings we conducted rescue archaeological excavations. Lovrečina has been present in archaeological writings especially because of its Early Christian Church of St.Lawrence with baptistery at the western slopes and sarcophagi with a cross typical of Brač carving work shops. According to the random finds and visible remains of the walls, parts of a classical villa were situated along the eastern slopes of the lagoon and in its central part. Smaller semi-circular wall with a part of reinforcement wall is visible at the base of the lagoon in the sand and the remains of the walls from the Late Antiquity with arches of the mushroom shape were jutting near the cottage. Elaborate conservation excavations of the walls of the house uncovered Romanesque layers of masonry, covered up by classical masonry and Roman structure walls in its foundations. Redni broj: 193 Lokalitet: Luka Splitska Naselje: Splitska Grad/općina: Supetar (otok Brač) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: probno sondiranje i dokumentiranje Dana 24. ožujka Konzervatorski odjel u Splitu utvrdio je da je strojnim iskopom počelo produbljivanje luke u uvali Splitska na Braču te da se vade kameni blokovi. Poznato je da je Splitska i u doba antike služila kao izvozna luka bračkog kamena, koji se među ostalim rabio i za gradnju Dioklecijanove palače. Pretpostavljeno je, stoga, da se devastira antička luka te su radovi zaustavljeni. Stručna ekipa Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda od 29. ožujka do 3. travnja snimila je postojeće stanje i obavila podmorsko sondiranje, te je na temelju toga dano stručno mišljenje o daljnjem postupanju. Stručni voditelj bio je dr. sc. Mario Jurišić. Radove je financirao Grad Supetar. Literatura Domančić 1994 D. Domančić, Lovrečina, u: J. Belamarić, R. Bužančić, D. Domančić, J. Jeličić-Radonić, V. Kovačić, Ranokršćanski spomenici otoka Brača, Split, 1994: Jeličić-Radonić 1994 J. Jeličić-Radonić, Lovrečina, u: J. Belamarić, R. Bužančić, D. Domančić, J. Jeličić-Radonić, V. Kovačić, Ranokršćanski spomenici otoka Brača, Split, 1994: Vanja Kovačić Luka Splitska, bitva uklesana na kamenoj obali (foto: M. Jurišić) 363

364 Luka Splitska, izvađeni kameni blokovi (foto: M. Jurišić) U trenutku izlaska na teren, na obalu luke Splitska izvađeno je 27 većih kamenih blokova, uz oveću hrpu rastresitog materijala (pijesak, šljunak, sitan kameni otpad). Svi su blokovi bili nedovršeni, ali se kod nekih naslućivao oblik i namjena. Najjasnije je to kod bloka br. 1, koji je u stvari gotovo dovršena okrugla kamenica. Dva bloka mogla bi biti dijelovi nedovršenih poklopaca sarkofaga, kao što je to i jedan blok koji je još u moru. Nekoliko je blokova obrađeno u prepoznatljive poligonalne oblike. Svi su blokovi od vapnenca, osim jednog, koji je od granita. Kako granita na Braču nema, jasno je da je riječ o uvozu, koji je trebao biti dorađen u ovdašnjim klesarskom radionicama. Strojnim je iskopavanjem iz dna uvale uz kamene blokove izvađena i veća količina mulja, pijeska i manjeg kamenja. U materijalu koji je bio na obali kao ni u onom koji je odvezen na supetarski deponij nije uočena veća količina sitnih arheoloških nalaza. Ukupno je uočeno desetak, uglavnom netipičnih ulomaka keramike. Pod samom recentnom austrougarskom obalom nalaze se in situ tri kamena bloka u nizu. Dva bloka nalaze se u ravnoj liniji, a treći malo odstupa od te ravnine. Blokovi su slične debljine, položeni su na rastresito dno, a među njima nema nikakva traga veziva. To je jedini detalj preostao u luci Splitska koji bi mogao upućivati na organiziran antički obalni rub prije gradnje recentne obale. Podmorskim sondiranjem utvrđeno je da pod tim blokovima nema drugih, da je na njima nastavljena gradnja današnje obale, te da je sloj oko i ispod njih, do dubine 50 cm od donjeg ruba blokova izrazito siromašan arheološkim materijalom, ali ga ipak ima. Pred tom linijom blokova nalaze se ostaci desetak grupiranih drvenih šipova. Po sredini dna uvale nalazi se aglomeracija blokova koje bager nije uspio izvaditi. Dominira nedovršen poklopac sarkofaga, a oko njega je još nekoliko manjih blokova. Podmorskim sondiranjem utvrđeno je, kao i u prethodnom slučaju, da pod tim blokovima nema drugih te da je sloj oko i ispod njih, do dubine 50 cm od donjeg ruba blokova također izrazito siromašan arheološkim materijalom. Duž zapadne obale luke Splitska, pod recentno građenom obalom te do oko 10 m od obale, nalazi se umjetan nasip od manjeg kamenja koji od dubine 1 m pada do dubine od oko 5 m, gdje se nastavlja prirodno pješčano dno uvale. Na nekoliko mjesta u sklopu tog nasipa nalaze se veliki kameni blokovi koji odgovaraju opisanima, a nekoliko ih je bez vidljiva sustava razbacano širom uvale. Ondje gdje završava današnja građena obala, završava i podmorski nasip. Nastavlja se kamena obala prema izlazu iz uvale. Na nekoliko mjesta ta je obala na morskom rubu priklesana u smislu poravnanja i produbljivanja, te se na obalnom rubu nalaze uklesane bitve (privezišta). Prema prikupljenim informacijama, riječ je o mjestima gdje su zimovale venecijanske galije. Strojni iskop poremetio je i uništio gotovo u cijelosti podmorski arheološki sloj te se svi zaključci doneseni na temelju ovog istraživanja trebaju uzeti kao pretpostavke. Prvo treba napomenuti da materijal u luci pojedinačnim pokretnim nalazima tek uvjetno potvrđuje da je riječ o antičkom sloju. Među kamenim blokovima tek neki imaju antičke oblike (poklopci sarkofaga), ali to ne znači da su na morsko dno dospjeli u razdoblju antike. Primjer bloka br. 1, okrugle kamenice, jednako je tako specifičan, jer to nije uobičajen antički oblik. Poligonalni i amorfni blokovi mogli su biti isklesani bilo kada. Na svaki način riječ je o otpadu iz kamenoloma, koji je u nekom povijesnom razdoblju poslužio za izgradnju nasute obale. Druga je pretpostavka da su otpadni blokovi služili za stabiliziranje i podizanje obalnog ruba nakon što je nanos iz oborinskih voda, tj. potoka u dnu luke, postupno zamuljio uvalu. Blokovi u sredini uvale oblikuju neku vrstu valobrana koji je mogao štititi dno luke od bure. Piloti ukazuju na to da je uz blokove postojala i ukrcajna drvena platforma koja se naslanjala na obalu. Analiza C-14 uzorka jednog šipa smjestila ga je između 120. i 240. godine, dakle potvrdila je kontinuitet aktivnosti luke od razdoblja antike. dr. sc. Mario Jurišić Summary Luka Splitska, ostaci drvenih pilota (foto: M. Jurišić) Machine excavations started the deepening of Splitska Harbor at the Island of Brač which we assume was active in the Antiquity period. We lifted 27 stone blocks before the excavations were stopped. There exist fifteen more of them at the 364

365 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 bottom. All the blocks were left unfinished, but some of them reveal the purpose for which they were made. There are a few unfinished sarcophagi lids, one round stone vessel. Majority of them are of various polygonal shapes. They are all made of limestone and one is made of granite, hence it was imported to Brač. These blocks were waste material from the nearby quarries. All in all three blocks under present shoreline were lined up and they probably represent remains of a classical shoreline. Cultural layer is very poor and potshards are very scarce. A large number of wooden pylons is visible at the bottom, this indicates a wooden loading platform. Radio-carbon dating gave the years AD. Redni broj: 194 Lokalitet: Luka Vis Naselje: Vis Grad/općina: Vis (otok Vis) Pravni status: R-500 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i rekognosciranje Na položaju jugoistočno od bivše klaonice, tzv. Macela, pred hotelom Issa u viškoj luci, godine pronađeni su i izvađeni ostaci donjeg dijela prošupljenog keramičkog dolija koji je bio ugrađen u antičku obalu. Tijekom rekognosciranja u organizaciji Arheološkog muzeja u Zadru na istoj su poziciji zabilježeni ostaci još dvaju dolija, a tijekom zaštitnih arheoloških radova za potrebe dogradnje pristana benzinske crpke zahvaljujući informaciji kustosa Arheološke zbirke Issa Borisa Čarga, dokumentiran je još jedan prošupljeni dolij u dnu uvale Stonca (tzv. Porto Inglese). Kako je riječ o već oštećenim nalazima u plitkom moru kojima prijeti daljnje propadanje, godine započelo je zaštitno podmorsko istraživanje radi detaljnog dokumentiranja svih vidljivih nalaza i probnog sondiranja kako bi se odredio odgovarajući način njihove zaštite. Istraživanje u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda provedeno je od 3. do 9. prosinca godine. Teren je tijekom svih radnih dana redovito površinski pregledavan, što je rezultiralo otkrićem još jednog prošupljenog dolija pred hotelom te dvaju u uvali Stonca. Time se broj poznatih dolija ugrađenih u antičku obalu Ise, uključujući već izvađen primjerak, popeo na sedam, uz mogućnost da se tijekom sljedećih akcija pojave novi nalazi. Vis, dio nalazišta pred hotelom Issa, u blizini tzv. Macela (foto: I. Radić Rossi) Zbog ograničenog vremena i raspoloživih financijskih sredstava zaštitno je istraživanje usmjereno na samo jedan dolij (br. 2), kako bi se utvrdio sastav njegove ispune i okolnoga kulturnog sloja, stanje očuvanosti nalaza te mjere zaštite za sve otkrivene primjerke. Dolij br. 2, koji se nalazi pred hotelom, odabran je zbog relativno dobre očuvanosti (u punom promjeru) na razini morskoga dna, te zbog relativno lake dostupnosti s uređenog dijela obale. Nad nalazom je postavljen pomoćni metalni kvadrant veličine 2x2 m i dvije mamut-sisaljke, a mjesto iskopa označeno je radnim nazivom Sonda A. Isprva je uklonjeno veće kamenje s površine morskoga dna, a potom je započelo pražnjenje ispune dolija. Nađena je veća količina antičkoga građevinskog materijala, poput ulomaka tegula i kupa kanalica, elemenata mozaika od bijeloga, sivog i crnog kamena te ulomaka bijele i bojene žbuke. Od finijega keramičkog materijala nađeni su mali ulomci oboda i tijela zdjelica i čaša, ulomak posudice izrađene u tehnici terra sigillata, trolisni obod vrčića te stotinjak ulomaka različitoga keramičkog posuđa neraspoznatljivih oblika. Pronađena su i dva ulomka staklenih posuda. Među organskim materijalom izdvajaju se dva astragala, od kojih je jedan namjerno probušen, desetak ulomaka drveta i drvene kore te nekoliko oštećenih drvenih predmeta. U jednom je slučaju vjerojatno riječ o ostatku male bitve za vezivanje konopa na brodu. Nakon potpunog pražnjenja donjega dijela dolija utvrđeno je kako je očuvan u visini od 60 cm (mjereno u unutrašnjosti posude), promjera 120 cm. U nastavku istraživanja započeo je iskop s južne strane dolija kako bi se utvrdio sastav okolnoga morskog dna. Riječ je o nabačaju lomljenog kamena, u kojem nema arheoloških nalaza, te je vjerojatno riječ o nasipavanju obale u koju je dolij bio ugrađen do visine svojega najvećeg promjera. Otkopani je dolij, kao i ostali evidentirani primjerci, najvjerojatnije bio čitav u trenutku ugradnje u obalu, što potvrđuju nalazi ulomaka oboda na čitavom potezu antičke obale pred hotelom i u uvali Stonca. Na njegovu tijelu, gotovo do samoga dna, nalaze se naknadno izrađeni otvori probijeni na keramičkoj stijenci iznutra prema van. Nakon završetka iskopa procijenjeno je kako nema razloga vaditi nalaz iz mora, te je zaštićen geotekstilom i pokriven kamenim Vis, oštećeni keramički dolij pronađen na dubini od 27 m (foto: I. Radić Rossi) 365

366 Literatura Čargo 1999 B. Čargo, Arheološka djelatnost na otoku Visu i njegovu arhipelagu od do g., VAHD, 95, 2002: Jurišić 1997 M. Jurišić, Antički ribnjak u uvali Verige na Brijunima, Prilog poznavanju antičkih ribnjaka i srodnih objekata na Jadranu, Izdanja HAD, 18, Zagreb, 1997: Zubčić 2005 K. Zubčić, Lokalitet: Luka Vis, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Irena Radić Rossi Vis, iskop prošupljenog dolija ugrađenog u antičku obalu (foto: I. Radić Rossi) materijalom kako bi tako dočekao nastavak istraživanja sljedeće godine. Pod stručnim nadzorom kustosa Borisa Čarga, uz pomoć geodeta Mladena Popovića iz Konzervatorskog odjela u Splitu, nastavljeno je geodetsko snimanje potopljenih ostataka obale i antičke arhitekture oko poluotočića Prirova. Položaj svih dolija također je geodetski snimljen. Zahvaljujući informaciji vlasnika Ronilačkog centra Dodoro, Nenada Milosavljevića, pred hotelom Issa na dubini od 23 m pronađen je gornji dio dolija, očuvan u punom promjeru, na čijem tijelu nema tragova naknadnih prošupljenja. Dolij je mamut-sisaljkama oslobođen od pijeska i uz pomoć ronilačkih balona prebačen pod današnju obalu u dnu luke, odakle je prevezen u Arheološku zbirku u viškoj tvrđavi gdje će biti odsoljen. Ostaci potonule antičke obale u viškoj luci, iako već odavno dobro poznati, još su uvijek nedovoljno dokumentirani i istraženi. Dosadašnjim pregledima terena utvrđen je tek dio površinski uočljivih nalaza, pa svaka sljedeća akcija donosi nove, zanimljive podatke. Tijekom posljednjih nekoliko godina nalazi prošupljenih dolija potvrđeni su na još pet podmorskih arheoloških nalazišta. Riječ je o zasad jedinstvenoj pojavi u Sredozemlju koja još nije na odgovarajući način znanstveno interpretirana, što svakako pridonosi važnosti nalaza i potrebi njihove odgovarajuće zaštite. Vis, dokumentiranje ispražnjenog dolija (foto: I. Radić Rossi) At the position of the sunken coast from the Antiquity period in Vis Harbor, in front of the Hotel Issa and the bay Stonca, we have so far determined existence of seven hollowed pottery dolia, one of which was lifted to surface in 1985 and exhibited in the archaeological collection in Vis fortress. Only the lower halves of the dolia were preserved, firmly interred in the coast from the Antiquity period, and the discoveries of fragments indicate that once these were whole finds. Because of the limited time and limited financial means the rescue archaeological excavation was limited to only one of the doliae (number 2). We investigated the composition of its filling and the structure of the surrounding cultural layer together with the degree of the preservation of the finds and rescue measures for all the finds. In front of the Issa Hotel, at the depth of 23, we found the upper part of doliae that was preserved in full diameter. There are no signs of subsequent wholes having been made on its body. Dolia has been dug out and transferred to the archaeological collection of the Vis fortress. Redni broj: 195 Lokalitet: Mali Mosor Naselje: Ercegovci Grad/općina: Dicmo Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Iznad sela Ercegovaca u Dicmu polju, na zaravni izduženog brda Malog Mosora, koje je prirodni nastavak planine Mosor, smješteno je na određenom rastojanju jedan od drugog, pet kamenih tumula poredanih u smjeru sjever-jug. U okviru zaštitnih arheoloških iskopavanja na trasi Autoceste Zagreb Dubrovnik, na dionici Dugopolje Šestanovac, iskopavana su dva velika tumula, dok su tri sasvim mala tumula (od kojih je najjužniji izdvojeniji i jedva uočljiv na terenu) ostala neistražena, jer nisu bila ugrožena gradnjom autoceste. Iskopavanje je izvedeno od 1. lipnja do 10. kolovoza Stručni voditelj iskopavanja bio je Darko Periša, tada zaposlen u Odjelu za arheološku baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u Zagrebu. Članovi ekipe bili su arheolozi i apsolventi arheologije: mr. sc. Tomislav Anđelić iz Mostara, mr. sc. Igor Kulenović iz Zagreba, Ante Ivišić iz Trilja, Šime Vulić iz Splita i Antonio Džaja iz Zagreba. Kao terenski dokumentaristi povremeno su sudjelovali crtač Branko Penđer i 366

367 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Mali Mosor, pogled iz zraka (foto: Z. Sunko) geodet Miljenko Žabčić, obojica iz Splita. Koordinator iskopavanja bio je mr. sc. Miroslav Katić, arheolog Konzervatorskog odjela u Splitu, dok je stručni konzultant bio prof. Ivan Marović, umirovljeni muzejski savjetnik Arheološkog muzeja u Splitu. Antropološku analizu ljudskih osteoloških ostataka obavio je dr. sc. Mario Šlaus i njegova stručna ekipa u Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tumul 1 imao je osnovu kružnog oblika promjera 22,5 m, a relativna visina mu je iznosila 2,2 m. Bio je izgrađen na zaravnjenom stjenovitom terenu nasipanjem krupnog lomljenog kamenja čiji je međuprostor bio ispunjen sitnim kamenjem. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele površine i na kraju prosijavanjem tankog sloja humusne zemlje i kamene prašine na osnovi. U tumulu je otkriveno šest grobova, među kojima je jedan bio paljevinski, dok su ostali bili kosturni. Paljevinski grob A bio je primarni grob radi kojeg je tumul izgrađen. Nalazio se u središnjem dijelu, ali s odstupanjem prema sjeveru od središnje točke. Na samoj stjenovitoj osnovi tumula, u krugu promjera oko 3,5 m, bio je rasut veći broj spaljenih ljudskih kostiju, ali i zuba koji nisu bili pod utjecajem vatre. U krugu sa spaljenim kostima nađeni su sljedeći predmeti: dvije identične aplike od zlatnog lima ukrašene koncentričnim krugovima tehnikom tiještenja s po dva para nasuprotno postavljenih rupica, savijena cjevčica od zlatnog lima, dva kamena vrha strijela u obliku lastinog repa i tri sitne perle. U kamenom nasipu, neposredno iznad kruga sa spaljenim kostima, nađeni su ulomci sekundarno prepečenog keramičkog vrča koji tipološki pripada cetinskoj kulturi i sitni opsidijanski odbojak. Zlatni nakit vjerojatno je pripadao dijademi čija je podloga bila izrađena od kožne ili tekstilne trake na koju su s vanjske strane bile prišivene zlatne aplike, dok su završetci uskih vezica vjerojatno bili omotani savijenim zlatnim limom u obliku cjevčice. Naravno, nisu izuzete ni druge mogućnosti ili kombinacije nošenja tog nakita. Oko 2 m jugoistočno od ruba groba A, također na stjenovitoj osnovi tumula, u krugu promjera oko 1,5 m, nađen je velik broj ulomaka jako usitnjenih i nagorjelih životinjskih kostiju. U sjevernom dijelu osnove tumula na nekoliko mjesta se pojavljivala koncentracija sitnih čestica gareži. To upućuje na obredne radnje vezane za grob A, izvedene prije izgradnje tumula. Kosturni grobovi bili su naknadno ukopani u kameni nasip tumula, ali dosta duboko, tako da su grobovi 1, 2 i 3 u donjem dijelu bili prilično blizu stjenovite osnove tumula. Grob 1 nalazio se na jugozapadnom rubu groba A. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije duže i dvije kraće okomito postavljene ploče s poklopnicom preko njih. Pružao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutrašnjost groba bila je dugačka 105, široka 57 cm i duboka 57 cm. U grobu se nalazio kostur muškarca starosne dobi između 45 i 50 godina, u zgrčenom položaju na lijevom boku i glavom na jugoistočnoj strani. S vanjske strane sjeveroistočne bočne ploče bile su izlomljene kosti muškarca starosne dobi između 25 i 30 godina. Među izlomljenim kostima nađena je sitna brončana igla s kuglastom glavom i ulomak široke brončane narukvice. Nesumnjivo je riječ o kostima pokojnika koji je bio prvi pokopan u tom grobu, a koje su izbačene prilikom pokopavanja drugog pokojnika. Grob 2 nalazio se 1 m zapadno od groba 1. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije duže i dvije 367

368 nisu bili pod utjecajem vatre. U nasipu tumula, ponajviše u središtu, nađeni su ulomci nekoliko keramičkih posuda. Neke od tih posuda na sebi imaju ukrase svojstvene cetinskoj kulturi. Nađeno keramičko posuđe pokazuje da tumuli pripadaju ranom brončanom dobu, da prvobitni paljevinski grobovi pripadaju cetinskoj kulturi, a naknadno ukopani kosturni grobovi u prvom tumulu posuškoj kulturi. Summary Darko Periša Mali Mosor, zlatni nakit iz groba A u tumulu 1 (foto: Z. Wiewegh) kraće okomito postavljene ploče s poklopnicom preko njih. Pružao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutrašnjost groba bila je dugačka 80 cm, široka na sjevernoj strani 33 cm, a na južnoj 46 cm i duboka cm. U grobu se nalazio kostur žene starosne dobi između 35 i 40 godina, u zgrčenom položaju na desnom boku i glavom na jugoistočnoj strani. Grob 3 nalazio se 7,5 m južno od groba 1. Imao je oblik kamenog sanduka konstruiranog od dvije duže i dvije kraće okomito postavljene ploče s poklopnicom preko njih. Pružao se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Unutrašnjost groba bila je dugačka cm, široka cm i duboka cm. U grobu se nalazio kostur djeteta starosne dobi od 10 ili 11 godina, u zgrčenom položaju na lijevom boku i glavom na sjeveroistočnoj strani. Grob 4 nalazio se 4,5 m istočno od groba 1. Imao je oblik obične ukopane jame u kameni nasip, poklopljene debelom kamenom pločom. Pružao se u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Unutrašnjost groba bila je dugačka 120 cm, široka 60 cm i duboka 60 cm. U grobu se nalazio kostur muškarca starosne dobi između 40 i 50 godina, u zgrčenom položaju na lijevom boku i glavom na sjeveroistočnoj strani. Grob 5 nalazio se 3 m sjeverozapadno od groba 1. Imao je oblik obične ukopane minijaturne jame u kameni nasip, poklopljene s dva kamena koja se nisu razlikovala od okolnih. Pružao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutrašnjost groba bila je dugačka 50 cm, široka 16 cm i duboka 12 cm. U grobu se nalazio kostur novorođenčeta u opruženom položaju i glavom na jugoistočnoj strani. Između groba 3 i groba 4 u kamenom su nasipu nađeni ulomci keramičkog vrča koji tipološki pripada posuškoj kulturi, pa se može vezati za kosturne grobove. Na cijeloj površini koju je tumul zahvaćao, na različitim dubinama u kamenom nasipu, ali uglavnom plitko, nađeno je i nekoliko rimskih predmeta: željezni ključ, nekoliko željeznih zakovica od obuće i ulomci nekoliko keramičkih posuda fine izrade. Predmeti su u tumul nedvojbeno dospjeli prikom kraćih zadržavanja ljudi u rimsko doba koji su živjeli na tom području. Tumul 2 imao je osnovu kružnog oblika promjera 18,5 m, a relativna visina mu je iznosila 2 m. Bio je izgrađen na zaravnjenom stjenovitom terenu nasipanjem krupnog lomljenog kamenja čiji je međuprostor bio ispunjen sitnim kamenjem. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele površine. U središtu osnove tumula nađene su rasute spaljene ljudske kosti, ali i zubi koji Above the village Ercegovci in Dicmo Field, at the plateau of the elongated Mali Mosor hill that is the natural extension of Mosor Mountain five prehistoric stone tumuli are placed. They were all aligned at a certain distance from each other in a north-south direction. Within the 2005 rescue archaeological excavation at the route of the Zagreb Dubrovnik highway, section Dugopolje Šestanovac, excavation of two large tumuli was conducted, while the three small ones remained uninvestigated, because the construction works did not endanger them. Tumulus 1 had a circular base; 22.5 m in diameter and its relative height was 2.2 m. It was constructed from large crushed stones, the space between which was filled in with smaller stones. The tumulus yielded 6 graves, among which one proved a cremation and the other five, inhumation burials. The cremation burial was the primary and the grave contained several specimens of golden jewellery. The graves that contained skeletons were buried subsequently into the stones of the tumulus. Three of them had a shape of a stone coffin and one of them had been used twice for burying the deceased. Two of the graves were simple burials into the stones of the tumulus, covered with a stone slab or stones. Tumulus 2 had a circular base; 18.5 m in diameter and its relative height was 2 m. It was constructed from large crushed stones, the space between which was filled in with smaller stones. At the center of the tumulus base scattered cremated human bones were found. Fragments of several ceramic vessels were found too, mostly at the central part of the tumulus. Pottery that were found show that tumuli belong to the Early Bronze Age; the primary cremation graves belong to the Cetina culture and the subsequent sceleton graves from the first tumulus to the Posušje culture. Redni broj: 196 Lokalitet: Maslinica Naselje: Maslinica Grad/općina: Šolta (otok Šolta) Pravni status: P-637 Razdoblje: A, NV Vrsta radova: rekognosciranje Uvala Maslinica smještena je na zapadnom kraju otoka Šolte, a zajedno s obližnjom uvalom Šešulom oduvijek je bila važan zaklon brodovima na plovnom putu kroz Šoltanski kanal. Prema dosadašnjim spoznajama, prvo naselje nastalo je na području Maslinice tek početkom 18. st. kako bi se uvala utvrdila i zaštitila od turske opasnosti. Spomenuto naselje nastalo je programskim naseljavanjem 368

369 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Maslinica, pogled na uvalu (foto: I. Radić Rossi) Maslinica, izbor prikupljenoga keramičkog materijala (foto: I. Radić Rossi) stanovništva iz dalmatinskoga zaleđa i nikada se nije razvilo u potpuno zaštićenu i organiziranu luku. Posljednje uređenje, tijekom kojega je obala Maslinice dobila svoj današnji izgled, provela je austrijska uprava u drugoj polovini 19. st., u sklopu sustavnog uređivanja jadranskih luka. Danas je Maslinica morska luka otvorena za javni promet lokalne važnosti, sportska lučica te privezište i sidrište za turistička plovila. Detaljnim planom uređenja obale Maslinice obuhvaćeno je šire područje stare luke, od pristaništa za velike brodove na sjevernoj obali do prostora oko 60 m udaljenog od zadnje kamene bitve na južnoj obali uvale, a predviđeno je uređenje kopnenog i morskog dijela obale. Kopneni dio širega područja uvale Maslinice detaljno su pregledali stručnjaci Arheološkoga muzeja u Splitu radi izrade konzervatorske podloge za Prostorni plan uređenja općine Šolta, dok su podmorje same uvale i područja između uvale Maslinice i Šešule pregledali stručnjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Osim spomenutih pregleda terena, na području uvale Maslinice nisu provedena arheološka istraživanja. Na širem području uvale zabilježeni su tragovi života od antičkih vremena. Iako zasad ne postoje dokazi o postojanju manjega naselja ili rimskoga gospodarskog kompleksa, podmorski nalazi najbolji su dokaz prisutnosti antičkih pomoraca. Uvala je površinski pregledana u organizaciji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda od 21. do 24. travnja godine. Priobalni dio morskoga dna u cijelosti je prekriven morskom travom, pa na njemu nije moguće uočiti površinske arheološke nalaze. U središnjem dijelu uvale dno je pjeskovito, a među recentnim otpadom na njemu se nalaze ulomci keramičkoga posuđa iz raznih razdoblja, od antike do novoga vijeka, koji se prema pričanju stanovnika Maslinice godinama raznose. Ulomci koji pripadaju antičkom razdoblju uglavnom su dijelovi raznih tipova amfora, koji su odbacivani prilikom sidrenja brodova u luci. Ostali nalazi pripadaju keramičkom kuhinjskom posuđu grublje ili finije izrade, često prekrivenom jednobojnim ili višebojnim glazurama. Prema riječima ronilaca, svojevremeno su se u Maslinici nalazile i veće količine keramičkih svijećnjaka, kojih se manji ulomci nalaze i danas. Vjerojatno su se pod površinskim naslagama pijeska i mulja očuvali još mnogi slični nalazi. Uz južnu obalu, na izlazu iz uvale svojedobno su se nalazile i veće količine keramičkih lulica, a pojedinačni se primjerci nalaze i danas. Riječ je o podmorskom arheološkom nalazištu tzv. rastresitoga tipa. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća utvrđeno je postojanje devastiranih arheoloških nalazišta u podmorju otočića Stipanske i Saskinje ispred Maslinice. Riječ je o ostacima brodoloma s teretom amfora iz antičkog vremena, od kojih su se očuvali tek teško raspoznatljivi keramički ulomci. Tijekom sportskih ronjenja na području rta između uvala Maslinice i Šešule, ronioci Podvodno istraživačkog kluba Mornar iz Splita zabilježili su postojanje triju olovnih prečki antičkih sidara, na prijelazu iz kamenitog u pješčano morsko dno, što je potvrđeno i stručnim arheološkim očevidom. Prema podacima lokalnih ronilaca, prečaka je nekoć bilo znatno više, ali su otuđene tijekom vremena. Kako postoji opravdana opasnost od otuđivanja preostalih nalaza, potrebno je njihovo pravodobno vađenje i pohranjivanje u nadležnoj muzejskoj ustanovi. Opisani antički nalazi ukazuju na intenzivnu uporabu plovnog puta i prirodnog zaklona u uvali Maslinici tijekom rimskoga republikanskog i carskog te kasnoantičkog vremena. Maslinica, olovna prečka antičkog sidra u blizini uvale (foto: I. Radić Rossi) 369

370 Od posljednjega kompleksnog uređenja obale Maslinice prošlo je više od stotine godina pa su obnova i osuvremenjivanje njezinih sadržaja nužni za kvalitetan nastavak života naselja. Kako suvremena obnova predviđa uporabu tradicijskih građevinskih materijala i poštovanje cjeline zaštićenoga ruralnog naselja, njezina realizacija u kopnenom dijelu nema izravnih negativnih utjecaja na evidentiranu kulturno- -povijesnu baštinu. Dio kojim se zadire u podmorje uvale narušit će postojeće kulturne slojeve, stoga je potrebno pravodobno obaviti podmorska arheološka istraživanja. Literatura Bužančić, Kovačić 2002 R. Bužančić, V. Kovačić, Dvorac Martinis-Marchi u Maslinici na otoku Šolti, konzervatorski elaborat, Split, Mihovilović 1990 M. A. Mihovilović, Otok Šolta (monografija), Zagreb, Vrsalović 1979 D. Vrsalović, Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana (doktorski rad), Zagreb, Summary mr. sc. Irena Radić Rossi For the needs of making a conservation basis for the study of the impact on the environment which was necessary for realization of The Detailed Plan of the Restoration of the Coast of Maslinica. On Šolta island we conducted an underwater survey of the larger area of the bay in which we deduced that we are dealing with a site of a shattered type. Coastal part of the sea bottom is entirely covered with seaweed so we haven t been able to identify any surface archaeological finds. In the central area of the bay the bottom is made of sand and among the recent waste material there are potshards from various periods between the Antiqutiy and modern period. They were being plundered for ages according to the locals. Potshards that belong to the Antiquity period represent mostly parts of different types of amphorae, which were discarded during anchoring of the ships. Other remains come from kitchen ware of the coarse or fine making, often covered with single or multicolored glaze. Along the southern coast, at the exit from the bay, there were once larger amounts of clay pipes and they can be found there even today. Near Stipanska and Saskinja islands and at the area between Maslinica and Šešula bays we also recorded some underwater finds form the Antiquity Period which witness the intensity with which this maritime route and natural shelters in the nearby bays had been used. Redni broj: 197 Lokalitet: Metaljka Naselje: Dugopolje Grad/općina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U okviru zaštitnih arheoloških iskopavanja na trasi Autoceste Zagreb Dubrovnik, na dionici Dugopolje Šestanovac, izvedeno je iskopavanje usamljenog kamenog tumula na položaju Metaljka, na padini brda Orlovače iznad Dugopolja. Iskopavanje je izvedeno u razdoblju od 29. travnja do 31. svibnja Stručni voditelj iskopavanja bio je Darko Periša, tada zaposlen u Odjelu za arheološku baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u Zagrebu. Članovi ekipe bili su: mr. sc. Sanjin Mihelić, kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu, mr. sc. Mirsad Sijarić, kustos Odjela za arheologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Ivan Katić, terenski crtač iz Solina. Koordinator iskopavanja bio je mr. sc. Miroslav Katić, arheolog Konzervatorskog odjela u Splitu. Antropološku analizu ljudskih osteoloških ostataka obavio je dr. sc. Mario Šlaus i njegova stručna ekipa u Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Tumul je bio smješten oko 300 m jugoistočno od zaselka Kolića, na jugozapadnoj padini brda Orlovače, ispred zapadne strane prijevoja između brda Orlovače i Orgusa. Svega nekoliko metara ispod tumula, s jugoistočne je strane prolazila rimska magistralna cesta koja je iz Salone vodila u unutrašnjost. Tumul je bio izgrađen od nasutog krupnog kamenja na krševitom terenu pod blagim nagibom od sjeveroistoka prema jugozapadu. Imao je osnovu nepravilnog kružnog oblika promjera 19 m, a relativna visina mu je iznosila 1,5 m. Na vrhu tumula pastiri su u novije vrijeme napravili improviziran zaklon u suhozidu koji ih je štitio od jakih vjetrova. Iskopavanje je izvedeno postupnim skidanjem kamenja s cijele površine i na kraju pražnjenjem mnogobrojnih dubokih ili plitkih škrapa na kojima je tumul bio podignut, a koje su bile ispunjene krupnijim i sitnijim lomljenim kamenjem, a u manjoj mjeri i zemljom. Oko 2 m južno od središnje točke tumula, na površini se nalazio amorfni kameni blok dugačak 90 cm, širok 65 cm i visok 60 cm, koji se svojom veličinom isticao u odnosu na ostalo kamenje. U njegovoj su blizini otkrivena dva naknadno ukopana groba što upućuje na to da njegov položaj na tom mjestu nije slučajan, odnosno da je imao ulogu oznake položaja grobova, odnosno neke vrste nadgrobnog spomenika. Grobovi su bili plitko ukopani u kameni nasip tumula. Napravljeni su tako što je najprije u kamenom nasipu prema veličini pokojnika iskopana plitka jama. Od kamenja zatečenog na licu mjesta napravljena je arhitektura groba: okomito postavljeno kamenje bilo je u funkciji obložnica preko kojih je bilo poprečno poredano kamenje u funkciji poklopnica. Dno grobova bilo je poravnato sitnim kamenjem na kojem se vremenom nataložio tanki sloj humusne zemlje. Grob 1 nalazio se u neposrednoj blizini amorfnog kamenog bloka. Pružao se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Unutrašnjost groba bila je dugačka 160 cm, široka cm i duboka cm. U grobu su živjeli i razmnožavali se poljski miševi (čija su gnijezda zatečena) tako da su ljudske kosti bile ispreturane. Isto tako, kosti su zbog izloženosti padavinama i temperaturnim razlikama loše očuvane. Ipak, moglo se ustanoviti da su kosti lubanje bile na sjeverozapadnoj, a nogu na jugoistočnoj strani groba. U grobu je bila pokopana odrasla osoba, najvjerojatnije muškarac starosne dobi između 20 i 30 godina. Grob 2 nalazio se oko 1 m južno od groba 1. Također se pružao u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Bio je jako oštećen nekim ranijim prekopavanjem, vjerojatno onim zbog vađenja kamenja za spomenuti pastirski zaklon. Jugoistočni dio groba bio je uglavnom uništen, a cijela unutrašnjost ispunjena kamenjem. Unutrašnjost groba bila je dugačka preko 160 cm, široka 50 cm i duboka cm. U netaknutom položaju zatečene su samo natkoljenične kosti u jugoistočnom dijelu 370

371 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Summary Metaljka, tumul prije iskopavanja (foto: D. Periša) groba. Iako su ostale kosti bile malobrojne, loše očuvane i rasturene, moglo se ustvrditi da su kosti lubanje bile na sjeverozapadnoj strani. U grobu je bio pokopan muškarac starosne dobi između 40 i 50 godina. Grobovi s takvom arhitekturom otkriveni su u više kamenih tumula na području Dalmacije, a na osnovi nalaza u nekima od njih datirani su u kasni srednji vijek, pa tom razdoblju najvjerojatnije pripadaju i dva groba u tumulu na Metaljci. Na površini tumula ili na neznatnoj dubini nađeno je nekoliko ulomaka grubog keramičkog posuđa rađenog na lončarskom kolu, koji mogu, ali ne moraju, biti suvremeni tim grobovima. Na cijeloj površini koju je tumul zahvaćao, na različitim dubinama u kamenom nasipu, ali uglavnom plitko, nađeno je više rimskih predmeta: bakreni novac s likom i legendom Marka Agripe koji je u njegovu čast iskovao car Kaligula, brončani privjesak s pregače vojničkog pojasa, srebrna naušnica, željezni prsten s ležištem za umetak, željezni vrh strijele, staklena perla, ulomak finije keramičke posude, ulomak staklene posudice, komad staklene paste i nekoliko željeznih karika. Predmeti su u tumul nedvojbeno dospjeli prilikom kraćeg zadržavanja Rimljana na njemu tijekom gradnje ili popravaka spomenute rimske ceste, odnosno putovanja njome. Na dnu jedne duboke i uske škrape blizu jugozapadnog ruba tumula, koja je imala smjer istok-zapad, nađeni su loše očuvani ostaci ljudskog kostura (ulomak lubanje i manji ulomci desne nadlaktične te po obje bedrene i goljenične kosti) koji je pripadao odrasloj osobi, najvjerojatnije ženi starosne dobi između 20 i 40 godina. To je nedvojbeno bio primarni grob radi kojeg je tumul izgrađen. Kosti su izravno ležale na crvenkastoj glini tako da je njezin kemijski sastav vjerojatno uzrokovao njihovu nagriženost, ali nije mogao potpuno uništiti velike kosti i zube. Dubina i periferni položaj groba u tumulu isključuju mogućnost da su kosti iz škrape izbačene prilikom pljačkanja u kasnijim razdobljima. Zbog toga odgovor možda treba tražiti u naknadnom pokopavanju dijelova pokojnika, odnosno prenošenju pojedinih kostiju s nekog drugog mjesta iz razloga koji nam nisu poznati. Na cijeloj površini koju je zahvaćao tumul, samo je u jugozapadnom dijelu gdje je bio taj grob, u škrapama i kamenom nasipu nađen veći broj ulomaka prethistorijskog keramičkog posuđa rađenog rukom. Ta okolnost upućuje na obredne radnje koje su se obavljale prilikom tog pokopavanja. Malobrojni kronološki osjetljivi ulomci keramičkog posuđa omogućavaju dataciju tumula u razvijeni eneolitik. Darko Periša Within the 2005 rescue archaeological excavation on the route of Zagreb Dubrovnik highway, section Dugopolje Šestanovac, the excavation of a solitary prehistoric stone tumulus at the slopes of the Orlovače hill above Dugopolje was conducted. Tumulus had an irregular circular base with a 19 m diameter and its relative height was 1.5 m. At the bottom of a deep and narrow gryke near the southwestern border we found poorly preserved remains of a human skeleton i.e. a primary grave for which the tumulus had been built. Few chronologically sensitive fragments of prehistoric pottery allow us to date the tumulus to the Advanced Eneolithic period. At the area occupied by the tumulus although at different depths of the stone mound and mostly close to the surface layer several Roman objects were found which are related to the Roman main road that ran alongside the tumulus. Also, two shallow graves were found in the tumulus, both probably dating from the Late Middle Age. Redni broj: 198 Lokalitet: Mirje Naselje: Postira Grad/općina: Postira (otok Brač) Pravni status: R-425 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i konzervacija Na visoravni Malog briga nad Postirom nalazi se lokalitet Mirje. Ostaci zidova prostirali su se u više maslinjaka i ogradnih gomila, a poljski je put dijagonalno presijecao arheološki lokalitet. Zaštitna istraživanja započela su i uz dulje prekide odvijala su se u četiri navrata. Općina Postira otkupila je dio privatnog zemljišta izmjestivši put izvan lokaliteta, što je spriječilo daljnju devastaciju i omogućilo bolji obilazak arheoloških ostataka. Tijekom istražen je manji dio sjevernog i istočnog zida sklopa kako bi se definirao njegov cjelovit perimetar. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture i Općine Postira (stručna voditeljica: mr. sc. Vanja Kovačić). Ruševni ostaci zidova na sjeveroistočnom dijelu uklonjeni su još početkom 19. st. prilikom krčenja terena za vinograd, a njihov je kamen ugrađen u široke gomile uz poljski put. U prvoj arheološkoj kampanji očišćeni su i konzervirani najugroženiji dijelovi na jugozapadnom dijelu sklopa, koji su dopirali do 4 m visine. Brojni ulomci kamenog namještaja, koji su se još uvijek nalazili in situ, prikupljeni su i pohranjeni. Nakon čišćenja bršljana i obrušenog materijala utvrđena su dva široka rizalita na zapadnom pročelju ojačana kontraforima na vanjskoj strani. U južnom kutnom rizalitu smještena je kvadratna prostorija sa zidanim stupovima u kutovima. Druga uska pačetvorinasta prostorija služila je kao predvorje, a mala prostorija veličine 2x2,5 m nalazila se u sjevernom kutu rizalita i imala je lučni prozor u visini kata. Ispod njena poda vodio je kanal za izljev, čiji se kraj vidi pri samim temeljima. Izvana, na bočnoj strani te prostorije, u podanku zida vidljive su koso urezane fuge, što pokazuje da je prostorija izvana bila žbukana. 371

372 Mirje, urezane fuge na zapadnom pročelju (foto: V. Kovačić) Na udaljenosti oko 12 m bio je drugi rizalit, u unutrašnjosti raščlanjen na tri manje prostorije koje su na zidovima imale ostatke šupljih opeka za grijanje. Pročelje sklopa bilo je sačuvano prema sjeveru samo do visine oko 1 m, a na nepravilnim razmacima bilo je ojačano kontraforima. Usporedno sa zapadnim zidom sklopa pronađen je niz četvrtastih baza uz koje su bili obrušeni monolitni stupovi kvadratna presjeka koji su nekoć nosili trijem unutrašnjeg dvorišta. Glavni ulaz u kasnoantički sklop na Mirju bio je na južnoj strani, gdje se kroz predvorje dolazilo do unutrašnjeg dvorišta s trijemom. Iz trijema se kroz prostoriju trapezna oblika i njezina lučna vrata ulazilo u hodnik na istočnoj strani. U produžetku su se nalazile dvije cisterne, kakvih je zasigurno bilo više za funkcioniranje toga složenog sklopa površine 50x40 m. Uz perimetralne zidove sklopa na sjevernoj, istočnoj i južnoj strani nalazi se pet cisterni koje su građene tankim uslojenim kamenom s obilnim premazom hidraulične žbuke. To upućuje na to da su se na sredini nalazile visoke građevine s čijih se krovova kišnica slijevala u cisterne, a prema nalazima kamenog namještaja može se pretpostaviti da je središnji dio zauzimala sakralna građevina te samostanske zajednice. Na sjevernoj strani pronađen je visok zid cisterne s kontraforima, a ispod zapuštenoga poljskog puta i sjeveroistočni ugao sklopa. Istočno pročelje, dijelom skriveno u gomili, Mirje, dio nadvratnika s Kristovim monogramom (foto: V. Kovačić) a dijelom razrušeno, nije bilo raščlanjeno kao zapadna strana ili ojačano kontraforima. Razgradnjom gomile pronađen je i središnji dio monumentalnog nadvratnika s Kristovim monogramom. Mirje je najbogatije nalazište crkvenoga kamenog namještaja iz produkcije bračkih klesarskih radionica. Raznoliki ulomci ranokršćanskih pluteja pokazuju da je prostor svetišta crkve bio omeđen širokom pregradom s nizom ploča urešenih geometrijskim, vegetabilnim i figuralnim motivima. Samostan na Mirju već početkom 19. st. spominje A. Ciccarelli te ga ubraja među šest benediktinskih samostana na otoku. I. Fisković, sagledavajući njegove dimenzije, kvalitetu gradnje i opreme, smatra da je riječ o prostranome predbenediktinskom samostanu. Za zaštitu i zaokruživanje cjeline lokaliteta potrebno je otkupiti ostatak zemljišta, a planirano je i dovršenje konzervacije perimetralnog zida samostanskog sklopa. Položaj Mirja na brijegu u pitomom krajoliku uz pješački put prema unutrašnjosti vrijedno je odredište u obilasku kulturnih sadržaja otoka Brača. Literatura Domančić 1960 D. Domančić, Kulturni spomenici otoka Brača, Srednji vijek, Supetar, 1960: 159. Fisković 1982 I. Fisković, O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti, ARR, VIII-IX, Zagreb, 1982: 165. Kovačić 1994 V. Kovačić, Mirje, u: J. Belamarić, R. Bužančić, D. Domančić, J. Jeličić-Radonić, V. Kovačić, Ranokršćanski spomenici otoka Brača, Split, 1994: Marin 1980 E. Marin, Starokršćanska oltarna pregrada na Mirju nedaleko Postira, Fiskovićev zbornik I PPUD, 21, Split, 1980: Marin 1992 E. Marin, Starokršćanski pluteji s Mirja kod Postira na Braču, Prijateljev zbornik PPUD, 32, Split, 1992: Summary Vanja Kovačić Site Mirje is situated at Mali Brig plateau above Postira, on the Island of Brač. Remains of the walls were stretching over several olive groves and fence mounds and a macadam road was intersecting the archaeological site diagonally. Rescue excavations were started in 1992 and were carried out on four occasions, with long intermissions. During 2005 smaller part of the northern and eastern wall of the structure had been investigated so its entire perimeter could be defined. Mirje is an archaeological site richest in sacral stone furnishings made by the Brač stone-masonry workshops. Various fragments of Early Christian pluteus show that the area of the shrine had been framed by a wide partition with a number of slabs that were ornamented with geometrical, vegetable and figural motifs. The convent on Mirje plateau was mentioned already at the beginning of the 19 th century by A.Ciccarelli and he included it in six Benedicitine convents of the island. Considering its dimensions, quality of the building technique and equipment I. Fisković considers it to be a spacious pre-benedictine convent. 372

373 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 199 Lokalitet: Opačac Naselje: Proložac Grad/općina: Imotski Pravni status: P-1249 Razdoblje: A-SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Tijekom lipnja i srpnja nastavljena su sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Opačac u Prološcu nedaleko od Imotskog. Radovi se odvijaju u okviru Zavičajnog muzeja u Imotskom (voditeljica istraživanja: Snježana Tonković, uz suradnju arheologa i konzervatora iz Konzervatorskog odjela u Splitu, Mire Katića i Anite Gamulin; arheološku dokumentaciju izradili su Ankica Sučić i Lucijan Roki iz tvrtke Gradus iz Solina; radove su financirali Ministarstvo kulture i Općina Proložac). Lokalitet se nalazi uz rijeku Vrljiku i njen izvor Opačac, po čemu je cijeli prostor dobio ime. Smješten je uz sjeverni rub plodnoga imotskog polja u zaseoku Grbavci, neposredno uz glavnu prometnicu Imotski Proložac Split. Radovi na lokalitetu provode se od kada je bila istražena samo manja sonda, koja je dala važne smjernice za nastavak sustavnih radova. Uz suglasnost vlasnika, dogovoreni su istraživački radovi na parceli na kojoj je ujedno smještena i zavjetna kapela posvećena Blaženoj Djevici Mariji, u puku poznatija kao Gospina crkva. Podignuta je na temeljima starije crkve iz 14. st. Proteklih je godina u cijelosti arheološki istražen prostor oko kapele, kao i njena unutrašnjost, i to nakon što je uklonjen pločnik iz crkve. S nastavkom arheoloških radova 2005., otpočela je sanacija i obnova kapele, i to pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Splitu, prema projektnoj dokumentaciji ovlaštenog inženjera građevinarstva Nevena Kunjašića i arhitekta Ive Vojnovića iz Splita. Arheološki radovi nastavljeni su prema koritu rijeke Vrljike. Na tom je dijelu tijekom protekle kampanje u većem segmentu otkriven fortifikacijski objekt. Karakterizira ga masivna zidna konstrukcija, što je dalo naslutiti kako je riječ o utvrdi obrambena tipa. U nastavku je otkriven u cijelosti dobro očuvan sjeverni zid širok 1 m, koji se pruža u smjeru Z-I, te na svom kraju oblikuje ulaz u utvrdu. Zid je na tom mjestu ojačan još jednim kraćim usporednim zidom jednake debljine prislonjenim na njegovu vanjsku stranu. Drugu stranu ulaza čini zid koji flankira utvrdu s istoka, u smjeru S-J. Na mjestu gdje se najviše približio prethodnom, na udaljenosti oko 4,20 m, smjestio se ulaz. Na tom se dijelu zid lomi pod pravim kutom i mijenja smjer prema istoku. Zid se pratio oko 7 m, a onda teren naglo pada i strmo prelazi u susjednu parcelu, te se na tom mjestu zid gubi. Ulaz u utvrdu naknadno je sužavan pregradnim zidom, koji je vidno smanjio njegovu širinu na svega 1,20 m. Cijela građevina ima orijentaciju jugozapad-sjeveroistok, s tim da je pročelje okrenuto jugozapadu, dok je ulaz okrenut koritu rijeke Vrljike, odnosno prema sjeveroistoku. Pročelje utvrde oblikuju dva isturena zvjezdolika kraka, koji s unutrašnje strane formiraju oštri kut, dok se na vanjskoj strani vrh lomi u ravan zid, 2,20 m. Pročelje građevine ojačano je još jednim zidom jednake debljine, s tim da su na njega dodani i potpornjaci u vidu kontrafora. Riječ je o četirima zidanima istakama veličine 40x70 cm postavljenim na jednakim udaljenostima, odnosno u gornjoj trećini svakoga pojedinog kraka ili na 2,60 m Opačac, pogled na dio lokaliteta s Gospinom kapelom i dijelom istražene crkve iz 14. st., stanje prije početka radova (foto: B. Ćosić) udaljenosti od zaravnjenog vrha. Zidovi su načinjeni od kamenja neujednačene veličine vezanog vapnenim vezivom. Vezivo je obilno rabljeno u zidanju, dok je kamen samo grubo obrađen s jedne strane vanjskog lica zida. Sredina zida popunjavana je manjim neobrađenim kamenom, koji je utopljen u obilnu vapnenu smjesu s primjesom riječnog šljunka. Utvrda je imala dodatna ojačanja oko ulaza u vidu isturenih zidova s kontraforima. Postavljeni su okomito na bočne zidove građevine, sa sjevera i istoka kao branici koji osiguravaju ulaz. Unutrašnjost građevine bila je u potpunosti ispunjena urušenim građevnim materijalom. Prema količini zatečenog kamena i šute, da se zaključiti kako je objekt namjerno porušen kada više nije bio u funkciji. Sav materijal zadržan je u središnjem prostoru građevine zahvaljujući očuvanoj visini perimetralnih zidova koja iznosi više od 1 m. To je spriječilo rasipanje materijala uokolo, ali je ujedno uzrokovalo znatno podizanje razine terena u odnosu na obalu rijeke. Unutrašnjost je ručno očišćena. Kamen je odložen u blizini lokaliteta, jer će se rabiti za kasniju konzervaciju. Količina odstranjenog kamena iznosila je oko 8 m³. U najnižem sloju nije zatečena podnica, iako su njeni dobro očuvani ulomci nađeni u šuti. Obrađenog kamena bilo je malo, tek nekoliko pragova koji su pripadali dovratnicima i nadvratnicima. Pragovi su rađeni od muljike, jednostavno su obrađeni bez profilacija i ukrasa, samo s tragovima zubače. Od ostalih nalaza prevladavaju ulomci tegula i kupa kanalica (imbrices), zatim šuplje opeke (tubula), ulomaka podne cigle (neke s udubljenim ornamentom) te nekoliko okruglih opeka veličine 16x6 cm. Ti su nalazi bili locirani u nižem otkopnom sloju. U tom je dijelu nađeno ulomaka stakla koji pripadaju raznim posudama, od toga nekoliko ulomaka intenzivno plave boje, kao i dva ulomka žutog stakla. Ostali su ulomci ravno staklo uglavnom locirano izvan bedema utvrde. Predmeta od metala je malo, uglavnom su to željezni čavli raznih duljina, dvije alkice, jedna manja oštrica noža, jedno svrdlo i nož s ostatkom željezne drške na kojoj su tri rupice postavljene po okomici, vjerojatno za pričvršćivanje drvene drške, te jedan srebrni srednjovjekovni novčić, pronađen izvan bedema sa sjeverne strane. Od keramičkih ulomaka pronađenih u građevini vrijedi spomenuti veći ulomak trbuha posude s ornamentiranim ukrasom. Riječ je o ulomku koji je pripadao zemljanoj posudi kratkog vrata i jako izvijenoga usnog 373

374 nalaz ranosrednjovjekovnoga keramičkog lončića iz opisanoga groba, kao i nalaz istovremene srebrne naušnice. Oba nalaza potvrda su prisutnosti hrvatskog življa na tom prostoru prije nego što pokazuju dosadašnji nalazi. Nalazište je zaštićeno plastičnom folijom, da bi se ublažila erozija zidova uvjetovana klimatskim uvjetima. Planirana konzervacija biti će moguća tek nakon osiguravanja potrebnih sredstava. Nad zidovima otkrivenima prethodne godine zasad je obavljena samo parcijalna zaštita, i to tako da je rubni dio zidova učvršćen opšivom, tj. napravljena je djelomična popuna plombama dok se ne steknu uvjeti za konačnu konzervaciju i prezentaciju lokaliteta. Opačac, unutrašnjost utvrde nakon čišćenja šute (foto: S. Tonković) otvora te naglašena trbuha. Široka bordura od horizontalnih i valovitih linija postavljena je visoko ispod vrata posude, te se protezala i na njen trup. Izvan građevinskog sklopa utvrde svakako je posebno važan nalaz groba br. 38. Kao grobno mjesto iskorišten je dio vanjskoga sjevernog zida utvrde, koji je za tu namjenu dijelom uništen. Grob je orijentacije Z-I, obzidan neobrađenim kamenom, duljine 1,90 m. Nije imao poklopnice, već je bio zasut zemljom. Uzglavnicu je činio dio postojećeg zida, tj. jedan od kontrafora koji se pružao od utvrde u smjeru sjevera, prema koritu Vrljike. Donožnicu grobne rake čini dio zida iz kojeg je dijelom uklonjen kamen da bi se dobila potrebna duljina za grob. Najvredniji grobni inventar jest jedan keramički lončić, pronađen u dnu rake, visok 10 cm, promjera dna 7 cm. Posuda je trbušasto-kružnog oblika, kratka vrata koji prelazi u otvor s profiliranom usnom. U gornjem dijelu posude nalazi se bordura koju čine dvije horizontalno urezane linije, razdvojene valovnicom. Riječ je o vrijednom nalazu ranosrednjovjekovne posude. Ukupan pronađeni materijal tog lokaliteta govori u prilog jednom duljem povijesno uvjetovanom razvoju života na njemu, i to ne samo u dijelu ovdje istražene arheološke površine već uzimajući u obzir znatno širi prostorni kompleks oko njega. Brojni su slučajni i pojedinačni nalazi s predjela južno i jugozapadno od ovdje istraženog prostora, koje će teško biti moguće sustavno istražiti u cijelosti, jer je riječ o parcelama s vinogradima. Bez sumnje je taj prostor uz rijeku Vrljiku bio izabran kao trajno obitavalište ljudi još od antičkih vremena. Jednako tako, posebnu važnost ima Opačac, ranosrednjovjekovni keramički lončić iz groba br. 38 (foto: S. Tonković) Literatura Tonković 2005 S. Tonković, Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja, Split, 2005: Tonković 2005a S. Tonković, Lokalitet: Opačac, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Ujević 1991 A. Ujević, Imotska krajina, Imotski, 1991: Summary Snježana Tonković During June and July 2005 we continued the systematic archaeological excavations of the site Opačac in Prološac by Imotski. In the last few years we investigated the area around the chapel and its interior, after the pavement had been removed from the church. Renewal of the chapel started in 2005, parallel to the archaeological excavations. Redni broj: 200 Lokalitet: Ostrog Balavan Naselje: Kaštel Lukšić Grad/općina: Kaštela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Iskopavanje utvrde na brijegu Balavan provedeno je u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, pod vodstvom muzejskog savjetnika Tončija Burića. Stručnu ekipu na terenu činili su Ivanka Kamenjarin iz Muzeja grada Kaštela te apsolventica arheologije Marijeta Babini i student arheologije Mario Mustapić. Sudjelovale su i dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, profesorice Maja Marković i Silvana Juraga. Balavan je istaknut brijeg koji je poput potkove lučno oblikovan na padinama brda Kozjaka iznad Kaštel Lukšića. To je jedan od triju glavnih lokaliteta koji čine uži arheološki kompleks zvan Ostrog, čija etimologija izravno upućuje na fortifikacijski karakter, a na Balavanu se zaista nalaze utvrde, prapovijesna i srednjovjekovna. Samo naselje smješteno je ispod balavanskih litica sa zapadne strane. Na to naselje upućuje i danas očuvan toponim Ostrožine, koji obuhvaća više agrarnih terasa na položaju nekadašnjeg naselja. To je drugi arheološki lokalitet u ostroškom kompleksu. Treći je smješten na platou iz kojega se Balavan pruža k jugu. 374

