SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET. Učinkovitost sustava upravljanja zemljištem

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET Ksenija Pešun, dipl. ing. Učinkovitost sustava upravljanja zemljištem Magistarski rad Zagreb, 2007.

2 I. Autor Ime i prezime: Ksenija Pešun Datum i mjesto rođenja: 08. 02. 1961. Sadašnje zaposlenje: Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Sisak II. Magistarski rad Naslov: Učinkovitost sustava upravljanja zemljištem Broj stranica: 77 Broj slika: 46 Broj bibliografskih podataka: 50 Ustanova i mjesto gdje je rad izrađen: Sveučilište u Zagrebu Geodetski fakultet Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Geodezija Znanstvena grana: Primijenjena geodezija Mentor: prof. dr. sc. Miodrag Roić Oznaka i redni broj rada: 90 III. Ocjena i obrana Datum prijave teme: 25. ožujak 2004. godine Datum sjednice Fakultetskog vijeća na kojoj je rad prihvaćen: 27. rujan 2007.godine Sastav povjerenstva koje je ocijenilo rad: 1. Prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić 2. Prof. dr. sc. Miodrag Roić 3. Prof. dr. sc. Džapo Marko Datum obrane magistarskog rada: 17. prosinac 2007. Sastav povjerenstva pred kojim je branjen magistarski rad: 1. Prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić 2. Prof. dr. sc. Miodrag Roić 3. Prof. dr. sc. Džapo Marko

3 Zahvala: Zahvaljujem svima koji su mi pomogli tijekom izrade ovog rada, a posebno mentoru prof. dr. sc. Miodragu Roiću.

4 Učinkovitost sustava upravljanja zemljištem Ksenija Pešun Sažetak: U radu je dan pregled vrste upisa sustava nekretnina koje danas susrećemo u različitim državama svijeta kao jednog od važnijih segmenata za ukupno gospodarstvo. Opisana je uloga i važnost katastra u Infrastrukturi prostornih podataka. Prikazano je stanje u Republici Hrvatskoj sa osvrtom na povijesne činjenice. Na osnovu upitnika kojeg je osmislila radna skupina 7.1. FIG-ovog povjerenstva 7, nadležnog za katastar i upravljanje zemljištem identificirani su osnovni pokazatelji tipičnog katastarskog sustava. Izvršena je usporedba između različitih nadležnosti jer su definicije katastarskih komponenti bile jasno definirane. Na osnovu upitnika uvršteni su i podaci za Republiku Hrvatsku. Iz rezultata upitnika prikazana je veličina i sadržaj, izvršenje i pouzdanost, cjelovitost, kadrovska struktura, te troškovi i dobit na razini katastarskog sustava. Ključne riječi: katastar, upravljanje zemljištem, usporedbe učinkovitosti, reforma katastra Summary: This work presents an overview of the real-estate registration system assortments presently encountered in various countries around the world as an important segment in overall economy. The role of cadastre and its significance within the spatial data infrastructure is described. The state of cadastre in Republic of Croatia along with the review of historical facts is also presented. Using the questionnaire designed by the committee 7 of the 7.1 FIG working-group, authorized for cadastre and land management, basic indicators of representative cadastral system are identified. Comparison of the several different competence is made since those cadastral components were clearly defined. Questionnaire results are included as the data for the Republic of Croatia. Questionnaire results served as a basis for representation of the size and content, reliability, integrity, human resource structure, as well as cost and benefit at the cadastral system level. Key words: cadastre, land management, performance comparison, cadastral reform

5 Učinkovitost sustava upravljanja zemljištem Ksenija Pešun S A D R Ž A J 1. UVOD... 6 2. SUSTAVI UPRAVLJANJA ZEMLJIŠNIM INFORMACIJAMA... 7 2.1. FRANCUSKI SUSTAV... 8 2.2. NJEMAČKI SUSTAV... 10 2.3. ENGLESKI SUSTAV... 11 2.4. TORRENSOV SUSTAV... 12 3. KATASTAR I GEOINFORMACIJSKA INFRASTRUKTURA... 13 3.1. ULOGA KATASTRA... 13 3.2. METAPODACI... 16 4. PROBICI UČINKOVITOSTI... 21 4.1. ZEMLJIŠTE I UPIS NASLOVA... 22 4.2. DRŽAVNA TOPOGRAFSKA IZMJERA I KATASTARSKA IZMJERA... 23 4.3. VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA... 24 4.4. KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA I RAZVRSTAVANJE PO SVOJSTVIMA... 25 4.5. AKTUALNI I BUDUĆI RAZVOJNI PROJEKTI... 26 5. STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ... 27 5.1. ZAKONODAVSTVO... 27 5.2. KATASTARSKI PLANOVI... 31 5.3. METODE I IZMJERE... 35 6. KRITERIJI OCJENE UČINKOVITOSTI... 40 6.1. UPITNIK... 40 6.1.1. Opći i statistički podaci... 41 6.1.2. Učinkovitost i pouzdanost sustava... 41 6.1.3. Potpunost... 42 6.1.4. Osoblje i plaće... 42 6.1.5. Povrat troškova... 42 7. USPOREDBA KATASTARSKIH SUSTAVA... 43 7.1. OSNOVNI PODACI... 43 7.2. IZVRŠENJE I POUZDANOST... 48 7.3. POTPUNOST... 53 7.4. OSOBLJE I PLAĆA... 57 7.5. TROŠKOVI I DOBIT... 63 8. ZAKLJUČAK... 70

6 1. Uvod Već desetljećima odnosno stoljećima postoje katastri kao pravni ili porezni dokazi vlasničkih odnosa na zemljištu, u analognim oblicima kao knjige ili planovi (Roić i dr. 1999). Uz katastar često imamo i zemljišne knjige u kojima se dopunjava pravna svrha katastra. U različitim državama svijeta susrećemo četiri vrste sustava upisa nekretnina (Enemark 2003). Upis nekretnina i prava na njima od velike je važnosti za ukupno gospodarstvo (UN 1998). Učinkovitost sustava ovisi o mnogim čimbenicima te se analizom postojećeg stanja (HMLR 1998) i (HMLR 2001) mogu izvući zaključci u kojem smjeru treba sustav razvijati. Ovdje važnu ulogu imaju i pravna pravila kod upisa (HMLR 2000). Poneka se prava ne mogu konzumirati u svim državama, a općenito pravni sustavi su podložni tradicijskom razvoju (UN 2003). Upis nekretnina u svijetu, a tako i kod nas, zbog svog značaja, regulira se zakonima i drugim propisima (NN 1996a) (NN 1996b) (NN 1999) (NN 2007). Nadležnosti i odgovornosti reguliraju se komorama i sličnim javnim tijelima (NN 1998). Međunarodne institucije u posljednje vrijeme istražuju mogućnosti poboljšanja učinkovitosti sustava upisa. Rezultati tih istraživanja daju se kao opće izjave (FIG 1995), smjernice (UN 1993) ili predviđanja budućeg razvoja (FIG 1998). Osim osnovne svrhe katastarski sustavi često su podloga za druge upisnike ili baze podataka (Pešun 2003), kao npr. pogonske katastre ili katastre vodova koji se preobražavaju u komunalne informacijske sustave (Roić i Mastelić Ivić 1992) (Roić i dr. 2001). Velika količina pouzdanih podataka koju sadrže sve više ih čini temeljem geoinformacijske infrastrukture ili infrastrukture prostornih podataka (Cetl i dr. 2002) (Cetl 2003) (Cetl i dr. 2003). Tehnička strana katastarskog sustava je značajan čimbenik učinkovitosti te je ona predmet razmatranja mnogih radova i najčešće težište reformi (Cetl i dr. 2001) (Goodchild i dr. 1991) (Roić i Mastelić Ivić 1992) (Roić 1998) (Roić i dr. 2000) (DGU 2002). Mnogostruko korištenje katastarskih podataka nameće potrebu izrade jedinstvenih standarda i normi (Roić i Zekušić 1999). Razvoj nacionalnih normi u današnjem globaliziranom svijetu pod velikim je utjecajem Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO). Tako se i objektni model katastarskog informacijskog sustava razvija prema već usvojenim međunarodnim normama (Roić i dr. 2002) (Roić i dr. 2003). Učinkovitost katastarskog sustava može se procijeniti na temelju egzaktnih kriterija (Steudler i Williamson 2002). Procijenjene vrijednosti pojedinog sustava mogu se međusobno usporediti što ukazuje na zanimljive činjenice (Steudler i dr. 1997). Kako je katastarski sustav u republici Hrvatskoj rijetko uključivan u takove usporedbe to će se u ovom radu analizirati kriteriji usporedbe. Na temelju usvojenih kriterija bit će uspoređen s ostalim državama.

