Učenik: Luka Mesarić (1. razred) Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik rasanmiso@gmail.com Europski dabar (Castor fiber L.) povratnik u naše vodene ekosustave Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, tel: 040-645-400, Međimurska županija
SAŽETAK Istraživano je ponašanje europskog dabra na starom rukavcu (mrtvici) rijeke Drave kraj naselja Otok u Međimurskoj županiji. Ciljevi istraživanja su analizirati vrstu drveća na kojoj je zabilježena aktivnost europskog dabra, visinu, opseg stabla ispod grizotine te starost i udaljenost grizotine od obale. Također je bilježeno je li griženo stablo oboreno ili samo oštećeno. Pretraživanjem terena trebalo je locirati nastambe na istraživačkoj plohi. U terenskom radu korištena je sljedeća oprema: ključevi za određivanje vrsta, formular terenskog dnevnika, olovka, digitalni fotoaparat, potezni sklopivi metar (maksimalna dužina za mjerenje mu je pet metara), GPS marke Etrex, gumene čizme. Ustanovljene su 3 nastambe tipa humke, jedna veća prostranija i dvije manje. Najviše grizotina zabilježeno je na crnoj johi (52,34%) i običnoj vrbi (37,97%). Brojnost griženih stabala opada s udaljenošću stabla od obale, a aktivnost je zabilježena na 17 metara od obale. Od ukupnog broja stabala na kojima su zabilježene aktivnosti, 3/5 su oborena, a 2/5 su samo oštećena. Na osnovi starosti grizotina nameće se zaključak da je porodica bila najbrojnija 2007./2008. jer iz tog perioda je zabilježeno najveća aktivnost na stablima. Europski dabrovi najradije grizu mlada stabla od 3 do 6 odnosno 9 cm promjera. Grizotine na oborenim i oštećenim stablima su uglavnom na visini od 30 do 70 cm. Na istraživanom području nije zabilježena niti jedna brana.. 1
Sadržaj: 1. Uvod 1.1. Zoologija...2 1.2. Sistematika i rasprostranjenost europskog dabra...2 1.3. Europski dabar..3 1.4. Prehrana.8 1.5. Reintrodukcija europskog dabra u Hrvatsku...10 2. Obrazloženje teme 12 3. Materijal i metode....14 3.1 Korišteni materijal i oprema.14 3.2. Metode...14 3.2.1. Istraživačke lokacije.14 3.2.2. Lociranje nastambe...15 3.2.3. Mjerenje visine grizotine i opseg stabla grizotine....16 3.2.4. Procjena starosti grizotine.16 3.2.5. Određivanje vrste drveća....19 4. Rezultati. 21 5. Rasprava....26 6. Zaključci 30 7. Sažetak...31 8. Literatura..32 9. Fotodokumentacija......35 2
1. UVOD 1.1 Zoologija Zoologija (grč. zoon - životinja, logos rasprava, znanost) je grana biologije koja se bavi proučavanjem životinja. Zoološke discipline su morfologija, anatomija, psihologija životinja, sistematika ili taksonomija, ekologija, zoogeografija, fiziologija, genetika i etiologija. Zoologijom se bave zoolozi. Zoolozi znanstveno istraživački rad obavljaju u prirodi, laboratoriju ili zoološkom vrtu. Osim biologa zoologijom se danas bave veterinari, šumari, agronomi i geografi. Zoologija može biti opća ili posebna. Opća se bavi građom, životom, razmnožavanjem i razvojem životinja. Tako posebne podgrane zoologije proučavaju određene skupine životinja, npr. entomologija proučava kukce, ihtiologija proučava ribe, ornitologija proučava ptice, a mamologija proučava razred sisavaca kojemu pripada i europski dabar. 1.2 Sistematika i rasprostranjenost europskog dabra Sistematika europskog dabra je vrlo jednostavna.europski dabar pripada carstvu životinja, koljenu svitkovaca (Chordata), potkoljenu kralješnjaka (Vertebrata), razredu sisavaca (Mammalia), redu glodavaca (Rodentia), porodici dabrova (Castoridae), rodu dabar (Castor) te vrsti europski dabar (Castor fiber L.) (Bačić i sur., 2008.). Budući da je došlo do prostorne izolacije nekih populacija, došlo je do pojave nekoliko podvrsta europskog dabra na prostoru Euroazije. Na prostoru Europenajučestalija je podvrstacastor fiber fiberl. Europski dabar (Castor fiber L.) je izvorno bio rasprostranjen širom Europe i sjeverne Azije, od Škotske do istočnog Sibira. Dabrovi su naseljavali šumovita područja uz rijeke, rječice i potoke te veća i manja jezera okružena šumom. Ipak, tijekom 18. i 19. st. populacije dabrova bile su svedene na svega 4 3
izolirana područja : 1. u središnjem toku rijeke Elbe u Njemačkoj, 2. u donjem toku Rajne u Francuskoj, 3. u južnoj Norveškoj i 4. jedna veća populacija preživjela u Rusiji (Margaletić i sur., 2007.).Prema procjenama spomenute je lokalitete početkom 20. stoljeća nastanjivalo ukupno oko 1200 jedinki (Halley i Rosell, 2002.). Točan razlog nestajanja europskih dabrova ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Pretpostavlja se da je glavni razlog smanjenja brojnosti jedinki u populacijama bio lov zbog krzna, mesa te masti odnosno ulja (kastoreuma). Njegovi su prirodni neprijatelji vuk (Canislupus L.), mrki medvjed (Ursusarcots L.), ris (Lynx lynxl.) i kuna (Martesspp L.). Pretpostavlja se da su navedeni predatori samo djelomično utjecali na nestanak europskih dabrova na određenim staništima (Kunovac i Hadžić, 2005.). Upornim radom, prema uputama znanstvenika, tijekom 20. stoljeća ukupna brojnost jedinki se rapidno povećava, retroindukcijom na brojna staništa diljem Europe i Azije. 