375 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Tu je crkva sv. Lovre, a oko nje srednjovjekovno groblje Ostroga. Osim tih triju glavnih arheoloških područja na prostoru srednjovjekovnog Ostroga, uz nekoliko manjih antičkih i srednjovjekovnih položaja, valja skrenuti pozornost i na nekoliko manjih srednjovjekovnih položaja, no oni nisu prioritetni u planovima za buduća iskopavanja. Projekt Ostrog pokrenut je kako bi se intenzivirala istraživanja naseobinskih položaja iz srednjega vijeka, koji su dosad bili zapostavljeni u odnosu na druge kategorije nalazišta, posebice groblja i crkve. Istraživanjima rukovodi muzejski savjetnik Tonči Burić, a sustavna iskopavanja započela su godine. Dosad su završene tri istraživačke kampanje: 2000., (Burić 2003) te 2005., koje je, uz Ministarstvo kulture, financijski potpomagao i Grad Kaštela. Iskopavanjima su prethodila višekratna rekognosciranja terena, u kojima je tijekom više godina prikupljena veća količina površinskih nalaza, najvećim dijelom ulomaka keramike. Po svojoj fakturi i oblicima ta se keramika može datirati u vrlo širok vremenski raspon od prapovijesti (gradinska keramika) do kraja srednjeg vijeka, a u znatnoj je količini zastupljena i rimskodobna keramika. Većina ulomaka prikupljena je na prostoru Ostrožina i dijelom na Balavanu, gdje je uz jedva vidljive tragove zidanih bedema bio jasno uočljiv širok pojas sipine suhozidnoga prapovijesnog bedema. Raspored nalaza po pojedinim užim lokalitetima rezultirao je i određenim spoznajama o fazama naseljavanja. Tako je prapovijesna epoha potvrđena u Ostrožinama i na Balavanu, antika u Ostrožinama i na više manjih položaja prema polju južno od Balavana, a srednji vijek u Ostrožinama, na Balavanu i manjim položajima istočno i sjeveroistočno od glavnoga naselja (Burić 1987 karta). Dodatan razlog odabira Ostroga za sustavno istraživanje naselja jest i taj što je to selo često analizirano u hrvatskoj historiografiji, za razliku od njegova arheološkog segmenta. Ono je pripadalo slobodnoj seoskoj općini kojom su upravljali starohrvatski plemenitaši didići. Za njihov su se teritorij dugo sporile trogirska i splitska komuna. Štoviše, u 13. je stoljeću vođen i pravi rat za Ostrog, pa je selo osvojeno i zapaljeno, a crkva i utvrda su porušene. Otpor didića konačno je prestao u 14. st., kada je Ludovik I. ( ) presudio u korist Trogira, čija je komuna od tada posjedovala selo. S pojavom Turaka i zauzećem Klisa Ostrožani sele uz novopodignuti utvrđen dvorac (castrum) Vitturi na obali Kaštelanskog zaljeva, gdje će se razviti današnji Kaštel Lukšić (Omašić 2001). To je bio dio širega procesa premještanja naselja na prostoru između Trogira i Splita, izazvanog turskim provalama, rezultat čega je bilo nastajanje današnjih Kaštela. U dosadašnjim kampanjama istražena je crkva sv. Lovre i njen uži okoliš, te veći trakt bedema srednjovjekovne utvrde (castrum) Ostroga na Balavanu. Iskopavanja naseobinskog područja u Ostrožinama započet će nakon završetka istraživanja fortifikacija i konzervacije ostataka utvrde. U prvoj kampanji istražena je crkva sv. Lovre i njen uži okoliš. Rezultati tih iskopavanja pokazali su da je današnja crkva sagrađena u prvoj pol. 18. st. Na to ukazuje struktura zidova i tehnika zidanja, a potvrđuju i podaci iz vizitacija početkom istoga stoljeća (1726.). Crkva je podignuta točno na položaju srednjovjekovne crkve, sagrađene najvjerojatnije na položaju one srušene godine. Ta druga srednjovjekovna crkva bila je, ako se današnja uzme kao njena replika u pogledu tipologije objekta, Brijeg Balavan ispod kojeg se nalazi srednjovjekovni Ostrog (foto: T. Burić) sagrađena u uobičajenim oblicima rustične romanike u splitskoj dijecezi. To je bilo jednobrodno zdanje s oblom apsidom. Da je današnja crkva točno na položaju starije, pokazuju i otkriveni grobovi, koji su raspoređeni točno sa sjeverne i istočne strane crkve, a nema ih u crkvi te s juga i zapada, gdje je kamena litica već na samoj površini. Za vrijeme posljednje obnove crkve proširen je i plato pred njenim pročeljem, a proširenje je učvršćeno zidom, čiji su klesanci oblikom i načinom nizanja analogni onima na crkvi. U slojevima oko crkve utvrđena su dva razdoblja: brončano doba i srednji vijek. Sloj zemlje općenito je plitak i postupno se povećava prema istoku. Tvori ga crvenica koja naliježe na kamenu vapnenačku ploču punu prirodno izbrazdanih žljebova. U toj zemlji nađen je veći broj sitnijih ulomaka brončanodobne keramike. Detaljnija analiza tih nalaza tek predstoji, a u segmentu koji je istražen nije bilo tragova nastambi ili drugog objekta. U istom je sloju sa sjeverne i istočne strane crkve otkriveno i pet srednjovjekovnih grobova, te jedna zidana etažna grobnica. Grobovi su raspoređeni u dva sloja: stariji, koji se može datirati u 13. st. i mlađi, kasnosrednjovjekovni, u koji spada i spomenuta grobnica ( st.). Inače, grobnica je nađena već ispražnjena i zatrpana zemljom i kamenjem. Nalaza u grobovima nije bilo, a datacija je određena, osim prema arheološkim zapažanjima koja se poklapaju sa stratigrafijom groblja na susjednom Putalju u Kaštel Sućurcu (Burić 2001), i na temelju povijesnog podatka o uništenju crkve i groblja godine. Godine započelo je iskopavanje utvrde na brijegu Balavan, koje je nastavljeno godine. U objema kampanjama istraženo je oko 50 m vanjskoga plašta bedema i manji dio unutrašnjosti. Ostaci bedema jedva su se nazirali u gustoj makiji, kojom je bio obrastao cijeli brijeg. Osim minimalnih ostataka ziđa, zidanog žbukom, smjer pružanja bedema nazirao se u prepoznatljivom nanosu zemlje i obrušenoga kamenja. Na tom položaju srednjovjekovni dokumenti spominju utvrdu (castrum) Ostrog. Ona je svojim tlocrtom sasvim prilagođena prirodnoj konfiguraciji terena. Naime, bedem se pruža usporedno s liticom brijega na zapadu i dug je oko 70 metara. Položen je na strmu padinu s istočne strane Balavana i zatvara prostor širok približno 3 m, koji se prema jugu postupno širi. Pri samom kraju prema jugu, bedem završava na prostranoj sipini suhozidnog bedema manje prapovijesne gradine, po kojoj se nalazi veća količina ulomaka uobičajene grube gradinske keramike s kalcitom (Burić 1987; Čače 1992). Taj će dio biti istražen u sljedećoj kampanji, pa o detalji- 375

376 settlement. That would be the second archaeological site in Ostržine complex. The third is situated on the plateau from which Balavan stretches to the south. St. Lawrence s Church surrounded by a medieval cemetary Ostroga can be found there. In addition to the three main archaeological areas attention should also be paid to several smaller sites from the Antiquity period and Middle Ages, but they are not on the list of priorities for future excavations. Ostrog, crkva sv. Lovre (foto: T. Burić) ma oblikovanja utvrde na tom dijelu još nije uputno govoriti. Bedem je na pojedinim mjestima očuvan do visine 0,5 m. Bio je zidan od nepravilnih vapnenačkih klesanaca neujednačenih dimenzija, koji su spajani lošim vezivom. Razoren je u spomenutom ratu 1226., pa se na padini pod njim nalazi veća količina obrušenoga kamenja i šute od izmrvljene žbuke. Unutrašnjost utvrde istražena je samo na početnom dijelu na sjeveru. Dosadašnji rezultati ukazuju na to da je prostor unutar bedema bio raščlanjen na više odvojenih prostorija, no njihovu namjenu i cjelovit oblik još nije moguće u potpunosti sagledati. Po cijeloj istraženoj duljini bedema nalaza gotovo i nema. To su rijetki ulomci keramike (grubi lonci i jedan pršljen), a nekoliko ulomaka gradinske keramike nađeno je u ispuni procijepa u litici, pa je očito da su tu dospjeli prilikom nivelacije terena za zidanje bedema. Uočljiv je izostanak kasnoantičke keramike i drugih nalaza toga vremena, pa je i to važan argument za datiranje ostataka utvrde u srednji vijek. Literatura Burić 1987 Tonči Burić, Prostorna organizacija Ostroga kroz povijest, Kaštelanski zbornik, 1, Kaštela, 1987: Burić 2001 Tonči Burić, Putalj u srednjem vijeku; u: T. Burić, S. Čače, I. Fadić, Sv. Juraj od Putalja, Split, 2001: Burić 2003 Tonči Burić, Sv. Lovre Balavan, Starohrvatska prosvjeta, III/27, Split, 2003: Čače 1992 Slobodan Čače, Područje Kaštela na prijelazu iz prapovijesti u povijesno doba, Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do XX. stoljeća, Split, Omašić 2001 Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Kaštela, Summary Tonči Burić Balavan is the jutting hill, shaped like a horseshoe and extending in the shape of a bow on the slopes of the Kozjak mountain above Kaštel Lukšić. That is one of three main sites that make small archaeological complex called Ostrog whose etymology directly indicates a fortfication. There really exist two fortifications at Balavan- a prehistoric and a medieval one. The settlement is situated under western Balavan cliffs. Preserved Ostrožine toponym indicates this and it refers to several agrarian terraces of the former Redni broj: 201 Lokalitet: pećina Zemunica Naselje: Bisko Grad/općina: Trilj Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Tijekom veljače, ožujka, travnja i srpnja obavljena su zaštitna istraživanja na dionici Jadranske autoceste, dionici Dugopolje Bisko, na lokalitetu pećina Zemunica. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Ivor Karavanić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Investitor radova su Hrvatske autoceste d.o.o. Pećina Zemunica nalazi se u mjestu Bisko, u podnožju sjevernog dijela Malog Mosora, oko 35 km od Splita. Ulaz u pećinu nalazi se u vrtači i orijentiran je prema sjeveru. Pećina ima iznimnu stratešku važnost, jer je svojim položajem zaklonjena te nije vidljiva, osim iz neposredne blizine, a nalazi se na uzvisini iznad plodnog polja oko kojeg je smješteno današnje selo Bisko. Pećina ima jednu dvoranu, nepravilnoga kružnog oblika, veličine 16x18 m. Na sredini svoda nalazi se prirodni otvor, vjerojatno nastao još u geološkim razdobljima, te nekoliko manjih otvora na raznim dijelovima svoda. Zbog djelovanja atmosferilija te aktivnosti životinja i ljudi u recentno vrijeme, cijela površina pećine bila je zasuta kamenjem koje je vjerojatno upadalo kroz otvor na svodu, a na ulazu je bilo poslagano kamenje, vjerojatno da bi se oblikovao tor za životinje koje su se sklanjale u pećinu. Pećina je dio tipičnoga krškog okoliša, stijenke su vodopropusne, što je jedan od razloga iznimne vlažnosti sedimenta. Ulaz u pećinu je tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja, u dogovoru s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Splitu, zatvoren željeznom ogradom radi onemogućavanja devastacije i sigurnosti mogućih posjetitelja, osobito djece, budući da je kretanje nakon iskopanih sondi, zbog slabe vidljivosti, vrlo opasno. Profili su istraženih sondi nakon iskopavanja prekriveni geotekstilom, te obloženi drvenom oplatom kako bi se spriječilo urušavanje. Metode, tijek i rezultati istraživanja Prije početka iskopavanja bilo je potrebno ukloniti kamenje kojim je bila zatrpana čitava površina pećine. Jedna je sonda (sonda 1) postavljena na samom ulazu u pećinu kako bi se produbio ulaz te time omogućilo iznošenje zemlje i kamenja. Unutrašnjost pećine je, nakon što je napravljen geodetski snimak te postavljena arheološka mreža, podijeljena na kvadrante veličine 1x1 m. Otvorene su dvije sonde, svaka veličine 3x3 m. Jedna sonda (sonda 2) postavljena je uz sredinu lijevoga bočnog ruba pećine, a druga (sonda 3) uz sredinu desnoga bočnog ruba 376

377 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 pećine. Sonda 2 obuhvaćala je kvadrante E G 18 20, a sonda 3 kvadrante S U Iskop se obavljao isključivo ručno, uglavnom sitnim alatom, prateći prirodne i arheološke slojeve. Svaka se promjena u boji i strukturi sedimenta bilježila u posebne formulare, a svaka se struktura (vatrišta, ukopi i sl.) bilježila tlocrtno u nacrtnoj dokumentaciji uz snimanje 3D koordinate totalnom mjernom stanicom. Jednak se postupak rabio i za bilježenje posebnih nalaza, dok su se ostali nalazi prikupljali po kvadrantima unutar svakog sloja. S obzirom na to da je sediment bio iznimno vlažan i blatan, osobito u proljetnim mjesecima kada su stijenke pećine zbog čestih i obilnih kiša stalno propuštale vodu, nije se moglo provoditi suho sijanje, pa se rabila metoda ispiranja sedimenta vodom, sitom veličine 5 mm. Sav iskopan sediment pakirao se u vreće, prema kvadrantu i sloju, koje su bile zasebno numerirane. Ispiranjem sedimenta prikupljani su sitni nalazi, ali i veći, koji su eventualno promakli prilikom iskopavanja zbog vrlo blatnog sedimenta. Debljina arheoloških slojeva u sondi 2 bila je preko 4,60 m, a u sondi 3 prosječno 3 m. U prvih sedamdesetak cm u objema sondama slojevi su bili relativno suhi, s velikom količinom kamenja (SJ 7 i 8). U slojevima je pronađena manja količina ulomaka brončanodobne keramike, te nešto recentnog materijala. Nakon uklanjanja sloja s kamenjem, slojevi su postali iznimno glinasti i vlažni, dijelom zbog svoje strukture, a dijelom zbog propusnosti stijenki pećine. Slojevi koji se mogu kulturološki atribuirati ranomu brončanom dobu bili su izrazito glinaste strukture, s prilično velikom količinom keramičkih ulomaka, te faunističkih ostataka. U sklopu ranobrončanodobnih slojeva utvrđen je i niz vatrišta, koja prema svojim karakteristikama (tanka u presjeku, bez ikakve konstrukcije) upućuju na zaključak da su bila rabljena kratkotrajno, ali često. Vatrišta su jednostavne strukture, uglavnom okrugla ili elipsoidna. Na dvama mjestima u pećini (kvadranti D 20 i E 20, te F 19 i F 20) utvrđena je velika koncentracija vatrišta smještenih jedan iznad drugog (SJ 11, 15, 16, 42, 44, 46 49, 51, 54, 55). Na svodu iznad njih nalazi se manji otvor pećine, pa su vatrišta možda tu smještena zbog prirodnog dimnjaka. Horizont koji pripada ranomu brončanom dobu debljine je od četrdesetak cm (sonda 3) do 1,5 m (sonda 2). U sondi 2 se nakon ranobrončanodobnog horizonta (SJ 7, 8, 10, 20 28, 57) javljaju ostaci kasnoeneolitičke ljubljanske kulture jadranskog tipa (SJ 58). Iz tog je sloja osobito atraktivan nalaz bifacijalno obrađene strelice s trnom za nasad načinjene od žutog rožnjaka (Slika 5). U sondi 3, nakon slojeva ranoga brončanog doba (SJ 29, 30 32, 36 40), javlja se sloj kasnoneolitičke hvarske kulture (SJ 53), a s nekoliko ulomaka keramike zastupljena je i danilska kultura. Nakon razdoblja eneolititka u sondi 2, te hvarske kulture u sondi 3, pojavljuje se sloj impresso kulture ranog neolitika. Važno je napomenuti da se između hvarske i impresso kulture u sondi 3 nalazio tanak sloj puževa, kostiju i ugljena (SJ 60), koji je vjerojatno jedan hijatus u uporabi pećine te dodatan dokaz neporemećenosti slojeva hvarske i impresso kulture, što je iznimno važno pri znanstvenoj interpretaciji. Slojevi impresso kulture bogati su ostacima ulomaka keramičkog posuđa, cijepanim litičkim materijalom, faunističkim ostacima, te razmjerno velikom količinom ljudskih kostiju (Slika 6). Ljudske kosti nalažene su sporadično, tako da se ne može govoriti o ukopima ili grobnim cjelinama. Posljedica je to sedimentacije ili djelovanja životinja i Ulaz u pećinu Zemunicu (foto: R. Šošić) vode, ako pokojnici nisu bili ukapani nego samo polagani na tlo. Osobito se ističe nalaz ulomaka keramičkog pečata s neuobičajenim motivom za to podneblje. U slojevima impresso kulture također je zabilježeno nekoliko vatrišta. S velikim repertoarom ukrasa na keramičkom posuđu (zastupljeni su svi načini i gotovo svi motivi ukrašavanja poznatih za impresso kulturu) te velikom količinom iznimno kvalitetno pečenog posuđa, što je u suprotnosti s uvriježenom predodžbom o prevladavajućim grubim fakturama posuđa impresso kulture, pećina Zemunica može se svrstati među najatraktivnije i za znanstvenu interpretaciju impresso kulture najvažnije lokalitete na istočnoj obali Jadrana. Bogatstvo ukrasa i finog posuđa uglavnom je rijetkost u špiljskim lokalitetima (Müller 1994). Mezolitički slojevi nadovezuju se izravno na ranoneolitičke u sondi 3 (SJ 92 99), dok ih u sondi 2 (SJ ) razgraničava sterilan sloj (SJ 118). Svi su mezolitički slojevi također sadržavali vatrišta. Vatrišta su u tim slojevima osobito važna zbog ugljena koji se može apsolutno datirati, a bez apsolutnih datuma teško je pobliže odrediti točniju vremensku atribuciju. To vrijedi i za slojeve koji vjerojatno Tlocrt pećine s naznačenim položajem sondi (izradila: R. Šošić) 377

378 Forenbaher, Miracle 2005 S. Forenbaher, P. T. Miracle, The spread of farming in the Eastern Adriatic, Antiquity, 79, 2005: Müller 1994 Müller, Das ostadriatische Frühneolithikum. Die Impresso Kultur und die Neolithisierung des Adriaraumes, Prähistorische Archäologie in Südosteuropa, Band 9, Berlin, Rajna Šošić dr. sc. Ivor Karavanić Summary Profil F G 18 (foto: R. Šošić) pripadaju razdoblju kasnoga gornjeg paleolitika (SJ ), koji su također razdvojeni hijatusom u sondi 2 (SJ 138), dok se u sondi 3 izravno nadovezuju na mezolitičke. Mezolitički slojevi pećine Zemunice mogu se usporediti s lokalitetima Crvena stijena, Kopačina te Vela spila (Čečuk, Radić 2005). Oba su navedena razdoblja nedovoljno poznata na istočnoj obali Jadrana, pa će bogati kulturni slojevi mezolitika i gornjeg paleolitika u Zemunici zasigurno dopuniti spoznaje o tim razdobljima, osobito pitanja prijelaza mezolitka na neolitik, odnosno lovno-sakupljačke privrede na sjedilački način života (Forenbaher, Miracle 2005). Literatura Čečuk, Radić 2005 B. Čečuk, D. Radić, Vela spila, Centar za kulturu Vela Luka, Vela Luka, Zemunica Cave is situated in Bisko, at the base of the north part of Mali Mosor mountain, 35 km from Split. The entrance to the cave is in a sinkhole and it is oriented northward. Before the beginning of the excavations rocks that clogged the entire area of the cave had to be removed. One of the trenches (trench 1) was dug at the very entrance to the cave so the entrance would be deep enough for the removal of the rocks and dirt. After the geodetic footage had been made and the archaeological grid placed, the interior of the cave was divided into quadrants measuring 1x1 m.two trenches were dug, each measuring 3x3 m. One of the trenches (trench 2) was situated along the middle of the left lateral border of the cave and the other (trench 3) along the middle of the right lateral border of the cave. Thickness of the archaeological layers in trench 2 was over 4.60 m and of the trench 3 app. 3 m. The most recent layers can be assigned to the Early Bronze Age. Thickness of the horizon belonging to the Early Bronze Age ranges from 40 cm (trench 3) to 1.5 m (trench 2). After the Early Bronze Age layers trench 2 revealed remains of the Late Eneolithic Ljubljana Culture of the Mediterranean type and the trench 3 revealed Late Eneolithic Hvar culture. After the Eneolithic period in trench 2 and Hvar Culture in trench 3, a layer of Impresso Culture from the early Neolithic appeared. It is important to mention that a thin layer of snails, bones and charcoal was found between the Hvar and Impresso Cultures in trench 3 (SJ 60), which probably represents a hiatus in the exploitation of the cave. Mesolithic layers can be directly related to the early Eneolithic layers in trench 3 (SJ 92-99), while in the trench 2 (SJ ) there exists a sterile layer that separates them (SJ 118). Underneath the Mesolithic layers both trenches reveal layers probably belonging to the Late Upper Paleolithic. Redni broj:202 Lokalitet: Podgrađe Solioce Naselje: Podgrađe Grad/općina: Omiš Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Bifacijalno obrađena strelica od rožnjaka (foto: R. Šošić) U srednjopoljičkom selu Podgrađu, 24 km sjeveroistočno od Omiša, započela su arheološka istraživanja na lokalitetu zvanom Solioce. Akcija je trajala od 29. rujna do 26. listopada godine. Stručna voditeljica istraživanja bila je mr. sc. Vedrana Delonga; suradnici arheolog Ante Novaković iz Muzeja grada Omiša, arheologinje Silva Grković i Anita Lovrić; tehnički dokumentarist bio je Miran Palčok. Istraživački program financiralo je Ministarstvo kulture. 378

379 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Selo Podgrađe, koje u svom toponimu nosi odlike naselja smještena pod utvrđenim zdanjem, točnije Gradcem, dominantnom gradinom sučelice Zadvarju i kanjonu Cetine, prema svemu sudeći imalo je znatnu ulogu u strategiji kraja. Riječ je o lokaciji s koje se može nadzirati kretanje na širokom zemljopisnom području: zadvarska i kreševska zaravan (Katuni) sve do dijela Prpuše, ugljanska zaravan čak do Ciste, zapadni masiv Biokova s Dupcima i Gornjim Brelima te prolaz oko Žeževice sa sjeverne strane Biokova. Topografska situacija upućuje na to da je naselje očito bilo u relaciji s prometnicom koja je u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku bila glavna okosnica života toga kraja. O naseljima na toj komunikaciji sačuvani su i pisani podaci (Ravenatova Kozmografija), a neka su potvrđena i arheološkim nalazištima (sakralni kompleks sv. Ciprijana u Gatima Gedate, kasnoantička palača u Ostrvici). Istraživani lokalitet Solioce nalazi se sjeverno od župske crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije i staroga seoskoga groblja koje više nije u funkciji. Smješten je tik uza sjevernu stranu asfaltnog puta koji od zaseoka Škaričići vodi prema istoku Podgrađa, slijedeći trasu staroga austrijskog puta prema Pavića mostu, odnosno prijelazu na rijeci Cetini. Istraživani položaj, s oko 500 m 2, smješten je u privatnom vrtu obitelji Andrije i Marka Milavića, a nekoć je bio u vlasništvu don Petra Škarice ( 1914), odakle i naziv popovski vrtal. To se zemljište terasasto spušta od juga prema udolini s izduženim malim plodnim poljem (Dolac). Položaj je tijekom proteklih desetak godina rekognosciran u nekoliko navrata. Obilje površinskih nalaza keramičkog posuđa različite vremenske pripadnosti, informacije mještana o ostacima arhitekture i grobova na koje su nailazili obrađujući vrt, osobito ugroženost lokaliteta nedavnim podizanjem gospodarskog objekta koji je čak iskoristio dio zida nekoga starijeg objekta, bili su dostatni razlozi za pokretanje arheoloških istraživanja. Štoviše, prilikom reambulacije na prostoru popova vrta, kao i u okolnim okućnicama te raslinjem obrasloj gomili, uočeno je dosta pravilno lomljenog kamenja te ostataka rimskoga građevinskog crijepa i cigle neke razrušene antičke građevine. Te okolnosti, kao i niz drugih važnih pojedinosti, upućivale su na arheološko nalazište s trajanjem od antike do srednjega vijeka. Naime, početkom 20. st. taj je položaj F. Bulić, na temelju informacija i nalaza koje mu je dostavljao don P. Škarica, dovodio u vezu s ostacima starokršćanske crkve i groblja (Bulić 1915), a A. Jadrijević čak i samostanom (Jadrijević 1940). Dodatni su nalazi, danas zagubljenih nakitnih predmeta (jednojagodne naušnice), otkriveni prije dvadesetak godina preseljenjem seoskoga groblja na novu lokaciju, upućivali i na tragove starohrvatskoga groblja istočno od istraživanog položaja u Soliocima, uz asfaltni put koji se pruža rubom novoizgrađenoga župskoga groblja. To je razlog što se organizacija prvih arheoloških zahvata na lokalitetu najvećim dijelom oslonila na otprije pretpostavljeno arheološko područje sa starokršćanskom crkvom i grobljem (Chevalier 1995). U okviru lokaliteta arheološka iskopavanja obuhvatila su tri sonde: sondu I (6x3 m), II (2,60x2,30 m) i III (2x1,75 m), koje su postavljene u istočnoj polovici zemljišta te uklopljene u koordinatni sustav. U sondama I (a,b) i III iskopavanje se odvijalo unutar četiriju otkopnih slojeva (do dubine od 1 do 1,24 m), dok je u sondi II ono provedeno unutar pet otkopnih slojeva (do dubine od 1,40 m). Arheološki je najzanimljiviji treći otkopni sloj u sondama I i III, gdje je na dubini od 0,50 do 0,60 m otkrivena podnica izrađena od žbuke, debljine 5 cm. Kompaktno je sačuvana na površini od 20 m 2, dok je na ostalim dijelovima mjestimice nagorena i uništena, što je omogućilo dublje arheološke iskope na tim mjestima. Podnica zalazi u zemljane profile i njeno rasprostiranje valja definirati idućim iskopavanjima lokaliteta, koja su predviđena za sljedeću godinu. Za sastav trećega otkopnog sloja također je karakteristična velika količina rasutoga keramičkog građevinskog materijala, tj. omanjih, pravilno lomljenih tegula i imbreksa, koji se prate u oblicima od malih kocaka, piramidalnih oblika s kockastom bazom do pravokutnih i lučnih oblika, čije dimenzije u prosjeku ne prelaze 4 ili 5 cm. S gledišta tehnike i strukture zidanja, osobiti oblici i golema količina kocaka otkrivena u urušenoj žbuci vrlo su zanimljiva pojava. Na ovom stupnju istraženosti lokaliteta moglo bi se pretpostaviti da je riječ o ostatku srušenoga nenosivog, pregradnog zida, čiji se temeljni kanal nazire na dijelu podnice. Važno je napomenuti da taj materijal nije bio vezan za podnicu, kao što na njoj nisu utvrđeni ni najmanji otisci koji bi upućivali na to da su pravilno lomljene keramičke opeke dio podnog popločenja. Naprotiv, otkriveni nalazi pomiješani sa sivo- -smeđom zemljom i sipkom žbukom te zdrobljenim ostacima bojenih fresaka, sugeriraju da se je riječ o građevnom materijalu urušene zidne konstrukcije, čiji izgled i funkciju tek valja istražiti. Možda se zidalo tako da se unutrašnjost zida ispunjavala žbukom, dok su se s vanjske strane postavljali manji komadi opeke u nekoj rustičnoj varijanti koja je oponašala mrežastu strukturu stvarajući dojam krupnoga zidnog mozaika ili tome slično. Takvu je tehniku zidanja poznavalo rimsko graditeljstvo (opus reticulatum). Nad samom podnicom otkriveni su brojni usitnjeni ostaci zidnih fresaka sa sačuvanim tragovima bojenja zelenom, tamnocrvenom, oker, ružičastom i azurnoplavom bojom. U zapadnom dijelu sonde I, na mjestu uništene podnice, sloj se produbljivao ispod sačuvane površine. Ispod naboja od kamenja i žute tvrde gline, koji je prethodio izradi žbukane podnice objekta, pronađena je veća količina ulomaka rimskih amfora i keramičkih posuda, brončana vitica prsten, metalna kuka za staklenu svjetiljku kandilo. Otprilike na jednakoj dubini u sondi I ( 0,82 m) otkriven je brončani novac rimskog cara Valensa ( ), što će poslužiti kao pokazatelj za određivanje vremena izgradnje podnice. Podgrađe Solioce, starokršćanski pilastar (foto: M. Palčok) 379

380 Summary Pođgrađe Solioce, ostaci podnice crkvenog objekta (foto: M. Palčok) Tijekom iskopavanja vlasnici zemljišta predali su istraživačima pokretne kamene nalaze, koje su pronašli na lokalitetu tijekom obrade zemljišta i prilikom ukopavanja gromobrana za obližnju crkvu. Riječ je o klesanim dijelovima arhitekture i kiparskog ukrasa prvobitne crkvene građevine na tome mjestu (pilastar, ulomak pluteja starokršćanske oltarne ograde, dijelovi stupova). Pilastar s uklesanim latinskim križem očito je pripadao prozoru bifori, uzmu li se u obzir dva impost-kapitela ukrašena ranom kršćanskom simbolikom koja su već prije, početkom 20. stoljeća, zaslugom don Petra Škarice pronađena na lokalitetu i predana na čuvanje Arheološkom muzeju u Splitu (Bulić 1915; Chevalier, Duval, Flèche Mourgues, Marin, Metzger 1994). Prema rezultatima iskopavanja, u prvom redu otkrića podnice te pokretnih nalaza (ulomci fresaka, ostaci staklenih posuda i dijelovi kamenog namještaja), opravdano je preliminarno pretpostaviti ostatke crkve iz kasnoantičkog doba, iako je u ovoj kampanji bilo nemoguće definirati kojemu su dijelu objekta otkriveni ostaci pripadali. Možda je riječ i o većem arhitektonskom sklopu, kojemu je crkva bila središnji objekt. Zasad je očito da je pod istraživanog objekta u unutrašnjosti bio pokriven debelim slojem žbuke, dok ulomci višebojnih fresaka potvrđuju da su njegovi zidovi bili oslikani. Cilj je budućih istraživanja otkriti i definirati tlocrtnu dispoziciju građevine te istražiti okolni perimetar. Literatura Bulić 1915 F. Bulić, Trovamenti antichi a Podgragje di Poljica, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 38, Split, 1915: Chevalier, Duval, Flèche Mourgues, Marin, Metzger 1994 P. Chavalier, N. Duval, M.-P. Flèche Mourgues, E. Marin, C. Metzger, Salona I, Sculpture architecturale, Rome-Split, 1994: 53, Tab. XIII, XVI. Chevalier 1995 P. Chevalier, Salona II, Ecclesiae Dalmatiae, 1, Rome-Split, 1995: 250. Jadrijević 1940 A. Jadrijević, Latinski natpis iz Podgradja u Poljicima, VAHD, 51, Split, 1940: mr. sc. Vedrana Delonga In Podgrađe village, situated 24 km north-east of Omiš, we have started archaeological excavations at the site called Solioce. The village is situated under the fortified structure, more precisely Gradac, a dominant hillfort oposite of Zadvarje and the canyon of the River Cetina. Due to this, the settlement had an important role in the strategy of the region because it allowed supervision of a vast geographic area. On the basis of the archaeological finds, primarily the plastered floor and movable finds, such as pieces of frescoes, glass fragments, parts of stone sacral furnishings we can assume that we are dealing with the remains of a church from the Late Antiquity. Goal of the future excavations is to discover and define the plan of the church and the surrounding perimeter. Redni broj: 203 Lokalitet: regija Makarsko primorje Naselje: Živogošće Grad/općina: Podgora Pravni status: Razdoblje: P, A, SV Vrsta radova: rekognosciranje Tijekom Marinko Tomasović je u okviru programa Gradskog muzeja Makarska rekognoscirao širi prostor Živogošća, obalnog naselja oko 15 km jugoistočno od Makarske. Slijede sažeti rezultati istraživanja, koji uključuju dosad nepoznate podatke, većim dijelom i topografske naravi, negdje potkrijepljene i anketiranjem. Razvrstani su u okvirima razdoblja, od prapovijesti do srednjeg vijeka. Prapovijesno razdoblje Gradina Griža (345 m n.m.) promatračnica je na potplaninskoj gredi iznad istoimenog zaseoka zapadne strane Živogošća. Središte joj ne prelazi 20-ak m u promjeru, a branjeno je i bočnim zidovima od kojih potječe osip s ulomcima željeznodobne i rimske keramike. Nadgledanje s nje iznimno je u perspektivi uzdignute točke s koje se promatra niža gradina Suzina, 2 km jugoistočno, te dio obalnog prostora s hvarskim kanalom. Ipak, riječ je o pasivnom, zatvorenom prostoru te je stoga značenje Griže više u kontroli istočnije pješačke komunikacije, prolaza prema obalnom zaleđu. Gradina Suzina (108 m n.m.) postavljena je na zapadnoj strani visinski ujednačenog terena iznad Jadranske ceste i franjevačkog samostana. Velik bedem (sjeveroistok-jugozapad) branio je gradinski prostor od otvorenog pristupa s istočne strane. Duljina bedema od 60 m približno odgovara stvarnom izgledu, dok je 20-ak m širine odraz recentne razgradnje podizanjem bunkera i ukopavanjem rovova. Linija suhozidnog lica dokazuje da mu je širina iznosila 6 m, a visina neznatno više od današnjih 3,5 4 m. I na sjevernom, lakšem pristupu zaravni, vidljivo je utvrđivanje dvama užim (oko 1,5 m) suhozidima međusobno udaljenima 12 m i uklopljenima u stjenovit teren. Pružanje prema zapadu i unutrašnjosti gradine, vidljivo im je u dužini koja iznosi 15 m. Suprotna, strmija morska strana nije bila snažnije utvrđena. Dio unutrašnjisti gradine koji je odsječen probojem ceste, čine manje zaravni. Nalazi 380

381 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 ulomaka željeznodobne keramike i kasnorepublikanskih (ranocarskih?) amfora vezuju se uz glavni bedem, dok na terenu pod vegetacijom nisu uočljivi. Suzina omogućuje nadzor prostora na sjeveru, akvatorija do Splitskih vrata na zapadu i južnoga hvarskog kanala. Nadzor suprotne strane ograničen je nije moguća komunikacija s gradinom na Matijaševici. Gradina na Matijaševici (80 m n.m.), uzvisini južno uz cestu na sjeverozapadnoj strani naselja Blato, najisturenija je točka tog dijela Makarskog primorja prema moru. Gradina na njenu vrhu imala je dva prstena suhozidnih bedema i jedan vanjski, kraći potez gradnje (Tomasović 2005). U gradini i na padini uz bedem pronađeno je mnogo ulomaka keramičkog posuđa što potvrđuje i njen naseobinski karakter, uz prikladno zaravnjenje unutrašnjosti i nalaza ulomaka lijepa. Svi sakupljeni ulomci pripadaju gruboj prapovijesnoj keramici lošije kvalitete s dosta usitnjenog kalcita u primjesi. Prijedlogu za datiranje te keramike u starije željezno doba nije proturječio niti jedan ulomak pročišćenijeg sastava gline (uz izostanak primjeraka karakterističnih za ranija razdoblja). Za datiranje je, tipološki gledajući, osjetljiv ulomak dublje zdjele sa širokim obodom izvijenim prema van i žlijebom s unutrašnje strane (Tomasović 2005: T.I, 1). Naglašeno je da oblik ima analogije tijekom starijega željeznog doba, ali i u mlađim razdobljima, u kasnom 5. i 4. st. pr. Kr., što se i uzelo kao gornja granica uporabe gradine Matijaševice. Izvjesno je da gradina nije dočekala vrijeme dodira s grčko-helenističkim svijetom, a na takav zaključak upućuje izostajanje nalaza grčke keramike, što vrijedi i za kasnije razdoblje. Stoga se naseljavanje na gradini Matijaševici preliminarno datira u razdoblje 8. 5./4. st. pr. Kr. Matijaševici je naglašeno izvrsno vizualno komuniciranje s istočnijim gradinama u gornjem Primorju (Tomasović 2005: 54). Osobitu je vizualnu povezanost morala imati s neposrednim ilirskim položajima na istočnoj strani Hvara, premda je znakovit predloženi prekid života na njoj krajem starijega željeznog doba. Međutim, odnos s gradinama sjeverozapadno od nje u potpunosti je isključen, o čemu je također bilo spomena. To je možda i razlog što Matijaševica nije bila naseljena u kasnijim razdobljima jer nije vizualno povezivala gradine kojima je bila u središtu. Izostanak indicija rimske gradnje na njenu neposrednom podnožju ili dugotrajnost važnijega rimskog naselja na širem prostoru podno nje, drugi je razlog neaktiviranja uzvisine u kasnoj antici. Gradina Zakose (Pudarnica, 265 m n.m.) u Strnju označava utvrđen stjenovit greben i podnožje gornje kote dominantnoga elipsoidnog uzvišenja, oko 1,5 km sjeveroistočno od Matijaševice. Linija suhozidnog bedema vidljiva je na zapadnoj strani, gdje mu je osip širok 20-ak m. Isturenija sjeverna stjenovita ploha (267 m n.m.), udaljena oko 20 m od gradinskog središta, zbog lakšeg pristupa morala je biti u sastavu utvrde, ali joj bedem nije dobro raspoznatljiv. S gradine je izvrstan pogled na Hvarski kanal i obalnu crtu u podnožju, u čijem je desnom rubu gradina Matijaševica. Međutim, pogled prema istoku u potpunosti je zatvoren Karta Živogošća s označenim pozicijama lokaliteta (izradio: D. Glučina) 381

382 nasuprotnim grebenom, pa se ne vidi drvenički prostor niti se komunicira s njegovim gradinskim točkama. Uza sve to zanimljiva je kronološka pozicija gradine Zakose/ Pudarnica u odnosu na gradinu Matijaševicu. U gradini i na osipu bedema nailazi se na ulomke grube željeznodobne keramike i kasnorepublikanskih amfora, što znači da je preuzela ulogu obalnog položaja (prisjetimo se izostanka helenističkog materijala na Matijaševici). Logično je pomišljati da se to dogodilo iznenadno, kad se Matijaševica prestala rabiti tijekom 5./4. st. pr. Kr., premda se u pogledu tipološki škrtoga ilirskog keramičkog materijala sa Zakosa to ne može pouzdano dokazati. Manje je vjerojatno da joj se uloga vezuje tek za kraće razdoblje, 2./1. st. pr. Kr., kojim se datiraju ulomci amfora (Lamboglia 2), a moguće i ilirska keramika. Takvu vremensku cezuru bilo bi teže objasniti s obzirom na izoliranosti tog dijela prostora, koji se nije mogao neposredno nadgledati s udaljenih istočnih gradinskih položaja. Kameni tumuli kod Živogošća Na zaobljenom vrhu Pudarnice u Strnju (205 m n.m.), nižoj koti jugozapadno od gradine Zakose, na razini tla ocrtava se ostatak tumula, promjera m. Južniji nakup vjerojatno je rezultat njegove devastacije, kao i sjeverniji, recentni bunker. Južno od Laščića, na nižoj koti, oko 300 metara sjeverozapadno od Pudarnice, nalaze se ostaci dvaju tumula. Sačuvaniji je promjera oko m, visine oko 2 m, dok je zapadniji uz njega razvučen na stjenovitom terenu. Na južnom, okomitom rubu dominantne litice 1 km sjeverno od Matijaševice nalaze se, na mjestu ruševne kapelice sv. Petra (351 m n.m.), ostaci tumula. Istočni mu je osip dug 10 m. Oko 120 m prema sjeveru stoji tumul promjera 3,5 i visine (podzida) 0,5 m. Na vrhu uzvišenja, manjoj gredi, nazire se kameni nakup (ostatak tumula?). Na položaju Markovina (Mijašine gomile), nagibu kamenita terena južno od Stare ceste ( m n.m.), odnosno oko 500 m sjeverno od gradine na Matijaševici, nalazi se 15 ostataka koji upućuju na tumule. Na ostacima tumula 1 uza Staru cestu podignut je dalekovod. Na ostacima tumula 2, u promjeru 8-9 m (?), postavljene su košnice za pčele. Tumul 3 nalazi se 10-ak m jugoistočno od tumula 1. Promjera je oko 15 m, a sačuvane visine do 2,5 m na južnoj strani. Raskopan je u središtu. Tumul 4 nalazi se 50-ak m jugoistočno, s recentnim suhozidnim gradnjama. Veličina mu nije prelazila 10-ak m u promjeru, dok je visina stanja oko 2 m. Tumul 5 nalazi se 3 m zapado. Sačuvan je tek iznad razine terena. Promjer stanja iznosi do 9 m. Tumul 6 nalazi se 20 m jugozapadno od tumula 2. Sačuvan je u visini do 0,5 m i u promjeru od 7 do 8 m, odnosno nešto razvučenijeg kamenja na južnoj strani. Tumul 7 nalazi se oko 60 m južno od tumula 4. Promjera je oko 8 m i visine stanja 1,5 m. Raskopan je u središtu. Tumul 8 nalazi se oko 100 m jugozapadno, na mjestu većeg nagiba terena. Posve je poremećen suhozidnom razgradnjom. Tumul 9 nalazi se oko 35 m jugozapadno od tumula 1. Raskopan je u središtu. Promjer stanja iznosi 8-9 m. Tumul 10 nalazi se oko 80 m jugozapadno. Promjer mu iznosi oko 8 m, a visina oko 1,5 m. Tumul 11 nalazi se 40-ak m jugozapadno od prethodnog tumula. Promjera je 10 m, a visine oko 2 m. Neznatno je raskopan. Tumul 12 nalazi se 20 m južno, na rubu uzvisine koja pada prema morskoj strani. Promjera je 11 m, a visine do 2,5 m. Djelomice je raskopan. Tumul 13 nalazi se 15 m jugoistočno. Promjer stanja nešto iznad razine okolnog terena iznosi oko 15 m. Tumul 14 nalazi se dva metra istočno. Promjera je 9 m, a visine oko 2 m. Tumul 15 nalazi se na gornjem dijelu uzvišenja, oko 50 m zapadno od tumula 1. Promjera je 13 m, visine do 3 m. Ni kod jednog tumula nije uočljiva arhitektura groba, kao ni pokretni nalazi. Upitna je vrsta ostataka pod tumulima 1, 2, 5, 7 9 (nastali razgradnjom drugih tumula?). Ostatak tumula, preslojen stazom za vidilicu, nalazi se uz južnu stranu Stare ceste na Golom brdu (156 m n.m.), oko 700 m zapadno. Vidljiv je u razini tla u promjeru od 11 m. Drugi tumul devastiran je gradnjom vodorezervoara 15-ak m istočno. Ostaci južnog dijela tumula vidljivi su 15 m istočno od kapelice sv. Nikole uza Staru cestu. U njemu je nađen kostur, navodno u sjedećem položaju. Iako se ne isključuje posve mogućnost i takva ukopa (štoviše, usmjerava pozornost na novovjekovnu antropoetnološku komponentu), neke opisne naznake upućuju na to da je kostur zatečen unutar okvira groba (zazidan pločama), time i na ukop u zgrčenom položaju. U Polju, oko 300 m jugoistočno, i oko 150 m iznad Gospine kaplice uza Staru cestu, ostaci su tumula promjera oko 15 m (?). Navodno je i prilikom njegova raskopavanja pronađen kostur u zgrčenom položaju. Rimsko razdoblje U Maloj Dubi, plodnoj morskoj uvali podno južnih obronaka Suzine, uništeni su sredinom 60-ih godina kod iskopa za gradnju kuće na položaju Pločica ostaci rimske vile. Nije poznat opseg uništene arhitekture, sumarno opisane u pogledu karakteristika gradnje (Medini 1970). Pružala se u smjeru istok-zapad i istočno od navedenog položaja, gdje je uočena zajedno s profilacijom stupa prilikom iskopa za susjednu kuću približno u isto vrijeme. Navodno su tom prilikom uništeni i grobovi obzidani žbukom. Grobovi su uočeni i nekih 150 m sjeveroistočno od položaja rimske vile, na rubnom dijelu Pločica. Tu je obradom terasastog zemljišta uz desnu stranu korita Mihaljevića potoka, 20-ak m iznad ceste, pronađeno više kosturnih grobova (navodno 4 7). Upitna je učestalost njihovih nalaza (isključivo sredina 20. st.?), a vrlo su oskudni podaci i o njihovu izgledu. Tek se u pogledu gradnje jednoga groba navodi uporaba žbuke. U obalnoj liniji s položajem zatečenih ostataka rimske gradnje, svega 80-ak m jugoistočno, uz lijevu stranu potoka nalazi se položaj Podgrebine. Navodno se i tu, na prostoru uzdignute šetnice uz more, ukopavalo, ali izostaju određeniji podaci. Za datiranje te topografske naznake nisu važni, s iznimkom navoda o ožbukanim grobovima. Smiju se smatrati mlađima od ukopa u urni (1./2. st.), spomenutoj u sklopu preostalih nalaza prilikom otkrića rimske vile. Dulje postojanje tog imanja neizravno se iščitava Medinijevim dovođenjem u vezu s kasnoantičkim Licinijanovim dvostrukim epigramom na Pokrivenici uz morski žal, oko 1 km zapadno. Ujedno je taj položaj s izdašnim izvorom pitke vode najudaljeniji od rimskog imanja u Maloj Dubi, jer su bliži na prostoru Jakića, 300 m sjeverno, u oko 500 m udaljenijim Franičevićima na istoku, te na plaži podno Matijaševice, manje od 1 km jugoistočno. Sudeći prema toponimu Mirine i gruboj keramici, druga rimska gradnja na tom obalnom dijelu nalazila se u Blatu, oko 2,5 km jugoistočno, na prostoru kampa u Dolama. Ne tako pogodan položaj u odnosu na uvalu Malu Dubu (izloženost sjevernom i južnom vjetru; manje plodno 382

383 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 zemljište i udaljenost izvora vode), vjerojatno je omogućio gradnju manje rimske vile. I tu se upućuje na uništene grobove, ali im se ne zna broj, izgled te prostorni odnos s građevinom. Srednjovjekovno razdoblje Arheološki ostaci iz srednjeg vijeka vezuju se za prostor aktivnoga groblja s crkvom sv. Dominika (sv. Arnira). Spomen crkve na mjestu postojeće zabilježen je u izvorima 17. st. (Jurišić 1969), što jamči gradnju i prije turskog vremena. Ostatak koji upućuje na srednjovjekovnu crkvu prepoznaje se u nadvratniku s tri rustično urezana latinska križa (vel. 1,43x0,18x0,24 m, danas u nadstrešnici pred crkvom). Mogućnosti da je riječ o reutilizaciji ostatka iz ranokršćanske crkve, s pretpostavkom o njenu položaju na mjestu franjevačkog samostana, proturječi stilski dorađenija provedba ondje nađenih ulomaka kamene opreme crkve iz 6. st. (Fisković 1980: 216, 219). Izravna su potvrda za srednjovjekovnu fazu lokaliteta (okvirno st.) nadgrobnjaci na groblju: ploča s prikazom koso položenog mača i štita na njemu (vel. 1,87x0,88 m) i rustični stećak sanduk (vel. 1,60x0,85x0,45/0,35 m), sada dovratnik istočnog ulaza u groblje. Na toj strani grobovi su se nalazili i desetak metara izvan ograde ukopišta. Do gradnje prilazne ceste 70-ih godina 20. stoljeća, dva niža stećka sanduka bila su potvrda predaji o zametnutom dijelu ukopišta. Ostaci triju grobova, položenih prema zapadu i načinjenih od lomljenaca, vidljivi su u zemljanom profilu unutar nadstrešnice zapadno od crkve. Literatura Fisković 1980 I. Fisković, O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Izdanja HAD, 5, Split, 1980: Jurišić 1969 K. Jurišić, Crkve biokovsko-neretvanskog područja u doba turske vladavine, Kačić, II, Split, 1969: Medini 1970 J. Medini, Makarsko primorje u antici, Makarski zbornik, 1, Makarska, 1970: Tomasović 2005 M. Tomasović, Matijaševica u Blato/ Živogošću željeznodobna gradina u gornjem Makarskom primorju, Obavijesti HAD, XXXVII/1, Zagreb, 2005: Summary Marinko Tomasović During 2005 a wide area of coastal village Živogošće, 15 km southeast of Makarska was surveyed. The excavations also included dialogue with the locals, especially regarding the devastated sites. The Prehistory Period is clearly recognized by the Iron Age hillfort spots which are evenly arrayed. The westernmost Griža (345 m altitude) was a smaller observation post, primarily intended for the surveillance of the pedestrian communication. Suzina hillfort with its 60 meters long walls had a greater importance (108 m altitude) because it controlled wide sea surface. The most important was the hillfort Matijaševica (80 m altitude) with its two rings of drywall curtain walls. It had a marked character of an Early Iron Age settlement. The excavations should confirm the reasons for its abandonment during the fifth/fourth century BC, which is indicated by the abundant pottery finds. It had a great visual communication with the eastern hillforts of the Makarska littoral, but there was no possibility for that kind of communication with closer northeastern positions (Griža; Suzina). Around 1,5 km northeastern of Matijaševica a hillfort was built on Zakos (265 m altitude), which assumed a role of a coastal hillfort. Discoveries of Late Republican amphorae (Lamboglia 2) proved its usage during the second/first century BC. Stone tumuli were recorded in Strnje (Pudarnica, Laščić, St.Peter), most numerous at Markovina (10-15), Golo Brdo and Pole. The most important site from the Roman period was situated in Mala Duba bay. It was a developed Roman Villa, destroyed in 1960s. It seems that there was also a cemetery in its vicinity and 150 meters to the northeast.. The remains of a smaller developed. Roman Villa were also destroyed, together with the graves at the eastern part of Blato, during the construction of a camp in Dole. Medieval remains were also recorded at the area of the present cemetery. They are confirmed by the gravestone depicting a shield and a sword and by the Rustic stechaktrunk (stechak-stone funerary slab), today serving as a jamb on the eastern cemetery entrance. Outside the present burial area there was a part of an older cemetery with two stechak-trunks. Redni broj: 204 Lokalitet: Salamandrija Naselje: Grad/općina: Komiža (otok Palagruža) Pravni status: R-1413 (otočna cjelina) Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U sklopu sustavnih istraživanja na Palagruži, koja se neprekidno provode od na otoku je u u dvama navratima (od 7. do 16. lipnja, te od 1. do 14. rujna) boravila arheološka ekipa (voditelj: Branko Kirigin iz Arheološkog muzeja u Splitu; asistenti na projektu: Tea Katunarić, Maja Miše i Vedran Barbarić; arheolozi: Lucijana Šešelj, Magdalena Vlahović, Tajma Rismondo, Ana Sunko, Sanjin Mihelić, Nikša Vujnović i Mirko Čepo, geolog Sandro Montanari, arhitekt Ante Mardešić-Jani te student botanike Igor Borsić; logistika: Pero Demarija, Jasna Čubelić i Mislav Čalo). Istraživanja su nastavak prijašnjih radova (Kirigin, Katunarić, Miše 2005a; 2005b), a provedena su na Salamandriji, središnjem platou Velo Palagruže (k.č. 1114/1, 4 i 5, 7693/5, k.o. Komiža). Istraživanja u lipnju financiralo je Ministarstvo kulture, a u rujnu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (projekt br ). Realizaciji projekta znatno su pomogli svjetioničari i njihove obitelji, uprava Plovputa te Hrvatska ratna mornarica, bez čije pomoći istraživanje ne bi bilo moguće. Osim sonde na južnoj padini Salamandrije, odakle je poznat velik broj nalaza iz brončanog, grčkog i ranorimskog doba, istraživanja su se koncentrirala na platou Salamandrije, gdje je prema dosadašnjim nalazima pretpostavljeno postojanje kasnoantičke utvrde (Kirigin, Katunarić, Miše 2005a). Cilj je bio odrediti gabarite utvrde te u njoj istražiti 383

384 pojedine kvadrante gdje je na osnovi georadarskih snimaka (Kirigin, Katunarić, Skelac 2004) bilo moguće pretpostaviti postojanje struktura koje se ne podudaraju s glavnom osi utvrde, a koje bi možda mogle pripadati ostacima Diomedova svetišta. Osim toga, obavljeni su i završni radovi na izradi idejnog rješenja uređenja Salamandrije kao prirodoslovnog i kulturno-povijesnog parka. Istraživanje na južnoj padini Salamandrije Na južnoj padini nastavljeno je istraživanje kvadranta V-6, započeto još i kada su u gornjim slojevima otkrivena tri groba (Kirigin 2003; Kirigin, Katunarić, Skelac 2004). Kvadrant je istražen do živca, a nalazi iz njega, iako manje brojni, ne odudaraju mnogo od nalaza iz drugih kvadranata na južnoj padini. Ipak, nađeno je deset ulomaka s grafitima (uglavnom sa po jednim slovom), a i nekoliko lijepih ulomaka atenskih crvenofiguralnih posuda (vidi fotografiju). Nalazi prapovijesne keramike i kremena pripadaju takozvanoj cetinskoj kulturi kasnog eneolita i ranoga brončanog doba. Gornji slojevi s kasnoantičkim i recentnim materijalom pokazuju jednako stanje kao i u drugim sondama na južnoj padini (Kirigin, Katunarić, Miše 2005a). Budući da su na južnoj padini iskopani najugroženiji djelovi (osam kvadranta površine 2x2 m, to jest ukupno 32 m 2 ), odlučeno je da se na tom mjestu više ne kopa i da se preostali dijelovi južne padine ostave za buduća istraživanja. Istraživanje kasnoantičke utvrde Tijekom iskopavanja u lipnju istraženi su kvadranti D-11, C-13, A-17 i polovica A-16, dok su u rujnu istraženi A i B-11 i 18, U-13 i 14, N-9 te dio kvadranta M-9, C-12 i 13 ukupno oko 48 m² (uključujući i kvadrant V-6 na južnoj padini). U kvadrantu D-11 pokušalo se ući u trag ostacima apsidalne strukture koja se pokazala u kvadrantima C i D-10 i C-12. Otkriveni su njeni ostaci na samom živcu, veoma loše sačuvani, uglavnom samo žbuka s otiscima kamena. Funkcije te apside zasad nije jasna. Da bi utvrdili eventualan sjeverni zid utvrde, u lipnju su otvoreni kvadranti A-16 (sjeverna polovica) i A-17 široki 1 m, dugi 3 m, koji se nalaze uza sam rub pločnika za sakupljanje kišnice. Tamo nisu pronađeni nikakvi tragovi arhitekture. Međutim, prilikom uklanjanja raslinja u kvadrantima S i T-18 (sa sjeverozapadne strane pločnika za sakupljanje kišnice vidi crtež) pokazao se zid koji je ucrtan u opći tlocrt Salamandrije. Sačuvani su njegovi ostaci dugi 3,5 m i široki od 96 cm. Uspoređujući strukturu tog zida s onim iz kvadranta A-9 (južni zid utvrde) pokazalo se da imaju istu širinu, da su građeni na jednak način i jednakom žbukom. Stoga je pretpostavljeno da bi zid u S i T-18 vrlo lako mogao biti dio sjevernog zida utvrde. To donekle potvrđuju i rezultati georadarskih snimanja godine (Kirigin, Katunarić, Skelac 2004). Tragom te pretpostavke u rujnu je otvorena sonda na mjestima kvadranata A i B- Salamandrija, plan istražene površine 384

