Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski studij Poslovna ekonomija SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA I NJEZIN UJTECAJ NA SVJETSKE TRGOVINSKE TRENDOVE Diplomski rad Nail Hasanović Zagreb, rujan, 2017
Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet Diplomski studij Poslovna ekonomija SVJETSKA TRGOVINKA ORGANIZACIJA I NJEZIN UJTECAJ NA SVJETSKE TRGOVINSKE TRENDOVE THE WORLD TRADE ORGANIZATION AND IT'S IMPACT ON WORLD TRADE TRENDS Diplomski rad Nail Hasanović: 0067457351 Mentor: Doc. dr. sc. Dora Naletina Zagreb, rujan, 2017
Sažetak Svjetska trgovinska organizacija temelj je međunarodne multilateralne trgovine, te kao takva predstavlja iznimno važnu kariku u razvoju i unaprjeđenju trgovinskog sustava. Tema rada obrađuje poslovanje Svjetske trgovinske organizacije kroz promatranje i analiziranje prošlih, sadašnjih i budućih ekonomskih kretanja svjetske trgovine. Radom će se obuhvatiti utjecaj Svjetske trgovinske organizacije na svjetske trgovinske trendove te očekivana kretanja globalnih trendova u nadolazećim godinama. Razdoblje analiziranja rada Svjetske trgovinske organizacije obuhvaća cijeli životni vijek postojanja organizacije i nadolazeće godine. Detaljno će se analizirati okolnosti nastajanja Svjetske trgovinske organizacije, organizacijska struktura, način donošenja važnih odluka i uredbi, te utjecaj organizacije na kretanje svjetskih trgovinskih trendova. Prikazuju se očekivanja budućih kretanja svjetske trgovine, održivi razvoj unutar Organizacije te budućnost iste u vremenu sve jače globalizacije i nastajanja multilateralnih trgovinskih i valutnih blokova. Ključne riječi: Svjetska trgovinska organizacija, razvoj Svjetske trgovinske organizacije, multilateralna trgovina, globalna ekonomija, međunarodna trgovina. Summary The World Trade Organization is the foundation of international multilateral trade, and as such it represents an extremely important link in the development and upgrading of the trade system. The Paper deals with the World Trade Organization's business through observing and analyzing the past, present and future economic trends of world trade. The paper will cover the impact of the World Trade Organization on world trade trends and the expected trends in the coming years. The period of analysis of the work of the World Trade Organization encompasses the entire lifetime of the organization and the coming years. The circumstances surrounding the creation of the World Trade Organization, the organizational structure, the way of making important decisions and regulations, and the impact of the Organization on the trends of world trade will be analyzed in detail. Expectations of future trends in world trade, sustainable development within the Organization and the future of the organization itself are reflected in the increased globalization and emergence of multilateral trade and currency blocks. Key Words: World Trade Organization, development of the World Trade Organization, multilateral trade, global economy, international trade.
Sadržaj 1. UVOD... 1 1.1. Područje i cilj rada... 1 1.2. Izvori i metode prikupljanja podataka... 1 1.3. Sadržaj i struktura rada... 1 2. POVIJEST SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE... 2 2.1. Stanje svjetskog gospodarstva nakon Drugog svjetskog rata... 2 2.2. Početak stvaranja međunarodnog ekonomsko financijskog sustava... 4 2.2.1. Međunarodni monetarni fond... 6 2.2.2. Međunarodna banka za obnovu i razvoj... 6 2.2.3. Opći sporazumi o carinama i trgovini... 7 2.3. Svjetska trgovinska organizacija... 11 2.3.1. Sporazumi Svjetske trgovinske organizacije... 13 2.3.2. Razlike između Svjetske trgovinske organizacije i Općeg sporazuma o carinama i trgovini... 14 3.1. Organizacijski ustroj... 16 3.2. Glavna načela i odredbe... 23 3.3. Runde pregovora... 26 4. SADAŠNJI I BUDUĆI SVJETSKI TRGOVINSKI TRENDOVI... 28 4.1. Trendovi u međunarodnoj trgovini... 28 4.2. Liberalizacija trgovine, prednosti i nedostaci... 33 4.3. Budućnost Svjetske trgovinske organizacije... 35 4.4. Održivi razvoj unutar Svjetske trgovinske organizacije... 39 5. ZAKLJUČAK... 43 POPIS LITERATURE... 44 POPIS GRAFIKONA... 46 POPIS TABLICA... 47 ŽIVOTOPIS... 48
1. UVOD 1.1. Područje i cilj rada Tema rada obrađuje poslovanje Svjetske trgovinske organizacije (eng. World Trade Organization - WTO) kroz promatranje i analiziranje prošlih, sadašnjih i budućih ekonomskih kretanja svjetske trgovine. Cilj rada je analizirati utjecaj WTO-a na svjetske trgovinske trendove te očekivanja kretanja globalnih trendova u nadolazećim godinama. Razdoblje analiziranja rada WTO-a obuhvaća cijeli životni vijek postojanja organizacije i nadolazeće godine. Radom će se prikazati poslovanje WTO-a, utjecaj djelovanja organizacije na globalne trgovinske trendove, te održivi razvoj unutar organizacije i razvoj svjetske trgovinske organizacije u budućnosti. Radom će se pružiti pregled rada WTO-a i svjetskih trgovinskih kretanja i omogućit će se uvid u specifičnosti organizacijske strukture i način na koji WTO donosi odluke i uredbe koje utječu na svjetsku trgovinu. 1.2. Izvori i metode prikupljanja podataka Metodologija korištena u radu će uključivati uobičajene istraživačke metode kako bi se raščlanjivanjem organizacijske strukture i načina donošenja odluka, moglo dobiti bolji pregled ako iste utječu na globalne trgovinske trendove. Problem istraživanja biti će objašnjen metodom deskripcije. U radu će se metodom indukcije i dedukcije te, u ograničenoj mjeri, statističkim metodama analizirati određeni podaci kako bi se utvrdio značaj rada WTO-a te kretanja trgovinskih trendova. 1.3. Sadržaj i struktura rada Sadržaj rada podijeljen je u tri cjeline koje definiraju instituciju, rad, cilj i načela Svjetske trgovinske organizacije od godina osnutka do danas. Upotrijebljene su induktivne i deduktivne metode analize podatka te se empirijskim dokazima stavlja u kontekst svjetsko ekonomsko stanje. Rad prikazuje utjecaj Svjetske trgovinske organizacije na globalne trendove u trgovini i utjecaj na opću globalnu ekonomiju. 1
