Žene na tržištu rada. Položaj žena na hrvatskom tržištu rada

Program Europske unije za Hrvatsku EuropeAid/128290/D/SER/HR Položaj žena na hrvatskom tržištu rada Sažetak studije Lipanj 2011 Ovaj projekt financira Europska unija Projekt provodi konzorcij pod vodstvom WYG International, u suradnji sa YTKO

POLOŽAJ ŽENA NA HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA SAŽETAK STUDIJE LIPANJ 2011. Ova studija izrađena je uz potporu Europske unije. Za njezin sadržaj odgovora konzorcij kojeg čine i YTKO te ona ni na koji način ne odražava stavove Europske unije.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada Studija Položaj žena na hrvatskom tržištu rada rezultat je rada tima uključenog u provedbu projekta u sklopu programa Europske unije za Hrvatsku pod nazivom Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala, koji se provodi u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ). Autorice studije: Vanja Hazl Sanja Crnković Pozaić Branka Meštrović Angela Taylor Hrvatski zavod za zapošljavanje Ankica Paun Jarallah Cjelovita studija i popratna dokumentacija nalaze se i na web-stranicama HZZ-a hzz@hzz.hr i projekta http://www.wlmcroatia.eu/.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada ZAHVALE Članovi projektnog tima željeli bi se zahvaliti zaposlenicima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kao i sudionicima fokus grupa. Posebnu zahvalu željeli bismo uputiti svim nevladinim organizacijama i klijentima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji su ispunili upitnike, kao i širokom nizu dionika koji su svojim sudjelovanjem doprinijeli nastanku ove važne studije.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada KRATICE I SIMBOLI LFS BDP CARDS DZS EU EU-27 GEM HDI HZZ ILO IPA JAP JIM TEA UNDP WLM Anketa o radnoj snazi (Labour Force Survey) Bruto domaći proizvod Pomoć Europske zajednice u obnovi, razvoju i stabilizacji (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) Državni zavod za statistiku Europska Unija 27 država članica Europske unije Praćenje globalnog poduzetništva (Global Entrepreneurship Monitor) Indeks ljudskog razvoja (Human Development Index) Hrvatski zavod za zapošljavanje Međunarodna organizacija rada (International Labour Organisation) Instrument pretpristupne pomoći (Instrument of Pre-accession) Zajednički memorandum o prioritetima politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj (Joint Assessment of the Employment Policy Priorities of the Republic of Croatia) Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social Inclusion of the Republic of Croatia) Indeks ukupne poduzetničke aktivnosti (Total Entrepreneurial Activity Index) Program za razvoj Ujedinjenih naroda (United Nations Development programme) Projekt

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada SADRŽAJ SADRžAJ 2 1. UVOD 1 2. METODOLOGIJA 2 3. Opći podaci 4 3.1. Ekonomska situacija 4 3.2. Demografske karakteristike 4 3.3. Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost 5 3.4. Usklađivanje rada i obiteljskog života 6 4. ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR 7 5. ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ 10 5.1 Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti) 10 5.2. Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol 14 5.3. Ekonomska aktivnost prema spolu 15 5.3.1. Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju prema aktivnosti 16 5.3.2. Ekonomska aktivnost i odgoj djece 16 5.4. Zaposlene žene 17 5.4.1. Žene zaposlene u formalnom sektoru 17 5.4.2. Žene poduzetnice u Hrvatskoj 20 5.4.3. Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji 21 5.5. Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a 21 5.5.1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u 21 5.5.2. Osnovna obilježja žena prijavljenih na evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 23 5.5.3. Rezultati ispitivanja nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 24 5.6. Neaktivne žene u evidenciji nezaposlenih 36 5.7. Ostale osjetljive skupine 37 5.7.1. Žene iz ruralnih područja 37 5.7.2. Romkinje 37 5.8. Istraživanje nevladinog sektora koji se bavi problematikom žena u Hrvatskoj39 5.8.1. Posljedice problema za žene 39

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 5.8.2. Potencijalna područja za otvaranje radnih mjesta za žene prema mišljenju udruga 40 6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE 41 6.1. Zaključci 41 6.1.1. Rodne osobine tržišta rada 41 6.1.2. Rodno segregirano tržište rada 41 6.1.3. Razlike u visini plaće 42 6.1.4. Zaposlenost 42 6.1.5. Rodna diskriminacija pri zapošljavanju 43 6.1.6. Poduzetnice 43 6.1.7. Nezaposlenost 43 6.1.8. Žene iz ruralnih područja 45 6.1.9. Romkinje 46 6.1.10. Neaktivne žene 46 6.1.11. Usklađivanje rada i obiteljskog života 46 6.1.12. Okruženje rodne ravnopravnosti 47 6.1.13. Usluge HZZ-a 47 6.2. Preporuke 47 6.2.1. Unapređenje istraživanja i statističkih podataka 47 6.2.2. Pojednostavljenje naknada 48 6.2.3. Poboljšanje pristupa plaćenim poslovima 48 6.2.4. Ostvarivanje cilja jednakog tretmana žena i muškaraca na radnom mjestu 49 6.2.5. Unapređenje sudjelovanja žena u osnivanju i razvoju poduzeća 49 6.2.6. Unapređenje mjera za poticanje zapošljavanja žena 50 Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije... 9 Slika 1: Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64... 11 Slika 2: Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne dobi, 15-64... 12 Slika 3: Razlike u stupama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009.... 13 Slika 4: Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010.... 22

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 1 1. UVOD U rujnu 2010. započela je provedba projekta u okviru IV. komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) Razvoj ljudskih potencijala. Hrvatski zavod za zapošljavanje je korisnička institucija projekta, a projekt provodi konzorcij predvođen partnerom. Provedba projekta će trajati 18 mjeseci. Ukupna vrijednost projekta je 3.000.000 (ugovor o uslugama: 1.000.000, program darovnica 2.000.000 ). Opći cilj ovog projekta je povećanje zapošljivosti osjetljivih skupina žena i pomoć pri (ponovnom) ulasku na tržište rada. Njegova svrha je poduprijeti razvoj učinkovitije politike tržišta rada kao preduvjeta socijalne uključenosti i pristupu tržištu rada osjetljivih skupina žena. Ciljne skupine: Djelatnici javne i državne uprave (HZZ, centri za socijalnu skrb, ministarstva, agencije), socijalni partneri, komore i nevladine udruge. Krajnji korisnici: Žene iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene, Romkinje i žene iz ruralnih područja. Aktivnosti: U sklopu ovog projekta provedena je sveobuhvatna analiza položaja žena na tržištu rada, kojom će se dati jasna slika o sudjelovanju žena i njihovim mogućnostima na tržištu rada. Također, definirat će se i analizirati posebno osjetljive skupine žena na tržištu rada. Kreiranje aktivne politike tržišta rada prilagođene ciljnim skupinama temeljit će se, između ostaloga, i na ovoj analizi. Kroz ovaj se projekt, također, želi ocijeniti učinkovitost već provedenih mjera aktivne politike tržišta rada namijenjenih ženama, s posebnim naglaskom na osjetljive skupine (npr. žene starije od 40 godina, neaktivne žene, dugotrajno nezaposlene žene, Romkinje i žene iz ruralnih područja). Nakon evaluacije spomenutih mjera, te na temelju najbolje prakse u Hrvatskoj i EU, pripremit će se prijedlog novog seta mjera aktivne politike tržišta rada prilagođenih za ciljne skupine žena koristeći pri tom tzv. odozdo prema gore pristup. Vrlo značajna komponenta ovog projekta je i razvoj prilagođenih usluga za osjetljive skupine žena na tržištu rada koje će pružati javne institucije kao što su HZZ, centri za socijalnu skrb, komore, razvojne agencije i drugi. Relevantni dionici iz ovih institucija, uz asistenciju tehničke pomoći, odabrat će najbolje metode, modele i usluge koje bi mogle biti uključene u redovan rad javnih službi. Predložit će se model uključivanja novih usluga u redovan rad službi, te razviti modeli suradnje između tih institucija. Kako bi se osnažili kapaciteti djelatnika javnih službi u pružanju novih usluga u radu s osjetljivim skupinama žena, provest će se osposobljavanje djelatnika tih institucija na nacionalnoj i regionalnoj razini (poglavito HZZ-a i centara za socijalnu skrb). Rezultati koje očekujemo od ovog projekta su: Osmišljene rodno osjetljive mjere aktivne politike tržišta rada i nove metode rada s teže zapošljivim skupinama žena i promovirane na nacionalnoj i regionalnoj razini. Novi pristupi rada temeljeni na suradnji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Centara za socijalnu skrb u pružanju usluga primijenjeni na osjetljive skupine žena.