385 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Ulomak atenske crvenofiguralne posude (foto: B. Kirigin) 18 koji leže na smjeru pružanja zida iz kvadranata S i T- 18. Te kvadrante razdvaja pločnik za sakupljanje kišnice dug 7 m. Iskopavanja su otkrila ostatke sjevernog zida utvrde i dio njenoga sjeveroistočnog ugla. Sjeverni dio ugla utvrde ojačan je stepeničasto. Sada su jasni obrisi cijeloga istočnog zida utvrde koji je dug oko 19 m. Stratigrafska situacija u kvadrantima A i B-18 pokazuje da je uglavnom riječ o ispremiješanim slojevima, no najdonji sloj koji je iskop za temelj zida pokazuje jednake karakteristike kao i sloj 4050 na južnoj padini: sadrži grčki, rimski i prapovijesni materijal. Drugi važan rezultat postignut je u kvadrantima N-9 i dijelu M-9 na jugozapadnom dijelu terena (vidi tlocrt). Pokazalo se da je tu najvjerojatnije riječ o ostacima jugozapadnog ugla utvrde, te je ona sudeći prema tome s južne strane bila duga 23 m. Na tom položaju događale su se razne dogradnje i devastacije, no čini se da se većim dijelom mogu pratiti i ostaci zapadnog zida utvrde. Naime, otprilike 7 m sjeverno nalazi se današnja gustirna, koja je za oko 2,5 m na nižoj razini od položaja gdje su otvoreni kvadranti N i M-9. Vrlo je moguće da je prostor nad tom gustirnom u antici bio nadsvođen i da je tada bio antička gustirna u utvrdi. Svod se vremenom urušio, kao i sjeverni zid gustirne obilježen ostacima u S i T-18. Unutar gabarita utvrde u rujnu su istraživani kvadranti A-11 i B-11. U kvadrantu A-11 situacija je gotovo jednaka stanju u kvadrantu A-10 iskopanom godine (Kirigin 2003, ). U kvadrantu B-11 potvrđeni su ostaci istočnog zida utvrde u cijeloj dužini kvadranta, s time da je jugoistočni dio prilično uništen kasnijom gradnjom japnenice. U ispuni jame (s.j. 6120) otkriven je kljun glinene svjetiljke bez tragova glazure koji bi pripadao ranosrednjovjekovnim svjetiljkama južnoitalske produkcije stoljeća (Petrić 1990; Patterson, Whitehouse 1992). Kako nedostaje veći dio svjetiljke, teško je uže datiranje, ali riječ je o, uz raniji nalaz zlatnog novca Romana III. Argira ( ), do sada najstarijem poznatom nalazu iz srednjeg vijeka na Palagruži. Spomenuta georadarska mjerenja pokazala su da se ispod pločnika za sakupljanje kišnice na više mjesta mogu očekivati ostaci arhitekture. U južnoj polovici pločnika georadar je pokazivao neke strukture koje su indicirale zidove koso postavljene u odnosu na zidove utvrde ili crkve (Kirigin, Katunarić, Skelac 2004). Očekujući da bi tu mogli biti pronađeni arhitektonski ostaci iz vremena prije izgradnje utvrde, otvoreni su kvadranti U-13 i 14. U kvadrantu U-13 zatečeni su ostaci zida (s.j. 220) koji se načinom gradnje, dimenzijama i smjerom pružanja podudara sa zidom iz kvadranta A-13, jednim od unutrašnjih zidova utvrde. Od njega su u U-13 sačuvani isključivo ostaci žbuke na živcu (koji se u tom kvadrantu nalazi vrlo plitko) te ponegdje jedan red priklesanog kamena. Uza zapadni rub kvadranta, u jednakoj stratigrafskoj poziciji sa zidom, pronađen je dio konstrukcije, unutar kvadranta U-13 blago polukružnog oblika, sačuvane u dvama redovima obrađenog kamena vezanog hidrauličnom žbukom. Čini se da je konstrukcija imala ulogu svojevrsne potpore ili temelja nekakve drvene grede koja je stajala u prostoru, jer je pronađen njezin otisak u žbuci. Pokazalo se, međutim, da spomenute strukture koje je pokazivao georadar u kvadrantima U-13 i 14 nisu ostaci zidova, već tek nešto izdignutija formacija živca. Osobit izazov bilo je uklanjanje pločnika za skupljanje kišnice na istraženim dijelovima, te njegovo vraćanje u prvobitan položaj. Prilikom toga je za naknadno popunjavanje sljubnica (fuga) među pločama rabljena pripravljena smjesa od gline iskopane u prirodnom ležištu iznad Žola. Ležišta gline locirao je vanjski suradnik projekta, geolog Sandro Montanari. Prema njegovoj interpretaciji, tu je riječ o ležištu veoma kvalitetne gline za izradu keramičkih predmeta, koja je prisutna u količinama pogodnima za eksploataciju. Istraživanja predvorja crkve sv. Mihovila U kampanji iz lipnja pažljivim je čišćenjem površine ispred i iza pročelnog zida crkve sv. Mihovila u kvadrantima C-12 i 13, s pragom ulaza u crkvu (istraživanja 1996.: Kirigin i Katunarić 2002), utvrđeno da je taj dio zida crkve građen preko jame uklesane u živac. Jama je duboka oko 1,20 m, promjera oko 2 m i bila je ispunjena šutom u kojoj je bilo nekoliko ulomaka kasnoantičke keramike. Prilikom iskopavanja u temeljima pročelja crkve otkriven je ulomak porculanskog tanjura sa štancanim prizorom orijentalnoga krajolika koji je izrađen u Engleskoj, kao proizvod trgovačke tvrtke Primavesi & Sons. Dodatak Sons nastao je nakon pa je to pouzdan terminus ante quaem non gradnji crkve (zahvaljujemo kolegici Helgi Zglav iz Muzeja grada Splita koja je proučila taj ulomak i ljubazno nam stavila na raspolaganje njegovu analizu). Taj datum svakako pokazuje da je crkva sagrađena ili neposredno prije svjetionika (1876.) ili za vrijeme njegove gradnje. Rekognosciranje sjeverne padine, lokalitet Pol vartle (k.č. 7693/1) Na sjevernoj padini otoka ispod puta za Storu Vloku postoji sklop antičkih struktura, evidentiran u više navrata, odakle je poznat veći broj površinskih nalaza (Forenbaher et al. 1994; Kirigin 2003). U rujnu na toj je lokaciji napravljena skica i fotodokumentacija vidljivih dijelova gustirne i kanala koji se niz padinu spuštaju prema njoj, te ožbukanih podnica. Vidljiva površina ostataka cjelokupnog sklopa jest cca 30x20 m². Gustirna je devastirana naknadnom gradnjom objekta čija je žbuka slična onoj na ckvi sv. Mihovila. Kanali su široki oko 150 cm, napravljeni u dvjema 385

386 ožbukanim razinama razdvojenim i učvršćenim kamenim zidom od grubo obrađenog kamena, sačuvanim uglavnom samo u prvom redu. Iznad i ispod spoja tih kanala nalaze se dvije ožbukane podnice. Na istočnom dijelu cjelokupnog sklopa jest kružno obzidana struktura s hidrauličnom žbukom promjera cca 9 m i zidom debljine cca 3 m. Na cijeloj površini pregledanog terena nalaze se ostaci hidraulične žbuke, kao i zidne žbuke s ljubičastim premazom. Pokretni arheološki nalazi prebačeni su u Arheološki muzej u Split, a na terenu su privremeno zaštićeni arhitektonski nalazi. from Palagruža. Underneath the part of the pavement that was intended for collecting the rain water we found a part of a structure of the yet unknown purpose. During the excavations underneath the facade of St. Michael s Church, a fragment of a plate from the 19th century was found and thus the lower date of the construction of the church was set. At the site called Pol vartle we recorded the remains of an object which probably represented a water tank with the canals for collecting the rain water. During the excavation we discovered the existence of a clay layer at the site above Žole. Literatura Forenbaher et al S. Forenbaher, V. Gaffney, J. Hayes, T. Kaiser, B. Kirigin, P. Leach, N. Vujnović, Hvar- Vis-Palagruža , VAHD, 86, Split, 1994: Kirigin 2003 B. Kirigin, Palagruža godine Preliminarni izvještaj s arheoloških iskopavanja, OA, 27, Zagreb, 2003: Kirigin, Katunarić 2002 B. Kirigin, T. Katunarić, Palagruža Crkva sv. Mihovila, izvještaj sa zaštitnih iskopavanja 1996., VAHD, 94, Split, 2002: Kirigin, Katunarić, Skelac 2004 B. Kirigin, T. Katunarić i G. Skelac, Palagruža godine Preliminarni izvještaj s arheoloških iskopavanja, OA, 28, Zagreb, 2004: Kirigin, Katunarić, Miše 2005 B. Kirigin, T. Katunarić i M. Miše, Palagruža Preliminarni izvještaj s iskopavanja, VAPD, 98, Split 2005: Kirigin, Katunarić, Miše 2005b B. Kirigin, T. Katunarić i M. Miše, Salamandrija, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Patterson, Whitehouse 1992 H. Patterson, D. Whitehouse, Medieval domestic pottery, u: F. D Andria i D. Whitehouse (urednici), Otranto II, Lecce 1992: Petrić 1990 N. Petrić, Srednjovjekovne svjetiljke i predromanički pilastar s Hvara, VAMZ, 23, Zagreb, 1990: Summary Branko Kirigin Tea Katunarić Maja Miše In June and September 2005 we conducted excavations at Vela Palagruža Island. A probe at the south side of Salamandrija plateau was investigated. It confirmed the previous discoveries concerning the stratigraphy of this location and we found a considerable amount of fragments from the Bronze Age, Hellenistic, Early Roman and the Late Antiqutiy periods. We excavated 48 square meters of Salamadrija plateau where the existence of a fortress form the Late Antiquity had been discovered previously. We discovered northeast and southwest corner of the fortress and a part of its southern wall. A connection was determined between the visible wall at the end of the pavement intended for collecting rain water and the northern wall of the fortress. Inside the fortress we excavated four quadrants in which we discovered a considerable amount of potshards from the Late Antiquity but also some earlier finds and parts of inner walls of the fortress. One of these finds, beak of a clay lamp, represents one of the two oldest medieval finds Redni broj: 205 Lokalitet: Salona istočni bedemi/zvonimirova ulica Naselje: Solin Grad/općina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrste radova: zaštitno iskopavanje i konzervatorski radovi Zaštitne konzervatorske radove na sjevernim gradskim bedemima Salone započeo je splitski konzervatorski odjel Ministarstva kulture godine. Dugo vremena zapušteni ostaci sjevernih gradskih zidina ponovno su otkriveni jasno označavajući liniju protezanja najvećega antičkoga grada na hrvatskoj obali Jadrana. Prostrani suburbiji nastali s istočne i zapadne strane prvobitne gradske jezgre (Urbs vetus) utvrđuju se novim prstenom bedema za cara Marka Aurelija 170. godine. Do te je gradnje došlo zbog prijetnje prvih barbarskih provala. Bedeme grade lokalno stacionirane vojne jedinice (Prva i Druga delmatska kohorta, legija Druga Pija i Treća Konkordija), kako se navodi u natpisima postavljenima na sjevernome zidnom plaštu. U početku se malobrojne kule grade istodobno sa zidinama, no njihov se broj povećava s novim opasnostima, osobito na sjevernoj strani bedema, prirodno najizloženijoj napadima neprijatelja. Složen obrambeni sustav zidnog plašta Salone iz posljednjih stoljeća antičkog svijeta, jedinstven je spomenik fortifikacijske arhitekture. Više je puta na pojedinim mjestima podvostručen dodavanjem novih zidova, kula i bastiona, zemljanih nasipa i opkopa. Salona pogled na istočne gradske bedeme u Zvonimirovoj ulici nakon konzervatorskih radova (foto: J. Jeličić-Radonić) 386

387 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Zaštitna arheološka istraživanja omogućavaju otkrivanje dosad nedostupnih dijelova antičkoga grada, osobito na mjestima vitalnih suvremenih prometnica. Stoga su upravo u sklopu prioritetnih infrastrukturnih zahvata na području Grada Solina, poput izgradnje kanalizacijskog sustava ili vodoopskrbnih cjevovoda koje izvode Agencija Eko- Kaštelanski zaljev te Vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Splita u suradnji s Gradom Solinom, istraženi istočni salonitanski bedemi i kula u Zvonimirovoj ulici. Istražne je radove proveo Konzervatorski odjel u Splitu. Istočni bedemi Salone pružali su se vjerojatno uz tok rijeke, što je olakšavalo obranu prilaza gradu s te strane. Tim istraživanjima prvi je put utvrđen smjer tog dijela bedema, koji je bio pojačan četirima kulama, s vanjske strane zidanima od masivnih blokova, dok je unutrašnje lice izvedeno od sitnoga klesanog kamena. U potpunosti je istražena treća kula od istočnih gradskih vrata, tzv. Porte Andetrije (također nedavno istražene prilikom sličnih infrastrukturnih radova na raskrižju prometnica). Pronađeno je mnogo ulomaka rimske keramike i fresaka ranijih antičkih građevina koje su srušene prilikom izgradnje bedema te se pružaju u njihovu temeljnom sloju. Navedena kula sačuvana je u visini od cca 4 m i nalazi se po sredini završetka Zvonimirove ulice. S linijom istočnog bedema vizualno zatvara sjeveroistočni ugao antičkoga grada. Njen položaj u neposrednoj blizini preostaloga većeg dijela gradskog tkiva Salone, umjetno presječenog modernom prometnicom S. Radića, pruža mogućnost ostvarenja jedinstvene povezanosti novoga i antičkoga grada. O tome su stručnjaci splitskoga konzervatorskog odjela izvijestili Poglavarstvo Grada Solina kako bi se pronašlo rješenje prometa u tom dijelu Zvonimirove ulice, a radi prezentacije novootkrivenog trakta bedema i kule. Gradsko Poglavarstvo prihvatilo je prijedlog da se oko 150 m današnje asfaltne prometnice u srcu grada pretvori u pješačku zonu unutar koje će se nalazi prezentirati. Time će se prvi put u vizuri grada ostvariti jedinstvo antičke Salone i današnjeg Solina, ističući njegov slojevit kulturni identitet. Zaštitnim arheološkim istraživanjima tijekom 2004., u sklopu radova na vodoopskrbi grada Solina, otkriven je dio istočnih gradskih bedema i kula podignutih u 2. st. te je započela konzervacija južnog dijela pronađenih gradskih zidina. Upravo preko tog dijela salonitanskih bedema nastao je put koji je vodio prema Klisu (danas Zvonimirova ulica), stoga se istraživanja nikad nisu mogla provesti. U podzidu ceste bilo je vidljivo samo prilično devastirano zapadno lice bedema. Nakon što je Grad Solin dao suglasnost za uklanjanje parkirališta na tom dijelu ulice te je bedem otvoren u punoj širini, kao i njegovo zidno pojačanje koje se pružalo između pojedinih kula, zaštitni konzervatorski radovi nastavljeni su tijekom godine. Na tom su mjestu prije provedene elektroinstalacije rasvjete, koje su u znatnoj mjeri oštetile lice bedema i zidno pojačanje što se pružalo uz njega. Otvoreni su izvorni zidovi istočnog lica bedema i zidnog pojačanja, koji su konzervirani i na pojedinim dijelovima učvršćeni zidanjem pravilnim kamenim klesancima pronađenima rasutima u zemlji. Novootkriveni plašt bedema i njegova zidnog pojačanja fugiran je, a napravljene su i završnice gornje površine. Prema Zvonimirovoj ulici, uz istočne bedeme i njihovo zidno pojačanje, napravljen je nov rub ceste u dužini konzervacijom obuhvaćenog dijela, a prema sjevernom dijelu bedema, koji zasad nije obuhvaćen konzervatorskim radovima, postavljeni su metalni branici. Napravljena je fotografska dokumentacija zaštitnih radova i dokumentacija kamenih ulomaka pronađenih prilikom konzervatorskih radova uzidanih kao spolija u zidove istočnih bedema. Literatura Jeličić-Radonić 1997 J. Jeličić-Radonić, Nova istraživanja gradskih zidina Salone, PPUD, 37, Split, : Jeličić-Radonić 2006 J. Jeličić-Radonić, Salona, the Urbs orientalis, Hortus Artium Medievalium, 12, Zagreb Motovun, 2006: Summary dr. sc. Jasna Jeličić-Radonić Rescue archaeological excavations at the northern walls of Salona were started in 1997 by the Department for Conservation of the Ministry of Culture. Neglected for a long time, the remains of the northern city walls were rediscovered distinctly marking the scope of the biggest town on the Adriatic coast in the Antiquity period. Rescue archaeological excavations during 2004 were conducted as part of the works on the Solin water supply system and the excavations revealed eastern city walls and towers erected in second century AD. Hence, we started conservation works of the discovered southern part of the city walls. The road that led to Klis went over this particular part of the Salona city walls and today this is the site of Zvonimirova street hence the excavations could not be conducted previously. In the reinforcement of the road only the western facing of the wall was visible and it was considerably devastated. With the approval of Solin city s officials the car park was removed at this part of the road and the entire width of the city walls was revealed together with the wall reinforcements built between several towers. Due to all this, conservation works were continued during Redni broj: 206 Lokalitet: Salona Marusinac Naselje: Solin Grad/općina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrsta radova: revizijsko iskopavanje Arheološka istraživanja na lokalitetu Marusinac trajala su od 27. rujna do 31. listopada i obuhvatila su prostor južno od vanjskog zida apside sjeverne bazilike, tzv. bazilicae discopertae. Ta istraživanja nastavak su radova iz tijekom kojih je istraživan prostor istočno od bazilike. Istraživanja je vodila Ema Višić Ljubić. Članovi ekipe: Mira Topić (dipl. arheologinja), Ana Podrug (studentica arheologije), Mario Čorić (dipl. ing. arhitekture) i Ivanka Vukšić (restauratorica). Arheološka istraživanja financirana su sredstvima Ministarstva kulture. 387

388 Salona Marusinac (foto: I. Vukšić) Uz vanjski zid Rauma IV, tzv. basilicae discopertae, otvorena je sonda površine 25 m², prosječne relativne dubine do 1,6 m. U sjevernom dijelu sonde otkrivene su tri zidane presvođene grobnice s pristupnim hodnicima. Grobnice se u nizu protežu od zapada prema istoku i međusobno su povezane zajedničkim zidovima. Orijentirane su u smjeru sjever-jug, s ulazom na jugu. Zidovi grobnica izrađeni su od tesanog kamena povezana ilovastom zemljom i žbukom, a polukružni svodovi od uslojenog kamena lomljenca položena na nož, povezana ilovastom zemljom s nešto žbuke. Unutrašnjost grobnica najvjerojatnije je bila ožbukana budući da su na zidovima i stropovima vidljivi ostaci bijele žbuke. Grobnica 1 (G 1), koja se nalazi uz istočni zid bazilike, najlošije je očuvana. Njen se svod u potpunosti urušio. U sjeveroistočnom kutu grobnice otkriven je grob četvrtaste konstrukcije (63x75 cm, vis. 51 cm) izrađen od okomito i vodoravno položenih tegula nad kojima je kamena ploča. S obzirom na dimenzije konstrukcije i položaj kosturnih ostataka može se zaključiti da je taj grob kosturnica u koju su položene kosti dvaju odraslih pokojnika. Na nešto nižoj niveleti, u južnom dijelu grobnice otkriven je još jedan kostur. Grobnica 2 (G 2) bolje je sačuvana, djelomice joj je urušen južni dio svoda, dok je grobnica 3 (G 3) sačuvana u potpunosti. Sve tri imale su vrata izrađena od vertikalno postavljene ploče kamena vapnenca koja je ulazila u utore uklesane na dovratnicima. Na vratima grobnice 3 sačuvana je in situ željezna alka koja je služila za podizanje i spuštanje vrata. Način gradnje ukazuje na to da su grobnice građene istodobno. Budući da se zapadni zid zidane grobnice 1 proteže ispod istočnog zida crkve, može se zaključiti da su grobnice sagrađene prije gradnje bazilike koja je podignuta u 5. stoljeću. S obzirom da na to se pristupni hodnik i dio zapadnog zida grobnice 1 nalaze ispod zida bazilike, može se pretpostaviti da nakon gradnje bazilike grobnica nije bila u uporabi, dok su preostale dvije (G 2 i G 3) i dalje mogle biti u funkciji. Južno od grobnica 2 i 3 otkriven je zid u dužini od 1,5 m koji se proteže u smjeru istok-zapad, sačuvan u visini dvaju redova kamena. Uz njegovo južno lice uočava se sloj žbuke mjestimice debeo i do 15 cm. Na tom se prostoru najvjerojatnije miješala žbuka za gradnju grobnica. Južno od grobnice 3 pronađen je u tupini ukopan grob pravokutnog oblika, izrađen od dviju vodoravno položenih tegula omeđenih imbreksima. Orijentacija groba je u smjeru istok- -zapad. Pod tegulama je pronađen slabo sačuvan kostur položen na tupinu. U južnom dijelu sonde otkrivena je još Salona Marusinac, pogled na grobnice u nizu (crtež: I. Vukšić) 388

389 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 jedna zidana presvođena grobnica (G 4) orijentacije S-J. Zidovi su izrađeni od tesanog kamena povezanog ilovastom zemljom s nešto žbuke, a polukružni svod od kamena lomljenca. Na sjevernoj strani grobnice nalazio se velik polukružni otvor koji je bio zatvoren nabojem od kamenja, žbuke i zemlje, dok je s južne strane grobnica dijelom urušena. U njoj su pronađena dva kostura odraslih pokojnika položenih na pod prekriven žbukom u kojoj su vidljive primjese mljevene crvene keramike. U sloju iznad kostura pronađen je ulomak brončanog novca, a na podu u južnom dijelu otkriveni su četvrtast brončani predmet ukrašen urezivanjem, perla od gagata i probušen kasnoantički brončani novac kojemu je na reversu vidljiv natpis VOT/V okružen vijencem. Unutrašnjost grobnice bila je ožbukana. Ostaci žbuke vidljivi su na zidovima, a u većoj mjeri i na stropu. S istočne strane zidane grobnice 4 nastavlja se konstrukcija od uslojenog kamenja, što ukazuje na mogućnost postojanja još jedne grobnice. Tijekom istraživanja pronađeni su i pokretni nalazi: brončani novac, ulomci brončane igle i koštane ukosnice, željezni čavli te ulomci stakla i keramike. Među tim sitnim nalazima najbrojniji su ulomci keramike, koji najvećim dijelom pripadaju kasnoantičkom razdoblju. Manji broj ulomaka može se datirati u razdoblje od kraja 1. do početka 3. stoljeća na što ukazuju ulomci keramike tankih stijenki, istočne sigilate B te raniji primjerci sjevernoafričke crvenoglačane keramike. Nakon istraživanja zidovi grobnice 4 konzervirani su, a grobnica je dijelom nasuta. Tri zidane grobnice u nizu pripremljene su za konzervaciju. Literatura Dyggve, Egger 1939 Ejnar Dyggve, Rudolf Egger, Der altchristliche Friedhof Marusinac, Forschungen in Salona III, Wien, Dyggve 1989 Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog kršćanstava, Izabrani spisi, Split, Marin 1993 Emilio Marin, Nova istraživanja na Marusincu u Saloni, Diadora, 15, , Zadar, Cambi 1991 Nenad Cambi, Predgovor i Pogovor u: Antička Salona, uredio: N. Cambi, Književni krug, Split, Summary Ema Višić Ljubić Archaeological excavations at Marusinac (September-October 2005) covered the area south of the exterior wall of the apse of the northern basilica so-called basilicae discopertae. This year s excavations revealed three roofed grave vaults with passages that stretch from west to east and which are interconnected with shared walls. The style of their construction indicates that they were built at the same time. The graves are of the north-south orientation. Since the west wall of the Grave 1 stretches beneath the eastern wall of the church we concluded that the graves had been built before the basilica was built in the fifth century. Since the gateway passage and a part of the western wall of the Grave 1 are situated beneath the basilica wall this indicates that this grave hadn t been used, while the other two (G 2 and G 3) could still have been functional. In the southern part of the probe we discovered one more roofed grave (G 4) which was of the same orientation. It held two adult skeletons, laid on the floor and covered with mortar in which there were traces of ground red pottery. Potshards mostly from the Antiquity period were prevalent among the small finds. A small amount of fragments could be dated to the period from the end of the first to beginning of the third century which was indicated by the thin-walled potshards, east sigillata B and earlier specimens of the north African red polished pottery. Redni broj: 207 Lokalitet: Salona Oratorij A Naselje: Solin Grad/općina: Solin Pravni status: R-651 Razdoblje: A Vrsta radova: revizijsko iskopavanje U četvrtoj sezoni radova u Oratoriju A nastavljena su istraživanja u prostoriji I.1 (prostorija s klupom) i u zapadnom dvorištu na prostoru južno od fontane i istočno od kanala akvedukta. Istraživanja je vodila Jagoda Mardešić (viša kustosica Arheološkog muzeja Split), a trajala su od 3. do 28. listopada 2005., s prekidima zbog kiše. U istraživanjima su sudjelovali: Morana Čaušević i Ivan Matijević (arheolozi), Sandra Bogdanović (studentica arheologije) Branko Penđer (voditelj tehničkog odjela AMSa) i Mario Čorić (dipl. ing. arh.). Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. Sonda u prostoriji I.1 Sonda je otvorena 2004., a tijekom ove kampanje istraživanja su nastavljena u sjeverozapadnom kutu prostorije I.1. Spuštena je razina zemlje zapadno od zida I. 134, odnosno između tog zida na istoku, sjevernog zida prostorije I.1 na sjeveru i popločenja na istoku te polukružne klupe na jugu. Istraženi su slojevi I , I , I , I.10024, I i djelomice I Pokazalo se da je zid (zid za koji je utvrđeno da se pruža ispod polukružne klupe) na sjevernom kraju srušen prilikom izgradnje sjevernog zida prostorije I.1. Iznad tog porušenog kraja bio je sloj Sloj je činila vrlo rahla zemlja žuto- -smeđe boje s nešto usitnjene žbuke i kamena. U tom sloju bilo je šupljina. U sloju je pronađen ulomak oboda i vrata amfore tipa spatheion. Na taj sloj položen je sloj I koji čini podlogu za popločenje. Sloj I sastoji se od ulomaka grube keramike, obrađenog kamenja raznih dimenzija, grumenja žbuke. Pri nastanku tog sloja rabljeno je grumenje stare žbuke, ali i svježa žbuka koja je povezala sloj. Od keramike prevladava gruba keramika među kojom treba izdvojiti ulomke tubula. Zid sačuvan je u dužini od 2,1 m, te u visini od 5 redova kamena obilno vezanih žbukom. Zid je bio ukopan u sloj I koji čini tvrda žuto-smeđa zemlja s usitnjenim garom i usitnjenim ulomcima keramike. U taj sloj bili su ukopani i jama I i rov I.136. Jama je bila kružnog oblika i ispunjena slojem Imala je okomito usječene stranice i ravno dno. Naknadno je iskopan rov I.136 (također ispunjen slojem I.0016) čiji je sjeverni kraj ušao u jamu vidljivi su tragovi alata kojim se kopalo. U jami i kanalu (sloj I.10016) pronađeni su ulomci grube i fine keramike, stakla i nešto vrlo korodirane bronce te nekoliko željeznih čavala. Taj 389

390 sloj odgovara slojevima I i I u zapadnom dvorištu. S obzirom na tragove iskopa na spoju rova I.136 i jame I.10025, čini se da je rov trag vađenja nekoga većeg predmeta (stupa, potpornja ili pitosa) koji je bio u jami. Nakon što je situacija dokumentirana, otkriven je i sjeverni zid prostorije I. 1 do dna temelja. Ovdje nema temeljne stope, nego je zid do samog dna izgrađen u istoj ravnini kao i nadzemni dio zida. Upotrijebljen je kamen iste veličine i načina obrade, ali je slagan nemarnije uz obilniju uporabu žbuke. Zid je položen na tupinu. Od pronađenog materijala najmlađi nalazi potječu iz vremena kasne antike. Istraživanja u toj sondi nisu dovršena. Sonda uz južni zid prostora I.5 Sonda je otvorena na jugozapadnom uglu prostorije I.5 (prostoriju su početkom 20. st. istraživali austrijski arheolozi). Tijekom ove sezone radova odstranjeno je oko 20 cm humusa što je pokrivao zid koji tvori jugozapadni ugao prostorije. Ugao je očišćen i dokumentiran. Pokazalo se da je zid I.501 širi pri spoju s konstrukcijom koja je ispunila prostor između dvaju zapadnih kontrafora na južnom zidu Oratorija A te da se sužava prema jugu (širina na sjevernom kraju iznosi 94 cm, a na južnom 72 cm). Zid koji s juga zatvara prostoriju I.5 prislonjen je na zid I.501. Na ovom stupnju istraženosti čini se da se od ugla prema zapadu nastavlja širok zid. Zasad nije jasan njegov odnos s ostacima arhitekture u zapadnom dvorištu. Istraživanja u toj sondi nisu dovršena. Sonda u zapadnom dvorištu (prostori I.6 i I.9) Nastavljena su istraživanja započeta godine. Nalazi iz te sezone radova pokazali su da je za pokušaj razumijevanja ovog sklopa nužno spajanje dviju sondi u dvorištu. To je i učinjeno 2005., a velika je sonda dodatno proširena na sjeveru i jugu kako bi se omogućilo čišćenje i dokumentiranje sjevernog i južnog zida. Ovako proširena sonda obuhvaća prostor površine 7,2x4,5 m i zahvaća prostore I.9 i I.6 te, vjerojatno, manji dio Oratorija B. U sjevernom dijelu sonde (prostor I.6) utvrđena je znatna dubina stratigrafskih slojeva, kao i kod sonde I iz 2003./2004. godine. Dno je sonde na 16,24 m apsolutne visine. S obzirom na veliku dubinu od prosječno 2 m, u ovoj sezoni radova nije se došlo do zdravice u cijeloj dužini sonde, već je unutar sondiranog prostora, na istočnom kraju sonde (kod kanala I.603 i zida presječenog tim kanalom) napravljena probna sonda koja je pokazala da se u sloju crvenice pojavljuje voda. Ispod sloja trave uočen je tanji svijetlosmeđi sloj ispod kojega počinju arheološki slojevi. Kanal I.603 bio je položen na sloj I.60024, a prostor oko njega bio je ispunjen slojem I U tom sloju (istodobnom s gradnjom kanala) ukopana je jama I.607 koja potječe iz vremena kasne antike/ranoga srednjeg vijeka ili je možda riječ o recentnoj jami. Sloj I je sivo-smeđe boje i sadrži sitan keramički materijal koji se okvirno može datirati od 3. do 5. st. Ispod se nalazi sloj I.60024, nešto svjetlije boje, koji kompaktnošću, nalazima i bojom odgovara sloju I iz prostora I.1. Sadrži velik Salona Oratorij A, sonda u zapadnom dvorištu (foto: J. Mardešić) 390

391 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 U potpunosti istraženi dijelovi arhitekture, kao i svi slojevi, fotografski su i nacrtno dokumentirani (mjerilo 1 : 20). Sonde su prekrivene geotekstilom. Nastavak radova planira se u godini. Literatura Cambi 1991 Nenad Cambi, Antička Salona (zbornik radova), N. Cambi ur., Uvod i Pogovor, Split, 1991: 7 36, Cambi 2002 Nenad Cambi, Antika, Zagreb, 2002: Gerber 1917 Forschungen in SalonaI, Wien, Mardešić, Chevalier 2005 Jagoda Mardešić, Pascale Chevalier, Preliminarni izvještaj o hrvatsko-francuskim radovima u Saloni (2004.) / Episkopalni centar Oratorij A, VAPD, 98, Split, 2005: Summary Jagoda Mardešić Salona Oratorij A, sonda u prostoriji I.1 (foto: J. Mardešić) broj sitnih ulomaka keramike, stakla, bronce i željeznih čavala te vrlo sitnih komada gara koji su razasuti po cijeloj površini sloja. Kamena gotovo da i nema. Taj sloj nastao je prije izgradnje sjevernog zida pravokutne konstrukcije u zapadnom dvorištu. Okomito postavljen na sjeverni zid jest zid presječen kanalom I.603. To je vjerojatno najstariji zid u ovom sklopu i ima najdublje temelje u svakom slučaju stariji je od kanala I.603. Pruža se u smjeru sjever-jug, a s istočne strane bio je ožbukan. Čini se da je sjeverni zid pravokutne konstrukcije naslonjen na njega. Stratigrafsku situaciju tu (u ovom stupnju istraženosti) nije lako odrediti jer su spojevi zidova prekriveni naknadnim zidovima koji su kao temelje iskoristili već postojeću gradnju. Sjeverni zid pravokutne konstrukcije proteže se od kanala koji je odvodio višak vode iz sarkofaga do opisanog zida. Širok je od 85 do 88 cm, obilno zaliven žbukom. Na oba njegova kraja (istočnom i zapadnom) podignuti su novi, uži zidovi koji ga rabe kao temelj. Unutrašnjost pravokutne konstrukcije (prostor I.9) istraživana je tako da je po sredini prostora ostavljen kontrolni profil. Radilo se na istočnoj polovici tog prostora, tj. s istočne strane kontrolnog profila. Pronađena je recentna jama datirana novcem s početka 20. stoljeća. Ona je zadrla u četiri kasnoantičke jame (I.916, I.917, I.918, I.919) ispunjene građevinskim otpadom (grumenje žbuke, ulomci tegula, dijelovi pilae). Taj materijal možda odgovara materijalu u prostoriji I.2 pronađenom prilikom istraživanja godine. Sigurno je da su jame kasnije od prve faze pravokutne konstrukcije (prostor I.9). Slojevi otkriveni u unutrašnjosti prostora I.9 odgovaraju slojevima sjeverno od sjevernog zida. U vanjskom dijelu prostora I.9 (jugoistočni ugao) otkriveni su ostaci stube te dvije podnice. Istraživanja u ovoj sondi nisu dovršena. The fourth season of the excavations at the site Oratorij A in Salona saw the continuance of the excavations in Room I (room with the bench) and in the western yard at the area south of the fountain and east from the aquaeduct canal. The parts of the architecture that have been (like the layers) investigated in entirety have been recorded (proportion 1:20) and photographed. The trenches have been covered with geotextile. Excavations are going to continue in Redni broj: 208 Lokalitet: Salona zapadni bedemi, amfiteatar Naselje: Solin Grad/općina: Solin Pravi status: R-651 Razdoblje: A Vrste radova: zaštitno iskopavanje Zaštitna istraživanja salonitanskog amfiteatra tijekom provedena su radi izgradnje kanalizacijskog kolektora za naselje Paraći koje je nastalo neposredno uz amfiteatar. Radove su inicirali Grad Solin i Agencija Eko-Kaštelanski zaljev. Konzervatorski odjel iz Splita započeo je zaštitne radove u proljeće na cesti koja se pruža nad zapadnim dijelom amfiteatra neposredno uza zapadne gradske bedeme Salone. Izgradnjom solinske obilaznice ta cesta postala je slijepa i zatvorena za promet. Upravo u toj cesti položene su brojne instalacije elektroinstalacije, telefonski kabeli i vodovodne cijevi. Zaštitnim arheološkim sondiranjem očišćeni su ostaci zapadnih gradskih bedema koji su bili zatrpani otpadnim materijalom i šutom, te je utvrđeno da se uz njih pružaju ostaci kule znatno oštećene navedenim infrastrukturnim instalacijama. S Gradom Solinom dogovoreno je privremeno izmještanje postojećih infrastrukturnih instalacija da bi se mogla provesti zaštitna istraživanja, nakon čega bi se pronašlo rješenje nove kanalizacijske trase i konačno izmjestila dosadašnja infrastruktura naselja Paraći, što bi omogućilo cjelovitu prezentaciju amfiteatra. 391

392 Salona pogled na zapadne bedeme koji se pružaju unutar amfiteatra (foto: J. Jeličić-Radonić) Istraživanje amfiteatra započeo je u 19. st. F. Carrara, početkom 20. st. nastavio ih je don Frane Bulić, a potom E. Dyggve, koji je obavio sondažna istraživanja i objavio temeljnu studiju o tom spomeniku. Savezni institut za zaštitu spomenika kulture uz suradnju s Konzervatorskim zavodom Dalmacije i Arheološkim muzejom iz Splita obavio je konzervatorske radove na amfiteatru ( ), a posljednje zaštitne konzervatorske radove na amfiteatru obavio je Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Splita ( ) pod vodstvom F. Oreba. Zaštitnim arheološkim istraživanjima Konzervatorskog odjela u Splitu otkriven je dio zapadnih gradskih zidina Salone. Za vrijeme cara Marka Aurelija, pod prijetnjom prvih barbarskih pritisaka na granice Rimskog Carstva 170. godine, zapadni i istočni suburbiji Salone zaštićuju se novim prstenom gradskih bedema. Tim građevinskim zahvatom obuhvaćen je i amfiteatar koji se nalazio na periferiji grada. Uklopljen u jedinstven fortifikacijski sustav zapadnog dijela grada (Urbs occidentalis) znatno je stršio od linije sjevernih gradskih bedema u ulozi glavnoga ugaonog bastiona. Amfiteatar je imao tri kata, od čega su donja dva imala otvore s lukovima među njima polustupovi s dorskim, odnosno s jonskim kapitelima a treći s manjim četverokutnim otvorima, također odijeljenim polustupovima (atik). Tri unutrašnja hodnika nalazila su se u sustavu substrukcija koje su nosile gledalište (cavea) od dva menijana i galerije pri vrhu. Sjeverni donji menijan je bez vomitorija, jer je amfiteatar podignut na kosini terena, Salona pogled na zapadne bedeme i kulu devastiranu infrastrukturnim instalacijama (foto: J. Jeličić-Radonić) pa su substrukcije postojale samo za gornji kat s te sjeverne strane, kao i za čitavo južno gledalište. Amfiteatar veličine 125x102 m (arena 60x40 m), mogao je prema Dyggveovoj procjeni primiti gledatelja. Iz unutrašnjeg hodnika koji okružuje arenu (via venatorum) vodio je pristup u dva mala svetišta gladijatora posvećena božici Nemezi. Poslije, u ranokršćansko doba, svetišta su pretvorena u oratorije salonitanskih mučenika koji su stradali u areni za Dioklecijanovih progona. Zidovi oratorija ukrašeni su freskama s prikazima martira označenih imenima, a na dan njihova martirija održavale su se memorijalne procesije. E. Dyggve smatrao je da su amfiteatar i zapadni bedemi podignuti istodobno oko 170. godine, te da su bili zamišljeni kao jedinstven arhitektonski sklop ostvaren u zadnjoj polovini 2. st. S obzirom na znatno isturen položaj amfiteatra u odnosu na liniju gradskih zidina, D. Rendić- Miočević iznio je mišljenje o naknadnoj izgradnji bedema kojima je obuhvaćen prije podignut amfiteatar. Novim zaštitnim istraživanjima splitskoga konzervatorskog odjela otkriven je spoj zapadnih bedema i amfiteatra. Linija gradskih bedema pruža se unutar samog amfiteatra i to tako da se razgrađuje njegov vanjski prsten i bedemima se zatvara niz kvadratnih pilona na završecima pojedinih radijalnih zidova substrukcija gledališta, tj. drugog menijana. Sjeverni gradski bedemi također se pružaju unutar linije substrukcija gornjeg menijana stvarajući sa zapadnim bedemima amfiteatra zatvoren bastion u sjeverozapadnom kutu grada. Zaštitna istraživanja nastavljena su u suradnji s Arheološkim muzejom iz Splita te je otvorena sonda s unutrašnje strane zapadnog bedema i njegova spoja s amfiteatrom u dužini od cca 13 m. U sondi su pronađeni brojni ulomci keramike koji se pripremaju za obradu što će pridonijeti boljem poznavanju zapadnog dijela Salone Urbs occidentalis. Splitski konzervatorski odjel i Arheološki muzej Split pokrenuli su u suradnji s Gradom Solinom otkup zemljišta zapadno od ceste koja se pružala nad amfiteatrom, da bi se u cijelosti objedinila sama građevina amfiteatra i sa zapadne strane omogućio prilaz arheološkom lokalitetu Salone. Literatura Bulić 1919 F. Bulić, Escavi nell amfiteatro romano a Salona, Bullettino di storia e archeologia dalmata, Spalato, Bulić 1986 F. Bulić, Po ruševinama stare Salone, Spalato, , ur.: E. Marin, Split, Carrara 1950 F. Carrara, Topografia e scavi di Salona, Trieste, Čanak 1960 M. Čanak, Konzervacija i prijedlog za uređenje amfiteatra u Solinu, Zbornik za zaštitu spomenika kulture, XI, Dyggve 1933 E. Dyggve, L amphiteatre, Recherches a Salone, II, Copenhague, Dyggve 1951 E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo, Oreb 1986 F. Oreb, Arheološko-konzervatorski radovi u Solinu u i godini, Godišnjak ZSKH, 12, Zagreb, 1986: Rendić-Miočević 1977 D. Rendić-Miočević, Salona, S.O.S. za baštinu, Arhitektura, , Zagreb, dr. sc. Jasna Jeličić-Radonić 392

393 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Summary The town of Solin and EKO- Kašteli Bay agency initiated excavations of this Solin site due to the works on sewer collector-well for Paraći area in Solin that developed just alongside the amphitheatre. Split Department for Conservation started rescue works in spring 2005 at the road that runs above the western part of the amphitheatre, right alongside the western city walls of Salona. Rescue excavations were continued in cooperation with Split Archaeological Museum. A 13 m long probe was opened at the junction of the inner side of the west city wall and the amphitheatre. In cooperation with the city s officials, Split Department of Conservation and the Split Archaeological Museum initiated purchase of the land situated west from the road that ran above the amphitheatre. The reason for this purchase was the initiative to unify the structure of the amphitheatre and to make possible the access from the west side of the archaeological site of Salona. Redni broj: 209 Lokalitet: Sinj tvrđava Grad Naselje: Sinj Grad/Općina: Sinj Pravni status: R-306 Razdoblje: P, A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje i konzervacija Zaštitna arheološka istraživanja na tvrđavi Grad u Sinju provode se u sklopu Programa očuvanja i obnove zidina sinjske tvrđave, kojeg je nositelj Poglavarstvo Grada Sinja. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. Treću kampanju radova, tijekom 2005., Muzej Cetinske krajine proveo je prenamjenom sredstava Ministarstva kulture. Lokalitet na kojem se obavljaju zaštitna arheološka istraživanja nalazi se na k.č. 462/4, k.o. Sinj, koja se nalazi u okviru zaštićenog i registriranog spomenika kulture. Zaštitna arheološka istraživanja na tvrđavi Grad u Sinju započeta nastavljena su godine. Arheološka istraživanja vodila je Anita Librenjak (Muzej Cetinske krajine). Stručnu ekipu na terenu činili su arheolozi: Vedrana Gunjača Gašparac, Branimir Župić, Branka Milošević. Konzervatorski nadzor obavljala je Dubravka Čerina iz Konzervatorskog odjela u Splitu. U arheološkim istraživanjima sudjelovala su 23 pomoćna radnika, te ročnici iz vojarne Petar Berislavić u Sinju (u I. i II. kampanji). Na terenu je vođena detaljna tehnička dokumentacija koju su izradili Mladen Popović iz Konzervatorskog odjela u Splitu i Dijana Sabioncello, restauratorica iz Muzeja Cetinske krajine. Prema slučajnim nalazima kamenog i metalnog oruđa i oružja te keramičkih posuda, prostor tvrđave Grad rabljen je kao utvrda već od bakrenog ili početka brončanog doba. Rimski natpis iz 1. st. otkriva ime te ilirske gradine Ozinij (Osinium) i njegovu ulogu središta delmatskog plemena Ozinijata (Osiniates). U antici je na Gradu bila utvrda gdje su bile smještene pomoćne vojne postrojbe. U kasnoj antici, krajem 6. ili početkom 7. st., spominje se kao castellum Asinium (ili Asinio) te se zajedno s poznatijim Tilurijem (Gardunom) nalazio u sklopu sustava utvrda koje su čuvale prilaz Saloni. U kasnom srednjem vijeku, godine, spominje u pod starijim nazivom Vsinj, i u današnjem obliku Sinj. Grad Sinj bio je sjedište županije, odnosno kneštva Cetine i sjedište cetinskih knezova Nelipčića, a kasnije, neposredno prije pada pod otomansku vlast 1513., njime upravljaju kraljevski kaštelani. Sinjski se Grad kao tvrđava nastavlja razvijati pod turskom (do 1686.), mletačkom (do 1797.), austrijskom (do 1806.) te francuskom vlasti, kada je napušten i srušen. Godine izgrađena je zavjetna crkvica Gospi Sinjskoj kada se prostor Grada preoblikuje u šetalište i vidikovac. Nebrigom, tijekom vremena tvrđava Grad ostala je zapuštena, obrasla gustim raslinjem i rasutog ziđa. Slobodno se može ustvrditi kako su u posljednjem trenutku započeli radovi na njenoj revitalizaciji. Tijekom 2004./2005. istraživanja su se obavljala u trima arheološkim kampanjama: I. arheološka kampanja od 27. listopada do 27. srpnja (ukupno 82 dana); II. arheološka kampanja od 12. do 29. srpnja (ukupno 13 dana) i III. arheološka kampanja od 21. studenoga do 21. prosinca (ukupno 12 dana). Istraživalo se sveukupno 107 radnih dana. Arheološka istraživanja provedena su od jugozapadne kule do početka istočnog bastiona duž unutrašnje strane južnoga obrambenog bedema na površini oko 400 m². Važno je naglasiti da su zaštitni konzervatorski i rekonstrukcijski radovi na najugroženijem dijelu tvrđave (južni bedem) započeli prije arheoloških istraživanja (postavljanje skele, konsolidiranje, sanacija i opšivanje dijela južnog bedema) što je prilično otežalo sanaciju bedema, jer vidljivi ostaci iznad zemlje nisu bili dostatni za obnovu i rekonstrukciju pojedinih dijelova tvrđave (JZ kula) te je bilo nužno provesti arheološka istraživanja. Istraživalo se na strmoj i pošumljenoj površini gdje je otkop otežan ne samo velikim nanosom zemlje, već i korijenjem stabala koje čvrsto obuhvaća arheološke ostatke. Istraživano područje podijeljeno je sektorima i obilježeno: sektor 1, sektor 2, sektor 3. Tijek istraživanja popraćen je opsežnom fotodokumentacijom. Nepokretni su nalazi nakon završetka istraživanja uz pomoć digitalnoga laserskog teodolita premjereni i smješteni u apsolutni prostor. Iskopavanja su slijedila kulturne slojeve, odnosno stratigrafske jedinice, uz istodobno dokumentiranje. Pokretni nalazi dobivali su oznake sloja kojemu pripadaju, spremani su u plastične vrećice i u Muzeju Cetinske krajine prani, signirani i pohranjeni da bi se mogli pravodobno stručno obraditi. Sektor 1 Sektor 1 obuhvaća jugozapadni ugao tvrđave uz južni obrambeni bedem. Na spoju zapadnog i južnog bedema izgrađena je jugozapadna kula čiji tlocrt i ostaci ziđa ukazuju na nekoliko faza gradnje. Kula je u tlocrtu pravokutna, zidana od dobro klesanih kamenih blokova pravilno uslojenih u vodoravne redove. Prvobitno iznutra pravokutna kula, preoblikovana je u II. svjetskom ratu, kada je tankim slojem žbuke i kamenom ispunom kružno zaobljena, te prenamijenjena u talijansku topničku bitnicu. Unutrašnjost kule bila je ispunjena raslinjem. Nakon skidanja površinskog sloja humusa debljine 15 cm pronađen je sloj žućkastog pijeska debljine 30-ak cm ispod kojeg je otkrivena kamena podnica P3 izrađena od posloženih djelomice obrađenih kamenih blokova povezanih s vrlo malo vapnene žbuke. Uza zapadni bedem otkriveni su ostaci podnice P1 načinjene od donjeg sloja nabačenog kamenja s vrlo malo vapnene 393

394 žbuke i gornjeg sloja izrađenog od vapna i pijeska. Ispod P1 otkrivena su dva vrlo oštećena suhozidna zida Z1 i Z2 orijentacije istok-zapad. Taj sloj može se pripisati recentnim pregradnjama i podzidima unutar tvrđave tijekom 19. i 20. st. Razdoblju posljednjih pregradnji unutar tvrđave mogu se pripisati i ostaci suhozida Z8, smjera sjever- -jug, koji je činio donekle pravi kut sa Z2. Sjeverni kraj tog zida nastavlja se u profilu iskopa. Nakon skidanja recentnih arhitektonskih pregradnji i pažljivog skidanja nasipa otkrivaju se ostaci zidova građevina koji, sudeći prema pokretnome arheološkom materijalu, mogu datirati od 16. do 18. st. Kako je riječ o strmom terenu, u južnom profilu uz bedem jasno su uočljive dvije građevinske faze gdje arhitektonski ostaci mlađih građevina zadiru u donji, stariji kulturni sloj (i/ili građevinsku fazu). Keramika je u gornjem sloju većinom glazirana jednobojna i višebojna, dok je u donjem sloju dominantna gruba crna s rijetkim ukrasom valovnice i usporednih zareza. Valja istaknuti da nijedna građevina nije u cijelosti istražena jer se glavnina otkrivenih zidova pruža dalje u sjevernom profilu iskopa. Urušavanje tih djelomice istraženih objekata započelo je neposredno nakon njihove izgradnje jer se uza zidove i na podnicama nalazi mnogo kamenih i metalnih topovskih kugli. Naime, slijedeći objašnjenja uz prve likovne prikaze sinjske tvrđave iz druge pol. 17. st. te smještaj objekata uz bedem, otkriva se važnost njihove uloge u obrambenom sustavu tvrđave. Tim dvjema fazama gradnje pripadaju sljedeći otkriveni zidovi i podnice: Z5, Z6, Z9, P2, P3, i P6. Na sredini podnice P2 otkriven je kanal K1 za odvodnju oborinskih voda, načinjen od obrađenog kamena, iznutra ožbukan debljim slojem vapnene žbuke i pokriven kamenim pločama. Sektor 2 Smješten je između unutrašnjega južnog bedema i sjevernog profila sonde, između sektora 1 i sektora 2. U sjevernom dijelu sektora 2 otkriveni su ostaci triju objekata čiji se zidovi nastavljaju u sjevernom profilu iskopa. U zapadnom dijelu sektora 2 otkriven je objekt omeđen zidovima Z3a, Z3b, Z3c. Južni zid Z3b, temeljen je neposredno na južnom bedemu orijentacije istok-zapad, te se spaja pod pravim kutom na zapadu sa Z3a, a na istoku sa Z3c. Zidovi Z3a, Z3b i Z3c čine jednu arhitektonsku cjelinu čija je unutrašnjost popločena manjim kamenim pločama (podnica P4). Četvrtu stranicu te trapezoidne prostorije čini zid Z4. Naime, zid Z4 nešto je duži i solidnije građen, a zidovi Z3a i Z3c koji su okomito postavljeni na Z4 samo su naslonjeni na njegov vanjski plašt. Sjeverni dio objekta otkrivenog zida Z4 nastavlja se u profilu iskopa. S istočne vanjske strane Z3c otkriveno je nekoliko manjih nesolidno građenih pregradnji. Nakon dokumentacije pregradnje su skinute, te je otkriveno kako je Z3c temeljen na masivnom zidu podzid Z12. Zid Z12, osim što je poslužio kao si- Sinj tvrđava Grad, snimak postojećeg stanja s položajem sonde 394

395 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Sinj tvrđava Grad, tlocrt sektora 1-3 guran temelj građevini, nivelirao je razliku između istočnog i zapadnog dijela objekta. Objašnjenje tih arhitektonskih ostataka moguće je jedino proširenjem arheoloških istraživanja. U sjevernom profilu iskopa istočno od navedenog objekta otkrivena je južna pročelna strana objekta koji se gotovo u cijelosti nastavlja u sjevernom profilu iskopa. Otkriven je samo vanjski južni plašt zida označenog kao Z7 i jugoistočni ugao uz čiju se vanjsku stranu otkrio kanal (K2) za otjecanje oborinskih voda prekriven kamenim pločama, načinjen od okomito usađene cigle i krovnog crijepa vezanog s malo vapnene žbuke. U zidu Z7 otkriveni su ostaci ulaza s pragom i dovratnicima. Zid je sačuvan u visini od 1,45 m, na čijem se vrhu otkrivaju ostaci zidanoga drenažnog sustava izrađenog u vidu manjega kružnog kanala duž cijele vapnene ispune zida istog smjera kao zid sjever-jug. Zid je temeljen na vodonepropusnom sloju nabijene zemlje crvenice. Najvjerojatnije je riječ o ostacima južnog pročelja Kancelarije kako je to naznačeno na prvim likovnim prikazima. Između Z7 i južnog bedema otkriveno je nekoliko manjih ostataka vapnenih i kamenih podnica: P7, P8, i P11. U III. arheološkoj kampanji, južno od Z7, u uglu između južnog bedema i Z12 načinjena je arheološka sonda kako bi se istražili temelji bedema i došlo do arheološki sterilnog sloja. Otkriveni su sitniji ulomci glazirane keramike i stakla, amorfni željezni predmeti, ulomci kamenih topovskih kugli. Ističe se nalaz srebrnog novca mletačkog dužda Andrije Gritija iz prve pol. 16. st. pronađen u zapadnom dijelu sonde u blizini Z12, na dubini od 145 cm od razine bedemske šetnice. U istočnom dijelu sonde otkrivena je zidana konstrukcija izrađena od kamenih blokova i žute masne zemlje. Istočni dio sonde nije definiran. Istraživanja su bila ograničena financijskim sredstvima, a prekinuta su i zbog loših vremenskih uvjeta (zemlja se smrzla). U istočnom dijelu sektora 2 otkriven je južni dio objekta omeđen zidovima Z13a, Z13b, Z13c, dok se sjeverni dio objekta nastavlja u profilu iskopa. Otkrivena unutrašnjost objekta popločena je ostacima većih uglačanih ploča postavljenih u vapnenu žbuku i podijeljena je pregradnim zidom Z15 u dvije manje prostorije. Na vanjskom zapadnom zidu objekta otkriveni su ostaci kamenih stuba i ulaznog praga. Južno od objekta, između Z13b i južnog bedema, otkriveni su ostaci podnica različitih razina izrađenih od djelomice obrađenih kamenih blokova bez veziva i od obrađenih kamenih blokova učvršćenih vapnenom žbukom (P12, P14 i P15). Sektor 3 Sektor 3 nastavlja se istočno od sektora 2. Istočni rub sektora 3. određen je ostacima zida Z10 koji se pruža dalje prema istoku te je dio zapadnog zida istočnoga topničkog bastiona, kako je to naznačeno na prikazima tvrđave s kraja 18. st. Podnica P14, izrađena od kamenih blokova postavljenih u vapnenu žbuku, nastavlja se iz sektora 2 u sektor 3. Istočno na nižoj razini pružaju se podnice P10 i P15 načinjene od vapnene smjese. Otkrivena je drenažna substrukcija koja je načinjena od većega neobrađenog kamenja. Na krajnjem istočnom dijelu sektora 3, neposredno uz bedem, otkriveno je popločenje, lepezasta oblika izrađeno od posloženih opeka. Vjerojatno je riječ o ležištu za top, tim više što je u produžetku na nešto višoj razini pronađena konstrukcija slična kanalu obrubljena pravokutnim kamenjem i popločena tankim kamenim pločicama. U sektoru 3 na vanjskom plaštu južnog bedema vidljivi su ostaci jugoistočne kule naznačene i na starim likovnim prikazima. Istraživanja s vanjske strane bedema u podnožju kule otkrila su ostatke dvaju pravocrtnih zidova kule, istočnog i zapadnog, koji se pod pravim kutom spajaju s bedemom. Nije moguće utvrditi kakav je bio završetak kule. Na vrhu bedema s unutrašnje strane otkriven je zazidan ulaz u kulu. Ispred ulaza u kulu s unutrašnje strane bedema pronađeni su ostaci dviju kamenih podnica (P17 i P18) koje su vjerojatno pripadale istome srednjovjekovnom razdoblju s kulom. Arhitektonski ostaci zidova zaštićeni su prekrivanjem geotekstilom, a pronađen pokretni arheološki materijal pohranjen je u Muzeju Cetinske krajine. Istraživanja treba nastaviti u sjevernom profilu iskopa kako bi se sada djelomice istraženi objekti u cijelosti istražili te bi tek nakon 395