2003. godine procjenjuje se da ukupna brojnost jedinki europskog dabra iznosi oko 640 000 (Halley i Rosell, 2005.). 1.3 Europski dabar Europski dabar je semiakvatična vrsta što znači da živi u vodi i na kopnu (slika 1.) i najveći je glodavac sjeverne hemisfere. Odličan je plivač te dobro roni, pod vodom može izdržati 15 minuta. Dobrom plivanju i ronjenju pridonosi zdepasta građa tijela.starije jedinke narastu do 1 m dužine, a visina u hrptu im je od 30 do 40 cm. Rep mu je dug oko 30 40 cm, veoma je širok i plosnat (slika 1.). Odrasli dabar može težiti od 20-30 (35) kg (Grubešić 2008.), ili od 18-20 (30) kg (Kunovac i Hadžić 2005.). Glava mu je široka otraga, prema naprijed je sužena, a završava tupom njuškom. Vrat mu je kratak i debeo. Vrlo snažne noge su kratke, stražnje noge su malo duže od 4
prednjih i završavaju s pet prstiju. Između prstiju ima plivaću kožicu (slika 2.). Snažne prste i nokte imaju prednje noge, a njima se služi za kopanje zemlje, pridržavanje i nošenje drveća. Tijelo mu je prekriveno dlakom osim repa koji je prekriven ljuskama poput biber crijepa na krovovima kuća. Vrsta crijepa «biber» je dobila naziv prema njemačkoj riječi biber što znači dabar (Grubešić, 2008.). Dlaka je na vanjskom dijelu čvršća (osje), a ispod nje su vrlo sitne malje. Europski dabar ima čak do 23000 dlačica/cm 2 (Djoshkin i Safonov, 1972.). Boja dlake je tamno kestenjasto-sivkasta, a na trbuhu je svjetlija. Dabrovi su pretežno aktivni noću, ali su njihove aktivnosti zabilježene i danju.iznimno su spretni te lako mogu držati male predmete među prstima (slika 2.) dok se hrane. Svi dabrovi koriste rep za lupanje po površini vode kad osjete opasnost, a zatim zarone (Kunovac i Hadžić 2005.). Slika 1. Europski dabar (preuzeto: http://www.squidoo.com/beaverslife_101) 5
Slika 2. Prsti i plivaća kožica (preuzetohttp://www.quaggaillustrations.de/h0008276.jpg) Europski dabar ima heterodontno zubalo (slika 3.). Sjekutići su mu preobraženi u glodnjake. Iznimno su veliki i neprestano rastu te ih mora trošiti glodanjem kako ne bi narasli preveliki. Upravo zbog toga dabrovi često glođu stabla, a da ih ne obaraju niti ih koriste u bilo koje druge svrhe (Kunovac i Hadžić, 2005.). S prednje strane prekriveni su narančastim slojem cakline,a sa stražnje bijelim dentinom. Zubalo se sastoji od 4 sjekutića glodnjaka (2 gore, 2 dolje), 4 pretkutnjaka (2 gore, 2 dolje) i 12 kutnjaka (6 gore i 6 dolje). Dabrovi nemaju očnjake (Grubešić, 2008.). Ukupno imaju 20 zuba (Piechocki, 1989.). Zube koriste za hranjenje, čišćenje krzna, rušenje stabla te prenošenje mladih i grančica (Wilsson, 1971.).Snažne čeljusti i oštri zubi glodnjaci su u obliku dlijeta te mu omogućavaju podgrizanje i rušenje stabala, što ne može ni jedna druga životinjska vrsta (Grubešić, 2008.). 6
Slika 3. Lubanja s zubalom (http://www.paintedwolf.livejournal.com/27209.html) Prema načinu života svi dabrovi su monogamne vrste, što znači da su mužjak i ženka cijelog života zajedno i čine osnovu svake familije. Familije dabrova se sastoje od roditeljskog para i dvije generacije mladunčadi. Mlade jedinke postižu spolnu zrelost s 2,5 godine starosti. Tada mladi dabrovi postaju samostalni, odvajaju se od roditelja i zasnivaju svoju vlastitu familiju. Vrijeme parenja je od siječnja do ožujka, parenje se zbiva u vodi. Prosječna bremenitost u ženke traje oko 105 dana, a mladekoti od travnja do lipnja. Jedna familija ima samo jednu generaciju mladih godišnje. Ženka okoti 1-5 mladih. Nakon okota mladunčad odmah progleda te na sebi ima finu mekanu dlaku. Masa mladunaca nakon okota iznosi 500-700 grama i dugački su oko 30-35 cm. Oko 2 mjeseca sišu mlijeko koje je dvostruko masnije od kravljeg, a biljnu hranu počinju jesti s 2 mjeseca starosti. U to vrijeme u pratnji roditelja izlaze iz nastambe. Europski dabar gradi jazbine u riječnim obalama kao skrovišta i mjesta za donošenje mladih na svijet. Kada je nemoguće načiniti jazbinu u nasipu uz vodu tada na obali gradi humke od granja i komada drveća (slika 4.). Nastamba, bila ona jazbina ili 7
humka, uvijek ima više ulaza odnosno izlaza zbog eventualne opasnosti od neprijatelja. Nastambu gradi na onom mjestu gdje se nalazi najviše hrane, potreban mir i prikladan zaklon (Grubešić, 2008.). Dabar doživi starost od 17 do 20 godina, a do 16 aktivno sudjeluju u reprodukciji (Djoshkin i Safonov, 1972.). Kunovac i Hadžić (2005.) pak tvrde da im je prosječni životni vijek 7-8 godina, a rijetko kad i 25 godina. Slika 4. Humka i brana(preuzeto http://www.squidoo.com/beavers) Najpovoljnija staništa europskog dabra su sporiji vodotoci i vodene površine te obale obrasle močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osim dovoljne količine zeljaste i drvenaste vegetacije na staništu je bitna dubina vode od minimalno 30 cm. Ukoliko se dubina vode smanjuje na prostoru koji nastanjuje tada gradi brane kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Ne nastanjuje rijeke s snažnim vodenim strujama i velikim kolebanjima vode (Grubešić 2008.). Jedna porodica u prosjeku zauzima prostor 2,6 km vodenog toka. Dužina prostora varira od 0,5 do 13 km, što ovisi prvenstveno o prehrambenom potencijalu na staništu (Kunovac i Hadžić, 2005.). Svoj teritorij obilježavaju sekretom podrepnih žlijezda (kastoreum). Kastoreum ima ljekovita svojstva jer sadrži salicilnu kiselinu. 8
