AMELA ČIKARIĆ MENTOR KAO MODEL ULOGE KOD NOVOPRIMLJENIH SESTARA(ZDRAVSTVENIH RADNIKA) DIPLOMSKI /SPECIJALISTIČKI RAD BANJA LUKA, DECEMBAR 2008.
PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON BANJA LUKA FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE Student: Amela Čikarić Indeks br: 0607/VMZ-S MENTOR KAO MODEL ULOGE KOD NOVOPRIMLJENIH SESTARA(ZDRAVSTVENIH RADNIKA) DIPLOMSKI /SPECIJALISTIČKI RAD Predmet:Menadžment u zdravstvu Mentor: Prof.dr.Risto Kozomara Banja Luka, Decembar 2008. 2
S A D R Ž A J UVOD...str 2 1. MENTOR KAO MODEL ULOGE NOVOPRIMLJENIH SESTARA...str 4 - Šta za sestre predstavlja mentor?...str 4 2. ZNAČAJ I ULOGA MED.SESTRE U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI...str6 - Humanističko obrazovanje medicinskoj sestri...str 8 3. MENTORSTVO I POMOĆ U RAZVOJU MED ICINS KIH S ES TARA...str 15 4. ORJENTAC IJA NOVOZAPOSLEN IH MED ICINS KIH S ES TARA...str. 27 5. PROGRAM PRIPRAVN IČKOG S TAŽA I MENTORS TVO...str 36 - A) RAD U JEDINICAMA STACIONARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE...str 37 - B) RAD U JEDINICAMA PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE...str 40 6.KRITERIJI ZA IZBOR MENTORA...str 62 7.ZAKLJ UČAK...str 73 8.LITERATURA...str 74 3
U V O D Mentorstvo nije novi pojam, već svoju tradiciju i primjenu ima vijekovima. Sama riječ mentor se spominje u grčkoj mitologiji sa značenjem vodič, učitelj. Mentori su u to vrijeme uživali veliki ugled i povjerenje pa je i savjetnik (mentor) Taelemachusa sina Odiseja i Penelope u Homerovoj odiseji za vrijeme Trojanskog rata dobio od Odiseja kuću i sina na čuvanje i podučavanje. Kroz vijekove postoji puno vrlo nam dobro poznatih mentorskih odnosa kao što su Sokrat i Platon, Michelangelo i Lorenzo de Medici, Leonardo de Vinci i Verrochio, Karl Jung i Sigmund Freud i mnogi drugi. Mentorstvo može uključivati više od jednog mentora. I sama Florence Nightingale (začetnica sestrinstva) je imala više mentora da bi kasnije i sama bila mentor mnogim budućim medicinskim sestrama. Stewart i Krueger informišu da se je termin mentorstvo pojavio u literaturi za medicinske sestre kasnih 1970-tih sa stalnim trendom razvoja, da bi 1995 godine Walsh i Clements izvijestili da je u USA preko 83% medicinskih sestara imalo mentorstvo. Iskustva pokazuju da se neke novozaposlene medicinske sestre lako adaptiraju na novu radnu sredinu, ali većina doživi stres kada se nađe u novoj sredini i na novim radnim zadacima. Očekivanja od pojedinih "novih uloga" se mogu razjasniti korišćenjem: modela uloga, sestara u ulozi predavača u procesu edukacije i sestre-mentora, iskusne sestre koja brine da se mlade sestre potpuno uključe u ustanovu ili odeljenje. Mada sva tri navedena načina razjašnjavaju uloge kroz socijalnu interakciju i edukativne procese, svaki ima različit pristup i koristi različite mehanizme. Svi ovi postupci imaju svoje odgovarajuće mjesto u integraciji i edukaciji zaposlenih. Modeli uloga su primjeri iskusnih, kompetentnih zaposlenih sestara. Odnos između novozaposlenog i modela uloga je pasivan, to jest novozaposleni vide da su modeli uloga umješni-vješti i pokušavaju da se ugledaju na njih (da ih imitiraju), ali model uloge ne zahtijeva aktivnosti od novozaposlenih sestara. Jedan od uzbudljivih aspekata modela uloga je njihov kumulativan efekat. Što nam je na raspolaganju veći broj izvrsnih modela uloga koje treba da imitiraju novozaposleni, to je veća mogućnost da novozaposleni bolje rade. Po ukazivanju (Kramera 1988), sve ovo doprinosi boljem kvalitetu rada u pružanju usluga u zdravstvenoj njezi. Edukativni proces u modeliranju uloge je pasivan, ali je uloga sestre-predavača aktivna i svrsishodna. 4