396 Jurić 1982 Šime Jurić, Građa za bibliografiju Cetinske krajine do 1980, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 3, Sinj, 1982: 14. Marović 1957 Ivan Marović, Brončani mač iz Međina kod Sinja, VAHD, Split, : Marović 1980 Ivan Marović, Cetinska regija u prahistoriji, HAD, 8, Split, 1980, 29, 52. Milošević 1989 Ante Milošević, Izgled i značaj sinjske tvrđave u prošlosti s posebnim osvrtom na tursko i mletačko razdoblje, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 4, Sinj 1989, Milošević 1998 Ante Milošević, Arheološka topografija Cetine, Split, 1998, Soldo 1995 Josip Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga prva, Sinj, Vuletić 1973 Ante Vuletić, Novi neolitski nalazi na području Cetinske krajine, Sinj, 1973: 12. Anita Librenjak Dubravka Čerina Branimir Župić Summary Sinj tvrđava Grad, sektori 2 i 3, pogled od istoka prema zapadu (foto: A. Librenjak) njihova otkrivanja mogla započeti restauracija, konzervacija i prezentacija južnog dijela tvrđave. Duž cijeloga južnog bedema otkriven je grudobran i šetnica koja je slijedeći arheološka istraživanja djelomice rekonstruirana. Literatura Bulić 1904 Frane Bulić, Ritrovamenti antichi cristiani a Sinj, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 27, Spalato,1904: Cambi 1972 Nenad Cambi, Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali, IX. kongres arheologa Jugoslavije, Materijali, XII, Zadar, 1972: 253. Duplančić 1995 Arsen Duplančić, Prinos dokumentaciji urbanističkog razvitka Splita od 17. do 19. stoljeća, Godišnjak ZSKH, 20/21, Zagreb 1994./1995: Gabričević 1983 Branimir Gabričević, Antička nekropola u Sinju. Prilog proučavanju prapovijesnih vjerovanja, VAHD, 76, Split, 1983: Gunjača 1937 Stjepan Gunjača, Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske županije s eskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937: Gunjača 1973 Stjepan Gunjača, Tri preživjela prethrvatska toponima (Tauris, Tilurium i Osinium), Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Rasprave, Knjiga II, Zagreb, 1973: Gunjača 1977 Stjepan Gunjača, Kratak pregled prošlosti Sinja i okolice, Sinj, Gunjača 1981 Stjepan Gunjača, Najstarija poznata katastarska mapa Sinja, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 2, Sinj, 1981: Jadrijević 1940 Ante Jadrijević, Novi rimski natpis s grada Sinja, VAHD, 51, Split, 1940: In the year 2004 and 2005 in connection to The Program of Restoration and Rescue of the Sinj City Walls we conducted rescue archaeological excavation at the Sinj fort. We investigated the area of the inner south side of the walls, from the southwest tower (ca. 400 square meters). We discovered residential army structures from the 17th and 18th century. Judging from the historical art accounts from this period, this complex consisted of the regent s house, two barracks and cannon bastion. They were built of evenly laid ashlars, with an inner pavement of stone slabs. The revealed walls of all the discovered structures continue in the northern profile of the site, hence further excavations are needed. Excavated area revealed floor levels, communications and roofed and unroofed rain water drain canals. Right alongside the south wall we discovered medieval walkway and bulwark. Of the small archaeological finds that can be singled out there are large amounts of stone and iron cannon balls of the various sizes, loaded and grenades. Among them the glazed potshards that can be dated somewhere between the 15th and 18th century are very interesting. Quality of their making suggests that they were imported from the workshops of the Apennine Peninsula. Judging by the particular archaeological finds and historical sources of the area the town had a role of a fortress from the prehistory up to two hundred years back. Redni broj: 210 Lokalitet: Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (Šuplja crkva) Naselje: Solin Grad/općina: Solin Pravni status: P-1024 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija i restauracija Arheološko-istraživački i zaštitno-konzervatorski radovi koje Muzej hrvatskih arheoloških spomenika sustavno provodi na tom objektu nastavljeni su i u godini. Dinamika i slijed radnji na tom lokalitetu ovisni su o izvanjskim 396

397 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 čimbenicima, tako je i ova iznimno kišna godina diktirala vrijeme realizacije planiranih zahvata koji su, zbog čestog poplavljivanja lokaliteta, bili mogući tek od kolovoza te su s prekidima trajali sve do kraja kalendarske godine. Sukladno predloženom programu i odobrenim novčanim sredstvima, radovi su usmjereni na arheološko-istraživačke i konzervatorsko-restauratorske (stručni voditelj: Mate Zekan, prof., u suradnji s Hrvojem Gjurašinom, prof.). Prethodnim manjim arheološko-istraživačkim radovima ispod pločnika prezbiterija ranokršćanske crkve pronađeni su ulomci kamenoga crkvenog namještaja ukrašeni hrvatskom pleternom ornamentikom 9. st. Time je osnažena pretpostavka da je prezbiterij ranokršćanske crkve rabljen i za svečani čin krunjenja hrvatskih kraljeva, moguće još u 10., a sigurno u 11. stoljeću, te da je za potrebe inauguracije u cijelosti rekonstruiran pod prezbiterija, čime nije odbačena ni pretpostavka njegove djelomične adaptacije kao posljedice sanacije zatečenog oštećenja. Odnosi između pločnika brodova krunidbene bazilike i podnice starokršćanskog objekta, kao i kulturni sloj među njima, bili su potpuna nepoznanica. Tek su sustavna istraživanja mogla potvrditi ili opovrgnuti kontinuitet kultnih objekata na tome mjestu, tj. riješiti dvojbu: postoji li na tom mjestu poseban crkveni objekt ukrašen starohrvatskom pleternom skulpturom iz 9. stoljeća ili je taj dekorativan crkveni namještaj instaliran u zatečenu starokršćansku baziliku? U tu dvojbu uključuje se i pitanje adaptacije cijele starokršćanske bazilike ili tek jednog njezina dijela. Arheološko-istražni radovi obavljeni su cijelom širinom bazilike na istočnom dijelu crkvenog broda, između razdjelne crte pločnika koja se nalazi u razini zapadne strane trećeg pilona od ulaza i uzdignutoga crkvenog prezbiterija. Radi toga je trebalo razgraditi pločnik crkve koji je, osim u sjeveroistočnom kutu i pred sredinom prezbiterija, prekrivao cijelu istražnu površinu. Već u staroj Dyggveovoj dokumentaciji bilo je vidljivo da su velike kamene podnice (široke cm, duge do 155 cm, debele 7 10 cm) bile raspucale. Oštećenja nastala od tada, tijekom ovih sedamdesetak godina, pod utjecajem atmosferilija radikalno su uznapredovala tako da je više od 80% pločnika uništeno. Tek manji dio te građe moći će se ponovo upotrijebiti prilikom popločenja crkve, dok će preostali dio trebati zamijeniti novim pločama. Dizanjem pločnika utvrđeno je da je bio postavljen na nekvalitetnom tankom estrihu, debljine do 5 cm, od šljunka i vapna koji je potpuno izgubio svoje vezivno svojstvo. Nastavkom arheološkog istraživanja metodologijom vodoravne stratigrafije dignuto je pet slojeva debelih po 10 cm kada se pokazala podnica starokršćanske crkve. Očuvana je najvećim dijelom u kvalitetnom estrihu te tek djelomice u ostacima popločenja. Istraženi međusloj sastojao se od šute i otpadne smjese kamenja i zemlje. U njemu je nađeno dosta građevnoga keramičkog materijala koji je pripadao opekama (tegulama) ili krovnom crijepu, ali i nekoliko malih otučenih ulomaka profiliranog kamena i oljuština s kapitela. Osobito su važni spomenici koji su kao spoliji završili u temeljima sjevernog zida, podzida prezbiterija i stilobata ranoromaničke bazilike. Tu su uočeni kapitel, abakus i kolona. Dok kapitel stilski i komparativno pripada uobičajenome, ovdje već uočenom građevinskom ansamblu starokršćanske crkve, pozornost je privukla ploča čije zasad dvije vidljive bočne profilirane stranice reljefno optače vegetabilan motiv lozice plošne površine. Taj prilično rijedak način ukrašavanja uočen je na nekoliko ulomaka s toga lokaliteta, a danas se u znanosti raznoliko datira i to u 6., 8. ili 9. stoljeće. Nastavak arheoloških istraživanja pripomoći će utvrđivanju konačne vremenske odrednice za taj dekorativan stil u crkvenoj arhitekturi. Konzervatorsko-restauratorski radovi, zbog loših vremenskih prilika i nekoliko poplava lokaliteta, obavljeni su s prekidima do zadnjih dana godine. Njima je nastavljeno usklađivanje novootkrivenih i onih prije istraženih nekonzerviranih zidova s konzerviranim i nadograđenim južnim i djelomice istočnim zidom krunidbene bazilike. Nakon ovogodišnjih radova konzervacija i restauracija zidova krunidbene bazilike i zvonika krunidbene bazilike približila se kraju. Preostaje postavljanje gornjih završnih redova kamena, vraćanje i uređenje unutrašnje stube sjevernih vrata crkve, rekonzervacija južnih vrata crkve i njihovo usklađenje s izvornom dokumentacijom te cjelovito fugiranje zidnog plašta izvornih i konzerviranih zidova odvojenih dilatacijskom crtom. Dodijeljenim novčanim sredstvima djelomice je restauriran južni zid starokršćanske bazilike. Završetak rada na tom dijelu bazilike, kao i njezina ostalog dostupnog ziđa koje je uglavnom izgrađeno do završnih slojeva, očekuje se nakon osiguranja za to potrebnih novčanih sredstava. Prioritet u zaštiti lokaliteta i dalje ostaje eliminiranje uzroka njegova poplavljivanja, tj. udaljavanje rijeke Jadro od zidova bazilike i njezino vraćanje u staro korito tridesetak metara prema jugu te uklanjanje prometnice koja sa sjeverne strane uzdužno prekriva dio crkve i ostatke kraljevskog samostana. Uporaba te prometnice i vibracije uzrokovane prijevozom teških tereta oštećuju zidove sakralnih objekata na kojima se javljaju pukotine, kao i kontinuirano urušavanje njezine zemljane podloge u iskop lokaliteta. Tek će se rješenjem tih prioritetnih radova steći uvjeti da se ta neizmjerno vrijedna baština, koju su nam ostavili hrvatski kraljevi i dostojanstvenici, dostojno prezentira i da u dodiru s njom nove generacije osjete reminiscenciju nekadašnje im slavne domovine. Literatura Dyggve 1957 Einar Dyggve, Oltarna ograda u krunidbenoj crkvi kralja Zvonimira, VAHD, LVI-LIX, Split, Gjurašin 1996 Hrvoje Gjurašin, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u godini i 1993., Starohrvatska prosvjeta, 21, Split, Grgin 1934 Anton Grgin, Istraživanje starohrvatskih spomenika po splitskoj okolici, Zagreb, Karaman 1931 Ljubo Karaman, Otkriće kraljevskog samostana XI. vijeka, Split, Karaman 1934 Ljubo Karaman, Po ruševinama starohrvatskog solina, Hrvatsko kolo, XV, Zagreb, Karaman 1966 Ljubo Karaman, potječe li ploča s likom hrvatskog kralja u splitskoj krstionioci iz splitske katedrale ili solinskog sv. Mojsija?, Hauptmanov zbornik, Ljubljana, Katić 1929 Lovre Katić, Ubikacija crkava sv. Mojsija i sv. Stjepana u Solinu, Šišićev zbornik, Zagreb, Katić 1939 Lovre Katić, Vođa po starohrvatskom Solinu, Split, Katić 1942 Lovre Katić, Gdje se nalazi krunidbena bazilika kralja Zvonimira, Hrvatsko kolo, XXIII, Zagreb, Oreb 1993 Franko Oreb, Dokumentacija o starohrvatskom Solinu u Arhivu E. Dyggve, VAHD, 85, Split, Zekan 1990 Mate Zekan, Kralj Zvonimir, dokumenti i spomenici, Split,

398 Zekan 1994 Mate Zekan, Sv. Petar i Mojsije Krunidbena bazilika kralja Zvonimira, Split, Zekan 2000 Mate Zekan, Krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Crkva sv. Petra i Mojsija (Šuplja crkva) u Solinu, Pregled dosadašnjih istraživanja, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split, Zekan 2005 Mate Zekan, Solin krunidbena bazilika kralja Zvonimira (Šuplja crkva), HAG, 1/2004, Zagreb, Summary Mate Zekan Because of the frequent flooding of the site the archaeological excavation and conservation works started late in August and were continued with interruptions until the end of the calendar year. Archaeological excavations were focused on solving the dilemma of the existence of a sacral object ornamented with the interlacing ribbon pattern sculpture from the ninth century or whether this piece of decorative furnishing had been installed in the discovered Late Christian basilica and whether this adaptation encompassed the entire object or its one part. This is the reason why a raised pavement was used over the entire width of the early Romanesque basilica at the east part of the naves, between the dividing line of the pavement, in level with the west side of the third pylon from the entrance and the raised presbytery. Underneath the pavement which was submerged into the floor 5 cm thick we found an Early Christian church floor at the depth of 50 cm with partially preserved pavement. The excavated mid-layer consisted of rubble and waste material. There we found considerable amount of building clay material, mostly parts of tegulae or roof tiles, but also a few smaller beaten fragments of profiled stones and peeled part of the capital. We determined a capital, abacus and column had been incorporated into the foundations of the north wall, reinforcement of the presbytery and stylobate of the early Romanesque basilica. Continuation of the archaeological excavations will help to determine the final chronological picture of the making and usage of the discovered decorative embellishing and which has so far been dated in the range between the sixth and eleventh century. Conservation and restoration works were conducted with interruptions due to bad weather conditions and frequent flooding of the site until the last days of They were the continuation of the coordination of the newly discovered walls and the ones that were previously found but which didn t undergo the conservation with the walls that did undergo the process and with the south and partially east wall of the crowning basilica. Redni broj: 211 Lokalitet: Split Dioklecijanova palača (Carrarina poljana) Naselje: Split Grad/općina: Split Pravni status: P-1323 (urbana cjelina/zona zaštite A) Razdoblje: A, SV, NV Vrste radova: zaštitno iskopavanje Od 29. ožujka do 23. svibnja Konzervatorski odjel u Splitu u suradnji s Muzejom grada Splita (Helga Zglav-Martinac), proveo je manja zaštitna arheološka istraživanja na Carrarinoj poljani u sjeveroistočnom dijelu Dikolecijanove palače. Istraživanja su prethodila uređenju i popločenju Split Carrarina poljana, kasnoantički kanalizacijski kanal (foto: I. Alduk) 398

399 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 trga. Tijekom istraživanja pronađen je očekivani sjeverni zid objekta koji je zauzimao sjeveroistočni kvadrant carske palače, srednjovjekovna i novovjekovna arhitektura. Manja sonda, veličine 4x10 m, postavljena je na istočnom dijelu trga, s jednim produžetkom prema zapadu u dužini od 15 m, u kojemu je površinski otkopan samo spomenuti kasnoantički zid. Sjeverni zid objekta koji je zauzimao sjeveroistočni kvadrant carske palače otkopan je u dužini od oko 20 m. Širine je 1,1-1,2 m, a zidan je tehnikom opus mixtum karakterističnom za Dikolecijanovu palaču. Na istočnom dijelu zida pronađena su vrata koja su po svoj prilici bila zazidana vrlo brzo nakon gradnje zida. Zid se sačuvao u visini od oko 1,7-1,8 m, a temeljen je na živcu, tj. tvrđem sloju tupine. S njegove južne strane (nešto više iznad temelja zida) otkrivena je kasnoantička podnica rađena od lomljenih kamenih ploča, koja je prekrila sloj pepela i gara. S obzirom na rijetke keramičke nalaze ispod podnice, vjerojatno je riječ o jednom od prvih građevinskih zahvata u palači (nakon nekakvog požara?). Deblji sloj iznad podnice također pripada razdoblju kasne antike, a ističe se većom količinom životinjskih kostiju, osobito rogova (kravljih, kozjih) te nalazima utega za tkalačke stanove, tj. pršljena za vretena. Tijekom srednjeg vijeka (možda 13. st.) na tom je prostoru podignuta kuća koja svoje zidove (otkriven je zapadni i dio južnog zida) temelji na spomenutoj podnici. Kuća je egzistirala do prve polovine 19. st., kada je porušen cijeli kompleks zgrada na Carrarinoj poljani. Sa sjeverne strane kasnoantičkog ( Dioklecijanovog ) zida također su pronađeni ostaci srednjovjekovnih i novovjekovnih kuća porušenih 30-ih godina 19. st. U jednoj peći (bilo ih je nekoliko) ili ostacima dimnjaka koji je vjerojatno pripadao kući južno od kasnoantičkog zida bio je uzidan i antički natpis vjerojatno iz ranijih stoljeća antike (s ostacima praenomena Caius i nomena Iulius). Kasnoantički slojevi koji se mogu vezati za Dioklecijanovo vrijeme i vrijeme nakon njega zastupljeni su jednim debelim slojem (i do 30 cm) hidraulične žbuke koja je nađena na cijelom prostoru između kasnoantičkog zida i ulice na sjeveru sonde na mjestu gdje se očekivalo popločenje jedne od sporednih ulica u sjeveroistočnom kvadrantu palače. Ta je razina manjim kanalom spojena s otprije poznatim kanalizacijskim sustavom koji se prostire u sjevernom dijelu palače i čine ga glavni kanal koji ide po kardu i nešto uži kanali koji se na njega vežu s istočne i zapadne strane. Tijekom istraživanja pregledan je dio kanala koji se nalazi ispod Carrarine poljane i njegov spoj s glavnim kanalom kod Zlatnih vrata. Kanali su danas jednim dijelom zatrpani muljem i zemljom te su stoga teško prohodni. Sporedni je kanal širok oko 70 cm i visok oko 1,6 m, dok je glavni kanal gotovo dvostruko veći. Na sporedni kanal (ispod Carrarine poljane) veže se i nekoliko manjih komada od koji jedan ima ulaz, tj. izlaz u sondi, što povlači pitanje funkcije prostora iznad kanala. Nakon istraživanja teren je prekriven geotekstilom preko kojega je nasut tzv. tampon debljine 20-ak cm te zemlja s istraživanja. Summary Ivan Alduk From March 29th to May 23rd Split Department for Conservation and in cooperation with the Split City Museum conducted small-scale rescue archaeological excavations at Carrara s square in north-eastern part of Diocletian s Palace. Excavations preceded the renewal and paving of the square. During the mentioned excavations we found a preserved northern wall of the structure situated in the north-eastern quadrant of the regal palace, medieval structures and modern period structures. A smaller trench was made at the eastern part of the square and its dimensions were 4 by 10 m with a westward 15 meters long extension which yielded the surface of the mentioned wall from the late antiquity. Redni broj: 212 Lokalitet: Spli Dioklecijanova palača Naselje: Split Grad/općina: Split Pravni status: P-1323 (urbana cjelina/zona zaštite A) Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Split Carrarina poljana, pogled na sondu s juga (foto: I. Alduk) U listopadu investitor Grad Split i poduzeće HEP započeli su građevinske radove izmještanja trafostanice Grad, te polaganja električnih kabela u Hrvojevoj ulici u Splitu, koja se nalazi uz vanjski istočni zid Dioklecijanove palače. Svakodnevnim konzervatorskim nadzorom arheologa Konzervatorskog odjela u Splitu nad građevinskim radovima, 18. listopada 2006., nakon otkrića antičke grobnice prekrivene tegulama na dvije vode, započinju arheološka istraživanja, koja završavaju u veljači godine. Predmetna arheološka istraživanja obavljena su suradnjom arheologinja Konzervatorskog odjela u Splitu i 399

400 Split, Hrvojeva ulica (izradio: N. Ivanišević) Muzeja grada Splita. Dokumentaciju je izradio arh. tehničar konzervator Nenad Ivanišević, a u istraživanjima su sudjelovale i arheologinja Ana Sunko i restauratorica Jasmina Beneta. Pokretni arheološki nalazi pohranjeni su u Muzeju grada Splita. Stručna i znanstvena obrada antropološkog materijala koji potječe od kasnoantičke populacije pokopane uz istočni zid Dioklecijanove palače povjerit će se dr. sc. Mariju Šlausu s Odjela za arheologiju HAZU-a. Istraživanjima je utvrđen niz novih arheoloških činjenica, otkriveno je kasnoantičko groblje, definirani su dijelovi ostataka antičke arhitekture, dobiveni su podaci o konfiguraciji okolnog terena, koji pružaju vrijedne podatke o tijeku izgradnje i izgledu toga dijela Dioklecijanove palače. Arheološki nalazi otkriveni tom prilikom na dubini od oko 150 cm (od današnje razine okolnog terena), ostali su dijelom očuvani. Na istraživanom prostoru nalazile su se zgrade, između ostalih i zgrada Arheološkog muzeja, temeljene na antičkom groblju. Istočni zid Dioklecijanove palače činio je zapadnu stranu unutrašnjosti tih kuća, srušenih nakon II. svjetskog rata. Uz navedeno, istraženi je prostor desetljećima devastiran radovima na komunalnoj infrastrukturi. U stručnoj literaturi ne postoje zabilježeni podaci za istraženo područje, koji bi ukazivali na postojanje arheoloških ostataka ili groblja, osim arhitektonskih ostataka antičke palače istražene prilikom konzervatorskih radova, pedesetih godina prošlog stoljeća. Groblje i pokretni arheološki ostaci Uz vanjsku stranu istočnog zida, južno od male kvadratne kule Dioklecijanove palače, otkriven je dio kasnoantičkoga groblja. Istraženo je ukupno deset grobova u kojima je bilo pokopano petnaest pokojnika. Istraženi grobovi pripadaju kosturnom tipu ukopa. Prema tipu grobne arhitekture otkriven je jedan dječji grob pod tegulama složenim na dvije vode, te jedan dječji ukop u amfori. Ti su grobovi položeni u smjeru zapad- -istok. Ostalih osam grobova prema grobnoj arhitekturi pripada tipu grobnica s podlogom od manjih komada kamena ili zdravice učvršćenih žbukom, obrubljenih dobro učvršćenim kamenim obložnicama veličine 40x50 cm ukopanim u zemlju, te prekrivenih kamenim pločama i tegulama u kojima je utvrđeno postojanje višekratnih ukopa, s pokojnicima položenim u smjeru sjever-jug, jug- -sjever i zapad-istok. Arheološki utvrđeno postojanje iskopane zdravice uz temeljnu stopu istočnog zida rabljeno je za tamponažu zida Dioklecijanove palače i njegove okolice, s unutrašnje i vanjske strane. Na nasutoj podlozi uz istočni zid smješteno je istraženo antičko groblje na kojem su primjerice nađeni: u grobu 2, na desnoj ruci pokojnice, položen keramički pršljen, u grobu su otkriveni ulomci stakla te sjevernoafričke crvene glačane keramike, a iz grobova 5 i 6 potječu nalazi kasnoantičkoga oštećenog brončanog novca (vjerojatno iz 4. st.). Od ostalih pokretnih Split, Hrvojeva ulica, grobovi 1 i 2 (foto: T. Rismondo) Split, Hrvojeva ulica, grob 3 (foto: E. Šarić) 400

401 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 arheoloških nalaza koji potječu s predmetnih istraživanja, uz numizmatičke nalaze datirane u 4. stoljeće, prikupljena je velika količina ulomaka keramičkog posuđa datiranog od antičkog do novijeg razdoblja, zatim ulomaka stakla, mramornih obloga, metala, te elemenata nošnje (u grobu 7 nalaz kopče). Nepokretni arheološki ostaci Arheološkim istraživanjima uz istočni zid Dioklecijanove palače, uz ostatke grobova te popratnoga pokretnog keramičkog materijala, otkriveni su (uz ostatke antičke arhitekture) ostaci peći koja se može datirati u 19. st., te povezati uz kuće koje su se nalazile priljubljene uz istočni zid palače. Iskopavanjem uz istočni zid Dioklecijanove palače, na dubini od 2,5 do 3 m otkrivena je temeljna stopa istočnog zida, koja prilagođena prati prirodni teren. Na nekim mjestima temeljna stopa ne postoji, jer antički zid za tu svrhu rabi prirodnu liticu, prilagođavajući se konfiguraciji, odnosno padu terena od sjevera prema jugu. Uz navedeno su, prilikom arheoloških iskopavanja, otkriveni ostaci velikim dijelom devastirane oktogonalne kule Dioklecijanove palače s temeljima ispunjenima žbukom i kamenim ulomcima, na dubini od 274 cm. Na spoju istočnog zida i sjeverozapadne stranice kule, otkrivena je temeljna stopa, zatim prag i prolaz iz oktogonalne kule u unutrašnjost palače, te jugozapadna stranica kule. Nakon arheoloških istraživanja nepokretni arheološki nalazi prekriveni su geotekstilom, te zasuti pijeskom, iznad čega su položene plastične cijevi s električnim kabelima. Zaštitna arheološka istraživanja uz istočni zid Dioklecijanove palače, u Hrvojevoj ulici u Splitu, pružila su značajne rezultate. Otkriveno je i istraženo dosad nepoznato kasnoantičko groblje, smješteno uza zid Dioklecijanove palače na mekanoj podlozi od nakopane zdravice između litice i zida, te pokretni i nepokretni arheološki ostaci. Istražena je i dokumentirana konfiguracija okolnoga prirodnog terena u odnosu s istočnim zidom palače, što je vjerojatno i razlog njene konačne tlocrtne dispozicije u cijelosti. Za definiranje konteksta otkrivenoga kasnoantičkog groblja može poslužiti magistarski rad F. Oreba o povijesnom razvoju samostana dominikanaca na Pazaru u Splitu, temeljen isključivo na arhivskim podacima, gdje se zbog sakronima sv. Katarina Aleksandrijska Split, Hrvojeva ulica, pogled na sondu (foto: Z. Sunko) pretpostavlja postojanje prethodne starokršćanske crkve. Stoga se otkriveno kasnoantičko groblje može povezati uza samostan dominikanaca, odnosno pretpostavljenu starokršćansku crkvu sv. Katarine i antičko groblje smješteno oko 100 m sjeveroistočno, na dijelu baroknog bastiona Contarini-Paparella, koje je prema objavljenom izvješću don F. Bulića, otkriveno tijekom građevinskih radova godine. Tom je prilikom otkriveno grobnica pod tegulama složenim na dvije vode i jedna zidana lučno presvođena grobnica te veći broj kosturnih ukopa koje se, prema numizmatičkim nalazima, mogu datirati od 1. do 6. stoljeća. Literatura Bulić 1906 Frane Bulić, Sepolcreto antico cristiano presso il Palazzo di Diocleziano a Spalato, Bull. dalm. (Bulletino di archeologia e storia dalmata), sv. XXIX, Split, Bulić 1913 Frane Bulić, S. Felice Martire di Salona sotto Diocleziano, epolcreto antico cristiano presso il Palazzo di Diocleziano a Spalato, Bull. dalm., sv. XXXVI, Split, Fisković 1950 Cvito Fisković, Prilog proučavanju i zaštiti Dioklecijanove palače u Splitu, Rad JAZU, knjiga 279, Zagreb, Oreb 1990 Franko Oreb, Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, magistarski rad, Oreb 1990a Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, PPUD, Split, Split, Hrvojeva ulica, grob 3 (foto: E. Šarić) Elvira Šarić Tajma Rismondo 401

402 Summary In October 2005 the City of Split and HEP company started construction works on moving the substation and laying the foundations in the Hrvojeva street in Split which is situated along the eastern wall of the Diocletian s Palace. Archaeological excavations gave following results. We discovered movable and immovable finds and investigated previously unknown cemetery from the Late Antiquity, situated along the wall of Diocletian s Palace, on a soft bed of natural soil (between the cliff and the wall). We investigated and recorded the configuration of the surrounding natural terrain in relation to the eastern wall of the palace, which was probably the cause of its final plan in entirety. Discovered cemetery can be related to the Late Christian sacronim of the nearby Convent of St. Catherine of Alexandria and St. Dominic s Church. It can also be related to the cemetery from the Antiquity period dated between the first and sixth century and which was discovered in 1905, 100 m northeastern from Diocletian s Palace. Redni broj: 213 Lokalitet: Split Manuš Naselje: Split Grad/općina: Split Pravni status: P-1880 Razdoblje: A, SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Prilikom građevinskih radova tvrtke HEP, u sklopu kojih je planirano polaganje električnih kabela, na splitskom su predjelu Manušu tijekom proljeća 2005., otkriveni novi važni arheološki nalazi koji upotpunjuju već otprije poznatu arheološku topografiju toga prostora u antičko vrijeme. S obzirom na to da se 60% svih poznatih antičkih lokaliteta na splitskom poluotoku nalazi upravo na Manušu, ne iznenađuje kvaliteta i brojnost arheoloških nalaza nađenih na tome području i ovom prigodom. Arheološka istraživanja pružila su, uz ostale, važne ostatke dijelova antičke arhitekture za koje, poput arheoloških nalaza na obližnjem lokalitetu Ad basilicas pictas, nije isključena pretpostavka da pripadaju naselju Spalatum, označenom na Tabuli Peutingeriani, koje se nalazilo na raskrižju putova između kasnije izgrađene Dioklecijanove palače i Salone te cestovne komunikacije koja je vodila s istoka od Epetiuma do zapadnog rta Marjana Ad Dianam. Već krajem 19. st. u stručnoj su literaturi zabilježeni povremeni arheološki nalazi s Manuša, datirani u antičko razdoblje. Prilikom gradnje željezničke pruge otkriveni su arheološki nalazi datirani od 1. do 3. stoljeća ostaci arhitekture (zidovi i stupovi), te ulomci arhitektonske plastike i urne (paljevinski ukopi). Na Manušu se nalazi i spomenuti obližnji antički lokalitet Ad basilicas pictas, istraživan od do i godine, s definiranima trima građevinskim fazama datiranim u 1./2., 5./6. i 12. stoljeće. Uz sjeveroistočni rub toga lokaliteta, otkriven je kanal akvedukta dužine 20,70 m, dok je istočno godine otkriveno groblje pod tegulama datirano u 5./6. stoljeće. Arheološka istraživanja Manuš Zanimljivo je da su svi dosad otkriveni arheološki nalazi na području splitskog predjela Manuša, omeđenog Bihaćkom, Vukovarskom i Kliškom ulicom te usjekom pruge, popratni rezultat izgradnje komunalne infrastruk- Split Manuš, pogled s označenim pozicijama istraživanja (foto: Z. Sunko) 402

403 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 ture i gradnje građevina javne namjene. Tako su i arheološki nalazi s dijela Manuša istraživanog od travnja do srpnja otkriveni su prilikom iskopavanja za polaganje električnih kabela. Kako je investitor pri početku radova ishodio sve potrebne dozvole, nepredviđena arheološka istraživanja odvijala su se u otežanim uvjetima, prilikom kojih su istraživači bili prisiljeni danonoćno pratiti iskopavanje zemlje teškom mehanizacijom, bez obzira na vremenske prilike i ostale okolnosti, uklapajući se u dinamiku građevinskih radova, zaustavljajući ih prilikom arheoloških nalaza i istražujući nekoliko dionica. Arheološki su nalazi (sačuvani antički zidovi i dio akvedukta) otkriveni tijekom kampanje na Manušu rezultat suradnje arheologa, investitora (HEP) i projektanata koji su predviđene projekte polaganja elektroinstalacija, ulažući znanje i tehničke mogućnosti, uspješno i brzo prilagođavali novim okolnostima. U predmetnim su arheološkim istraživanjima, pod vodstvom arheologinja iz Muzeja grada Splita i Konzervatorskog odjela u Splitu, sudjelovali konz. tehničar Nenad Ivanišević (Konzervatorski odjel u Splitu) i arheologinja Vedrana Perković. Arheološki nalazi pohranjeni su u Muzeju grada Splita. Zbog mnogo otkrivenih pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza koji ukazuju na važnost istraženog lokaliteta i svih budućih planiranih građevinskih radova na tome prostoru, poduzeta su i geofizička istraživanja georadarom, koja je obavila tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Sesveta, pod vodstvom arheologa Gorana Skelca. 1. dionica Iskopavanje zemlje prilikom polaganja električnog kabela (južno od vile Plevna) 2005., rezultiralo je otkrićem ostataka antičke građevine čiji su dijelovi (istočno od same vile) već bili otkriveni i dijelom uništeni širenjem usjeka željezničke pruge 1878., te iznova otkriveni i još većim dijelom uništeni gradnjom kanalizacijskog kolektora 1982., kad je otkriveno i presječeno deset antičkih zidova, te je uništen dio paljevinske nekropole iz 1./2. stoljeća. Arheološka istraživanja Manuša započela su kada su Elvira Šarić i Tajma Rismondo, nakon vijesti u dnevnom tisku, objavljene 30. ožujka 2005., pregledale strojem iskopan zemljani rov položen uz južnu stranu vile Plevne te, s obzirom na navedene poznate činjenice o postojanju arheoloških nalaza na tome prostoru, utvrdile postojanje arheoloških ostataka. Nakon rješenja o obustavi daljnjih građevinskih radova koje je izdao Konzervatorski odjel u Splitu i ishođenih dozvola za arheološka istraživanja, istog su dana započela zaštitna arheološka istraživanja. U dijelu već iskopanog rova širine 168 cm, na dubini od 100 do 180 cm, bili su vidljivi ostaci antičkih zidova, od kojih je jedan dio antičkog zida devastiranog 1982., zatim baza stupa promjera 50 cm, velika količina antičkih tegula i imbreksa (izmjereno 30. lipnja 2005.: ukupno 807 kg), žbuke, brojni ulomci antičke keramike, ljudskih kostiju, stakla, te četiri primjerka brončanog novca datiranog u 4./5. stoljeće. Ukupno su u istraženom dijelu otkrivena četiri zida položena u smjeru sjever-jug i dva položena u smjeru istok-zapad. Na zapadnom dijelu iskopanog rova u zidu je otkriven otvor kanal kvadratnog oblika, povezan s kanalom koji se proteže dalje prema istoku. Kanal otkriven tom prilikom istovjetan je kanalu kvadratnog profila otkrivenom na obližnjem lokalitetu Ad basilicas pictas godine, koji se povezuje uz građevinu polukružnog tlocrta, datiranu u 1./2. stoljeće. Nad jednim od novopronađenih zidova Split Manuš, antički kanal (foto: T. Rismondo) pronađen je in situ postavljen kameni prag s temeljem. Širina sačuvanih otkrivenih zidova iznosi od 55 do 90 cm, dok je sačuvana visina na nekim mjestima i veća od 1 m. Arheološka su istraživanja pružila i brojne nalaze pokretnoga arheološkog materijala: numizmatičke nalaze, elemente nošnje, nalaze ostataka unutrašnje dekoracije, kao što su mramorne obloge (crveni i zeleni porfir, cipollino, alabaster) i kockice mozaika. Opisani dio trase pažljivo je istraživan od 30. ožujka do 30. lipnja 2005., nakon čega su antički zidovi prekriveni geotekstilom i zasuti pijeskom. Investitor je projekt polaganja električnih kabela na ovoj dionici prilagodio novootkrivenim arheološkim nalazima tako da su umjesto previđenih duboko ukopanih plastičnih cijevi kroz koje je trebalo provući električne kabele, u sjevernoj polovici rova, nad dijelom geotekstilom prekrivenih i pijeskom zasutih antičkih zidova, položene tzv. betonske kade kroz koje su provučeni električni kabeli. 2. dionica Istodobno s arheološkim iskopavanjem na prethodnoj dionici, mehanizacijom se širio iskop u smjeru zapada (na nogostup i kolnik Livanjske ulice), gdje su također otkriveni brojni arheološki ostaci, od kojih jedna keramička zdjela, položena obrnuto u paljevinskom sloju (debljine cm) nad antičkom podnicom. Ostale arheološke nalaze čine željezni čavli, velika količina keramičkh ulomaka i dvije kockice mozaika. Navedeni arheološki nalazi čine cjelinu s već otpije poznatima, otkrivenim na području između vile Plevne i poslovne zgrade u Livanjskoj ulici, Split Manuš, akvedukt (foto: T. Rismondo) 403

404 kad su pronađeni ostaci antičke građevine na površini većoj od 180 četvornih metara. Istraženi je prostor nakon istraživanja prekriven geotekstilom i nasut pijeskom. 3. dionica Daljnji iskop za polaganje električnog kabela protezao se prema zapadu (Kliškoj ulici), u prolazu između zgrade dječjeg vrtića izgrađene sedamdesetih godina prošlog stoljeća i zgrade Sveučilišta/katastra sagrađene početkom 20. stoljeća. Prema podacima objavljenim u stručnoj literaturi, za arheološke nalaze koji bi potjecali s te dionice nema podataka, osim bilješke u dnevniku Franka Oreba, iz koje je razvidno da su na tom prostoru 1979., prilikom izgradnje zgrade dječjeg vrtića, otkriveni ostaci antičke arhitekture i jednog pitosa, koji su svi tada i uništeni. Tijekom posljednjih arheoloških istraživanja, upravo je na tome potezu (između zgrade Sveučilišta/katastra i vrtića) otkriven dio uništene podloge od vodonepropusne žbuke, postavljene na kamenoj konstrukciji, koja se protezala sjeverno (prema zgradi Sveučilišta) i južno (prema zgradi vrtića), uz brojne nalaze keramičkih ulomaka, od kojih su najbrojnije amfore. Važno je pripomenuti da je akvedukt prolazio nekoliko metara od tog nalaza, pa nije isključeno pretpostaviti njihov međusoban odnos i vezu. I u temeljima južne strane zgrade Sveučilišta, otkriveni su brojni nalazi keramike, stakla, te dio alabasternog kapitela. Otkriveni su nepokretni arheološki nalazi nakon istraživanja prekriveni geotekstilom te zasuti pijeskom, a iznad su položene plastične cijevi s električnim kabelima. 4. dionica U Kliškoj ulici, postavljen u smjeru sjever-jug, protežući se dijelom i ispod zgrade Sveučilišta/katastra, nalazi se dio kanala akvedukta, obnavljan u vrijeme austrougarske uprave, a danas je u funkciji gradske kanalizacije. Stalnim nadzorom nad iskopom teškom mehanizacijom, te u suradnji s investitorom, projektantom i izvođačem, izbjegnuta je devastacija dijelova antičkog akvedukta prilikom polaganja električnih kabela. Otkriveni arheološki nalazi pokazuju veličinu prostora obuhvaćenog arheološki dokazanom antičkom izgradnjom već od prvih stoljeća poslije Krista. Dijelovi arhitekture otkriveni ovom prilikom, pribrojeni onima otprije poznatim, protežu se na površini od cca 2500 m 2. Širina antičkih zidova otkrivenih u potonjim arheološkim istraživanjima, koja iznosi do gotovo jednog metra, analogna je primjerice širini zidova antičke kružne građevine iz 1./2. st. otkrivene na lokalitetu Ad basilicas pictas, na površini dosada obuhvaćenoj istraživanjima, upućuje uz nalaze luksuznih mramornih obloga i veliku količinu ostaloga popratnog arheološkog materijala na pretpostavku o postojanju velike javne građevine ili više građevina na Manušu u antičko vrijeme. Kvaliteta, karakter i količina svih dosadašnjih arheoloških nalaza na opisanom pro-storu ukazuju na kontinuitet naseljenosti toga područja od prvih stoljeća poslije Krista navodeći na pretpostavku o naselju koje živi prije, za vrijeme i nakon izgradnje Dioklecijanove palače. Literatura Buškariol 1984 Frane Buškariol, Prilozi antičkoj topografiji Manuša, Kulturna baština 15, Split, Jelić 1897 Luka Jelić, Crtice o najstarijoj povjesti Spljeta, VHAD, n.s., Split, 1896./1897. Oreb et al Franko Oreb, Tajma Rismondo, Miroslava Topić, Dubravka Čerina, Tomislav Šeparović, Mario Šlaus, Dragica Krstić, Domagoj Mudronja, Ad basilicas pictas, (monografija), Ministarstvo kulture, Split, Rismondo 2003 Tajma Rismondo, Naselja i naseljavanje na splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka, HAnt, 11, Pula, Rismondo, Šarić 2005 Tajma Rismondo, Elvira Šarić, Arheološka istraživanja na splitskom poluotoku Manuš, Materijali, 17, Međunarodno arheološko savjetovanje, Pula, Summary Elvira Šarić Tajma Rismondo The archaeological excavations conducted on Manuš in Split 2005 gave us numerous new archaeological finds, which demonstrate the size of the area covered by the archaeologically proved classic structure from the first centuries before Christ. The found parts of the architecture that were discovered on this occasion and added to those previously found stretch over the area of ca square meters. Width of the classic walls which were discovered during the mentioned excavations and which amounts to almost one meter, is analog for example to the width of the classic structure from the first/second centuries, which was discovered at the locality Ad Basilicas Pictas, at the area that was covered by the previous excavations. Together with discoveries of luxurious marble linings and large amount of other archaeological material indicates that the existence of a large public structure or more of them. The quality, the character and the quantity of all previous movable and immovable finds at the described area indicate the continuity of life on that area from the fist centuries before Christ- making possible the assumption that there existed a settlement before and after the construction of the Diocletian s Palace. Redni broj: 214 Lokalitet: Sućurje Trg sv. Ante Naselje: Sućurje Grad/općina: Sućurje (otok Hvar) Pravni status: P-980 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor Od travnja do prosinca proveden je arheološki nadzor i zaštitno arheološko iskopavanje u Sućurju na otoku Hvaru. Arheološki su radovi obavljeni tijekom izgradnje kanalizacijske mreže. Radovi su provedeni budući da je na području naselja Gornja i Donja banda, a osobito u neposrednoj blizini dobro zaštićene luke Sućuraj, dosad zabilježen veći broj arheoloških nalaza (Vujnović 2002). Arheološki nadzor prilikom kopanja kanala za kanalizacijsku mrežu u Sućurju vodio je arheolog Nikša Vujnović uz pomoć Igora Hrstića, pod koordinacijom Miroslava Katića i Ivana Alduka iz Konzervatorskog odjela u Splitu. 404

405 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Sućurje, položaj lokaliteta Prilikom nadzora pronađeni su arheološki nalazi na pet pozicija duž kanalizacijske mreže. Za vrijeme radova na crpnoj stanici Sućuraj 3 bagerom je iskopana sonda veličine 7x5 m, dubine 3 m. Tom je prilikom iz dubljih slojeva iskopa sakupljen veći broj ulomaka rimske keramike i to amfora debljih i tanjih stijenki, pitos, ulomaka sitnije keramike i tegula. Prilikom dokumentiranja iskopa za crpnu stanicu, crtežom te digitalnim fotografijama utvrđeno je da je riječ o dvama rimskim kulturnim slojevima, kojima je granica jasno uočljiva. Južni dio čini nabacano veće kamenje među kojim su sakupljeni veći ulomci amfora. Na istoj se visini u sjevernoj trećini profila nalazi sloj sa sitnim kamenjem i pijeskom, također s rimskom keramikom i slojem tegula koje stoje u horizontalnoj liniji u dužini od oko 2 m. Od pokretnih se nalaza izdvajaju ulomci amfora: obodi, drške, te čitav vrat amfore s obodom. Svi ulomci amfora mogli bi se datirati od 1. st. pr. Kr. do kasne antike. Također je sakupljeno više ulomaka tegula i pitosa. Od sitnijih nalaza sakupljeni su ulomci rimskih lonaca, poklopaca s drškom, dva manja ulomka rimskog stakla te jedan ulomak brončanog predmeta. Prilikom iskopa pronađen je ulomak oboda posude s crnim premazom helenističke proizvodnje iz 3./2. st. pr. Krista. Iznad spomenutih slojeva se nalazi i tamnosivi sloj s manjim kamenjem i nalazima glazirane keramike iz 16. i 17. st. Gornji podaci, osobito sloj s krupnim kamenjem s velikom koncentracijom ulomaka keramike, ukazuju da je riječ o antičkom valobranu (lukobran), koji je bio veoma važan za sigurnost boravka u luci zbog udara valova iz istočnog i jugoistočnog smjera. Sakupljena keramika, kao i ona pronađena prilikom ranijih radova u luci (Vujnović 2002), svjedoče da je luka rabljena od 4. st. pr. Kr. do danas. Tijekom nadzora u ulici između ogradnog zida samostana i kuće na portu zvane Palac iz 16. st. s grbom mletačkog plemića Fabrizia Salvaresea (Kovačić 1999), primijećeno je da su kulturni slojevi vrlo plitki te da se kamen živac nalazi na dubini od 0,5 do 1 m. Ta činjenica upućuje na to da je sjeverni zid Palaca temeljen na tvrdoj podlozi, odnosno na kamenu živcu. U plitkim slojevima otkrivena je rimska keramika, kao i glazirana keramika iz 16. i 17. st. Iskopavanjem kanala u ulici pred ulazom u predvorje crkve sv. Jurja uočene su dvije arheološke situacije. Prva je vezana uz nalaze većih količina rimske keramike (amfore, pitosi te veći broj tegula). Kako svi ulomci imaju zaobljene bridove, može se primijetiti da su nastali djelovanjem mora. Pretpostavka je da je taj prostor u rimsko doba služio za izvlačenje brodova. Na tom su se mjestu mogli obavljati nužni popravci brodova. Tu pretpostavku uvjerljivo potvrđuju stare fotografije s početka 20. st. (Anić 1999) gdje se vide brodice izvučene na obalu, kao i crtež luke sv. Jurja s kraja 17. st. poznatoga mletačkog kartografa V. M. Coronellija (Kovačić 1989) na kojoj se, i to na zapadnoj fasadi kuće Palac, uočava ulaz s lučnim svodom u arsenal u kojem su se čuvali i popravljali brodovi. Druga informacija je nalaz južnog lica zida koji se vidi u dužini od 2 metra i visine od 0,6 m. Građen je od grubo klesanog kamena povezanog žbukom koja je miješana sa sitnim morskim oblucima. Temeljna stopa nije uočena, već je najvjerojatnije uništena bagerom. Donji dio tog zida ukopan je u sloj s dosta sitnog kamenja i ulomaka rimske keramike i tegula. Vrlo sličan opisanom zidu je i zid koji se nalazi oko dvije stotine metara sjeverno, na položaju Košćak. Istom je tehnikom zidan improviziran zdenac s izvorskom vodom u samostanskom vrtu (Vujnović 2002). Toponim Košćak (castellione) analogijom je sličan toponimima na istočnoj jadranskoj obali kao što su Koštilo, Košćun, Koštel, što je pojava od ranoga srednjeg vijeka do 8. st. (Šimunović 1986). Iskopavanjem kanala od središnjeg parka prema zapadu iznad živca (dubina od 1,4 do 1,5 m) otkriven je tamnosmeđi sloj s malo sitnijih ulomaka rimske keramike i tegula. Jedan je ulomak drške amfore kasnoantičkog podrijetla. Iznad spomenutog mjesta na dubini od jednog metra, ali samo u južnom profilu kanala, sloj je s manjim i srednjim kamenjem u dužini od oko 30 m. Najvjerojatnije je riječ o ostacima terase koja je sprečavala odnošenje zemlje. 405

406 Sućurje, sondažno istraživanje na Trgu sv. Ante (foto: J. Burmaz) Istraživanja na Trgu sv. Ante Prema projektu izgradnje kanalizacijske mreže naselja Sućurja na Hvaru, na Trgu sv. Ante predviđena je izgradnja crpne stanice Sućuraj 2. S obzirom na to da se na tom položaju nalazila biskupova palača, provedeno je zaštitno arheološko iskopavanje. Arheološki radovi trajali su sedam radnih dana (tijekom prosinca 2005.). Radove je obavila tvrtka Kaducej d.o.o., a sudjelovali su arheolozi Nikša Vujnović, Tea Katunarić i Josip Burmaz. Cilj iskopavanja bio je utvrđivanje ostataka palače makarskog biskupa fra Bartula Kačića Žarkovića, koja je građena početkom 17. st. na Trgu sv. Ante. Nakon pada Makarskog primorja (Krajina) pod tursku vlast 1499., stanovnici počinju prelaziti na otok najviše u Sućuraj koji je najbliži kopnu. Za vrijeme višekratnih mletačko-turskih ratova u 16. st., osobito u vrijeme i nakon Ciparskog rata ( ) doseljenici se nastanjuju u Gornjoj bandi uz crkvu sv. Jurja, a početkom 17. st. i na poluotoku Gubavac (danas Donja banda). Radi obrane od Turaka, gradi se mletačka utvrda Fortica (Kovačić 1989). Zajedno s pukom dolaze i redovnici iz franjevačkih samostana u Živogošću i Zaostrogu, kao i makarski biskup fra Bartol Kačić Žarković. Pred početak Kandijskog rata ( ) u svoju palaču kod hospicija franjevaca iz Zaostroga u Sućurju povlači se makarski biskup Žarković i tu umire godine. Na osnovi arhivskih podataka, osobito biskupove oporuke, utvrđeno je da se biskupova palača nalazila na trgu crkve Sv. Ante u Donjoj bandi. Palača je srušena savezničkim bombardiranjem godine (Anić 1999). Arheološka istraživanja provedena su u trima sondama, koje su smještene u skladu s planom kanalizacijske mreže. Sonda 1 pravokutnog je tlocrta, površine 21 m² (7x3 m), dok su sonde 2 i 3 iskopni kanali sonda 2 (5,4x1 m), sonda 3 (10x1,2m). Nakon uklanjanja gornje površine asfalta i asfaltnog nasipa te čišćenja, utvrđeno je da je sonda 3 uništena vodovodnim i telefonskim instalacijama sve do razine zdravice (na tom se mjestu prema katastarskoj podlozi očekivao zapadni zid palače), tako da su istraživanja nastavljena jedino u sondama 1 i 2. U sondi 1 otkriveni su ostaci nosivog dijela stubišta s kojeg se s jugozapadnog ugla palače prilazilo na kat. Ugao tvore dva zida od kojih je prvi u smjeru sjeverozapad- -jugoistok, širine 0,43 m, sačuvan u dužini od 1 m. Drugi se zid nalazi u smjeru jugozapad-sjeveroistok, širine 0,55 m, a sačuvan je u dužini od 0,85 m. Oba su zida građena od vapnenačkog kamena povezanog žbukom. Vanjska su lica od klesanog kamena od kojih je najveći veličine 0,45x0,65 m, dok je sredina zida ispunjena sitnijim kamenjem povezanih žbukom. Taj najveći kamen ujedno je mogao tvoriti i prvu stubu. Zidovi su sačuvani u visini jednog reda kamena. U produžetku zida, s jugoistoka prema sjeverozapadu, pronađen je negativ zida u dužini od 1,8 m, a širini od 0,4 m (prilog 6). Zapadno i južno od navedenih zidova pronađena je nakupina vapnenačkog kamena i kamenih ploča od kojih je u dijelovima vidljivo slaganje. Nakon dizanja kamena jugozapadno od prilaza stubištu, uočena je ravna kamena ploča (živac) kod koje je sa sjeveroistočne strane u istoj razini uočeno slaganje manjih kamenih ploča. Taj nalaz vjerojatno predstavlja prvu fazu popločenja, tj. prilaz palači u vrijeme kad je ona građena. Treba naglasiti da su sjeverni, istočni i jugoistočni dijelovi sonde 1 popuno uništeni recentnim infrastrukturama. U sondi 2 pronađen je temelj jugoistočnog zida palače. Zid je pronađen u širini sonde (1,4 m). Izgrađen je u smjeru sjeveroistok-jugozapad, od klesanog vapnenca povezanog žbukom. Temelj je izgrađen na živoj stijeni, širina mu je 1 m, a sačuvan je u visini dva reda kamena (0,40 m). U sondi 1 nije pronađen logičan nastavak ovog zida jer je na tom dijelu uništen električnim i telefonskim instalacijama. Pokretnih arheoloških nalaza bilo je vrlo malo uglavnom je riječ o glaziranoj keramici od 17. do 20. st. Zbog pronađenih ostataka biskupove palače crpna stanica Sućuraj 2 premještena je dvadeset metara istočno. Sonda je prekrivena šljunkom nad kojim je cesta ponovo asfaltirana. Literatura Anić 1999 Nikola Anić (urednik), Makarski biskup fra Bartol Kačić Žarković, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Sućurju g., Sućuraj, Kovačić 1989 Vanja Kovačić, Mletačka kula u Sućurju na Hvaru, PPUD, 26, Split, 1989: Kovačić 1999 Joško Kovačić, Župa Sućuraj na Hvaru, Služba Božja, 1/XXXIX, Makarska, 1999: Šimunović 1986 Petar Šimunović, Istočnojadranska toponimija, Split, Vujnović 2002 Nikša Vujnović, Prethistorijsko i antičko razdoblje na području naselja Sućuraj, Prilozi povijesti otoka Hvara, XI, Hvar, 2002: Summary Josip Burmaz During 2005 archaeological surveillance and rescue archaeological excavations were done at Sućurje at Hvar Island. Archaeological works were done during the construction of sewer system. During the archaeological surveillance of the route five finds were discovered. Movable finds (pottery, iron/metal) date from the third century BV to 16th/ 17th century AD. The works were conducted at the St. Ante s Square in Sućurje and aimed to determine the remains of the palace of the friar Bartul Kačić Žerković, bishop from Makarska and which had been built on the square at the beginning of the seventeenth century. Archaeological excavations were conducted in three trenches, placed in accordance to the plans of the sewer system. Archaeological excavations confirmed the existence of the structure. Movable finds were scarce. It was mostly glazed ceramics between the seventeenth and twentieth century. 406

407 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 215 Lokalitet: Sustipan Naselje: Sumpetar Grad/općina: Dugi Rat Pravni status: R-664 Razdoblje: A, SV, NV Vrsta radova: sustavno iskopavanje U Sumpetru, na lokalitetu Sustipan, s crkvama sv. Stjepana i sv. Antuna Opata te starim župskim grobljem naselja Jesenica, nastavljena su sustavna arheološka istraživanja. Radovi su provedeni od 10. studenog do 14. prosinca 2005., kao treća godišnja kampanja. U odnosu na prethodne, ta je istraživačka akcija bila kraća zbog izdvajanja dijela financijskih sredstava namijenjenih arheološkim iskopavanjima za prvu fazu izrade arhitektonskog snimka crkava. Stručna voditeljica istraživanja: mr. sc. Vedrana Delonga sa suradnicima, arheologinjama Silvom Grković i Anitom Lovrić te tehničkim dokumentaristom Miranom Palčokom. Istraživački program financiralo je Ministarstvo kulture, uz manje učešće Općine Dugi Rat. Iskopavanja su se najvećim dijelom odvijala na prostoru jugozapadno od pročelja crkve sv. Stjepana, točnije u okviru sonde II, i bila su usmjerena na daljnje iskopavanje površine južno i istočno od već otkrivenih grobova (G. 1-12). Na taj su način spojene dvije sonde (I i II), čime je istražena površina u okviru južnog sektora znatno proširena. Dubina otkopa kretala se u rasponu od minimalne, na niveleti od 1,30 m, do maksimalne na 2,74 m. Već su rezultati prošlogodišnje akcije upućivali na pretpostavku da ta zona ukopišta s 12 otkrivenih grobova (G. 1-11, G-13A), datira iz poodmakloga srednjeg i samih početaka novoga vijeka (15./16. st.), što se moglo naslutiti po tipologiji grobne konstrukcije, višekratnim ukopima bez grobnih nalaza i ulomcima kasnogotičke glazirane keramike u otkopnom arealu (Delonga 2005). U sezoni ta je pretpostavka i potvrđena pronalaskom dva novca venecijanske provenijencije, oba iz bliskog razdoblja s kraja 15. i prve polovine 16. stoljeća. Jedan je srebrni soldin venecijanskog dužda Agostina Barbariga ( ), pronađen na površini G-10, točnije u zemlji tik pod poklopnicom. Drugi je srebrni mezzo soldo dužda Gerolama Priulija ( ), pronađen u G-17. U vertikali ukapanja i razvitku groblja na dijelu istraživane površine jugozapadno od crkvenog pročelja, ovogodišnjim su se iskopavanjima uspjela konkretnije razlučiti tri vremenska sloja: mlađa faza groblja iz recentnog razdoblja (18. st. kraj 19. st.), faza formiranja kasnosrednjovjekovnih te ranih novovjekovnih grobnica i najstariji sloj antičkih/kasnoantičkih grobova. Potonji horizont može se arheološki dokumentirati tek prema vrlo skromnim materijalnim ostacima na otkopnoj niveleti od 2,50 do 2,74 m, jer su grobovi iz tog razdoblja uglavnom uništeni kasnijom izgradnjom zidanih obiteljskih grobnica tijekom kasnoga srednjeg vijeka (primjer G-14). To sugeriraju nalazi opeka kao vjerojatni ostaci antičkih, rimskih ukopa pod keramičkim tegulama s pripadajućim nadgrobnim stelama, od kojih su neke bile naknadno upotrijebljene za poklopnice kasnosrednjovjekovnih grobova (G-13). Svi su kasnosrednjovjekovni grobovi, njih 17, dosad otkriveni u sondi II (G. 1-17), kao i grob (G-13A) u sondi I, orijentirani u smjeru istok-zapad, dakle suprotno od kasnih novovjekovnih grobnica koje najvećim dijelom prate smjer sjever-jug. Imali su više ukopa, mahom s poremećenim kosturima. Zidani su bez veziva, od pravilno lomljenog i priklesanog kamenja na kojem je bilo ostataka žbuke jer potječe od ziđa nekadašnje kasnoantičke/ranosrednjovjekovne crkve na lokalitetu. Grob 16, temeljen u samoj zdravici, nije zidanog tipa kao ostali i izgledom je vrlo sličan najčešćem obliku srednjovjekovnih grobova s obložnicama od kamenih ploča, usađenih okomito uz rubove zemljane rake i poklopljenih tankim nepravilnim kamenim pločama. Svih je 17 srednjovjekovnih grobnica pretraženo, a zidana grobna konstrukcija je dekomponirana, osim u slučaju groba G-17. To je učinjeno radi otkrivanja eventualnih spolija što se, slično iskustvu tijekom prijašnjih iskopavanja, višestruko potvrdilo i u ovoj kampanji. Kamene grobne konstrukcije u slučaju G-17 (sonda II) i groba 13A (sonda I) sačuvane su intaktne u okviru istražene površine, ako bi bile uključene u planiranu prezentaciju arheoloških nalaza na terenu. U sastavu otkopnih slojeva prati se velika količina keramičkih ulomaka antičke provenijencije, osobito građevne keramike (tegula i imbreks) iz ranocarskog i kasnoantičkog doba (tegule sa žigom Pansiana i one s otisnutim tragovima prstiju u obliku zavojnice). Među otkrivenim pokretnim nalazima, točnije kamenim spolijima u istraženim grobovima, valja izdvojiti dva ulomka rimske stele s reljefnim cvjetnim i zoomorfnim motivima, ulomak starokršćanskog pluteja s geometrijskim ukrasom, koji pripada istoj cjelini kao i ulomci (spoliji) pronađeni u otprije pretraženim grobovima te kameni ulomak s donjim dijelom male muške figure s prikazom guske uz nogu. Radi pronalaženja ostalih dijelova arhitekture najstarije starokršćanske/ranosrednjovjekovne crkve na lokalitetu, otvorena je nova sonda (sonda IV), jugoistočno od otkrivenih temelja prvobitne crkvene apside. Tu su nađene kasne novovjekovne zidane grobnice (grobnice 1, 2, 3), koje su njihovi vlasnici već ekshumirali, a kosturne ostatke prenijeli u novoizgrađene obiteljske grobnice na novom dijelu sumpetarskoga groblja. Nakon skidanja grobnica do dubine od oko 1 m, započelo je rušenje nestabilne suhozidne ograde groblja, kako se ne bi obrušavala na površinu sonde, a potom i podizanje novog suhozida. Tom je prilikom nađen Sustipan, plan lokaliteta s označenim sektorima istraživanja (izradio: M. Palčok) 407