1.4 Prehrana Europski dabar je jedinka koja je usko povezana sa svojim staništem. Hranu pronalazi u neposrednoj okolini svoje nastambe (Hartman i Axelsson, 2004.). Na staništu mora imati dovoljne količine biljne hrane dostupne tijekom cijele godine. Isključivi je biljojed (Grubešić 1995.).Vrsta biljne hrane koju konzumiraju tijekom cijele godine ovisi prvenstveno o sastavu vegetacije u vodi, uz obalu te u uskom priobalnom pojasu udaljenom od vode najčešće do 15 m. Maksimalno zabilježeno kretanje na kopnu iznosi do 40 mod vode (Grubešić 1995.). To je zato što se brže kreće u vodi nego na suhom. Također glavnina prirodnih neprijatelja su mu kopnene životinje. U proljeće, ljeto i jesen glavninu prehrane čini vodeno bilje, trave, razne grmolike vrste biljaka i paprati. Jede lišće, korijenje i mlade izbojke mekih listača uz vodu. U kasnu jesen (nakon prvog mraza) i zimi, glavni i isključivi izvor hrane su mu drvenaste biljke. Tadase hrani mladom korom uglavnom mekih drvenastih listača koje rastu u vodi ili uz vodu u blizininjegovih nastambi.analizom promjera stabala u šumi «Žutica» na području Posavine ustanovljeno je da najviše grizu mlada stabla promjera od 1-5 cm (Margaletić i sur., 2006.). U probavnom kanalu ne probavljuju celulozu na isti način kao preživači. U stražnjem crijevu mogu probaviti tek oko 30% celuloze, a ostatak celuloze izbace iz tijela izmetom kojeg ponovno pojedu (Grubešić, 2008.). Takvu pojavu u životinjskom svijetu nazivamo koprofagija. Nikad se ne hrane starom korom biljaka starih više godina. To je jedan od razloga zašto više obara mlada stabla manjeg promjera. Međutim, kada na staništu ponestane mladih stabala tada obaraju starija stabla kako bi došli do mlade kore iz krošnji. Jedan dio izbojaka i grana ne jede odmah, već ih odnosi do podvodnog spremišta hrane.tako spremljene rezerve koristi 9
zimi kad su vodene površine zaleđene. Tada, zbog leda na površini vode, ne može izlaziti na kopno u potragu za hranom. Nakon što pojede mladu koru s izbojaka ili granja, ostatak koristi za gradnju nastambi ili brana. Dabar diljem Europe za hranu koristi oko 300 vrsta drvenastih i zeljastih biljaka. Na ispitivanom području Turopoljski lug utvrđeno je da dabrovi u prehrani koriste sljedeće vrste: Cornus sanguinea L.(svib), Acer campestrel.(klen), Crataegus sp.(glog), Carpinus betulus L.(obični grab), Pyrus pyrasterburgsd.(divlja kruška), Ulmus minor L.(nizinski brijest), Fraxinus angustifolia Vahl.(poljski jasen)i Salix albal. (obična vrba) Pri tome dabrovi uopće nisu konzumirali stabla sljedećih vrsta: Quercus roburl. (hrast lužnjak), Corylus avellanal. (obična lijeska)ieuonymus europaeus L.(obična kurika) (Grubešić i sur., 2007.). Vrste drvenastih biljaka zastupljene u zimskom režimu ishrane ovise o tipu biljne životne zajednice koje nastanjuju. Tako istraživanja u šumi Žutica pokazuju da su najučestalije grizotine europskog dabra zabilježene na lijesci (Margaletić i sur., 2006.). U šumi Turopoljski lug najučestalije grizotine europskog dabra su zabilježene na jasenu i glogu. Najviše oštećene vrste bile su sastavni dio grmlja u šumskoj životnoj zajednici hrasta lužnjaka (Margaletić i sur., 2007.). Također je vidljivo da se dabar najučestalije hrani u zoni 15m od obale, a najveća izmjerena udaljenost grizotina od obale iznosi 40m. Pregledom 200 oštećenih biljaka vidimo da je 91% bilo odgriženo na visini od 10-50cm, a rijetko kad (2%) više od 70 cm. Po uzroku od 523 pregledane biljke 85% bile su neoštećene, 4% su bile oštećene, a 11 % odgrižene (Margaletić i sur., 2007.). 10
1.5 Reintrodukcija europskog dabra u Hrvatsku Budući da je europski dabar bio stanovnik naših vodenih ekosustava, u provedbu njegove reintrodukcije pristupila je i Hrvatska. Projekt povratka europskog dabra u Hrvatsku započeo je 1993. Zbog uspješnosti projekta najprije su ispitivani abiotički i biotički čimbenici na eventualnim potencijalnim staništima u Republici Hrvatskoj.Ustanovljeno je 17 od 29 rodova drvenastih biljaka koji su na popisu jelovnika europskog dabra (Nummi 1989.; Schwab i sur., 1992.; Grubešić,1993., 1995.).Projekt povratka europskog dabra u Hrvatsku realiziran je u suradnji Šumarskog fakulteta iz Zagreba i Wildbiologische Gesellschaft iz Münchena. Svi dabrovi koji su dopremljeni i ispušteni u Hrvatsku iz različitih su lokaliteta u Bavarskoj. Nakon obavljenih istraživanja svih ekoloških čimbenika na potencijalnim staništima ustanovljeno je da postoje gotovo idealni uvjeti za naseljavanje. Doprema i ispuštanje dabrova iz Bavarske u Republiku Hrvatsku obavljena je u periodu od travnja 1996. do ožujka 1998. Nakon ispuštanja u naše dobro očuvane vodene ekosustave, životinje su kontinuirano praćene. Nakon kratke faze adaptacije u staro-novim prirodnim staništima dabrovi su se počeli uspješno razmnožavati.brojnost jedinki u populacijama je u stalnom porastu. Stoga se dabrovi rasprostranjuju na nova staništa uzvodno i nizvodno od mjesta ispuštanja (Grubešić 2004.). Pokazatelj uspješnosti navedenog projekta je nastanjenost europskih dabrova na Česmi i Lonji, Savi, Odri, Kupi, Ilovi, Dravi, Muri,Plitvici i Bednji te na njihovim pritocima. 11