Mentori imaju najsloženiju ulogu u procesu socijalizacije/integracije sestara. Sam pojam mentor je opisan kao umijeće, odgovornost, i čak poklon. U vrijeme kada je novčana potpora zdravstvu drastično smanjena među zdravstenim osobljem program mentorstva je ima velik učinak na karijeru. Novoprimljene sestre sa kojima mentor radi su novajlije u njegovoj oblasti ekspertize. Većinom su novoprimljene sestre u sestrinstvu upoznate sa slučajevima samo iz udžbenika i mogu imati teškoće da učestvuju u situacijama koje se dešavaju u realnom životu. Mentor, može pomoći u tome da se on/ona prilagodi i da zna kako da postupa u rutinskim i ne baš rutinskim slučajevima. Važno je odvojiti vrijeme i objasniti sta vi radite i pitati učenika da potvrdi da lije on/ona razumio. Važno je shvatiti da stilovi učenja utiču na učenje. Zapamtite da stil učenja vašeg učenika ima značajan uticaj na način kako se učenje odvija, kako je informacija pohranjena i kako se ona ponovo dobija. 5
1. MENTOR KAO MODEL ULOGE NOVOPRIMLJENIH S ES TARA Mentorstvo je upravljano iskustvo koje izlaže neiskusnu medicinsku sestru situacijama iz pravog posla. Ovo izuzetno individualizirano iskustvo učenja, dozvoljava registrovanoj medicinskoj sestri ili lječniku, mentoru, da pomaže novoprimljenoj sestri u dobijanju iskustva u toku svog početničkog rada. Mentor, predstavlja ulogu modela, osobe koja posjeduje izvore, mentora, onoga ko olakšava posao i onoga ko ocjenjuje učenje i praktičan rad. Postoje tri faze mentorstva: orijentacija, konsolidacija i integracija. Tokom perioda orijentacije, mentor daje novoprimljenim sestrama orijentaciju o mjestu rada i o ulozi sestre. Mentor i novoprimljena sestra zajedno pregledaju ciljeve mentorstva i specifične potrebe za učenjem koje ima medicinska sestra. Mentorstvo predstavlja povoljnu priliku za novoprimljene sestre da razviju povećanu kompetenciju, rasuđivanje i vještinu. To dozvoljava novoprimljenoj medicinskoj sestri da preuzme nezavisne i međuzavisne odgovornosti koje ima medicinska sestra sa iskustvom. Naglasak je na obezbjedjivanju iskustava koja obezbjedjuju sintezu i konsolidaciju ranijeg učenja. Šta za sestre predstavlja mentor? 1. Model: neko kome se divite i želite da ga oponašate. 2. Osoba sa intuicijom: neko ko može da vidi i objasni značenje profesionalnog sestrinstva i njegov potencijal. 3. Neko ko daje energiju: osoba čija dinamičnost stimuliše i Vas da preduzmete akcije. 4. Investitor: osoba koja investira svoje vreme i energiju u Vaš lični personalni profesionalni napredak. 5. Osoba koja pruža podršku: neko ko Vam nudi emocionalnu podršku i jača u Vama samopouzdanje. 6. Osoba koja se čvrsto drži standarda: neko ko se ne prihvata ničega što nije po standardima. 7. Učitelj-trener: osoba koja vas uči interpersonalnim i drugim vještinama koje su važne za vaš napredak u profesiji. 6
8. Osoba koja vam daje povratne informacije: neko ko Vam daje poštene i iskrene, pozitivne i negativne povratne informacije o Vašem napredovanju. 9. Neko ko Vam otvara oči: osoba koja vam širi vidike, otvara perspektivu i daje Vam nove načine sagledavanja situacija 10. Neko ko Vam otvara vrata: neko ko vrlinom svog autoriteta može da vam obezbedi nove mogućnosti ili iskustvo. 11. Neko ko se bavi Vašim idejama: osoba koja će saslušati vaše ideje i o njima sa Vama prodiskutovati. 12. Neko ko rješava problem: osoba koja vam može pomoći da razmotrite probleme i identifikujete moguća rješenja. 13. Savjetnik u karijeri: osoba koja Vam pomaže da sačinite kratkoročne i dugoročne planove za Vašu karijeru. 14. Osoba koja je istraživač: osoba koja vas bodri da sve istražujete na način sa dosta kritike ili mnogo detaljnije. 7
2. ZNAČAJ I ULOGA MEDICINS KE S ES TRE U ZDRAVS TVENOJ US TANOVI Osnovna uloga medicinske sestre u zdravstvenoj ustanovi je pružanje medicinske pomoći. U toj ulozi medicinske sestre su zaštitnici i učitelji pacijenata. Kroz povijest se, na odnos sestre i pacijenta stavljao sve veći naglasak bilo da su pacijenti pojedinci, porodice, grupe ili zajednice kako bi se pružila podrška aktivnom sudjelovanju medicinske sestre u donošenju odluka u vezi medicinske pomoći. Briga o pacijentu je, i biti će nadalje, osnovno obilježje uloge profesionalnog sestrinstva, i ono od medicinske sestre zahtijeva da pruža visoko kvalitetnu medicinsku pomoć, procjenjuje ishode te pomoći i nastoji unaprijediti pružanje pomoći. Medicinske sestre upoznaju