7 2. Sustavi upravljanja zemljišnim informacijama Povijesni, kulturni i pravni okviri definirali su sustave upisa zemljišta (katastarske sustave) u pojedinim zemljama svijeta (Slika 1). Katastarski sustavi se mogu temeljiti na naslovima, ispravama ili jednom i drugom. Osnovna razlika je u tome što sustav temeljen na ispravama odgovara na upit tko što posjeduje, a sustav temeljen na naslovima prikazuje što tko posjeduje. Važnost utemeljenog sustava upisa i upravljanja zemljišnim informacijama kao bazom unapređenja ekonomskog rasta, socijalne dosljednosti i zaštite okoliša sve više raste. Sigurnost u sustav zemljišnih informacija je prepoznat kao osnovni element stvaranja socijalno ekonomske baze, a zemljište kao imovina kojoj vrijednost raste. Slika 1. Sustavi upisa zemljišta na svijetu (Enemark 2003) Sustave upisa zemljišta (katastarski sustavi) (Slika 1) na svijetu možemo podijeliti u četiri glavne grupe: Francuski sustav Germanski sustav Engleski sustav Torrensov sustav

Danas ne postoje dva potpuno jednaka katastarska sustava, pa je teško napraviti njihovu sustavnu podjelu ne zanemarujući odnosno uopćavajući određene posebnosti (Matijević 2004). U svrhu lakšeg razumijevanja trenutnog stanja sustava upravljanja podacima o nekretninama, kako pravne tako i tehničke prirode, potrebno je poznavati njihovu povijest. Počevši od potreba koje su uzrokovale njihovo formiranje, preko zahtjeva koji su se pred njih postavljali tijekom vremena, zbog promjena političkih i gospodarskih odnosa, do napretka u tehnološkim dostignućima uzrokom su promjena u raznim vidovima sustava za upravljanje podacima o nekretninama. Može se reći da dva važna svojstva određuju suvremene modele katastarskih sustava u svijetu. Tehnički dio modela pod snažnim je utjecajem prvenstvene svrhe koju je on trebao ispunjavati, a to je uglavnom porezna ili pravna. U ovisnosti o povijesno pravnom naslijeđu države, podjela je temeljena na sustave temeljene na ispravama i sustave temeljene na naslovima. Sustavi temeljeni na ispravama potječu iz romanske kulture i zajednički su latinskim kulturama u Europi (Francuska, Španjolska, Italija, Beneluks), te kulturama u Južnoj Americi i dijelovima Azije i Afrike koje su bile pod njihovim utjecajem (Enemark 2003). Taj koncept je primijenjen i u Americi. Sustavi temeljeni na naslovima potječu iz germanske kulture i rasprostranjeni su u zemljama centralne Europe (Njemačka, Austrija, Švicarska). U istočnoj Europi i nordijskim zemljama postoje različite verzije germanskog sustava. Posebnost sustava temeljenom na naslovima u Engleskoj je načelo općenitih granica, odnosno određivanje granica na osnovu prirodnih ili izgrađenih objekata. Treća grupa sustava temeljenog na naslovima je Torrensov sustav kojeg je 1858. godine uveo Robert Torrens i rasprostranjen je u Australiji, Novom Zelandu, zapadnim zemljama Kanade i nekim zemljama Azije i Afrike. 2.1. Francuski sustav Koncept sustava temeljenom na ispravama ogleda se u ispravi kao dokazu da je određena transakcija provedena (Matijević 2004). Isprava je dakle sama po sebi dokaz transakcije, no ne posjeduje pravnu snagu dokaza da je stranka s koje se pravo prenosi doista njegov nosilac. To znači da je traženjem izvorne isprave koja potvrđuje dodjeljivanje tog prava promatranoj stranki, isto tek potrebno dokazati. Može se reći da ovi sustavi upisuju pravnu činjenicu. Država je ovdje, kroz svoj aparat, umiješana samo u pogledu upisa isprave kojom se pravo prenosi i nema garancije prava od strane države. 8

Sustav temeljen na ispravama ima duboke korijene i možemo ga promatrati kroz povijesni pregled katastra u Francuskoj (Molen 1995): 9 15 th Century. land taxes 17 th Century. attempts to a cadastre 1789 Abolition privileges nobility and clergy, Land distributed to the citizens 1791 Decree Assemblee to establish parcel based land register 1807 Napoleon introduces 1811 Recueil Methodique (directive) 1850 Country covering completed 1898 Law Cadastral Renovation (fails) 1830 Law Cadastral Renovation and permanent update 1955 Bylaws cadastral renovations 1974 law cadastral Renovation ("remaniement") 1990 Law Valuation Reform Povijesni pregled Francuskog katastra (Molen 1995)

2.2. Njemački sustav 10 Predstavnik, u Europi najrasprostranije grupe germanskog sustava temeljenog na naslovima, svakako je Njemački sustav. Katastar u Njemačkoj ima tradiciju dugu nekoliko stoljeća. Početkom 19. stoljeća u nekim dijelovima zemlje katastarski sustavi su osnovani kao porezni katastar zemljišta sa svrhom pravilnog razreza poreza i drugih obveza koje su bili dužni snositi vlasnici, posjednici ili korisnici zemljišta. U nekim zapadnim provincijama utemeljeni katastarski sustavi bazirani su na katastru koji je utemeljen za vrijeme Napoleona, koji je naredio da se pristupi izmjeri i procijeni zemljišta (svake katastarske čestice) sa zadatkom izrade parcelarnog katastra zemljišta koji će imati točne i pogodne planove čija je svrha osiguranje granice vlasništva (Hawerk 1995): 1820 Establishment cadastrals in most states and Kingdoms 1871 Need of standardisation of the private law 1876 Cadastre compled in all prowinces 1900 Common private law Landregister - "Grundbuch" Cadastre - official register of parcels 1934 Official soil assesment part of cadastre Multi - purpose cadastre today Digital Cadastral Map (ALK) Digital Property Register (ALB) Cadastre becomes basic LIS Dvojni sustav upisa zemljišta u Njemačkoj (Hawerk 1995) Nakon utemeljenja Njemačkog Rajha (1871) javila se potreba normiranja upisa privatnog vlasništva. Prije 1. siječnja 1900. godine u svim zemljama Njemačkog Rajha je postojalo običajno privatno pravo. Na temeljima tog prava uspostavljen je sustav zemljišne knjige. Ovakva zemljišna knjiga (Grundbuch) sadrži sva prava vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama, a zasnovana je na dobro uređenom katastarskom sustavu. Opisi katastarskih čestica (katastarske čestice ucrtane na katastarskim planovima) dio su popisa katastarskih čestica koje su službeno i pravno dio zemljišne knjige (Hawerk 1995).