2. POVIJEST SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE 2.1. Stanje svjetskog gospodarstva nakon Drugog svjetskog rata Institucije i okvir sadašnje globalne ekonomije bilježe svoje nastajanje u posljednjim fazama Drugog svjetskog rata, kada su svjetske velesile počele osmišljavati političko pravni sustav za vođenje svjetske ekonomije i uspostavu novog svjetskog poretka. Plan je bio uspostavljanje sustava na globalnoj razini koji bi povećao suradnju među zemljama članicama, sistematizirao i normatizirao multilateralnu trgovinu te otvorio tržište za nesmetanu multilateralnu trgovinu bez carinskih, tarifnih i kvotnih ograničenja. 1944. godine, potpisivanjem sporazuma u Bretton Woodsu, započet je proces stvaranja globalnog političko pravnog i ekonomskog sustava stvaranjem Međunarodnog monetarnog fonda i Međunarodne banke za obnovu i razvoj ali je ubrzo isti proces obustavljen jer ratifikacija sporazuma o stvaranju Međunarodne trgovinske organizacije nije uspjela (VanGrasstek, 2013). Primarni cilj SAD-a u tom trenutku bio je kontaminacija razvoja Sovjetske unije te obustava potencijalnog razvoja komunizma u ratom devastiranoj Europi (BBC, 2017). Uvođenjem Marshallovog plana, SAD je usmjerio znatna sredstva za razvoj ka Europi i time uspostavio političku nadmoć nad zemljama Europe. Takav je pristup značio iznimnu ovisnost međunarodnih organizacija o SAD-u, što je svjetskoj velesili odgovaralo kako bi mogla upravljati svjetskim političkim i trgovinskim tokovima. Kraj Drugog svjetskog rata označio je svojevrsnu prekretnicu u trgovini i razvoju gospodarstva na globalnoj razini. Svjetske ekonomske velesile postepeno su se odmicale od izolacijskog razvoja nacionalne ekonomije te su počele poticati međunarodnu razmjenu dobara i usluga zbog pozitivnog efekta kojeg uzrokuje. Unutar novog okvira suradnje, međunarodna je trgovina rasla visokim stopama i to konstantno kroz 20. stoljeće. Na grafikonu 1 je prikazan rast svjetske trgovine i svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) uslijed postepene liberalizacije i otvaranje tržišta nakon Drugog svjetskog rata. Stope rasta u početku imaju jednak trend, međutim svjetska trgovina raste većom stopom od svjetskog BDP-a. 2
Grafikon 1 Svjetska trgovina i bruto domaći proizvod 6000 5000 4000 3000 2000 1000 0 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2005 2010 2020 Svjetska trgovina Svjetski BDP Izvor: WTO, 2016 Statistic database, (22. kolovoza 2017) Izvoz robe je na svjetskoj razini u tom razdoblju narastao sa 53 milijarde američkih dolara na 112 milijardi američkih dolara vrijednosti robe uz konstantu stopu rasta od oko 6% godišnje (Terborgh, 2003). Takav se trend nastavio sve do 70-ih godina 20. stoljeća kada je rast svjetske ekonomije usporio i ostao na razini od oko 4% rasta godišnje. Stopa rasta međunarodne trgovine je tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća konstantno bila viša od stope rasta globalne industrijske proizvodnje (Matić, 2001). Tome su pridonijele svjetske velesile međusobnom trgovinom, odnosno unutarnjom trgovinom industrijskim proizvodima koja je činila 54% ukupne svjetske trgovine dobrima. Takvom su rastu globalne ekonomije najviše pridonijeli napori svjetskih velesila za uspostavom liberalnog i sistematiziranog svjetskog tržišta, a koji se rezultati direktno primjećuju nakon runda pregovora održanih među zemljama korisnicama GATT-a. Promjena stajališta SAD-a počela se isticati kada je nacionalno gospodarstvo počelo slabjeti zbog sve većih ulaganja u vojsku i zbog socijalnog plana predsjednika Johnsona koji je sredstva usmjeravao na javno obrazovanje i razvoj urbanizma a bez prethodnog povećanja državnih nameta (Grgić, Bilas, 2008). Američki proizvodi postali su nekonkurentni na svjetskom tržištu zbog visokih cijena, a nacionalna ekonomija nije bila samoodrživa. Europske su zelje prepoznale 3
takav trend, stoga su krenule u oblikovanje otvorenog trgovinskog sustava na razini Europe te je tako nastala Europska ekonomska zajednica. Azijske zemlje počele su bilježiti znatan porast u izvozu dobara, pogotovo Japan, Južna Koreja i Tajvan. Nakon gotovo dvadeset godina ubrzanog rasta, globalno se gospodarstvo našlo u stagflaciji, stagnaciji gospodarstva i inflaciji monetarnog sustava, koju je poticala prva naftna kriza iz 1973. godine (Grgić, Bilas, 2008). Bretton Woodski sustav osjetio je snažan udarac, svjetske velesile nisu našle adekvatan način razmjene valuta unutar monetarnog sustava Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), stoga su glavne svjetske valute fluktuirale što je predstavljalo rizik za stabilnost MMF-a. 1971. godine, ukinut je zlatni standard, odnosno direktna konvertibilnost dolara u zlato. Time su svjetske valute izgubile stvarnu materijalnu podlogu, a središnje su banke dobile mogućnost izdavanja velike količine novaca. Taj je moment omogućio lakši pristup kapitalu, povećao je kapitalne investicije te predstavljao dobru podlogu za razvoj globalne ekonomije i globalnog monetarnog sustava. 2.2. Početak stvaranja međunarodnog ekonomsko financijskog sustava Nakon velike depresije 30.ih godina svjetska su gospodarstva započela okretanjem ka domaćoj proizvodnji i potrošnji domaćih roba, kako bi se potaknuo razvoj domaćeg gospodarstva, što je globalnu ekonomiju i međunarodni financijski sustav dovelo u kriznu situaciju (Matić, 2004). 'Postupno je prihvaćena činjenica kako zatvaranje u trgovačke blokove, carinski ratovi i konkurentske devalvacije nikome ne nose dugoročne koristi nego da su samo stalan izvor sukoba koji, kao što je praksa pokazala, potiču i izbijanje krvavih ratnih sukoba ' (Matić, 2004). Poticanjem rasta nacionalnih gospodarstava, uvođenjem uvoznih kvota, poreznih restrikcija, carinskih nameta i zatvaranjem tržišta, globalna ekonomska suradnja i trgovina nisu bile moguće. Takvo je stanje ostavilo međunarodnu suradnju paraliziranom sve do vremena nakon Drugog svjetskog rata kada se stvara potreba za revitalizacijom međunarodne trgovine i globalnog financijskog sustava. 4
Drugi svjetski rat dao je priliku Saveznicima da restrukturiraju svjetski poredak, uspostave političku nadmoć u svijetu i odrede način upravljanja međunarodnom trgovinom (VanGrasstek, 2013). 'Opći je zaključak bio da zemlje moraju surađivati i na političkom i na gospodarskom planu. Kao odraz takvih političkih stajališta stvorena je Organizacija Ujedinjenih naroda dok je za ostvarenje željenih gospodarskih ciljeva trebalo stvoriti i odgovarajući svjetski poredak (Matić, 2004). Uspostavljanje globalnog zakonodavstva (Generalna skupština UN-a), sudstva (Međunarodni sud pravde), središnje banke (Svjetska banka) omogućilo je svjetskim silama održavanje političke moći i upravljanje globalnim ekonomskim procesima. WTO je trebala biti zadnja u nizu institucija koja bi osigurala transparentnu međunarodnu razmjenu roba i usluga te jamčila sigurnost i ekvivalentnost na globalnom tržištu (VanGrasstek, 2013). 'Taj se novi svjetski gospodarski sustav, poznat još pod nazivom Bretton-woodski sustav, započeo stvarati još za trajanja Drugog svjetskog rata dovršen je do početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Kao i uvijek u povijesti, sustav je stvoren na osnovi spoznatih pogrešaka iz prošlosti i uz maksimalno poštivanje interesa najmoćnijih ' (Matić,2004). Sustav je trebao simbolizirati čvrst, siguran i dugotrajan stup temeljac za revitalizaciju i razvoj globalne ekonomije i međunarodne trgovine u doba kada će rast globalnog gospodarstva zabilježiti najveći rast. Glavna premisa sustava je bila oslanjanje na tri ključne organizacije: Međunarodni monetarni fond, Međunarodnu banku za obnovu i razvoj i Međunarodnu trgovinsku organizaciju. 5