408 ulomak kamene prozorske tranzene i masivan kameni postament s utorom, kao konstruktivni element prvobitne crkvene građevine. Uz opisane arheološke radove, započela je izrada detaljnoga arhitektonskog snimka postojećih crkava sv. Stjepana i sv. Antuna Opata, što je glavni uvjet za početak samih arheoloških istraživanja unutrašnjosti crkvenih objekata, odnosno njihovu ukupnu sanaciju i obnovu. Zbog iznimne ugroženosti, prioritet je dan crkvi sv. Stjepana, gdje se u sljedećoj fazi rada planira skidanje dotrajale žbuke na zidovima crkve, skidanje kamenog pločnika, istraživanje postojećih grobnica pod pločnikom i ostalih arheoloških struktura pod razinom sadašnjeg poda te skidanje postojećega oltarnog stupa s menzom radi istraživanja tog dijela svetišta. Valja još jedanput naglasiti da je problematika istraživanog lokaliteta iznimno slojevita. Uključuje velik prostor i vrlo složene radove, posebice uvjetovane ugroženošću dvaju crkvenih objekata koji se s preinakama rabe od kasne antike sve do danas. Obilježje kompleksnosti lokalitetu daju upravo crkve višestoljetnog kontinuiteta i vertikala sepulkralnog prostora oko njih, gdje se iskopavanjima već treću godinu arheološki otkrivaju materijalni ostaci od antike do kraja 19. stoljeća, a koje valja istražiti i povezati u kulturnu sliku lokaliteta na Sustipanu, kao i povijesnog mjesta Sumpetra (antičke Nareste, srednjovjekovno Sello iz kartulara sv. Petra Gumajevog). Literatura Delonga 2005 V. Delonga, Lokalitet: Sustipan, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: Summary mr. sc. Vedrana Delonga At the site Sustipan, in Sumpetar, with the Churches of St. Stephen and St. Antun Opat and the old district cemetery of the Jesenica village we continued the systematic archaeological excavation. They were conducted for the most part at the area southwest of the façade of the St. Stephen s Church, more exactly in the area of the probe II and they were directed at the further excavation of the area south and east of the preciously discovered graves (G. 1-12). In this way, two probes were connected (I and II) which considerably expanded the investigated area of the south sector. Total of 17 graves were discovered and excavated. In the development of the cemetery at the part of the investigated area, south from the church façade, this year s excavations managed to set apart three layers: younger phase of the cemetery from the recent period (18 th century- end of the 19 th century); the phase of forming the late medieval and early modern period graves and the oldest- layer of the graves from the period of Antiquity/Late Antiquity. The latter horizon can be archaeologically dated only using the very scarce material remains because the graves from that period were mostly destroyed by the subsequent construction of the family grave vaults during the Late Medieval period (eg. Grave 14). This is suggested by the found bricks which were probably the remains of the classic, Roman burials under tegulae with the related grave steles, some of which were subsequently used for lids of the Late Medieval graves (grave 13). Among the discovered movable finds, more precisely stone spolias in the excavated graves, there were two fragments of a Roman stella with floral and zoomorphic relief motives, fragment of an Early Christian pluteus with a geometrical ornament, which belongs to the same group as the spolias found in the previously excavated graves and the stone fragment with a lower part of a figurine depicting a man with a goose leaning on his leg. Along with the archaeological excavations we started making a detailed architectonic record of the existing Churches of St. Stephen and St. Antun Opat, which is the main condition for the beginning of the archaeological excavation in the interior of the sacral structures, that is, for their total restoration. Redni broj: 216 Lokalitet: Svećurje Radun Naselje: Kaštel Stari Grad/općina: Kaštela Pravni status: P-272 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Od 13. listopada do 21. studenoga trajala je druga istraživačka kampanja na lokalitetu Svećurje Radun u Kaštel Starom, iznad crkve sv. Jurja od Raduna, gdje se pruža srednjovjekovno groblje. To je nastavak zaštitnih iskopavanja iz 2004., koja su također financirale Hrvatske autoceste d.o.o., investitor građevinskih radova uz rub lokaliteta (za detalje vidi: Burić 2005). Iskopavanjima je, u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, rukovodio muzejski savjetnik Tonči Burić, a voditelj projekta bio Svećurje Radun, istražena površina 408

409 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 je konzervator Andro Krstulović iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Stručnu ekipu na tereni sačinjavali su Ivanka Kamenjarin, kustosica Muzeja grada Kaštela, apsolventica arheologije Marijeta Babin, student Mario Mustapić te dokumentaristice Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, profesorice Maja Marković i Silvana Juraga. Cilj iskopavanja bio je što potpunije definirati prostor rasprostiranja groblja (tijekom istraženo je 26 grobova u dvjema sondama, S-1 i S-2), stoga su istraživanja usmjerena na rubni prostor lokaliteta, sjeverno od crkve sv. Jurja, gdje je na površini od preko 100 m 2 postavljena Sonda 3 (S-3) koja se nadovezuje na S-2 iz prethodne kampanje i pruža sve do sjeverozapadnog ugla lokaliteta, gdje se nalaze rustične recentne stube kojima se sa sjevera ulazi u područje groblja. Početna površina sonde pružala se u dužinu smjerom istok-zapad iznad i oko starih maslina koje okružuju cijeli lokalitet. Tijekom radova sonda je proširena u dva osnovna kraka prema jugu, od kojih je istočni krak dodatno proširen i prema zapadu i prema istoku, do ruba S-2. Na zapadnom dijelu, uz spomenute stube, i u zapadnom kraku S-3 nisu otkriveni grobovi, a sloj je dosta plitak i apsolutno sterilan. U preostalim dijelovima sonde potvrđeno je daljnje rasprostiranje grobova prema zapadu i jugu u odnosu na S-2 iz godine. Ove je godine otkriveno 20 grobova, od kojih je 18 u potpunosti istraženo, a dva se tek naziru u profilima prema zapadu i jugu, pa će u sljedećoj kampanji iskopavanja biti usmjerena u tim smjerovima. Na cijeloj je istraženoj površini sonde kulturni sloj dosta plitak (od 0 do 40/50 cm) i završava na temeljnom sloju gline i zdravice, koju sačinjava zbijeni konglomerat od tvrde zemlje i šljunka pomiješanih s manjim i srednjim kamenjem. U odnosu na rezultate prethodne godine, nema kvalitativno novih spoznaja koje bi bitno promijenile preliminarne zaključke iznesene nakon prve kampanje (Burić 2005). Tipologija i raspored grobova, način i broj ukopa u pojedinim grobovima, kao i tipološki repertoar rijetkih nalaza u osnovi su isti. Glavna nepoznanica ostaje ukupan broj grobova do prestanka ukopavanja početkom ranoga novog vijeka (16. st.) na prostoru groblja, a koji je definiran prirodnom konfiguracijom terena. Novootkriveni grobovi imaju isti raspored pružanja i oblike grobnih konstrukcija kao i oni istraženi godine. Nađeni su u jednome sloju u više nepravilnih redova, a kamene konstrukcije tvore im okviri od obložnih ploča položenih okomito oko rake, te poklopnice od većih i manjih ploča. Budući da su otkriveni na vrlo plitkim niveletama, a neki gotovo i ispod same površine, dobar dio ih je tijekom vremena pretrpio veća ili manja oštećenja, a dijelom su im i grobne konstrukcije razorene žilama maslina, čija stabla tvore okvir grobljanskoga područja. Posljedica je to postupne erozije tla, budući da je cijeli lokalitet na blagoj padini, zbog čega je izvorna površina terena osjetno radirana u odnosu na srednji vijek. Ovogodišnji se nalazi u grobovima tipološki i funkcionalno nadovezuju na one iz dosad istraženih grobova. I dalje su izrazito rijetki, točnije u većini grobova i nije bilo nalaza. Samo u jednom grobu (G-42) nađeni su pojasna kopča i prsten koji se po tipologiji mogu svrstati u kasni srednji vijek (14./15. st.) i pripisati obrtnicima koji rade u maniri i duhu gotike. Na razdoblje kasnoga srednjeg vijeka ukazuje i broj ukopa u pojedinim grobovima. To su mahom grobovi s višekratnim ukopima tijekom dužeg razdoblja, a kod kostura in situ ruke su često nađene prekrižene na prsima. Bliske paralele za tipologiju nalaza i takav način pokapanja postoje u velikome istraženom župskom groblju srednjovjekovnoga Sućurca oko crkve sv. Jurja od Putalja, udaljene svega nekoliko kilometara od Raduna (Burić 2001). Temeljna je razlika između tih dvaju grobalja u načinu na koji se oblikuju. Putaljsko groblje ima grobove položene u 2-3 sloja, što je ponajprije posljedica skučenosti prostora na kojemu je utemeljeno. Nasuprot tome, groblje u Radunu zauzima znatno veću površinu, pa nema potrebe za preslojavanjem i grobovi se nižu linearnim slijedom u prostoru u jednom sloju. Ono što ih povezuje jest spoznaja da su to naseobinska groblja ruralnih zajednica nastala oko srednjovjekovnih crkava, a ujedno i župska groblja dotičnih seoskih župa (Burić 2002). Iako se već sada naziru neke spoznaje o ukopištu oko radunskoga Sv. Jurja, konačne zaključke bit će moguće iznijeti tek nakon završetka iskopavanja svih grobova na tom položaju. Literatura Burić 2001 Tonči Burić, Putalj u srednjem vijeku; u: T. Burić, S. Čače, I. Fadić, Sv. Juraj od Putalja, Split, 2001: Burić 2002 Tonči Burić, Srednjovjekovna groblja u Kaštelima (stratigrafsko-demografska razmatranja), HAnt, 8, Pula, 2002: Burić 2005 Tonči Burić, Lokalitet: Svećurje Radun, HAG 1/2004, Zagreb, 2005: Tonči Burić Summary The second excavating campaign of the site Svećurje-Radun in Kaštel Stari lasted from October 13 to November 21, It is the continuation of the rescue excavations of the medieval cemetery above the Church of St.George of Radun that were started in the aim was to define the area covered by the cemetery of which 26 graves were investigated in In relation to the last year s results there are no new discoveries that could change the preliminary conclusions made after the first campaign (Burić, 2005). The type and the arrangement of the graves, the way and the number of the burials in certain graves, and the type of scarce finds are basically the same. The thing that remains unknown is the total number of graves since the termination of burials at the beginning of the modern period (16th century) at the area which was occupied by the cemetery and which was defined by the terrain s natural configuration. Redni broj: 217 Lokalitet: Turska peć Naselje: Zeljovići Grad/općina: Dugi Rat Pravni status: P-569 Razdoblje: P, SV Vrsta radova: sustavno iskopavanje Od listopada do prosinca trajala je druga kampanja sustavnih arheoloških istraživanja u špilji Turska peć iznad Zeljovića, u općini Dugi Rat. Stručni voditelj istraživanja bio je Damir Kliškić (Arheološki muzej Split). Radove su financirali Ministarstvo kulture i Općina Dugi Rat. Ta su istraživanja nastavak prve istraživačke kampanje, provedene od listopada do prosinca godine. 409

410 Turska peć, pogled na špilju s južne strane (foto: D. Kliškić) Špilja Turska peć, nalazi se na južnom pristranku planine Perun iznad naselja Sumpetar, odnosno zaseoka Zeljovići. Smještena je oko 300 metara iznad mora, pod strmom liticom Stražice i kamenog masiva Mošnjice. Svojim položajem dominira tim krajolikom i vizualno pokriva prostor čitavoga morskog kanala prema otocima Braču i Šolti te prema Splitu na zapadu. Iznad same pećine, po vrhovima perunskog masiva, smjestilo se nekoliko gradinskih objekata, kao i kamenih gomila tumula. Ti objekti nedvojbeno dokazuju prisustvo čovjeka na tom prostoru u razdobljima kasnoga brončanog ili željeznog doba. Već od taj je lokalitet označen kao arheološki te je kao takav ušao i u literaturu. Godine 1989., muzej iz Omiša poduzeo je manja sondažna istraživanja (2x1 m, do dubine od oko 2 m) koja su dala naslutiti koja su sve prapovijesna razdoblja bila zastupljena. Tim je istraživanjima utvrđeno da je pećina bila zaposjednuta u razdobljima ranog i kasnog neolitika. Prema površinskim nalazima grčke keramike dalo se zaključiti da je taj pećinski objekt, makar i povremeno, bio rabljen i u poodmaklim fazama željeznog doba. Težnja za novim saznanjima o prapovijesnim vremenima na tim prostorima (uža i šira okolica Splita), uz potvrdu o prikupljenom vrijednom i atraktivnom materijalu, dovela je do potrebe za sustavnim arheološkim istraživanjima u ovoj špilji. Prije početka arheoloških istraživanja (2003.) obavljeni su cjelokupni radovi izrade detaljne dokumentacije. Na osnovi te dokumentacije odabrano je mjesto početka arheoloških istraživanja (sonda 1). Ta se zona nalazi u gornjem dijelu pećine, vrlo blizu njene istočne stijenke. U prvoj kampanji istraživana je površina od 3x2 m. Taj je prostor namjerno izabran zbog nekoliko razloga. Prvo, nije bio devastiran odnošenjem zemlje kao što je slučaj s ostalim, većim dijelom špilje. Tako se istraživala netaknuta površina u pećini. Drugo, taj je prostor bio najzaklonjeniji od udara juga koji je, s obzirom na položaj pećine, tu najviše puhao. Arheološka istraživanja pratila su sedimentološku situaciju u sondi. Sedimentiranje slojeva samo je u gornjim dijelovima sonde bilo relativno vodoravno. U donjoj polovini taloženje pokazuje znatnu zakošenost prema donjem rubu sonde. Zato ni konačna situacija u sondi na kraju istaživanja prve kampanje ne pokazuje visinsku ujednačenost. Praćenjem sedimentne situacije došlo se uz gornji sjeverni rub sonde do dubine od 27,5 cm do 40 cm. Donji južni rub sonde znatno je dublji i pokazuje otkopne vrijednosti u rasponu od 92 cm do 123 cm. Neposredno ispod površinskog sloja debelog oko 1-2 cm, na većem se dijelu sonde pokazao intenzivan sloj gara i ugljena koji upućuje na znatnu paljevinsku aktivnost. U njemu je pronađeno nešto ulomaka keramike, koštanih životinjskih ostataka i primjeraka metala te ostava srednjovjekovnog novca otkrivena slučajnim urušavanjem dijela profila uz istočni rub sonde. Prema toj ostavi novca svi nalazi iz tog sloja datirani su u srednji vijek ( st.). Ispod ovog sloja utvrđen je sterilan sloj bez nalaza u debljini od 20-ak cm. Krajem tog sloja utvrđeno je prvo javljanje keramike hvarsko-lisičićke kulture. Sve do kraja istraživanja prve kampanje na cijelom prostoru sonde, kulturna slika nije se promijenila. Prema tome, sve do dubine navedenih vrijednosti u sondi 1 protežu se kulturni slojevi koji se prema arheološkom materijalu bez dvojbe mogu pripisati razdoblju kasnog neolitika. Osim ulomaka keramike koji su najbrojniji, također treba navesti brojnu skupinu koštanih životinjskih ostataka. Sljedeći po brojnosti jesu ostaci školjaka, a zatim kremeni predmeti. Najmalobrojniji su obrađeni koštani predmeti. Prije početka druge kampanje istraživanja (2005.), bilo je potrebno obaviti niz predradnji da bi teren mogao normalno funkcionirati. Najprije je trebalo sanirati sve devastacije koje su se dogodile u špilji tijekom i godine. Popravljena su uništena metalna vrata s okvirom te su stvoreni uvjeti za sigurnu pohranu materijala potrebnog za istraživanja. Također je, s obzirom da je prijašnja natkrivena drvena konstrukcija uništena, trebalo izraditi novu zbog jakog kapanja sa stropa špilje nakon učestalih kiša nad prostorom sonde. I u ovoj je kampanji otvorena sonda veličine 3x2 m (sonda 2). Ta se zona zapravo naslanja na sondu iz s njene južne strane, tako da se i ona nalazi u gornjem dijelu pećine, vrlo blizu njene istočne stijenke. Arheološka istraživanja pratila su sedimentnu situaciju u sondi. Znatna devastacija južnog profila sonde 1 (iz i 2005.), uvelike je otežala nastavak istraživanja u 2005., osobito vođenje dokumentacije. Taj je južni profil postao sjeverni profil ovogodišnje sonde 2. Na taj je način bilo onemogućeno praćenje ucrtane sedimentne situacije dobivene 2003., gdje se položaj i raster slojeva samo trebao nasloniti na postojeću dokumentaciju. Upravo zbog toga, da ne bi došlo ni do kakvog previda, odnosno greške, u tom je smislu bilo potrebno vremenski duže i preciznije definirati i skidati pojedinačne stratigrafske jedinice na tom dijelu sonde 2. Znatno je teža situacija bila na južnom dijelu sonde 2. Naime, cijela dva južna kvadrata našla su se u dijelu recentno iskopane rupe. Tu je zapravo uništen originalan sedimentni slijed, gdje su se završeci svakoga pojedinog sloja stopili u jednu kosinu. Na tom se dijelu zaista pazilo da se precizno definiraju, odvoje i ucrtaju pojedine stratigrafske jedinice čiji su se rubovi često neznatno razlikovali ili u sastavu sedimenta ili u nijansama boja. Zbog osjetljivosti situacije u tim je dijelovima sonde 2, pri skidanju slojeva te njihovu definiranju i dokumentaciji, potrošeno znatno više vremena od uobičajenog. Taloženje je slojeva samo u gornjim dijelovima istraženog dijela sonde bilo relativno zakošeno. U donjoj polovini istraženog dijela sonde taloženje pokazuje namjeru poravnavanja prema istočnom dijelu sonde, odnosno prema istočnoj stijenci špilje. To osobito potvrđuju visinske vrijednosti površine sonde izmjerene prije arheoloških istraživanja u odnosu na vrijednosti dobivene na kraju 410

411 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 istraživanja. Zato se praćenjem sedimentne situacije došlo do najdubljih vrijednosti uz istočni profil sonde 2. Tako su dubinske vrijednosti relativne visine od istoka prema zapadu uz sjeverni rub sonde 2 sljedeće: 45 cm 30 cm 28 cm. Na istoj orijentaciji duž središnjeg dijela sonde 2 one su sljedeće: 39 cm 29 cm 12 cm. Istom orijentacijom duž južnog dijela sonde 2 vrijednosti se prate tek do njene prve polovine, jer druga polovina ulazi u devastirani dio spomenute iskopane jame. One su sljedeće: cm. Sedimentni slijed dobiven u drugoj kampanji istraživanja nešto je drugačiji od onoga iz prve kampanje, a to se može reći i za vremensko-kulturnu sliku. Nakon skidanja površinskog sloja (1-2 cm debljine) počelo se izmjenjivati dvanaest sedimentnih jedinica koje su se razlikovale po zoni rasprostiranja, sastavu i boji sedimenta. Takva situacija nije bila u sondi 1 koja je pokazivala veću debljinu znatno manjeg broja slojeva i njihovu rasprostranjenost na većem dijelu sonde. Također, neposredno ispod površinskog sloja, na cijelom prostoru sonde nije evidentiran nikakav trag gara i ugljena koji je pokrivao veći dio sonde 1. Vjerojatno se kraj te zone mogao definirati upravo u onom uništenom sjevernom dijelu sonde 2. Prema prikupljenim arheološkim nalazima, taj se sloj u sondi 1 pouzdano mogao datirati u srednji vijek. Arheološki materijal prikupljen u gornjim slojevima sonde 2 i koji je brojniji u odnosu na onaj iz sonde 1, također pokazuje da se gornji slojevi mogu datirati u srednji vijek (prema pronađenoj ostavi novca u st.). Oni se u sondi 2 dosta dublje rasprostiru, što dokazuje da je aktivnost na tom dijelu špilje u srednjem vijeku bila intenzivnija i duža nego u sondi 1. Nakon dvanaest stratigrafskih jedinica došlo se do zone 1 (svaka se zona sastoji od dviju stratigrafskih jedinica, jedne u nijansama smeđe i druge u nijansama sive boje). U kampanji iz 2003., pojavom zone 1 mogli su se pratiti isključivo prapovijesni neolitski slojevi popraćeni isključivo kasnoneolitskim materijalom. Bilo je očekivano da će se slična situacija ponoviti i godine. Pojavom prvoga Turska peć, tlocrt špilje s ucrtanim pozicijama sondi 411

412 kompaktnog smeđeg sloja (zona 1) na većem dijelu sonde 2, bilo je očekivano da će srednjovjekovna aktivnost na tom nivou i prestati. No, kako je navedeno, može se zaključiti da su se srednjovjekovni slojevi duboko ukopali i znatno uništili donje prapovijesne te izmiješali prapovijesni arheološki materijal. Čista stratigrafska situacija od zone 1 i dublje, kakva je bila u kampanji 2003., dalje se mogla pratiti jedino u najzapadnijem dijelu i uz sjeverni profil istočnog dijela sonde 2. Središnji, a osobito istočni dio sonde 2, i dalje je pokazivao srednjovjekovnu aktivnost sve do razine ovogodišnjih istraživanja. Da situacija bude još kompliciranija, srednjovjekovni materijal pojavljivao se zajedno s materijalom iz kasnog neolitika. U tom istočnom dijelu sonde 2 dokumentirane su i tri razine vatrišta i ognjišta koja također vjerojatno pripadaju srednjovjekovnom razdoblju. Recentno vatrište, s velikom koncentracijom ostataka ugljena, plastike, stakla, najlona itd., pronađeno je u središnjem dijelu sonde 2. To se vatrište ukopalo dosta duboko probijajući srednjovjekovne i prapovijesne slojeve. Na kraju istraživanja otvorio se jedan sloj sive boje koji se po prvi put rasprostire gotovo na cijelom prostoru sonde 2 i koji pokazuje da su tek na toj razini proboji iz modernog doba, a potom iz razdoblja srednjeg vijeka, sasvim prestali. Na toj se razini i stalo s istraživanjima. Pretpostavka je da će u istraživanjima situacija biti jasnija i da će se dublje od te razine javljati slojevi s isključivo prapovijesnim materijalom, kako je bio slučaj i u sondi 1. Kada je riječ o arheološkom materijalu, u drugoj kampanji istraživanja pronađeni su i prikupljeni ulomci keramike, životinjskih kostiju, ostataka školjki, puževa, metalni nalazi i primjerci kremena. Dosadašnje dvije kampanje arheoloških istraživanja nedvojbeno su dokazale da je ta pećina bila naseljena u srednjem vijeku i kasnom neolitiku. Koliko je ljudi živjelo u tom prostoru u tim razdobljima, zasad se na osnovi arheoloških ostataka ne može reći. Zaključak će se sigurno iskristalizirati nakon nekoliko godina iskopavanja tog lokaliteta. Keramički ulomci upućuju da se u pećini, bliže izlazu ili u neposrednoj blizini ulaza s vanjske strane, pekla glina u lončarskim pećima. Intenzivno kapanje kišnice sa stropa, kao i izvor vode u podnožju pećine, omogućavali su njenim stanovnicima trajnije mogućnosti boravka u njoj. Blizina morske obale, što dokazuju ostaci školjaka, potvrđuje da su se stanovnici pećine često spuštali do mora radi prehrane i dobivanja morske soli. Analizirani koštani ostaci pokazat će od kojih se vrsta divljih ili domaćih životinja sastojao jelovnik stanovnika špilje. Pećinski lokalitet Turska peć iznimno je vrijedan srednjovjekovni i prapovijesni lokalitet, ponajprije za istraživanje neolitika srednjodalmatinskog prostora. Ta tvrdnja osobito dobiva na vrijednosti kada se spomene da je to jedan od rijetkih pećinskih objekata koji je, bez svake sumnje, potvrdio ljudski boravak u razdoblju kasnog neolitika, a nalazi se na srednjodalmatinskoj obali. U tom je kontekstu taj lokalitet važna poveznica sličnih lokaliteta na srednjodalmatinskim otocima s neposrednom kopnenom obalom u razdoblju kasnog neolitika. Arheološka istraživanja obavljena su isključivo ručnim iskopom. Izrađena je cjelokupna potrebna dokumentacija vezana uz arheološka istraživanja i pohranjena u Arheološkom muzeju u Splitu. Cjelokupan arheološki materijal očišćen je i razvrstan te pohranjen u depo muzeja. Damir Kliškić Summary Turska Peć cave is situated at the southern side of Perun mountain above the village Sumpetar or more precisely village Zeljovići at the area of Dugi Rat county. It is situated some 300 meters above the sea level under steep cliff Stražice and rock massive Mošnjice. With its position it dominates the surrounding area and visually covers the entire area of the marine canal towards islands Brač and Šolta and westward towards Split. At the end of 2005 we conducted the second campaign of systematic archaeological excavations during which we excavated the surface of 3 by 2 meters (probe 2). This area touches the south side of the probe from the year The cave site Turska Peć is extremely valuable medieval an prehistoric site primarily for the investigation of the Neolithic period in the Central Dalmatia. This statement gains considerable weight when we mention that this is one of few cave sites which confirmed with no doubts human existence in the late Neolithic period and its situated on the coast of the Central Dalmatia. Redni broj: 218 Lokalitet: Tvrđava Zadvarje Naselje: Zadvarje Grad/općina: Zadvarje Pravni status: R-657 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Preliminarno arheološko istraživanje i izrada dokumentacije na srednjovjekovnoj tvrđavi Zadvarje trajali su od 1. kolovoza do 30. rujna godine. Radovi su uključivali uklanjanje gustog raslinja i šume oko tvrđave i u njoj, te odabir i slaganje oko 50 m³ srušenog kamena za potrebe daljnje konzervacije zidova. Drugi dio posla sastojao se od izrade arhitektonskog snimka postojećeg stanja tvrđave, čemu je prethodilo čišćenje bedema i kula. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Zadvarje je manja utvrda (cca 500 m²) na veoma važnom i još u prapovijesti trasiranom putu koji iz Podbiokovlja vodi prema Imotskom i dalje u unutrašnjost. Srednjovjekovno ime tvrđave Duare znači vrata, prolaz (dveri). Brdovito i krševito područje oko tvrđave bogato je prapovijesnim i srednjovjekovnim lokalitetima, dok je antika nešto manje zastupljena, iako je na samoj tvrđavi pronađeno nekoliko fragmenata antičke (rimske) keramike. Očito je riječ o važnom i strateški jako dobro pozicioniranom punktu s kojega se nadgleda bliža okolica i kontrolira prastara (prapovijesna i antička) komunikacija u podnožju tvrđave. Prvi se put u izvorima spominje g. kao locum Duarum kada je u posjedu bosanskog kralja i njemu odanih velikaša. Nedugo nakon toga Zadvarjem gospodari herceg Stipan Vukčić-Kosača, a nakon njegove smrti mjesto će nakratko doći i u venecijanski posjed. U opisu granica susjedne Poljičke kneževine spominje se i sama tvrđava kao grad Zadvarje. S obzirom na povijesne okolnosti i analizu arhitekture tvrđave, vrlo je vjerojatno da je ona i nastala u drugoj polovini 15. stoljeća, svakako prije godine. 412

413 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Tvrđava Zadvarje (foto: I. Alduk) Turci će je osvojiti, tj. dobiti mirom s Venecijom, i s prekidima zadržati do godine. Iz vremena nakon oslobođenja od Turaka postoje i prvi prikazi tvrđave koje su izradili venecijanski (vojni?) inženjeri. Zadvarje se tada nalazi neposredno na nemirnoj venecijansko-turskoj granici. Oslobađanjem imotskog ta će se granica pomaknuti daleko prema sjeveru čime će njena geostrateška važnost polako slabjeti. Na tvrđavi je danas vidljivo nekoliko građevinskih faza od kojih se barem jedna može vezati ili za ranu venecijansku prisutnost u drugoj polovini 15. stoljeća ili za djelovanje mletačkih vojnih graditelja u službi spomenutog hercega Stipana Kosače. Prva je pretpostavka vjerojatnija. Tvrđava Zadvarje smjestila se na sjevernoj (blažoj) padini krševitog kuka iznad samog koljena Cetine, južno od današnjeg Zadvarja. Utvrda ima gotovo pravilan trokutast tlocrt flankiran kulama na sjeverozapadnom i sjeveroistočnom uglu. Najbolje su sačuvani južni i zapadni bedem, dok je sjeverni u gornjem dijelu gotovo u potpunosti porušen. U unutrašnjosti je sačuvano nekoliko manjih objekata, većinom u temeljima. Velik su problem naknadne intervencije na tim objektima, rađene najvjerojatnije tijekom II. svjetskog rata i talijanske okupacije tih krajeva. Arhitekturom se ističe sjeverozapadna kula koja je okosnica cijele tvrđave. Sagrađena je na najnižoj, a time i najugroženijoj točki tvrđave. To je cilindrična kula sa skarpom (pokosom) i tamburom koje dijeli polukružni kordonski vijenac. Skarpa je rađena od većih kamenih blokova i temeljena je na živcu te su na njoj vidljive kvadratne rupe za grede skele. Tambur je sačuvan samo djelomice, a građen je nešto manjim uslojenim blokovima te je na njemu sačuvana jedna okrugla (dvodijelna) i jedna uska vertikalna puškarnica. Ulaz u kulu bio je s unutrašnje strane, na razini prizemlja u tamburu. Kula je sačuvana do visine od oko 9 m (najveća sačuvana visina s vanjske strane), a vanjski promjer gornjeg dijela, tj. tambura, iznosi 7 m. Ona je odraz brojnih nastojanja da se u drugoj polovini 15. st. fortifikacijska arhitektura što bolje pripremi za suvremen način ratovanja čija je osnovna značajka češća uporaba topništva. Tursko topništvo bilo je osobita opasnost. Tako se grade niže okrugle kule širih zidova, sa skarpom koja bolje podnosi udarce topovskih kugli. Na dalmatinskoj obali i otocima postoji nekoliko sličnih kula koje su povijesnim izvorima odlično datirane u drugu polovinu 15. st. (Dubrovnik, Korčula, Trogir), a zadvarska je kula jedina takvog tipa u unutrašnjosti Dalmacije. Tvrđava Zadvarje, sjeverozapadna kula (foto: I. Alduk) 413

414 Na temelju analize arhitektonskih elementa i odnosa bedema s kulama pretpostavlja se da je tvrđava, u svom osnovnom tlocrtu nepravilnog trokuta s dvjema kulama, izgrađena tijekom druge pol. 15. stoljeća. Sagrađena je dosta brzo, u strahu od sve većega turskog pritiska na te krajeve. Osim toga, već se sada mogu izdvojiti turske građevinske intervencije u tvrđavi. Razvoj događaja od druge polovine 16. st. (osobito nakon Lepantske bitke 1571.) nagnat će Turke da dodatno utvrde Zadvarje. S tim su u vezi i neke preinake njene unutrašnjosti. U uglu, koji zatvaraju južni i zapadni bedem, naknadno je sagrađen polukružni zid, čime se vjerojatno nastojala dobiti još jedna kula na tom dijelu bedema. Taj je zid zatvorio jednu od puškarnica zapadnog bedema u kojoj su pronađeni ulomci majoličkih zdjela datiranih u drugu polovinu 16. i početak 17. st., ulomci posude od tankog stakla i gomila životinjskih kostiju (janjećih?). Daljnje utvrđivanje Zadvarja od druge polovine 16. st. vjerojatno je dovelo do gradnje dviju manjih kula na liticama nekoliko stotina metara zapadno od same tvrđave (toponimi Kula i Kuletina) koje dosad nisu spominjane u stručnoj literaturi. U isto vrijeme nastaju i veće kule istočno od Zadvarja, Avala i Poletnica. Tako se stvara svojevrstan turski limes prema obali, Omišu i vječito nemirnim Poljicima. Summary Ivan Alduk During 2005 we started the preliminary archaeological excavation and making of records at the medieval fort Zadvarje. The works included clearing the thick shrubbery and woods around and in the fort and exportation, selection and piling up of the 50 m3 of the knocked-down stones, for the needs of further conservation of the walls. Second part of the work consisted of the making of the architectonic record of the momentary condition of the fort which was preceded by the clearing of the walls and towers. Zadvarje fort is situated at the northern (moderate) slope of the big rock above the Cetina river s knee, south of today s Zadvarje. The fort is of an almost symmetrical trigonal plan flanked by towers at its northwestern and northeastern corner. The south and west walls have been best preserved while the northern has been completely destroyed. The interior revealed a couple of smaller structures mostly in foundations. Analyzing the architectonic elements and the connections between the walls and towers we assumed that the fort, with its asymmetrical base plan and two towers had been built in the first half of the 15 th century. It had been built considerably fast because of the rising fears of the Turkish invasions at this area. Besides, Turkish interventions inside the fort could already be singled out. The course of events in the second part of the 16 th century (especially after the battle of Lepant in 1571) will make the Turks to refortify Zadvarje. In connection to this some of the changes in the interior of the fort were also made. Additional fortifying of Zadvarje in the second part of the 16 th century probably led to the building two smaller towers at the cliffs situated a few hundred meters west from the fort (toponyms Kula and Kuletina ie, Fort and Big Fort) which haven t been mentioned in the previous scientific reading. Redni broj: 219 Lokalitet: Vis potonuli brod Re d Italia Naselje: Vis, Komiža Grad/općina: Vis, Komiža (otok Vis) Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: NV Vrsta radova: podvodno istraživanje Tijekom travnja Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u suradnji s francuskim stručnjacima za podvodnu arheologiju, proveo je istraživanja akvatorija Visa, na području na kojem se odigrala Viška bitka. Stručni voditelj istraživanja bio je mr. Jasen Mesić. Istraživanje je financiralo Ministarstvo kulture uz stručnu i tehničku potporu francuskih podvodnih arheologa. Posljednjih se godina zaštita podvodne kulturne baštine Jadrana suočava s dva glavna izazova. Jedan je očuvanje priobalnih lokaliteta i njihovo održanje u suglasju s cjelokupnim razvojem priobalnog pojasa, dok je drugi zaštita podvodne arheološke baštine dosad nedovoljno istraženog područja velikih dubina. Podvodna arheološka istraživanja priobalnog područja, koja se odvijaju već od 80-ih godina, brojna su (Savudrija, Zaton, Medulin, uvala Verige na Brijunima, lokaliteti u Kaštelanskom zaljevu...), no za istraživačke projekte u velikim dubinama može se reći da su tek u začecima, kao i specifična metodologija istraživanja i menadžment lokaliteta te vrste. Dubinski jadranski lokaliteti uglavnom su nezaštićeni, a ronilaca s opremom za ronjenje do dubina većih od 60 metara sve je više. U potrazi za netaknutim nalazištima potrebno je doprijeti na dubine veći i od 100 m. Njihova zaštita, a time i dokazivanje i sprječavanje eventualnih devastacija, otežana je zbog činjenice da ne postoje gotovo nikakve baze podataka. Ipak, u novom tisućljeću započele su aktivnosti prikupljanja podataka i usvajanja metodoloških znanja za tzv. deep sea archaeology. Provedeno je nekoliko istraživanja, no za otkrića i dokumentiranje potonulih brodova, koji su na temelju povijesnih izvora postali prava legenda, bila je potrebna specifična oprema. Prilika za takav iskorak ukazala se krajem 2003., kada je manja grupa hrvatskih i slovenskih podvodnih arheologa posjetila Marseille, odnosno COMEX, poznatu francusku tvrtku za podvodna istraživanja, te CNRS (Centre national de recerche seintifique), francuski nacionalni centar za podvodnu arheologiju. Prikaz broda Re d Italia na ekranu sonara 414

415 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 inače smještena u Puli, pristigla je izjutra 20. srpnja u pomoć, kad su se talijanski odredi pripremali za desant. Unatoč velikoj nadmoći Talijana (28 brodova, 641 top i ljudi, nasuprot 26 brodova, 540 topova i 7870 ljudi), austrougarska flota, u kojoj je bilo više od 5500 Hrvata, zahvaljujući napadu postavljenom u klin izvojevala je punu pobjedu. Talijanska flota izgubila je veliku oklopnjaču Re d Italia (419 mrtvih), te oklopnjaču Palestro (217 poginulih). U bitci je poginulo 605 mornara i 38 časnika. Dugoročno gledano, rezultati bitke omogućili su jačanje nacionalne svijesti i postupno povezivanje svih hrvatskih krajeva, što se ipak moglo lakše razvijati u sklopu jedinstvene Austro-Ugarske Monarhije. Batimetrija podmorja na poziciji potonuća broda Re d Italia U suradnji s francuskim stručnjacima dogovorena je dvotjedna ekspedicija u akvatoriju sjeverno od otoka Visa. U dva istraživačka tjedna, najsuvremenijom tehnikom za podvodna arheološka istraživanja, nastojalo se pozicionirati i dokumentirati što veći broj nalazišta na velikim dubinama Jadrana. Francuski stručnjaci donirali su svoj rad, znanje, ljude i tehniku za istraživanje podmorja. Akvatorij otoka Visa izabran je jer se uza sjeverne obale otoka Visa odigrala jedna od najzanimljivijih pomorskih bitaka na Jadranu, u kojoj je ratna flota Austro- -Ugarske Monarhije, spašavajući Vis od pada, porazila talijansku ratnu mornaricu. Naime, nakon ujedinjenja i stvaranja moderne talijanske države, jedan od glavnih vanjskopolitičkih ciljeva bilo je ovladavanje istočnom obalom Jadrana koju je kontrolirala Austro-Ugarska. Iako su obje strane težile ojačati svoju ratnu mornaricu, Italija je u tome bila uspješnija. Uvjereni u svoju nadmoć, Talijani su stvorili plan napada kojem je bio cilj zauzeti Gibraltar Jadrana otok Vis, a zatim krenuti prema Splitu i u konačnici zaposjesti cijelu Dalmaciju. Talijanski zapovjednik Persano napao je branitelje otoka Visa 18. srpnja 1866., ne znajući da je poslan poziv u pomoć. Austrougarska flota pod zapovjedništvom admirala Tegethoffa, Na početku istraživačke ekspedicije raspolagalo se podacima o položaju brodovlja na početku sukoba, njihovu kretanju i brzini. Povijesna analiza preklopljena je s gotovo 300 pozicija ribarskih zadiva dobivenih od sindikata ribara, ali i kočara koji su noćivali u Visu. Određeno je suspektno istraživačko polje u akvatoriju sjeverne obale otoka Visa (pravokutno polje veličine 7x11 NM od rta Stončica do 2,5 NM zapadno od rta Barjaci). Određena su i dnevna polja pretraživanja koja su bila postavljena na ekranima sonarnih uređaja što se nalaze u kontrolnoj sobi istraživačkog broda Janus II. Sonarom (side scan sonar) je pregledavano morsko dno na dubini većoj od 100 metara, u pojasu od 300 metara. Pregled morskog dna sonarom ukazao je na više potencijalnih nalazišta potonulih brodova. Te su lokacije potom dodatno provjerene ROV-om (Remote Operated Vehicle), odnosno robot-kamerom. Kako je nalaz potopljenog broda ukazivao na to da je riječ o brodu talijanske mornarice, odlučeno je da francusko-hrvatski parovi višekratno zaranjajući istraživačkom podmornicom Remora 2000 potvrde nalaz. Nakon 10-ak dana i višekratnih pokušaja detektiranja, postupak se pokazao uspješnim te je rezultirao podacima koji su upućivali na brod iz viške bitke. Tijekom zarona identificirani su paluba, metalne oklopne ploče, dijelovi jarbola te borbeni kljun rostra za udaranje i probijanje neprijateljskih brodova što je nepobitno dokazalo da je riječ o oklopnjači Re d Italia. Pomoću mehaničke robot-ruke podmornice, s broda su prikupljena dva uzorka: postolje kompasa i tanjur ovalna oblika. Ti su nalazi izvađeni kao uzorci potrebni za identifikaciju broda. Kako su nalazi izvađeni s dubine veće od 115 m, Istraživačka podmornica Remora (foto J. Mesić) Postolje kompasa nakon vađenja (foto: V. Barac) 415

416 očitanja na sonaru. Potrebna su daljnja istraživanja tog dijela podmorja. Prikupljena dokumentacija i uzorci omogućili su identifikaciju oklopnjače Re d Italia i mjesto njezina potonuća, a lokalitet je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Listu zaštićenih kulturnih dobara. Samo na viškom području, pored slavnoga broda Re d Italia, dokumentirano je još nekoliko većih brodoloma (dva transportna broda iz II. svjetskog rata), a osobito je zanimljiv i nalaz zrakoplova iz II. svjetskog rata. Otkriven je i niz lokaliteta koji zahtijevaju daljnje detaljno istraživanje. Suradnja s francuskim kolegama nastavlja se i u okviru drugih istraživačkih programa te konzultacija vezanih uz zajedničku tematiku i problematiku. Kako se godine obilježava 140. godišnjica potonuća oklopnjače Re d Italia, u suradnji s Gradom Visom planirana je prigodna izložba. Literatura Postolje kompasa nakon konzervacije (foto: V. Barac) provedena je desalinizacija, restauratorsko čišćenje i stabilizacija nalaza. Nakon toga postolje je rastavljeno, a oštećeni dijelovi obnovljeni. Tanjur je pomno očišćen, čime je otkrivena rubna pozlata s ispisanim slovima RM (Regno Marina?). Nalazi su obrađeni u radionicama Hrvatskoga restauratorskog zavoda, u kojima su kasnije oba nalaza restaurirana i konzervirana. U drugom dijelu ekspedicije istraživani su dijelovi akvatorija oko otoka Palagruže, u pojasu od 3 NM oko hridi Galijula i Palagruža. Također se istraživalo sonarom, no nisu ubicirani nikakvi novi nalazi. Identifikacija novih nalaza bila je otežana zbog konfiguracije morskog dna (neravno dno sa škrapama) koje je onemogućavalo jasna Restaurirani tanjur (foto: V. Barac) Časopis More, broj 123 srpanj 2005, broj 124 kolovoz 2005., broj 125 rujan 2005., Zagreb Kuničić 1892 Petar Kuničić, Viški boj, Zagreb, Mesić 2005 Jasen Mesić, Uron u viški boj, časopis More, broj 122 (lipanj), Zagreb, Prikril 1985 Boris Prikril, Tri tisuće godina pomorskih ratova, 2, Zagreb, Salas 1903 Francisco Javier de Salas, Acciones navales modernas ( ), Madrid, Vecchi 1895 Augusto Vittorio Vecchi, Storia generale della marina militare, III, Livorno, Visković 2001 Berislav Visković, Viški boj 1866., Split, Wilson 1896 Herbert Wrigley Wilson, Ironclads in action, a sketch of neval warfare from 1855 to 1895, London, Summary mr. Jasen Mesić In the spring of 2005 and in co-operation with Comex company and the centre for archaeology of the CNRS (Centre National de la Recherche Scientifique) the first, so-called deep-sea archaeology, project was conducted. With the assistance of the research ship Janus II, sonar, robot camera and a research submarine, bottom of the sea at the depths greater than 100 meters was surveyed. The survey was focused on the sea floor of the island of Palagruža and northern side of Vis island. Its aim was locating and recording the shipwrecks from the Battle of Vis. In this battle, which took place in 1866, the Austro-Hungarian fleet, mostly made of Croatian seamen, defeated superior Italian fleet and prevented its conquest of Dalmatia. Together with the five sites of lesser importance, the wreckage of the sunken ship Re d Italia was located, detected and recorded at the depth over 115 meters. Two objects were found and restored- a porcelain plate and a compass base. An occasional exhibition was organised for the commemoration of the 140 th anniversary of the battle. 416

417 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 220 Lokalitet: Vranjic južna i zapadna obala Naselje: Vranjic Grad/općina: Solin Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Naselje Vranjic administrativno pripada Gradu Solinu, a smješteno je na malom poluotoku između Solina i Splita, u dnu istočnog dijela Kaštelanskoga zaljeva. Blizina antičke Salone, slučajni arheološki nalazi i mnogo antičkih spolija ugrađenih u vranjičke kuće, upućivali su na razmišljanje o njegovoj negdašnjoj važnosti, no izostanak arheoloških istraživanja zadržao je promišljanja o prapovijesnoj i antičkoj prošlosti Vranjica isključivo na razini pretpostavki. Iako se do danas situacija nije znatno promijenila, konzervatorskim su nadzorom i zaštitnim arheološkim istraživanjima, koja prate građevinske zahvate tijekom posljednjih nekoliko godina, na svjetlost dana izašli mnogi nalazi koji će zasigurno pridonijeti rekonstruiranju vranjičke prošlosti. U siječnju 2004., tijekom građevinskih radova za potrebe projekta Eko-Kaštelanski zaljev, na sjevernoj su vranjičkoj obali pronađene dvije oštećene antičke skulpture te više ulomaka kamene plastike (nadzor: arheolog Franko Oreb iz Konzervatorskog odjela u Splitu). Godine na području zapadne i južne obale Vranjica započeli su građevinski radovi na uređenju i proširenju obale. Radovi se izvode prema projektu IGH PC Split, investitor je Grad Solin, a izvođač tvrtka Akropolis d.o.o. iz Splita. Tijekom rušenja dijela postojeće obale i podmorskoga građevinskog iskopavanja, među iskopanim su se materijalom pojavili raznoliki antički kameni nalazi, pa je na poziv Konzervatorskog odjela u Splitu i arheologa Saše Denegrija, zaduženog za konzervatorski nadzor, početkom listopada započelo podmorsko arheološko istraživanje. Organizaciju istraživanja preuzeo je Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, a u vodstvu stručne ekipe na terenu smjenjivali su se dr. sc. Zdenko Brusić iz Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te Krunoslav Zubčić, Igor Miholjek i mr. sc. Irena Radić Rossi iz spomenutog odjela HRZ-a. Ulomci kovčega i poklopac sarkofaga na zapadnoj obali Vranjica (foto: I. Radić Rossi) Tijekom listopada i studenoga u trima su navratima zaustavljeni građevinski radovi na određenim pozicijama. Izrazito loša vidljivost tijekom rada, nečisto more i opasnost od urušavanja profila pod kojima se istražuje znatno su otežavali arheološko iskopavanje, koje zbog složenosti situacije nije bilo moguće provesti na čitavom području obuhvaćenom građevinskim zahvatom. Stoga je istraživanje ograničeno na područja s najgušćom koncentracijom nalaza, dok je u preostalom dijelu svakodnevno provođen konzervatorski nadzor tijekom građevinskog iskopavanja. Početni ciljevi podmorskoga arheološkog istraživanja bili su detaljan površinski pregled šireg područja građevinskog zahvata radi utvrđivanja postojanja i stanja arheoloških nalaza; vađenje svih vidljivih arheoloških nalaza; otvaranje arheološke sonde na mjestima najveće koncentracije arheološkoga materijala radi utvrđivanja debljine i sastava kulturnoga sloja te vađenja ugroženih arheoloških nalaza; utvrđivanje vrste i kronologije arheološkog nalazišta; predviđanje posljedica građevinskog zahvata na šire područje arheološkog nalazišta. Prvi dio istraživanja obavljen je od 4. do 9. listopada (voditelji istraživanja: dr. sc. Zdenko Brusić i Igor Miholjek). Izrazito loše vremenske prilike utjecale su na znatno pogoršanje vidljivosti u podmorju. Površinskim pregledom terena utvrđena je manja količina ulomaka antičkoga i prapovijesnog keramičkog posuđa. Arheološke sonde postavljene su pred zapadnim i jugozapadnim dijelom obale, na mjestima gdje je utvrđena najveća koncentracija nalaza. Na dubini od 1,5 do 2 m, u sloju debljine oko 30 cm, pronađena je veća količina životinjskih kostiju i ulomaka keramičkog posuđa pripisanog kasnome brončanom i ranom željeznom dobu. Drugi dio podmorskog istraživanja obavljen je od 2. do 7. studenoga (voditelj istraživanja: Krunoslav Zubčić). Zbog veće količine ulomaka kamene plastike i dvaju natpisa na grčkom i latinskom jeziku zaustavljeni su radovi na južnoj obali Vranjica, pa je na tom mjestu postavljena arheološka sonda. Riječ je o području gdje se uglavnom pronalazi antički materijal od 1. do 4. stoljeća, a u dubljim slojevima nije pronađena prapovijesna keramika. Iz građevinskog iskopa i arheološke sonde izvađeni su svi obrađeni kameni Izbor kamenih antičkih predmeta izvađenih tijekom listopada (foto: I. Radić Rossi) 417

418 Detaljnijom analizom položaja i dimenzija dijelova antičkih sarkofaga utvrđeno je kako je riječ o nalazima koji su u stručnoj literaturi višestruko spominjani tijekom nekoliko proteklih stoljeća, a koje je uz pomoć ronioca detaljnije dokumentirao don Frane Bulić. U prilog pretpostavci kako je riječ o sarkofazima koji su se nalazili in situ, a promjenom morske razine dospjeli su u plitko more, ide i nalaz ulomka ljudske lubanje pronađen tijekom istraživanja. Arheološki se iskop poglavito obavljao na zapadnoj obali, a posljednjeg dana napravljena je manja sonda s južne strane, u neposrednoj blizini sonde iskopane za vrijeme drugog dijela istraživanja. Južna je sonda postavljena na mjestu gdje su se u građevinskom iskopu također nazirali ulomci sarkofaga. Kamena glava bradatog božanstva (foto: I. Radić Rossi) predmeti te manja količina ulomaka antičkoga keramičkog posuđa. Treći dio istraživanja obavljen je od 9. do 13. studenoga (voditeljica istraživanja: mr. sc. Irena Radić Rossi). U građevinskom iskopu uz zapadnu obalu ponovo su se pojavili brojni ulomci kamene plastike. Izvađen je čitav poklopac sarkofaga te nekoliko ulomaka kovčega, pa je bilo vjerojatno da se u moru nalaze i njegovi ostali dijelovi, što je i potvrđeno arheološkim iskopom. Pri dnu sonde također su pronađeni ulomci prapovijesne keramike. Tijekom pregleda širokog područja zapadne i južne obale Vranjica pronađeni su manji ulomci stupova, urni, sarkofaga, arhitrava, kapitela i dr., koji pripadaju antičkom vremenu. Svi su ulomci izvađeni i na kraju istraživanja prebačeni na zelenu površinu u blizini vranjičke crkve. Na mjestu gdje je zaustavljen građevinski iskop u mulju je pronađena kamena glava rimskog kipa koji je prikazivao bradato božanstvo. Nedostatak raspoznatljivih atributa zasad onemogućuje zaključak o kojem je božanstvu riječ. Tijekom radova na uređenju i proširenju vranjičke obale, koji u vrijeme pisanja ovoga teksta još uvijek traju, potvrđena je važnost Vranjica u prapovijesti i antici. Veće količine prapovijesne keramike i otpadnoga organskog materijala potvrđuju postojanje prapovijesnoga naselja, čiji su ostaci vjerojatno uništeni kasnijom izgradnjom. Izostanak arheoloških istraživanja na kopnu onemogućuje pretpostavke o mjestu s kojega potječu ulomci kamene plastike, ali je vrlo vjerojatno da ni oni nisu doneseni izdaleka, već da su u antičko vrijeme bili rabljeni na području Vranjica. Literatura Bulić 1899 F. Bulić, Tre sarcophagi romani nel vdi Vranjic (Urania?) sotto il livello del mare, Bull. di arch., Split, 1899: Kečkemet, Javorčić 1984 D. Kečkemet, I. Javorčić, Vranjic kroz vjekove, Split, Marović 1960 I. Marović, Prahistorijski nalazi na području Solina, VAHD, Split, 1960: mr. sc. Irena Radić Rossi Ulomak kovčega sarkofaga s grčkim natpisom (crtež: N. Lete) Prapovijesna keramika iz profila građevinskog iskopa (foto: I. Radić Rossi) 418

419 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 Summary In the year 2005, construction works regarding expansion and renewal of the west and south shore of Vranjic have started. The works are being conducted according to the project made by the company IGH- PC Split, investor being the city of Solin and the contractor Akropolis company from Split. During the demolition of the existing part of the shore and underwater digging, various stone fragments from the Antiquity period were found among the excavated material. Hence, at the beginning of the October 2005, archaeological excavations were started. Results of the excavations, which still continue, confirmed the importance of Vranjic in the Prehistory and the Antiquity Period. Large amounts of prehistoric pottery and organic waste material confirm the existence of a prehistoric settlement, whose remains were probably destroyed by the latter additional building. Absence of any archaeological excavation on mainland doesn t allow us assumptions about the originating site of the stone sculptures, but it is very likely that they were not brought from afar, but that they were used at the area of Vranjic during the Antiquity Period. Redni broj: 221 Lokalitet: Vučevica Naselje: Vučevica Grad/općina: Klis/Kaštela Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: P, A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, rekognosciranje Od 1. lipnja do 30. rujna obavljena su zaštitna arheološka istraživanja na trasi ceste Korušca Vučevica, priključku na Autocestu Zagreb Split. Sustavnim rekognosciranjem područja radova utvrđeno je postojanje više arheoloških nalazišta koja su ugrožena gradnjom ceste. Istraživanje je financirano sredstvima Hrvatskih autocesta d.o.o., a nositelj istraživanja bio je Konzervatorski odjel u Splitu. Radove je vodio Ivan Šuta, uz povremeno sudjelovanje apsolventice arheologije Marijete Babin. Istraživanje je provedeno na četiri mjesta: dvije gomile kod vrtače Matijin dolac, dvije gomile na položaju Vlake, lokve Orošnjaci i Žurovača. Uz lokvu Žurovaču, koja je jedina u Korušcima, nisu pronađeni važniji arheološki ostaci. Položaji istraživanih lokaliteta: 1 Žurovača; 2 dvije gomile kod vrtače Matijin dolac; 3 lokve Orošnjaci; 4 dvije gomile na položaju Vlake (izradio: I. Šuta) Dugobaba. Obje su gomile smještene približno zapadno od vrtače. Gomila 2 bliža je vrtači udaljena oko 100 m, a gomila 1 je oko 50 m zapadno. Područje na kojem se nalaze erodirano je krško tlo, s plitkim slojem zemlje među stijenama na blagoj padini. Vrtača nije istraživana, no njenim je rekognosciranjem utvrđeno da sadrži arheološke ostatke. S dna vrtače prethodno je djelomice izvađena plodna zemlja, čime je stvorena rupa duboka oko 2 m. Pronađeno je desetak sitnih ulomaka keramičkih posuda, od kojih se izdvaja dio loptaste posude s kratkim cilindričnim vratom, ukrašen urezanim linijama koje oblikuju mrežu na ramenu i okomitim urezanim crtama na vratu. Riječ je o tipu posude koji je karakterističan za kasni eneolitik i početak ranoga brončanog doba toga područja. Osim skromnih keramičkih nalaza, u vrtači nije pronađeno ništa što bi upućivalo na njeno intenzivnije posjećivanje i nastanjivanje. Gomila 1 udaljenija je od vrtače, a nalazi se bliže staroj cesti za Vučevicu. Promjer joj iznosi oko 5 m, a visina kamenog nanosa ne prelazi 50 cm. Na više se mjesta u go- Prethodnim istraživanjima i rekognosciranjima područja sela obavljenima prije gradnje Autoceste Zagreb Split utvrđeno je postojanje više nalazišta koja pripadaju prapovijesnom razdoblju. Dvije vrtače smještene u podnožju brežuljka Gradine, istražene su tijekom i i dale su vrijedne podatke o naseljavanju tog područja tijekom prapovijesti, odnosno od neolitika do brončanog doba. Također je pronađeno više kamenih grobnih gomila i gradinskih naselja smještenih na gotovo svim istaknutijim uzvišenjima sjevernog dijela Kozjaka, Jarebinjaka i Paklenice (Šuta, Katavić 2003). Gomile kod vrtače Matijin dolac Dvije se gomile uz vrtaču Matijin dolac nalaze na prijevoju između brda Jarebinjaka i Paklenice. Riječ je o položaju na prirodnoj komunikaciji između Vučevice, Korušca i Vrtača Matijin dolac, ulomak keramičke posude kasni eneolitik/ početak ranoga brončanog doba (foto: I. Šuta) 419