Svrha katastra se kroz povijest mijenjala, pa je danas katastar u Njemačkoj pravno-tehnički, a temeljna mu je zadaća pružiti zakonski dokaz o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama, kao i tehničke podatke o zemljištu i objektima koji su izgrađeni na tom zemljištu. Zemljišna knjiga i katastar su organizirani u odvojenim ustanovama, zemljišna knjiga je u sastavu dio pravosuđa, a katastarski uredi su u nadležnosti različitih ministarstava u ovisnosti o federalnoj jedinici (Land). 2.3. Engleski sustav Drugu grupu sustava temeljenom na naslovima možemo promotriti kroz Engleski sustav. Upis zemljišta u Engleskoj započeo je još 1086. godine upisom u tzv. Domesday Books. Upis je osim imena vlasnika (feudalca, lorda) sadržavao i upis posjednika (kmetova), slobodnih posjednika, površinu, broj i vrstu stoke koja se uzgajala na jednom posjedu. Način iskorištavanja zemljišta dijelio se na obradivo, livade i šume za koje je posebno određivan stupanj plodnosti, odnosno klasa. Sustav upisa zemljišta u Engleskoj temelji se na Thorrensovom sustavu. U Engleskoj (zajedno sa Walesom) ima 22 milijuna posjeda, 17 milijuna urbanih i 5 milijuna poljoprivrednih. Na cijelom svom područjem Engleska je pokrivena državnom izmjerom, a postignut je i visok stupanj u izradi Zemljišnog Informacijskog Sustava (ZIS) (Blagonić 2001). Land Registry je državna agencija osnovana 1862. godine sa zadaćom osiguranja i sigurnog provođenja, te jednostavnog i ekonomičnog upravljanja zemljištem u Engleskoj i Walesu. Kao državno tijelo Land Registry ima funkciju zaštite vlasništva i pravnih interesa na zemljištu fizičkih i pravnih osoba (www.landreg.gov.uk). Odgovoran je za održavanje sustava upisa vlasništva, pravnih interesa i oporezivanja zemljišta. Upisi imaju državno jamstvo, jer postoji zakonska odredba o pravu na odštetu ako osoba zbog greške nastale pri upisu u Land Registry pretrpi štetu. Prava na zemljištu upisuju se u upisnik samo ako postoji pravovaljan naslov njihovog stjecanja, što znači da se neko stvarno pravo na zemljištu stječe službenim upisom a ne uspostavljanjem isprave (ugovora, oporuke i slično) (Medić i dr. 1995). Godine 1875. uveden je koncept upisa s općenitim granicama (engl. general boundary), a 1897. godine ozakonjeno je vođenje tehničkog dijela upisnika na posebnim planovima (engl. Ordanance Survey Map) (Matijević 2004). Obveza upisa transakcija je uvedena tek 1899. godine u jednom dijelu Engleske. Uvođenje sustava na spomenutim načelima (općenite granice, obveza upisa) nastavljeno je u pojedinim dijelovima Engleske i Velsa tijekom 20. stoljeća, a posebno je važan (engl. Land Registration Act) iz 1925. godine kojim je određeno postupno uvođenje obaveze upisa nekretnina na cijelu državu koja je 01.12.1990. i ostvarena za Englesku i Vels. 11

12 Osnovni službeni spisi koje stvara i održava HM Land Registry su: upisnik register plan situacije (engl. Filed ili Title plans ) i indeksni plan (eng. Public Index Map). Na čitavom području Engleske nisu upisani svi posjedi jer su postojala područja na kojima je upis bio obvezatan i područja gdje je upis ovisio o volji vlasnika. Glavna razlika ovog i sličnih sustava u odnosu na Torrensov sustav je u određivanju prostornog protezanja prava na nekretnini. 2.4. Torrensov sustav Thorrensov sustav upisa zemljišta je uspostavljen 1858. godine u Australiji. Ime je dobio po Robertu Thorrensu, a osnovna karakteristika je u tome što svako zemljište koje je predmet upisa ima svoj elaborat u kojem je uložen nacrt zemljišta izrađen na temelju izmjere jedne ili grupe čestica koje čine nečije vlasništvo, pravovaljan naslov stjecanja prava i postojanja nekog prava na tom zemljištu. Sustav se temelji na pretpostavci da je netko vlasnik određenog zemljišta samo ako je izvršen službeni upis pod točno određenim uvjetima i kod za to nadležnog tijela. Pravo vlasništva stječe se službenim upisom, a ne uspostavljanjem isprava (ugovora, oporuke i slično). Torrensov sustav se odlikuje svojom jednostavnošću jer se svaki pojedini slučaj obrađuje neovisno od drugih. Postupak se sastoji u tome da se u prisustvu zainteresiranih stranaka omeđi i izmjeri zemljište, izradi plan u mjerilu prilagođenom veličini posjeda, izračuna površina i po pribavljenom dokumentu o pravnom poslu uspostavi dosje, kao samostalna cjelina koja čini osnovni dokument za upis. Ovakav sustav upisa zemljišta primjenjuje se u Australiji i Novom Zelandu, a prihvaćen je i u mnogim azijskim i afričkim zemljama. Načelo konstitutivnosti upisa, Thorrensovog pravnog katastra prihvatile su i neke evropske zemlje pri izradbi Zemljišne knjige, među njima Austrija, Njemačka, Švedska, Švicarska, a djelomično Italija te Hrvatska koja je u vrijeme izradbe prvog katastra i zemljišne knjige bila u sastavu Austro-Ugarske monarhije.

13 3. Katastar i geoinformacijska infrastruktura Infrastruktura prostornih podataka (engl. Spatial Data Infrastructure SDI) može se definirati i sagledati na više načina. Općenito infrastruktura prostornih podataka čini skup temeljnih tehnologija, politika i institucionalnih dogovora koji omogućuju dostupnost prostornih podataka kao i pristup do njih (Cetl i dr. 2005). Daleko najvažnija komponenta infrastrukture prostornih podataka su prostorni podaci. Općenito prostorni podaci se mogu podijeliti na osnovne i ostale. Osnovni podaci namijenjeni su višenamjenskom korištenju (katastar, topografske baze, ) i mogu se kombinirati i nadograđivati s ostalim podacima. Ostali podaci su podaci proizvedeni za jednu namjenu, ali se mogu koristiti i za druge namjene (pogonski katastar, ). Infrastrukturu prostornih podataka moguće je izraditi i poboljšati jedino koordinacijom i suradnjom između različitih organizacija na svim razinama državnog, javnog i privatnog sektora, korisnika podataka, akademske zajednice i svih onih koji su svojom djelatnošću vezani uz prostorne podatke. Pitanje dostupnosti i organizacije digitalnih prostornih podataka nije toliko vezano s količinom postojećih podataka već sa voljom i pristupom Vlade i ostalih državnih tijela u upravljanju prostornim podacima. Katastarski podaci kao prostorni podaci najkrupnijeg mjerila za neku državu čine temelj IPP. Bez podataka katastra kao osnovne komponente IPP društvo ne može ići u korak s održivim razvojem. Postojeće kao i buduće IPP prepoznale su značaj katastarskih podataka i kao takve ih implementirale ili ih implementiraju u izgradnji IPP kao jedan od skupova osnovnih podataka (Cetl 2003). 3.1. Uloga katastra Informacije o prostoru koje pruža katastar primjenjuju se u svim segmentima gospodarskih zahvata u prostoru. Katastarski podaci trebaju državnoj i lokalnoj upravi, tvrtkama, građanima i svima koji žele učinkovito obavljati poslove vezane uz prostor (Pešun 2003). Zahtjevi korisnika za prostornim podacima ne odnose se više samo na tradicionalne oblike u obliku planova i sl., već na ažurne, geometrijski točne i lako dostupne prostorne podatke u digitalnom obliku. Razvojem elektroničkih usluga i uspostavom jedinstvene informacijske i komunikacijske infrastrukture, u kontekstu e-društva, državna uprava bi trebala postati pravi servis za građane i tvrtke.

