Prostorni raspored i značajke lisičjih nastambi na južnom dijelu Parka prirode Medvednica

IZVORNI ZNANSTVENI RAD Prostorni raspored i značajke lisičjih nastambi na južnom dijelu Parka prirode Medvednica Krešimir KRAPINEC 1, Tena KOTORAC, Dean KONJEVIĆ 3, Ernest GORŠIĆ 1 Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, Svetošimunska cesta 5, 1 Zagreb, Hrvatska, (e-mail: krapinec@sumfak.hr) Hrvatskih branitelja, 3155 Valpovo, Hrvatska 3 Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Zavod za veterinarsku ekonomiku i epidemiologiju, Heinzelova 55, 1 Zagreb, Hrvatska Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zavod za izmjeru i uređivanje šuma, Svetošimunska cesta 5, 1 Zagreb, Hrvatska Sažetak Na području južnog dijela Medvednice, tijekom 13. i 1. pronađeno je 7 lokaliteta s lisičjim nastambama. Broj otvora je po lokalitetu varirao, a kretao se od 1 do 1. Dominantan tip nastambe su bili brlozi, dok su se loge javljale povremeno. Većina nastambi je bila smještena na značajno nagnutom terenu (nagib preko 1 ), u šumskim sastojinama raznodobne strukture te na supstratu koji čine zemlja i kamen (3 br, 1 polubr i 3 loge). Nisu nađene signifikantne razlike između ekspozicija navedenih iskopina kao niti razlika između ekspozicije otvora i ekspozicije padine na kojoj se otvor nalazi. Rezultati višestruke regresije ukazuju kako na po lokalitetu pozitivan utjecaj imaju nagib terena, udaljenost do šumske ceste i ekspozicija, a negativan utjecaj pokazuju tip supstrata i udaljenost do javne ceste. Ključne riječi: Vulpes vulpes,,,, Spatial distribution and characteristics of fox dens on the southern part of Nature park Medvednica Abstract On the southern part of Nature park Medvednica, during 13 and 1 7 fox den localities were found. The most dominant types of excavation were dens and the rarest dwellings were digs (dwellings shallower then.5 m). Most excavations were on very steep slopes (slopes over 1 degrees). The excavations were predominantly related to uneven-aged forest stands on combined stone/earth substrates (3 dens, 1 pseudo-dens and 3 digs). We didn t find any significant differences among expositions of excavations, type of excavations and slope of hill-shade of localities. Results of multiple regression suggest positive correlation among slope, distance toward forest roads (number of excavations increases with increasing distance to forest roads) and expositions (number of excavation increases on warm positions). Type of substrate (there are few excavations on stone substrate) and distance to public roads shows negative correlation with number of excavations (number of excavations decrease with increasing distance to public roads). Key words: Vulpes vulpes, den, pseudo-den, dig Proceedings. 5 th Croatian and 1 th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia (3 3) 3 5 th Croatian and 1 th International Symposium on Agriculture

Prostorni raspored i značajke lisičjih nastambi na južnom dijelu Parka prirode Medvednica Uvod Nastambe u kojima žive lisice (Vulpes vulpes) dosta se međusobno razlikuju s obzirom na način korištenja, konstrukciju, ali i glede intenziteta samog korištenja. Čini se da i na sam smještaj nastambe djeluje cijeli niz ekoloških prilika od tipa tla i dostupnih surogata tipičnoj jazbini (Carter i sur., 1.) pa sve do nazočnosti vrsta s kojima dijeli istu ekološku nišu, kao što je jazavac Meles meles (Macdonald i sur.,.). Nastambe mogu biti smještene na svim tipovima staništa od čega najviše u pašnjacima i šumama (Layne i McKeon, 195.). Lisica pri tome ne bira neki određeni supstrat (pijesak, zemlja, kamen) nego se zadovoljava onim što nađe u staništu. Stoga Voigt i MacDonald (19.) zaključuju kako je ponašanje lisice toliko promjenjivo da bilo koju ekstrapolaciju u gospodarenju s njom na jednom području baziranu na istraživanju s drugog područja treba uzeti s pričuvom. Zbog sve veće negativne interakcije između lisice (kao vrlo prilagodljive vrste) i ljudi u urbanim i suburbanim područjima velikih aglomeracija nameće se potreba