420 keramičkih posuda pronađeni su u sjeveroistočnome dijelu gomile i mogu se okvirno datirati u rano brončano doba. Gomila 2 kamena je gomila ovalnog oblika, promjera oko 8 m. Djelomice je oštećena gradnjom puta s južne strane, a vjerojatno su, s obzirom na visinu od 60 cm, s gomile stijene odnošene u novijem razdoblju. Tome u prilog ide pronađeni brončani dio narodne nošnje, tzv. anzula. U središnjem dijelu gomile, neposredno ispod površine između nabacanog kamenja, pronađeno je više ulomaka keramičkih posuda koji su kronološki reper, odnosno određuju vrijeme gradnje gomile u rano brončano doba. Kao i u slučaju gomile 1, nije pronađen grob što upućuje na ritus incineracije u objema. Tome u prilog ide nalaz nagorene kosti uz keramičke ulomke posude tipa Kotorac koja se nalazi samo u gomilama cetinske kulture s ritusom incineracije (Marović, Čović 1983: 204). Položaj Matijin dolac, gomila 2 (foto: I. Šuta) mili na samoj površini javlja živac, pa se na nekim mjestima iskopavalo u škrapama. Očito je s gomile odnošen kamen, možda prilikom gradnje podzida obližnje ceste. Kamen nanošen na gomilu uglavnom je krupan, a u središnjem dijelu na površini ima dosta sitnoga kamena. Sloj je vrlo plitak i ne prelazi više od 40 cm, osim u škrapama gdje je dublji. Zdravicu čini crvenica koja ne sadrži pokretan arheološki materijal. Skromni nalazi nekoliko ulomaka Položaj Matijin dolac, gomila 1 (foto: I. Šuta) Gomile na Vlakama Položaj Vlake nalazi se oko 1,5 km južno od zaseoka Brčići, približno na sredini zaravni između Kozjaka i Jarebinjaka. Tu su istražene dvije gomile, međusobno udaljene oko 150 m. Okolno područje sadrži više vrtača koje su arheološki zanimljive s obzirom na učestalost nalaza prapovijesne keramike u ostalim vrtačama toga područja. Osobito je u tom smislu zanimljiva vrtača uz gomilu 2. Osim istraženih gomila, u blizini se nalaze Brčića gomile skupina od triju gomila od kojih najveća ima promjer oko 25 m i dominira okolnim područjem. Dvije manje gomile imaju oko 7 m u promjeru. Važno je možda napomenuti da je u blizini položaj Jezera. Riječ je o manjem polju koje za kišnih razdoblja poplavi, a u smislu opskrbe vodom predstavlja važan resurs radi mogućnosti gradnje umjetnih lokava i bunara na nepropusnom tlu. Zasad ne postoje potvrđeni dokazi o gradnji umjetnih kaptaža vode u prapovijesnim razdobljima, no koncentracija prapovijesne arheološke građe uz umjetne lokve koje su i danas u funkciji upućuje na mogućnost takve prakse, osobito od početka ranoga brončanog doba, kada dolazi do važnih zahvata u prostoru, vezanih ponajprije uz prijelaz na gradinski način života i pokapanje u gomilama. Gomila 1 ovalnog je oblika, najvećeg promjera 11 m, a visina ne prelazi 60 cm. Rubovi su oštećeni rašćišćavanjem terena za gradnju ceste. Na gomili je naknadno sagrađeno suhozidno pastirsko sklonište kružnoga oblika čime je devastiran njezin središnji dio. U suhozid je ugrađena poklopnica groba koji se nalazio u središtu gomile. Površinski sloj gomile sadržavao je dosta sitnoga kamena, osobito u sjevernome dijelu. U središnjem je dijelu gomile pronađen devastiran grob s dvama ukopima. Pojedini dijelovi kostura pronalaženi su u krugu od 2 m od lubanja. U grobu nisu pronađeni prilozi, ali su na širem prostoru u centralnom dijelu gomile pronađeni dijelovi keramičkih posuda i manje brončano puce koji se okvirno mogu datirati u kraj ranog ili početak srednjega brončanog doba. Gomila 2 smještena je na samome rubu vrtače osrednje veličine, promjera dna oko 25 m. Najveći promjer gomile ovalnog oblika iznosi oko 11 m, a visina ne prelazi 90 cm. Na središnjem je dijelu izgrađeno pastirsko sklonište, slične veličine i oblika kao na gomili 1. U odnosu prema ostalim istraživanim gomilama ta je uz kamen sadržavala najviše zemlje, no čišćenjem površinskog sloja utvrđeno je da zemlja nije upotrebljavana kao konstruktivan element, nego je riječ o humusu stvorenom tijekom vremena. Pronađena je znatna količina ulomaka keramičkih posu- 420

421 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 ukopan malo dublje od ostalih. U svim je slučajevima riječ o zgrčencima, osim u slučaju groba 3 čiji se položaj nije mogao utvrditi. Ni u jednom grobu nisu pronađeni tragovi grobne arhitekture. Inhumirani grobovi nisu sadržavali priloge, dok su u grobu 2 pronađeni ulomci posuda iz ranoga brončanog doba. Nalazio se u središnjem dijelu gomile, a od kostura je pronađeno svega nekoliko nagorenih kostiju dijela lubanje uz dijelove posude tipa Kotorac. S obzirom na središnji položaj spaljenoga groba i na činjenicu da je ispod kostura iz groba 5 pronađeno nekoliko ulomaka posude koja potječe iz groba 2, može se pretpostaviti da je primarni grob u gomili grob 2 i da je grob 5 naknadno ukopan. Datiranje ostalih četiriju grobova otežano je s obzirom na to da ne postoje grobni prilozi, no prilično velika količina ulomaka keramičkih posuda pronađenih na periferiji gomile, s karakterističnim jezičastim drškama i utisnućima na rubu oboda, vjerojatno se može promatrati zajedno s tim ukopima, čime bi se i oni okvirno mogli datirati u rano brončano doba. Položaj Vlake, gomila 1 (foto: I. Šuta) da, s koncentracijom na rubnim dijelovima i u središnjem dijelu gomile. Istraženo je ukupno pet grobova, od kojih je jedan (grob 2) bio spaljen. Svi su se grobovi nalazili na kamenom nasipu, odnosno gotovo na površini gdje su vjerojatno dospjeli zbog odnošenja kamena za gradnju okolnog suhoziđa i pastirskog skloništa na gomili. Takav je položaj uzrokovao popriličnu devastaciju grobova, te je položaj groba 3 utvrđen tek prema nekoliko kostiju razbacanih u krugu od oko 1 m. Najbolje je sačuvan grob 5 koji je bio Lokva Orošnjaci U blizini zaseoka Orošnjaci, oko dvjesto metara južno, nalazi se lokva Orošnjaci. Kao i u slučaju ostalih lokava na području Vučevice, iskopana je u flišnome sloju nepropusne zemlje. Lokva je smještena na položaju koji je povoljan za akumuliranje vode. Staze u okolici smještene su tako da se kišne bujice slivaju u lokvu. Gradnjom raskrižja sjeverno od lokve staze su prekinute, čime je znatno smanjeno akumulacijsko područje lokve. Kružnoga je oblika, promjera oko 12 m i obzidana je s dva suhozida od većih kamenih blokova. Donji suhozid je učvršćenje, odnosno temelj gornjem suhozidu, ili je možda riječ o starijem obzidu lokve na kojem je naknadno napravljen gornji zid. Prilaz lokvi je u jugozapadnom dijelu, a također je obzidan kamenim blokovima. Prije istraživanja rekognoscirano je okolno područje gdje je utvrđena veća koncentracija keramičkog materijala iz antičkog doba. Istočnije od lokve, uz makadamski put prema Blacima, nalazi se kasnosrednjovjekovno groblje, a vidljivi su i kameni križ te nekoliko kamenih poklopnica. Uz lokvu su, sa zapadne i južne strane, otvorene dvije sonde veličine 3x3 m. U objema sondama pronađena je veća količina građe iz antičkog doba, najčešće ulomaka amfora te veća količina životinskih kostiju. Sonda 1 otvorena je desetak metara zapadno od lokve na blagoj padini i tu je dosegnuta dubina od oko 1 m, a sonda 2 otvorena je petnaestak metara južno od lokve. Za razliku od sonde 1, tu je pronađeno znatno više pokretnih nalaza, a iskopavano je do dubine od oko 180 cm, gdje se počela javljati voda. Treba naglasiti da su to prvi poznati ostaci iz antičkog doba na području sela, a istraživanjem oko lokve može se pretpostaviti da početak uporabe lokve seže u to razdoblje, te da se samo naselje nalazilo sjeverno od lokve. Literatura Marović, Čović 1983 I. Marović, B. Čović, Cetinska kultura, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, tom IV., Sarajevo, Šuta, Katavić 2003 I. Šuta, V. Katavić, Arheološka zaštitna istraživanja i rekognosciranja na području sela Vučevica u zaleđu Kaštela, Obavijesti HAD, 3, Zagreb, Lokva Orošnjaci (foto: I. Šuta) Ivan Šuta 421

422 Summary In the period from June 1 st to September 30 th, 2005 we conducted rescue archaeological excavations at the route Korušca-Vučevica, the connection to the Zagreb-Split expressway. We investigated several grave mounds at the area of Vučevica village in which the remains from the Early Bronze Age were found. Along with the excavations of the mounds we probed the area surrounding the Orošnjaci pools, where we found remains from the Antiquity. we also probed the area of Žurivača in Korušci where we didn t find any significant archaeological remains. Redni broj: 222 Lokalitet: Vučipolje Crkvine Naselje: Dugopolje Općina: Dugopolje Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Sjeverno od Dugopolja, u blizini zaselka Kapele, u predjelu pitomoga kraškog polja Vučipolja, zasađenog vinogradima i voćkama, na mjestu gdje se cesta Split Sinj odvaja za Bisko, na trasi buduće ceste Split Dubrovnik, dionici Dugopolje Bisko, nalazila se kasnosrednjovjekovna nekropola sa 170 grobova u kojima je ukopano preko 300 osoba. Lokalitet na kojem su pronađeni grobovi naziva se Crkvine, pa je vjerojatno kako se u blizini nalazila crkva. Pripreme za istraživanje terena (uklanjanje vegetacije i smeća) obavljene su tijekom kolovoza i rujna 2004., a arheološka istraživanja započela su 1. listopada i s prekidima su trajala do 23. ožujka godine. Stručni voditelj bio je Hrvoje Gjurašin. Tijekom 90 radnih dana u istraživanjima je svakodnevno sudjelovalo dvadesetak ljudi (arheolozi, crtači, fotograf, radnici). Radove su financirale Hrvatske autoceste d.o.o. Nekropola je najvjerojatnije pripadala naselju Crisii (Križice) koje se krajem 14. st. i početkom 15. st. spominje uz Dugopolje i Koprivno. Pretpostavlja se kako se selo Križice nalazilo sjeverno od nekropole, a nestalo je najvjerojatnije nakon turskih osvajanja. Turci su zauzeli Klis i sljedećih su 111 godina gospodarili tim dijelom Hrvatske. Lokalitet je u literaturi (Škobalj 1970) najviše bio poznat po stećku s ljudskim likom uzdignutih ruku i raskoračenih nogu, ugrađenom u suhozid. Sedamdeset je grobova bilo pokriveno kamenim pločama stećcima, od kojih je samo osam bilo ukrašeno. Od osam ukrašenih stećaka na dva se nalazi prikaz ljudskog lika u molitvi. Tri se nadgrobna spomenika razlikuju izgledom. Prvi je isklesan u obliku polovice krušne pogače, a bio je postavljen okomito iznad groba. Drugi je stećak isklesan kao krovište kuće na dvije vode ili poklopac sarkofaga. Treći stećak oblikom podsjeća na obelisk, a na njemu se nalazi prikaz ljudskog lika u molitvi. Ispod stećka bili su složeni veći i manji komadi kamena, a ispod njih bile su poklopnice grobova. Kamen iznad poklopnica ponekad je bio složen u pravilan grobni ovalni vijenac. Neki su grobovi u zapadnom dijelu nekropole unutar toga ovalnog kamenog vijenca imali učelak. U jednom je slučaju za kameni biljeg (učelak) poslužio ulomak vjerojatno donjeg dijela Vučipolje Crkvine, nekropola (foto: Z. Sunko) 422

423 Splitsko-dalmatinska županija, HAG 2/2005 more than 300 people. 70 graves were covered with funerary stone slabs (stechaks) out of which only 20 carried ornaments. In ca. 20 graves grave offerings consisted of coins dating between the 14 th and16 th century and a few of Turkish coins ( akče ) were found. Along with the buttons, needles, rings and earrings the most beautiful find were the pair of three-beaded earrings with a pear-like pendant at the center. Vučipolje Crkvine, ljudski lik raširenih ruku na stećku (foto: Z. Sunko) kapitela starokršćanske crkve. Svi su stećci prebačeni u Dugopolje gdje će biti izloženi. Nalaza je bilo u 46 grobova, a pronađena su srebrna puceta (15 kom.), više od dvadeset novčića st., četiri turske akče, igle, dva noža, prstenje, ostaci tkanine s upletenim zlatnim nitima, par trojagodnih naušnica s dvjema kuglama i kruškolikim privjeskom u sredini, tri para trojagodnih perforiranih naušnica, tri pojedinačne trojagodne naušnice, perlice od staklene paste te pređice za pojas. Antropološku analizu osteološkog materijala obavit će dr. Mario Šlaus i njegova ekipa s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Literatura Škobalj 1970 Ante Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970: 297. Hrvoje Gjurašin Summary During autumn and winter of 2004/2005 near Dugopolje, 20 km eats of Split, on the route of the future road Split- Dubrovnik, section Dugopolje Bisko we conducted archaeological excavations. A total of 179 late medieval graves were excavated in which we found the remains of 423

424 DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA 424

425 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 Redni broj: 223 Lokalitet: Dubrovački akvatorij Naselje: Mokošica, Cavtat Grad/općina: Dubrovnik, Konavle Pravni status: postupak u tijeku (Mokošica), Z-55, Z-56 Razdoblje: A, NV Vrsta radova: dokumentiranje, rekognosciranje Tijekom proteklih nekoliko godina iz raznih su izvora u Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda stizale informacije o nalazima dosad nepoznatih lokaliteta, kao i o devastacijama nekih već poznatih. Bilo je potrebno i dovršiti dokumentaciju na nekim lokacijama gdje su obavljeni tek uviđaji. Odjel je rekognosciranje proveo od 17. do 25. listopada godine. Stručni voditelj Brsečine, dio lokaliteta s dijelom brončanog topa (foto: I. Miholjek) 223 Dubrovački akvatorij 224 Dubrovnik kula Gornji ugao 225 Dubrovnik Sv. Vlaho 226 Grad 227 Narona 228 Žuljana Brijezi Brsečine, željezna pedrijera (foto: I. Miholjek) 425 bio je dr. sc. Mario Jurišić. Financijska sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. Zbog jakog juga odlučeno je da radovi započnu na lokalitetu Brsečine, koji je najbliži obali, pa se na njemu može raditi i bez plovila. Brodolom pred uvalom Brsečine poznat je od godine. Najvjerojatnije je riječ o ostacima broda koji je u vrijeme napoleonskih ratova prevozio di-

426 Redni broj: 224 Lokalitet: Dubrovnik kula Gornji ugao Naselje: Dubrovnik Grad: Dubrovnik Pravni status: R-1301 Razdoblje: NV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Dokumentiranje antičkog brodoloma ispred Cavtata (foto: D. Frka) Arheološka istraživanja poduzeta su ponajprije radi utvrđivanja originalne razine poda i ulaznih vrata kule Gornji ugao (kula je zapunjena šutom novijeg doba). Zato su otvorene dvije sonde: jedna u kuli, a druga ispred postojećih ulaznih vrata u kulu, koja su probijena u 19. st. Nakon arheoloških istraživanja u kuli Gorni ugao i ispred nje može se reći da je zatečeni lokalitet višestruko nasipajelove brončanih topova kao sirovinu za pretapanje. Zbog lakšeg rukovanja topovi su lomljeni na dijelove. Iste godine izvađena je većina dijelova brončanih topova i jedan cijeli top. Načinjena je i osnovna dokumentacija. Na dnu je ostao veći dio jednoga brončanog topa, jedan željezni top tipa pedrijere, sidro, hrpa balastnog kamena, a naziru se i ostaci samog broda. Detaljnije je dokumentiran samo sektor s brončanim topovima. Osnovni zadatak bio je izvaditi dio brončanog topa, koji se zbog tržišne vrijednosti materijala smatra izrazito ugroženim. To je obavljeno uz velike poteškoće jer je top bio obilno inkrustiran uz kameno dno, a usto mase veće od pola tone. Osim toga, pregledano je šire područje lokacije i utvrđeno je da se nedaleko od ostataka brodoloma nalaze ostaci još jednoga manjeg željeznog topa pedrijere. Željezni se topovi ne vade, jer bi zbog korozije propali ubrzo nakon vađenja iz mora. Osim tog zahvata, kvalitetno su fotografski i videozapisom dokumentirana dva već poznata lokaliteta ispred Cavtata. Na jednom je lokalitetu teret dolia. Drugi je lokalitet brodolom s teretom sjevernoafričkih cilindričnih amfora iz 4. st., koji se nalazi pod zaštitnom mrežom. Obavljen je i uviđaj na otprije poznatom brodolomu iz 17. st. kod Koločepa, s nekoliko topova i raznolikim teretom stakla i metalnih alatki. Utvrđeno je da se lokacija stalno devastira. Tijekom građevinskih radova na uređenju igrališta u SZ dijelu povijesne jezgre grada Dubrovnika (između kule Minčeta i kule Gornji ugao) započeli su arheološki istražni radovi ispred ulaznih vrata i kuli Gornji ugao. Arheološke istražne radove na spomeničkom lokalitetu kula Gornji ugao (k.č. 2620, 2642/1, k.o. Dubrovnik) obavila je tvrtka Omega Engineering d.o.o. iz Dubrovnika (stručna voditeljica Nela Kovačević; voditelj projekta: Željko Peković; vanjski suradnici: Boris Magdić i Stanka Crvik; radovi financirani sredstvima Društva prijatelja dubrovačkih starina; nadzor radova: Konzervatorski odjel u Dubrovniku). Arheološka istraživanja provedena su od srpnja do listopada (59 radnih dana), na površini od 78 m². Lokalitet je smješten u sjeverozapadnom dijelu povijesne cjeline Dubrovnika. Tu se u 13. st. nalazio specifičan fortifikacijski element, tzv. tanglije kliješta, otvoren prostor uvučen u gradsko tkivo, omeđen zidinama. Potom je flankiran kulom Minčetom, te kulom Gornji ugao. U 14. i 15. st. dolazi do promjena i na zapadnom potezu gradskog ziđa. Tako je donesena odluka o gradnji zapadnog predziđa, te se kule Minčeta i Gornji ugao spajaju zidom. Polovinom 15. st. prvobitno predziđe osuvremenjuje se opsežnim radovima prema zamisli firentinskoga graditelja Michelozzija, kad se gornji dio predziđa znatno proširuje, a ispred svake se kule gradi polukružna manja utvrda skošenih rubova toreta. Zbog navedenih promjena prostor nekadašnjih kliješta izgubio je svoju prvobitnu obrambenu funkciju, a danas taj nasuti prostor služi kao igralište. dr. sc. Mario Jurišić Summary During the survey of the Dubrovnik sea-surface a wider area of the shipwreck from the Napoleon s times, situated near the Brsečine bay, has been examined. Fragments of bronze cannons that were transported for melting purposes were already found there. On this occasion the remaining fragments of a bronze cannon have been raised to the surface. Along with other fragments, another two smaller iron cannons- pedrijere - have remained at the sea bottom. Apart from this undertaking, we documented two other shipwrecks from the Antiquity period, situated off the shore of Cavat. In addition to this we conducted an investigation of a 17 th century shipwreck in the Koločep Canal. Dubrovnik kula Gornji ugao, pogled na istraženi dio lokaliteta (foto: N. Kovačević) 426

427 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 Tlocrt SZ dijela povijesne jezgre Dubrovnika s označenim položajem istraživanja (izradila: N. Kovačević) van pa su mu slojevi ispremještani. Raslojeni su svi nasipni slojevi do zdravice gline i kamena živca na kojem su temeljeni zidovi kule na 30 m n.m. / 29,83 m n.m. Pokretni su nalazi također višekratno ispremiješani. Istraživanjima su definirane četiri peći za metal i keramiku, cisterna, te izvorno popločenje kule i ulaz u nju. Koncentracija nalaza i njihova vrijednost upućuju na postojanje srednjovjekovnoga industrijskog dijela grada. To je, svakako, unikatan nalaz bez usporedivog primjera u Europi. Uskoro se očekuje nastavak arheoloških istraživanja koja bi trebala obuhvatiti čitav prostor nekadašnjih tanglija, nakon čega će biti napisan završni izvještaj. Summary Nela Kovačević Dubrovnik kula Gornji ugao, presjek kroz lokalitet s pogledom na kulu (izradila: N. Kovačević) From July to October 2005 archaeological excavations of the monumental locality of the tower Upper Corner in the historical core of the city of Dubrovnik were conducted. The excavations covered an area of 78 m². The excavations went down to natural soil- clay and the bedrock on which the foundations of the tower walls were laid. The site had been laid with earth on several occasions; hence its vertical stratigraphic layers had been shifted all over. Movable finds had also been displaced several times. Excavations defined four furnaces for metal and clay, a water tank, and the original paving and the entry to the tower. Concentration of the finds and their value indicate the existence of a medieval industrial part of the town. That is, without a doubt, a unique find of its kind in Europe. Continuation of the archaeological excavations is soon to follow. Redni broj: 225 Lokalitet: Dubrovnik crkva sv. Vlaha Naselje: Dubrovnik Grad/općina: Dubrovnik (povijesna jezgra) Pravni status: Z-926 Razdoblje: SV Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Dubrovnik kula Gornji ugao, tlocrt istraženog dijela lokaliteta (izradila: N. Kovačević) Zaštitna arheološka istraživanja crkve sv. Vlaha u Dubrovniku provedena su prema programu Zavoda za obnovu Dubrovnika, kojim su predviđena arheološka istraživanja uza zapadni i istočni zid postojeće crkve te u sakristiji u jugoistočnom kutu crkve, kako bi se utvrdilo mjesto i stanje ostataka starije crkve sv. Vlaha iz 14. stojeća, uz realnu pretpostavku da su postojeća oštećenja rezultat nadograđivanja struktura nove crkve na dijelovima stare. Radovi su povjereni Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, koji je uz navedeni program 427

428 Dubrovnik Sv. Vlaho, tlocrt rezultata istraživanja crkve Dubrovnik Sv. Vlaho, pretpostavljena rekonstrukcija crkve i Luže odlučio provesti istraživanja i uz južni crkveni zid. Stručni je voditelj istraživanja mr. sc. Ivica Žile. Predloženi prošireni program arheoloških istraživanja crkve sv. Vlaha temeljen je na arhivskim izvorima te na dosadašnjim znanstvenim prijeporima i rezultatima arheoloških istraživanja unutar perimetra povijesne jezgre grada Dubrovnika. Zbog toga su zaštitna arheološka istraživanja provedena sustavom trakastih sondi širine 2 m (istok, zapad i jug), od zapadnih do istočnih vrata barokne Dubrovnik Sv. Vlaho, začelni dio crkve (foto: M. Mojaš) crkve (pretpostavljen gabarit prve crkve), do temeljnih struktura. Prema arhivskim izvorima, Veliko vijeće donijelo je 26. veljače odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis (mjestu gdje je i današnja barokna crkva), ispred Vijećnice, kod općinskog pločnika i kuće Martinusja Menčetića, udaljene od nje dva sežnja, te od kuće Nikole Menčetića dva i pol sežnja. Gradnja je trajala više desetljeća, pa se iz bogate arhivske građe primjerice doznaje o izradi olovnog pokrova crkve (Fisković 1955; Beritić 1958). S urbanističkog i kulturološkog aspekta tog prostora Dubrovnika, iznimno je važna odluka o izgradnji Luže uza sjeverni zid crkve sv. Vlaha (1356.). Prema pisanju Filipa de Diversisa (1440.) riječ je o dvjema građevinama od kojih je manja natkrivena, a veća nije (Janeković-Römer 2004). Da je De Diversisov opis Luže točan, posvjedočuje i nedavno pronađen kartografski prikaz Dubrovnika u torinskom arhivu s početka 17. stoljeća (Principe 1991). Istraživanjima uz pročelje romaničko-gotičke crkve sv. Vlaha (zapad) pronađen je ostatak stambene arhitekture koja se prema spomenutim arhivskim izvorima može pripisati dvjema obiteljima (odluka o izgradnji crkve), ali zbog barokne obnove nakon potresa zasad ih nije moguće identificirati. Nalaz paralelne zidane strukture uz crkveno pročelje govori o stambenoj građevini razloženoj tijekom građenja crkve. Na takav zaključak upućuju njezini ostaci. Zid paralelan s crkvenim pročeljem pronađen je u visini tri korša, dok su mu dva bočna zida suprotne orijentacije sačuvana samo u temeljnoj razini, utopljena u temeljne crkvene strukture. Uza sjeverozapadni kraj romaničke profane arhitekture pronađen je kameni međaš koji na čelu ima uklesana dva slova SI, kao i pri vrhu svoje južne stranice. Natpisna polja razdijeljena su jednostavnom uparanom letvicom. Na temelju arhivskog podatka, sudske rasprave vođene 26. lipnja kao dokaz za razgraničenja dvaju posjeda u kojemu se navodi kameni međaš iste signature, taj se nalaz može isto tako iščitati, a vremenski se da smjestiti najkasnije u romaničko razdoblje. Uza sve navedeno, iznimno je važno naglasiti da je to prvi nalaz kamenog međaša najprije prepoznatoga arhivskim istraživanjima. Arheološkim je pronalaskom dobio i treću dimenziju dosad nepoznat izgled (Žile 1992). 428

429 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 Istraživanjima je raskriven pročelni crkveni zid u visini jednog korša raščlanjenoga četirima lezenama. Morfološki, zid pokazuje sve karakteristike zadanosti romaničkog sloga (fino oblikovani kvadri spojeni milimetarskim sljubnicama), jedino dio zida između dviju središnjih lezena nema navedenu kakvoću obrade jer se na tome mjestu nalazio glavni crkveni ulaz s podestom kojemu se pristupalo stubama nalijepljenima na navedenu zidanu strukturu grublje izrade. Jugozapadna ugaona lezena crkvenog pročelja, za razliku od ostalih, znatno je masivnija radi ojačavanja spoja dvaju zidova građevine. Zbog nalaza ugaone lezene bilo je potrebno načiniti zidnu sondu na spoju barokne temeljne strukture (nekad natkrivene Luže) i ostatka romaničko- -gotičkoga crkvenog pročelja. Sondom je pronađena stranica sjeverozapadne lezene oblikovane kao i jugozapadna. Taj se zaključak temelji na znatno većoj duljini lezene od dviju središnjih, pa se na temelju toga iščitao sjeverozapadni ugao crkve sv. Vlaha. Južni crkveni zid, za razliku od pročelnoga, raščlanjen je sa po šest lezena, od kojih prva i zadnja (ugaone) pripadaju još crkvenom pročelju i začelju. Između krajnjih dviju lezena (zapad) pronađen je kanalizacijski kanal pravokutna presjeka, izvan uporabe. Crkveno začelje oblikuju tri apside, od kojih je središnja istaknuta u odnosu na bočne. Uz ugaonu lezenu južne apside sačuvan je početni kvadar njezine kamene oplate, dok su njezini ostaci kod svih apsida posvjedočeni otiscima u žbuci. Razložena kamena oplata najvjerojatnije je ponovno upotrijebljena za zidanje barokne crkve. Literatura Beritić 1956 L. Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10, Split, De Diversis 2004 De Diversis, Opis slavnog grada Dubrovnika (prevela Z. Janeković-Römer), Zagreb, Fisković 1991 C. Fisković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrovnik, Principe 1991 I. Principe, Tri neobjavljene karte Dubrovnika XVI.-XVII. stoljeća, Dubrovnik, 1/1991, Dubrovnik, Žile 1992 I. Žile, Rezultati arheoloških istraživanja u palači Kaboga 2-4 u Dubrovniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16, Zagreb, Summary mr. sc. Ivica Žile Following the program based on the archive sources and previous scientific controversies and results of the archaeological excavations within the perimeters of the historical core of Dubrovnik, the rescue archaeological excavations of the St. Vlaho Church were entrusted to the Department for Conservation in Dubrovnik. For these reasons the rescue archaeological excavations were carried out using 2 meters wide ribbon probes (east, west and south), from west to east door of the baroque church (the assumed size of the first church) to its foundations. The excavations along the facade (west) have revealed the remains of a housing architecture broken down during the construction of the church. A parallel wall has been found towards the facade of the church at the height of three korš (ancient metrical unit in Dubrovnik), while the two lateral walls of the opposite orientation, had only been preserved at the foundations level, merged into the base structures of the church. Along its northwestern end a boundary-stone has been found. At its head and at the top of its south side, the letters SI had been engraved. According to the archival data from 1258, where a boundary-stone of the same signature is cited, this signature can be read easily and it can be dated in Romanesque period. With all that has been said, it is of a great importance to emphasize that this is the first discovery of a boundary-stone that was first recognized through the archival research. With this archaeological discovery it gained a third dimension- the hitherto unknown appearance. The excavations uncovered the front wall at the height of one kroš that had been divided with four pilaster-strips. Morphologically the wall displays all the characteristics of the Romanesque style. The southwestern corner pilasterstrip of the church facade, as opposed to the others, is significantly more massive for the purpose of strengthening the junction of the two walls of the structure. Discovery of the corner pilaster-strip indicated the need for the wall probe at the junction of the Baroque base structure (formerly vaulted Loggia) and the rest of the Romanesque- Gothic church facade. The probe found northwestern side of the pilaster-strip constructed exactly like the southwestern pilaster-strip. The south wall of the church, as opposed to the front wall, is divided with six pilaster-strips, out of which the first and the last (corner pilaster-strips) belong to the church front and back end too. The church back end is formed by three apses, of which the central is accentuated in relation to the lateral ones. Along with the corner pilaster-strip of the south apses, the starting parallelepiped of its stone paneling had also been saved, while its remains with all three apses are evident through the marks in mortar. Redni broj: 226 Lokalitet: Grad Naselje: Nakovana Grad/općina: Orebić Pravni status: Z-1423 Razdoblje: P, A Vrsta radova: rekognosciranje Od 15. do 27. svibnja intenzivno je pregledana površina središnjeg dijela gradine Grad u Nakovani. U terenskom radu sudjelovala su dva arheologa i četiri studenta arheologije. Stručni voditelj istraživanja bio je doc. dr. Stašo Forenbaher iz Instituta za antropologiju u Zagrebu (istraživanja su provedena u sklopu projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ). Nalazište je smješteno pri zapadnom kraju poluotoka Pelješca, na području nakovanske visoravni, koja se već nekoliko godina sustavno istražuje. Do sada je na tom prostoru dokumentirano više od stotine pretpovijesnih arheoloških nalazišta i spomenika (Forenbaher, Kirigin, Vujnović 2001) te je sustavno istražena nakovanska Spila (Forenbaher, Kaiser 2003). Logičan nastavak tih višegodišnjih aktivnosti jest istraživanje Grada, gradine na prirodno zaštićenom brežuljku što dominira čitavom nakovanskom visoravni, koja je već prije prepoznata kao 429

430 Pogled sa sjeveroistoka na gradinu Grad u Nakovani (foto: S. Forenbaher) važno arheološko nalazište (Petrić 1978). Terenskim istraživanjem obuhvaćen je samo središnji dio Grada, jasno izdvojen i gotovo savršeno zaštićen okomitim stijenama koje ga opasuju sa svih strana, površine približno 1 ha. Kako bi se detaljno i sustavno pregledala cijela površina, dokumentirali i prikupili svi relevantni podaci, te locirali i kartirali vidljivi ostaci građevina, za potrebe istraživanja postavljena je mreža kvadrata sa stranicama od 10 metara. Svaki pojedini kvadrat dokumentiran je na obrascu koji je obuhvaćao tlocrt kvadrata, podatke o zastupljenosti tla, stijena i raslinja, te procjenu vidljivosti površine kvadrata. Svi pokretni površinski arheološki nalazi prikupljeni su, dok su nepokretni nalazi opisani i uneseni u tlocrt. Pregledom je utvrđeno da su istočni i zapadni krajevi središnje zaravni Grada ogoljeli do živca, dok je središnji prostor od oko m 2 prekriven slojem tla pod kojim su mogući sačuvani arheološki slojevi. Ujedno je na tom središnjem dijelu utvrđena veća koncentracija pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza. Svi prikupljeni nalazi obrađeni su u Laboratoriju za antropološku arheologiju Instituta za antropologiju u Zagrebu. Nakon analiza, nalazi će se trajno pohraniti u Dubrovačkim muzejima Arheološkom muzeju u Dubrovniku, zajedno s ostalim nalazima prikupljenima tijekom istraživanja nakovanske visoravni. Većina je nalaza usitnjena i vrlo istrošena zbog dugotrajne izloženosti na površini. Većina pripada kasnijim razdobljima prapovijesti ili helenističkom vremenu. Prikupljena je znatna količina ulomaka prapovijesne keramike, uglavnom manji ulomci grubih, neukrašenih, rukom rađenih posuda razgrnuta oboda, ravna dna, katkad s trakastim ručkama ili masivnim vodoravnim drškama. Većina od njih može se pripisati kasnome brončanom i/ ili ranome željeznome dobu. Glavna koncentracija nalaza prapovijesne keramike utvrđena je u južnom dijelu istraživanog prostora, u blizini ulaza na središnju zaravan gradine. Osim keramike, prikupljeno je i nekoliko prapovijesnih kamenih nalaza: devet artefakata od cijepanog kamena (rožnjaka), koji se smatraju tehnološkim otpadom i dva ulomka glačanih kamenih artefakata, od kojih je jedan vjerojatno pripadao sjekiri, a drugi žrvnju. Zabilježen je i priličan broj pješčenjaka koji su mogli biti rabljeni kao brusovi, no oni tom prilikom nisu sakupljani. Najviše je prikupljenih nalaza grube helenističke keramike. Od toga najveći dio čine amfore, a prisutno je više tipova, među kojima je najbolje zastupljen tip Lamboglia II. Fina, crno premazana helenistička keramika zastupljena je sa Grad, prostorna distribucija prapovijesne keramike (crtež: S. Forenbaher) Grad, prostorna distribucija helenističke keramike (crtež: S. Forenbaher) 430

431 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 svega osam malih ulomaka. Nalazi helenističke keramike koncentrirani su uglavnom u sjevernom dijelu istraživanog područja, te u središnjem dijelu oko vidljivih ostataka arhitekture. Ulomci velikih posuda debelih stijenki, grube fakture i karakteristična načina pečenja (najčešće glina s dodatkom grubo drobljenog vapenca, te presjek sive boje pri sredini, crvenkast pri objema površinama) vjerojatno pripadaju velikim, grubim posudama za zalihe. Prostorna raspodjela te vrste keramike vrlo je slična helenističkoj, što bi moglo ukazivati na njihovu istodobnost. Tek nekoliko malih ulomaka antičkih crepova navodi na zaključak da krovovi nisu bili pokrivani crijepom, odnosno da su građevine vjerojatno bile sagrađene u autohtonoj tradiciji. Vremenski neodredivi komadići pečene zemlje, prisutni na cijelom istraživanom području, svjedoče o svakodnevnim ljudskim aktivnostima vezanima uz vatru. Posthelenistički nalazi iznimno su rijetki, što ukazuje da na Gradu nakon helenističkog razdoblja nije bilo važnijih naseobinskih aktivnosti. Obuhvaćaju žbuku, glaziranu keramiku i recentno smeće. Male količine žbuke primijećene su na svega dvama mjestima i za sada su nepoznate starosti. Prikupljena su samo tri mala ulomka glazirane keramike, od tri različite posude, najvjerojatnije novovjekovnog datuma. Recentno smeće staklene i plastične boce te gumene vrpce također je zabilježeno, pokupljeno i pohranjeno na primjeren način. Analize sakupljene građe ukazuju na to da se središnji dio Grada najintenzivnije rabio u posljednjim stoljećima prije Krista, odnosno za razdoblja helenizma, no početak života na Gradu sasvim sigurno seže u brončano doba. Za još raniji boravak ljudi postoje tek skromne naznake u vidu manjeg broja kamenih artefakata. Intenzivan pregled površine planira se nastaviti i proširiti na padine, na kojima su također vidljivi brojni površinski nalazi. Rezultati tih zahvata poslužit će za procjenu arheološkog potencijala nalazišta i njegove ugroženosti, a time i za planiranje nastavka terenskih istraživanja i moguće prezentacije Grada. Literatura Forenbaher, Kaiser 2003 Stašo Forenbaher, Timothy Kaiser, Spila Nakovana: Ilirsko svetište na Pelješcu: An Illyrian Sanctuary on Pelješac Peninsula, V.B.Z., Zagreb, Forenbaher, Kirigin, Vujnović 2001 Stašo Forenbaher, Branko Kirigin, Nikša Vujnović, Terenski pregled nakovanske visoravni (poluotok Pelješac), Obavijesti HAD, 33, Zagreb, 2001: Petrić 1978 Nikša Petrić, Gradina Grad u Nakovani na poluotoku Pelješcu, Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, Izdanja HAD, Split, 1978: Summary doc. dr. Stašo Forenbaher mr. Petra Rajić Šikanjić The hillfort of Grad dominates Nakovana plateau in western Pelješac peninsula. In May 2005, we carried out an intensive surface survey of its central area (covering approximately m 2 ), mapped all visible structural remains, and systematically collected all surface finds. Prevailing among them are fragments of coarse Hellenistic ceramics, followed by Bronze Age and Iron Age potsherds. Spatial distributions of specific find categories and their association with visible structures provide preliminary information about activities carried out in different areas within the hillfort. Collected evidence allows us to assess the site s state of preservation and to plan subsequent steps of its archaeological investigation. Redni broj: 227 Lokalitet: Narona Naselje: Vid Grad/općina: Metković Pravni status: R-496 Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološka istraživanja u Naroni, na lokaciji nazvanoj taberna, započela su 5. prosinca i trajala su, uz prekid za božićne i novogodišnje blagdane, do 19. siječnja Radovi su provedeni pod stručnim vodstvom arheologa A. Piteše i B. Čarga, dokumentaciju je vodio B. Penđer, a konzervaciju i podizanje mozaika B. Vješnica (svi iz Arheološkog muzeja Split). U konzervatorskim radovima sudjelovale su i studentice Likovne akademije iz Splita: Marijana Milko i Vikica Katić. Istraživanja je financirala tvrtka MGA iz Metkovića, koja će graditi budući muzej Narone. Prva istraživanja u prostoriji, koja je u ovom izvješću definirana kao rimska taberna, započela su pod vodstvom I. Marovića. Istraživanjima na mjestu nekadašnjih prostorija koje su okruživale rimski forum antičke Narone, on je utvrdio postojanje dviju prostorija davši im radni naziv Prostorije A i B. Prostoriju A je gotovo u cijelosti istražio, dok je Prostoriji B istražio samo istočni dio (Marović 1952: ). Obje prostorije imale su dobro očuvane podne mozaike i dale su mnoštvo arheološkog materijala, od kojeg je najvažniji fragmentiran natpis posvećen Augustu. Nakon toga, Prostorija B istražena je u sklopu istraživanja Augusteuma (Marin 1997: ). Radovima provedenim 2004./2005. trebalo je u cijelosti istražiti navedene prostorije kako bi mogla započeti gradnja budućeg muzeja. Prostorije su bile natkrivene najlonom radi podizanja mozaičnih tapeta, što je omogućavalo arheološke radove i u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Veći dio Prostorije B bio je već istražen, pod vodstvom E. Marina, te je preostalo istražiti po prilici jednu trećinu njene ukupne površine i sjeverozapadni kut tzv. Prostorije A. Uz istraživanje tih prostorija, te nakon radova i uklanjanja podnice i zidova, istražen je i grob pod tegulama na sjevernom rubu gradilišta, u prostoriji otprije definiranoj kao kurija. Prostorija B (taberna) Iskop je započet skidanjem slojeva cijelom površinom prostorije, pa bi pojednostavnjena stratigrafska slika izgledala ovako: 1. crni masni sloj (5-10 cm); 2. svjetliji smeđi sloj (30 cm); 3. tamnosmeđi sloj s mnoštvom tegula (40-50 cm); 4. rahla zemlja iznad podnice (maks. 10 cm); 5. podnica; 6. živac. Iskopavanjem prvog sloja otkrivena su dva groba koja je prekrivao crn sloj. Taj se sloj nalazio samo na mjestu iznad grobova, dok su sami grobovi ukopani u 2. sloj. Nala- 431

432 Narona, kasnoantički grob zili su se uza zapadni zid Prostorije B. Gornji dio prvoga groba (G-1) bio je uništen, sam je kostur osrednje očuvan do visine koljena. Potkoljenične kosti i stopala s prstima nedostaju. Grob je izvorno sagrađen od tegula, no ukop drugoga groba (G-2), tik uz južnu stranu groba G-1 prilično je devastirao taj prvi grob. Drugi ukop sadrži dječji kostur položen u potpuno sačuvanu amforu prekrivenu tegulama skinutima s G-1. Nedostatak potkoljeničnih kostiju kostura iz G-1, treba pripisati drugom ukopu, koji ga je tim činom djelomice devastirao. Grobovi nisu imali nikakvih priloga, a prilikom iskopa iznad G-1 pronađena je jedna koštana ukosnica, koju se, uz priličnu dozu vjerojatnosti, može svrstati uz G-1. U drugom sloju prevladava kamenje promjera cm i sitnije, ulomci tegula, životinjskih kostiju i amfora. Svi keramički oblici fragmentirani su i datacijski nepouzdani. Treći je sloj sačinjen uglavnom od tegula većih dimenzija, životinjskih kostiju, ulomaka žbuke (od kojih su neki primjerci oslikani), kamenja, veoma malo potpuno erodirane bronce te ulomaka stakla. Četvrti sloj pokriva podnicu izrađenu u tehnici opus spicatum, izvanredno sačuvanu, s malo ulomaka keramike i malo potpuno erodiranih ulomaka bronce. Spomenuta podnica čini petu stratigrafsku jednicu i izravno je naslonjena na živac kao šestu stratigrafsku jednicu. Unutar podnice, po sredini prostorije, otkrivena je veća cisterna pravokutna oblika i veličine 2,75x1,10 m te dubine cca 1,40 m. Bočni zidovi izrađeni su od velikih kamenih ploča položenih okomito. Cisterna je bila pokrivena četirima kamenim pločama veličine cca 1,6x1 m. Jedna ploča nedostaje, a njezini su ostaci pronađeni uz cisternu ispod podnice mozaika. Na spoju prve i druge ploče nalazi se okrugao otvor, precizno izrađen i promjera 0,5 m. Cijeli prostor bio je ispunjen komadima tegula, od kojih su neke sačuvane u cijelosti, a veći dio razlomljen napola. Pronađeno je mnoštvo životinjskih kostiju, ulomaka fresaka te ulomaka erodirane bronce i stakla. Na samom dnu, na podnici koja je također izrađena u tehnici opus spicatum, pronađen je u tri dijela plošni kapitel izrađen od porfira. To je najvažniji nalaz u toj kampanji istraživanja. U tzv. spremištu izdvojena je samo jedna stratigrafska jedinica. Cisterna je sagrađena na mjestu gdje se u reljefu otvarao prirodni propust, škrapa, koji je mjestimice proširen i uz čije su stijenke postavljene kamene ploče. Prostor između živca i ploča cisterne bio je ispunjen šutom i žbukom, čime su bočne ploče bile dodatno učvršćene. U južnom dijelu prostorije opus spicatum prekriva sloj žbuke debljine 2-10 cm, koji pokriva dio keramičkog poda do kamenih poklopnica. Prilikom podizanja žbuke uočena su dva do tri nanosa, pa se stječe dojam kao da je tu i miješana. U jugozapadnom kutu nalazi se najdeblji nanos, koji prekriva dio živca što viri iz podnice. Živac se nalazi i u sjeverozapadnom kutu te uza sjeverni zid prostorije. O vrsti i namjeni prostorije nakon graditeljskih zahvata u njoj i postavljanja mozaične podnice, konkretnije će se moći govoriti tek kada se u cijelosti obradi iskopani materijal. Uzimajući u obzir položaj same Prostorije B, koja je svojim pročelnim dijelom bila naslonjena na trijem što je uokvirivao forum, zatim arheološke materijale pronađene u njoj, kao i cisternu, te ostatke živca uz rubove prostorije, koji nije nikada bio potpuno otučen već je virio iz podnice, vjerojatno je riječ o taberni. Određenu nesigurnost u tumačenju karaktera Prostorije B kao taberne, unosi nalaz kapitela od porfira, jer se takav predmet teško može očekivati u taberni. Međutim, nakon što je podignut mozaik i žbukana podloga na kojoj je bio postavljen, pokazalo se da je prije postavljanja mozaične površine, cijela površina prostorije bila pokrivena opus spicatumom. To pokazuje da je građena u dvjema fazama, te da je vjerojatno izvorno bila taberna, u cijeloj površini pokrivena opus spicatumom, a naknadno je doživjela prenamjenu. Iz te druge faze sačuvani su ostaci kapitela i mozaična površina. Samu podlogu na koju je postavljen mozaik, dijelom prekrivaju kamene ploče koje su pokrivale cisternu. Moguće je da je radovima u prostoriji, kojima je ona dobila drugu namjenu, uništena ploča što nedostaje nad cisternom. Prostorija A Narona, Prostorija B (taberna), cisterna Istraživanja u tzv. Prostoriji A obavljala su se uz unutrašnje lice sjevernog zida. Kako je spomenuto, veći dio te prostorije istražen je Ovim istraživanjima obuhvaćen je samo sjeveroistočni kut, dok prostor uz istočni zid nije istraživan jer izlazi iz gabarita predviđenih za gradnju muzeja. Zemljana naslaga nije bila veća od 50 cm i cijeli dio pripada jednoj stratigrafskoj jedinici. Iskopom u rahloj pjeskovitoj zemlji pronašlo se nešto luksuznije aretinske keramike, nekoliko primjeraka rimskog novca te, najvažnije, pet novih ulomaka natpisa pronađenog Najveći se komad lijepo spaja s prije pronađenim, koji je sada izložen u Arheološkoj zbirci u Vidu, dok ostali nemaju poveznice. Čini se da je natpis koji je restituirao Marović 432

433 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 bio veći barem za jedan redak, no njegova puna rekonstrukcija bit će moguća kada se obave konzervatorski zahvati i kabinetska obrada. U desnom kutu donjeg dijela istočnog zida pronađene su tri tegule postavljene okomito. Izvana su ožbukane tako da su najvjerojatnije služile kao izolacija zida. Prostor uza samo lice istočnog zida, kao i sam zid, nije istražen, no može se pretpostaviti da se okomito postavljene tegule nastavljaju do samoga kraja. To zanimljivo građevinsko rješenje izolacije nije uočeno u Prostoriji B. Sjeverni zid prostorije bio je u cijelosti ožbukan. Prostor zapadno od Prostorije B Narona, Prostorija A, istočni zid Usporedno s opisanim istraživanjima istraživao se i prostor iznad tih prostorija, sa zapadne strane. Na tom mjestu srušena je privatna kuća, a istraživan je prostor koji je obuhvaćala. Tu je stratigrafska slika bila prilično jednostavna: nakon podizanja podnice kuće, pronađena je masna crvena zemlja koja je prekrivala živac. Nalaza gotovo da i nije bilo, tek pokoji ulomak grube rimske keramike i amfore. Pri dnu tog terena, odmah iza istočnog zida Prostorije B, pronađen je zidani kanal, koji je građen radi preusmjerava vode s gornjih dijelova grada u sustav kanalizacije sjeverno od prostorije B. Kanal se proteže gotovo usporedno sa zapadnim zidom, s malim padom prema sjeveru, gdje se spajao s kanalom uklesanim u živac. To je bio glavni kanal za odvodnju oborinske vode dalje prema zapadu, odnosno u rijeku Norin. Kanal iznad zapadnog zida Prostorije B dosta je plitak, sačuvan je u duljini od 7,25 m i dubini od 5 do 30 cm. Zidan je i oblijepljen žbukom. Sjeverni dio gradilišta, uz kuću Bukovac Nakon skidanja betonskoga ogradnog zida kuće Bukovac otvorio se prostor za istraživanje od oko pola metra zemljanog profi la. Gornji sloj čini već prekopavan nasip nastao gradnjom betonskog zida, dok je u donjem sloju bio nedirnut antički nasip. U zemljanom profi lu na sterilnom sloju crvenice bio je ukopan kasnoantički grob Narona, tlocrt taberne (crtež: B. Penđer) 433

434 (sloj kasnoantičkih grobova 6. st.), u obliku sanduka pod tegulama s dva pokopana pokojnika (G-3). Budući da je grob većim dijelom ulazio u zemljani profil na privatnoj parceli, grob se morao otvarati bočno i tako je istražen. Uz pokojnike nije bilo nikakvih grobnih priloga. Grob se nalazio u prostoriji za koju se pretpostavlja da je bila kurija i koja se nalazila ispod Augusteuma s njegove sjeverne strane. Radovi na demontaži Prostorije B (taberna) Nakon zaštitnih arheoloških radova započeta je demontaža Prostorije B, njene podnice i zidova. Najprije se definirala cijela površina keramičkog poda (opus spicatum) taberne omeđene trima zidovima. Otučena je tvrda žbuka koja je prekrivala južnu polovinu keramičkog poda. Žbuka je vjerojatno ostala nakon miješanja građevnog materijala na licu mjesta, u prostoriji. Nakon što je definirana i dokumentirana cijela površina opus spicatuma, pristupilo se podizanju, demontiranju keramičkog poda. Rubni dijelovi poda nisu imali tvrdu podlogu pa su se elementi keramičkog poda pojedinačno odvajali i spremali. Veći dio površine, osobito onaj pokriven žbukom ostalom od miješanja na podu, bio je kompaktan, pa se keramički elementi poda nisu mogli pojedinačno odvajati. Elementi poda slagani na riblju kost bili su utopljeni u tvrdu, kvalitetnu žbuku, s kojom su činili cjelinu. Skinuti su se mogli jedino tako da se više klinova ukopa u žbuku podnice te da se veći komadi keramičkog poda podignu zajedno s podlogom. Dijelovi poda složeni su na palete i deponirani u skladište tvrtke MGA. Nakon što je pod skinut, ostao je još sloj podnice postavljene izravno na živac. Živac je bio dijelom klesan kako bi se dobila ravna površina za postavljanje podloge poda. Ispod poda nije pronađen arheološki materijal, jer je podnica ležala izravno na živcu. Samo je u južnom dijelu, uz rub sačuvanoga keramičkog poda, u jednom manjem paljevinskom sloju ispod žbuke pronađeno nešto amorfnih ostataka željeza. Potom je započela demontaža kamenih ploča cisterne ukopane u podu. Najprije su podignute dvije kamene ploče koje su pokrivale otvor cisterne, a nakon toga demontirane okomite, bočne ploče cisterne. Bočne strane cisterne bile su napravljene od sedam većih kamenih ploča, postavljenih okomito uz priklesan živac i ukopanih na dnu. Dno je potom izravnato podlogom od žbuke na koju se lijepio keramički pod (opus spicatum). S vanjske strane, prema živcu, kamene su ploče učvršćene sitnijim kamenjem, zemljom i tvrdim rimskim betonom, kojima je bio ispunjen međuprostor živca i ploča. S unutrašnje strane kamene su ploče bile ožbukane slojem vodonepropusne, kvalitetne žbuke. S gornje strane bile su dodatno učvršćene lijevanjem olova na spojeve. Cijela gradnja cisterne izvedena je vrlo kvalitetno i čvrsto. Da bi se pristupilo kamenim pločama, s vanjske ih je strane trebalo osloboditi od živca i betona kojim su bile povezane. Radilo se kompresorom, bušilicom i mašklinima (bez suvremene mehanizacije bilo bi gotovo nemoguće osloboditi kamene ploče). S unutrašnje strane otučena je vodonepropusna žbuka na spojevima kamenih ploča. Tek potom su se ploče mogle izvaditi uz pomoć dizalice. Na dnu je ostao neoštećen keramički pod. Pukotine i rupe s crvenicom između živca ručno su prekopane, a pronađeno je samo nešto keramičkog materijala. Za datiranje cijele gradnje indikativan može biti nalaz ručke amfore sa sačuvanim pečatom proizvođača. Nakon radova cijeli je teren detaljno očišćen i dokumentiran crtežima i fotografijama. Da bi se u sljedećoj fazi moglo pristupiti radu na podizanju keramičkog poda na dnu cisterne, uz pomoć bagera razbijena je veća površina živca u kojem je cisterna bila ugrađena. Rastavljena su i dva zida koja su omeđivala prostoriju taberne, sjeverni i zapadni. Sjeverni je zid imao samo jedan red kamenja, koje je ujedno bilo i lice zida, prislonjeno na živac. Zapadni, uzdužni zid najprije je strojno ispiljen do granice s južnom prostorijom s mozaikom (Prostorija A), a potom je ručno rastavljeno lice zida. I taj je zid bio prislonjen izravno na živac, sa slojem ispune od šute između lica zida i živca. Sve je kamenje deponirano u prostoru tvrtke MGA. Tijekom zaštitnih radova sav pronađeni materijal iskopan u Prostorijama A i B, pohranjen je u arheološkoj zbirci koja se nalazi u donjim prostorima osnovne škole. Arheološki materijal potrebno je konzervirati, a zatim i stručno obraditi. Uz radove je vođena detaljna fotografska i crtana dokumentacija. Literatura Marović 1952 Ivan Marović, Novi i neobjavljeni nalaz iz Narone, VAHD, LIV, Split, 1952: Marin 1997 Emilio Marin, Ave Narona, Zagreb, 1997: Summary Boris Čargo Ante Piteša The archaeological excavations conducted in December 2004 inside Rooms A and B investigated the afore mentioned rooms in entirety so the construction of the future Narona museum could commence. The works were led by the experts from the Split Archaeological Museum. The archaeological excavations began on December 5, 2004 and continued, with a short break for Christmas holidays, until January 19, MGA Company from Metković, which was going to build the museum, financed the excavations. Rescue archaeological excavations were conducted inside the architecture which was situated inside the Roman forum. I. Marović had conducted the first excavations of the location in 1951 and one part had been excavated during the extensive excavations of the Augusteum in Marović gave the rooms the working title Rooms A and B by and these names will be used in our report too. The excavations of 2004 mainly concentrated on the Room B, where two graves from the late Antiquity have been found, one of which had been ravaged. The floor that had been made in opus spicatum technique has been entirely revealed. Inside the floor we have found a water tank, which had also been made in opus spicatum. The room is situated next to the forum and it had been a part of the architecture that framed it. Based on this, the small finds and the water tank, we assume that the room had had the function of taberna. With the latter adaptations, part of the floor had been replaced with much more luxuri- 434