Jedno od odabranih staništa za naseljavanje su rukavci rijeke Drave kraj naselja Legrad. Vremenski tijek naseljavanja29 jedinki europskih dabrova u rukavce Drave kraj naselja Legraddopremljenih iz Bavarske prikazan je u tablici 1 (Grubešić, 2008.). Tablica 1. Retroindukcija na Dravi kod Legrada Datum ispuštanja lokalitet Broj ispuštenih jedinki Omjer spolova: M:Ž 30.10. 1997. Legrad, rukavci Drave 13.11. 1997. Legrad, rukavci Drave 4.12. 1997. Legrad, rukavci Drave 23.12.1997. Legrad, rukavci Drave 2 1:1 8 4:4 5 3:2 14 9:5 ukupno 29 17:12 Koristi europskog dabra u vodenim ekosustavima su višestruke. Svojom prehranom zimi pridonosi prirodnom procesu obnavljanja drvenastih biljnih vrsta na staništu. Njihova prisutnost omogućuje produkciju novih izbojaka i mladih stabljika. Tako vrba, joha i brojne druge vrste drveća daju puno novih izbojka iz panja srušenog drveta. Izgradnjom brana povećavaju se vodene površine u kojima rastu biljke. Biljke u vodi omogućuju povećanje brojnosti beskralježnjaka. Posljedica toga je da u vodenim ekosustavima ima više hrane za ribe, ptice i vodozemce, kojima se hrane razni predatori. Osim koristi moguće je i štetno djelovanje europskog dabra u voćnjacima i poljoprivrednom zemljištu ukoliko se nalaze blizu staništa. Tada se preporučuje zaštita 12
voćaka žičanom mrežom, postavljanjem plašila ili električne ograde. Hvatanje i premještanje životinja se preporučuje samo u slučaju potkopavanja i urušavanja riječnih obala (Grubešić, 2008.). 13
2. OBRAZLOŽENJE TEME Poznato je da su dabrovi potpuno isčezli na našem području. Na području Hrvatske dabar je nestao krajem 19. stoljeća, zadnji primjerci zabilježeni su 1857. u Dunavu. Ponovno je vraćen u vodene ekosustave u periodu od 1996. - 1998. godine u okviru projekta "Dabar u Hrvatskoj" (Grubešić, 1995.). S obzirom da se uspješno prilagodio našim očuvanim staništima i prirodno se proširio i na naše područje gdje obitava već nekoliko godina, zanimale su nas njegove aktivnosti, a naročito utjecaj aktivnosti dabra na drvenaste biljke(drveće i grmlje) uz vodu u okviru odabranih istraživačkih ploha našeg lokalnog okruženja koje nastanjuje europski dabar. Ciljevi istraživanja su locirati nastambe europskog dabra, izmjeriti visinu grizotine i opseg stabala ispod grizotine, procijeniti starost grizotine i navesti je li grizotina samo nagrizanje ili je stablo srušeno, odrediti vrstu drveta koje grizu te izmjeriti udaljenost aktivnosti od obale. Pretpostavljamo da ćemo na istraživanom području pronaći više nastambi pošto je dabar prisutan više godina, a prema literaturi saznajemo da mijenjaju područje djelovanja iz godine u godinu. Zbog eventualne opasnosti od neprijatelja, jedna porodica europskih dabrova ima istovremeno više nastambi, no samo jednu koriste.pretpostavljamo da će većina lokacija grizotina biti u području do 15 metara od obale (Grubešić, 1995.),a da će sporadična maksimalna udaljena aktivnost od vode iznositi 40metara. Bolji su plivači nego hodači, pa se zbog eventualne opasnosti ne udaljavaju daleko od vode. Prema podacima iz literature u zimskom periodu hranjenja najviše koriste mladu koru vrbe, johe i topole (Grubešić, 1995., Kunovac i Hadžić, 2005., Rosell i sur., 2005.), stoga očekujemo najviše grizotina upravo na tim vrstama. 14
Pretpostavljamo da visina grizotine na drveću ovisi o spolu te veličini, odnosno starosti životinje. U jednoj porodici žive ovogodišnja i prošlogodišnja mladunčad. Prošlogodišnja mladunčad također sudjeluje u pronalaženju hrane (grizenje). Vjerojatno su manji pa su njihove grizotine niže. Ukoliko grizu debljedrvo, vjerujemo da se članovi porodice udružuju u aktivnosti.deblja stabla ruše kako bi došli do krošnje jer jedu samo mladu koru s grana, a grane koriste kao građevni materijal za gradnju nastambe ili brane. Stariju koru s drveća ne jedu (Margaletić i sur., 2007.). 15