2.2.1. Međunarodni monetarni fond ' Prva organizacija iz tog sustava je trebala pribaviti sredstva i osmisliti načine i mehanizme za obnovu o održanje sustava stabilnih deviznih tečajeva valuta zemalja članica, donijeti opća pravila za njihovu korekciju te stvarati uvjete za obnovu konvertibilnosti nacionalnih valuta članica. Za tu je svrhu osnovan Međunarodni monetarni fond MMF (eng. International Monetary Fund) ' (Matić, 2004). Ciljevi MMF-a su bili obnova i očuvanje stabilnih tečajeva, razvoj multilateralnih plaćanja, regulacija tekućih transakcija, poticanje konvertibilnosti valuta članica i davanje zajmova članicama radi sprečavanja devalvacija ili ograničenja u trgovini. Ostvarivanje ciljeva MMF-a u konačnici je značilo pomoć pri obnovi i rastu multilateralne međunarodne trgovine, razvoja zemalja, nacionalnog dohotka i ukupne zaposlenosti stanovništva. MMF zasniva svoje djelovanje na tri područja, odnosno na tri aktivnosti: promatranju, financijsku pomoć i tehničku pomoć zemljama članicama. Međunarodni monetarni fond mora dati stabilne financijske temelje na svjetskoj razini, kako bi se globalna trgovina i ekonomija mogle razvijati u sigurnim i prosperitetnim uvjetima. Glavno sjedište Međunarodnog monetarnog fonda nalazi se u Washingtonu u SAD-u, a broji 189 članica koje zajedničkim naporima rade na ostvarivanju glavnih ciljeva fonda. 2.2.2. Međunarodna banka za obnovu i razvoj 'Druga organizacija je trebala najprije osmisliti načine i pribaviti jeftina dugoročna sredstva za brzu poslijeratnu obnovu ratom opustošenih zemalja, a nakon toga financirati i promicati gospodarski razvitak svih članica. Za te je zadaće osnovana Međunarodna banka za obnovu i razvoj (eng. International Bank for Reconstruction and Development-IBRD) ' (Matić, 2004). Međunarodna banka za obnovu i razvoj mora pribaviti financijska sredstva članicama koje nisu u mogućnosti samostalno financirati razvojne projekte. Međunarodna banka za obnovu i razvoj zajedno sa međunarodnim monetarnim fondom čini temeljnice za međunarodni financijsko ekonomski sustav. 6
2.2.3. Opći sporazumi o carinama i trgovini 'Treća je organizacija trebala postupno otkloniti prohibitivna i općeprisutna ograničenja koja su drastično smanjila međunarodnu trgovinu te efikasno sprečavati njihovu obnovu. Trebala je zatim i obnoviti sustav multilateralne trgovine te iznaći mehanizme za trajni proces njezine liberalizacije. Uz to, brinula se i za stvaranje uvjeta i načina za ravnopravno i trajno uključivanje svih zemalja u međunarodnu trgovinu, rješavala bi nastale sporove itd ' (Matić, 2004). Za osnivanje Međunarodne trgovinske organizacije (eng. International Trade Organisation, ITO) bilo je potrebno ratificirati prethodno doneseni status na Konferenciji UN-a održanoj u Havani na svim nacionalnim parlamentima zemalja koje su sudjelovale u raspravi. Ratifikacijom Havanskog statuta, ITO bi počela funkcionirati kao punopravna treća organizacija za uspostavu i organizaciju multilateralne svjetske trgovine. Obzirom da je statut ugrožavao pojedine nacionalne interese određenih zemalja ratifikacija nije uspjela u nacionalnim parlamentima zemalja članica. ' Osnivanje Međunarodne trgovinske organizacije, treće iz zamišljene trijade organizacija, u to se vrijeme pokazala neostvarivim. Nije stvoreno ono što se htjelo već ono najviše oko čega se međunarodna zajednica u tom trenutku uspjela usuglasiti. Bio je to GATT, Opći sporazum o carinama i trgovini ' (Matić, 2004). GATT je na taj način postao osnovica oko koje se stvara novi međunarodni multilateralni trgovinski sustav. Neuspjeh osnivanja ITO-a za posljedicu je imao usvajanje GATT sporazuma, Općeg sporazuma o carinama i trgovini koji je usvojen 1947.godine kao dio potpisanog Protokola o privremenoj primjeni (Matić, 2004). Bitno je napomenuti da stvaranje GATT-a i usvajanje propisa nije ideja koja se rodila preko noći već je dugogodišnji proces, napor nekoliko zemalja da se uspostavi normatizirana multilateralna globalna ekonomija. Mnogi su znanstvenici i ekonomisti, među kojima je i John Stuart Mill, zagovarali nužnost postojanja mirne međunarodne trgovine, no uspostava istog zahtijevala je pristanak najjačih svjetskih ekonomija (VanGrasstek, 2013). 7
Kako bi se lakše razumio tijek događaja koji su prethodili ideološkom razvoju regulirane međunarodne trgovine, treba uzeti u obzir sve pojave koje su prethodile usvajanju GATT-a i njegovu razvoju iz ideje u općeprihvaćenu trgovačku regulatornu normu. Tablica 1 Ključni događaji koji su prethodili stvaranju GATT-a 1846 Ukidanje protekcionističkih zakona za kukuruz u Engleskoj, uvođenje slobodne trgovine 1860 Cobden-Chevalier sporazum između Engleske i Francuske je prvi u nizu sporazuma kojima se želi otvoriti internacionalni trgovački prostor 1876 Demonstracija ograničenja trgovinskog sustava kada Austro-Ugarska jednostrano diže tarife. Francuska i Njemačka uskoro čine isto 1883 Usvajanje Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, koja postaje najstariji dio pravnog aspekta WTO-a putem uklapanja u Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva. 1919 Mirovni ugovor u Versaillesu i osnivanje Lige Naroda 1927 Ženevska konvencija o zabrani i restrikciji uvoza i izvoza je najambicioznija inicijativa Lige Naroda koja nije uspjela skupiti potrebnih 18 ratifikacija 1930 Kongres SAD-a usvaja Hawley-Smooth tarifni statut, čiji primjer uskoro slijede mnoge države 1933 Londonska ekonomska konferencija ne uspijeva izraditi kolektivni plan za prekid Velike depresije 1934 Recipročni sporazum o trgovini delegira tarifno pregovaranje izvršnim tijelima što dovodi bilateralnih sporazuma koji su kasnije postali podloga za usvajanje GATT-a 1941 Predsjednik SAD-a Franklin D. Roosevelt i Premijer Velike Britanije Winston Churchill potpisuju Atlantsku povelju zagovarajući ekonomski prosperitet 1945 Osnivanje UN-a 1947 23 inicijalne zemlje članice koje su radile na usvajanju GATT-a zaključuju pregovore o tarifama 1948 GATT stupa na snagu Izvor: The history and the future of the World Trade Organization, (2013), WTO Publications, (25. kolovoza 2017) 8