Rezultati provedenih istraživanja u radu Onsrud (1998) pokazuju da izbor osnovnih tipova podataka u infrastrukturi prostornih podataka, od zemlje do zemlje, uvelike varira, međutim podaci katastra čine dio osnovnog skupa prostornih podataka u svim zemljama (Tablica 1). 14 Zemlja 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Australija Finska Francuska Njemačka Grčka Mađarska Japan Japan Rusija J. Afrika Švedska SAD 1 geodetski 8 obalna linija 2 reljef/topografija 9 batimetrija 3 digitalne slike 10 fizički objekti/građevine 4 administrativne granice 11 imena/nazivi 5 katastar/vlasništvo 12 upotreba zemljišta/vegetacija 6 transport/promet 13 geologija 7 hidrografija 14 vrijednost zemljišta Tablica 1. Osnovni tipovi infrastrukture prostornih podataka (Onsrud 1998) Uloga katastarskih podataka u IPP može se sagledati kroz nekoliko gledišta: Suradnja i koordinacija. Katastar se ne može promatrati kao zasebna institucija koja zadovoljava samo potrebe svojih korisnika. Uloga katastra je sve više kompleksnija i višenamjenska, a ponajprije u razvoju zemljišnih informacijskih servisa (ZIS-a). Sve više korisnika od individualnih, pravnog i javnog sektora je zainteresirano za katastarske podatke. Katastar pruža osnovne prostorne podatke za sve ostale informacijske sustave. Metapodaci. U višenamjenskim katastarskim aplikacijama informacije o katastarskim podacima moraju biti dostupne kako bi olakšale pristup korisnicima. To podrazumijeva da koncept kataloga i metapodataka ima veliki značaj i za katastar. Norme i standardi. Opsežan skup različitih normi i standarda je od vitalne važnosti za katastar i sve katastarske aplikacije. Kako su različiti napori na normizaciji već poznati katastarskoj zajednici ona može aktivno sudjelovati u razvoju normi za IPP.

15 Prvi korak u postizanju ovih ciljeva je svakako uspostava digitalnog katastra i stvaranje modernog višenamjenskog katastra koji će u potpunosti zadovoljiti potrebe korisnika. Katastarska zajednica mora zadovoljiti izazove stvaranja IPP. U sklopu IPP katastar i relevantni postupci, procedure, tehnike, politike, aplikacije, norme i ljudski resursi trebaju stvoriti zadovoljavajuću katastarsku infrastrukturu podataka. Kako diljem svijeta tako je i u Hrvatskoj prepoznata potreba za računalom podržanih nacionalnih zemljišnih informacijskih servisa (katastra i zemljišne knjige...). U posljednjih nekoliko godina pokrenut je niz različitih inicijativa i projekata, a koje imaju za cilj implementaciju digitalnih tehnologija u izradi, održavanju i upravljanju prostornim podacima. U vremenu od 2000.-2005. godini i nastavno, učinjeni su neki napori u digitalizaciji postojećih podataka i omogućavanju pristupa zemljišnim informacijama putem Interneta. Kao rezultat učinjenog svim korisnicima podaci o knjižnom dijelu katastarskog operata dostupni su na portalu www.katastar.hr, a podaci zemljišne knjige na adresi http://eizvadak.pravosudje.hr. Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 2007. godine definirana je Nacionalna infrastruktura prostornih podataka. NIPP je skup mjera, norma, specifikacija i servisa koji imaju za cilj, u okviru uspostave e-vlade, omogućiti učinkovito prikupljanje, vođenje, razmjenu i korištenje geoinformacijskih prostornih podataka određenih tim Zakonom. NIPP obuhvaća uspostavu (NN 2007): te: - sustava metapodataka - skupova prostornih podataka - servisa prostornih podataka - servisa i tehnologija umreženja - sporazume o razmjeni, pristupu i korištenju prostornih podataka - mehanizme koordinacije i nadzora - procese i procedure. NIPP se odnosi i primjenjuje na prostorne podatke u digitalnom obliku koji se odnose na teritorij Republike Hrvatske, teritorijalno more i njezina ekološkozaštitna ili gospodarska područja.

Prostorni podaci obuhvaćeni NIPP-om svi su podaci državne izmjere i katastra nekretnina te slijedeći prostorno određeni podaci: 1. hidrografski podaci 2. podaci o prometnicama 3. podaci o zaštićenim i štićenim područjima ili objektima 4. prostorno-planski podaci 5. podaci o zaštiti okoliša 6. podaci iz georeferenciranih registara ( katastra ) koji se vode po posebnim propisima 7. georeferencirani statistički podaci 8. geološki, pedološki i drugi specijalizirani georeferencirani podaci 9. zemljišno-knjižni podaci. Skupovi i servisi prostornih podataka obuhvaćeni NIPP-om, uspostavljaju se tako da su međusobno usklađeni te sukladni usvojenim specifikacijama i protokolima za razmjenu prostornih podataka. 3.2. Metapodaci Metapodaci ili podaci o podacima predstavljaju skup atributa koji opisuju sadržaj, kvalitetu, dostupnost i pristup podacima, uvjete te ostale karakteristike podataka. Njihova uloga u infrastrukturi prostornih podataka je iznimna jer preko njih korisnici pronalaze odgovarajuće prostorne podatke. Za prostorne podatke ili informacije o prostoru metapodaci moraju odgovoriti na pitanja poput: što, gdje, tko, kako i zašto. Najjednostavniji primjer metapodataka u analognom obliku je legenda na planu. Podaci u legendi pružaju informacije o autoru, izdavaču, vremenu izdavanja, mjerilu, točnosti, geodetskom datumu, projekciji i ostalim karakteristikama plana. Osnovna razlika između konvencionalnih metapodataka i metapodataka koji opisuju prostorne podatke je u naglasku na prostornu komponentu gdje. 16

Metapodaci o prostornim podacima potrebni su za različite svrhe i moraju pružiti informacije o: - načinu prikupljanja prostornih podataka te tehnikama integracije i analize koji su primijenjeni, - točnosti izvorno prikupljenih podataka i obradi - karakteristikama projekcije, mjerilu, razmjenskom formatu, sažimanju i podatkovnom sustavu, - sadržaju, kvaliteti te o količini podataka - potrebnom softveru kao i odgovarajućim parametrima - te dati sažeti opis sadržaja i kvalitete te kontaktne informacije. Metapodaci se prikupljaju na različitim razinama i s različitim ciljevima. Obzirom na namjenu mogu se grupirati u slijedeće grupe: 1. pronalaženje podataka 2. procjena pogodnosti za uporabu 3. pristup podacima 4. uporaba podataka 5. distribucija podataka 6. upravljanje podacima Metapodaci u IPP omogućavaju jednostavno pronalaženje dostupnih prostornih podataka koji zadovoljavaju potrebe korisnika. Da bi to omogućili moraju pružiti odgovore na slijedeća pitanja: - koja baza prostornih podataka sadrži koje prostorne podatke? - koji prostorni podaci su dostupni? - tko upravlja prostornim podacima? - kada su prostorni podaci izrađeni i ažurirani? - kakva je kvaliteta prostornih podataka? - koja organizacija pruža pristup prostornim podacima? - koji standard/norma se koristi za distribuciju prostornih podataka? - koliko koštaju prostorni podaci? 17

18 Za infrastrukturu prostornih podataka važne su norme vezane uz razmjenu i distribuciju prostornih podataka kao i norme vezane uz metapodatke. Općenita politika prema normama je izbjegavanje donošenja nacionalnih već usvajanje relevantnih međunarodnih normi. Za norme iz područja geoinformacija na međunarodnoj razini nadležan je tehnički odbor TC211 u okviru ISO-a. Prioriteti Hrvatske su što hitnije stvaranje nacionalne strategije IPP kao i stvaranje jakog koordinacijskog tijela za njenu izgradnju (Slika 2). Slika 2. Koordinacijsko tijelo IPP (Cetl 2003) Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN 2007) definirana su tijela NIPP-a, a to su Vijeće, Odbor i radne skupine NIPP-a. Uspostavu NIPP-a i koordinaciju aktivnosti subjekata NIPP-a vodi Vijeće NIPP-a.