pacijente unutar profesionalnog konteksta, ali čiji je sastavni dio i privilegirano pravo na pacijentovu privatnost. Medicinske sestre također znaju da su kliničke procjene usko povezane s vrijednostima i etikom, kao što su povezane i sa znanošću i tehnologijom. Isto tako, medicinske sestre moraju biti spremne na etičke dileme koje će se pojavljivati tokom njihove profesionalne prakse, i moraju biti sposobne donositi etičke odluke unutar profesionalnog etičkog okvira, kao i pomagati drugima da donesu takve odluke. Za medicinsku sestru je također nužno razumijevanje napretka u znanosti i tehnologiji, i razumijevanje utjecaja koji ovi napretci imaju na zdravstvenu pomoć i dobrobit pojedinca. Jednako je važno razumjeti pacijente, te vrijednosti koje pacijenti donose u odnos s medicinskom sestrom. Medicinske sestre pružaju pomoć populaciji koja postaje sve raznolikija. Osnova za brigu o tako raznolikoj populaciji je opširno znanje i senzibilitet za takva pitanja kao što su dob, spol, kulturalna pripadnost, rasa, religija, socioekonomski status i životni stil. Medicinske sestre moraju biti spremne brinuti o starećoj populaciji, i pomoći pojedincima i porodicama donijeti odluke u vezi tehnologije i postupaka za produžavanje života pacijenta, i to unutar konteksta vrijednosti pacijenata, kao i unutar njihovih fizičkih, emocionalnih, i duhovnih zdravstvenih parametara. Medicinske sestre pružaju potpunu pomoć i u svoju praksu uključuju biološke, psihološke, društvene i duhovne aspekte zdravlja. One moraju prepoznavati važnu razliku između bolesti i pojedinca koji je proživio tu bolest. Pomaganje pacijentima razumjeti ovu razliku je također jedan od važnih aspekata sestrinstva. Isto tako, medicinske sestre moraju razumjeti da je procjena pacijentovog zdravstvenog stanja, unutar konteksta pacijentovih vrijednosti, sama bit za daljnje planiranje, provođenje, te procjenjivanje ishoda pružene pomoći. 8
Medicinske sestre pružaju pomoć u različitim kontekstima i okruženjima. One se ne fokusiraju samo na zdravstvenu pomoć pojedinca, već organiziraju, promatraju i upravljaju okolinom pacijenta kako bi unapređivale zdravlje. Sestrinstvo također zahtijeva znanje i vještine unutar biotehnologije i informacijske tehnologije, budući da su one povezane s direktnim pružanjem pomoći, educiranjem o zdravlju, te menadžmentom i koordiniranjem pružanja pomoći. Medicinske sestre kreiraju, upravljaju i koordiniraju pružanje medicinske pomoći. Medicinske sestre moraju posjedovati znanje i autoritet za raspodjelu zadataka ostalom medicinskom osoblju, te isto tako moraju moći nadzirati i evaluirati svoje osoblje. Budući da medicinske sestre rade samostalno i ovise jedna o drugoj, one su i odgovorne za profesionalni identitet i praksu. Medicinske sestre su članovi medicinskih timova koji pružaju liječenje i druge usluge unutar sistema zdravstvene pomoći koji se neprestano razvija. Medicinske sestre u takve timove unose jedinstveni spoj znanja, prosuđivanja, vještina i brižnosti. Njihova samosvijest i samoevaluacija poboljšavaju profesionalne odnose i komunikaciju. U ovakvoj ulozi, medicinske sestre moraju uspješno vladati i informacijama. Kao zaštitnici pacijenata i njihovi edukatori s najsavremenijim znanjem, medicinske sestre pomažu pacijentima usvojiti, protumačiti i koristiti informacije vezane za zdravstvenu pomoć, bolest i unapređenje zdravlja. Zdravstvene informacije su za pacijente obično zbunjujuće; u tom slučaju medicinske sestre koordiniraju informacije pomažući pacijentima doći do informacija, pomažući im da te informacije razumiju, evaluiraju i upotrijebe. Medicinske sestre također moraju moći upotrijebiti rezultate istraživanja, provedenih kako bi se procijenili ishodi medicinske pomoći, tako što će kreirati i pružiti takvu medicinsku pomoć koja će biti i visokokvalitetna i financijski isplativa. Medicinske sestre su i članovi sestrinske profesije. Upotreba termina profesija sugerira usvajanje i upotrebu detaljno određene i opširne baze znanja ove struke. Profesionalno sestrinstvo