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 2 2. METODOLOGIJA Studija POLOŽAJ ŽENA NA HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA prva je analiza u okviru Komponente 1 projekta. Ova studija donosi sveobuhvatnu analizu položaja žena na hrvatskom tržištu rada fokusirajući se na tri glavna cilja: Pružanje dubinskih informacija o pokazateljima sudjelovanja žena na tržištu rada; Pružanje dubinskih informacija o mogućnostima koje ženama stoje na raspolaganju na tržištu rada; Precizna identifikacija i analiza žena u najranjivijem položaju na tržištu rada, poput nezaposlenih žena preko 40 godina starosti, dugotrajno nezaposlenih (dulje od godinu dana), neaktivnih žena, nezaposlenih žena iz županija s najvećom stopom nezaposlenosti te nezaposlenih žena pripadnica nacionalnih manjina, u prvom redu Romkinja. Analiza je započela u listopadu 2010. godine, a proces prikupljanja informacija završen je u travnju 2011. Oslanjajući se na kvantitativne i kvalitativne podatke, studija donosi prikaz položaja žena na hrvatskom tržištu rada s naglaskom na glavne prednosti i nedostatke sadašnjih politika, programa i mjera. Osim toga, studija definira i izazove na koje će morati odgovoriti reforme tržišta rada koje će se provoditi u budućnosti. Za potrebe prikupljanja relevantnih informacija korišten je niz metoda i alata. Istraživačke metode i metode prikupljanja podataka uključivale su sljedeće: 1. Analizu postojećih informacija i statističkih podataka, uključujući Anketu o radnoj snazi, kao i strateških i pravnih dokumenata te rezultata novijih istraživanja širokog niza hrvatskih i stranih institucija. 2. Intervjue i sastanke s predstavnicima ministarstava, agencija i nacionalnih institucija na kojima je bilo riječi o kontekstu i uvjetima provođenja politika, kao i o postojanju nacionalnih programa/mjera i drugih oblika potpore. 3. Tri fokus-grupe dionika koje su održane na početku analize uz sudjelovanje širokog niza predstavnika lokalnih i regionalnih institucija i organizacija, u Rijeci (18. studenoga 2010.), Zagrebu (19. studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Fokus-grupe su se bavile sljedećim temama: lokalnim/regionalnim socijalnim i gospodarskim uvjetima; prirodom lokalnog/regionalnog tržišta rada; najosjetljivijim ciljnim skupinama na lokalnom/regionalnom tržištu rada; lokalnim uslugama; lokalnim projektima (zapošljavanja); pogledima sudionika na položaj žena u Hrvatskoj; te iskustvima u radu s različitim ciljnim skupinama žena. U radu fokus-grupa sudjelovala je ukupno 21 osoba. 4. U Rijeci je (25. svibnja 2011.) održana fokus-grupa dionika s ciljem potvrde rezultata prije dovršetka same studije. U radu ove fokus grupe sudjelovalo je ukupno 6 osoba. 5. Fokus-grupe sa savjetnicima HZZ-a iz područnih službi i ispostava. Održana su i tri grupna sastanka sa savjetnicima HZZ-a, u Rijeci (18. studenoga 2010.), Zagrebu (19. studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Cilj ovih fokus-grupa bilo je: razumjeti ulogu savjetnika HZZ-a u praksi; ispitati njihovu razinu poznavanja lokalnog gospodarstva i lokalnih poslodavaca; porazgovarati o uslugama koje pružaju ne samo HZZ, nego i njihovi partneri dionici; te procijeniti kakva im je dodatna potpora kao savjetnicima potrebna da bi bili u stanju bolje odgovoriti na potrebe osjetljivih žena na tržištu rada. U radu ovih fokus-grupa sudjelovalo je ukupno 17 savjetnika HZZ-a.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 3 6. Anketa radne snage. Napravljena je analiza Ankete radne snage iz 2008. godine s ciljem utvrđivanja stvarnog stanja aktivnosti žena na tržištu rada prema standardima ILO-a. Anketa omogućava da se izbjegne donošenje zaključaka na temelju formalnog statusa žena prema podacima o zaposlenosti i registriranoj nezaposlenosti. Konkretno, 2008. godina je izabrana kako bi se izbjegao utjecaj recesije koja je počela u posljednjem tromjesečju te godine. Tržište rada otada je doživjelo ozbiljne potrese, pa bi, iako bi analiza stanja iz kasnijih godina u ovoj studiji vjernije oslikavala sadašnji položaj žena na hrvatskom tržištu rada, ona isto tako umjesto uobičajenih zapravo odražavala recesijska kretanja. Cilj ove studije ipak je analiza položaja žena na tržištu rada u uobičajeno, a ne u recesijsko vrijeme, kad je potražnja za radom, kao što je bio slučaj i 2008. godine, za svakoga pozitivna. 7. Upitnik za nezaposlene žene. HZZ je napravio uzorak od 3.517 žena, što predstavlja nešto više od 2,2 % ukupnog broja nezaposlenih žena prijavljenih u registru HZZ-a. Sastavljeni su upitnici, koji su poslani na adrese 22 područna ureda HZZ-a. Podaci koji su iskorišteni u studiji obuhvaćaju odgovore 2.978 nezaposlenih žena. Upitnikom su pokrivena sljedeća pitanja: 1. dio: Opće informacije; 2. dio: Položaj na tržištu rada; 3. dio: Mjere aktivne politike zapošljavanja; i 4. dio: Prilike u lokalnoj sredini. Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije sadrže cjelovitu analizu upitnika koji su ispunile nezaposlene žene prijavljene na HZZ-u, uključujući i primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su napravljeni, a mogu se pronaći i na web-stranicama HZZ-a hzz@hzz.hr, odnosno projekta http://www.wlmcroatia.eu/. 8. Upitnici za nevladine organizacije. Napravljen je i upitnik koji je poslan na adrese 92 nevladine organizacije. Skup podataka koji su iskorišteni u studiji obuhvaća odgovore 40 nevladinih organizacija koje su odgovorile na upitnik. Upitnikom su pokrivena sljedeća pitanja: 1. dio: Informacije o instituciji; 2. dio: Položaj žena na tržištu rada; 3. dio: Postojeća podrška ženama; i 4. dio: Partnerski pristup. Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije, sadrže cjelovitu analizu upitnika poslanih nevladinim organizacijama koje se bave osjetljivim skupinama žena na tržištu rada, uključujući i primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su napravljeni, a mogu se pronaći i na web-stranicama HZZ-a hzz@hzz.hr, odnosno projekta http://www.wlmcroatia.eu/. Rezultati ove studije, zajedno s izvještajem Ocjena mjera aktivne politike zapošljavanja za osjetljive skupine žena (2007. - 2010.), predstavljaju osnovu za daljnji rad u projektu, uključujući i razvoj novih mjera aktivne politike zapošljavanja za osjetljive skupine žena na tržištu rada. Te mjere oblikovat će 2011. godine Radna skupina u kojoj će, pored HZZ-a, sudjelovati i drugi dionici.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 4 3. OPĆI PODACI 3.1. Ekonomska situacija Tijekom razdoblja od 2000. do 2007. prosječna stopa ekonomskog rasta u Hrvatskoj bila je znatno viša od stope u Europskoj uniji, što je Hrvatsku približilo prosjeku EU-a. Prema procjenama Eurostata, hrvatski BDP (bruto domaći proizvod) po glavi prema paritetu kupovne moći rastao je od 40,9 % prosjeka EU-a u 2000. do 48,9 % u 2006. godini. U 2008. zabilježena je ekonomska stagnacija gospodarstva zbog globalne ekonomske krize, a realni je rast BDP-a iznosio samo 2,4 %. U 2009. godini stopa rasta realnog BDP-a iznosila je minus 5,8 %. Negativna ekonomska kretanja nastavila su se i u prvom kvartalu 2010., kada je ekonomski rast iznosio minus 2,5 %. Struktura gospodarstva mijenja se prelaskom s poljoprivrede prema trgovini i uslugama. Udio poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjio se, dok se udio industrije, uključujući rudarstvo, proizvodnju i komunalne usluge, neznatno povećao. U 2008. godini udio poljoprivrede iznosio je 6,4 %, što je znatno više od 1,8 % u EU. U tom je pogledu Hrvatska slična slabije razvijenim državama poput Rumunjske i Bugarske. Prije krize, u 2007. godini, udio industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti bio je 20,4 %, što je blizu prosjeka EU-a od 20,2 %. Međutim, kriza je smanjila udio industrije i u Hrvatskoj i u EU pa je razlika ostala ista. Udio građevinarstva bio je viši u Hrvatskoj nego u EU, iako je on u nekim državama članicama EU-a, poput Španjolske, bio znatno viši nego u Hrvatskoj. S druge strane, Hrvatska kao mediteranska zemlja ima veliki udio tržišnih usluga poput smještaja i ugostiteljstva, prijevoza, trgovine i komunikacija. U tom je pogledu Hrvatska slična Malti i Grčkoj. Sektor financija i poslovnih usluga i dalje je slabije razvijen nego u EU unatoč snažnom rastu posljednjih godina. Udio obrazovanja, zdravstvene skrbi i administrativnih usluga također je znatno ispod prosjeka EU-a. Poslovi u javnom sektoru razmjerno su ravnomjerno raspoređeni po svim regijama. 3.2. Demografske karakteristike Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Republika Hrvatska je imala 4.437.460 stanovnika 1. Prema spolnoj strukturi, žene čine 52 %, a muškarci 48 % stanovništva. Prema etničkom sastavu, najbrojniji su Hrvati (89,63 %), slijede Srbi (4,54 %), Bošnjaci (0,74 %), Talijani (0,44 %), Mađari (0,37 %), Albanci (0,34 %), Slovenci (0,3 %) i ostali. Samo 0,21 % stanovnika izjasnilo se kao Romi. Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj iznosi 72 godine, a žena 79,4 godine, što je neznatno ispod prosjeka EU-a gdje je životni vijek u trenutku rođenja u državama članicama EU-a iznosio 78 godina 2007. godine. U Hrvatskoj je najuočljiviji trend starenja stanovništva te je u tom pogledu Hrvatska slična većini ostalih europskih zemalja. Udio stanovnika starijih od 64 godine u ukupnom stanovništvu 2009. godine je iznosio 17,3 %. Populacijska kretanja ne nude optimistična očekivanja. Demografske prognoze najavljuju nastavak starenja stanovništva; do 2031. 1 Prema preliminarnim rezultatima broja stanovnika Državnog zavoda za statistiku»popis 2011, Jer zemlju čine ljudi, popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011, prvi rezultati po naseljima«državni zavod za statistiku, Republike Hrvatske, Zagreb 2011, Republika Hrvatska je u 2011. godini imala 4.290.612 stanovnika. Svi ostali podaci će biti dostupni sredinom 2012. godine