istraživanja mehanizma izbora staništa ove vrlo prilagodljive vrste. Ovakva istraživanja nisu samo temelj za lakše predviđanje područja naseljavanja lisice nego i pod za istraživanje njene populacijske ekologije, a osobito su važne u prevenciji pojedinih zoonoza, osobito silvatične bjesnoće. Materijal i metode Istraživanje je obavljeno na području Parka prirode Medvednica koji teritorijalno spada u Grad Zagreb, ploštine 5 ha. Dominantan tip staništa čine šume (9 %; Krapinec, 11.). U hidrogeološkom smislu na prostoru dominiraju površinski vodeni tokovi. Klima je umjereno hladna. Padaline su jednoliko raspodijeljene na cijelu godinu, ali najsuši dio godine pada u hladno godišnje doba. Prema Vukelić i Rauš (199.) šume Parka prirode Medvednica pripadaju eurosibirskom sjevernoameričkoj šumskoj regiji i europskoj subregiji, a idući od nižih prema višim nadmorskim visinama razvijeno je nekoliko zona: zona acidofilnih šuma hrasta kitnjaka (Quercus petraea), zona neutrofilnih bukovih šuma (Fagus sylvatica) te amfipanonska zona s ilirskom šumom bukve i jele (Abieti-Fagetum panonicum ). Lokacije nastambi lisice obilažene su s lovcima tog prostora u lipnju 13. te travnju 1. Svaka lokacija je snimljena GPS uređajem Fujitsu Siemens PDA 5 s antenskim pojačalom Navman B-1. Iskopine su razvrstavane sukladno klasifikaciji Krim i sur. (199.) otvori dubine preko 1 m su smatrane brlozima, od,5 do 1 m polubrlozima, a iskopine duboke do,5 m ma. Dubina nastambi je mjerena čeličnom mjernom vrpcom. Prilikom opisa nastambe određivan je i tip supstrata u kome je nastamba načinjena te tip vegetacije lokaliteta nastambe. Nagib terena na kojem se nalazi nastamba određivan je uređajem Vertex III, proizvođača Haglöf, Švedska, a ekspozicija otvora nastambe pomoću kompasa i izražena je u stupnjevima. Oba parametra mjerena su za svaki otvor nastambe. Statistička obrada podataka načinjena je u programskom paketu Statistica v1.5, a prostorne analize u paketu ArcGIS 9.3. 1 1 35 3 5 15 1 5 1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 1 3 5 7 lokalitet do do 5 5 do 1 1 do 3 3 do 55 55 < razredi nagiba (stupnjevi) Slika 1. Broj otvora prema vrsti i lokalitetima Slika. Broj otvora prema nagibu terena Section. Game Management and Beekeeping 35

Krešimir KRAPINEC, Tena KOTORAC, Dean KONJEVIĆ, Ernest GORŠIĆ Rezultati i rasprava Ukupno je pronađeno 7 lokaliteta s nastambama, odnosno 13 otvora, od čega br, polubr i 15. Broj otvora po lokalitetu varira, a kretao se od 1 do 1 (Slika 1.). Kao tip nastambe brlozi se javljaju na od 7 lokaliteta. Za razliku od br, polubrlozi nisu zabilježeni na lokacija, odnosno javljaju se na 19 od 7 lokacija. Loge se ne javljaju na svakoj lokaciji nego na svega 1 od 7 lokaliteta. Dosadašnja istraživanja su pokazala kako lisica i jazavac nastanjuju slične ekološke niše, a pri tome je nazočna trofička kompeticija, kao i kompeticija oko nastambe (Macdonald i sur.,.). Vjerojatno je razlog tome što jazavac lakše kopa jazbine, pogotovo na težim tlima, a nastambe su mu sofisticiranije (jazbina). Stoga se pretpostavlja kako je na lokalitetima s više otvora, nastambe iskopao jazavac i radi se o jazbinama. Reljef padine na kojoj je nastamba smještena razvrstan je na pet kategorija (www.geog.pmf.hr): ravan (< ), blago nagnut ( do 5 ), nagnut (5 do 1 ), značajno nagnut (1 do 3 ), vrlo strm teren (3 do 55 ) te strmci i litice (55 <). Iz Slike. može se vidjeti kako je glavnina nastambi bila smještena na nagibima terena preko 1, odnosno na značajno nagnutom terenu. Najveći izmjereni nagib terena bio je 5. Zanimljivo je kako se distribucija sva tri tipa nastambi po inklinaciji poklapa. Pri tome se može uočiti kako na najmanjim nagibima ( do stupnja) nije bilo br i. Broj nastambi raste s obzirom na nagib terena do pretposljednjeg razreda, a nakon toga pada. Dakle, idealni nagibi za smještaj nastambi su od 1 do 55 stupnjeva. 9 7 1 1 5 3 1 1 1 1 letvik raznod. sast.-bez podr. srednjed. sast. zapušteni vinograd panjača bagremaraznod. sast.