zahtijeva jako kritičko mišljenje, komunikacijske vještine i vještinu procjenjivanja, te ravnotežu: inteligencije, povjerenja, razumijevanja i suosjećanja. Članstvo u ovoj profesiji zahtijeva razvoj i usvajanje određenog seta vrijednosti i etičkog okvira. Kao zagovornici visokokvalitetne pomoći za sve pojedince, medicinske sestre moraju imati znanje o regulacijskim procesima i onima koji se tiču politike zdravstvenog sistema, koji definiraju pružanje zdravstvene pomoći. Medicinske sestre se isto tako moraju posvetiti dugogodišnjem učenju i moraju biti spremne preuzeti odgovornost za vlastite profesionalne karijere, koje će sve više uključivati i diplomski studij kao put ka napredovanju. 9
Dakle, iako se kontekst i opseg sestrinske prakse znatno mijenjaju, uloga medicinske sestre koja tek započinje praksu i dalje će uključivati tri široka područja: pružanje direktne i indirektne pomoći pojedincima, porodicuima, grupama, zajednicama i stanovništvu; kreiranje, upravljanje i koordiniranje procesa pružanja pomoći; te članstvo u sestrinskoj profesiji. Kako bi ovu ulogu u potpunosti ispunila, medicinska sestra mora: zasnivati praksu na trenutno postojećem znanju, teoriji i istraživanju; preuzeti obavezu i odgovornost za svoju praksu; stvoriti partnerski odnos s pacijentima i s ostalim medicinskim osobljem; biti član i vođa unutar interdisciplinarnih medicinskih timova; komunicirati, sarađivati, i pregovarati; primjenjivati praksu u različitim okruženjima i među različitom populacijom; imati pristup zdravstvenim informacijama, prikupiti ih i procijeniti; educirati pacijente; zauzeti se za pacijente unutar sistema zdravstvene pomoći; određivati i kontrolisati aktivnosti pacijenata; raspodijeliti i upravljati fizičkim, fiskalnim i ljudskim resursima; procjenjivati ishode medicinske pomoći; učestvovati u istraživanjima i upotrebljavati otkrića tih istraživanja; preuzeti odgovornost po pitanju vlastitog dugogodišnjeg učenja i planirati razvoj vlastite profesionalne karijere; učestvovati u regulatornim procesima i onima koji se tiču politike sistema zdravstvene pomoći; učestvovati u formiranju sistema pružanja zdravstvene pomoći. Humanističko obrazovanje medicinskoj sestri treba omogućiti sposobnost da: razvija i koristi vještine rješavanja problema prema njihovoj važnosti, te da razvija i koristi. vještine kritičkog mišljenja; usvoji pojmove iz područja nauke o ponašanju, bioloških nauka, te prirodnih nauka, kako bi razumjela sebe i druge; tumači i koristi kvantitativne podatke; koristi naučne procese i naučne podatke kao osnovu za unapređivanje, provođenje i procjenu intervencija unutar prakse; primijeni znanje iz područja društva, politike, ekonomije i istorije u procjeni 10
međuljudskih i profesionalnih problema; se valjano izražava u pismu i govoru; bude uključena u korisne radne odnose; prihvaća kulturalne razlike i premošćuje kulturalne i jezičke barijere; razumije narav ljudskih vrijednosti; razvija i iznosi vlastite standarde prema kojima procjenjuje nove ideje i iskustva; te da cijeni i razumije prirodu različitih profesija. Profesionalno podučavanje medicinske sestre Profesionalne vrijednosti su osnova za profesionalnu praksu; one određuju interakciju s pacijentima, saradnicima, osobljem i javnošću. Vrijednosti pružaju određeni okvir za djelovanje sa svrhom dobrobiti pacijenta, što je osnova profesionalnog sestrinstva. Pružanje pomoći je centralni pojam u profesionalnom sestrinstvu. Postoje razne definicije i primjene tog pojma; neke su vrlo široke, druge su vrlo određene. Pomoć, u smislu u kojem ga koristimo ovdje, obuhvaća empatiju i povezanost medicinske sestre s pacijentom, kao i sposobnost da ove afektivne karakteristike pretoči u suosjećajnu i primjerenu pomoć. Vrijednosti i primjeri profesionalnog ponašanja, navedeni niže, osiguravaju brižnu i profesionalnu medicinsku sestru. Medicinske sestre, vođene tim vrijednostima, očituju etičko ponašanje sa svrhom sigurne, humane zdravstvene pomoći. Niže navedeni primjeri ponašanja se međusobno ne isključuju i mogu biti