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 5 godine udio starijeg stanovništva u Hrvatskoj mogao bi biti u rasponu od 21,8 %, u najboljem slučaju do čak 25,4%, u najgorem slučaju 2. 3.3. Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost Indeks ljudskog razvoja (The Human Development Index - HDI) u 2010. za Hrvatsku iznosi 0,767 3, što ukazuje na visoku razinu ljudskog razvoja 4. UNDP-ovo izvješće 5 o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti za Hrvatsku identificiralo je sljedeće skupine s najvećim relativnim rizikom siromaštva: jednočlana kućanstva, nezaposleni, obitelji koje se sastoje od jednog roditelja i jednog djeteta ili više njih (jednoroditeljske obitelji), osobe s nižim stupnjem obrazovanja, starije osobe (65 i više godina), umirovljenici, parovi s troje ili više djece, parovi s jednim djetetom te djeca i mladi u dobi od 0 do 24 godine. Nezaposleni su jedna od skupina s najvišim relativnim rizikom siromaštva, skoro duplo višim od prosjeka te nižim jedino od relativnog rizika siromaštva jednočlanih kućanstava. Razlozi prezastupljenosti nezaposlenih i ekonomski neaktivnih osoba među siromašnima leže u ograničenim prilikama za zapošljavanje manjak radnih mjesta u gospodarstvu te slaba dinamika tržišta rada u smislu da osobe bez posla imaju teškoće prilikom pronalaska novih zaposlenja. Čini se da nezaposlenost ima veći štetni utjecaj na materijalni status muškaraca nego žena. Jedino u ovoj kategoriji muškarci imaju značajno viši relativni rizik siromaštva nego žene. Nadalje, navedeni se rizik povećava iz godine u godinu, dok se rizik za nezaposlene žene čak i smanjio, iako neznatno. Prilikom nezaposlenosti žene su vjerojatno više u mogućnosti osloniti se na financijske prihode bračnog druga ili ostalih članova obitelji budući da su prosječne plaće muškaraca značajno veće od prosječnih plaća žena. Međutim, žene i stanovnici ruralnih područja neravnomjerno su zastupljeni među socijalno isključenima. Profiliranje socijalno isključenih u Hrvatskoj ukazuje na osobe s niskom razinom obrazovanja, kojima posebno prijeti rizik isključivanja u slučaju da žive u malim, ruralnim zajednicama. Žene su neravnomjerno zastupljene među isključenima, što proizlazi iz činjenice da je veliki broj žena, ponajprije onih rođenih prije 1970. godine, završio samo osnovnu školu. Budući da za njima ne postoji potražnja na tržištu rada, one su osuđene na ranjivu ulogu kućanice. Razlike u pojavi siromaštva među regijama ukazuje na značajne regionalne razlike u životnim uvjetima. Istraživanja Svjetske banke pokazuju da je siromaštvo u Hrvatskoj primarno ruralni fenomen, pri čemu su stope siromaštva u ruralnim područjima tri puta veće od stopi siromaštva u gradskim područjima 6,2 % u odnosu na 18,3 %. Siromaštvo je koncentrirano u ruralnim područjima istočne Hrvatske, odnosno Slavoniji, koja je pretrpjela izravne ratne štete, te gorskoj Hrvatskoj, gdje živi više od 50 % siromašnih. Najmanji udio 2 Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social Inclusion of the Republic of Croatia), Zagreb, 5 March 2007, stranica 9, dostupno na: http://www.delhrv.ec.europa.eu/images/article/file/microsoft%20word%20 %20JIM en_032007(1).pdf 3 Hrvatska je na 51. mjestu od 169 4 Klugman, J. at al, Human Development Report 2010. The Real Wealth of Nations: Pathways to Human Development, UNDP, November 2010, dostupno na: http://hdr.undp.org/en/reports/global/hdr2010/chapters/en/ 5 UNDP, Poverty, Unemployment and Social Exclusion, Croatia, 2006, dostupno na : http://www.undp.hr/upload/file/104/52080/filename/poverty,%20unemployment%20and%20social%20exclu sion.pdf

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 6 siromašnih nalazimo u Istri i Zagrebu. Stanje u Dalmaciji nije ujednačeno. Siromaštvo je češći problem u dalmatinskom zaleđu nego u priobalnim područjima. U slučaju kada su korisnici socijalne pomoći pokazatelj regionalne raspodjele siromaštva, još je jednom vidljivo da je broj korisnika socijalne pomoći iznadprosječan u županijama izravno ili neizravno pogođenima ratom, npr. Šibensko-kninskoj županiji, Sisačko-moslavačkoj županiji, Brodsko-posavskoj županiji, Virovitičko-podravskoj županiji, Karlovačkoj županiji te Osječko-baranjskoj županiji. Jedina županija koja nije pogođena ratom s iznadprosječnim udjelom korisnika socijalne pomoći je Međimurska županija, gdje koncentracija romskog stanovništva objašnjava veliki broj korisnika socijalne pomoći. 3.4. Usklađivanje rada i obiteljskog života U današnje vrijeme u Hrvatskoj rođenje djeteta predstavlja izražen rizik za (re)integraciju majki, i u slučaju da se ipak vrate na posao, žene se suočavaju sa značajnim poteškoćama u usklađivanju radnog i obiteljskog života 6. Iako je doživljaj poteškoća prilikom usklađivanja obaveza na poslu i u kućanstvu skoro jednako raširen među spolovima, očito je da žene realno obavljaju kućanske obaveze u mnogo većoj mjeri. Primjerice, 35 % žena svakodnevno je uključeno u brigu o djeci i njihovom obrazovanju u usporedbi s 22,6 % muškaraca. Čak 80,7 % žena obavlja kućanske poslove svakog dana u usporedbi sa samo 32,8 % muškaraca. Udio je žena u Hrvatskoj koje obavljaju kućanske poslove svakog dana visok, ali sličan kao u drugim europskim zemljama. Stavovi o tradicionalnim ulogama očeva kao hranitelja obitelji i majki kao kućanica i onima koje vode brigu o djeci još uvijek su prisutni u Hrvatskoj. S ciljem daljnjeg povećanja sudjelovanja očeva u brizi o djeci, Hrvatska je promijenila sustav roditeljskih dopusta kako bi osigurala jače poticaje za očeve da sudjeluju u brizi o djeci. I u Hrvatskoj majke imaju vodeću ulogu u odgoju predškolske djece, ali i bake i djedovi, također, pružaju pomoć u čuvanju unučadi, posebno oni koji žive u zajedničkom kućanstvu. Udio profesionalnih usluga brige o djeci u Hrvatskoj je nizak. Nedostatna razvijenost usluga brige o obitelji i djeci proizlazi iz dva osnovna faktora financijskog (javne su usluge skupe) te faktora vrijednosti (tradicionalna struktura hrvatskog društva omogućila je ovisnost o obitelji i njezinoj podršci, posebice u aspektu brige i odgoja djece) 7. U Hrvatskoj usluge brige o djeci nisu dostatno razvijene, što predstavlja problem zaposlenim roditeljima koji su prisiljeni pronaći ravnotežu između obitelji i radnih obaveza. U školskoj godini 2009./2010. ukupna pokrivenost djece predškolske dobi redovnim programima u 6 Izvori: Bejaković P., Šućur Z., The Social Dimension in Selected Candidate Countries in the Balkans: Country report Croatia, ENEPRI Research report No 39, December 2007, dostupno na: http://www.ceps.eu/files/book/1604.pdf; Leuter, Z. and I., The position of women between the worlds of labour and family, South East Europe Review, 2/2005 ; 23-40, dostupno na: http://www.boeckler.de/pdf/seer_2005_02_leutar.pdf; Bejaković P., Quality of life in Croatia: Key findings from national reasearch, European Foudation for the improvement of Living and Working Conditions, 2007, dostupno na: http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2007/29/en/1/ef0729en.pdf i Brajdić Vuković, M.,Birkelund, G., Štulhofer, A. Between tradition and Modernization: Attitudes to Women's Employment and Gender Roles in Croatia, Memorandum No 3: 2006, University of Oslo, Department of Sociology and Human Geography, 2006, dostupno na: http://www.sv.uio.no/iss/forskning/publikasjoner/memoranda/pdfs/memorandum03.pdf 7 Izvori: razgovori sa zaposlenima i nezaposlenim ženama, poduzetnicima te predstavnicama organizacija iz civilnog sektora i različiti domaći i strani objavljeni radovi (Bejaković, Leuter, Izvještaj UNDP a)

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 7 trajanju od pet, odnosno deset sati iznosila je 56,64 % djece predškolske dobi, što i dalje ne zadovoljava potrebe svih roditelja za smještajem djece u vrtiće. Međutim, treba napomenuti da 99,60 % djece u Republici Hrvatskoj u godini prije upisa u školu pohađa programe predškolskog obrazovanja. Analiza zakonodavnog okvira pokazuje kako su institucije predškolskog obrazovanja ponajprije organizirane kao usluge na raspolaganju zaposlenim roditeljima, dok djeca nezaposlenih i neaktivnih roditelja nemaju pristup izravno zbog kriterija za upis, povlastica i neizravnih troškova sudjelovanja u navedenim uslugama. U skladu sa zakonskim odredbama o financiranju, obitelji s nižim primanjima zbog činjenice da jedan roditelj ili oba roditelja ne rade, imaju ograničen pristup predškolskom sustavu, posebice u siromašnijim zajednicama i gradovima, gdje subvencije lokalne samouprave nisu toliko izdašne. Takva situacija ne potiče aktivaciju budući da roditelji često nemaju na raspolaganju navedene usluge tijekom potrage za poslom. Strateški dokumenti koji se odnose na područje socijalne uključenosti, zapošljavanja i obiteljske politike prepoznaju važnost razine usluga brige o djeci zaposlenih roditelja, što se, međutim, ne očituje u konkretnim i sustavno implementiranim mjerama. 4. ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR Tijekom posljednjih nekoliko godina usvojen je niz zakona koji uređuju pojedine aspekte socijalnog položaja žena, ili, preciznije, njihovog položaja na hrvatskom tržištu rada. Zakonodavni i institucionalni okvir za jednaki tretman žena i muškaraca u skladu je s ustavnim odredbama o ravnopravnosti spolova i nizom zakona. Uz postojeće zakone, sljedeći strateški dokumenti također se smatraju dijelom okvira za reguliranje ravnopravnosti spolova: Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljni strateški dokument Republike Hrvatske za uklanjanje diskriminacije prema ženama i uspostavu stvarne ravnopravnosti između žena i muškaraca Strategija razvoja ženskog poduzetništva za razdoblje između 2001. i 2013. s idejom za povećanje broja žena poduzetnica i stvaranje uvjeta za uključivanje većeg broja žena na tržište rada. Mjere usmjerene na reguliranje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena uključene su, također, i u ostale nacionalne strategije i dokumente poput Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja za 2011. i 2012. godinu, Strateškog okvira za razvoj 2006. 