435 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 ous mosaic-work. With that, the room gained certain luxurious function, which can be discussed after a thorough analysis of the material is finished. The excavations were also conducted above the Room B and they have only revealed a 7,25 m canal which had been used for directing the collected water towards the main canals at the northern side. The excavations inside the Room A have revealed several fragments of a marble inscription, fine Roman pottery and coins. A grave from the late Antiquity at the northern marginal side of the construction site has also been investigated. It had been placed inside the room that has been regarded as a curia. It was built of tegulae and has the features of a trunk. There were no grave offerings present inside it. Redni broj: 228 Lokalitet: Žuljana Brijezi Naselje: Žuljana Grad/općina: Ston Pravni status: postupak u tijeku Razdoblje: A Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Žuljana Brijezi, grob 2 (foto: D. Perkić) Prilikom zemljanih radova kod gradnje privatnoga stambenog objekta u Žuljani nađena su dva rimska groba. O tome je obaviješten Konzervatorski odjel u Dubrovniku i Odjel za inspekcijske poslove Ministarstva kulture, čiji su djelatnici Ivica Žile i Domagoj Perkić izašli na teren te istražili, dokumentirali i izvadili navedene grobove. Radovi su obavljeni u prosincu Lokalitet se nalazi u sjeveroistočnom dijelu naselja Žuljana, na položaju Brijezi, oko 60 m od mora, i u vlasništvu je Nikole Hasana (Žuljana b.b.). Koordinate položaja su, prema Gauss-Kriegeru, u odnosu na Greenwich, na topografskoj karti Sekcija Janjina (mjerilo 1 : ): N = , E = Riječ je o dvama rimskim, kosturnim ukopima, od kojih je jedan pokopan u amfori, a drugi pod tegulama i imbreksima. Žuljana Brijezi, tlocrt i presjek groba 2 (crtež: D. Perkić) 435

436 Oba su orijentirana u smjeru istok-zapad, a međusobno su udaljeni 5,5 m. Zatečeno je stanje fotodokumentirano, a zatim je započelo čišćenje i nacrtno dokumentiranje profila u kojem su grobovi bili vidljivi. Grob u amfori (grob 1) djelomično je oštećen zemljanim radovima, tako da je donji (zapadni) dio groba odsječen, međutim svi su dijelovi amfore sačuvani. Grob je ukopan oko 90 cm ispod današnje površine zemlje. Slomljena i uredno složena amfora s osteološkim ostacima nalazila se na manjoj kamenoj ploči. U amfori se nalazio samo gornji dio lubanje i dio nadlaktice. Vjerojatno je riječ o parcijalnom i sekundarnom ukopu. U grobu ili pokraj njega nisu nađeni grobni nalazi, pa za okvirnu dataciju može poslužiti jedino oblik i vrsta amfore. Riječ je o tzv. malim afričkim amforama (Africana I. Keay III.), okvirno datiranim u 4. st., podrijetlom iz sjeverne Afrike (Peacock, Williams 1986). Grob pod tegulama (grob 2) gotovo je u potpunosti sačuvan. Jedino je tegula koja je s istočne strane zatvarala grob pomaknuta prilikom zemljanih radova. Grob je ukopan oko 130 cm ispod današnje površine zemlje (vrh groba na 80 cm ispod površine). Ukupna duljina groba iznosi 166 cm, širina 70 cm, a visina 50 cm. Tegule su postavljene u obliku krova na dvije vode, povezane imbreksima. Zbog težine zemlje veći dio koso postavljenih tegula puknut je i ulegnut. Na južnoj strani, ispod tegula nalazio se red kamenja koji je vjerojatno poslužio za nivelaciju prilikom postavljanja grobne konstrukcije. Nakon fotografskog i nacrtnog dokumentiranja konstrukcije groba, tegule i imbreksi uklonjeni su, te je započelo čišćenje groba. Nađeni su ostaci kostura ispruženog na leđima, s rukama uz tijelo. Osteološki su nalazi djelomice propali, možda zbog kiselosti zemlje (tvrda šljunkovita zemlja). Duljina je kostura 152 cm. Osim tegula i imbreksa kao konstruktivnih dijelova groba, nisu nađeni pokretni grobni nalazi, pa je moguća samo okvirna datacija, na osnovi obližnjega groba iz amfore, u 4. st. Nakon iskopavanja i dokumentiranja obaju grobova, svi su nalazi izvađeni, te će nakon obrade biti pohranjeni u Arheološkom muzeju Dubrovačkih muzeja. Prema informacijama dobivenima od mještana, na širem prostoru zvanom Brijezi te stotinjak metara prema istoku, uz potok i vododerinu prema moru, često su se nalazili takvi grobovi. Nažalost, nikad nisu istraživani, a u literaturi su samo uzgred spomenuti (Fisković 1953; Fisković 1976). Uvala i naselje Žuljana, zbog položaja na poluotoku Pelješcu, pogodne konfiguracije terena, kao i prirodnih bogatstava (voda, polje i sl.), bili su naseljeni od prapovijesti i antike do danas. Prapovijesna gradinska naselja nalaze se iznad Žuljane, na položajima Orlovica (kota 297) i Ulijenje (kota 418). Osobito je važna gradina Ulijenje, najviši vrh na okolnom prostoru. Smjestila se na dominantnoj uzvisini, na najužem dijelu Pelješca. S nje se nadzire cjelokupno okolno područje, obje obale Malog i Velikog mora, kao i prirodna komunikacija od žuljanske uvale prema Stonu. Kako se nalazi na najužem dijelu poluotoka, nadzire i svaki promet između Orebića i Stona, kuda prolazi i današnja prometnica. Smještaj Žuljane u dubokoj i prirodno zaklonjenoj vali, s izduženim poljem u pozadini, izvorima vode i prirodnom komunikacijom prema Stonu, osobito dolazi do izražaja u antici. U prvim stoljećima rimske dominacije većina se prometa odvijala morskim putem, o čemu svjedoče ostaci antičkih brodoloma ispred otočića Lirice (Vrsalović 1979), kao i nedavno nađen antički kameni žrvanj kod Seke istočno od Lirice. Nažalost, ostaci rimskih naselja mogu se pratiti samo na osnovi pojedinačnih nalaza i spomena starijih mještana. Tako se navodni ostaci vile rustike nalaze na položajima Korta i Međine, što je potrebno provjeriti probnim iskopavanjima. To se osobito odnosi na prostor Međina, koji se smjestio na južnim padinama brijega i pripadajućem dijelu polja, u neposrednoj blizini morske obale (uobičajen smještaj rimskih vila rustika). Navodno se tijekom uređivanja platoa oko crkve sv. Julijana nailazilo na brojne ulomke keramičkih posuda i rimskog novca. Ostaci rimske nekropole, osim na novootkrivenom položaju Brijezi, nalaze se na položaju Ilijin potok, stotinjak metara zapadno do sjeverozapadno od predmetnih grobova. Kako je riječ o šljunkovitom zemljištu koje se strmo spušta prema moru, česti su odroni zemlje, pa se u takvim profilima katkad mogu nazrijeti ostaci grobova. Vjerojatno je riječ o jedinstvenom arheološkom kontekstu s grobovima na Brijezima. Kako bi se dobila potpuna arheološka slika iznimno zanimljivog područja Žuljane, potrebno je, ovisno o financijskim prilikama, provesti probna istraživanja kojima bi se definirali prostorni i vremenski okviri očitoga rimskog naselja s pripadajućom nekropolom. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti zaštitnim radovima, jer je velika vjerojatnost da će se zemljanim radovima devastirati kulturni slojevi. Literatura Fisković 1953 Cvito Fisković, Arheološke bilješke s Pelješca, VAHD, LV, Split, 1953: 224. Fisković 1976 Igor Fisković, Pelješac protopovijesti i antici, Pelješki zbornik, 1, 1976: 32, 33, 53. Peacock, Williams 1986 D. P. S. Peacock and D. F. Williams, Amphorae and the Roman economy, London and New York, 1986: Vrsalović 1979 Dasen Vrsalović, Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana, doktorska disertacija, Zagreb, 1979: 243. Summary Ivica Žile Domagoj Perkić During construction works at the area of village Žuljana, location Brijezi, two skeletons from the Antique period have been found, one in an amphora and the other under tegulae and imbrex. Both graves are of the east-west orientation, at the 5.5 m distance from each other, and dug in to app. 130 cm depth beneath the present level. Unfortunately, no grave offerings have been found in any of them, hence they have been placed in the 4 th century according to their shape and the type of amphora. These are the so-called small African amphorae (Africana I, Keay III), originating from North Africa (Tunisia). Amphora burial is probably partial and secondary burial because only a part of the skull and an upper arm has been found inside the amphora. Tagulae covering the other grave were connected with imbrex and formed a saddle roof. Skeleton which has been found underneath is poorly preserved, probably due to the acidity of the soil. 436

437 Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 2/2005 Presence of population at Žuljana area can be traced from Prehistory ( hillforts Orlovica and Ulijenje), through Antiquity to present time. However, the position of Žuljana in a deep and by nature sheltered bay, with an elongated field in the background, water springs and easy communication with Ston, became particularly evident in Antiquity. Shipwrecks from the Antiquity period off the shores of the Lirica Island together with separate finds at the wider Žuljana area attest to this. Therefore, we can assume that the remains of a villa rustica could be found at the location Korta and Međine and the belonging burial site at the location Brijezi-to which the afore mentioned graves can be attributed too. 437

438 V a r i a 438

439 Varia, HAG 2/2005 Primjena geofizičkih istraživanja u arheologiji 1. UVOD Dio teksta preuzet je iz smjernica za smislenu i djelotvornu uporabu geofizičkih istraživanja, pripremljenih u okviru projekta EPOCH-a (Mušič, u tisku), koji je usmjeren na zaštitu arheološke kulturne baštine te nudi precizne tehničke upute proizašle iz praktičnih iskustva na bilo kojem području zaštite, konzervacije i prezentacije spomenika kulture. Projekt nije vezan samo za članice EPOCH-a, već poziva na suradnju sve koji mogu pridonijeti djelotvornoj zaštiti arheološke baštine. Više informacija o udruženju dostupno je na internetskoj stranici projekta ( Desetljeća geofizičkih istraživanja za potrebe arheologije dala su mnoge korisne informacije za akademska arheološka istraživanja, kao i za zaštitu arheološke baštine prije građevinskih zahvata u prostoru. U zadnjem su desetljeću geofizička istraživanja postala neizostavan dio strategije arheološke prospekcije (arheološki terenski pregled, interpretacija satelitskih snimaka i aerofotografija te geokemija). S potporom u manjim iskopavanjima ili probnim sondama, geofizička istraživanja jamče optimalna rješenja u okviru sustavnih istraživanja i zaštitnih zahvata i to sa stajališta tehničkih rješenja, utrošena vremena i ekonomičnosti projekta u cjelini. Geofizičke su metode nedestruktivne jer se sve informacije dobivaju iznad površine zemlje. Upravo se nedestruktivan aspekt geofizike pokazao perspektivnim jer arheolozima omogućuje istraživanje nalaza ispod površine zemlje, bez njihova iskopavanja i izlaganja novim uvjetima ili uništenja. Geofizičkim se istraživanjima arheološka nalazišta brže i jeftinije ograničuju u svoje realne prostorne okvire, što je bitno za definiranje granica zaštitnih područja i, s obzirom na utvrđen cjelokupan arheološki potencijal, određivanje stupnja arheološke zaštite. 2. NEKOLIKO TEHNIČKIH INFORMACIJA O ARHEO- LOŠKOJ GEOFIZICI Termin arheogeofizička istraživanja označuje sve tehnike kojima se istražuju male dubine (najviše do nekoliko metara) primjenom različitih fizikalnih polja sa zemaljske površine (npr. magnetsko, električno i elektromagnetsko polje). Veći je dio geofizičkih tehnika koje se danas rabe za arheološku prospekciju, najprije razvijen za rješavanje geoloških, geotehničkih i građevinskih problema. Osnovna fizikalna teorija i načela primjene su jednaki. U arheološkoj primjeni geofizike riječ je o malim dubinama i relativno maloj zapremini arheoloških ostataka. Tako se provjerava djelovanje geofizike u rubnim uvjetima, koji su znatno rjeđi u području konvencionalne geofizike. Posljednjih godina istraživači izvan arheološke struke arheološku geofiziku sve češće nazivaju high resolution (ultra)shallow geophysics, čime se ona nakon više desetljeća gotovo samostalnog razvoja smjestila u matično istraživačko polje geofizike. U nastavku su navedene geofizičke metode i instrumenti koji se danas najviše rabe u arheologiji. Precizna objašnjenja spomenutih metoda, s općom teorijom i primjenom, nalaze se u monografijama: Carr 1983, Scollar et al. 1990, Bevan 1996, Bevan 1998, Clark 1996, Conyers, Goodman 1997, Kvamme 2001, Gaffney, Gater Dodatna literatura navedena je samo za metode koje se u arheologiji ne rabe rutinski i/ili su još u fazi eksperimentiranja, stoga je o njima dosada objavljeno malo članaka. U arheologiji se, radi brojnih mogućnosti primjene, najčešće rabe sljedeće metode: 1. magnetska metoda: s protočnim magnetometrima (Geoscan Research FM36 i Bartington Grad 601), s protonskim (Overhouser) magnetometrima (GEM-19) i s najnovijim magnetometrima na optičko crpljenje (Geometrics G-858). Magnetska metoda ima najširu primjenu pa se u arheologiji rabi rutinski, uglavnom za otkrivanje različitih ostataka izvan urbanih sredina, često u kombinaciji s mjerenjima magnetskog susceptibiliteta zemljišta (Bartington MS2; Geofyzika Kappameter KT-5); 2. metoda geoelektričnog otpora rabi se gotovo isključivo za geoelektrično kartiranje (Geoscan RM15), a rjeđe za geoelektrično sondiranje; 3. metoda konduktivnosti i magnetskog susceptibiliteta niskofrekvencijska elektromagnetska metoda kojom se kartiraju električki dobro provodne strukture (Geonics EM38, EM31); 4. georadarska metoda visokofrekvencijska elektromagnetska metoda (GPR-ground enetrating radar, SIR-subsurface interface radar) koja se rabi za 3D prikazivanje arheoloških struktura te u urbanim sredinama gdje su mogućnosti ostalih geofizičkih metoda ograničene ili je njihova uporaba potpuno onemogućena (GSSI SIR3000, GPR Ramac/X3M, GPR PulseEKKO Pro). Prilikom planiranja arheološke prospekcije treba uvažavati i mogućnosti nekih metoda koje su još u fazi provjeravanja jer u određenim okolnostima mogu dati bolje rezultate od navedenih, a to su: - seizmička metoda (Luke et al. 1999, ), - metoda vlastitih potencijala (Drahor 2004, ), - termička metoda (Wynn 1986), - elektrostatička metoda (Panissod et al. 1999), - elektromagnetska i magnetno-telurska metoda jako niskih frekvencija (Nishitani 2000). Uz navedene, moguća je i primjena metoda poput mjerenja totalnoga magnetskog polja jednim senzorom (Tabbagh 2002), mjerenja otpora geoelektričnom Schlumbergerovom elektrodnom konfiguracijom (Aspinall et al. 2001) te analitički pristup geofizičkim pseudosekcijama i tomografijom (Griffiths et al. 1994). Arheološka interpretacija geofizičkih istraživanja, tijekom nekoliko posljednjih godina, uz kvalitativan pristup uvodi brojne postupke kvantitativnog opisivanja i analize rezultata, što je i u tom smislu svrstava uz konvencionalnu geofiziku. U nastavku su navodeni samo neki već prihvaćeni i sve češće rabljeni postupci kvantifikacije s ključnima referencama: geofizičko modeliranje (Desvignes et al. 1999; Tsokas et al. 2000; Coskun et al. 2000; Eppelbaum et al. 2001, ; Hašek 1999) i simuliranje anomalija (Zdanovich et al. 2003; De la Vega et al. 1995), inverzne metode interpretacije (Diamanti et al. 2005; Desvignes et al. 1999; Hašek 1999), dekonvolucijske metode (Karou- 439

440 sova 1979), kvantitativna integracija geofizičkih metoda (Piro et al. 2000), kompozitne slike koje se interpretiraju statističkom metodom nenadzirane klasifikacije (unsupervised classification) (Ladefoged et al. 1995), neuronske mreže za utvrđivanje dubina izvora anomalija za magnetsku metodu (Bescoby at al. 2004), On Pole i pseudogravimetrijske transformacije za eliminiranje bipolarnosti kod magnetske metode ( 3. PRIMJENA ARHEOLOŠKE GEOFIZIKE 3.1 Informacije i literatura Porast trenda uporabe geofizičkih metoda u arheologiji najbolje se odražava u brzini pojavljivanja novih internetskih stranica koje analiziraju i sumiraju rezultate širokog spektra geofizičkih istraživanja. Primjer najpotpunije liste s odgovarajućim i kompetentnim referencama s područja arheološke prospekcije jest internetska stranica Sveučilišta u Bradfordu ( archsci/subject/archpros/archp_nf.php), glavnog europskog čvorišta gdje se mogu pronaći gotovo sve ostale internetske adrese institucija koje se bave arheološkom prospekcijom. Uz tu, svima dostupnu internetsku adresu, valja spomenuti još nekoliko važnih monografija koje su temeljna literatura s područja arheološke geofizike: Carr 1983; Scollar et al. 1990; Clark 1996; Conyers et al. 1997; Bevan 1998; Hašek 1999; Clay 2000; Silliman et al. 2000; Kvamme 2001; Hargrave et al. 2002; Gaffney et al Serijska publikacija koja se jedina u cijelosti bavi nedestruktivnim metodama arheološke prospekcije s naglaskom na geofizičkim istraživanjima jest stručni časopis Archaeological Prospection, kojeg izdaje Sveučilište u Bradfordu. Mnogo zanimljivih članaka objavljuje se i u časopisima Journal of Archaeological Science, Archaeometry, Revue d archaeometrie i Prospezioni archeologiche, kao i u publikacijama znanstvenih skupova Archaeological Prospection, Computer Applications and Quantitative methods in Archaeology i Archaeology&Computers. 3.2 Strategija geofizičkih istraživanja Planiranje U fazi planiranja djelotvorne strategije geofizičkih istraživanja vrlo je važna suradnja voditelja arheoloških istraživanja s geofizičarima, kojima daju odgovore na pitanja vezana uz razumijevanje arheološkog i prirodnog konteksta, kao i vrstu recentne namjene površina na konkretnom arheološkom nalazištu. Najpotpunija lista takvih pitanja može se naći na internetskoj stranici američke tvrtke Archaeo-Physics ( archaeophysics.com/siteform/index.html). Nešto manje detaljan, ali za našu primjenu još uvijek prilično ilustrativan izbor pitanja nalazi se na stranici Ako se rabe upitnici tih internetskih stranica, odgovara se samo na pitanja relevantna za konkretno nalazište, stoga te upitnike valja shvatiti kao uputu za stvaranje vla-stitog niza pitanja koja će uvažavati sve odlike određenog istraživačkog polja (npr.: ruralna arheologija, urbana arheologija, visinske utvrde, tumuli, povijesni spomenici ) sa svim pojedinostima arheološkog konteksta koji je poznat iz prethodnih istraživanja. Dakle, suradnja odgovornog arheologa bitno utječe na rezultat geofizičkih istraživanja i ekonomičnost projekta. Tek kad je ta faza dobro obavljena, može se odabrati povoljna strategija koja će uključivati optimalnu kombinaciju različitih tehnika, kao i precizan plan terenskog mjerenja određenog nalazišta (English Heritage 1991). Procjena uspješnosti, odnosno prihvatljivost kvalitete rezultata arheološke prospekcije u cjelini, može se izračunati adaptiranom statističkom metodom koja se rabi u drugim istraživačkim poljima, a ispituje se i njena rutinska primjena u arheologiji (Almagro-Gorbea et al. 2002) Teorijske osnove U idealnim uvjetima, izbor najpovoljnije geofizičke metode, odnosno tehnike, određivale bi isključivo očekivane arheološke strukture koje bi se tom prilikom željele otkriti. U stvarnosti, očekivane arheološke strukture pridonose izboru metode manjim ili većim dijelom, jer je uvijek potrebno uvažavati i prirodni okoliš u kojem se nalaze arheološke mete. U geofizici se anomalija u nekom fizikalnom polju, koja je posljedica prisutnosti arheološke strukture, naziva signal. Sva se druga odstupanja u fizikalnim poljima, koja su posljedica svojstava prirodnog okoliša ili modernih intervencija, nazivaju šum. Izbor najpovoljnije metode određuje isključivo pomna procjena odnosa signala i šuma (signal to noise ratio) za nekoliko različitih nezavisnih metoda. Bruce Bevan (Geosight, SAD) bio je prvi koji je, na osnovi istraživanja brojnih nalazišta u različitim prirodnim sredinama, detaljno procijenio povoljnosti različitih geofizičkih tehnika s obzirom na prirodne uvjete i vrstu arheoloških ostataka. Njegove su publikacije (Bevan 1996; 1998) iscrpni priručnici kojima pomno analizira rezultate prospekcija magnetskom metodom, metodom geoelektričnog otpora i metodom električne konduktivnosti, georadarskom metodom i metodom vlastitih potencijala. Te su publikacije, zbog praktičnog značenja za razumijevanje potencijala pojedinih geofizičkih metoda, preporučljive za sve koji se žele detaljnije upustiti u osnove aplikativne geofizike, odnosno djelotvornije uključiti u arheološka istraživanja. Često je teško sa sigurnošću odrediti odnos signal / šum za svaku od brojnih metoda, pa se tijekom posljednjih nekoliko godina afirmirao pristup oblikovanja strategije istraživanja iskorištavanjem potencijala više različitih i nezavisnih metoda, koji se temelji na njihovoj komplementarnosti (multi-method approach). Takvom se strategijom izbjegavaju pogrešne procjene odnosa signal / šum kao posljedice nedovoljnog poznavanja arheološkoga prirodnog konteksta, a ujedno se dobiva i više nezavisnih slojeva podataka koji su rezultat mjerenja u različitim fizikalnim poljima. Prvo takvo složeno istraživanje organizirano je u arheološkom parku Selinunte na Siciliji (Fineti 1992). Jedan od najboljih suvremenih primjera takve integralne prospekcije poznati je arheološki projekt Wroxeter (Gaffney et al. 2000). 440

441 Varia, HAG 2/2005 Multi-method approach omogućuje udruživanje normaliziranih slojeva podataka različitih geofizičkih metoda u kompozitne slike i to na sličan način koji vrijedi za višekanalne satelitske snimke. Na taj se način kompozitni snimci mogu interpretirati statističkom metodom nenadzirane klasifikacije (unsupervised classification) (Ladefoged et al. 1995; Mušič et al. 1999). Taj je postupak samo korak na putu do djelomične automatizacije interpretacije rezultata arheološke geofizike, jer omogućuje analizu i interpretaciju pojedinih nezavisnih slojeva podataka za svaku od upotrijebljenih metoda, kao i interpretaciju koja proizlazi iz stupnja korelacije među pojedinim slojevima podataka integriranih u kompozitnu sliku Baze podataka Zbog velike količine dobivenih podataka, oni moraju biti povezani tako da se omogući trenutan pristup informacijama bitnim za akademska istraživanja ili za zaštitu i konzervaciju arheološke kulturne baštine. Zbog toga je na kraju projekta potrebno, uz tiskani elaborat geofizičkog istraživanja, predati i podatke u digitalnom obliku, i to prema standardima koje određuje Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, u kojoj se ti podaci skupljaju i organiziraju za primjenu preko središnjeg arhiva. U fazi planiranja takve baze podataka preporučljivo je konzultirati osnovne principe engleske nacionalne baze podataka: English Heritage Geophysical Survey Database (SDB) Ancient Monuments Laboratory (London). Za planiranje baze također se preporučuje i internetski priručnik The Guide to Good Practice ( ahds.ac.uk/project/goodguides/geophys/), u kojem su navedeni i detaljno objašnjeni važni slojevi podataka koji nastaju prilikom geofizičke prospekcije. Priručnik ujedno nudi i prijedloge arhiviranja podataka u odgovarajućem digitalnom obliku, kako bi bili pravodobno dostupni te da bi se stvorili uvjeti za njihovu reviziju i reinterpretaciju u budućnosti. 4. PRIMJERI GEOFIZIČKIH ISTRAŽIVANJA 4.1 Magnetska metoda Osnovna teorija Magnetska metoda pasivna je metoda jer se magnetometrima mjere lokalne promjene u vanjskom, tj. zemaljskom magnetskom polju, koje su posljedica promjena u magnetskom susceptibilitetu materijala ispod površine. Zadatak arheološke geofizike jest prepoznavanje magnetskih anomalija, koje su posljedica različitih vrsta arheoloških struktura, a koje su istodobno i nositelji različitih tipova magnetizacije. Prilikom magnetske prospekcije češće se rabe mjerenja promjena gustoće magnetskog protoka zemaljskoga magnetskog polja na (pseudo)gradijentni način (nt/m), a rjeđe mjerenja totalnoga magnetskog polja (nt). Gradijentni način djeluje kao filter niskih frekvencija (high pass filter), što ojačava slabe magnetske anomalije malih objekata na malim dubinama (signal) i eliminira dugovalne anomalije koje su posljedica geološke pozadine (šum). U arheologiji se najviše afirmirao protočni gradiometar engleskog proizvođača Geoscan Research (Fluxgate Gradiometer Geoscan FM36), koji mjeri (pseudo)gradijent vertikalne komponente gustoće magnetskog protoka. Bolju rezoluciju od 0,5 nt, koja je potrebna ponajprije za lociranje prapovijesnih negativnih struktura, sa sigurnošću omogućavaju jedino noviji protonski magnetometri (Overhauser GEM19) te magnetometri koji djeluju na principu optičkog crpljenja (Optically Pumped Magnetometers), npr. cezijev magnetometar Geometrics G-858. Tim se magnetometrom prilikom mjerenja gustoće magnetskog protoka totalnoga magnetskog polja dostiže rezolucija od 0,1 nt, s brzinom očitavanja od 0,2 sekunde. U praktičnom smislu to znači da se brzinom normalnog hodanja u smjeru profila, dobivaju očitavanja u intervalima od 15 cm. Navedeni cezijev magnetometar trenutačno je najučinkovitiji od svih koji se nude na tržištu komercijalnih magnetometara. On omogućava i kartiranje slabih magnetskih anomalija koje su u arheologiji najčešće posljedica slabih kontrasta u susceptibilitetu između zemljišta i arheoloških ostataka i/ili nepovoljnog odnosa između dubine i veličine objekata. Magnetskom se metodom uspješno otkrivaju ostaci arhitekture, kao i negativni oblici (jarci i jame) te osobito djelotvorno objekti s tzv. termoremanentskim tipom magnetizacije koji je tipičan za pečenu glinu (keramičke peći, peći za topljenje metala, ognjišta...). Teoretski, najveća dubina na kojoj se magnetskom metodom može otkriti neka arheološka struktura, ovisi o kontrastu u susceptibilnosti između arheoloških ostataka i zemljišta u kojem se nalaze te njihovoj veličini, obliku i položaju ispod površne. Kao nezavisna arheološka prospekcijska metoda u arheologiji se rabi i aktivno mjerenje magnetskog susceptibiliteta. To se mjerenje obavlja na terenu ili na uzorcima u laboratoriju. Uzorci se mogu uzimati iz bušotina, probnih sondi ili stratigrafskih jedinica tijekom arheoloških iskopavanja. Na taj se način utvrđuje povišen susceptibilitet, koji je posljedica visokih temperatura, a rjeđe anomalije koje su posljedica anaerobnih uvjeta u otpadnim jamama, obrambenim jarcima itd. Mjerenjem susceptibiliteta zemljišta može se primjerice precizno ograničiti područje kontaminirano radom keramičarskih ili željezarskih radionica. Promijenjen susceptibilitet zemljišta često je jedini trag prapovijesnih nalazišta oštećenih erodiranjem zemljišta. 441

442 4.1.2 Primjeri prospekcije magnetskom metodom Slika 1: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija.) Na rezultatima magnetometrije (Geometrics G-858) vide se brojni ostaci arhitekture istočnog dijela stambenog kvarta (residential area) Sagalassosa i keramičarskih radionica u radioničkom kvartu (potter s quarter) (A). Obradom magnetograma mogu se izdvojiti objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije, koji je posljedica elemenata arhitekture od opeke u stambenom kvartu, odnosno keramičarskih peći u radioničkom kvartu (B). Crveno polje (približno u središtu slike A) označava arhitekturu koja je prikazana i na rezultatima georadara na slici 12. (Za više informacija o projektu i geofizičkim rezultatima vidi internetsku stranicu arheološkog projekta Sagalassos: Slika 2: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija.) Izmjereni gradijent totalnoga magnetskog polja s jakim bipolarnim magnetskim anomalijama koje su posljedica termoremanentne magnetizacije peći i geografske širine Sagalassosa (A) i nakon transformacije To the pole kojom je eliminiran magnetski bipolaritet (B). Na taj se način na magnetogramu može preciznije odrediti položaj izvora magnetskih anomalija u ovom slučaju keramičarskih peći. Slika 3: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija.) Teorijski 2D modeli na iskopanim arheološkim nalazima rabe se za precizniju interpretaciju rezultata geofizičkih istraživanjima na površinama koje nisu predviđene za arheološka iskopavanja. Odgovarajući arheofizički model određenog tipa arheoloških ostataka radi se na osnovi uspoređivanja izmjerenih magnetskih vrijednosti prije iskopavanja (na slici, gore lijevo) i izračunatih vrijednosti magnetskog polja za teorijski model iskopanog objekta (na slici, dolje lijevo). Model se postupno korigira u smjeru najbolje moguće korelacije između izmjerenih i izračunatih vrijednosti (na slici, desno). Primjenom arheofizičkih modela omogućena je preciznija interpretacija vrste ostataka, kao i njihove dubine i stupnja sačuvanosti. 442

443 Varia, HAG 2/ Metoda geoelektričnog otpora i konduktivnosti Osnovna teorija Slika 4: Paldau, Austrija (Nositelj projekta: prof. dr. E. Pochmarski, Sveučilište u Grazu, Austrija.) Magnetskom metodom mogu se otkriti i različiti arheološki ostaci koji su izvorno bili negativne strukture. To se vidi na primjeru kovačnice, za koju se pretpostavlja da je imala drvenu konstrukciju koja je izgorjela (na slici, pravokutan tlocrt gore lijevo A). Temelj te konstrukcije ocrtava se kao jarak koji se prepoznaje zbog jače magnetizacije nastale zbog visoke temperatura prilikom požara (A). Brojkama od 1 do 3 označeni su manji objekti koji su vjerojatno bili kovačka ognjišta, brojkom 4 manje odlagalište metalurškog otpada nastalog tijekom prerade željeza, a slovom B označena je moderna željezna infrastruktura (vodovod). Slika 5: Ajdovščina kod Rodika, Slovenija (Nositelj projekta: prof. dr. B. Slapšak, Sveučilište u Ljubljani.) Mjerenjima magnetskog susceptibilitata zemljišta do dubine od samo 5 cm, u nekim se situacijama može utvrditi kontaminacija mineralima željeza, koja je posljedica željezarskih i/ili keramičarskih djelatnosti. To se ponajprije odnosi na neke kasnoantičke utvrde koje su ostale netaknute. Na primjeru Ajdovščine vidljiv je visok stupanj korelacije između magnetskih anomalija izmjerenih magnetometrom Geoscan FM36, koja ukazuje na termoremanentni tip magnetizacije peći, odnosno ognjišta i magnetskog susceptibiliteta (Kappemeter KT-5) zemljišta na istim mjestima. Statistički signifikantna kontaminacija utvrđena je i geokemijskim analizama uzoraka površinskog sloja zemljišta (geokemijski profil) u odnosu na nekontaminirane uzorke zemljišta izvan toga kasnoantičkog naselja. Metoda geoelektričnog otpora, koja se kao i magnetska metoda uspješno rabi u arheologiji, temelji se na električnom polju koje se pod površinom uspostavlja s jednosmjernim galvanskim člankom i parom strujnih elektroda. Drugim parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj diferenciji zemljišta, koje se, uz poznavanje struje, izražava u prividnom otporu određenog volumena zemljišta. Volumen je određen geometrijskim čimbenikom načinom razmještanja četiriju elektroda na površini. U geologiji su te četiri elektrode u većini slučajeva postavljene kolinearno, dok se u arheologiji najdjelotvornijom pokazala elektrodna konfiguracija koja se naziva twin probes, odnosno metoda elektrodnih blizanaca. Taj naziv označava dva para elektroda, pri čemu jedan par (strujna i potencijalna elektroda) stoji nepomičan na jednom mjestu, dok se drugi (jednak) par mjernih elektroda nalazi praktički beskonačno udaljen. Prednost te metode je u tome da orijentacija mjernog para elektroda ne utječe na izmjerene vrijednosti i da se arheološki ciljani objekti uvijek nalaze u području visokoga gradijenta električnog polja, u neposrednoj blizini mjernog para elektroda (prilikom bliskog prelaska instrumentom), što osigurava visoku lateralnu osjetljivost na promjene u otporu. Ta se metoda uglavnom rabi za geoelektrično kartiranje, što znači da su očitavanja integralne vrijednosti otpora za neki volumen zemljišta do određene dubine. Rezultate te metode moguće je prikazati samo tlocrtno. To je jednostavna i djelotvorna metoda za otkrivanje zidova i većih jaraka. Najveća dubina na kojoj se mogu otkriti ostaci arhitekture ovisi o udaljenosti između mjernog para elektroda, koji kod standardne konfiguracije iznosi 0,5 m, što znači otkrivanje ostataka do najveće dubine od 1,5 m. Najpoznatiji instrument koji djeluje na tom principu jest Geoscan RM15, engleskog proizvađača Geoscan Research Bradford. Metoda konduktivnosti u fizikalnom je smislu slična metodi geolektričnog otpora, jer se objema metodama mjere jednaka fizikalna svojstva električni otpor. Metoda geoelektričnog otpora primjenjuje se samo gdje je moguće fizički uspostaviti električni kontakt s okolišem koji se želi istraživati, jer je najveće ograničenje za uspostavljanje električnog polja ispod površine visok kontaktni otpor površinskog sloja zemljišta. Mjerenja metodom konduktivnosti izvode se indukcijski, što znači da fizički kontakt s površinom nije potreban. Horizontalna je rezolucija konduktivnosti nešto slabija pa se primjenjuje gdje metoda električnog otpora, zbog spomenutih ograničenja, nije uporabljiva. Mjerenje konduktivnosti puno je osjetljivije na objekte s dobrom električnom provodljivošću. U arheološkom kontekstu, tom se metodom djelotvorno otkrivaju negativne arheološke strukture (npr. obrambeni i drugi jarci, jer u pravilu zadržavaju više vlage). Obje su metode komplementarne. Za mjerenja električne konduktivnosti u arheologiji se najčešće rabi instrument Geonics EM38, kojim se istodobno mjeri konduktivnost do dubine od 1,5 m i magnetski susceptibilitet do dubine od 0,5 m. Usporedbe različitih instrumenata pokazuju da je taj instrument najbolji i za mjerenja magnetskog susceptibiliteta (Benech et al. 1999). 443

444 4.2.2 Primjeri istraživanja metodom geoelektričnog otpora Slika 6: Vrhnika Nauportus, Slovenija (Nositelj projekta: dr. Jana Horvat, Institut za arheologiju, ZRC SAZU, Ljubljana.) Istraživanje metodom geoelektričnog otpora (Geoscan RM15) dalo je rezultate koji omogućuju detaljnu analizu antičkog kompleksa (slika A). Brojne paralelne linije visokog otpora kameni su temelji skladišnih zgrada. Sa sjeverne, istočne i južne strane vidljiv je bedem s kulom na istočnoj liniji. Uz brojne druge elemente arhitekture, moguće je prepoznati i baze potpornih stupova u linijama portika, kao i baze stupova u nekim zgradama. Za A i B područja (slika A) prikazani su i rezultati georadarske metode na slici 15. Pojas niskih vrijednosti električnog otpora s istočne i južne strane bedema rezultat je vodom natopljenog materijala u zapuni obrambenog jarka (svjetlije). Obrambeni jarak bolje se vidi na rezultatima električne konduktivnosti (slika B) (Geonics EM38) (Mušič, Horvat, u tisku). Slika 7: Šćitarjevo Andautonija (Nositeljice projekta: Dorica Nemeth-Ehrlich i Dora Kušan, Arheološki muzej u Zagrebu; Tatjana Pintarić, Muzej Turopolja, Velika Gorica.) Popločena rimska cesta s rubnjacima od velikih kamenih blokova na sjevernom prilazu Andautonije. Riječ je o cesti građenoj vjerojatno kao i ona u obližnjem arheološkom parku. S obiju strana ceste ostaci su brojnih zgrada, od kojih je jedna bila arheološki istražena. Slika 8: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radonić-Jeličić i mr. sc. Miroslav Katić, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Na rezultatima geoelektričnog otpora ocrtava se tlocrt ranokršćanske crkve otkrivene na području antičke Salone (Radonić-Jeličić at al. 2002). Na temelju relativnih razlika otpora može se zaključiti da je apsida najbolje sačuvan dio građevine. Slabiji kontrast središnje lađe vjerojatno je posljedica visoke razine podzemnih voda, na što ukazuju i mjerenja georadarom. Bočne lađe objekta nije bilo moguće u cijelosti zahvatiti zbog nedostupnosti terena. 444

445 Varia, HAG 2/2005 Slika 9: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radonić-Jeličić i mr. sc. Miroslav Katić, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Primjer dopunjavanja geodetskih snimaka ostataka arhitekture vidljivih na površini s rezultatima geoelektričnih istraživanja. Slika prikazuje geodetske snimke vidljivih sjevernih bedema s kulama, dopunjene rezulatima metode geoelektričnog otpora, kojima je utvrđeno postojanje kula trokutnog tlocrta (Radonić-Jeličić et al. 2002). Slika 10: Tanagra, Grčka (Nositelji projekta: prof. dr. John Bintliff, Sveučilište u Leidenu, Nizozemska i prof. dr. Božidar Slapšak, Sveučilište u Ljubljani.) Rezultati geoelektričnog kartiranja na primjeru složene situacije antičkoga grada na površini od 6 ha (slika A). Da bi se izdvojile vrijednosti otpora koje ukazuju na arhitektonske cjeline, kao i pojedine elemente arhitekture, u fazi obrade rezultata potrebno je služiti se odgovarajućim filterima i maskama niskih ili visokih frekvencija te dobivene vrijednosti prikazivati preslikavanjem u odgovarajuće linearne i nelinearne skale u boji (histogram manipulation) (slika A). Slika B prikazuje rezultate otpornosti na mjestu ranokršćanske crkve (za položaj vidi sliku A) (Slapšak, Mušič 2006). Slika 11: Sisak Siscia, Sv. Kvirin (Nositeljica projekta: Tatjana Lolić, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu.) Primjena metode geoelektričnog otpora u urbanim je sredinama ograničena, jer za istraživanja u obzir dolaze samo travnate parkovne površine, vrtovi i sl. Čak i kada su uvjeti za primjenu povoljni, potrebno je predvidjeti postojanje moderne infrastrukture, kao i slojeva urušenja koji se nalaze iznad ili u razini arheoloških nalaza. Rezultati geoelektričnog otpora u takvim se uvjetima upotrebljavaju za generalni uvid u arheološki potencijal, radi djelotvornijeg planiranja strategije georadarskih snimanja (vidi primjer georadarskih rezultata područja A, na slici 14). 445

446 4.3 Georadarska metoda Primjeri istraživanja georadarskom metodom Osnovna teorija Georadarom (GPR Ground Penetrating Radar, SIR Subsurface Interface Radar), preko odašiljačke antene (transmiter) usmjerene u tlo, šalju se impulsi elektromagnetske energije, a prijemnom antenom (receiver) istodobno se registriraju vrijeme i amplitude povratnih valova. Uz poznavanje dielektrične konstante koja određuje brzinu širenja elektromagnetskih valova (EM) u istraživanome mediju, vrijeme povratnih signala izraženo u nanosekundama (ns) može se pretvoriti u dužinske jedinice, odnosno dubine. Dio elektromagnetskih valova koji se odbije na nekom diskontinuitetu između dvaju različitih materijala (npr. zemljište/zid, zemljište/arheološki sloj ) ovisi o kontrastu u dielektričnoj konstanti (u manjoj mjeri o konduktivnosti i magnetskoj permeabilnosti) te odnosu između valne dužine EM valova (opredijeljena s frekvencijom antene) i debljine arheološke strukture. Rezolucija i dubina zahvata georadarskog signala u praksi se kontroliraju izborom odgovarajuće središnje frekvencije odašiljačke antene. Georadarska je metoda u arheologiji u češćoj uporabi tek od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća. Prije, naime, nije bilo na raspolaganju djelotvornih programskih alata za procesiranje golemih količina podataka i generiranje djelotvornih 3D prikaza i interaktivnih analiza i interpretacija u 3D okolišu. Na pojedinačnim georadarskim 2D profilima ostaci arhitekture pouzdano se prepoznaju samo u prilično čistim situacijama, odnosno kada se nalaze izvan urbanih sredina, u glinovitom ili pješčanom tlu i sl. Međutim, čak i u takvim situacijama 3D interpretacija na osnovi analize pojedinačnih 2D profila nesigurna je i prije svega neekonomična. Danas postoji kvalitetna programska oprema s 3D modulima, koji su izravno uporabljivi i za sve arheološke aplikacije. Najveći doprinos georadarske metode arheološkoj prospekciji upravo je prikazivanje i analiza radarskih signala (= arheoloških ostataka) u 3D okolišu. Najprihvaćenije, a ujedno i vrlo prošireno je prikazivanje rezultata tzv. time slices načinom, koji označuje vremenske rezove EM signala serije paralelnih i jednako udaljenih radarskih profila, gdje je preporučljiva udaljenost među profilima 0,5 m i samo iznimno 1 m (gdje terenski uvjeti to onemogućavaju). Rezultat vremenskih rezova jest dijagram jednakih amplituda signala u jednakom vremenskom intervalu povratnih valova. U arheološkoj praksi to znači seriju tlocrta na odabranim dubinama. U nekim situacijama takvi prikazi indiciraju i različite građevinske faze, i to ako se faze odražavaju u različitim dubinama i smjeru arhitekture. Georadarskom metodom djelotvorno se prepoznaju i negativne strukture kao što su različite jame, nekadašnja korita potoka i iskopi za infrastrukturu. Dubina dosega ovisi o frekvenciji odašiljačke antene. Kod najčešće rabljene antene središnje frekvencije od 200 MHz, dubina dosega iznosi približno 5 m. Osim frekvencije antene, na dubinu dosega znatno utječe i koncentracija vode u zemljištu. Najnepovoljniji su tereni s visokom razinom podzemnih voda. Na tržištu je mnogo georadarske opreme koja se može rabiti i za arheološku prospekciju, a u arheološkoj su praksi najpopularniji uređaji GSSI Ltd. i GPR PulseEKKO. Slika 12: Sagalassos, Turska (Nositelj projekta: prof. dr. M. Waelkens, Katoličko sveučilište u Leuvenu, Belgija.) Primjer primjene georadara za 3D prikaze i interpretaciju ostataka arhitekture. Položaj tog područja naznačen je na magnetskoj karti Sagalassosa vidi sliku 1 (A). Najčešće se rabe prikazi intenziteta radarskih signala u time slices načinu (A), gdje se dobivaju serije horizontalnih rezova (= tlocrta arhitektura) paralelnih radarskih profila na određenim dubinama. Sve se češće upotrebljava 3D vizualizacija koja uključuje interaktivnu interpretaciju signifikantnih anomalija (B). 446

447 Varia, HAG 2/2005 Slika 13: Tanagra, Grčka (Nositelji projekta: prof. dr. John Bintliff, Sveučilište u Leidenu, Nizozemska i prof. dr. Božidar Slapšak, Sveučilište u Ljubljani.) Rezultati georadarskog snimanja ranokršćanske crkve otkrivene magnetskom metodom i metodom električnog otpora (vidi sliku 10). Detaljan tlocrt crkve ukazuje na iznimnu djelotvornost georadarske metode na području antičkoga grada Tanagre, gdje se ostaci arhitekture nalaze ispod slojeva urušavanja. 447

448 Slika 14: Sisak Siscia, Sv. Kvirin (Nositeljica projekta: Tatjana Lolić, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu.) Primjer primjene georadarske metode u zahtjevnim uvjetima urbane sredine. Na horizontalnim presjecima georadarskih profila vide se brojni zidovi koji na rezultatima geoelektričnog kartiranja, zbog slojeva urušenja iznad antičke arhitekture, nisu vidljivi vidi sliku 11 (A). Slika 15: Vrhnika Nauportus, Slovenija (Nositeljica projekta: dr. Jana Horvat, Institut za arheologiju, ZRC SAZU, Ljubljana.) Horizontalni presjeci georadarskih profila na područjima naznačenima kao A i B na slici 6. Georadarska je metoda jedina geofizička metoda kojom se u složenijim arhitektonskim situacijama mogu prepoznati i time do određene razine analizirati faze izgradnje (A). To je moguće na temelju međusobnih prostornih odnosa zidova, koji se manifestiraju u vidu različitih dubina, visina i smjerova. Na georadarskim presjecima (B) prepoznaju se bedem, kula s ulazom, popločenje na istočnoj (vanjskoj) strani bedema i neki drugi ostaci arhitekture sa zapadne (unutrašnje) strane bedema (Mušič, Horvat, u tisku). 448

449 Varia, HAG 2/2005 Slika 16: Solin Salona (Nositelji projekta: dr. sc. Jasna Radonić-Jeličić i mr. sc. Miroslav Katić, Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu.) Probnim georadarskim istraživanjima na području Salone utvrđeno je da su uvjeti za primjenu georadarske metode iznimno dobri. Slika prikazuje raslojavanje ostataka arhitekture po dubinama primjenom horizontalnih presjeka (time slices). Ruševni slojevi plitko ispod današnje površine nisu ometali izradu kvalitetnih radarskih presjeka (tlocrta) na većim dubinama (Radonić-Jeličić et al. 2002). 449

450 Literatura Almagro-Gorbea, Alonso, Benito, Martin, Valencia 2002 M. Almagro-Gorbea, P. Alonso, E. J. Benito, A. M. Martin, J. L. Valencia, Statistical quality control in archaeological survey, Archaeological Prospetion, 9, 2002: Aspinall, Gaffney 2001 A. Aspinall, C. F. Gaffney, The Schlumberger arry potential and pitfalls in archaeological prospection, Archaeological Prospection, 8 (3), 2001: Benech, Marmet 1999 C. Benech, E. Marmet, Optimum depth of investigation and conductivity response rejection of the different electromagnetic devices measuring apparent magnetic susceptibility, Archaeological prospection, 6, 1999: Bescoby, Gavin, Chroston 2004 D. J. Bescoby, C. C. Gavin, P. N. Chroston, Enhanced interpretation of magnetic survey data using artificial neural networks: a case study from Butrint, southern Albania, Archaeological Prospection, 11 (4), 2004: Bevan 1996 B. Bevan, Geophysical exploration for archaeology, Volume A: Archaeological question and answers, Volume B: Introduction to geophysical exploration, Geosight technical report 4, Bevan, 1998 B. W. Bevan, Geophysical exploration for archaeology: An introduction to geophysical exploration. Midwest archaeological center Special report No. 1, U.S. Department of the interior, National park service, Linkoln, NE., Carr 1982 C. Carr, Handbook on soil resistivity surveying. Center for American Archaeology (research series, volume 2), Center for American archaeology press. Evanston, Clark 1996 A. Clark, Seeing Beneath the Soil. B. T. Batsford Ltd, London, 1996: 192. Clay 2000 R. B. Clay, The place of geophysical survey in contemporary fieldwork. WWW page ( mainained by cultural resource analyst, Inc., 143 Walton Ave, Lexington, KY., Conyers, Goodman 1997 L. B. Conyers, D. Goodman, Ground-penetrating radar. An introduction for archaeologists, Altamira press, Walnut Creek, CA., Coskun, Szymanski 2000 N. Coskun, J. E. Szymanski, A discussion on the resolution of two-dimensional resistivity modeling, Archaeological Prospection, 6 (4), 2000: De la Vega, Osella, Lascano, Carcione 2005 M. De la Vega, A. Osella, E. Lascano, J. M. Carcione, Groundpenetrating radar and geo-electrical simulations of data from the Floridablanca archaeological site, Archaeological Prospection, 12 (1), 2005: Desvignes, Tabbagh, Benech 1999 G. Desvignes, A. Tabbagh, C. Benech, The determination of the depth of magnetic anomaly sources, Archaeological Prospection, 6 (2), 1999: Diamanti, Tsokas, Tsourlos, Vafidis 2005 N. G. Diamanti, G. N. Tsokas, P. I. Tsourlos, A. Vafidis, Integrated interpretation of geophysical data in the archaeological site of Europos (northern Greece), Archaeological Prospection, 12 (2), 2005: Drahor, Akyol, Dilaver 1996 M. G. Drahor, A. L. Akyol, N. Dilaver, An application of the self-potential (SP) method in archaeogeophysical prospection, Archaeological prospection, 3 (3), 1996: English Heritage 1991 English Heritage, Management of Archaeological Projects, 2 nd edition, 1995, Geophysical survey in archaeological field evaluation, Reserch and Professional Services Guideline No. 1, English Heritage, London, Eppelbaum, Khesin, Itkis 2001 L. V. Eppelbaum, B. E. Khesin, S. E. Itkis, Prompt magnetic investigations of archaeological remains in areas of infrastructure development: Israeli Experience, Archaeological Prospection, 8 (2), 2001: Finetti 1992 I. R. Finetti (ur.), Monograph on the geophysical exploration of the Selinunte archaeological park. Bolletino di geofisica teorica ef applicata 34, 1992: Gaffney, Gaffney 2000 C. Gaffney, V. Gaffney (ur.), Noninvasive investigations at Wroxeter at the end of the Twentieth Century, Special issue of Archaeological Prospection, 7 (2), Gaffney, Gater 2003 C. Gaffney, J. Gater, Revealing the buried past. Geophysics for archaeologists, Tempus Publishing Ltd, 2003: 192. Gaffney, Patterson, Piro, Goodman, Nishimura 2004 V. Gaffney, H. Patterson, S. Piro, D. Goodman, Y. Nishimura, Multimethodological Approach to Study and Characterize Forum Novum (Vescovio, Central Italy), Archaeological Prospection, 11 (4), 2004: Griffiths, Barker 1994 D. H. Griffiths, R. D. Barker, Electrical Imaging in Archaeology, Journal of Archaeological Science, 21, 1994: Hargrave, Domers, Larson, Shields, Dendy 2002 M. L. Hargrave, L. E. Domers, T. K. Larson, R. Shields, J. Dendy, The role of resistivity survey in historic site assessment and management: an example from Fort Riley, Kansas, Historical archaeology, 36 (4), 2002: Hašek 1999 V. Hašek, Methodology of gophysical research in archaeology, Bar International Series 769, 1999: 127. Hounslow, Chroston 2002 M. W. Hounslow, P. N. Chroston, Structural Layout of the Suburbs of Roman Butrint, Southern Albania: Results from a Gradiometer and Resistivity Survey, Archaeological Prospection, 9 (4), 2002: Karousova 1979 O. Karousova, Dekonvoluce profilovych krivek T (dipl. prace), MS PrF UK Praha, Kvamme 2001 K. L. Kvamme, Current Practices in Archaeogeophysics: Magnetcs, Resistivity, Conductivity, and Ground-Penetrating Radar, in Goldberg, P., Holliday, V i Ferrng, R. (eds.), Earth Sciences and Archaeology: Kluwer/PlenumPublishers, New York, 2001: Ladefoged, McLachlan, Ross, Sheppard, Sutton 1995 T. N. Ladefoged, S. M. McLachlan, S. C. L. Ross, P. J. Sheppard, D. G. Sutton, GIS-based image enhancement of conductivity and magnetic susceptibility data from Ureturituri Pa and Fort Resolution, New Zealand, American antiquity 60 (3), 1995: Luck, Callmer, Skanberg 2003 E. Luck, J. Callmer, T. Skanberg, The House of the Bailiff of Sovestad, Sweden a Multi-method Geophysical Case Study, Archaeological Prospection, 10 (2), 2003: Luke, Brady 1999 B. A. Luke, J. E. Brady, Application of seismic surface waves at a pre-columbian settlement in Honduras, Archaeological Prospection, 5 (3), 1999: Mušič, Slapšak 1998 B. Mušič, B. Slapšak, GIS in onsite analysis: Rodik, Slovenia In: The use of geographic information systems in the study of ancient landscapes and features related to ancient land use (ur.: Peterson, J.). 450

451 Varia, HAG 2/2005 Cost action G2; Paysages antiques et structures rurales, 1998: Mušič, Perko, Slapšak 1999 B. Mušič, V. Perko, B. Slapšak, The Roman site of Rodik: surface distributions and geophysical prospections. V: Extracting meaning from ploughsoil assemblages, Populus project (Siena colloquium), 1999: Mušič (u tisku) B. Mušič, Archaeo-geophysical research. EPOCH (IST ). Excellence in Processing Open Cultural Heritage. Network of Excellence. D3.1.1: Overview of CH related IT research, related to stake-holder needs and the position of Europe therein (u tisku) Mušič, Horvat (u tisku) B. Mušič, J. Horvat, Geofizikalne raziskave na Dolgih njivah na Vrhniki, (Nauportus). Arheološki vestnik (u tisku) Nishitani 2000 T. Nishitani, Investigation of underground resistivity structures using the VLF-MT method, Archaeological Prospection, 7 (4), 2000: Panissod, Dabas, Florsch, Hesse, Jolivet, Tabbagh Tabbagh 1999 C. Panissod, M. Dabas, N. Florsch, A. Hesse, A. Jolivet, A. Tabbagh, J. Tabbagh, Archaeological prospecting using electric and electrostatic mobile arrays, Archaeological Prospection, 5 (4), 1999: Piro, Maurello, Cammarano 2000 S. Piro, P. Maurello, M. F. Cammarano, Quantitative integration of geophysical methods for archaeological prospection, Archaeological Prospection, 7 (4), 2000: Radonić-Jeličić, Milković, Šamanović, Miloš, Večemilović, Mušič, Snoj 2002 J. Radonić-Jeličić, V. Milković, S. Šamanović, I. Miloš, M. Večemilović, B. Mušič, D. Snoj, The GIS of the ancient city of Salona. New technologies and methodology in archaeological research geophyscal investigation. GIS Odyssey Geographical Information Systems, International Conference and Exhibition 2 nd to 6 th September, 2002: Scollar, Tabbagh, Hesse, Herzog 1990 I. Scollar, A. Tabbagh, A. Hesse, I. Herzog, Archaeological Prospecting and Remote Sensing, Cambridge University Press, Cambridge, Slapšak, Mušič 2006 B. Slapšak, B. Mušič, Tanagra urban survey. Report on the architectural and geophysical survey by the Ljubljana team in Inter University Attraction Points, PIA V9: Urban and rural transformations in the western and eastern Roman empire, Odelek za arheologijo Univerze v Ljubljani, 2006: str. 31 i sl. 75. Silliman, Farnsworth, Lighfoot 2000 S. W. Silliman, P. Farnsworth, K. G. Lighfoot, Magnetometer prospecting in historical archaeology: evaluating survey options at a 19 th - century Rancho site in California, Historical Archaeology, 34 (2), 2000: Tabbagh 2002 J. Tabbagh, Total field magnetic prospection: are vertical gradiometer meaasurements preferable to single sensor survey, Archaeological Prospection, 10 (2), 2002: Tsokas, Hansen 2000 G. N. Tsokas, R. O. Hansen, On the use of complex attributes and the inferred source parameter estimates in the exploration of archaeological sites, Archaeological Prospection, 7 (1), 2000: Wynn 1986 J. Wynn, Archaeological prospection: An introduction to the special Issue, Geophysics 51, 1986: Zdanovich, Kochnev, Punegov 2003 G. Zdanovich, V. Kochnev, B. Punegov, The experience in applying 3D technologies of magnet fields interpretation got at the archaeological site Arkaim, Computer Applications and Quantitative Methods in Archaeology (Enter the Past, Vienna conference 2003). doc. dr. Branko Mušič Summary Decades of geophysical research for the needs of archaeology gave numerous useful information for academic archaeological excavations and protection of the archaeological heritage prior to the construction works on a specific area. In the last decade, geophysical research has become inseparable part of the strategy of archaeological prospect (archaeological survey of the terrain, interpretation of satellite footage and aerial photography and geochemistry). With the support in small scale excavations or test probes, geophysical surveys ensure optimal solutions in systematic and rescue excavations, namely from the standpoint of technical solutions, duration and economy of the project altogether. Geophysical methods are nondestructive because all data is gained above the surface level. Precisely the nondestructive aspect of geophysics proved to be promising, because it allows the investigation of the subsurface archeological finds, without opening and exposing them to new conditions or destroying them. Geophysical surveys enable us to restrict archaeological sites to their realistic spatial frames a lot faster and cheaper, which is of great importance for defining the borders of protected areas and (according to the determined archaeological potential) for establishing the level of archaeological protection. The term archeological geophysical survey covers all those techniques for exploring small depths (few meters at most) employing different physical fields from the surface (e.g. magnetic field, electric field and electromagnetic field). Majority of the geophysical techniques presently used for archaeological prospect were primarily used for solving geological, geotechnical and construction problems. Basic physical theory and principles of use are the same. In archaeological usage of geophysics small depths and relatively small amount of archaeological remains are dealt with. In this way we examine the use of geophysics in marginal conditions, which rarely occur in the field of conventional geophysics. In the last few years explorers outside the field of archaeology have started using the term»high resolution (ultra)shallow geophysics«to refer to archaeological geophysics more frequently. After nearly a decade of autonomous development, this has placed archaeological geophysics into the geophysical field of research. 451