19 U Vijeće NIPP-a Vlada Republike Hrvatske imenuje po jednog predstavnika: - ministarstva nadležnog za poslove zaštite okoliša i prostornog uređenja (predsjednik) - tijela državne uprave nadležnog za poslove e-vlade - ministarstva nadležnog za obranu - ministarstva nadležnog za zemljišne knjige - ministarstva nadležnog za promet i veze - ministarstva nadležnog za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo - ministarstva nadležnog za znanost i obrazovanje - ministarstva nadležnog za zaštitu kulturne i prirodne baštine - ministarstva nadležnog za gospodarstvo - tijela državne uprave nadležnog za poslove državne izmjere i katastra nekretnina - tijela državne uprave nadležnog za statističke podatke - Hrvatskoga hidrografskog instituta - Hrvatskoga geodetskog instituta - zajednice gospodarstva geodezije i geoinformatike - zajednice gospodarstva informatičke tehnologije - Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu. DGU će valjda obavljati poslove tajništva Vijeća NIPP-a, koordinacije svih tijela NIPP-a i tehničke podrške. Zakonom su definirani metapodaci na način da su metapodaci informacije koje opisuju skupove i servise prostornih podataka i omogućuju njihovo otkrivanje, pregled i uporabu.

20 Metapodaci sadrže informacije o: - prostornim podacima (opis sadržaja) - usklađenosti podataka s propisanim normama - pravima uporabe skupova i servisa prostornih podataka - kakvoći i valjanosti prostornih podataka - tijelima, javnim ustanovama, fizičkim ili pravnim osobama odgovornim za uspostavu, održavanje i distribuciju skupova i servisa prostornih podataka te upravljanje njima - podacima kojima je pristup ograničen i razloge ograničenja. DGU je dužna uspostaviti i održavati javni servis metapodataka na Internetu (putem geoportala) na način koji će subjektima NIPP-a omogućiti interaktivno održavanje informacija. Subjekti NIPP-a dužni su podatke o svojim skupovima i servisima prostornih podataka redovito održavati, a na zahtjev DGU staviti na raspolaganje informacije o prostornim podacima za koje su nadležni ili ovlašteni za njihovo vođenje. Skupovi i servisi prostornih podataka obuhvaćeni IPP-om, uspostavljaju se tako da su međusobno usklađeni te sukladni usvojenim specifikacijama i protokolima za razmjenu prostornih podataka.

21 4. Probici učinkovitosti Na učinkovitost katastarskih sustava i njihovu korisnost utječu mnogi čimbenici. Da bi se oni što realnije odredili potrebno je analizirati signifikantan skup podataka. Toga se je prihvatila skupina zainteresiranih te u veljači 1997. godine objavila izvješće o upisu nekretnina za područje UN/ECE (UN 1998). U tijeku devet godina prikupljani su i obnavljani podaci razvoja sustava u zemljama članicama. Prikupljani su podaci o nazivu organizacije i upravne nadležnosti, sustava upisa zemljišta i upisa naslova, državne topografske izmjere i katastarske izmjere, izmjere zemljišta i granica katastarskih čestica, vrijednosti zemljišta, aktualnih i budućih razvojnih projekata. U projekt je uključeno sljedećih 49 upravnih jedinica iz 41 zemlje ECE (uključujući Kanadu): Albania Azerbaijan Bulgaria Czech Republic Finland* Germany* Iceland Latvia* Luxembourg Netherlands* Portugal* Russian Federation* Serbia & Montenegro* Sweden* United Kingdom: Armenia* Belarus* Croatia Denmark France Greece* Iceland Liechtenstein* FYRO Macedonia# Norway* Republic of Moldova San Marino Slovenia* Switzerland Austria* Bosnia and Hercegovina Cyprus Estonia* Georgia* Hungary Italy* Lithuania* Malta Poland Romania* Slovak Republik* Spain* Turkey England and Wales* Northern Ireland Scotland* Scotland* Canada: the Provinces of: Alberta* New Brunswick* Saskatchewan British Columbia* Ontario* Manitoba* Prince Edward Island Upravljanje zemljištem je obično u nadležnosti jednog ministarstva ili uprave, ali često je nadležnost podijeljena između dvije različite organizacije. Obično je to ministarstvo pravosuđa, financija, poljoprivrede ili zemljišne uprave. U nekim slučajevima neposredno nadležno je ministarsko vijeće ili državno povjerenstvo.

4.1. Zemljište i upis naslova 22 Kao dobra zaštita upisanih prava, vlasništva i drugih stvarnih prava na zemljištu u svijetu smatra se sustav uknjižbe. Takav sustav osigurava mehanizme za siguran promet nekretnine, sigurnu hipoteku i zaštitu građana. Učinkovito upravljanje zemljištem i sustav upisa naslova su osnova uspješne tržišne ekonomije dajući sigurnost privatnom vlasništvu i prometu nekretnina, i kao rezultat socijalnu sigurnost. Rezultati izvješća o upisu nekretnina pokazali su različitost sustava upisa nekretnina. U većini upravnih jedinica katastarski planovi su dio upisnika, u pojedinim upravnim jedinicama upisi nekretnina imaju državno jamstvo, ponegdje su upisi potkrijepljeni dokazima prometa nekretnine i hipoteke. Slika 3 prikazuje ključna obilježja sustava upisa nekretnina u pojedinim upravnim jedinicama. 120% 100% 80% 60% 40% 20% 0% upis vlasništva u zemljišne knjige upis stvarnih prava u zemljišne knjige hipoteka i zajamćenost posudbe u registrima kupoprodajna vrijednost u registrima uknjižba za koju jamči država ukupno ili djelomično kompjuterizirana uknjižba postoji sustav prvenstvene zaštite od registracije registri dostupni javnosti otvorenost sustava sa ograničenjima sustav nacionlne uprave sustav regionalne uprave sustav tržišno financiran sustav financiran od vlade Slika 3. Ključna obilježja upisa (HM 1998)

4.2. Državna topografska izmjera i katastarska izmjera 23 Ponegdje se upis međa i upis naslova temelji na topografskim planovima. Ostali koriste katastarske planove koji ne mogu nužno, prikazati fizički oblik zemlje, ali točno prikazuju granice vlasništva koje su određene koordinatama s osloncem na geodetsku osnovu. Odgovori dobiveni na pitanja vezano za geodeziju, planove i izmjeru međa prikazuju različitost sustava diljem Europe. Iako različiti svi sustavi daju sigurnost vlasništva, olakšavaju promet nekretninama i podržavaju sigurnost hipoteke i kredita. Državno planiranje sa snažnom geodezijom i topografskim standardima su temelj učinkovitog sustava zemljišne uprave (Slika 4). 100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% mreža stalnih točaka katastarski planovi topografski planovi uknjižba zahtijeva katastarske planove analogni katastarski planovi digitalni katastarski planovi djelomično digitalni katastarski planovi katastar - državna razina katastar - regionalna razina međna točka obvezna međna točka koordinata fotogrametrijska izmjera GPS katastar - privatni sektor katastar - javni sektor katastar - privatno javni sektor financiranje - javni sektor financiranje - javni i privatni sektor Slika 4. Ključna obilježja sustava katastarskih i topografskih planova (HM 1998)