Početni cilj GATT-a je bilo uvođenje sistematizacije, organizacije i međunarodne uravnoteženosti prilikom multilateralne razmjene, a kasnije GATT brine o ujednačenosti sustava, stabilnosti i liberalizaciji međunarodne multilateralne trgovine. 'Kako to najčešće i biva, ključni ciljevi koji se postavljaju pred neku organizaciju proizlaze iz težnji da se razriješe uočene i spoznate teškoće iz prethodnog razdoblja. Na planu svjetske trgovine to su bili problemi njezine opće bilateralizacije, raširenosti trgovačkih blokova i klirinške razmjene, prohibitivne carinske stope, kvantitativna ograničenja i zabrana te, općenito, gotovo potpuno netransparentne vanjskotrgovinske politike ' (Matić, 2004) Obzirom da najrazvijenije zemlje imaju najveću stratešku i moć odlučivanja, problemi multilateralne globalne trgovine rješavali su se u korist nadmoćne većine. Iz tog razloga GATT kroz određene faze djelovanja, dovodi do liberalizacije trgovine industrijskim proizvodima dok zanemaruje potrebe nerazvijenih zemalja prilikom trgovine sirovinama i poljoprivrednim dobrima...' Stoga GATT i dobiva zadaću postupno uklanjati ta nagomilana ograničenja i tako multilateralizirati i liberalizirati svjetsku trgovinu, prvenstveno trgovinu industrijskim proizvodima ' (Matić, 2004). Nezadovoljstvo među zemljama sudionicama nije se krilo, te su se u nadolazećim godinama iskazivala potreba za snažnim zaokretom u poslovanju i ophođenju sa zemljama u razvoju. Zagovarala se jednakost i pravednost sustava, što je ujedno bio i cilj istog, pa se zagovaralo aktivnije utjecanje na kretanje ka tržišnoj pravednosti i unifikaciji. 'Nerazvijene zemlje su od samog početka tvrdile da je trgovački sustav GATT-a načinjen po mjeri bogatih te da im stoga usporava i otežava razvitak. Argument im je bila i činjenica da je trgovina njihovom najvažnijom robom, sirovinama i poljoprivrednim proizvodima, bila izuzeta iz liberalizacije ' (Matić, 2004). Uloženi su veliki napori kako bi se stekla tržišna jednakost, odnosno kako bi se ukinulo favoriziranje najjačih trgovačkih nacija i zanemarivanje zemalja koje traže svoje mjesto na tržišnoj karti svijeta, što je na kraju dovelo do usvajanja novog dijela GATT-a. Taj je dio uključivao pravilo nereciprociteta u pregovorima između zemalja različitog razvojnog statusa, što je zemljama u razvoju pružilo priliku da iskoriste svoje pune trgovačke i proizvodne 9
potencijale. 'Sporovi i prigovori su na kraju doveli i do usvajanja četvrtog dijela GATT-a koji je nazvan 'Trgovina i razvoj' i kojim je u multilateralni trgovački sustav uneseno načelo nereciprociteta u trgovačkim pregovorima između razvijenih i nerazvijenih zemalja ' (Matić, 2004). Želja za razvijanjem i rastom globalnog trgovinskog sustava primorala je zemlje članice na organizaciju periodičnih sastanaka predstavnika zemalja na kojima će se raspravljati o postepenom unaprjeđenju sistemskih jedinica GATT-a. Takozvane pregovaračke runde, prvi su se puta održale u Havani, za vrijeme koje je usuglašeno donošenje Havanskog statuta i uspostava GATT-a a nastavile su se 1949. godine u Francuskoj gdje je prihvaćeno oko pet tisuća carinskih koncesija (BBC, 2017). Inicijalna zamisao načina rada GATT-a bila je spona između trgovinskih potreba zemalja članica i trgovinskih kretanja na globalnom tržištu te regulacija multilateralne trgovine radi unaprjeđenja sustava i rasta globalne ekonomije. Konačni ciljevi usvajanja i implementacije GATT-a bili su potpuna liberalizacija svjetske trgovine, uklanjanje trgovinskih blokova i klirinške razmjene, borba protiv prohibitivnih carinskih stopa, uklanjanje kvantitativnih ograničenja na trgovinu robama i uslugama te postizanje transparentnosti vanjskotrgovinske politike (Matić, 2004). U svrhu simplifikacije rada i implementacije GATT-a za postizanje postavljenih ciljeva, sporazum je podijeljen u tri funkcionalno operativna segmenta, od kojih prvi segment bilježi sve koncesije i preferencije zemalja članica, drugi propisuje načela koja moraju biti ugrađena u nacionalne vanjskotrgovinske politike članica te treći sistematizira proceduralna pitanja poput članstva, načina rada i odlučivanja. 'Sporazum je imao tri dijela. U prvom je bila klauzula najpovlaštenije nacije, popis svih koncesija dogovorenih za vrijeme pregovora i svi preferencijali koje su članice sklopile prije potpisa Sporazuma i koji su im bili priznati. U drugom su dijelu bila propisana načela koja su članice morale ugraditi u svoje vanjskotrgovinske politike i tako regulirati korištenje većine necarinskih mjera zaštite. Trećim su dijelom bili riješeni proceduralni problemi kao što su članstvo, način rada i odlučivanja, itd (Matić, 2004). 10
GATT je kroz gotovo 50 godina razvoja prošao burna razdoblja svjetskog ekonomskog razvoja tijekom kojeg je održano 8 runda pregovora na kojima se odlučivalo o budućnosti svjetske trgovine. Tijekom tog razdoblja, GATT je samo učvršćivao svoju poziciju među multilateralnim sporazumima te je na kraju prerastao u međunarodnu organizaciju sa nadležnim, regulatornim i upravljačkim tijelima. 'Uočimo, GATT-ov je proces liberalizacije započeo u razdoblju hladnog rata, preživio je proces dekolonizacije i pojavu velikog broja novih neovisnih zemalja, prilagodio se stvaranju Europske unije i drugih asocijacija, izrastanju novih trgovačkih sila i propasti komunizma, da bi završio u vremenu tranzicije i globalizacije, vlastitom transformacijom i prepuštanjem daljeg tijeka procesa liberalizacije svjetske trgovine novostvorenoj organizaciji. Tako je izvorni GATT, koji se danas naziva GATT 1947, pravno, prestao postojati, ali su njegova ključna pravila i postignuća, sada uključena u multilateralni sporazum GATT 1994., nastavila živjeti u okviru WTO ' (Matić, 2004). 2.3. Svjetska trgovinska organizacija Pokušaj stvaranja Međunarodne trgovinske organizacije 1948. godine, propao je zbog neuspjeha ratifikacije sporazuma na nacionalnim parlamentima a rezultirao je pristupanjem 23 države Općem sporazumu o carinama i trgovini u Ženevi. Inicijalna zamisao Povelje ITO bila je ambiciozna, nadilazila je pravila svjetske trgovinske discipline budući je predviđala pravila u područjima zapošljavanja, međunarodnih investicija, usluga i restriktivne poslovne prakse. Od inicijalno 50 država čija je namjera bila utemeljiti specijaliziranu agenciju UN, Međunarodnu trgovinsku organizaciju, 23 države GATT-om su pokrenule postupnu trgovinsku liberalizaciju i uklanjanje protekcionističkih mjera u trgovini robom koje su predstavljale ostavštinu iz 30-ih godina. Sve do 1994. godine, tijekom 47 godina i kroz četiri runde pregovora, GATT-om je stvaran snažan i prosperitetan multilateralni trgovinski sustav, koji je 1995. godine prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju (VanGasstek, 2013). 11
' Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization WTO) osnovana je sporazumom koji su 15.travnja 1994. u Marrakeshu, u Maroku, potpisali ovlašteni predstavnici zemalja sudionica Urugvajskog kruga multilateralnih pregovora. Po tom istom sporazumu, ona počinje djelovati s početkom 1995., pa je tako svijet konačno dobio i onu nedostajuću kariku iz trijade organizacija za upravljanje svjetskim gospodarskim i financijskim sustavom ' (Matić, 2004). WTO broji svoje dane postojanja dok multilateralni trgovinski sustav postoji već gotovo pedeset godina tokom kojih se bilježi znatan porast globalne trgovine. Izvoz roba na globalnoj razini prosječno raste po godišnjoj stopi od 6% dok je ukupna razina svjetske trgovine narasla za 22 puta u odnosu na razinu trgovine iz 1950. godine (WTO, N/A). GATT i WTO su pomogli stvoriti snažan i uspješan trgovinski sustav koji pridonosi rastu bez presedana. Sustav je razvijen kroz niz trgovinskih pregovora, ili rundi, održanih u okviru GATTa. Prvi krugovi se uglavnom bave smanjenjem carina, no kasnije su pregovori uključivali i druga područja kao što su antidampinške i necarinske mjere. Posljednji krug Urugvajska runda pregovora 1986-94., dovela je do stvaranja WTO-a. Rezultat stvaranja WTO-a je postizanje sigurnosti i povjerenja među zemljama članicama. Potrošači i proizvođači znaju da mogu uživati u sigurnim zalihama i većem izboru gotovih proizvoda, komponenti, sirovina i usluga koje koriste, dok proizvođači i izvoznici znaju da će njihovo tržište ostati otvoreno što rezultira prosperitetnijim, miroljubivijim i odgovornijim gospodarskim svijetom. U središtu sustava su sporazumi WTO-a, dogovoreni i potpisani od strane velike većine svjetskih trgovinskih država i ratificirani u njihovim parlamentima. Ti su ugovori pravni temeljni propisi za međunarodnu trgovinu, ugovori koji jamče zemljama članicama važna trgovinska prava te vežu vlade da svoje trgovinske politike zadrže unutar dogovorenih granica za dobrobit svih. Gotovo sve odluke u WTO-u se provode konsenzusom svih zemalja članica, a ratificirale su ih parlamenti članica kako bi se iste počele primjenjivati na nacionalnoj i globalnoj razini. Trgovinski nesporazumi usmjeravaju se ka Tijelu za rješavanje sporova koje interpretira postojeće i buduće multilateralne sporazume te brinu o sinkronizaciji 12
nacionalnih i globalnih trgovinskih mjera. Smanjenjem trgovinskih prepreka, sustav WTO-a također razbija druge prepreke naroda i naroda. 2.3.1. Sporazumi Svjetske trgovinske organizacije Svjetska trgovinska organizacija postojanje temelji na multilateralnim sporazumima, koji ujedno čine i protokolarnu osnovicu po kojima članice uređuju nacionalne trgovinske procese. Kao ključni sporazumi na kojima se zasniva poslovanje WTO-a navode se GATT 1994, GATS i TRIPS. Stvaranje GATS-a (izvorno: General Agreement on Trade in Services) bilo je jedno od najznačajnijih postignuća Urugvajskog kruga pregovora. Rezultati Urugvajskog kruga pregovora stupili su na snagu tijekom siječnja 1995. godine, a inspiracija za stvaranje GATS-a temelji se na idejama i ciljevima GATT-a a to su stvaranje vjerodostojnog i pouzdanog sustava međunarodnih trgovinskih pravila, osiguravanje poštenog i pravednog postupanja svih sudionika (načelo nediskriminacije), poticanje gospodarske aktivnosti kroz zajamčena politička povezivanja te promicanje trgovine i razvoja kroz progresivnu liberalizaciju (WTO, N/A). GATS članicama daje pravo da reguliraju pružanje usluga u cilju osiguravanja postizanja vlastitih ciljeva trgovinske politike. Sporazum uspostavlja okvir pravila kojima se osigurava razumno, objektivno i nepristrano upravljanje koje ne predstavlja nepotrebne zapreke trgovini. Obveze sadržane u GATS-u se svrstavaju se u skupinu općih obveza, koje se izravno i automatski primjenjuju na sve članice sektore usluga kao i obveze vezane uz pristup tržištu i pristup članice u određenim sektorima usluga. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije je dodatak Sporazuma iz Marakeša, kojim je osnovana WTO, a koji je zaključen 15.04.1994. godine i stupio na snagu 01.01.1995. godine. TRIPS sporazum prvi put uvodi pojam prava intelektualnog vlasništva u multilateralni trgovinski sustav uz reguliranje njihove zaštite. Sporazum propisuje minimalne standarde za reguliranje stava članice na niz oblika intelektualnog vlasništva koji se primjenjuju na državljane drugih država članica WTO-a. 13
2.3.2. Razlike između Svjetske trgovinske organizacije i Općeg sporazuma o carinama i trgovini Iako je temelj na kojemu se izgradila Svjetska trgovinska organizacija, GATT se bitno razlikuje od WTOa, počevši od formalnog oblika, preko ustroja do načela odredbi i ciljeva. Ključna razlika je formalni odnosno pravni oblik koji Svjetsku trgovinsku organizaciju karakterizira kao organizaciju odnosno instituciju sa jasno određenim ciljevima, načelima, definiranom upravljačkom strukturom i diversificiranim izvorima financiranja dok je GATT bio skup privremenih pravila s provizornom organizacijskom strukturom. WTO za razliku od GATT-a, koji samo sadrži pravila za multilateralnu razmjenu dobara, regulira trgovinu robom, uslugama i trgovinu vezanu za intelektualna vlasništva. WTO se nameće kao regulatorno tijelo za rješavanja multilateralnih trgovinskih sporova koje nudi strukturni mehanizam za provođenje donesenih odluka, što je riješilo problem nepravednih sudskih rješenja i postupanja stranaka nakon pravnih postupaka. Donošenjem odluke na Ministarskoj konferenciji, zemlje članice istu su dužne provesti na nacionalnoj razini te u skladu sa odlukom poslovati na domaćem i inozemnom tržištu, dok pravila GATT-a nisu bila obvezujuća za zemlje članice ukoliko su posjedovale moć da istu odluku ne primjenjuju. Opseg WTO-a je širi od GATT-a u smislu da se pravila GATT-a primjenjuju samo kada se trgovina obavlja u robi. Za razliku od WTO-a čija su pravila primjenjiva na usluge i aspekte intelektualnog vlasništva zajedno s robom. Operativna i strukturna stabilnost WTO-a temelji se na sporazumima koji čine pravno formalni temelj organizacije a među kojima je i GATT. Ključne razlike između GATT-a i WTO-a prikazani su u tablici 2 kako slijedi: 14