452 Primjer rekognosciranja trase buduće autoceste Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug) U razdoblju od 2. prosinca do 6. siječnja proveden je arheološki terenski pregled dijela Autoceste Zagreb Sisak, na dionici Zagreb Velika Gorica, od čvorišta Jakuševec do čvorišta Velika Gorica (jug) (stacionaža 0+000,00 do 8+200,00). Stručni voditelj istraživanja bio je Josip Burmaz (Kaducej d.o.o), stručni suradnici Nikša Vujnović i Ana Kordić, a koordinatorica projekta Tatjana Lolić (Konzervatorski odjel u Zagrebu). Tijekom rada bili su upotrijebljani podaci o postojećim arheološkim lokalitetima na dijelu trase autoceste od stacionaže 0+000,00 do stacionaže 8+119,00 iz Studije o utjecaju na okoliš Autoceste Zagreb Sisak, gdje je navedeno postojanje triju lokaliteta koji su orijentacijski smješteni u odnosu na trasu (Škoberna, Želja Želle 2003). Kao kartografska podloga rabljena je nacrtna dokumentacija autoceste i ortofotografija tog područja. 5 i 6 dobra vidljivost (npr. preorana kukuruzišta); 7 i 8 vrlo dobra vidljivost (oranice s malo vegetacijskog pokrova); 9 i 10 odlična vidljivost (npr. duboko izorane oranice bez vegetacijskog pokrova). Probne su sonde otvarane ako su to dopuštale okolnosti, i to u slučajevima kada nije bilo nikakve vidljivosti nalaza. Ta se metoda rabila samo u određenim slučajevima na samoj trasi autoceste, kako bi se utvrdilo ili potvrdilo eventualno postojanje lokaliteta pod gustim vegetacijskim pokrovom. Sonde su bile veličine 40x40x40 cm. Ekstenzivni se terenski pregled sastojao od prelaženja područja uže zone zaštite, do širine od 250 m od osi trase autoceste. Tom se prilikom nisu sakupljali svi nalazi već se utvrđivalo radi li se o većoj koncentraciji nalaza, te bi se u tom slučaju položaj označio na karti. A METODA ISTRAŽIVANJA Prilikom arheološkoga terenskog pregleda dionice Zagreb Velika Gorica, od čvorišta Jakuševec do čvorišta Velika Gorica (jug), primijenjene su tri metode: 1. intenzivni terenski pregled, 2. probne sonde, 3. ekstenzivni terenski pregled. Intezivni terenski pregled primijenjen je na području same trase autoceste, na prostoru na kojem postoji izravna i neposredna opasnost za kulturnu baštinu. Trasa dionice autoceste Zagreb Velika Gorica, širine 50 m i dužine 8200 m, podijeljena je na blokove veličine 10x10 m. Blokovi su najprije numerirani rednim brojem stacionaže, zatim oznakama od A do E (označavaju širinu ceste) te rednim brojevima od 1 do 10 (desetmetarski blok od jedne do druge stacionaže), npr ,00 A10. Ako na određenim područjima izravna ugroženost samom cestom zahvaća širu zonu, kao što je slučaj kod čvorišta, uz numeraciju stacionaže dodaje se oznaka s rimskim brojkama (od I do IV). Svaki je blok detaljno pregledan, a sav pronađen materijal sakupljen. Nalazi su uzimani neovisno o vremenu nastanka i materijala od kojeg su izrađeni. Nalazi, prikupljeni i razvrstani prema blokovima, nakon pranja i čišćenja razvrstani su u tablice i to: prema vrsti nalaza (keramika, staklo, metal, kamen, građevni materijal i ostalo npr. plastični i gumeni predmeti) i prema kronološkom razdoblju (prapovijest, antika, srednji vijek, novi vijek, nepoznato). Važan čimbenik u sastavljanju tablica bio je stupanj vidljivosti tla, koji izravno utječe na rezultate pregleda. Stupanj vidljivosti donekle je subjektivan način ocjenjivanja prehodane površine, definiran prema mogućnosti pronalaženja materijalnih ostataka. Stupanj vidljivosti ocjenjivan je od 0 do 10: 0 nikakva vidljivost (npr. ceste, infrastrukture, vodene površine, neprohodna područje te iznimno gust biljni pokrov); 1 i 2 vrlo mala vidljivost (uglavnom gust vegetacijski pokrov, npr. pšenica); 3 i 4 mala vidljivost (djelomična pokrivenost vegetacije, npr. kukuruzišta); Terenski pregled okretište Jakuševec (foto: J. Burmaz) Probna sonda (foto: J. Burmaz) B REZULTATI TERENSKOG PREGLEDA TRASE AU- TOCESTE Tijekom rekognosciranja i sondiranja trase autoceste sakupljen je 9221 predmet. Najbrojniji su nalazi koji potječu iz novoga vijeka, a koji nisu zanimljivi za naš slučaj. U ukupnom broju nalaza, 1921 predmet upućuje na materijalnu ostavštinu prapovijesnoga, antičkog te srednjovjekovnog razdoblja. Riječ je o nalazima keramike te građevnog materijala iz pripadajućih razdoblja. 452

453 Varia, HAG 2/2005 Grafički prikaz zastupljenosti nalaza prema razdoblju iz kojeg potječu Od pronađenih je nalaza najviše građevnog materijala (62%) i keramike (34%). Ostali nalazi, poput predmeta od metala, stakla ili kamena, rijetko su pronalaženi te se redovito radilo o recentnim nalazima. Grafički prikaz omjera stupnja vidljivosti unutar dionice autoceste Unutar područja s vrlo malom ili nikakvom vidljivošću iskopana je 141 plitka jama (sonda veličine 40x40x40 cm), kako bi se dobile tražene informacije. U sondama je pronađeno 8 ulomaka prapovijesne keramike, 9 antičke te 331 ulomak novovjekovnog materijala. Radi utvrđivanja pozicija s većom koncentracijom nalaza te definiranja lokacija na kojima su nužna arheološka iskopavanja, rasprostranjenost nalaza prikazana je u katografskim prilozima. Rasprostranjenost nalaza prikazana je na dvama različitim planovima (kartama). Prvi je, radi preglednosti, izrađen u mjerilu 1 : 5000 i prikazuje zbroj antičkoga, prapovijesnog te srednjovjekovnog materijala, bez specificiranja o kojem je razdoblju riječ. Drugi je plan izrađen u mjerilu 1 : 2500 i prikazuje detaljniju razradu, s više uključenih čimbenika kao što su stupanj vidljivosti, probne sonde te kronološko određenje. S obzirom na veličinu planova nije ih moguće prikazati u cijelosti, stoga su izdvojena dva primjera detalja. Grafički prikaz zastupljenosti prema vrsti nalaza S obzirom na to da su dijelovi trase bili neprohodni, odnosno urbanizirani, prekriveni nekom infrastrukturom ili pak gustom vegetacijom, sami rezultati pregleda terena zasigurno nisu potpuni. Stoga je na tim dijelovima trase potreban pojačan nadzor tijekom građevinskih radova. Karta rasprostranjenosti arheoloških nalaza; podloga: projektna dokumentacija autoceste (izradio: J. Burmaz) 453

454 S obzirom na znatan broj ulomaka građevnog materijala može se pretpostaviti postojanje antičkog objekta. U blizini tog položaja i prije je bilo navedeno postojanje lokaliteta s antičkom arhitekturom (Škoberne, Želja Želle 2003). Širenje tog lokaliteta trebalo bi pretpostaviti prema stacionaži , čija površina nije ispitana zbog ceste. Lokalitet br. 2 (stacionaža 3+600, ,00) Velika koncentracija (341 ulomak) antičkoga građevnog materijala i keramike nalazi se na položaju blizu Donje Lomnice, JZ od pruge. U neposrednoj blizini, trideset metara dalje, nalazi se još jedan lokalitet koji je zbog razlike u materijalu označen posebno. Karta rasprostranjenosti arheoloških nalaza prema razdoblju i broju pronađenih predmeta s izraženim stupnjem vidljivosti terena; podloga: projektna dokumentacija autoceste (izradio: J. Burmaz) Lokaliteti Na samoj trasi autoceste prepoznata su četiri lokaliteta na kojima je gusto koncentriran arheološki materijal te je utvrđen niz pozicija s malom koncentracijom nalaza. Lokalitet br. 1 (stacionaža 2+200, ,00) Lokalitet se nalazi kod Velike Mlake, odnosno budućeg čvorišta Velika Gorica sjever. Riječ je o većoj koncentraciji 205 ulomaka antičkoga građevnog materijala i keramike. Podjela prema dataciji i vrsti nalaza Lokalitet br. 3 (stacionaža 3+980, ,00) Velika koncentracija antičkoga građevinskog materijala i keramike (347 ulomaka) te srednjovjekovne keramike (329 ulomaka) nalazi se na području Gradića i neposredno se nastavlja na prethodni lokalitet. Kod stacionaže 4+500,00 u prijašnjoj je literaturi označeno mjesto gdje prolazi rimski vicinalni put (Škoberne, Želja Želle 2003). Srednjovjekovna je keramika uglavnom ukrašena karakterističnom valovnicom. Podjela prema dataciji i vrsti nalaza Podjela prema dataciji i vrsti nalaza 454

455 Varia, HAG 2/2005 Lokalitet br. 4 (stacionaža 7+000, ,00) Manja koncentracija prapovijesne keramike (16 ulomaka) i antičkih ulomaka građevnog materijala i keramike (23 ulomka) nalazi se nedaleko od budućeg čvorišta Velika Gorica jug. Unatoč nevelikom broju nalaza, koji je posljedica male vidljivosti tla, taj je prostor uvršten u skupinu lokaliteta i to zbog ravnomjerne rasprostranjenosti prapovijesne keramike na trasi. Zbog slabe su vidljivosti na tom dijelu kopane i probne sonde. sti od 50 m od osi trase autoceste, kod prijelaza preko željezničke pruge, nalazi se neprirodna uzvisina na čijem je vrhu sagrađena kuća. Prema kazivanju vlasnika, kuća je stara preko 200 godina i starija je od pruge koja dijelom siječe tu uzvisinu. Vjerojatno je riječ o tumulu. Literatura Škoberne, Želja Želle 2003 Ž. Škoberne, M. Želja Želle, Kulturno-povijesna baština, Studija o utjecaju na okoliš Autoceste Zagreb Sisak, Institut građevinarstva Hrvatske d.d., Zavod za studije i projekte, Zagreb, svibanj, 2003: Josip Burmaz Summary Podjela prema dataciji i vrsti nalaza Pozicije na dionici s manjom koncentracijom nalaza Manje koncentracije arheološki indikativnog materijala pronalažene su na više pozicija duž trase autoceste , ,00 19 antičkih ulomaka, 1+600, ,00 13 antičkih ulomaka, 1+900, ,00 17 antičkih ulomaka, 2+740, ,00 17 antičkih ulomaka, 5+400, ,00 16 antičkih i 2 srednjovjekovna ulomka. Rezultati terenskog pregleda uže zone zaštite Uža zaštićena zona (do 250 m od osi trase) autoceste, za razliku od same trase autoceste, pregledana je ekstenzivnom metodom. Tom su prilikom zabilježena tri položaja s antičkim materijalom te jedan moguć tumul: 1. Istočno od stacionaže 0+700,00, na udaljenosti od 80 m od trase autoceste, pronađena manja koncentracija nalaza iz antičkog razdoblja. 2. Istočno od stacionaže 4+150,00, na udaljenosti od 150 m, također je pronađena manja koncentracija antičkoga građevinskog materijala i keramike. Ta je koncentracija vjerojatno u vezi s lokalitetom br. 3, samo se nalazi s druge strane pruge. 3. Jugozapadno od stacionaže 6+000,00, na udaljenosti od 130 m od osi trase autoceste, zamijećena je srednja koncentracija nalaza iz antičkog razdoblja. 4. Sjeverozapadno od stacionaže 6+900,00, na udaljeno- In the period between December, and January, archaeological survey was conducted on a part of Zagreb-Sisak motorway, on the section Zagreb-Velika Gorica, from Jakuševec to Velika Gorica-South knots. During the archaeological survey of the terrain three methods were employed: 1.Intensive survey of the terrain- applied on the area of the highway route itself, at the area where there exist direct and immediate jeopardy for the cultural heritage. The route was divided into 10 x 10 m units. Each unit was examined in detail and all the finds collected. 2. Test probes- they were opened up where the circumstances allowed, precisely in the cases where there were no visible finds. This method was used only in certain cases where the existence of a site was identified/confirmed below the thick shrubbery. The probes had dimensions of 40x40x40 cm. 3. Extensive survey of the terrain- consisted of going over the area of the protected zone, to the width of 250 m from the axis of the route. On this occasion we examined and mapped places where there was a large concentration of finds present and made. 4. During the survey and probing of the route 9221 objects were collected. The most numerous finds were those originating from the Modern period and which were not significant for our campaign finds indicated material inheritance from the Prehistory, the Antiquity and the Medieval periods. These were pottery finds and construction material from the mentioned periods. On the route itself four sites were registered, all of which contained thickly concentrated archaeological material. A number of positions with smaller amount of finds were also established. Smaller concentrations of archaeologically indicative material were found at five locations along the route. The protected zone (to 250m from the axis of the route), as opposed to the route itself, was examined by extensive method. On this occasion three sites with the belonging finds from the Antiquity were registered together with a potential tumulus. 455

456 Primjer geofizičkih istraživanja trase buduće autoceste Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug) kojima je na odabranim mjestima dobivena tekstura zemljišta, dubina i sastav arheoloških slojeva te zapune jaraka i korita potoka. Posvećeno Damijanu koji je u Velikoj Gorici posljednji put bio s nama na terenu. Geofizička istraživanja u siječnju i travnju provedena su u okviru arheološke prospekcije buduće Autoceste Zagreb Sisak, dionice Zagreb Velika Gorica, a obuhvaćena je trasa između stacionaža 2+200,00 i 4+750,00. Istraživanja je proveo Odjel za arheologiju Sveučilišta u Ljubljani, u suradnji s tvrtkom Gearh d.o.o. iz Ljubljane. Koodinacija radova: Tatjana Lolić iz Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Metodologija radova Geofizička istraživanja provedena su kao dio prethodnih arheoloških, nedestruktivnih, pripremnih radova uz geodetska snimanja, arheološki terenski pregled (vidi: Varia, Josip Burmaz), analizu fotografija cikličnog aerosnimanja, analizu povijesnih katastara i studiju utjecaja autoceste na okoliš. Najpovoljnija strategija geofizičkih istraživanja određena je na temelju kumulativne procjene arheološkog potencijala i uvažavanja specifičnosti prirodne sredine i lateralne promjenjivosti fizičkih svojstava zemljišta. Strategija geofizičkih istraživanja planirana je u skladu s iskustvima i saznanjima na osnovi multi-method approach, koja podrazumijeva uporabu nekoliko nezavisnih geofizičkih metoda, kao i interpretaciju na temelju komplementarnosti rezultata odabranih metoda (vidi: Varia, Branko Mušič). U arheološkoj su geofizici pronađene strukture općenito podijeljene na pozitivne (zid, ruševni sloj ) i negativne (ja-rak, jama ). Njihova prepoznatljivost najviše ovisi o sastavu prirodnog okoliša, trenutačnoj namjeni i stanju zemljišta. U fazi planiranja djelotvorne strategije geofizičkih istraživanja potrebno je procijeniti faktore potencijalnog šuma, da bi se u fazi obrade i interpretacije rezultata dobila relevantna procjena arheološkog potencijala. To je osobito važno jer se projekt arheoloških istraživanja na autocestama u mnogome razlikuje od drugih arheoloških istraživanja. U praktičnom smislu, vrijeme istraživanja uvijek je ograničeno i strogo određeno jer se mora uskladiti s građevinskim terminskim planovima. To znači da se terenski radovi odvijaju prema unaprijed određenom terminskom planu, stoga često nije moguće pomaknuti mjerenja u termine u kojima su fizikalna svojstva zemljišta najpovoljnija meterološki stabilnije razdoblje i obrađenost poljoprivrednog zemljišta (npr. povoljnije je neobrađeno zemljište). U takvim si-tuacijama dobre rezultate daje jedino kombiniranje više geofizičkih metoda jer neke od njih, zbog visokog šuma okoline, u arheološkom smislu mogu djelomice ili potpuno (!) zakazati. Osnovni zadatak arheološke geofizike jest prepoznavanje i eliminacija šuma okoliša radi jasnoće prikaza signala koji predstavljaju arheološke strukture. Rezultat je uvijek arheološka interpretacija geofizičkih anomalija, a time i procjena arheološkog potencijala za djelotvorno i ekonomično planiranje arheoloških iskopavanja. Općeniti podaci o geološkom sastavu dobiveni su iz opisa geomehaničkih bušotina. Ti podaci, za potrebe arheološke prospekcije, dopunjeni su plitkim pedološkim bušotinama Istražene površine na lokalitetima: 1 Velika Mlaka, 2 Lomnica i 3 Gradići Za geofizičku prospekciju rabljene su sljedeće metode (za osnovne teorijske podloge rabljenih metoda vidi: Varia, Branko Mušič): a) Magnetska metoda mjerenja gustoće magnetskog protoka magnetometrom (Geometrics G-858) na gradijentni način (istražena površina: 11 ha) Susceptibilitet zemljišta izmjeren na površini i u pedološkim bušotinama iznosi između 0,2 i 0,4x10-3SI za lokalitete Lomnica i Gradići i od 0,25 do 0,35x10-3SI za lokalitet Velika Mlaka. Tako niske vrijednosti susceptibiliteta tipične su za zemljišta na sedimentima poplavnih ravnica. Za magnetsku prospekciju te su vrijednosti nepovoljne jer se može očekivati slab kontrast u magnetskim svojstvima između zemljišta i arheoloških ostataka. Amplitude signala (arheološki ostaci) mogu biti jako slične ili jednake amplitudama šuma koji nastaje zbog mikroreljefa svježih oranica na poljoprivrednim zemljištima. To je posljedica činjenice da je magnetska metoda, kao i veći dio ostalih geofizičkih metoda primijenjenih u arheologiji, prilagođena ciljevima malih dimenzija i dubina, pa je time osjetljivija i na sve promjene na današnjoj površini. U takvim se okolnostima uporabljivi rezultati dobivaju samo najboljim magnetometrima, kao što je primjerice Geometrics G-858 s lučljivošću 0,1 nt i brzinom očitavanja 0,2 s. Tim su magnetometrom, u relativno kratkom vremenu, dobivene visoke rezolucijske magnetske 456

457 Varia, HAG 2/2005 karte na kojima su za dodatna snimanja drugim metodama izdvojena arheološki zanimljiva područja s anomalijama. Dobra rezolucija magnetometra omogućila je iscrtavanje magnetograma s rasponom vrijednosti između samo -4 i +4 nt. U tom malom rasponu nalaze se svi objekti s induciranim tipom magnetizacije koji je posljedica kamenih zidova i svih punila negativnih struktura. To je najčešći tip magnetizacije na sva tri lokaliteta. Nešto jače magnetske anomalije, koje se pripisuju termoremanentnom tipu magnetizacije, bile su izmjerene jedino na lokalitetu Velika Mlaka. Vjerojatno je riječ o povišenoj magnetizaciji gline zbog intenzivne uporabe vatre (spaljena glina, opeka ). Osnovni tipovi struktura otkrivenih magnetskom metodom: arheološke negativne strukture, korita nekadašnjih potoka zatrpana pijeskom ili glinom, nekadašnje granice zemljišnih parcela i komunikacije naznačene na katastru iz 19. st., objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije (spaljena glina, opeka, peći ), kamena arhitektura i ceste sa šljunkovito-pjeskovitim sastavom. terenska i laboratorijska mjerenja magnetskog susceptibiliteta uzoraka zemljišta s površine i uzoraka iz pedoloških bušotina (Kappameter KT-5) Mjerenja susceptibiliteta uzoraka zemljišta s površine ili iz bušotina rabljena su za procjenu kontrasta arheoloških ostataka i zemljišta za potrebe magnetske prospekcije, kao i za utvrđivanje termoremanentne magnetizacije u plitkim pedološkim bušotinama. b) Metoda električnog otpora mjerenja relativnih vrijednosti otpora zemljišta s konfiguracijom elektrodnih blizanaca (Twin probes array, Geoscan RM15) (istražena površina: 10 ha) Metoda električnog otpora rabljena je za kartiranje otpora arheoloških i prirodnih struktura koje se mogu odražavati kao vrijednosti više (pozitivne strukture) ili niže (negativne strukture) od lokalnog prosjeka. Na poljoprivrednim površinama s promjenljivim sastavom geološke podloge ta je metoda neophodna za utvrđivanje prirodnih uvjeta radi određivanja djelotvornije primjene drugih odgovarajućih geofizičkih metoda na određenim površinama. Razlike u električnom otporu odnose se na distribuciju vlage koja je određena sastavom geološke podloge i teksturom pedoloških tipova zemljišta. Na taj se način utvrđuju šljunkovita, pjeskovita i glinovita područja, koja se svrstavaju u pedosekvence na šljunku i pijesku te u pedosekvence na glini. Geoeletričnim kartiranjem prepoznata su i nekadašnja korita potoka, a rezultati su dopunjeni opisom geomehaničkih i plitkih pedoloških bušotina. Osnovni tipovi struktura otkrivenih metodom električnog otpora: lateralna promjenjivost geološkog sastava (šljunak/pjeskovita glina/glina), negativne arheološke strukture, nekadašnja korita potoka zatrpana pijeskom ili glinom, ceste šljunkovito-pjeskovitog sastava, ostaci arhitekture. c) Metoda električne konduktivnosti i susceptibilnosti mjerenja promjenjivosti konduktivnosti i susceptibiliteta u niskofrekvencijskom elektromagnetskom polju frekvencije 14,6 KHz (Geonics EM38) (istražena površina: 0,12 ha) Mjerenja konduktivnosti osjetljiva su na strukture s dobrom električnom provodljivošću. Tom su metodom otkrivane negativne arheološke i prirodne strukture koje su, u pravilu, dobri kolektori vode i time dobro električki provodljivi. Za mjerenja električne konduktivnosti u arheologiji se najčešće rabi instrument Geonics EM38, kojim se na indukcijski način istodobno mjeri konduktivnost do dubine od 1,5 m i magnetski susceptibilitet do dubine od 0,5 m. Osnovni tipovi otkrivenih struktura: negativne arheološke i prirodne strukture električki dobro provodljive i manji objekti s termoremanentnim tipom magnetizacije (npr. paljena glina i peći). d) Georadarska metoda mjerenja promjenljivosti dielektričnosti i konduktivnosti u visokofrekvencijskom elektromagnetskom polju s georadarom (GSSI SIR3000 sa 200 i 500 MHz antenama) (istražena površina: 2,15 ha) Georadarska metoda jest metoda geofizičkog sondiranja. To znači da su georadarski profili 2D presjeci zemljišta, do dubine koja je određena frekvencijom odašiljačke antene i fizikalnim karakteristikama zemljišta. Najznačajniji doprinos georadarske metode arheološkoj geofizici jest mogućnost različitih 3D prikazivanja i analiziranja rezultata. Najviše se rabi prikazivanje rezultata u serijama horizontalnih presjeka paralelnih radarskih profila čime se dobivaju tlocrti arheoloških ostataka na različitim dubinama. Dubine su izračunate procjenom dielektrične konstante zemljišta 13. Maksimalna dubina zahvata 500 MHz antene je do 1,5 m, a 200 Mhz antene do 3 m. Georadarskom metodom pretražene su samo one površine gdje su, magnetskom metodom i metodom električnog otpora, dobivene indikacije o arheološkim ostacima. Osnovni tipovi struktura otkrivenih georadarskom metodom: šljunčani slojevi, arheološke negativne strukture, nekadašnja korita potoka zatrpana pijeskom ili glinom, ceste šljunkovito-pjeskovitog sastava i ostaci arhitekture. Rezultati geofizičkih istraživanja Na ovom su mjestu izdvojeni samo odabrani primjeri kombinirane interpretacije geofizičkih rezultata. Na lokalitetima Lomnica (3+620,00 do 3+900,00) i Gradići (3+900,00 do 4+720,00) utvrđene su brojne linearne megnetske anomalije koje su posljedica inducirane magnetizacije negativnih struktura, kao i kamene arhitekture. Na temelju magnetske metode procijenjene su njihove dimenzije, dubina i smjer. Zbog slabijeg intenziteta anomalija može se zaključiti da je ispuna negativnih struktura od sličnog materijala kao i zemljište u kojem se nalaze te da su smještene odmah ispod oranica, na dubini od 0,3 do 0,5 m. Na temelju tipologije magnetskih anomalija i korelacije s arheološkim terenskim pregledom može se pretpostaviti da je veći dio tih anomalija na lokaciji Lomnica posljedica arheoloških negativnih struktura (vidi: Varia, Josip Burmaz). Na lokalitetu Lomnica, u smjeru istok-zapad, vidljive su dvije paralelne magnetske anomalije koje čine sjeverni i južni rub ceste širine 6 m, vjerojatno jedne od prometnica u širem području rimskoga grada Andautonije. Magnetske anomalije posljedica su promjene susceptibiliteta na rubovima ceste i pjeskovito-šljunkovite gline u gornjem 457

458 horizontu zemljišta. Na temelju rezultata magnetske, geoelektrične i georadarske metode vidljivo je da cesta nije popločena. Najvjerojatnije se sastoji od nabijenoga pjeskovito-šljunkovitog materijala i nalazi se odmah ispod oranice, na dubini od 0,5 m. Magnetske anomalije pravokutnih tlocrta, uz sjeverni rub ceste, rezultat su ostataka kamene arhitekture. Riječ je o pet ili šest pojedinačnih zgrada, od kojih se tri jasno vide na magnetomeriji. Ostale su slabije vidljive zbog duboko izoranih njiva, a vjerojatno i zbog nešto slabije sačuvanosti. Može se očekivati da se kompleks arhitekture nastavlja prema zapadu, odnosno da izlazi iz područja zahvaćenoga geofizičkim istraživanjima. Iz rezultata geoelektričnog kartiranja može se zaključiti da se cesta nalazi na krajnjem južnom rubu šljunkovitog područja koje prema jugu postupno prelazi u pješčanu, a zatim u glinovitu podlogu. Zbog slabije drenaže u smjeru kompaktne šljunkovito-pjeskovite građe, cesta se odražava kao područje niskih vrijednosti u šljunkovitoj podlozi visokoga električnog otpora. Arhitektura od kamena jasno je vidljiva na rezultatima magnetske metode, dok je na rezultatima električnog otpora slabo vidljiva. To je posljedica sličnog ili jednakog otpora kamene arhitekture i pjeskovito- -šljunčanih slojeva u koje su kameni temelji ukopani. Cijelo to područje bilo je duboko izorano za vrijeme terenskog rada, što čini osobito nepovoljne uvjete za georadarsku metodu. Rezultati su iznenađujući jer ukazuju na negativne strukture na mjestu pravokutnih objekata utvrđenih magnetskom metodom. Zbog ekstremno nepovoljnih uvjeta za georadarsku metodu, ovi se rezultati ne mogu smatrati pouzdanima. Ta se pretpostavka može potvrditi činjenicom da su georadarskom metodom samo nekoliko metara istočnije dobiveni jači radarski signali, tipični za kamenu strukturu koja je bila vidljiva i na magnetometriji. Arheološki ostaci arhitekture nalaze se na dubini od 0,5 do 1,5 m. Iako se cesta prepoznaje i na 3D prikazima rezultata georadarske metode, može se zaključiti da se magnetska metoda pokazala najboljim rješenjem za procjenu arheološkog potencijala na oranicama u šljunkovito-pjeskovitom zemljištu. Na lokalitetu Velika Mlaka (2+220,00 do 2+530,00) otkrivena je, u smjeru istok-zapad, široka linearna magnetska anomalija. Na rezultatima metode električnog otpora taj se pojas odražava kao visoke vrijednosti električnog otpora. U smjeru istoka anomalija postupno nestaje na rezultatima geoelektrike, što ukazuje na sve manje razlike u otpornosti zapune i zemljišta. Sitan pijesak koji se pojavljuje u zapadnim kontrolnim pedološkim bušotinama na dubini od 0,5 m ukazuje na sediment potoka, odnosno umjetnog kanala koji nije naznačen na povijesnim katastrima. Horizontalni presjeci georadarskih profila ukazuju na V-oblik presjeka korita. Na rezultatima magnetometrije jasno se vide i neke linearne anomalije koje su posljedica struktura naznačenih na katastru iz 19. stoljeća. Riječ je o cesti i granicama parcela koje su usmjerene poprečno u odnosu na današnju podjelu zemljišta. Južno od potoka, odnosno kanala, izmjerene su jake magnetske anomalije koje se pripisuju termoremanentnom tipu magnetizacije arheoloških struktura od spaljene gline (peći?). Uz intenzitet anomalija za takve objekte in situ tipična je jasna bipolarnost magnetskih anomalija. Tom opisu dobro odgovara samo jedna anomalija. Ostali su obje-kti vjerojatno djelomice uništeni dubokim oranjem. Lokalitet Velika Mlaka. Naznačene su površine istražene različitim geofizičkim metodama, kao i mjesta geomehaničkih i pedoloških bušotina. Lokalitet Lomnica. Naznačene su površine istražene različitim geofizičkim metodama, kao i mjesta geomehaničkih i pedoloških bušotina. 458

459 Varia, HAG 2/2005 Lokalitet Gradići. Naznačene su površine istražene različitim geofizičkim metodama, kao i mjesta geomehaničkih bušotina. Lokalitet Lomnica. Na rezultatima magnetske metode dobro se vide rubovi ceste i ostaci arhitekture sa sjeverne strane, s detaljem tog područja na 3D prikazu georadarskih rezultata. Lokalitet Lomnica. Usporedba i komplementarnost rezultata magnetske metode i metode električnog otpora. Lokalitet Velika Mlaka. Rezultati magnetske metode s interpretacijom anomalija koje su djelomice posljedica arheoloških ostataka, granica parcela i komunikacija naznačenih na katastru iz 19. st., kao i prirodnih struktura korita potoka, odnosno kanala. 459

460 Literatura Geodetska podloga za autocestu Zagreb Sisak, dionica Jakuševec Velika Gorica (jug) (Zavod za fotogrametriju d.o.o., 2004.) Geotehnički projekt glavne trase (Institut građevinarstva Hrvatske, 2003.) Mušič 2005 Branko Mušič, Poročilo o geofizikalni raziskavi: Autocesta Zagreb Sisak, dionica Jakuševac Velika Gorica (jug), Univerza v Ljubljani, Oddelek za arheologijo ( ), 24 str priloga, Ljubljana, Projektna dokumentacija za izgradnju autoceste Zagreb Sisak (Institut građevinarstva Hrvatske, 2003./04.) Rektificirana zračna fotografija trase autoceste Zagreb Sisak (Državna geodetska uprava, 2003.) Škoberne, Želja Žellé 2003 Ž. Škoberne, M. Želja Žellé, Studija utjecaja na okoliš autoceste Zagreb Sisak, svibanj (Izrađivač: Institut građevinarstva Hrvatske) Summary doc. dr. Branko Mušič Geophysical research has been conducted as a part of the previous nondestructive archaeological preparation works, together with the geodetic recording, archaeological survey of the terrain (see: Varia, article by J.Burmaz), analysis of the cyclical aerial photographs, analysis of the historical cadasters and the study of the impact of the highway on the environment. The most favorable strategy of the geophysical research was determined on the basis of cumulative assessment of the archaeological potential and with respect to the specificity of the environment and lateral variability of the physical features of the area. See: Varia by Brako Mušić. Only a few examples of the combined interpretation of the geophysical results have been singled out here. At the sites Lomnica ( to ) and Gradići ( to ) numerous linear magnetic anomalies were identified, which were the result of the induced magnetization of the negative structures and stone architecture. Their dimensions, depth and direction were estimated on the basis of the magnetic method. Because of the smaller intensity of the anomalies, it can be concluded that the filling of negative structures is of a similar material as the ground in which they were found and that they are situated directly underneath the tillage, at the depths ranging from 0.3 to 0.5m. Based on the typology of the magnetic anomalies and the correlation to archaeological survey of the terrain, it can be deduced that majority of those anomalies at Lomnica site are a consequence of archaeological negative structures. See Varia, Josip Burmaz. At Lomnica, two parallel magnetic anomalies are visible in the east-west direction. These represent northern and eastern margins of the road, probably belonging to one of the roads in the wider area of the Roman City of Andautonia. Magnetic anomalies are the result of the change in susceptibility at the margins of the road and the sandygravel clay at the upper part of the site. Results of the magnetic, geoelectric and georadar method visibly show that the road is not paved. It probably consists of pressed mixture of sand and gravel and it is situated directly beneath the tilled layer, at the depth of 0.5m. Magnetic anomalies of rectangular base along the northern margin of the road are the result of the remains of stone architecture- five or six separate buildings, three of which are clearly visible on the magnetometry. The rest of the buildings are less visible because of the deeply tilled land and probably due to the somewhat poorer preservation too. It can be expected for the architectural complex to extend westward, beyond the area covered by the geophysical survey. From the results of the geoelectrical mapping it can be concluded that the road is situated at the south margin of the gravel area, which gradually turns to sandy at the south, and then to clayey surface. Because of the poorer drainage in the direction of the compact, gravel and sand surface, the road appears as an area of low values in the gravelly surface marked by high electric resistivity. Stone architecture is clearly visible on the results of magnetic method, while it is poorly visible on the results of electric resistance. This is the result of a similar or equal resistance of the stone architecture and gravel and sand strata in which the stone foundations have been dug in. This entire area was deeply furrowed during the field work, which represents particularly unfavourable conditions for the georadar method. The results are surprising, because they indicate negative structures at the position of rectangular objects identified by magnetic method. Because of the extremely unfavourable conditions for the georadar method these results can not be considered reliable. This assumption can be supported with the fact that the georadar method provided stronger radar signals typical of stone structure, which is situated only a few meters away to the east and which is visible on magnetometry. Archaeological architectural remains are situated at the depths from 0.5 to 1.5 m. Although the road is recognizable on 3D representations of the georadar results too, the magnetic method proved to be the best solution for evaluating the archaeological potential at the cultivated land in gravelly-sandy areas. At the site Velika Mlaka ( to ) a wide linear magnetic anomaly was discovered in the east-west direction. On the results of the electric resistance method this zone is reflected with high electric resistance values. At the east, this anomaly gradually disappears from the results of geoelectric method, which indicates decreasing differences in the resistance of the filling and the terrain. Sand that appears at the western pedologic control boreholes at the depth of 0.5m indicates a stream sediment i.e. artificial canal, which was not indicated in the historic cadatres. Horizontal cross sections of the georadar profiles indicate a V-shaped section of the basin. Results of the magnetometry clearly show some linear anomalies too, which are the consequence of subsurface structures marked in the cadastre from the 19 th century. These are the road and parcel borders, which are directed diagonally to the present division of the area. South of the stream, i.e. the canal, strong magnetic anomalies were recorded, that are attributed to the thermal remanent type of magnetization of the archaeological structures, which consist of burnt clay (stove?). Besides the intensity, a clear bipolarity of the anomalies is typical for this kind of in situ objects. Only one of the anomalies fits this description properly. We presume that the other objects have been partially destroyed by the deep plowing. 460

461 Varia, HAG 2/2005 Natkrivanje kupališnog dijela antičkog kompleksa u Varaždinskim Toplicama Dugogodišnjim iskopavanjima Antičkog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu u parku u Varaždinskim Toplicama otkriveni su rimski kupališni objekti s bazenima i kupališnom bazilikom datirani od 1. do 4. st. Istražen je i prostor foruma s dijelom kamenog opločenja i izvorišnim bazenom, trijemovi sa stubištima i ostacima kolonade te kapitolij s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Taj je arhitektonsko-urbanistički sklop, otkriven na površini od oko 6000 m² u središtu današnjih Varaždinskih Toplica, jedinstven antički spomenik u kontinentalnoj Hrvatskoj koji, osim povijesne, ima i veliku kulturnu i turističku važnost. Najbolje su očuvani dijelovi monumentalne arhitekture, nastali u dobu cara Konstantina (4. st.). Istraživanje zgrade kupališta i kupališne bazilike započelo je godine. Tijekom višegodišnjeg iskopavanja otkriveno je šest prostorija kupališta i dva polukružna bazena (za hladno i toplo kupanje) s iznimno dobro sačuvanim freskama na zidovima i podovima od žbuke, kamenim pragovima i dovratnicima, te sustavom za grijanje prostora (stupići hipokausta i tubuli na zidovima). U monumentalnoj kupališnoj bazilici s apsidom, čiji su zidovi sačuvani do 2 metra visine, u cijelosti je očuvan pod od žbuke te freske u donjim zonama zidova. S obzirom na visok stupanj sačuvanosti, osobito velikih površina fresaka na zidovima, taj je kompleks iznimno vrijedan nalaz rimske arhitekture i umjetnosti. Od 60-ih godina ti su objekti bili privremeno zaštićeni bitumenskom ljepenkom na drvenoj konstrukciji, čime su bili natkriveni samo zidovi, dok su podovi, donje zone zidova i freske bili izloženi vlaženju i propadanju. Prilikom obnovljenih radova na tom lokalitetu 1990., na osnovi procjene stručnjaka, konzervatora i arheologa, zaključeno je da je postavljanje jedinstvene nadstrešnice osnovni preduvjet za očuvanje, konzervaciju i muzeološku prezentaciju kupališta, bazilike i svih sačuvanih arhitektonskih elemenata, ponajprije fresaka, podova i pragova. Zbog toga je izrađen idejni projekt natkrivanja kupališne zgrade i bazilike (autori projekta: Petar Kušan, d.i.a. i Neda Kušan, d.i.a.), a izrađen je izvedbeni projekt Nadstrešnica arheološkog lokaliteta u Varaždinskim Toplicama (arhitektura Petar Kušan, d.i.a.; konstrukcija Anzelmo Tomljenović, ing.). Rješenje natkrivanja i izgleda nadstrešnice rezultat je suradnje arheologa, arhitekata i konzervatora. Iznimno su bile korisne konzultacije s dugogodišnjim voditeljem istraživanja profesorom Marcelom Gorencom o specifičnim uvjetima terena te pojedinim situacijama i detaljima, te s restauratorom Emilom Pohlom. Odluka o načinu natkrivanja donesena je na temelju dugogodišnjeg iskustva s privremenim i trajnim nadstrešnicama na lokalitetu u Šćitarjevu te konzultacija s inozemnim stručnjacima. U obzir su uzeta i iskustva u natkrivanju na drugim europskim lokalitetima gdje se pokazalo da je glavni problem klima unutar nadstrešnice te da se kod potpunog zatvaranja prostora pojavljuju problemi Varaždinske Toplice tlocrt nadstrešnice iznad kupališta i bazilike 461

462 Varaždinske Toplice nadstrešnica iznad kupališta i bazilike, pogled sa sjevera (foto: D. Nemeth-Ehrlich) s vlagom. Zbog toga je odlučeno da se izvede otvoreni tip nadstrešnice, koji će omogućiti stalno prozračivanje nalaza. U određivanju izgleda i oblika nadstrešnice nije se željelo oponašati rimsku arhitekturu, jer bi to zahtijevalo složenu konstrukciju koja bi konkurirala originalnim nalazima i okolnom prostoru, već je zamišljeno da se rekonstrukcije izgleda objekata prikažu kompjutorskim 3D modelima na informativnim pločama. S obzirom na to da je bilo neophodno natkrivanje dijela lokaliteta (kupalište i bazilika), nastojao se pronaći način natkrivanja koji neće vizualno narušavati nenatkriveni dio te neće zahtijevati velika i duboka temeljenja u arheološkim nalazima, odnosno u prostorima između rimskih kanala i zidova. Zbog toga je predviđena prozračna nadstrešnica od drvenih nosača kao nosive konstrukcije, s pokrovom od polikarbonata. Odabran je oblik lučnoga plitkog nosača od lameliranog drva, kako bi se nova konstrukcija što bolje uklopila u okolni teren parka jer je, osim trajnog rješenja natkrivanja, i dio prezentacije lokaliteta. Osim toga, lučni oblik nosača, uvijek u koncentričnim krugovima, pruža mogućnost postavljanja nosača većeg i manjeg raspona, više i niže točke temeljnog učvršćenja te višeg i nižeg tjemena, pa se dobiva razvedenost pokrova koja u svemu može slijediti potrebe razvedenosti građevine u tlocrtu. Smještanjem pokrova u jednom polju na gornju stranu nosača, a u drugom na donju, dobiva se i prirodno provjetravanje u smjeru sjever-jug. Za pokrov su odabrane valovite polikarbonatne ploče koje su elastične, otporne na udarce i vatru, a što je najvažnije Varaždinske Toplice prostor zapadno od bazilike, pogled s juga (foto: D. Kušan Špalj) pružaju zaštitu od UV i IC-zraka. Lagana zakrivljenost nosača i pokrova (r = 30 m), otvorene vertikalne površine, provjetravanje (sjever-jug) zbog postave pokrova na raznim visinama te pokrov od polikarbonata, jamče da će se ispod nadstrešnice održavati klima povoljna za arheološke nalaze. Na taj su način zadovoljeni svi konzervatorski kriteriji zaštite, te je omogućen vizualan kontakt s rimskom arhitekturom. Na zahtjev Hrvatskoga muzejskog vijeća, Arheološki muzej u Zagrebu organizirao je stručnu raspravu o natkrivanju arheološkog lokaliteta u Varaždinskim Toplicama u suradnji s Hrvatskim arheološkim društvom, Hrvatskim muzejskim društvom, Udruženjem hrvatskih arhitekata i konzervatorima. Nakon što su predstavnici tih ustanova pregledali stanje na terenu (dr. sc. Ivo Maroević, Miljenko Domijan, prof., Ivan Šarić, prof., Tomislav Petrinjak, d.i.a. i Mario Beusan, d.i.a.), utvrđena je neophodnost što hitnijeg natkrivanja prostora kupališta i bazilike zbog vrste nalaza i njihova kritična stanja. Postojeći projekt natkrivanja komisija je prihvatila kao prikladno rješenje u smislu zaštite i prezentacije te u odnosu na spomenik i okolni prostor. Nakon očitovanja komisije, Hrvatsko muzejsko vijeće donijelo je konačnu odluku, a Ministarstvo kulture odobrilo je materijalna sredstva za početak radova. Tijekom projekt natkrivanja usklađen je s novim Zakonom o gradnji: Arhitektonski projekt (knjiga 1), Građevni projekt statički račun (knjiga 2), Instalacija odvodnje nadstrešnice (knjiga 3), prikupljena je potrebna dokumentacija za izdavanje građevinske dozvole, te je za izvođača radova odabran ING-GRAD d.o.o., specijalni radovi u graditeljstvu. Građevinski radovi postavljanja nadstrešnice započeli su u jesen godine. S obzirom na cijenu ukupnih radova i konstrukciju nadstrešnice, predviđeno je da se postavljanje nadstrešnice izvede u dvjema fazama koje obuhvaćaju konstrukcijski izvedive dijelove. I. faza postavljanja nadstrešnice izvedena je tijekom godine. Postavljena je najmanja konstrukcijski izvediva cjelina od triju polja, odnosno četiriju lučnih nosača s pokrovom. Izvedbom prvog dijela nadstrešnice pokrivena je zgrada kupališta. II. faza radova, tj. dovršenje nadstrešnice, obuhvatila je natkrivanje prostora bazilike. Izvodila se tijekom 2004., a završila Postavljeno je preostalih šest nosača s pokrovom. Tijekom natkrivanja dobivena je suglasnost da se u prezentaciju kupališnog dijela kompleksa uključi i dio bazilike koji se nalazi na susjednoj parceli. Kako bi se omogućila prezentacija bazilike u cijelosti, provedeno je arheološko iskopavanje jugoistočnog ugla bazilike. Na istočnom su zidu otkrivena tri prozorska otvora i sačuvan dio prozorskog luka, a na južnom zazidan otvor sporednih vrata s pragom i dovratnicima, te freske u donjim dijelovima zidova. Podzidavana je južna i istočna stijena iskopa kao baza za postavljanje temelja nadstrešnice prema projektima Arhitektonski projekt izmjene i dopune i statički račun Nova A-B konstrukcija iznad arheološkog iskopa. Površina susjednog zemljišta vraćena je u prvobitno stanje, što je uključivalo vraćanje i uređenje ograde, tako da je dio bazilike ostao vidljiv ispod površine. Time je omogućena cjelovita prezentacija bazilike, što predstavlja bitan doprinos ukupnom predstavljanju rimskog kompleksa arhitekture. 462

463 Varia, HAG 2/2005 Radovi postavljanja nadstrešnice sastojali su se od izrade i montaže deset drvenih lameliranih lučnih nosača, izrade šesnaest temelja za nosače i dvadeset potpornja (čelični stupovi), podzidavanja istočnog i južnog ruba iskopa bazilike, 30 m dužine, kao baza za postavljanje temelja nosača nadstrešnice na istočnoj strani te montaže 910 m² pokrova od ploča valovitog polikarbonata, izrade instalacije za odvod krovne vode i drenaže za odvodnju oborinske vode. Čitava nadstrešnica duljine je 50 m s devet polja, odnosno deset lučnih nosača. Pokrov slijedi liniju tlocrta, tako da su rimski zidovi uvijek zaštićeni pod kutom od 45. Konstrukcija nadstrešnice i pokrov iznimno su lagani, međutim, zbog mogućih ekstremnih snježnih padalina, raspon lučnih nosača od 21 do 24 m smanjen je statički, postavljanjem po dva čelična stupa, u rasponu od 8 do 9 m. Tim su rješenjem neutralizirane horizontalne sile na ležajevima nosača, odnosno dobiveni su daleko manji temelji koji su se mogli lakše ugraditi u teren između arheoloških nalaza. Čelični stupovi sa svojim temeljnim pločama oslonjeni su na rimske zidove, kako bi se izbjegla oštećenja podova i sustava za grijanje, a gdje je bilo moguće na teren. Takva su rješenja primijenjena i na drugim europskim lokalitetima jer se tako izbjegava temeljenje u konstrukciju poda. Prije postavljanja betonskih temelja zidovi su zaštićeni, tako da nema izravnog kontakta s novim materijalom, a pritisak na zidove je minimalan. Za vrijeme radova organiziran je stalan građevinski i projektantski nadzor te, s obzirom na to da su radovi izvođeni na prostoru spomenika, arheološki nadzor. Dokumentirane su sve situacije na koje se naišlo prilikom radova na natkrivanju, svi su nalazi zaštićeni, a način izrade temelja i odvodnje prilagođen je nalazima. Nakon završetka radova pokazalo se da se nova konstrukcija dobro uklopila u okolni prostor te da pokrov od prozirnih valovitih ploča polikarbonata u potpunosti štiti arhitekturu od padalina, a istovremeno ne zatvara pogled na rimske kupališne objekte. Pokazalo se također da je ispod tog pokrova iznimno dobra i ugodna rasvjeta, a u ljetnim mjesecima nema prevelikog zagrijavanja. Različitim širinama pojedinih dijelova, nadstrešnica prati konture rimske arhitekture, dok je različitim visinama dijelova postignuta razvedenost velike površine pokrova i omogućeno dodatno strujanje zraka. S ulaznog dijela parka vidljivi su osnovni obrisi zapadnih prostorija kupališta te cijeli potez zapadnog zida bazilike s kontraforima. Visina luka drvenih nosača omogućuje potpuno sagledavanje i doživljaj rimske kupališne arhitekture koja se prezentira ispod nadstrešnice. Vanjskim izgledom i visinom nadstrešnica ne narušava cjelovitost kompleksa rimske arhitekture, ne zaklanja pogled na lokalitet i park, kao ni na dio današnjeg naselja i dolinu Bednje s okolnim brežuljcima pejzaž u kojem je bilo smješteno i rimsko naselje. temples of Jupiter, Juno and Minerva. This architectonicurban structure was revealed at an area of 6000 square meters in the centre of the present Varaždin thermal baths and it represents a unique monument from the Antiquity in continental Croatia, which besides the historic also has a great cultural and tourist significance. After several years of works at the site and based on the appraisals made by experts, conservationists and archaeologists, it was decided that a covering be made. This was a fundamental requirement for the protection, conservation and museum presentation of the baths and basilica and all preserved architectonic elements, primarily frescoes, floors and thresholds. For this reason in 1994 a notional project was made for the covering of the bathing object and basilica (authors of the project: B.Sc. in architecture Petar Kušan and B.Sc. in arch. Neda Kušan) and in 1996 executive project Covering of the Archaeological Site in the Varaždin thermal baths was made (architecture- B.Sc. in arc. Petar Kušan, construction- B.Sc. Anzelmo Tomljenović). It was decided that an open type covering be made, which would enable constant airing of the finds. Features and shape of the covering weren t supposed to suggest Roman architecture because this would require a complex construction, which would rival the original finds and the surrounding area. Instead, 3D computer models depicting reconstructions of the objects were going to be displayed on information boards. So the new construction would better fit in the surrounding area of the park, a shallow arch, made of laminated wood was chosen for the permanent solution, because it plays a major part in the presentation of the site. Polycarbonate corrugated sheets were chosen for the cover plate. They are elastic and tough, fire resistant, and most importantly they give protection against UV and IR rays. The entire covering is 50 meters long, with nine fields i.e.10 arches. The plate follows the line of the base, hence the Roman walls are constantly protected under the angle of 45º. The covering construction and the cover plate are extremely light, however due to the possibility of extreme weather conditions, the range of the arches of meters has been statically lowered by installation of two steel columns every 8-9 m. Dorica Nemeth-Ehrlich Dora Kušan Špalj Summary The long-lasting excavations in the park of The Varaždin thermal baths, Roman baths dating from the 1st to 4th century were discovered together with pools and a bathing basilica. A part of a forum was discovered with a part of stone pavement and source/spring pool, porches with staircases and remains of colonnade and a capital with 463

464 Dani europske baštine, tema Otkrivene tajne Izložba Arheološka baština Hrvatskog Pounja Projekt Dani europske baštine pokrenulo je Vijeće Europe 1991., a inicijativi se pridružila i Hrvatska ( Smisao je manifestacije povezivanje europskih zemalja kulturno-povijesnim vrijednostima kao zajedničkim kulturnim naslijeđem europskog kontinenta te širenje znanja i svijesti o vlastitom kulturnom naslijeđu, vrijednostima drugih kultura, mogućim interakcijama, toleranciji i poštovanju. Manifestacija se održava svake godine tijekom rujna, s temom vezanom uz materijalnu i nematerijalnu baštinu, određena razdoblja ili pristupe baštini. U tom su razdoblju otvorena vrata institucija koje se bave zaštitom baštine, osmišljene razne aktivnosti te organizirane radionice. Manifestacijom se nastoji potaknuti Europljane na učenje o njihovoj zajedničkoj kulturnoj baštini i uživanje u njoj te na aktivno uključivanje u očuvanje i zaštitu baštine za sadašnje i buduće naraštaje. Tema Dana europske baštine bila je Otkrivene tajne, s naglaskom na ukazivanju važnosti očuvanja kulturne baštine mladima. Povodom toga, Odjel za arheološku baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture osmislio je projekt kojim se nastojala osvijestiti važnost očuvanju arheološke baštine. Podizanje svijesti javnosti o vrijednostima arheološke baštine sastavni je dio Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirane) iz čiji je Hrvatska potpisnik od (NN, Međunarodni ugovori br. 4/04) i samim je tim jedan od zadataka konzervatora arheologa. Cilj je programa stvaranje pozitivnog stava lokalnog stanovništva o vrijednosti arheološke baštine kako bi se mogli uključiti u njeno očuvanje. Osnovni preduvjet uspješnosti programa je upoznavanje lokalnog stanovništva s kulturnim i povijesnim vrijednostima koje ih okružuju. Projekt se usmjerio na područje Hrvatskog Pounja zbog iznimnog bogatstva arheološke baštine tog područja, ali i njene slabe očuvanosti i afirmiranosti. Radi toga je pripremljena izložba plakata pod naslovom Arheološka baština Hrvatskog Pounja, s prikazom arheoloških nalaza i spomeničke baštine. Na šesnaest su plakata, riječju i slikom, prikazani lokaliteti i predmeti s prostora triju općina: Hrvatske Kostajnice, Dvora i Hrvatske Dubice. Predstavljena je arheološka topografija od prapovijesti do ranoga novog vijeka. Istaknuti su važniji arheološki lokaliteti, kao što su prapovijesni lokalitet Osječenica i antički kameni spomenici miljokazi, nađeni u Baćinu, Hrvatskoj Dubici i Hrvatskoj Kostajnici, koji svjedoče o razvijenoj mreži rimskih cesta. U razdoblju srednjeg i novoga ranog vijeka istaknuti su stari gradovi Kostajnica, Gvozdansko, Zrin, Pedalj i Dubica. Izložba je ponajprije namijenjena osnovnoškolskom i srednjoškolskom uzrastu, ali i široj javnosti. Njome se nastojalo informirati učenike o bogatstvu arheološke baštine njihova kraja te stvoriti pozitivnu sliku i stav prema baštini. Izložba je postavljena u Srednjoj školi Ivana Trnskog u Hrvatskoj Kostajnici, čiji djelatnici svojim radom njeguju svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine. Naime, u predvorju škole izloženo je nekoliko vrlo vrijednih kamenih spomenika koji su ondje spremljeni za vrijeme ratnih razaranja i od tada se tamo brižno čuvaju. Uvodni plakat izložbe s prikazom arheoloških lokaliteta i karakterističnoga pokretnog materijala na području Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. Štimac) Plakat s prikazom arheoloških lokaliteta i karakterističnoga pokretnog materijala brončanog doba na području Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. Štimac) 464

465 Varia, HAG 2/2005 U želji za što zornijim približavanjem arheološke baštine mladima, na otvorenju izložbe održana je i modna revija Totalno out, u organizaciji i izvedbi kluba studenata arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studenti su nosili odjevne predmete, oruđe i oružje karakteristično za razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, a njihova je revija bila popraćena odgovarajućim projekcijama i glazbom. Na otvorenju su bili nazočni predstavnici Ministarstva kulture, predstavnici lokalnih vlasti te učenici osnovnih i srednjih škola Hrvatske Kostajnice i Hrvatske Dubice. Kako je pokazano veliko zanimanje za izložbu, ostvareno je nekoliko gostovanja na području Sisačko-moslavačke županije. Izložba je nakon te manifestacije namijenjena uporabi u nastavi povijesti, kao medij za edukaciju javnosti, ponajprije mladih, o bogatstvu lokalne arheološke baštine i potrebi njena očuvanja. Heritage of Croatian Punje. 16 posters (accompanied by written information) presented sites and objects from three Croatian municipalities- Kostajnica, Dvor and Hrvatska Dubica (Croatian Dubica). Archaeological topography from the Prehistory to the Early Modern period was presented. After this manifestation the exhibition has been put to use in history teaching as a medium for education of the public, primarily elementary and high school students. Ivana Miletić Summary On the occasion of the European Heritage Days 2005, Department for Archaeological Cultural Heritage, Ministry of Culture, Croatia designed a project to raise public awareness on the subject of preservation of the archaeological heritage. In 2005 the project was focused on the area of the Croatian Pounje because of its extraordinarily rich archaeological heritage, but also because of its poor preservation and affirmation. For this purpose an exhibition of posters was organized, entitled Archaeological Plakat s prikazom antičkih pokretnih arheoloških nalaza s područja Hrvatskog Pounja (dizajn plakata: A. Štimac) Plakat o kaštelu Gvozdansko (dizajn plakata: A. Štimac) 465