-podrast šikara zrela sastojina tip vegetacije zemlja zemlja/kamen kamen zemlja/korijen zemlja/kamen/korijen supstrat žilište Slika 3. Smještaj lokaliteta prema tipu vegetacije Slika. Broj otvora u odnosu na supstrat Na izbor pozicije za nastambu može utjecati i tip staništa. Naime, Sheldon (195.) navodi kako se većina nastambi nalazi na otvorenom. Međutim, u našem slučaju (Slika 3.), najviše nastambi je bilo smješteno u sastojinama raznodobne strukture s gustim podrastom (), a nakon njih u raznodobnim sastojinama bez podrasta (7) i šikarama (). Generalno, sve su nastambe bile smještene u šumskoj vegetaciji. Ovo potvrđuje i istraživanje Panek i Bresiński (.), koji navode kako lisica pokazuje tendenciju osnivanja nastambi na području koje obrašćuje šumska vegetacija, čak i u kraju gdje dominiraju otvorene površine. Paralelno s tipom vegetacije na lokalitetu treba pratiti i tip supstrata u kome je nastamba smještena. Iz Slike. vidi se kako je najviše nastambi iskopano u supstratu koji čine zemlja i kamen (3 br, 1 polubr i 3 loge). Drugi po značenju supstrat je kombinacija korijena i zemlje (1 br, 9 polubr i loge) te kamena i zemlje (1 br, 7 polubr i 5 logi). U čistoj zemlji bilo je iskopano 17 br, polubr i 5 logi. Kombinacija supstrata zemlje-kamen-korijen relativno je rijetka no i tu je zabilježeno br i 5 polubr. Smještaj nastambe u žilištu stabla zabilježen je samo u jednom slučaju i radilo se o u. Prema Krim i sur. (199.) lisica prilikom izgradnje nastambi preferira šikare te sjeverozapadne ili sjeveroistočne ekspozicije, što se ne slaže s našim istraživanjima. Međutim, oni su istraživali jazbine na pješčanim dinama. Tamo je, zbog supstrata (urušavanje) bilo malo nastambi koje se koriste tijekom više godina ( tradicionalne jazbine) jer je kod njih od godine do godine varirao, a u našem primjeru radi se o nastambama koje lovci znaju već više desetaka godina. 3 5 th Croatian and 1 th International Symposium on Agriculture

Prostorni raspored i značajke lisičjih nastambi na južnom dijelu Parka prirode Medvednica Iako su u našem istraživanju bile zastupljene sve ekspozicije, najveći broj br i polubr je bio okrenut prema jugu (7 % br i % polubr). Nakon toga, kod br, slijedi jugoistočna ekpozicija (1 %), a kod polubr sjeverna i sjeveroistočna ekspozicija ( %). Loge su najviše bile izložene jugozapadnoj i zapadnoj ekspoziciji ( %). Rezultati analize varijance nisu pokazali razlike između ekspozicija navedenih iskopina kao niti razlike između ekspozicije otvora i ekspozicije padine na kome se otvor nalazi. Gołdyn i sur. (3.) također navode kako su ulazi u jazbinu uglavnom orijentirani prema južnim i istočnim ekspozicijama te se čini kako lisica izbjegava zapadne ekspozicije. Međutim, izbor ekspozicije je vjerojatno pod utjecajem mikroklimatskih čimbenika jer su u Švicarskoj (Fuchs, 1973.) ulazi u jazbinu uglavnom bili usmjereni prema sjeveru, sjeverozapadu i zapadu, a u Njemačkoj (Behrendt, 1955.; Haltenorth i Roth, 19.) prema jugoistoku, jugu i jugozapadu. Sheldon (195.) navodi kako se unutar jedne jazbine mogu nalaziti legla koja pripadaju dvjema ženkama. Ovu pojavu je nazvao kolektivne nastambe (eng. communal denning) i smatra je posljedicom visoke gustoće populacije, a povlači za sobom i lokacije s puno otvora. Naime, Baker i sur. (199.) navode kako lisičje populacije koje obitavaju u područjima s jakim ljudskim utjecajem (urbana i suburbana područja) žive u tzv. klanovima. Svaki klan se sastoji od alfa para (reproduktivni dio klana lisac i lisica), nešto ženskih pomagača i barem jedna ženka koja ne pomaže alfa paru (Cavallini, 199; Meia i Weber, 199.). Što je taj broj veći to je veća vjerojatnost da to područje nastanjuje veći broj jedinki lisica (ili jazavaca). Stoga smo za testirane utjecaja stanišnih čimbenika na koristili metodu višestruke regresije. Kao zavisna varijabla je uzet broj otvora po lokalitetu, a kao nezavisne varijable: ekspozicija, inklinacija, indeks topografske pozicije (Guisan i sur., 1999.), udaljenost do naselja, udaljenost do šumskih cesta, udaljenost do javnih cesta, tip supstrata i tip vegetacije. Koeficijent