rezultat više od jedne vrijednosti. U isto vrijeme, sami nazivi za vrijednosti sestrinstva obuhvaćaju osnovni set vrijednosti i ponašanja, koje se mogu prikazati na različite načine. Altruizam je briga za dobrobit drugih. U profesionalnoj praksi, altruizam se očituje u brizi medicinske sestre za dobrobit pacijenata, drugih medicinskih sestara i ostalih osoba koje pružaju zdravstvenu pomoć. Primjeri profesionalnog ponašanja uključuju: razumijevanje kulture, uvjerenja i stavova drugih ljudi; zaštita pacijenata, posebno onih najranjivijih; preuzimanje rizika u korist pacijenata i suradnika; te mentorstvo ostalog zdravstvenog osoblja. Autonomija je pravo na samostalno odlučivanje. U profesionalnoj praksi autonomija se očituje kada medicinska sestra poštuje pacijentova prava na donošenje odluka o vlastitoj zdravstvenoj pomoći. Primjeri profesionalnog ponašanja uključuju: 11
planiranje zdravstvene pomoći u saradnji sa samim pacijentom; uvažavanje prava pacijenata i njihovih porodica u donošenju odluka o zdravstvenoj pomoći; te pružanje informacija kako bi pacijenti mogli donijeti odluke na osnovu tih informacija. Ljudsko dostojanstvo je poštivanje unutarnje vrijednosti i jedinstvenosti svakog pojedinca i populacije. U profesionalnoj praksi, ljudsko dostojanstvo se, kao vrijednost, očituje kada medicinska sestra cijeni i poštuje sve pacijente i suradnike. Primjeri profesionalnog ponašanja uključuju: pružanje kulturalno odgovarajuće zdravstvene pomoći; čuvanje pacijentove privatnosti; očuvanje povjerenja između pacijenta i osobe koja pruža zdravstvenu pomoć; te pružanje pomoći uzimajući u obzir pojedinačne potrebe svakog pacijenta. Integritet je djelovanje u skladu s primjerenim etičkim kodeksom i prihvaćenim standardima prakse. Integritet se kao vrijednost očituje kada je medicinska sestra iskrena i pruža zdravstvenu pomoć na osnovu etičkog okvira prihvaćenog unutar struke. Profesionalnog ponašanja uključuju: pružanje iskrenih informacija pacijentima i ostaloj javnosti; dokumentiranje pružene pomoći na točan i pošten način; pokušaj popravljanja vlastitih i tuđih grešaka; preuzimanje odgovornosti za vlastito djelovanje. Društvena pravda osigurava moralne, pravne i humanističke principe. Ova vrijednost se ogleda u profesionalnoj praksi kada medicinska sestra djeluje na način da svaki pojedinac ima po zakonu jednako liječenje i jednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj pomoći. Primjeri profesionalnog ponašanja uključuju: podržavanje jednakosti i nediskriminacije u pružanju zdravstvene pomoći; unapređivanje jednakog pristupa svih pojedinaca zdravstvenoj pomoći; te podržavanje pravnih odredbi koje su u skladu s unapređivanjem pružanja medicinske pomoći i unapređivanjem sistema zdravstvene pomoći. Obrazovanje i proces socijalizacije unutar sestrinske profesije moraju se na ovim vrijednostima nadograđivati, tamo gdje je to potrebno, moraju izmijeniti vrijednosti i ponašanje koji su stečeni ranije u životu. Vrijednosti je vrlo teško naučiti unutar 12
profesionalnog obrazovanja. Međutim, obrazovni programi moraju kreirati situacije koje potiču učenje empatije i suosjećajne brige za pojedinca, grupe i zajednice; moraju kreirati situacije koje potiču i nagrađuju iskrenost i preuzimanje odgovornosti; situacije u kojima studenti postaju svjesni društvenih i etičkih pitanja; te situacije koje potiču svijest studenata o njihovom vlastitom vrijednosnom sistemu, kao i o vrijednosnom sistemu drugih ljudi. Ključne sposobnosti medicinske sestre Kritičko mišljenje Kritičko mišljenje je u osnovi i samostalno i međuzavisno donošenja odluka. Kritičko mišljenje uključuje preispitivanje, analizu, povezivanje, tumačenje, inferenciju, induktivno i deduktivno zaključivanje, intuiciju, primjenu, te kreativnost. Nastavni praktikum ili kliničko iskustvo bi trebali prvostupniku omogućiti znanja i vještine pomoću kojih će: koristiti teorije i modele iz područja sestrinstva i drugih područja, i prikladni etički okvir; u praksi primijeniti znanje usvojeno istraživanjem iz područja