2013., Zajedničkog memoranduma o prioritetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (JAP), Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske (JIM), Nacionalnog programa za Rome te Akcijskog plana desetljeća za uključivanje Roma 2005. 2015. Hrvatska je ustanovila snažne nacionalne mehanizme za pitanja spolne ravnopravnosti na centralnoj razini i na lokalnim razinama. Najvažnije su institucije/organizacije kako slijedi: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Saborski odbor za ravnopravnost spolova, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, koordinatori za ravnopravnost spolova na razini svih ministarstava, povjerenstva za ravnopravnost spolova na razini županija i inspekcije rada. Pravno okruženje predstavlja snažan mehanizam za djelovanje na motivaciju za gospodarsku aktivnost ako postoje odredbe koje zahtijevaju strogo pridržavanje zakona. To je osobito važno za žene na tržištu rada koje imaju višestruke društvene uloge. Signali koji se šalju obiteljima u obliku naknada i subvencija ponekad su kontradiktorni, kao u slučaju mjera za

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 8 promicanje populacijske politike, koje potiču na rađanje većeg broja djece, i mjera aktivne politike zapošljavanja, cilj kojih je povećanje stope ekonomske aktivnosti žena. Nadalje, tu je institut dječjeg doplatka, koji ima učinak čistog dohotka i smanjuje motivaciju za rad, osobito kod žena koje ne mogu očekivati veću zaradu na tržištu rada. Tendencija prema pasivnosti povećava se s dolaskom prvog, trećeg i svakog daljnjeg djeteta. S druge strane, postoji blago povećanje aktivnosti nakon dolaska drugog djeteta u obitelj. S obzirom na to da najveći broj današnjih obitelji ima jedno do dva djeteta, čini se da je dobro poticati sklapanje brakova u kojima se rađa većina djece, a nakon toga poticati rađanje drugog djeteta. To ima dvostruki pozitivni učinak osim povećanja aktivnosti žena, raste i broj djece. Međutim, od iznimne je važnosti koji se mehanizam koristi za provedbu politika. Pri kreiranju populacijske politike glavni je motiv bio uklanjanje diskriminacije žena, bez obzira jesu li one zaposlene, nezaposlene ili neaktivne. Iako to predstavlja dobar pristup, način na koji se pristupilo ovim različitim skupinama žena doveo je do neželjenih posljedica. Kao naknada za koju ne postoji dohodovni prag, ona je osobito zanimljiva ženama koje već primaju dječji doplatak i druge naknade. Manje obrazovani muškarci i žene na tržištu mogu zaraditi tek nešto više od ukupnog iznosa naknada koje mogu ostvariti, što je jasan pokazatelj da se tim skupinama u Hrvatskoj ne isplati raditi. Osim toga, aktivnost sa sobom donosi visoke troškove, od poreza do školskih knjiga, tako da ti troškovi prijelaza s naknada na ekonomsku aktivnost trebaju biti u posebnom fokusu aktivacijske strategije. Ukupni troškovi aktivacije još više rastu ako im pridodamo troškove aktivne politike zapošljavanja i administrativne troškove koje snose sve institucije koje se bave raspodjelom naknada, kao i troškove korisnika koji moraju izdvojiti znatnu količinu vremena za potvrđivanje svog statusa putem različitih obrazaca u brojnim državnim ustanovama. Taj je sustav skup, spor i za posljedicu ima visoke stope poreza i doprinosa, nisku razinu dohotka i začarani krug siromaštva. Analize pokazuju da su mjere u cilju pružanja boljih usluga brige za djecu značajnije za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada od dječjeg doplatka, a da pritom ne smanjuju želju za rađanjem više djece. Stoga ciljeve politike i mjere koje se provode treba revidirati na način da više podupiru jedni druge, s krajnjim ciljem da se sudjelovanje na tržištu rada ženama učini isplativim, odnosno da rad nadmašuje korist koju je moguće ostvariti neaktivnošću, imajući na umu prosječan broj djece u hrvatskoj obitelji. Mnoge nevladine organizacije igraju značajnu ulogu u promicanju i implementaciji politike ravnopravnosti spolova i unapređivanju položaja žena. Za potrebe sastavljanja ove studije pripremljena je anketa za nevladine organizacije koje se bave ženama u nepovoljnom položaju na tržištu rada i dostavljena je na adrese 92 nevladine organizacije. Uzorak nevladinih organizacija kojima je dostavljena anketa sastojao se od svih nevladinih organizacija koje su do prosinca 2010. sudjelovale u aktualnim ili prethodnim programima pretpristupne pomoći EU-a (PHARE, CARDS, IPA). Nadalje, na temelju vlastitih istraživanja identificirali smo dodatne nevladine organizacije koje aktivno pružaju usluge ženama u nepovoljnom položaju koje nisu predale projekte za dobivanje subvencija ili čiji su projekti odbijeni. Ukupno je 40 nevladinih organizacija dostavilo popunjenu anketu do isteka roka za predaju, što čini stopu odgovora od nešto iznad 43 %. Od ukupnog broja nevladinih organizacija koje se odgovorile na anketu (40) 37 organizacija dostavilo je broj djelatnika. Ukupno 1.264 osoba rade u navedenih 37 nevladinih organizacija: 591 na ugovor na neodređeno (46,8 %); 133 na ugovor na određeno (10,5 %) te 540 (42,7 %) na dobrovoljnoj osnovi. Većina nevladinih organizacija koje su odgovorile na

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 9 ovo pitanje, njih 46 %, imale su između 10 i 20 djelatnika (na neodređeno, na određeno te volontera). Dvije glavne prijavljene aktivnosti bile su obrazovanje i osposobljavanje (50 % nevladinih organizacija) te informiranje i podizanje svijesti (47,5 %). Nije bilo značajnih razlika između aktivnosti s obzirom na zemljopisna područja. Nevladine organizacije provode većinu svojih aktivnosti na razini županija (28 nevladinih organizacija ili 70 %) te na lokalnoj razini (26 nevladinih organizacija ili 65 %). Nevladine organizacije dobivaju sredstva iz različitih izvora: 31 nevladina organizacija (77,5 %) dobiva sredstva iz državnog proračuna; 25 nevladinih organizacija (62,5 %) iz lokalnog proračuna; 22 nevladine organizacije (55 %) iz fondova EU-a te 21 nevladina organizacija (52,5 %) od ostalih donatora i sponzora. Niže su brojke navedene za članarine (27 %), prodaju proizvoda i usluga (22 %) te strane donacije i ambasade (15 %). Nevladine organizacije odgovarale su s kojim ciljnim skupinama žena rade, pretežno, povremeno ili često. Nevladine organizacije imale su izbor od 12 mogućih ciljnih skupina, ali su također mogle navesti dodatne ciljne skupine u slučaju potrebe. Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije Koje su ciljne skupine žena s kojima radite? Povremeno Pretežno Nikad Registrirane nezaposlene žene tražiteljice prvog zaposlenja 19 4 3 Registrirane nezaposlene žene starije od 40 16 10 1 Dugotrajno nezaposlene žene (duže od 1 godine) 15 12 1 Žene kojima prijeti socijalna isključenost 13 10 2 Žene s invaliditetom 17 6 1 Učenice srednjih škola 12 6 4 Žene koje žive u ruralnim sredinama 13 10 4 Žene poduzetnice 13 2 5 Neaktivne žene 17 4 3 Žene pripadnice nacionalnih manjina, molimo navesti 16 5 4 Samohrane majke 16 4 3 Žene žrtve obiteljskog nasilja 11 9 4 Ostale ciljne skupine, molimo navesti 0 3 1 Ukupno 178 85 36 Dvije nevladine organizacije navele su spolno nasilje (navedena ciljna skupina iz ankete navodi samo obiteljsko nasilje), a jedna je nevladina organizacija navela ciljnu skupinu 'spolnih i rodnih manjina'. Ukupno je 38 nevladinih organizacija odgovorilo na ovo pitanje. Nevladine su organizacije zamoljene da pobliže navedu manjine na koje ciljaju. Od navedenih je odgovora pet nevladinih organizacija navelo da rade isključivo s Romima, tri nevladine organizacije sa Srbima i Romima, dvije sa Srbima i Mađarima, dvije samo sa Srbima, jedna nevladina organizacija sa Srbima i Bošnjacima, dvije nevladine organizacije s Mađarima, Srbima i Rusima te dvije s Mađarima, Srbima i Romima.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 10 5. ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ 5.1 Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti) Ovo poglavlje donosi međunarodne usporedbe tri najvažnija pokazatelja tržišta rada stopu aktivnosti, stopu zaposlenosti i stopu nezaposlenosti. Da bismo napravili usporedbu, prvo smo zemlje poredali prema vrijednosti odabranih pokazatelja kod muškaraca. Tako na svakoj slici zemlja koja se nalazi najbliže okomitoj osi ima najvišu stopu aktivnosti ili stupu zaposlenosti, odnosno najnižu stopu nezaposlenosti, kod muškaraca. Na taj način, pokazatelji kod muškaraca služe kao vrijednosti za određivanje pokazatelja kod žena. Pretpostavka je da bi žene mogle dostići pokazatelje koji se odnose na muškarce da u navedenim zemljama postoji potražnja za radnom snagom. Na primjer, ako muškarci imaju nisku stopu nezaposlenosti, to znači da je bilo slobodnih radnih mjesta koja su im omogućila da pronađu posao i zadrže nisku stopu nezaposlenosti. Ako žene tu mogućnost nisu iskoristile, to ukazuje na moguće postojanje rodnih prepreka u zapošljavanju. Razlika između pokazatelja za žene i muškarce onda je izračunata i prikazana za razdoblje od tri uzastopne godine. Zemlje s vrlo dobrim pokazateljima tržišta rada nisu nužno one s najmanjim rodnim razlikama, i obratno. One koje imaju razmjerno nepovoljne pokazatelje tržišta rada koji se odnose na muškarce tako mogu imati relativno male rodne razlike. Stope ekonomske aktivnosti i razlike prema spolu: Najvažnija je odrednica ponude rada stopa aktivnosti koja određuje ukupnu veličinu radne snage, odnosno relativan broj pojedinaca oba spola koji mogu sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje. Kao mjerilo je korištena stopa aktivnosti muškaraca iz 2009. godine, a odabrane zemlje razdvojene su na način da se zemlje s najvišim stopama aktivnosti kod muškaraca na Slici 1. nalaze na lijevoj strani, dok se one s najnižim stopama aktivnosti kod muškaraca nalaze krajnje desno. Prema navedenom pokazatelju najbolje je rangirana država Nizozemska, dok se Hrvatska nalazi na kraju popisa. Visina pojedinog stupca označava stupanj rodno uvjetovanih razlika u stopama aktivnosti. Možemo zaključiti sljedeće: Premda Nizozemska ima najviše stopu aktivnosti kod muškaraca, a time i potencijal za najmanje rodne razlike, tri zemlje koje nisu tako dobro plasirane - Slovenija, Portugal i Danska - imaju niži stupanje rodno uvjetovanih razlika u stopama aktivnosti; Grčka i Italija imaju najveće rodne razlike, iako Grčka ima iznadprosječnu stopu aktivnosti kod muškaraca u odnosu na EU-27, dok je u Italiji ta stopa niža od prosjeka; Hrvatska, koja ima najnižu stopu aktivnosti kod muškaraca, ima slične rodne razlike kao i EU-27, Mađarska, Poljska i Austrija; i Vremenske promjene stopa aktivnosti znatno su manje nego kod stopa nezaposlenosti (kao što ćemo vidjeti), iako postoji opća tendencija prema manjem smanjivanju razlika u stopama aktivnosti tijekom vremena u gotovo svim odabranim zemljama.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 11 Slika 1: Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64 Izvor: Crostat 8 Viša stopa aktivnosti općenito je preduvjet za smanjenje rodnih razlika. Ako nema povećanja ponude ženske radne snage, stope zaposlenosti kod žena ne mogu porasti, a položaj žena ostaje nepovoljniji od položaja muškaraca, koji su zbog brojnih i često vrlo složenih razloga skloniji ekonomskoj aktivnosti. Razlike prema spolu s obzirom na stopu zaposlenosti. Najvažniji je pokazatelj položaja tržišta rada stopa zaposlenosti 9. Usporedba broja osoba koje rade i broja onih koji čine određenu demografsku kategoriju, odnosno stanovništvo radne dobi, predstavlja možda najvažnije mjerilo rodno uvjetovanog uspjeha na tržištu rada. Kod ovog pokazatelja u pravilu dolazi do većih rodnih razlika, budući da je on mnogostruki odraz položaja žena na tržištu rada u odnosu na muškarce. Sasvim je drugo pitanje, pak, kakve vrste poslova žene imaju u odnosu na muškarce i kolike su razlike u plaći žena i muškaraca kod istog tipa posla. Na Slici 2. prikazane su stope zaposlenosti žena i muškaraca, i to na isti način kao u prethodnom primjeru. Zemlje su poredane prema stopi aktivnosti kod muškaraca 2009. godine, a visina pojedinog stupca označava stupanj rodnih razlika kod ovog pokazatelja. 8 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 9 Stopa zaposlenosti određuje se kao broj zaposlenih u odnosu na ukupan broj osoba radne dobi unutar određene dobne skupine. Ovdje u svrhu usporedbu koristima dobnu skupinu 15+.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 12 Slika 2: Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne dobi, 15-64 Izvor: Crostat 10 Kao i u prethodnom primjeru, najviša stopa zaposlenosti kod muškaraca 2009. godine zabilježena je u Nizozemskoj, dok je najniža bila u Mađarskoj, tako da se te dvije zemlje nalaze na dva suprotna kraja Slike 2. Najvišu stopu zaposlenosti muškaraca i najmanju razliku nalazimo u Danskoj. Slovenija je primjer države s iznadprosječnom stopom zaposlenosti muškaraca i malom razlikom s obzirom na spol. Njemačka se nalazi na trećem mjestu. Hrvatska, s drugom najnižom stopom zaposlenosti muškaraca, u prilično je dobroj situaciji s obzirom na razliku po spolu budući da je on na istoj općoj razini kao i u državama EU-27, EU-25 te neznatno niži od onoga u Austriji, koja ima treću najvišu stopu zaposlenosti muškaraca 11. Razlike prema spolu s obzirom na stopu nezaposlenosti: Stopa nezaposlenosti je politički najosjetljiviji pokazatelj koji najčešće predstavlja glavni razlog za uvođenje mjera aktivne politike zapošljavanja. Na Slici 3. možemo vidjeti razlike u stopama nezaposlenosti kod žena i muškaraca u odabranim zemljama u razdoblju od tri godine 12. To razdoblje uključuje vrijeme dobrih gospodarskih rezultata 2008. godine, ali i početak ozbiljne recesije 2009. godine. 10 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 11 Najviše stope zaposlenosti 2009. godine zabilježene su u Nizozemskoj (82,4%), Danskoj (78,3) i Austriji (76,9%), dok Hrvatska bilježi tek 62,4%. 12 Neke zemlje, poput Nizozemske i Danske, uključene su zbog veličine i otvorenosti svojih gospodarstava, koja se mogu usporediti s hrvatskim. Uključene su i neke nove zemlje članice, i to zbog istog tranzicijskog puta koji su morale prijeći kao i Hrvatska, kao i najčešći hrvatski trgovinski partneri Njemačka, Italija i Austrija.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 13 Slika 3: Razlike u stopama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009. Izvor: Crostat 13 Odabrane države poredane su na temelju stope nezaposlenosti muškaraca u 2009. od najniže prema najvišoj. Stoga je Nizozemska na prvom mjestu, budući da ima najnižu stopu nezaposlenosti muškaraca, dok se Slovačka nalazi na posljednjem mjestu s najvišom stopom nezaposlenosti muškaraca te godine 14. To nam omogućava da otkrijemo koliko su se žene, u smislu stope nezaposlenosti, približile položaju muškaraca na tržištu rada. Države koje imaju vrlo niske stope nezaposlenosti muškaraca time pokazuju da je potražnja za radom općenito visoka te da bi i žene mogle to jednako dobro iskoristiti kao i muškarci. Iz navedenog proizlazi da bi Nizozemska trebala imati najmanju razliku prema spolu, dok bi Slovačka trebala imati najveću razliku. Međutim, navedeno nije točno. Njemačka, koja ima najmanju razliku prema spolu i višu stopu nezaposlenosti muškaraca nego žena, tek je na 9. mjestu među odabranim državama s obzirom na razinu stope nezaposlenosti muškaraca. To znači da su dostupne mogućnosti zapošljavanja žene bolje iskoristile od muškaraca. Obrnut je slučaj u Grčkoj, gdje je stopa nezaposlenosti kod muškaraca niža od njemačke, ali su rodno uvjetovane razlike u stopi nezaposlenosti gotovo dvostruko veće nego u Slovačkoj, koja je zabilježila najvišu stopu nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti muškaraca u Hrvatskoj u 2009. bila je nešto niža od one u državama EU-27. Ipak, razlika prema spolu s obzirom na nezaposlenost bila je dvostruko veća od one u državama EU-27. To, međutim, nije ništa neobično, s obzirom na to da su zemlje s nižom 13 Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 14 Razlog zašto je za pregled stope nezaposlenosti kod muškaraca odabrana 2009. godina je u dobro poznatoj činjenici da muškarci u prosjeku imaju niže stope nezaposlenosti od žena. To se onda može iskoristiti kao referentna vrijednost za stope nezaposlenosti koje trebaju dostići žene.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 14 stopom nezaposlenosti muškaraca, poput Italije, imale gotovo identične rodno uvjetovane razlike u stopi nezaposlenosti. Na Slici 3. možemo uočiti još nekoliko zanimljivih stvari: Unatoč recesiji krajem razdoblja, u svim uključenim zemljama od 2007. do 2009. je došlo do smanjivanja razlika, što ukazuje na to da su muškarci bili više pogođeni recesijom od žena; U nekim zemljama, poput Hrvatske, Danske, Poljske i Slovačke, od 2007. do 2008. je došlo do povećanja razlika, da bi se one 2009. ponovno smanjile; i Stopa smanjivanja razlika bila je vrlo neujednačena; najprimjetnija je bila u Danskoj, Sloveniji, Austriji i Češkoj, a najmanja u zemljama koje nisu ni imale velike rodne razlike. Ukratko, u usporedbi s drugim uključenim zemljama članicama EU, Hrvatska ima niske stope aktivnosti i zaposlenosti, te relativno visoku stopu nezaposlenosti muškaraca. Kao što smo mogli vidjeti, kad se pokazatelji tržišta rada kod muškaraca koriste kao vrijednosti za određivanje pokazatelja kod žena, i kad se zemlje prema pokazateljima kod muškaraca za 2009. godinu poredaju od najviših do najnižih, Hrvatska se kod sva tri pokazatelja redovito nalazi na jednom od posljednja dva mjesta. Posljednja je prema stopama aktivnosti i nezaposlenosti te pretposljednja prema stopi zaposlenosti. S obzirom na takvu relativno nisku vrijednosti u odnosu na druge zemlje članice EU, rodne razlike kod svakog su pokazatelja prosječne ili čak ispod prosjeka. Dakle, ima zemalja članica EU koje imaju bolje pokazatelje tržišta rada kod muškaraca u sva tri slučaja, no u sva tri slučaja imaju i veće rodne razlike. 5.2. Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol U 2009. u Hrvatskoj je bilo 1.385.000 radno sposobnih žena, što predstavlja maksimalni okvir za formiranje ponude ženske radne snage. U isto je vrijeme bilo 1.347.000 radno sposobnih muškaraca, odnosno 103 radno sposobne žene na 100 radno sposobnih muškaraca. Navedeni veći broj žena preslika je demografskog stanja, koje se, pak, ne reflektira pozitivno na položaj žena na tržištu rada. Prevladavajuća mjera aktivnosti radno sposobnog stanovništva je stopa aktivnosti ili stopa aktivnosti koja pokazuje broj osoba u dobi između 15 i 64 koji su spremne raditi u bilo kojem trenutku, bez obzira jesu li ili nisu zaposlene, te tako čine radnu snagu. U 2009. bilo je 792.000 žena u radnoj snazi, što je tek 58,8 % i predstavlja stopu ekonomske aktivnosti žena. Položaj prema aktivnosti po spolu: Postoje značajne razlike prema spolu u položaju prema aktivnosti radno sposobnog stanovništva (dobna skupina od 15 do 64 godine). Jasno, najveća razlika između muškaraca i žena odnosi se na vezu između aktivnosti i neaktivnosti. Dok je samo 32 % muškaraca neaktivno, 43 % radno sposobnih žena ima isti status. S druge strane, u navedenoj dobnoj skupini ima više zaposlenih muškaraca nego žena. Iako ima više nezaposlenih žena, udio nezaposlenih muškaraca u skupini aktivnih muškaraca i udio nezaposlenih žena u skupini aktivnih žena jednak je i iznosi 6%. Razlike u zaposlenosti prema spolu: U 2000. godini bilo je zaposleno više od 73 % muškaraca i 75 % žena, a navedeni su udjeli narasli na 77,4 %, odnosno 79,7 % u 2008. godini. Oko četvrtine zaposlenih muškaraca i 15,4 % zaposlenih žena bili su samozaposleni.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 15 Navedeni su se udjeli smanjili kod muškaraca te neznatno porasli na 16,7 % kod žena u 2008. godini. Neplaćeni obiteljski radnici bili su najmanje brojni među zaposlenima, ali je u navedenoj kategoriji velika razlika s obzirom na spol budući da je samo 2,4 % muškaraca i 9,6 % žena bilo u toj kategoriji 2000. godine. Od tada razlika između muškaraca i žena i dalje postoji, ali su oba udjela značajno pala za polovicu kod muškaraca i skoro trostruko kod žena. Kada promatramo javni i privatni sektor možemo vidjeti da se udio zaposlenika u privatnom sektoru povećao za 51,4 % među zaposlenim muškarcima i za 49,3 % među zaposlenim ženama. U isto vrijeme dogodio se pad od 28,1 % u udjelu zaposlenih u javnom sektoru te sličan pad od 20,5 % među ženama zaposlenim u javnom sektoru. Navedeno je u skladu s procesom privatizacije, kao i politikom smanjivanja broja zaposlenih u javnim poduzećima. Još jedno interesantno obilježje je rastuća važnost samozaposlenih žena. I dok je vidljiv značajan pad udjela samozaposlenih poljoprivrednika za 27,4 % u ukupnom broju zaposlenih muškaraca, kod žena vlasnica farmi vidljiva je suprotna tendencija, odnosno rast udjela od 30,8 %. Navedeno nije slučaj kod obrtnika i vlasnika firmi gdje je udio žena pao, a udio muškaraca narastao. Obrazovanje i spol: U Hrvatskoj neaktivni muškarci imaju najniži stupanj obrazovanja: 42 % neaktivnih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje ili niže, 28 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 14,7 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 9,9 % ima. S druge strane, samo 16,1 % zaposlenih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje, 41,4 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 23,8 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 16,6 % ima Kod žena je situacija jednaka, jedino su brojke znatno ekstremnije čak 60,5 % neaktivnih žena ima osnovnu školu ili niže. Među zaposlenim ženama njih samo 20,7 % ima osnovnoškolsko obrazovanje, 22,3 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 30,1 % ima četverogodišnju strukovnu školu te čak 22,8% ima više ili visoko obrazovanje, u usporedbi sa samo 16,6 % zaposlenih muškaraca. Jedna od najvažnijih odrednica aktivnosti s obzirom na spol i obrazovanja jest dob. Žene u dobnoj skupini između 50 i 64 godine imaju visok postotak osnovnoškolskog obrazovanja, dok je u dobnoj skupini između 25 i 49 godina taj postotak 18,9 %, što je neznatno više od 16,2 % kod muškaraca. Međutim, ono što treba naglasiti kod ove skupine jest da u starijoj dobnoj skupini muškarci imaju samo 23,9 % osoba s osnovnoškolskim obrazovanjem, dok je taj postotak kod žena skoro dvostruki i iznosi 41,5 %. Stoga je niži stupanj obrazovanja posebnost starijih žena. Razlike u obrazovanosti prema spolu osoba iste dobi manje su nego razlike u obrazovanosti žena iz različitih dobnih skupina. 5.3. Ekonomska aktivnost prema spolu Stope ekonomske aktivnosti mladih žena i muškaraca u dobi od 15 do 19 godina vrlo su slične i niske, što je očekivano budući da mlade žene i muškarci u toj dobi još uvijek pohađaju školu. Najveća stopa ekonomske aktivnosti s obzirom na dob nalazi se među muškarcima od 30 do 34 godine te među ženama između 35 i 39 godina. Stopa aktivnosti žena u dobi od 55-59 godina i muškaraca u dobi od 60-64 godine značajno je niža od prosječne zbog ulaska dijela skupina u dob kada se odlazi u mirovinu. Skoro svi neaktivni muškarci i žene u dobnim skupinama od 15 do 19 te 20 do 24 učenici su i studenti. U dobnoj skupini između 25 i 29 godina vidljivo je da su većina muškaraca

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 16 studenti, a ostali ili nisu sposobni za rad ili su sposobni za rad, ali su nezaposleni 15, dok su u istoj dobnoj skupini većina žena također studentice, ali su ostale domaćice, sposobne za rad ali ne rade. U dobnoj skupini od 30 do 34 godina većina je muškaraca sposobna za rad, ali ne rade ili nisu sposobni za rad, dok su većina žena domaćice ili sposobne za rad, ali ne rade. U sljedećoj dobnoj skupini od 35 do 54 godine većina su neaktivnih muškaraca umirovljenici, dok su većina žena domaćice. Također je važno naglasiti da je u svim navedenim dobnim skupinama mnogo više žena koje su sposobne za rad, ali ne rade, u usporedbi s muškarcima. U dobnoj skupini između 55 i 64 godine i među ženama i među muškarcima prevladavaju umirovljenici. 5.3.1. Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju prema aktivnosti Promatrajući muškarce i žene u Hrvatskoj 2008. godine prema prosječnom broju godina obrazovanja i položaju prema aktivnosti vidljivo je da u prosjeku zaposlene i nezaposlene žene imaju 3 do 4 mjeseca duže obrazovanje nego muškarci, dok neaktivne žene imaju 2 mjeseca kraće obrazovanje nego muškarci. Iz navedenog je vidljivo da je položaj aktivnosti blisko povezan s trajanjem obrazovanja. Stupanj obrazovanja snažno utječe na ekonomsko aktivnost muškaraca i žena. Stope ekoninske aktivnosti imaju tendenciju rasta s višim obrazovnim postignućem tako da muškarci i žene s fakultetskim diplomama i višim stupnjevima obrazovanja imaju najviše stope aktivnosti. Jaz u ekonomskoj aktivnosti između muškaraca i žena i dalje postoji, ali se vidljivo smanjuje s rastom obrazovnog postignuća, što ukazuje da je stupanj obrazovanja vrlo snažna odrednica ekonomske aktivnosti žena. 5.3.2. Ekonomska aktivnost i odgoj djece Promatramo stope ekonomske aktivnosti muškaraca i žena dobne skupine između 20 i 40 godina prema ukupnom broju djece u Hrvatskoj 2008. godine. Ova je dobna skupina odabrana iz jednostavnog razloga većina ljudi postaje roditeljima u navedenoj dobi, a kategorija ljudi bez djece odabrana je kao kontrolna skupina prilikom mjerenja utjecaja roditeljstva na aktivnost u radnoj snazi. Čini se da je ekonomska aktivnost žena niža od aktivnosti muškaraca u svim kategorijama. Naša kontrolna skupina ljudi bez djece pokazuje da je ekonomska aktivnost muškaraca i žena bez djece niža od ekonomske aktivnosti ostalih kategorija i iznosi 79 % u odnosu na 63 %. Što se tiče ostalih kategorija, vidljivo je da je 93 % muškaraca s jednim djetetom ekonomsko aktivnih u usporedbi s 85 % žena, 94 % muškaraca s dvoje djece u usporedbi s 84 % žena te 92 % muškaraca s troje ili više djece u usporedbi sa 67 % žena. Primjećujemo da ekonomska aktivnost muškaraca kad postanu roditelji ostaje više ili manje ista, dok ekonomska aktivnost žena s troje ili više djece značajno opada u usporedbi s ostalim ženama. Dakle, prisutnost djece različito utječe na muškarce i žene. Također možemo analizirati ekonomsku aktivnost prema spolu prema broju djece za dobnu skupinu između 15 i 64 godine te uzeti u obzir samo djecu mlađu od 15 godina umjesto ukupnog broja djece. Stopa ekonomske aktivnosti muškaraca s jednim djetetom varira od 85 do 95% i najviša je kod muškaraca koji imaju jedno dijete do 2 godine starosti. U isto vrijeme, stopa ekonomske aktivnosti žena s jednim djetetom varira između 78 i 83 posto i 15 Osobe koje su neaktivne, ali sposobne za rad, često su obeshrabreni radnici koji su prestali aktivno tražiti zaposlenje. U gospodarstvima gdje je potražnja za radnom snagom relativno mala mnogi mladi ljudi također odgađaju ulazak na tržište rada produžavanjem svog obrazovanja.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 17 najniža je kod žena koje imaju novorođenčad. Navedeno dovodi do zaključka da prvorođeno dijete ima tendenciju povećati stopu aktivacije muškaraca i sniziti stopu aktivacije žena. Ekonomska aktivnost muškaraca s dvoje djece varira između 87 i 99 posto i ponovno je najviša kod muškaraca s vrlo malom djecom. Ekonomska aktivnost žena s dvoje djece varira između 80 i 86% i u prosjeku je najviša u usporedbi sa ženama s manjim ili većim brojem djece, ali nema vidljive poveznice njihove aktivnosti s dobi najmlađeg djeteta. Ekonomska aktivnost muškaraca s troje ili više djece kreće se oko 87 do 90 posto i najviša je kod muškaraca koji imaju djecu do 2 godine starosti. U isto vrijeme, ekonomska aktivnost žena s troje ili više djece kreće se od 59 do 70 posto i raste s dobi najmlađeg djeteta. 