4.3. Vrijednost zemljišta 24 Oporezivanje nekretnina je jedan od važnijih segmenata državnog proračuna u zemljama ECE. Sustavi, na osnovu kojih se ubire porez rađeni su na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. U zemljama gdje postoji marketinška ekonomija i privatno vlasništvo na zemljištu, vrijednost sustava je izrađena paralelno. Vrijednosti zemljišta osim što se koristi za određivanje poreza, koristi se između ostalog u svrhu prostornog planiranja, kod nasljeđivanja zemljišta i određivanja naknada, a ujedno su i baze prilikom kupoprodaja, inspekcije, zakupa, prihoda kapitala. Atributi koji određuju vrijednost zemljišta mogu biti različiti: građevina tip posjeda površina kata određivanje naknade površina zemljišta zakup lokacija održavanje. Procjenitelji koji određuju vrijednost zemljišta su u 70% zemalja u kojima postoji porez na nekretnine imenovani od države, 8% su to privatni procjenitelji koji rade za državu, a u 22% koriste se usluge jednih i drugih. U 97% slučajeva na izdano rješenje o vrijednosti nekretnine može se izjaviti žalba. Podaci o procijenjenim vrijednostima su javni u 32% zemalja, u 22% podaci su dostupni za službene potrebe, a u 14% zemalja podaci nisu javni. U 72% zemalja koje su odgovorile na upit podaci su digitalni. U 69% porezna uprava je nadležna za podatke i za njih 35% podaci su dostupni. Na upit o održavanju procijenjenih vrijednosti odgovorilo je 10% ispitanika i tu država sa 67% plaća održavanje, a 23% ulaže u kapitalizaciju.

4.4. Korištenje zemljišta i razvrstavanje po svojstvima 25 Jedna od najznačajnijih osobina učinkovitosti zemljišne uprave je održavanje pouzdanih informacija o korištenju zemljišta, značajkama i svojstvima. Važnost takovih opsežnih sustava ima različit razvoj u Europi. U 87% zemalja koje su odgovorile na upit o korištenju zemljišta odgovoreno je da su podaci zapisani i načini korištenja razvrstani U 69% tih zemalja održavanje upisa je u nadležnosti državne uprave, 22% na regionalnoj ili lokalnoj razini, a u 9% u nadležnosti Istraživačkih instituta 86% zemalja postoji jedinstveni sustav prikupljanja informacija Informacije su prikupljane: - kroz sustav planova - katastarskom izmjerom i uviđajem - fotogrametrijskom izmjerom - kroz druge državne sustave U 80% zemalja koje su odgovorile na upit o korištenju zemljišta odgovoreno je da je zapis djelomično ili u potpunosti digitalan U svim zemljama podaci su dostupni javnosti Razvrstavanje korištenja zemljišta je najčešće za: - stambene svrhe - komercijalne - industrijske - poljoprivredne (obradivo, šume) - javne potrebe - neiskorišteno zemljište - ribolov - vode - željeznica - i drugo U 74% ispitanika odgovorilo je da održavanje informacija o korištenju zemljišta u potpunosti financira država i u 26% djelomično, a djelomično iz naplate troškova.

4.5. Aktualni i budući razvojni projekti 26 Sve zemlje ili države, osim dvije, imaju reformu katastra u planu, u tijeku ili su je već završile. Iako su svrhe reformi različite od zemlje do zemlje, postoje zajednička gledišta (Steudler i dr. 1998). Projekti reformi žele: poboljšati opsluživanje korisnika povećanom učinkovitošću i poboljšanjima odnosa uloženog i dobivenog više uključiti privatni sektor osigurati bolju kvalitetu podataka osigurati dovoljno točne podatke imati podatke na raspolaganju u pravo vrijeme. Težnje razvoja katastarskih sustava su: uvođenje digitalnih katastarskih sustava utemeljenih na nacionalnim referentnim sustavima prevođenje podataka u digitalni oblik uvođenje sustava upisa utemeljenih na naslovima umjesto na ispravama uklapanje katastra u zemljišne informacijske sustave povezivanjem različitih baza podataka ujedinjavanje urbanih i ruralnih područja smanjenje broja zaposlenih u katastarskim organizacijama i upravljanju zemljištem regionalizacija i povećano sudjelovanje privatnog sektora uvođenje mehanizama povrata uloženih sredstava kako bi barem pokrili troškove obrade ili vratili ulaganja.

27 5. Stanje u Republici Hrvatskoj Pojedini dijelovi Hrvatske bili su u prošlosti u sustavu različitih država i zbog toga se proces uspostavljanja katastra odvijao u različitim vremenskim razdobljima i pod različitim uvjetima (Roić i dr. 1999). Prvi katastar zemljišta je uspostavljen tijekom XIX. stoljeća, kada su Hrvatska i neke susjedne joj zemlje bile u sustavu Austro-Ugarske monarhije, koja je u više navrata pristupala izradbi katastra zemljišta. 5.1. Zakonodavstvo Pokušaji osnivanja katastra zemljišta napravljeni su Jozefinskim katastrom, koji zbog nestručne izrade nije zaživio (Roić i dr. 2005). Osnivanje katastra zemljišta na područjima Hrvatske pod Austro-ugarskom počelo je proglašenjem Carskog patenta (Grundsteuerpatent) 23. prosinca 1817. godine (Slika 5), kojim je naređeno da se odmah pristupi katastarskoj izmjeri i klasiranju zemljišta te izradi katastarskog operata u svim zemljama Carevine. Taj datum početak je Franciskanskog katastra, nazvanog po tadašnjem caru Franji I. Osnovna načela tog katastra ostala su u primjeni više od 100 godina. Na temelju tih podataka u razdoblju 1880.-1900. osnovane su današnje zemljišne knjige. Slika 5. Propisi kroz povijest

28 Nakon 1. svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji donesen je Zakon o katastru zemljišta 1929. godine. Taj zakon nije donio gotovo nikakve novosti jer je uglavnom bio samo prijevod Austro-ugarskog Grundsteuerpatenta, čime je porezna svrha katastra i dalje ostala osnovna. Napredak tehnologija katastarske izmjere, osobito razvoj numeričkih metoda potaknuo je u ovom razdoblju donošenje niza pravilnika koji su regulirali te procese, a neki se od njih još i danas primjenjuju u praksi. Nakon 1945. godine, tj. po završetku 2. svjetskog rata i uvođenja radikalnih promjena društvenog uređenja, promijenjen je i odnos prema vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Katastar i zemljišna knjiga u tom razdoblju nisu uživali potporu već su sustavno zapostavljeni kako bi se konačno i ukinuli kada se ukine privatno vlasništvo i sve postane društvenim. To je imalo za posljedicu neodržavanja katastra sve do 1953. godine kada je donesena Uredba o katastru zemljišta. Zahvaljujući tome katastarska je služba ponovo oživjela, te je započeto sa revizijom katastarskih operata čiji se sadržaj desetak godina nije održavao. Zemljišna knjiga ostala je i dalje zapostavljena. Katastar je dobio svoju ulogu u društvu, ali kao institucija za evidenciju posjedovnih odnosa neophodnih za oporezivanje. To je dovelo do razmimoilaženja katastarskih s vlasničkim podacima u zemljišnim knjigama jer se u vrijeme SFRJ nakon izrade novog katastarskog operata u pravilu nije obnavljala zemljišna knjiga. Važno je spomenuti da su se zakoni i uredbe odnosili na cijelo područje Jugoslavije. Tek nakon decentralizacije Jugoslavije omogućeno je pojedinim republikama da donesu svoje propise. Tako je i sabor Socijalističke Republike Hrvatske 1974. godine donio Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta koji je uz kasnije dopune i izmjene ostao na snazi sve do 1999. godine (Slika 5). Hrvatski državni sabor 5. studenog 1999. godine donio je Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koji je bio na snazi do donošenja Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina 2007. godine. Tim je zakonom definiran katastar nekretnina kao evidencija o česticama zemljišta, zgradama i dijelovima zgrada kao i drugim građevinama koje trajno leže na zemljištu ili ispod njegove površine, ako zakonom nije drukčije određeno. Kao što vidimo, katastar se ovdje prvi put počinje temeljitije baviti evidencijom nekretnina, a privatno je vlasništvo kao temelj razvoja društva, suvremenog gospodarstva i općeg napretka ponovno u prvom planu. Hrvatski sabor na sjednici 26. siječnja 2007. godine donosi novi Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina koji je stupio na snagu 17. veljače 2007. godine. Ovim se zakonom uređuje državna izmjera, katastar nekretnina, registar prostornih jedinica, nacionalna infrastruktura prostornih podataka, geodetski poslovi u lokalnoj samoupravi, geodetski radovi za posebne potrebe, nadležnost nad poslovima državne izmjere i katastra nekretnina te obavljanje tih poslova, ustrojstvo i djelokrug Državne geodetske uprave i Hrvatskog geodetskog instituta, čuvanje i korištenje podataka i nadzor nad poslovima državne izmjere i katastra nekretnina.