3.MATERIJAL I METODE 3.1. Korišteni materijali i oprema Korišteni materijali za istraživanje su: dabar kao istraživana vrsta, stari rukavci Drave kod mjesta Otok kaopodručje istraživanja te drvenasta vegetacija.pri terenskom radu korištena je sljedeća oprema: ključevi za određivanje vrsta, formular terenskog dnevnika, olovka, digitalni fotoaparat, potezni sklopivi metar (maksimalna dužina za mjerenje mu je pet metara), GPS marke Etrex, gumene čizme. 3.2 Metode 3.2.1. Određivanje istraživačkih lokacija Nakon pretraživanja terena uz rijeke Dravu i Muru odlučeno je da istraživanje obavimo starom rukavcu (mrtvici) rijeke Drave kraj naselja Otok u Međimurju. Sve istraživačke lokacije su smještene u pravokutniku kojeg omeđuju županijske ceste: od naselja Otok do derivacijskog kanala, cesta koja se proteže od početka drenažnog kanala uz Dravu do ludbreškog mosta, zatim cesta od ludbreškog mosta do početka naselja Otok prije kanala te sam kanal koji je usporedan s naseljem Otok do Ribičke kućice. Opisana površina isprepletena je brojnim kanalima i mrtvicama te je pogodna za obitavanje europskog dabra.oko vodene površine nalazi se vrlo bogata životna zajednica poplavnih šuma vrbe i topole (Salici - populetum nigrae) u kojoj je obilje drvenastog materijala za hranu i gradnju brana te nastambi. Istraživačka ploha prikazana je na karti (slika 5.). 16
Slika 5. Zemljovid istraživačke plohe (preuzeto: http://maps.google.hr/maps) 3.2.2. Lociranje nastambe Nastambe dabrova možemo prepoznati po mnogo naslaganog i povezanog drveća, sa zemljom, blatom, lišćem. Površina koju zauzima tako načinjena nastamba može iznositi i preko 30 m 2 te se nalazi neposredno uz vodu. Podvodnih ulaza u nastambu redovito postoji više i uvijek su na dubini od minimalno 30 cm. Prilikom svakog pronalaska nastambe dabrova, odredili smo uz pomoć GPS uređaja njezine koordinate te nadmorsku visinu. Pomoću metra izmjerili smo i izračunali površinu same nastambe te njenu visinu iznad vode. 17
3.2.3. Mjerenje visine grizotine i opseg stabla ispod grizotine Visina grizotine mjeri se uz pomoć metra (tračni, potezni metar, duljine 5 metara) od tla pa do visine grizotine. Ukoliko je stablo samo oštećeno, a da pri tom nije do kraja odgriženo ili srušeno, tada se visina mjeri od tla do sredine oštećenja. Vrijednost, izražena u centimetrima, zapisuje se u terenski dnevnik. Opseg stabla mjeri se ispod grizotine, uz pomoć tračnog metra, tako da se metar omota oko odgriženog ili nagriženog stabla. Opseg stabla upisuje se u terenski dnevnik. 3.2.4. Procjena starosti grizotine Procjena starosti grizotine radi se metodom prema Grubešiću (2003.). Znamo da dabrovi na ovom području djeluju više godina, stoga treba i utvrditi koliko godina je stara sama grizotina. Ovogodišnja odnosno ovozimska grizotina (slika 6.) je svjetla i često se oko nje nalazi triješće. Dabrovi mladom srušenom drveću ili mladim ograncima gule koru (slika 7.). Jednogodišnje grizotine (slika 8.) razlikuju se prema mladim izbojcima ispod mjesta griženja. Dvogodišnje grizotine (slika 9.) se prepoznaju prema dvogodišnjim mladicama koje izrastaju ispod mjesta griženja. Trogodišnje ili višegodišnje grizotine (slika 10.) prepoznajemo prema jako izraslim mladicama ili pak prema trulom ostatku obraslom gljivom gubom. 18
Slika 6. Ovozimska grizotina Slika 7. Oguljena kora 19
Slika 8. Jednogodišnja grizotina Slika 9. Dvogodišnja grizotina 20
Slika 10. Trogodišnja ili višegodišnja grizotina 3.2.5. Određivanje vrste drveta Za određivanje vrsta korišten je slikovni ključ (Gelenčir i Gelenčir, 1991.) i opisni ključ Male flore Hrvatske (Domac, 1984.). Za potrebe određivanja vrsta u zimskim uvjetima kad padne lišće, načinili smo ključ za određivanje prema izgledu kore koji je prikazan u tablici 2. Za determinaciju svježe oborenih ili porušenih stabala ili grmova koriste se i izbojci te pupovi preostalih stabala ili izbojci i pupovi iz krošnje porušenih stabala. 21
Tablica 2. Ključ za određivanje vrsta Vrsta mlada kora stara kora bijela vrba meko drvo svjetlosmeđa siva ispucala crna joha meko drvo zelenkastosmeđa crno smeđa, ljuskava jasen tvrdo drvo glatka maslinasto siva brijest srednje tvrdo drvo sivosmeđa, glatka, grane glatke siva, ispucala na sitna nepravilna višekutna polja uzdužno duboko ispucala u četvrtaste ili mnogokutne ljuske, tamnosmeđe do crvenkastomrke boje, kora debela i do 3 cm bijela topola meko drvo sivobijela, glatka tamnosiva izbrazdana crna topola meko tvrdo pepljastosiva i glatka smeđe siva i ispucala, kora debela i do 5 cm breza meko drvo bijela, glatka ljušti se na tanke listiće kao papir 22
4. REZULTATI Terensko istraživanje je obavljeno 9 puta na lokaciji starog rukavca (mrtvici) rijeke Drave kraj naselja Otok u Međimurskoj županiji u vremenskom periodu od 8.1. do 8.2. 2011. godine. Nalaz terenskog dnevnika od 25. siječnja prikazan je u tablici 3. Na1114 stabala različitih vrsta zabilježena je aktivnost europskog dabra. Na istraživanom su prostoru pronađene 3 nastambe u obliku humke (slika 11.). Geografske koordinate humki su: 1. N46.321593, E16.585665 ; 2. N46.323994, E16.578884 i 3.N46.322216, E16.586523. Prva nastamba se sastoji od 2 velika «stožca» i 3 manja prekrivena granama i blatom pomiješanim ostacima zeljaste vegetacije. Također je vidljiva hrpa granja u vodi kraj same nastambe. Na humci su vidljivi svježi blatni nanosi. Promjer cijele humke iznosi 11,8 metara, a površina joj je 37 m 2. Druge dvije humke manjeg su promjera (5.4 i 6,7 m). 23
Slika 11. Humka 24