multiple determiniranosti je osrednji, ali je signifikantan (R =,; p<,1). Iz Tablice 1. može se vidjeti kako na pozitivan utjecaj imaju nagib terena, udaljenost do šumske ceste (s udaljenosti od šumske ceste broj iskopina raste) te ekspozicija ( je veći na toplijim ekspozicijama). Negativan utjecaj pokazuju tip supstrata (ako dominiraju iskopine u zemlji tada će otvora biti više, a ako se radi o kamenitom terenu tada će otvora biti manje) i udaljenost do javne ceste ( pada s udaljavanjem od javne ceste). Prostorno gledano, u našem istraživanju je broj iskopina po lokalitetu bio veći u dijelovima istraživanog područja s malim udjelom šume, a velikim udjelom naselja i kultiviranih površina (vinogradi, voćnjaci, vikendice i sl.), međutim višestruka regresija je isključila blizinu naselja iz daljnje analize. Tablica 1. Utjecaj okolišnih varijabli na lokaliteta s lisičjim nastambama Variables Beta Std.Err. of Beta B Std.Err. of B t(1) p-level Intercept -3,9 3,973-1,55,3339 nagib,5139,159,337,59 3,7,33 udalj_šumcest,3137,15513,,1,19,57 supstrat -,3359,15137 -,395,71-1,31,7 izloženost,317,1973,53,39195 1,1,11391 udalj_javcest -,3313,19975 -,1,53-1,7,35715 Iz dosadašnjih istraživanja i usporedbom s podacima dobivenim na Medvednici vidljivo je da se dosta rezultata poklapa. To govori u prilog potrebi stalnog praćenja lisice (ali i jazavca) kako bi se dobili jasniji prostorni podaci ne samo o životinjama nego i o samom staništu. Ne smije se zanemariti obostrano djelovanje životinja - stanište. Neki puta nam životinja bolje govori o staništu u kojem živi nego stanište o životinji. Literatura Baker P.J., Robertson C.P.J., Funk S.M., Harris S. (199). Potential fitness benefits of group living in the red fox (Vulpes vulpes). Animal Behaviour 5: 111-1. Behrendt G. (1955). Beiträge zur Ökologie des Rotfuchses (Vulpes vulpes). Z. Jagdwiss. 1: 113-15. Carter A., Luck G.W., Wilson B.P. (1). Ecology oft he red fox (Vulpes vulpes) in an agricultural landscape. 1. Dens-site selection. Aust. Mammal. 3: 15-15. Cavallini P. (199). Variation in social system of the red fox. Ethol. Ecol. Evol. 33-3. Section. Game Management and Beekeeping 37

Krešimir KRAPINEC, Tena KOTORAC, Dean KONJEVIĆ, Ernest GORŠIĆ Fuchs F. 1973). Untersuchungen fiber dle Baue von Rotfuchsen (Vulpes vulpes L.) im bernischen Hügeland. Mitteil. Naturforsch. Gcs. Bern 3. Guisan A., Weiss S. B., Weiss A. D. (1999). GLM versus CCA spatial modeling of plant species distribution. Plant Ecology. 13: 17-1. Haltenorth T., Roth H.H. (19). Short review of the biology and ecology of the red fox. Saugetierkunde Mitteilungen 1: 339-5. Krapinec K. (11). Program zaštite divljači za dio Parka prirode Medvednica Grad Zagreb za razdoblje 1/11. 19./. Republika Hrvatska Grad Zagreb-Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo 15 pp. Krim P. M., Bashore T. L., Kirkland G.L. (199). Den site characteristics and food habits of the red fox (Vulpes vulpes) on Assateague Island Maryland. Va J Sci 1: 3 351. Layne J.N., McKeon W. H. (195). Notes on red fox and grey fox den sites in New York. New York Fish Game J 3: 9. Macdonald D.W., Buesching C.D., Stopka P., Henderson J., Ellwood S.A., Baker S.E. (). Encounters between two sympatric carnivores: red foxes (Vulpes vulpes) and European badgers (Meles meles). J Zool (Lond) 3: 35-39. Meia J. S., Weber J. M. (199). Social organization of Red foxes (Vulpes vulpes) in the Swiss Jura Mountains. Z. Säugetierk. 1 57-. Panek M., Bresiński W. (.). Red fox Vulpes vulpes density and habitat use in a rural area of western Poland in the end of 199s compared with the turn of 197s. Acta theriol. 7: 33-. Sheldon W.G. (195). Denning habits and home range of red foxes in New York State. J Wildl Manage 1: 33. Voigt D.R., MacDonald D.W. (19). Variation in the spatial and social behaviour of the red fox Vulpes vulpes. Acta Zool. Fennica 171: 1-5. Vukelić J. Rauš Đ. (199). Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Zagreb, 31 pp. sa15_p3 3 5 th Croatian and 1 th International Symposium on Agriculture