29 Katastar nekretnina definiran je kao evidencija o česticama zemljine površine, zgradama i drugim građevinama koje trajno leže na zemljinoj površini ili ispod nje, te o posebnim pravnim režimima na zemljinoj površini (NN 16/07), a to su: 1. pomorsko dobro (PD) 2. vodno dobro (VD) 3. kulturno dobro (KD) 4. strogi rezervat (SR) 5. nacionalni park (NP) 6. posebni rezervat (PR) 7. park prirode (PP) 8. regionalni park (RP) 9. spomenik prirode (SP) 10. značajni krajobraz (ZK) 11. park šuma (PŠ) 12. spomenik parkovne arhitekture (SA) 13. štićeno područje (ŠP) 14. zemljište posebne namjene koje se koristi za djelatne potrebe obrane (PO) 15. područje graničnog prijelaza (GP) Da bi se katastarski operat postupno prilagodio katastru nekretnina, ali i da bi se jedna ili više katastarskih čestica katastra zemljišta postupno prevele u katastarske čestice katastra nekretnina moraju biti ostvareni slijedeći preduvjeti: - usklađeno područje i granice katastarskih općina u katastru i zemljišnim knjigama - donesen plan podjele na područja u kojima se katastarskim česticama pridružuje podatak o istoj adresi katastarske čestice - izrađen elaborat geodetske osnove - izrađena podjela na detaljne listove katastarskog plana - izrađen katastarski plan u digitalnom obliku - izrađen digitalni ortofotoplan i digitalni model terena - provedena homogenizacija katastarskog plana - uspoređen digitalni katastarski plan s knjižnim dijelom katastarskog operata katastra zemljišta i izrađeni popisi razlika - postojeći podaci katastra zemljišta prevedeni u popise i posjedovne listove katastra nekretnina - ustrojene zbirka parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata i zbirka isprava sukladno Zakonu

30 Pojedinačnim prevođenjem katastarskih čestica (nekretnina) u katastar nekretnina stvaraju se uvjeti da se te katastarske čestice (nekretnine) mogu kao pojedinačne unositi u Bazu zemljišnih podataka iako se nalaze u katastarskoj općini za koju nije osnovana EOP zemljišna knjiga (Pahić 2007). Kad se katastar nekretnina izrađuje postupno, katastarske se čestice mogu osnovati kao katastarske čestice katastra nekretnina samo ako se osnivaju sve katastarske čestice koje čine neku nekretninu po novom stanju. Katastarske čestice (nekretnine) u pojedinačnom će se pristupu u katastar nekretnina, a zatim u Bazu zemljišnih podataka, moći unositi dvojako: po službenoj dužnosti (ako su podaci koji se odnose na broj katastarske čestice, njezin opis, izgrađenost i površinu identični u katastru i zemljišnoj knjizi) i na temelju parcelacijskih i drugih geodetskih elaborata kada to nije slučaj. Navedeni parcelacijski i drugi geodetski elaborati izrađivati će se po službenoj dužnosti ili na zahtjev vlasnika nekretnina.

5.2. Katastarski planovi 31 Katastarska izmjera zemljišta u Hrvatskoj razlikuje se prema vremenskom razdoblju u kojem je obavljena i kakva je metoda mjerenja primijenjena pri izmjeri terena. Na dijelu zemlje koji je bio izmjeren u XIX. stoljeću, primijenjena je grafička metoda mjerenja (geodetski stol), pa se taj oblik izmjere naziva grafičkom izmjerom. Na drugom dijelu koji je mjeren poslije prvog svjetskog rata, primijenjene su numeričke metode (ortogonalna i polarna), a kasnije i fotogrametrijska metoda, pa se takva izmjera naziva numeričkom izmjerom. Katastarska izmjera na području Republike Hrvatske obavljena je u nekoliko vremenskih razdoblja, a katastarski planovi izrađeni su u raznim referentnim sustavima, te se cijeli teritorij Hrvatske obzirom na postojeće katastarske planove može podijeliti na područja: 1. Austrougarskog katastra (Slika 6) 2. Jugoslavenskog katastra (Slika 7) 3. Hrvatskog katastra Slika 6. Sustavi Austrougarskog katastra (Roić 1999)

32 Slika 7. Sustavi Jugoslavenskog katastra (Roić 1999) Proglašenjem Carskog patenta i pristupanjem izradbi katastra zemljišta na području Hrvatske pod Austrougarskom nastaju prvi upotrebljivi planovi, od kojih većina u mjerilu 1:2880 (Slika 6) (Roić i dr. 2005). Izmjera je prikazana u ravninskom pravokutnom sustavu, bez projekcije. Osnove prikaza katastarskih podataka definirane su 1820. godine Katastarsko mjerničkim uputama (Katastral-Vermessungs-Instruktion) kojima je pridodan ključ znakova ili legenda (Zeichen Erklaerung). Za prikaz objekata je korišten mali broj signatura, a valja naglasiti da su korištene i boje. Mali broj signatura je zbog ograničavanja kataloga signatura samo na prikaz objekata potrebnih za pravilno oporezivanje. Austrija prelazi u metarski sustav 1871., kada je izvršena i nova podjela na zone i kolone, te su preračunati knjižni dijelovi katastarskog operata u skladu sa novim sustavom mjera. Mađarska je kasnije prihvatila metarsku konvenciju, te nije pretvorila hvate u metre što ima za posljedicu često korištenje hvata na područjima Republike Hrvatske koji su bili pod ugarskom upravom.

Provođenje promjena i aktualizacija podataka, na temelju Zakona o održavanju katastra iz 1883. godine, na katastarskom planu odvijalo se precrtavanjem starog i crtanjem novog stanja crvenom bojom. Takovo provođenje promjena uzrokovalo je njihovu nepreglednost i nečitkost (Slika 8a) te je Austro-ugarska provela sustavnu obnovu u kraljevskom litografskom uredu u Beču (Slika 8b), pri čemu su ponekad pojedini susjedni listovi iz praktičnih razloga fizički spojeni na jedan list. Također su promjene (na planu crvenom bojom), prikazane crnom bojom, a staro stanje (precrtano) izostavljeno. Održavani listovi su pohranjeni u državne arhive. 33 Slika 8. Dijelovi radnog originala katastarskog plana M 1:2880 Kraljevina Jugoslavija uvodi Gauss-Krügerovu projekciju, a planovi se počinju izrađivati na osnovu podataka dobivenih numeričkim metodama izmjere u mjerilima 1:500, 1:1000, 1:2000, 1:2500.