redni broj vrsta visina (cm) opseg (cm) udaljenost od vode (m) starost grizotine (godina) oboreno ili oštećeno stablo 1. vrba 50 63 3 1 Oštećeno 2. vrba 30 20 3 0 Oboreno 3. vrba 48 15 2 0 Oboreno 4. vrba 53 55 1 1 Oboreno 5. jasen 48 83 2 0 Oboreno 6. joha 30 10 0 1 Oboreno 7. joha 60 15 1 1 Oboreno 8. joha 55 14 0 1 Oboreno 9. joha 30 8 0 2 Oboreno 10. joha 34 10 0 0 Oboreno 11. joha 41 12 1 1 Oboreno 12. joha 40 16 3 3 Oboreno 13. topola 40 30 1 0 Oštećeno 14. vrba 45 33 2 1 Oboreno 15. vrba 35 20 1 0 Oboreno 16. vrba 55 46 1 0 Oboreno 17. vrba 46 51 2 0 Oboreno 18. vrba 35 22 2 1 Oštećeno 19. jasen 60 25 1 1 Oštećeno 20. joha 55 30 1 1 Oštećeno 21. joha 43 28 1 0 Oštećeno 22. joha 47 40 2 0 Oboreno 23. vrba 50 40 2 1 Oboreno 24. vrba 45 30 1 1 Oboreno 25
broj broj stabala Europski dabar (Castor fiber L.) 2013 25. vrba 40 35 2 1 Oboreno Tablica 3: Terenski dnevnik 25.1.2011. Učestalost broja stabala na kojima je zabilježena aktivnost europskog dabra u odnosu na visinu grizotine prikazana na slici 12. 400 350 300 250 200 150 100 50 0 visina / cm Slika 12. Visina grizotine Opseg griženih stabala mjerenih ispod mjesta griženja prikazan je na slici 13. 350 300 250 200 150 100 50 0 opseg/cm Slika 13. Opseg stabla 26
broj griženih stabala 0-1 1-2 2-3 3-4 4-5 5-6 6-7 7-8 8-9 9-10 10-11 11-12 12-13 13-14 14-15 15-16 16-17 17-50 Europski dabar (Castor fiber L.) 2013 Udaljenost stabala na kojima je zabilježena aktivnost europskog dabra prikazana je na slici 14. 350 300 250 200 150 100 50 0 udaljenost od vode/m Slika 14. Udaljenost grizotine od obale Rezultati procjene starosti grizotina nastalih aktivnošću dabra prikazana je na slici 15. 27
broj stabala broj griženih Europski dabar (Castor fiber L.) 2013 500 400 300 200 100 0 2010./2011. 2009./2010. 2008./2009. 2007./2008. 2006./2007. starost Slika 15. Starost grizotina Odnos broja oborenih i neoborenih stabala kao rezultat aktivnosti europskog dabra prikazani su na slici 16. 700 600 500 400 300 200 100 0 odgriženo oštečeno Slika 16. Grižena oborena i neoborena stabla Odnos broja griženih stabala prema vrsti drveta prikazan je na slici 17. 28
600 500 400 300 200 100 0 Slika 17.Grizotine na drvenastim vrstama 29
5. RASPRAVA Gotovo sve obale istraživanog područja na mrtvicama starog toka rijeke Drave su vrlo niske te nisu pogodne za nastambe u obliku jazbina. Stoga je i očekivano da će se pronaći nastambe u obliku humke. Prva nastamba je promjera 11,8 m, površine od 37 m 2 te se pretpostavlja da u njoj obitava jedna stabilna porodica s dvije generacije mladunčadi. Sama nastamba vjerojatno ima više prostorija za boravak. Na osnovi vanjskog promjera nastambe nameće se zaključak da su prostorije u samoj humci prostrane. Humka je sagrađena na krajnjem završnom dijelu trokutastog poluotoka (ulaz orijentiran prema istoku) kojemu su obale okružene kanalima i mrtvicama. Obale su obrasle gustim sklopom drvenastim vrstama koje osiguravaju dovoljnu količinu hrane u zimskom periodu. Prostor na kojemu se nalazi humka gotovo da i ne posjećuju članovi lokalnog ribolovnog društva tako da članovi familije imaju potreban mir. Ostale dvije humke su manjeg promjera (5,4 i 6,7 m) i sastoje se samo od jednog vrha. Površina manje iznosi 17m 2, a veće 21m 2. Kao i kod prve, izlazi iz nastambi su usmjereni prema istoku. Pretpostavljamo da u manjim humkama nisu smještene familije, već da ih koriste članovi familije iz prve prostrane humke kao rezervno sklonište. Na istraživanoj plohi nije zabilježena niti jedna brana nastala aktivnošću dabrova. Vjerojatno su godišnja kolebanja razine vode na istraživanim prostorima mrtvica mala. To svojstvo samo stanište čini kvalitetnijim. Na istraživanom lokalitetu zabilježene su 1114 grizotine na sljedećim drvenastim vrstama: joha (52,34%) i obična vrba (37,97%), zatim jasen (3,50 %), topola (3,14%), svib (2,24%) i brijest (0,81%) (slika 17.). Rezultati su očekivani s obzirom da istraživani prostor čini šumska životna zajednica poplavne šuma vrbe i 30
topole. Prema podacima iz literature europski dabrovi najradije obaraju ili samo nagrizaju stabla mekih listača. Osim toga, vrsta hrane koju uzimaju ovisi o sastavu vegetacije u vodi i uz obalu (Grubešić 1995.). Mrtvice na mjestima čine vrlo plitki kanali iz kojih izrastaju stabla mlade johe promjera do 20 cm. Neposredno uz vodu na obali je učestalija obična vrba i topola. Najučestalije aktivnosti su zabilježene na johi.johu mogu gristi u plitkoj vodi, što im povećava osjećaj sigurnosti u odnosu na aktivnosti na kopnu. Pretpostavljaseda je kora vrbeprobavljivija od kore topole i drugih griženih vrsta zbog zabilježenih učestalijih aktivnosti europskog dabra na običnoj vrbi u odnosu na topolu i druge vrste. Prilikom griženja stabla životinja se osovi na stražnje noge pri čemu joj rep pomaže za održavanje stabilnosti. Prednjim nogama obuhvaća stablo koje grize. Visina grizotine ovisi o spolu, duljini i starosti životinje (Margaletić i sur., 2007.). Na osnovi slike 12. vidljivo je da se glavnina grizotina nalazi na visini od 40 do 60 cm. Pretpostavlja se da su te grizotine načinile odrasle jedinke. Manja je učestalost grizotina ispod 40 cm, koje su vjerojatno posljedica aktivnosti mlađih jedinki