Tablica 2 Razlike između GATT-a i WTO-a ODREDNICA GATT WTO Značenje Može se opisati kao niz pravila, multilateralnih trgovinskih sporazuma, koji stupaju na snagu, kako bi potaknuli međunarodnu trgovinu i uklonili prekogranične trgovinske barijere WTO je međunarodna organizacija koja je nastala kako bi nadgledala i liberalizirala trgovinu među zemljama. Godina osnivanja 1948 1995 Institucija Ne postoji kao institucija Postojana institucija sa organizacijskom strukturom Okvir Ne postoji okvir Postojan okvir sa strukturom, načelima i ciljevima Opseg Trgovina robama Trgovina robama, uslugama i trgovina vezena za intelektualna vlasništva Zemlje sudionice/članice Sudionice Članice Obveze Privremen Permanentne Nacionalno zakonodavstvo Dopušteno da postojeća pravila i zakoni ostanu na snazi Nije dopušteno da postojeća pravila i zakoni ostaju na snazi već se moraju primjenjivati pravila i odluke donesene unutar WTO-a Sustav za rješavanje sporova Spor i često neuspješan Brz i efikasan Izvor: Izrada autora 15
3. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA I RUNDE PREGOVORA 3.1. Organizacijski ustroj Organizacijski ustroj WTO-a složeni je sustav mnogobrojnih odbora, vijeća, organizacijskih tijela i konferencija, koje su sastavljene od predstavnika zemalja članica. Najvažnije tijelo u hijerarhiji je Ministarska konferencija koje odlučuje o pitanjima WTO multilateralnih trgovinskih sporazuma, a čije odluke se ratificiraju u nacionalnim parlamentima. Ministarska konferencija zasjeda barem jednom svake dvije godine a na zasjedanju prisustvuju svi predstavnici država članica. Nakon Ministarske konferencije najvažniju ulogu ima Glavno vijeće koje se bavi tekućim pitanjima i problemima WTO-a. Glavno vijeće nadgleda i kontrolira rad Vijeća za trgovinu robama, Vijeća za trgovinu uslugama te Vijeća za trgovinska pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo, koja obuhvaćaju mnogobrojne odbore (MVEP, 2016). Obzirom da upravlja tekućim problemima i pitanjima WTO-a, Glavno vijeće zasjeda više puta godišnje u Ženevi. Organizacijski ustroj WTO-a omogućava Organizaciji zadržavanje institucionalnog, pravno formalnog oblika. WTO sa stabilnom organizacijskom strukturom može, za svaki aspekt globalne trgovine, postaviti jedno nadležno i odgovorno tijelo na funkciju organizatora i kontrolora, kako bi se globalna trgovina mogla nesmetano razvijati. Tijelo za rješavanje sporova, za razliku od prijašnjih pokušaja uspostave legitimne kontrole, predstavlja okosnicu u rješavanju bilateralnih i multilateralnih trgovinskih sporova. U nastavku je napravljena shema organizacijske strukture WTO-a kako bi se jasnije predočila organizacijska tijela te predočio tijek procesa i nadležnost pojedine jedinice. 16
Grafikon 2 Organizacijska struktura Izvor: Izrada autora 17
Ministarska konferencija (eng. Ministerial Conference) najvažnije je i najviše tijelo koje odlučuje o pitanjima WTO multilateralnih trgovinskih sporazuma. Ministarska konferencija sastavljena je od visokih predstavnika država članica, uglavnom predsjednika ili ministara država, carinskih unija i neovisnih carinskih teritorija, i sastaje se najmanje jedanput svake dvije godine. Ministarske konferencije ovlaštene su obavljati sve funkcije WTO-a, poduzimati sve mjere potrebne za ostvarenje tih funkcija i na zahtjev članica, donositi odluke iz područja svih multilateralnih sporazuma. Odluke vezane za multilateralne trgovinske sporazume, Ministarska konferencija donosi konsenzusom zemalja članica. Odlučivanje većinom glasova članica moguće je, no unutar WTO-a nikada nije bilo upotrijebljeno. Svi sporazumi kojima su članice WTO-a pristupile trebaju biti ratificirani u nacionalnim parlamentima kako bi isti stupili na snagu. Do sada je Ministarska konferencija zasjedala deset puta: (MVEP, 2016). I Ministarska konferencija (Singapur, 1996. godine) Singapurska ministarska deklaracija potvrđuje opredjeljenje članica za daljnjom liberalizacijom trgovine uslugama, s posebnim naglaskom na potrebe okončanja pregovora o trgovini telekomunikacijskim, financijskim i uslugama u pomorskom transportu. Deklaracijom je izražena podrška za ugrađivanjem područja investicija i konkurencije u okvire WTO-a. Uspostavljene su radne skupine za analizu odnosa i međusobnog utjecaja trgovine i investicijskih politika, kako bi se identificirala pitanja koja bi se eventualno ugradila u WTO sporazume. Članice su dale poticaj daljnjoj analizi komplementarnosti liberalizacije trgovine, ekonomskog razvitka i zaštite okoliša, te podržale usuglašenu Deklaraciju o trgovini proizvodima informacijskih tehnologija i uključivanje 400 farmaceutskih proizvoda na liste potpuno liberaliziranih proizvoda. II Ministarska konferencija (Ženeva, Švicarska, 1998. godine) Ministarska konferencija u Ženevi obilježila je pedesetu godišnjicu postojanja multilateralnog trgovinskog sustava. U tadašnjim uvjetima svjetske ekonomske recesije, Ministarska konferencija revidira doprinos WTO-a svjetskoj ekonomskoj stabilnosti, rastu i zapošljavanju, pokreće posebnim Planom aktivnosti za nerazvijene i male zemlje njihovo snažnije uključivanje u jedinstveni multilateralni trgovinski sustav i usvaja Deklaraciju o globalnoj elektronskoj trgovini (eng. e-commerce). Glavno vijeće Deklaracijom je zadobilo 18