Tehnička svrha katastarskog sustava u vrijeme SFRJ tražila je izradu topografsko katastarskih planova i uvođenje dodatnih objekata realnog svijeta. Sadržaji ovih planova definirani su 1976. godine Pravilnikom o kartografskim znakovima i Zbirkom kartografskih znakova. Zbirkom je definirano 346 signatura koje su razvrstane u kategorije i definiraju prikaze u ovisnosti o mjerilu (Slika 9). 34 Slika 9.Topografsko-katastarski plan (dio) Loše fizičko stanje listova katastarskih planova i razvitak računalnih tehnologija potakli su 90-tih godina prošlog stoljeća izradu digitalnih planova skeniranjem i vektorizacijom. Nepravovremeno usvajanje standarda uzrok je raznim pristupima i modelima podataka. Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 1999. godine određeno je da se poslovi državne izmjere i katastra nekretnina obavljaju na temelju višegodišnjih i godišnjih programa. Na osnovi toga na sjednici 10. srpnja 2001. godine Hrvatski Sabor je donio Program državne izmjere i katastra nekretnina za razdoblje 2001.- 2005. Budući da nakon toga nije donesen Program za dalje, moglo bi se zaključiti da se ti poslovi više ne obavljaju, međutim ipak nije tako. Svrha Programa bila je započinjanje prve faze uspostave točne, pouzdane i ažurne katastarske evidencije zasnovane na stvarnom stanju i usklađene sa zemljišnim knjigama na utvrđenom području u cilju uspostave pravne sigurnosti vlasništva nad nekretninama i izrada službenih prostornih podloga (baza podataka) u cilju uspostave geodetskoga prostornog sustava kao prostornoga informacijskog servisa u funkciji politike upravljanja prostorom Republike Hrvatske.

35 Započinjanje realizacije Programa bilo je neizvedivo bez definiranja standarda. DGU je na tragu toga izdala Specifikacije za vektorizaciju katastarskih planova koji se izrađuju sa CAD software-ima (verzije se često mijenjaju), Specifikacije za vektorizaciju katastarskih planova koji se izrađuju sa procap software-om te dodatke specifikacijama za CAD. Paralelno sa provedbom Programa DGU stvara središnju bazu podataka digitalnog katastarskog plana. Baza je ustrojena sa svrhom standardizacije digitalnih katastarskih planova i u svrhu kontrole njihove kvalitete. Baza je dohvatljiva jedino u intranet okruženju i povezana je sa repozitorijom u kojem se nalaze opisni katastarski podaci koji se izvorno vode u područnim uredima za katastar. Do kraja veljače 2007. godine u bazu je unijeto digitalnih katastarskih planova (Slika 10) za 620 katastarskih općina, što odgovara 19% od svih postojećih listova katastarskih planova u Republici Hrvatskoj. 5.3. Metode i izmjere Slika 10. Digitalni katastarski plan K.O.Novo Selo (dio) Izmjera zemljišta u svrhu izrade katastra nekretnina, te održavanje katastra zemljišta i katastara nekretnina i obnova izvode se u skladu sa Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Izmjerom se utvrđuju mjerni i opisni podaci o zemljištu određenog sadržaja i oblika, radi korištenja tih podataka za izradu planova i karata, za potrebe prostornog uređenja i korištenja građevinskog zemljišta, za izradu katastra nekretnina i drugih prostornih evidencija, za istraživačke radove i za druge potrebe.

36 Katastarska izmjera je prikupljanje i obrada svih potrebnih podataka kojemu je svrha osnivanje katastarskih čestica, evidentiranje zgrada i drugih građevina, evidentiranje posebnih pravnih režima na zemljištu i načina uporabe zemljišta te izrada katastarskog operata katastra nekretnina. Katastarskom izmjerom obuhvaćaju se katastarske čestice, načini njihove uporabe, te njihovi vlasnici i ovlaštenici. Izmjera se vrši za cijelu katastarsku općinu ili njen dio, te se ustanovljavaju prostorne granice prava, ovlaštenja i tereta na zemljištu. Temelj izmjere je državna mreža stalnih geodetskih točaka. Metode katastarske izmjere su grafičke (geodetski stol i fotogrametrija) ili numeričke (ortogonalna, polarna, fotogrametrijska metoda i satelitske metode). Prve katastarske izmjere u doba Austrougarske obavljene su grafičkom metodom. U tu svrhu je korišten geodetski stol kojim je na terenu iscrtan katastarski plan. Ovom metodom je nastalo više od 75% listova radnih originala katastarskih planova koji su još danas službeni u Hrvatskoj. Zadnje upute za rukovanje geodetskim stolom su izdane 1904., jer su uskoro razvijene točnije, brže i učinkovitije numeričke metode katastarske izmjere. Ostalih 25% planova izrađeno je kasnije iz podataka dobivenih numeričkim metodama izmjere. Iako su još u vrijeme Austrougarske izdane prve upute o numeričkim metodama izmjere, početak numeričkih izmjera na području Hrvatske je 1913. godine kada je dovršena druga katastarska izmjera Zagreba. Korištenje polarne i ortogonalne metode uzima maha 60-tih godina prošlog stoljeća (Slika 9). Pravilnikom iz 1958. propisana je polarna metoda za izmjeru uglavnom neizgrađenih područja, dok je za izgrađena preporučena ortogonalna metoda. Fotogrametrijska metoda, kao metoda izmjere postaje popularna sedamdesetih i osamdesetih godina, jer se razvojem mjernih instrumenata i tehnika izmjere pokazala kao vrlo ekonomična. Također se provedbom komasacija dobivaju vrlo točni planovi, jer su nove čestice dobivene iskolčenjem na osnovu projekta komasacije za čiju je izradu teren detaljno izmjeren. Prve komasacije počinju se provoditi tridesetih godina prošlog stoljeća, a najveći broj ih je proveden od 1954.-1974. godine. Satelitska mjerenja (GPS) u Hrvatskoj počinju 1991. godine, a do punog izražaja dolaze 1994. godine uključivanjem Hrvatske u Europsku referentnu mrežu EUREF (Kapović i dr. 2004). Kroz kampanju EUREF94 i CRODYN94 te CROREF96 i CRODYN96 Hrvatska je povezana s jedinstvenim europskim koordinatnim sustavom (EUREF). Podaci mjerenja su obrađeni a koordinate izračunate u ITRF92 (94) datumu, epoha 1994.9 (1996,7), i ETRS89 (1989.0). Do kraja 2001. godine uspostavljena su homogena GPS polja u slijedećim gradovima: Čakovec, Đakovo, Ivanovac, Karlovac, Koprivnica, Krapina, Križevci, Legrad, Nedelišće, Prelog, Osijek, Plitvička jezera, Samobor, Sisak, Split, Varaždin, Velika Gorica, Zabok, Zagreb i kanal Sava Dunav u ukupnoj površini od oko 300.000 ha. Koordinate su iskazane u ETRS89 i državnom koordinatnom sustavu.

Popunjena je mreža stalnih točaka za potrebe katastra, te stvorena osnova za sve aktivnosti u planiranju i gospodarenju prostorom (Slika 11). 37 Slika 11. Državna GPS mreža I i II reda Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 4. kolovoza 2004. godine, donijela Odluku o utvrđivanju službenih geodetskih datuma i ravninskih kartografskih projekcija Republike Hrvatske. Utvrđeni su položajni, visinski i gravimetrijski datumi Republike Hrvatske i ravninske kartografske projekcije. Europski terestički referentni sustav za epohu 1989,0 (European Terrestrial Reference System 1989) skraćeno ETRS89, utvrđen je službenim nepromjenjivim i o vremenu neovisnim položajnim referentnim koordinatnim sustavom za Republiku Hrvatsku. Osnova položajnog referentnog koordinatnog sustava određena je mrežom koju čini 78 osnovnih trajno stabiliziranih geodetskih točaka čije su koordinate određene u ETRS89 1996. godine i njezin naziv je Hrvatski terestički referentni sustav za epohu 1995.55 skraćeno HTRS96.