5.4. Zaposlene žene Kategorija zaposlenih žena vrlo je heterogena. Sastoji se od žena koje rade kod poslodavaca, bez obzira na vrstu vlasništva tvrtke, vrstu ugovora o radu (na određeno ili neodređeno), formalni ili neformalni status zaposlenja, žena poduzetnica ili samozaposlenih žena, kao i onih angažiranih u obiteljskim tvrtkama ili poljoprivrednim gospodarstvima, kao takozvanih pomažući članovi kućanstva itd. 5.4.1. Žene zaposlene u formalnom sektoru Pristup žena zapošljavanju je teži zbog percepcije potencijalnih poslodavaca da žene imaju obiteljskih obaveza. Bez obzira na to, zaposlenik je i dalje najčešći oblik položaja u zaposlenosti među zaposlenim muškarcima i ženama. Više od 75 % žena bile su zaposlenice 2000. godine, a taj je udio narastao na 79,7 % u 2008. Prema podacima Eurostata stopa zaposlenosti u dobnoj skupini od 15 do 64 godine pala je s 57,8 % u 2008. na 56,6 % u 2009. godini. Podaci o registriranoj zaposlenosti, dobiveni od Državnog zavoda za statistiku, potvrđuju značajne promjene u trendovima zapošljavanja. Broj osoba u registriranoj zaposlenosti na kraju prosinca 2009. bio je 6,1 % niži nego istog mjeseca prethodne godine. Tijekom samo jedne godine izgubljeno je skoro 94 000 radnih mjesta. Broj zaposlenih muškaraca pao je za 6,9 %, a broj zaposlenih žena za 5 %. U prosincu 2010. broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene. 5.4.1.1. Zapošljavanje prema sektoru gospodarske djelatnosti U 2008. godini muškarci su bili značajnije zastupljeni u proizvodnji, građevinarstvu, prometu i skladištenju: 46 % muškaraca radilo je u navedenim sektorima u usporedbi s 20 % žena. Za razliku od navedenog, žene su se značajno lakše zapošljavale u veleprodaji, maloprodaji, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi: 38 % žena bilo je u navedenim sektorima u 2008. u usporedbi sa 17 % muškaraca. U prosincu 2010. godine, broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene. U usporedbi s 2008. godinom, 46,6 % svih zaposlenih žena radilo je u sljedećim sektorima: veleprodaja i maloprodaja (99.882), obrazovanje (80.596), i zdravstvo i socijalna skrb (63.703). 2010. godine u ovim je sektorima bilo zaposleno 21,1 % muškaraca 16. Analiza distribucije muškaraca i žena po sektorima gospodarske djelatnosti pokazuje da su žene zastupljenije u javnom sektoru, poput obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što 16 Crostat, Izvještaj br. 9.2.1/12, Osobe na plaćenim poslovima prema djelatnostima, prosinac 2010., Zagreb 28. siječnja 2011.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 18 ukazuje da su žene sklonije zanimanjima koja im omogućavaju ne samo sigurnost, nego i više vremena za brigu o obitelji. 5.4.1.2. Stope zaposlenosti prema spolu i izboru obrazovanja 5.4.1.3. Plaće Ranije navedeni dokazi jasno pokazuju da stupanj obrazovanja ima presudan utjecaj na položaj osobe na tržištu rada. Nadalje, najmanje razlike s obzirom na spol nalaze se na visokim stupnjevima obrazovanja gdje žene često postižu čak i izraženije uspjehe. Promatrajući izbor obrazovnog područja prema spolu, vidljivo je da većina žena starijih od 15 godina ima tendenciju odabira kvalifikacija iz općih obrazovnih programa. U Hrvatskoj nalazimo dvije vrste takvih obrazovnih programa osnovnoškolsko obrazovanje ili niže te gimnazija na srednjoškolskoj obrazovnoj razini oni ne pružaju određeno zanimanje, nego su zamišljeni kao priprema za daljnje obrazovanje. Većina žena starijih od 15 godina, njih 48,9%, ima navedenu vrstu obrazovanja, u usporedbi s 30,79 % muškaraca. Na drugom su mjestu žene koje upisuju programe grupirane pod nazivom društvene znanosti, ekonomija i pravo, dok treće mjesto zauzimaju tehnika, proizvodnja i građevinarstvo. Kod muškaraca posljednja je kategorija najčešća, pri čemu je 40 % svih radno sposobnih muškaraca odabralo navedene obrazovne programe. Stope zaposlenosti osoba oba spola s kvalifikacijama iz općih programa imaju najniže stope zaposlenosti, pri čemu je stopa zaposlenosti žena ispod 20 %. Na području društvenih znanosti, koje su mnoge žene odabrale, stope zaposlenosti s obzirom na spol vrlo su izjednačene i iznose između 53 % i 54 %. Na trećem najpopularnijem području, primjerice tehnici itd., za koje se odlučuje mnogo muškaraca, ali i žena, stopa zaposlenosti žena iznosi 52,3 %, a muškaraca 62,5 %. Znatno više stope zaposlenosti uobičajene su za neke od rjeđih obrazovnih programa, poput matematike i statistike, gdje posebno žene imaju visoku stopu zaposlenosti u iznosu od 89,5 %, pri čemu značajno nadilaze svoje muške kolege. Međutim, broj radno sposobnih osoba s navedenim kvalifikacijama zaista je malen. Žene s kvalifikacijama iz bioloških znanosti, informatike, zdravstva i socijalne skrbi, stranih jezika, obrazovanja i korištenja računala imaju višu stopu zaposlenosti od muškaraca. Međutim, najveći broj zaposlenih žena ima stope zaposlenosti niže nego kod muškaraca, što je osobito prisutno kod većine žena sa završenim općim obrazovnim programima, odnosno gimnazijskim obrazovanjem koje pojedinca ne priprema za tržište rada. Hrvatska kao postsocijalistička država dijeli mnoge karakteristike tržišta rada s ostalim državama srednje i istočne Europe. Stoga ne iznenađuje da je jaz u plaćama prema spolu relativno nizak. Prosječna mjesečna plaća žena bila je 11 % niža od iste muškaraca u 2008., što je jedan od najnižih jazova u Europi, čak jedan od najnižih među bivšim socijalističkim državama. Plaće s obzirom na stupanj obrazovanja: zarade žena u svim obrazovnim kategorijama niže su od onih muškaraca, osim medijana zarade u kategoriji nefakultetskog obrazovanja. Vidljivo je da jaz u plaćama prema spolu ima tendenciju pada s porastom stupnja obrazovanja. Budući da smo ranije vidjeli da veći udio žena, posebno starijih, ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, prisutnost nejednakosti u plaćama s obzirom na spol mora biti prilično visoka. S druge strane, učestalost žena s 1-3 godine srednjoškolskog obrazovanja znatno je niža nego kod muškaraca, te stoga navedeni jaz u plaćama (plaće žena iznose 76 % plaća muškaraca) neće imati veliki utjecaj na položaj žena na tržištu rada. Plaće s obzirom na godine: zarade žena svih dobnih skupina, osim medijana zarada dobne skupine od 55 do 64 godine, niže su od onih kod muškaraca. Jaz u plaći prema spolu

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 19 najveći je u dobnoj skupini od 25 do 34 godine. Kod muškaraca se primjećuje trend oštrog rasta plaća u dobnoj skupini od 35 do 44 godine, dok su žene na vrhuncu između 25 i 34 godine na nižoj razini plaća, nakon čega rast plaća stagnira kod oba spola te ponovo raste tek u dobnoj skupini između 55 i 64 godine. Plaće prema zanimanjima: Skupine zanimanja predstavljaju različit sadržaj poslova, ali i različite razine složenosti. Obično, ali ne uvijek, stupanj obrazovanja povezan je s navedenom složenošću, što znači da osobe trebaju više kvalifikacije da bi obavljale složenije poslove. Navedeno se možda ne odnosi na menadžerska zanimanja budući da svi direktori, čak i malih tvrtki, potpadaju pod ovu kategoriju, iako možda nemaju visok stupanj obrazovanja za obavljanje navedenih poslova do prilično visokih standarda. Poduzetničke vještine često se ne uče u školi, ali su presudne za dobro upravljanje, posebno u slučaju malih i srednjih poduzetnika. U ovoj kategoriji, za razliku od svih ostalih, ne nalazimo jaz u plaći, a žene i muškarci se čine jednakima kada se nalaze na upravljačkim pozicijama. Također su vrlo blizu u kategoriji stručnjaka, tehničara i službenika. Ispod navedene razine jaz u plaći postaje značajan i varira između 60 % kod poljoprivrednih zanimanja do 83 % kod osnovnih zanimanja. 5.4.1.4. Ugovori Zakonske odredbe o zaštiti radnih mjesta do nedavno su u Hrvatskoj bile vrlo stroge. Zakon o radu izmijenjen je 2010. godine s ciljem povećanja fleksibilnosti tržišta rada. Indeks zakonske zaštite zaposlenja je smanjen kao rezultat tih promjena, ali i dalje ostaje iznad razine EU-a. Udio zaposlenika s ugovorima na određeno vrijeme u Hrvatskoj usporediv je s EU-om te navedena vrsta zaposlenja prevladava među novozaposlenima. Od ukupnog broja zaposlenih udio zaposlenih na određeno vrijeme nije se značajno promijenio, samo je neznatno pao s 12,1 % u 2008. na 11,6 % u 2009 godini. Navedeni je udio niži nego u EU, gdje je iznosio 14,1 % u 2009. godini. Što se tiče udjela zaposlenih koji rade kraće od punog radnog vremena, on se povećao s 8,8 % u 2008. na 9,0 % u 2009. godini, što je neznatna promjena. Navedeni je udio ponovo znatno niži nego u EU, gdje je iznosio 18,2 % u 2009. godini, posebno kad se radi o zaposlenim ženama 9,1 % u usporedbi s 30,9 %. Jedan od razloga za takvu situaciju vjerojatno je razlika između visine stvarnih plaća u Hrvatskoj i EU. Kao i u EU, rad kraći od punog radnog vremena pretežno je pojava među ženama. Pronalaženje načina za povećanje zapošljavanja u vremenu kraćem od punog radnog vremena bez smanjivanja rada na puno radno vrijeme treba biti tema buduće politike zapošljavanja. 5.4.1.5. Diskriminacija na razgovoru za posao i na radnom mjestu Rasprave na sastancima ciljne skupine, koje su potvrdile analize navedene u ovoj studiji, ukazuju da postoje mnoge situacije gdje poslodavci, prije svega vlasnici malih i srednjih tvrtki, ne poštuju zakonske odredbe ili svoje obaveze prema zaposlenicima u smislu njihovih radničkih prava. I muškarci i žene izloženi su navedenim nepovoljnim uvjetima. Međutim, opće je uvjerenje da su žene, na različite načine, više izložene nepovoljnom tretmanu na radnom mjestu nego muškarci. Jedan je od značajnijih problema kod zaposlenih žena njihovo nedovoljno poznavanje vlastitih radničkih prava. Poslodavci često propuštaju obavijestiti zaposlenike o njihovim pravima i obavezama te često krše svoje obaveze ostvarivanja radničkih prava propisanih zakonom.