sestrinstva i znanosti; koristiti vještine kliničkog prosuđivanja i donošenja odluka; učestvovati u promatranju vlastitog djelovanja unutar profesionalne prakse, i također, o profesionalnoj praksi razgovarati sa suradnicima; procjenjivati rezultate pružene zdravstvene pomoći, kroz prikupljanje podataka i preispitivanje nedosljednosti, te ostavljanje prostora za reviziju djelovanja i ciljeva; učestvovati u kreativnom rješavanju problema. Komunikacija Komunikacija je složen, neprekidan, interaktivni proces, i stvara osnovu za građenje međuljudskih odnosa. Komunikacija uključuje slušanje, no isto tako i oralne, neverbalne, te pisane komunikacijske vještine. Nastavni praktikum ili praktično iskustvo bi trebali novoprimljenoj medicinskoj sestri omogućiti znanja i vještine da: iskaže komunikacijske vještine u toku procjene pacijentovog stanja, sestrinske intervencije evaluacije, i educiranja; se korisno izražava koristeći različite oblike izražavanja u različitim kontekstima; pomaže pacijentima doći do zdravstvenih informacija, te im također pomaže 13
u tumačenju i provjeri tih informacija; stvori i održava korisne radne odnose unutar interdisciplinarnog tima; prilagodi način komunikacije pacijentima s posebnim potrebama, odnosno, pacijentima s fizičkim ili psihičkim nedostacima; piše jasno, točno i da se u pisanju osvrće na ono bitno; unutar svog odnosa s pacijentom koristi terapeutsku komunikaciju; komunicira primjereno, točno i korisno s različitim grupama i disciplinama koristeći različite strategije; prikuplja i koristi podatke i informacije iz različitih izvora; pacijentima pruža informacije i savjetuje ih o načinima zdravstvene edukacije; potpuno i tačno dokumentira intervencije i rezultate pružene pomoći; te da otkrije i pojasni pacijentove vrijednosti i preference. Procjena Procjena je prikupljanje informacija o zdravstvenom statusu pacijenta, analiziranje i sinteza tih podataka, donošenje odluka o sestrinskoj intervenciji na osnovu tih rezultata, te procjenjivanje ishoda pomoći. Procjena takođe uključuje razumijevanje porodice, zajednice, ili populacije, i korištenje podataka iz tih struktura i sistema u planiranju i pružanju medicinske pomoći. Nastavni praktikum ili praktično iskustvo bi trebali omogućiti novoprimljenoj medicinskoj sestri znanje i vještine kojima će: izvesti procjenu rizičnih uticaja kod pojedinca, uključivši životni stil, porodičnu i genetsku istorijat, i ostale rizične uticaje; izvesti potpunu procjenu pojedinca, pod kojom se misli procjenu dosadašnjeg životnog vijeka pojedinca, što uključuje istoriju bolesti, unutar koje se vrši procjena duhovnih, društvenih,kulturoloških i psiholoških uticaja, kao i sveobuhvatan fizički pregled; izvesti procjenu funkcionalnih fizičkih, kognitivnih i socijalnih sposobnosti pojedinca u svim stadijima razvoja, s posebnim naglaskom na promjene koje uzrokuje starenje; procijeniti sposobnost pojedinca da preuzme odgovornost za brigu o sebi samome; izvesti zdravstvenu procjenu porodice pojedinca; izvesti procjenu rizičnih uticaja unutar zajednice, i to za različite populacije; procijeniti kontekst u kojem se pruža medicinska pomoć; te 14
Tehničke vještine koristiti rezultate ovih procjena kako bi se dijagnosticirala, planirala, pružila i evaluirala kvalitetna medicinska pomoć. Sticanje i upotreba tehničkih vještina neophodni su za pružanje zdravstvene pomoći. Novoprimljena medicinska sestra mora biti vješta u izvođenju određenih vještina, međutim, uloga medicinske sestre uključivati će i podučavanje, ovlašćivanje, te kontrola zadataka koje izvode drugi. Zbog toga novoprimljeni moraju razumijevanju i upotrebi vještina pristupiti na složen način, i u teoretskom i u analitičkom smislu. Prihvatanje novih vještina je neprekidna sastavnica sestrinske karijere. Unapređivanje vještina bi se trebalo koncentrisati na usavršavanje osnovnih naučnih principa koji se nalaze u samoj biti tih vještina,iz tog razloga studenta treba pripremiti na usvajanje trenutnih i budućih tehničkih vještina uz sve ostale sestrinske dužnosti, te