manje duljine. Također, učestalost grizotina na visini većoj od 80 cm je manja i zabilježena je uglavnom u stabala koja izrastaju, odnosno granaju se iz jednog panja. U sredini između stabala je obično prazan prostor (na visini 20 do 30 cm, a u iznimnim slučajevima i 40-50cm) u koji mogu ući životinje te se na miru baviti grizenjem. Opseg stabla ispod grizotine uglavnom iznosi od 10 do 30 cm. Promjer takvih stabala iznosi od 3 do 9,6 cm. To su mlada stabla jer se dabrovi ne hrane korom sa starih stabala većeg promjera (Margaletić i sur., 2006.). Ukoliko i obaraju veća stabla onda je to zbog mlade kore sa grančica pri samom vrhu. Slabije grizu stabla opsega do 10 cm odnosno promjera do 3 cm. Najučestalije grizotine su na stablima opsega od 10 31
do 20 cm. Što se povećava opseg stabla učestalost grizotina na takvim stablima je sve manja. Rezultati su u skladu s očekivanima, slično kao i u drugih autora. Iz slike 14. vidljivo je da je broj zabilježenih aktivnosti na stablima i udaljenost od obale obrnuto proporcionalne veličine. Najveći broj grizotina na drveću je zabilježen neposredno uz obalu. Budući da se dabrovi brže kreću u vodi nego na kopnu iz sigurnosnih razloga svoje aktivnost obavljaju što je moguće bliže vodenoj površni. Prema podacima iz literature maksimalno izmjereno kretanje od vodene površine je na udaljenosti od 40 metara, mada je najučestalije do 15 metara (Grubešić 1995.). Prema rezultatima istraživanja je vidljivo da maksimalna izmjerena udaljenost grizotina od vode iznosi 50 metara. Glavnina grizotina je zabilježena uz vodu ili na udaljenosti do 10 metara od obale. Vjerojatno radijus kretanja u odnosu na vodu ovisi o više čimbenika, prvenstveno o vrsti vegetacije, starosti stabala i osjećaja sigurnosti same životinje. Pri izlasku na obalu iz vode uvijek koriste isti put. Stoga je moguće na terenu vidjeti utabane staze kojima se kreće. Na stazama zbog njihova intenzivnog kretanja ne raste zeljasta vegetacija. Podaci o procjeni starosti grizotina su prikazana na slici 15. Najmanje je zabilježeno grizotina starosti 4. godine (oko 4,5%) odnosno onih načinjenih u sezoni 2006./2007. Vjerojatno je jedan veći dio tih ostataka razorio zub vremena, (procesi truljenja, insekti) pogotovu na onim panjevima koji se nisu iz bilo kojih razloga uspjeli revitalizirati mladim izbojcima. Najviše je grizotina, gotovo 36% od ukupnog broja, zabilježeno u sezoni 2007./2008. Vjerojatno je u toj sezoni roditeljski par imao najbrojnije potomstvo te je trebalo više hrane za čitavu porodicu. Broj zabilježenih grizotina sljedeće vegetacijske sezone (2008./2009.) opada na 29%. To možemo tumačiti manjom brojnošću mladih u familiji. U ljeto 2009. godine lokalno ribolovno 32
društvo čisti dno vadeći eutrofikacijski mulj bagerima. Navedena antropogeni utjecaj zasigurno ometa životne aktivnost porodice. Vjerojatno broj mladih jedinki u porodici se smanjuje ili čak cijela familija napušta navedeno stanište. Sljedeću sezonu (2009./2010.) broj grizotina se smanjuje na svega 15%. Najmanji broj grizotina je zabilježen tijekom zime 2010./2011., svega 5%. Razlog tomu je vrijeme istraživanja, uglavnom tijekom siječnja 2011. Budući da još ima dosta vremena do početka sljedeće vegetacijske sezone vjerujemo da će navedeni postotak bitno uvećati. Isto tako tijekom prosinca 2010. nije bilo snijega i nije zabilježena niti jedna grizotina. Prve grizotine na terenu su zabilježene tek nakon prvog padanja snijega krajem prosinca 2010. Analizom prostornog rasporeda oborenog ili oštećenog drveća u odnosu na starost grizotine, nameće se zaključak da aktivnost europskog dabra na nekom području tijekom jedne sezone vezana za teritorij kojeg obilježavaju. Kad svoju aktivnost započnu na nekoj plohi onda se na istoj zadržavaju određeno duže vrijeme, gotovo cijelu jednu sezonu. Na kopnenim plohama uz obalu duljine 25 do 50 metara zabilježene su grizotine pretežito iste starosti. Iz slike 16. vidljiv je omjer oborenih (oko 60% ) i oštećenih stabala (40%). Oborena stabla koristi za prehranu u zimskom periodu, a nakon toga im oguli koru za gradnju nastambi te za gradnju brana. Oštećena stabla služe za obilježavanje teritorija i za trošenje prednjih sjekutića preobraženih u glodnjake koji se moraju neprestano trošiti (Kunovac i Hadžić, 2005.). Pretpostavlja se da stabla obara zimi kad se hrani pretežno drvenastom biljnom masom, a oštećuje ih uglavnom ljeti tijekom vegetacijske sezone kad ima dovoljno zeljaste hrane. Zeljastom hranom, koju više preferira ljeti, ne može brusiti svoje snažne glodnjake. Na istraživanoj plohi dijelovi oguljenih oborenih stabala dužine od 1 do 2 metra vidljivi su samo u vodi ili neposredno uz vodu. 33