mandat za izradu sveobuhvatnog radnog programa glede procjene trgovinskih pitanja vezanih uz globalnu elektronsku trgovinu. III Ministarska konferencija (Seattle, SAD, 1999. godine) Ministarska konferencija u Seattleu trebala je pokrenuti novu rundu multilateralnih trgovinskih pregovora, ali je doživjela neuspjeh, iz razloga što u pripremnim i pregovorima na samoj Konferenciji nije postignuta suglasnost članica o rasporedu, odnosno područjima nove runde pregovora. Konferenciju je popratila atmosfera demonstracija raznih interesnih skupina, što je rezultiralo stvaranjem antiglobalizacijskog pokreta, ili anti-wto pokreta na svjetskoj razini. Izostala je očekivana odluka o pokretanju nove runde pregovora i po prvi put nakon konferencija u Singapuru i Ženevi nije donesena ministarska deklaracija. IV Ministarska konferencija (Doha, Katar, 2001. godine) Nasuprot Seattleu, Ministarska konferencija u Dohi usvojila je nekoliko značajnih odluka. Pokrenuta je nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora, u članstvo su primljene Kina i neovisni carinski teritorij Tajvan, a područja nove runde pregovora proširena su na područja odnosa trgovine i investicija, konkurencije i zaštite okoliša. Ministarskom deklaracijom usuglašeno je da će nova runda obuhvaćati pregovore u sljedećim područjima: implementacija preuzetih obveza; poljoprivreda smanjivanje, s intencijom uklanjanja, svih izvoznih subvencija, prihvaćajući pregovore o ne-trgovinskim aspektima poljoprivrede; trgovina uslugama; pristup tržištima za nepoljoprivredne proizvode; trgovinska pitanja vezana uz prava intelektualnog vlasništva; državne nabavke; olakšanje trgovine; WTO pravila; poboljšanje i pojašnjenje odredbi za rješavanje sporova; elektronska trgovina; integracija tzv. "malih ekonomija" u WTO sustav; odnos trgovine i transfera tehnologije; trgovina, dugovi i financijske politike; tehnička suradnja; suradnja s nerazvijenim zemljama, i specijalni i diferencijalni tretman. V Ministarska konferencija (Cancun, Mexico, 2003. godine) U rujnu 2003. godine održana je u Cancunu, Meksiko, V. Ministarska konferencija. Glavna zadaća konferencije bila je procjena stanja, odnosno napretka u pregovorima nove runde 19
multilateralnih pregovora i radu koji se odvija u okviru Razvojnog programa iz Dohe te određivanje smjernica za daljnje pregovore. VI Ministarska konferencija (Hong Kong, 2005. godine) VI. Ministarska konferencija održana je tokom prosinca 2005.godine u Hong Kongu. Pregovori u području poljoprivrede bili su središnja tema VI. Ministarske konferencije nakon što su, po zaključenju Urugvajske runde pregovora, doneseni zaključci u području trgovine poljoprivrednim dobrima. Zaključeno je kako će se ukinuti izvozne subvencije na poljoprivredna dobra, u čemu je najveću prepreku predstavljala Europska unija, kako će najnerazvijenije zemlje članice moći izvoziti vunu u najrazvijenije zemlje članice bez kvota i carinskih prepreka te se izradio okvir za trgovinu poljoprivrednim robama i postavio cilj za realizaciju istih do sljedećeg zasjedanje Ministarske konferencije. VII Ministarska konferencija (Ženeva, Švicarska, 2009. godine) VII. Ministarska konferencija održana u Ženevi 2009. godine, trebala je biti drugačija od dosadašnjih konferencija. Razgovori o svakodnevnom funkcioniranju WTO-a te o nastavku i unaprjeđenju globalne multilateralne trgovine, navedeni su kao točke dnevnog reda VII. Ministarske konferencije. VIII Ministarska konferencija (Ženeva, Švicarska, 2011. godine) VIII: Ministarska konferencija održana je 2011. godine u Ženevi a glavna točke konferencije bile su važnost multilateralnog trgovinskog sustava, razvoj međunarodne trgovine i rasprava o pregovorima u Dohi. Konferencija je odobrila pristupanje Rusije, Samoe i Crne Gore u članstvo WTO-a te je od tog trenutka počeo proces njihovog priključenja WTO-u. IX Ministarska konferencija (Bali, 2013. godine) IX. Ministarska konferencija održana je na Baliju 2013. godine na kojoj je prihvaćen 'Bali paket' (eng. Bali package) koji sadrži nekoliko odluka o smanjenju trgovinskih prepreka, poticanju međunarodne trgovine ne razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, o osiguravanju trgovinskih opcija zemalja u razvoju za prehrambene proizvode te prihvaćanje Jemena kao zemlju članicu. 20
X Ministarska konferencija (Nairobi, 2015. godine) Na X. Ministarskoj konferenciji održanoj u Nairobiju 2015. godine, svijet se približio ratifikaciji Sporazuma o olakšavanju trgovine (eng. Trade facilitation agreement,tfa) sporazuma, kojim se trebali smanjiti trgovinski troškovi, olakšati carinska suradnja između zemalja članica te povećati investicije u međunarodnu trgovinu. Donesen je 'Nairobi paket' (eng. Nairobi Package) koji sadrži niz od šest ministarskih odluka o poljoprivredi, pamuku i pitanjima koja se odnose na ne razvijene zemlje te uključuju predanost ukidanju izvoznih subvencija na poljoprivredne proizvode. Ostale poljoprivredne odluke obuhvaćaju javno skladište u svrhu osiguranja nutritivnih zaliha i poseban zaštitni mehanizam za zemlje u razvoju. Odluke su također donesene u vezi s preferencijalnim tretmanom za najmanje razvijene zemlje u području usluga i kriterijima za određivanje da li izvoz iz najmanje razvijenih zemalja može imati koristi od trgovinskih preferencija. Glavno vijeće (eng. General Council) je tijelo koje odlučuje o tekućim pitanjima WTO-a u razdoblju između Ministarskih konferencija koja zasjeda najmanje jednom u dvije godine. Glavni vijeće djeluje i kao opunomoćenik Ministarske konferencije u razdoblju između zasjedanja. Glavno vijeće zasjeda u dva oblika i to kao Tijelo za rješavanje sporova i Tijelo za pregled trgovinskih politika. Sastavljeno je od predstavnika država članica i odgovorno je i nastupa u ime Ministarske konferencije. Glavnom vijeću podređena su sljedeća tri vijeća: Vijeće za trgovinu robama (eng. Goods Council) sadrži 11 odbora koji pokrivaju specifična područja sporazuma, odnosno Odbore za poljoprivredu, pristup tržištima, primjenu sanitarnih i fitosanitarnih mjera, tekstil i odjeću, tehničke prepreke trgovini, subvencije i kompenzacijske mjere, investicijske mjere vezane uz trgovinu, zaštitne mjere, anti-dumping mjere, postupke dopuštanja uvoza, pravila o porijeklu, inspekciju prije transporta, te Radnu skupinu za državna trgovinska poduzeća Vijeće za trgovinu uslugama (eng. Services Council) sadrži pomoćna tijela, Radne skupine za profesionalne usluge, pravila trgovine uslugama i specifične obveze Vijeće za trgovinska pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo (eng. TRIPS Council). 21