na primjenu tih vještina u različitim kontekstima u kojima se pruža medicinska pomoć. Poučavanje, učenje i procjena bilo koje vještine trebali bi služiti kao primjer kojim će se studentu pomoći i da nauči proces cjeloživotnog usavršavanja potrebnih vještina, kao i da nauči određenu specifičnu vještinu. Težište mora biti na pomaganju novoprimljenom da sam prepozna one vještine koje su nužne za osnovnu (bakalaureat) diplomu iz područja sestrinstva, te na razumijevanju naučnih principa koji su u samoj biti primjene tih vještina. Navedene niže vještine se, za svakog novoprimljenog, u ovom trenutku smatraju potrbne. Bakalaureat bi trebao moći izvoditi, poučavati, ovlašćivati, te kontrolisati ove vještine, s određenom sigurnošću i sposobnošću. Kako se sestrinska praksa mijenja u skladu sa potrebama savremenog sistema zdravstvene pomoći, tako se i vještine i ono što se očekuje od bakalaureata moraju izmjenjivati i dorađivati. Nastavni praktikum ili praktično iskustvo bi bakalaureatima trebali omogućiti znanje i vještine da: prate i procjenjuju vitalne znakove, uključujući puls i rad dišnog sistema, temperaturu, pulsnu oksimetriju, krvni pritisak te elektrokardiogram; pružaju pacijentu primjereno održavanje higijene; primijene mjere kontrole zaraze; procjenjuju stanje rane i liječe ih, uključujući ispiranje, primjenu zavoja, te skidanje šavova.; 15
pružaju i poučavaju zdravstvenu njegu u slučaju ostomije; primjenjuju uređaje za grijanje i hlađenje. "Ako u sestrinstvu ne napredujemo svake godine, svakog mjeseca, svake sedmice, vjerujte mi da tada nazadujemo Florence Nightingale, Notes on Nursing 16
3. MENTORSTVO I POMOĆ U RAZVOJU MEDICINSKIH SESTARA Strukturirani međuljudski odnosi orijentisani na razvoj novoprimljenih medicinskih sestara Mentorstvo i instruktaža najčešće se spominju zajedno i kao sinonimi. Sličnosti su očigledne, jer i mentor i instruktor koriste slične vještine. Mentorstvo i instruktaža predstavljaju strukturirane i definisane međuljudske odnose kojima je prevashodan cilj razvoj kandidata. Mentorstvo i instruktaža imaju zajedničke sličnosti: podrazumijevaju interakciju jedan na jedan, kako bi postigli specifičan i jedinstven razvoj i rast kandidata, prilagođavaju se pojedinačnim potrebama, ličnim stilovima i vremenskim ograničenjima kandidata, mogu da se odvijaju neposredno ili sa prostorne distance, upotpunjuju formalnu obuku i obrazovna iskustva, obrađuju stvarna životna pitanja, probleme i odluke, olakšavaju pristup informacijama i podstiču promjene ponašanja i podržavaju postizanje pozitivnih rezultata. Ipak oni se ne bi smjeli koristiti kao termini koji označavaju istu vrstu aktivnosti. Mentorstvo i instruktaža se u mnogome razlikuju, mada su te razlike često suptilne i teško prepoznatljive. Mentorstvo Mentorstvo nije lako egzaktno definisati, pa je zbog toga navedeno nekoliko definicaja. Mentorstvo je dugoročni odnos koji zadovoljava razvojne potrebe, pomaže razvoju punog potencijala kandidata i koristi svim partnerima u procesu - mentoru, kandidatu i organizaciji (Suzanne Faure). Mentorstvo je zaštićen odnos u kojem se može odvijati učenje i eksperimentalizacija, u kojem se mogu razviti potencijalne vještine i u kojem se rezultati mogu mjeriti u odnosu na stečene kompetencije (Audry Collin). Mentorstvo je učeći odnos podrške jednog pojedinca koji razmjenjuje znanje, iskustvo i mudrost sa drugim pojedincem, koji je spreman i voljan da uči iz ove razmjene, kako bi obogatio svoj profesionalni put (Suzanne Faure). Svrha mentorstva je uvijek da pomogne kandidatu da nešto promijeni, da popravi radne performanse, razvije liderske kvalitete, razvije partnerske vještine, da ostvari svoju viziju ili sl. Ovo je pomjeranje od onog gdje (šta) jeste na ono šta (ko) hoće da bude (Mike Turner). Mentorstvo se najčešće bavi planiranjem karijere, pružanjem nekog opšteg vođstva, 17