6. ZAKLJUČCI na istraživanom lokalitetu zabilježene su 3 nastambe u obliku humke, jedna veća i dvije manje u istraživanoj šumskoj zajednici najveća aktivnost dabra u obliku grizotina je zabilježena na crnoj johi (52,34%) i običnoj vrbi (37,97%), zatim jasenu (3,50%), bijeloj topoli (3,14%), svibu (2,24%) i brijestu (0,81%) vrsta hrane ovisi o sastavu vegetacije, više preferira mekanije vrste drvća broj griženih stabala opada s udaljenošću stabla od obale, najmanja brojnost griženih stabala je zabilježena na udaljenosti 17 metara od obale oko 3/5 oborenih stabala su korištena za prehranu u zimskom periodu i 2/5 nagriženih neoborenih stabala na kojima trošili sjekutiće preobražene u glodnjake porodica je najvjerojatnije bila najbrojnija 2007./2008. jer iz tog perioda je zabilježeno najveća aktivnost u obliku grizotina europski dabar najradije grize mlada stabla opsega od 10 do 20 odnosno 30 cm. Promjer takvih stabala iznosi od 3 do 6,4 cm odnosno do 9,6cm visina grizotina iznosi od 30 do 70 cm i ovisi o starosti, spolu te dužini životinje 34
8. LITERATURA Bačić T., Erben R., Krajačić M. Raznolikost živog svijeta 2008, Matekalo Draganović J. (ur.) Školska knjiga, Zagreb. str. 189-197. Baričević D. Ecological and vegetative changes in pedunculate oak forests in the management unit Žutica 1999, Šumarske list 123 (1 2):17 28. Djoshkin W., Safonov W.G. Die Biber deralten und neuen Welt 1972, A. Ziemsen Verlag, Wittenberg,Germany. Domac R. Mala flora Hrvatske i susjednih područja 1984, Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb. Gelenčir J., Gelenčir J. Atlas ljekovitog bilja 1991, Taraš Ž. (ur.), Prosvjeta Zagreb, Zagreb. Grubešić M. Habitat conditions in reintroduction of the beaver in the Croatian riverbasins 1993, Glas. šum. pokuse, posebno izdanje 4, 101-110. Grubešić M. Research on synecological conditions of the beaver (Castor fiber L.)habitat in Bavarian river basins with a comment on potential beaver habitats in Croatia 1994, Glas.šum. pokuse 30, 1-20. Grubešić M. The comparison of the vegetational composition of the beaver habitat insome European countries with the potential habitats in Croatia 1995, Glas. šum. pokuse 32, 91-106. Grubešić M., Krapinec K. Ansiedlung des Europäischen Bibers (Castor fiber L.) im Posavina 1998, Šumarski list 122, 515-524. Grubešić M. Dabar (Castor fiber L.) 2004, U: Mustapić, Z. i dr. (ur.), Lovstvo, 107 109. 35
Grubešić M. Dabar u Hrvatskoj 2008, Franjić J.(ur.), Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Halley D.J., Rosell F. The beaver s reconquest of Eurasia: Status, populationdevelopment, and management of a conservation success 2002, Mammal. Review 32, 153-178. Hartman G., Axelsson A. Effect of watereuropean beaver (Cator fiber) to Scotland 2004, Biocourse characteristics on food-caching behaviological Conservation 93 (1): 103 116. ur by European beaver, Castor fiber. Animal Behaviour 67 (4): 643 646. Kunovac S., Hadžić I. Adaptacija i distribucija europskog dabra (Castor fiber L.) nakon reintrodukcije u rijeci Semešnici 2005, Works of the Faculty of Forestry University of Sarajevo, No 1 (57-66) Margaletić J., Grubešić M., Dušak V., Konjević D. Activity of Europeanbeavers (Castor fiber L.) in young pedunculate oak (Quercus robur L.) forests 2006, Vet. Arhiv 76, S167-S175,. Margaletić J., Grubešić M., Kalvi T., G. Videc T. Utjecaj europskog dabra (Castor fiber L.) na šumski ekosustav gospodarske jedinice Turopoljski lug 2007, Šumarski list br. 5 6, CXXXI, 257-265 Nolet B.A., Rosell F. Comeback of the beaver (Castor fiber): An overview of old andnew conservation problems 1998, Biol. Conserv. 83, 165-173. Nummi P. Simulated effects of the beaver on vegetation, invertebrates and ducs 1989, Ann.Zool. Fenn. 26, 43-52. Piechocki R. Elbebiber 1989, S. 588-615 in Stubbe, H. (Hrsg.). Buch der Hege. Band 1 : Haarwild. Verlag Harri Deutsch, Thun, Frankfurt/Main. 706 S. 36
Sscwab G., Dietzen W., Lossoe G.V. Biber in Bayern 1992, Schlussbericht. WGM Ettal/Breitbrunn, pp. 1-86. Wilsson L. Observations and experiments on the ethology of the European beaver (Castor fiber L.) 1971, Viltrevy, 8, 115 266. www.squidoo.com/beaverslife_101; 5.3.2011. www.squidoo.com/beavers; 5.3.2011. www.painted-wolf.livejournal.com/27209.htm; 5.3.2011. http://www.quagga-illustrations.de/media/shop/h0008276.jpg&imgrefurl; 5.2.2011 37
9. FOTODOKUMENTACIJA Slika 18. Grizotine uz vodu 38
Slika 19. Zajednička aktivnost dabra i čovjeka 39
Slika 20. Grizotina u svrhu trošenja glodnjaka 40
Slika 21.Malo snijega na humci Slika 22. Aktivnost je moguća i u plitkoj vodi mrtvice 41
Slika 23. Most za prijelaz na drugu obalu 42
Slika 24.Grizotina visine 1,2m, životinja vjerojatno svoju aktivnost obavlja sa panja 43
Slika 25. Dravska mrtvica Slika 26. Izlaz iz vode 44
Slika 27. Još jednastaza. 45
Slika 28. I još jedna staza 46
Slika 29. Zaleđena staza među zeljastom vegetacijom zimi 47
Slika 30. Krov humke prekriven mješavinom lišća, blata i granja Slika 31. Ulaz u humku 48
Slika 32. Ulaz u humku Slika 33. Dravska mrtvica Slika 34. Dravska mrtvica 49
Slika 35. Dravska mrtvica Slika 36. Dravska mrtvica 50
Slika 37. I mentora je moguće provesti žednog po vodi Slika 38. I nitko nek ne dođe da prijatelj drag, a kada se vraća nek poravna trag! (Ivan Goran Kovačić) 51
39. Istraživanjem dabrova moguće je naići i na neke nesvakidašnje oblike 52