Glavnom vijeću podređeno je sljedećih pet odbora: Odbor za trgovinu i okoliš Odbor za trgovinu i razvitak Odbor za regionalne trgovačke sporazume Odbor za bilance plaćanja Odbor za proračun, financije i administraciju. Glavnom vijeću podređene su i sljedeće radne skupine: Radna skupina za učlanjenje Radna skupina za odnose između trgovine i investicija Radna skupina za međudjelovanje trgovine i politike konkurencije Radna skupina za transparentnosti državnih nabava. Tijelo za rješavanje sporova (eng. Dispute Settlement Body) zasjeda u obliku odnosno na razini Glavnog vijeća i sadrži dva pomoćna tijela; Skupina stručnjaka za rješavanje sporova (eng. Dispute Settlement Panels of experts) i Žalbeno tijelo (eng. Appellate Body). Vijeća su tijela treće razine organizacijske strukture WTO-a, odgovorna su Glavnom vijeću, sastoje se od predstavnika svih članica, nadležna su za pitanja iz pripadajućih sporazuma, sadrže pomoćna tijela, odbore i radne skupine, koja su tijela četvrte razine, također sastavljena od predstavnika svih članica. Tijelo za pregled trgovinskih politika (eng. The Trade Policy Review Body) zasjeda u obliku odnosno na razini Glavnog vijeća i bavi se revizijom postojećih i budućih trgovinskih pravila, politika i smjernica. Tokom zasjedanja, suučesnici se potiču na raspravu kako bi se maksimizirala korisnost postojećih trgovinskih politika te uvela eventualna poboljšanja za unaprjeđenje trgovine. Prijedlozi usuglašeni za vrijeme zasjedanja moraju biti odobreni od Glavnog vijeća i Ministarske konferencije prije same aktivacije. 22
3.2. Glavna načela i odredbe Postepenim djelovanjem svjetskih velesila u stvaranju sistematiziranog globalnog trgovinskog sustava, stvaraju se međunarodne organizacije koje će odrediti glavne ciljeve razvoja te djelovati u smjeru ostvarenja i unaprjeđenja istih. Cilj i smjer djelovanja WTO-a jest razvoj multilateralne globalne trgovine i ekonomije, što u konačnici dovodi do prosperitetnog gospodarskog razvoja zemalja članica kako bi se komparativne prednosti pojedinih zemalja maksimalno iskoristile u svjetskoj razmjeni dobara i usluga. 'Ključni cilj Svjetske trgovinske organizacije jest daljnji razvitak sustava slobodne multilateralne trgovine, čime se podržava i olakšava postizanje bržeg rasta proizvodnje roba i usluga, punije zaposlenosti, povećanje stopa rasta realnog dohotka i efektivne potražnje, a onda i brži rast životnog standarda stanovništva u zemljama članicama ' (Matić, 2004). Konačne ciljeve WTO-a, moguće je postići uz prethodno određivanje glavnih zadaća koje će obavljati WTO, kako bi se osiguralo pravovremeno i precizno postizanje zadanih ciljeva. Zadaće su WTO-a usmjerene na podizanje efikasnosti globalnog multilateralnog trgovinskog sustava a odnose se na: Osiguravanje provedbe već sklopljenih multilateralnih sporazuma Osiguranje provedbe svih budućih multilateralnih sporazuma Organiziranje novih trgovinskih pregovora o liberalizaciji globalnog trgovinskog sustava Nadziranje trgovinskih politika zemalja članica Osiguranje međunarodnog sjedišta za rješavanje trgovinskih sporova Surađivanje sa ostalim međunarodnim organizacijama Pružanje financijske pomoći zemljama u razvoju Pružanje tehničke pomoći zemljama u razvoju Poštivati i promicati norme za zaštitu okoliša 23
Poštivanje ciljeva i izvršavanje zadaća pretvorit će WTO u jednu od najvažnijih međunarodnih organizacija koja se brine za održavanje stabilnosti na svjetskom tržištu dobara i usluga. 'Djelovanje WTO usredotočeno je na stvaranje otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana u međunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju, te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava ' ( MVEP, 2016). Za postizanje konačnih ciljeva WTO-a, propisana su i osnovna načela kojih se treba držati kako bi postizanje ciljeva bilo u skladu sa svim propisanim pravno političkim normama. Osnovna načela WTO-a uvelike su temeljena na glavnim načelima GATT-a, kao što su postepeno uklanjanje nagomilanih trgovinskih ograničenja te tako multilateralizirati i liberalizirati svjetsku trgovinu, što u konačnici dovodi do razvoja globalne ekonomije i trgovine robama i uslugama. Tako su glavna načela WTO-a postala: Načelo nediskriminacije u trgovini Načelo transparentnosti i predvidivosti trgovačkih politika Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima (Matić, 2004). Nediskriminacijsko načelo postavljeno je kao glavno načelo u multilateralnom globalnom trgovinskom sustavu, a temelji se na dvjema klauzulama: Klauzula najpovlaštenije nacije Klauzula nacionalnog postupanja (VanGrasstek, 2013). 'Po klauzuli najpovlaštenije nacije, članica WTO-a je obvezatna sve ostale članice tretirati kao onu najpovlašteniju te svim proizvodima iz zemalja članica odobriti tretman jednak najpovlaštenijem tretmanu. Klauzula nacionalnog postupanja zabranjuje diskriminaciju između domaće i uvozne robe i usluga odnosno diskriminaciju između domaćih i inozemnih dobavljača i nositelja prava intelektualnog vlasništva ' (Matić, 2004). 24
Takav se odnos najbolje može pokazati na primjeru trgovine robom u kojem nakon naplate zakonom propisane carine, roba uvezena iz inozemstva, mora se tretirati kao i roba iste ili slične vrste sa domaćeg tržišta, odnosno domaće proizvodnje. U segmentu intelektualnog vlasništva, korelacija inozemnih i domaćih subjekata mora biti ne diskriminirajuća, odnosno, odnos domaćih subjekata mora biti istovrstan odnosu subjekata iz inozemstva. ' WTO jedino nije tako dosljedan u pravilima o trgovini uslugama gdje se, zbog specifičnosti te trgovine, traži da se načelo nacionalnog postupanja treba posebno ugovoriti ' (Matić, 2004). Načelo transparentnosti želi postići zabranu necarinskih ograničenja kako bi se postigao konačan cilj u postavljanju carina kao jedinih faktora zaštite prilikom uvoza robe na nacionalno tržište. 'Načelo transparentnosti odnosno predvidivosti određuje carinu kao osnovni instrument zaštite nacionalnog gospodarstva, zabranjuje necarinska ograničenja, propisuje da sve zaštitne mjere i relevantni propisi moraju biti registrirani u WTO-u i dostupni svakoj članici i da se mogu mijenjati samo po propisanoj proceduri. Načelo je bitno ojačano i intencijom da se što više carinskih stopa 'plafonira' što onda daje sigurnost i predvidljivost i povećava investicije ' (Matić, 2004). Ovim se načelom želi izbjeći nagomilavanje prepreka pri uvozu stranih roba na nacionalno tržište i olakšati birokratski proces uvoza i kontrole svih trgovinskih nameta. Načelo daljnje liberalizacije i sve lakšeg pristupa tržištima treba osigurati budućnost za razvoj svjetskog multilateralnog trgovinskog razvoja. Želja za unaprjeđenjem sustava i simplifikacijom trgovinskog procesa, potaknut će zemlje članice na određivanje datuma za nove pregovore koji će u konačnici proizvesti novi set mjera i olakšica u globalnoj trgovini. ' Načelo daljnje liberalizacije je osigurano obvezom pokretanja novih krugova multilateralnih pregovora za daljnju liberalizaciju trgovine, posebno trgovine poljoprivrednim proizvodima i tekstilom, uslugama i pravima intelektualnog vlasništva ' (Matić, 2004). 25