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 20 U travnju 2010. izrađena je studija Rasprostranjenost i priroda diskriminacije na hrvatskom tržištu rada na temelju opsežnog istraživanja u Hrvatskoj. Provedena su dva terenska istraživanja anketa među nezaposlenima i anketa među poslodavcima i na temelju njihovih rezultata i drugih podataka partneri u projektu pokušali su ustanoviti stanje diskriminacije na hrvatskom tržištu rada s obzirom na spol, dob, invaliditet, nacionalnu pripadnost te vjersku i spolnu orijentaciju. Rezultati projekta ukazuju na razmjerno slabo razumijevanje i od strane poslodavaca i od strane nezaposlenih pojma diskriminacije, kao i relevantnih zakona i institucija te prava potencijalnih žrtava diskriminacije. Ostali su ključni rezultati izvještaja: Nezaposleni i poslodavci smatraju da je na tržištu rada od šest razloga za diskriminaciju navedenih u anketi najraširenija diskriminacija prema dobi. 62 % nezaposlenih i 66% poslodavaca smatraju da je dobna diskriminacija snažno ili prilično raširena na hrvatskom tržištu rada. Slijedi diskriminacija s obzirom na invaliditet 51 % nezaposlenih i 65 % poslodavaca smatra je raširenom te diskriminacija s obzirom na spol (49 % nezaposlenih i 57 % poslodavaca smatra je raširenom). Od različitih aspekata tržišta rada, nezaposleni i poslodavci smatraju da je diskriminacija najraširenija tijekom postupka zapošljavanja, zatim, u manjoj mjeri, u osiguravanju jednakih mogućnosti za zaradu i napredovanje na radnom mjestu. 5.4.2. Žene poduzetnice u Hrvatskoj Broj žena poduzetnica u posljednjih se šest godina povećao tri puta. Krajem 2008. bilo je 20.696 žena poduzetnica koje su zapošljavale 127.800 zaposlenika, ostvarile prihod od 76 milijardi kuna te dobit od 2,1 milijardu kuna. Hrvatska sudjeluje u istraživanju Praćenje globalnog poduzetništva (Global Entrepreneurship Monitor GEM) od 2002. godine. U 2007. godini muškarci su imali veću vjerojatnost uključivanja u poduzetničke aktivnosti od žena. Istraživanje GEM navodi da, usprkos brojnim inicijativama za promicanje poduzetništva, hrvatsko društvo još uvijek ne djeluje kao poduzetničko društvo te je potrebno poduzeti mnogo toga da bi se stvorila povoljna poduzetnička klima. Osim navedenog, mnoga druga istraživanja navode različite prepreke za razvoj poduzetništva i rast malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj. Kako bismo pružili što sustavniji pregled prepreka za žensko poduzetništvo, podijelili smo ih na četiri područja: socijalne prepreke: manjak samopouzdanja, manjak vizije i aspiracija, manjak spremnosti na akciju, manjak hrabrosti, nespremnost na rizik; obrazovanje i vještine: manjak odgovarajućih poduzetničkih vještina i kvalifikacija; okruženje: administrativni su postupci složeni, financijska je potpora implementacije različitih programa razvoja poduzetništva od strane države nestabilna, negativna medijska prezentacija poduzetništva u društvu, nedovoljno promicanje pozitivnih primjera i dobre prakse, nedovoljna suradnja između različitih institucija, nedovoljna ili nekvalitetna poslovna infrastruktura (inkubatori, tehnološki centri, itd.); financijske prepreke: manjak početnog kapitala i ostalih izvora financiranja pokretanja poslovanja, neodgovarajuće informacije o postojećim državnim financijskim potporama, slaba ponuda poduzetničkog kapitala, nepovoljan sustav oporezivanja, neprimjeren odnos banaka prema malim poduzetnicima.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 21 5.4.3. Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji Prema Državnom zavodu za statistiku, neformalna ekonomija čini od oko 10 do 15 posto BDP-a u Hrvatskoj. Neformalna je ekonomija jedini izvor prihoda za niz socijalnih skupina s manjim osobnim ili obiteljskim prihodom umirovljenike, korisnike naknada za nezaposlene ili korisnike socijalne pomoći. Navedene skupine koriste neformalnu ekonomiju za povećanje svojih prihoda. Pretpostavlja se da nezaposleni nemaju mnogo prednosti čak ni u neformalnoj ekonomiji njihova znanja i vještine ne mogu im osigurati zaposlenje u formalnoj ekonomiji, što ih čini relativno neprivlačnima i u neformalnoj ekonomiji. 5.4.3.1. Registrirane nezaposlene osobe koje rade Više muškaraca nego žena aktivno traži posao. Međutim, kada se govori o ekonomskoj aktivnosti i prihvaćanju zaposlenja od strane registriranih nezaposlenih osoba, mnogo je više jednakosti među spolovima. Ponovno su starije dobne skupine najčešće angažirane u ekonomskim aktivnostima pa je zanimljivo promatrati status zaposlenosti kao i ostale radne karakteristike. Na temelju podataka iz 2008. godine znamo da oko 38.000 registriranih nezaposlenih osoba radi, od čega je 46,5 % žena. Većina su žena i muškaraca poljoprivrednici koji rade na vlastitim farmama ili rade za druge za plaću u naravi. Takvi radnici ne dobivaju financijsku naknadu i nemaju zaradu od svog posla pa se u ovom slučaju radi o uzgoju hrane za vlastite potrebe. Zajedno s neplaćenim obiteljskim radnicima koji ne dobivaju financijsku naknadu, ovi radnici čine 77,1 % muškaraca koji rade i 76,3 % žena koje rade. Pitanje prijavljivanja poljoprivrednika kao nezaposlenih dok u isto vrijeme rade na vlastitoj zemlji ne može se lako riješiti budući da mnogi od navedenih poljoprivrednika imaju niže od prosječnih kvalifikacija i radnog iskustva, što je uglavnom povezano s tradicionalnom poljoprivredom. Navedeni je problem moguće riješiti tako da se komercijalni poljoprivrednici ne prijavljuju kao nezaposleni, posebno ako ostvaruju pravo na poljoprivredne poticaje. Također, postoji problem raspoloživosti za rad, pri čemu poljoprivrednici mogu biti u mogućnosti prihvatiti zaposlenje tijekom zime, dok tijekom ljeta rade, slično kao studenti. 5.5. Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a 5.5.1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema Anketi o radnoj snazi Dva su izvora koji služe kao pokazatelji zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj: registrirana stopa nezaposlenosti koju izračunava Državni zavod za statistiku i Anketa o radnoj snazi (ARS), koju od 1996. godine svake godine provodi Državni zavod za statistiku (DZS). Metodologija ARS-a usklađena je s pravilima i uputama Međunarodne organizacije rada (ILO) i Eurostata. Glavni uzrok razlika između registrirane nezaposlenosti i nezaposlenosti koja se mjeri uz primjenu međunarodnih standarda je nacionalno zakonodavstvo. Dok standardi ILO-a zahtijevaju istovremeno zadovoljavanje triju uvjeta da bi se neka osoba smatrala nezaposlenom (odsustvo rada, aktivno traženje posla i raspoloživost za posao u sljedeća dva tjedna), hrvatski zakoni u pravilu se drže znatno manje strogih kriterija. Registrirana nezaposlenost u Hrvatskoj zato je viša od nezaposlenosti mjerene kriterijima ILO-a. Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine starosti porasla je s 9,1 % 2009. na 11,8 % 2010. godine. Stopa nezaposlenosti kod muškaraca porasla je s 8,0 % na 11,5 %, dok je stopa nezaposlenosti kod žena porasla s 10,3 % na 12,3 %, što znači da je porast nezaposlenosti kod muškaraca bio viši od porasta nezaposlenosti kod žena.

Položaj žena na hrvatskom tržištu rada 22 Ako usporedimo brojke o nezaposlenosti prema spolu iz dvaju izvora od 2004. do 2010. godine, doći ćemo do sljedećih zaključaka: Postoje značajne razlike u registriranoj nezaposlenosti između žena i muškaraca, no one se pred kraj ovog razdoblja smanjuju, budući da je recesija snažnije pogodila muške sektore; Rodne razlike koje pokazuju podaci ARS-a znatno su manje; i Razlika između podataka dvaju izvora znatno je manja kod nezaposlenosti muškaraca nego kod nezaposlenosti žena. Očito je da je broj registriranih nezaposlenih osoba nerealno visok, i to znatno više kod žena nego kod muškaraca. Najveće razlike postoje kod žena starijih od 25 godina, pri čemu je osobito visok broj žena od 25 do 49 godina koje prema međunarodnim standardima nisu nezaposlene. Razlike u broju registriranih nezaposlenih muškaraca i onih koji su nezaposleni i uz primjenu međunarodnih standarda nisu tako velike kao kod žena, osim u najstarijoj skupini, koja, dakako, uključuje veliki broj muškaraca koji zapravo nisu nezaposleni. Slika 4: Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.- 2010. Izvor: ARS u Hrvatskoj, Crostat Ima nekoliko faktora koje treba razmotriti da bi se razumjelo ponašanje registriranih nezaposlenih osoba, a posebno žena. Kao prvo, treba se pozabaviti mogućnostima za prijavu u evidenciju nezaposlenih. U Hrvatskoj postoji širok opseg mogućnosti za prijavu u evidenciju nezaposlenih, što je i normalno s obzirom na to da mjere za povećanje sudjelovanja zahtijevaju da se neaktivnim osobama omogući registracija, odnosno ulazak na tržište rada, bez ograničenja. Postoje dva faktora koji utječu na sklonost osoba prijavljenih u evidenciji nezaposlenih da ostanu registrirane tamo: dostupnost pravih vrsta poslova i/ili dostupnost naknada povezanih s pravima nezaposlenih. Nepostojanje ravnoteže između ponude i potražnje za posljedicu ima dugotrajnu nezaposlenost, osobito kod nekih skupina nezaposlenih. S obzirom na činjenicu da je trajanje prava na naknade kod najvećeg broja nezaposlenih kraće od trajanja njihove nezaposlenosti, prioritet postaje pitanje kako preživjeti u okolnostima koje iz