postavljanjem i ostvarivanjem ciljeva, donošenjem odluka ili olakšavanjem rješavanja problema. Mentor vodi i stimuliše individualne refleksije i korake ka poboljšanim ličnim i profesionalnim rezultatima. Moguće je takođe navesti brojne definicije mentora, kao što su: Mentor je potvrđen i iskusan stručnjak koji ima posebno lično interesovanje da pomaže, vodi i razvija mlađeg ili neiskusnijeg pojedinca. (Stephen Gibb) Mentor olakšava lični i profesionalni razvoj pojedinca, razmjenom znanja ili uvida naučenih tokom godina. Želja za razmjenom životnog iskustva karakteristika je uspješnog mentora. (Nacionalna Garda Arizone) Mentor je neko ko strpljivo pomaže nečijem razvoju i rastu u datoj oblasti. Pomoć se može dati u vidu vođstva, učenja ili usađivanjem mudrosti i iskustva. (Chicago Computer Society) Odličan mentor ima vještinu da učini da mislimo da smo bolji nego što mislimo da jesmo. On nas tjeraju da imamo dobro mišljenje o sebi i daje nam do znanja da vjeruju u nas. Čini da tražimo i dobijemo više od sebe, a jednom kad naučimo koliko smo dobri, nikad se ne zadovoljimo ničim manjim od onog najboljeg u sebi. (The Prometheus Foundation) Mentor u medicinskoj ustanovi je najčešće stariji zaposleni (medisinska sestra, viša medicinska sestra, ljekar-specijalista idr), koji ima više radnog iskustva ili znanja od kandidata. U organizacijama se kao mentor često imenuje neko ko je dugo zaposlen i poznaje organizacionu kulturu, politike, kodeks ponašanja i procedure. Njegov zadatak je da novozaposlene što bolje upozna sa organizacijom. Mentor se može dodijeliti sa zadatkom da pomogne postojećem zaposlenom da riješi određeni problem na radnom mjestu, nadgradi znanja ili iskustva ili radi potrebe promjene stava i ponašanja. Takođe mentorstvo se kao metoda može koristiti za razvoj menadžera. Mnogi vjeruju da je za uspjeh (ili da bi se došlo do vrha organizacije) neophodno imati mentora 1. Ovo je posebno važno za žene ili nacionalne manjine koje se suočavaju sa staklenim vratima. Studije pokazuju da žene koje imaju mentora, naročito ženu za mentora, imaju više šansi za napredovanje u karijeri, poboljšanju radnih vještina, dobiju više plate i zadovoljnije su svojim radom. U zavisnosti od ustanove ili organizacije i odnosa, mentor može da ima različite uloge: pomaže zaposlenom da riješi određeni problem, poboljšava radni pristup ili ponašanje, uči novim vještinama, pruža izazovne zadatke i projekte, štiti kandidata od negativnih uticaja, pomaže razvoju pozitivnih performansi kandidata (tim više što mentori za 1 Mondy, R. Wayne, Noe, M. Robert, Human Resource Management, 9 th edition, Prentice Hall 2005, str. 211 18
kandidate najčešće uzimaju ljude u kojima vide sebe ili koji su im zbog nečega slični) i podstuče unapređenja. Da bi se neko odlučio da bude mentor potrebno je da u sebi sagleda da li zaista: cijeni i vrednuje razvoj drugih, ima volju da posveti vrijeme i energiju potrebnu za uspostavljanje i održavanje produktivnog mentorskog odnosa, ima volju da prenese znanje i iskustvo, usvojeno tokom svoje karijere, može aktivno da posmatra i vodi kandidata, posjeduje vještine aktivnog slušanja i sposobnost uspostavljanja efektivnog odnosa sa drugim ljudima. Iako je već pomenuto da mentorstvo nije egzaktna aktivnost, iz definicija uloge i ponašanja mentora može se izvući: Ohrabrivanje kandidata: Mentor bi trebalo da bude posvećen potrebama kandidata i da u prvi plan ističe razumijevanje, kao i da ga stimuliše na samostalno rješavanje sopstvenih problema. Aktivno slušanje: Mentori služe i kao zvučne table i pomažu kandidatima da istraže kuda bi određeni koraci mogli da ih odvedu, i da definišu jaz između onoga šta jest i šta je potrebno, dok istovremeno osiguravaju da kandidati zadržavaju samostalnost nad problemom i odlukom o načinu njegovog rješavanja. Povratne informacije.: Mentori slušaju činjenice i osjećaje štićenika i daju povratnu informaciju na kompletnu poruku. Pružaju informacije: lične uvide, opcije i ideje u vrijeme kada je kandidat spreman da ih čuje. Pomjeranje konteksta: Mentori pomažu kandidatima da vide sebe u širem i samoostvarujućem svjetlu. Konfrontacija: Mentori pružaju jasan (ali bez osude) opis onoga što su vidjeli da kandidat radi ili namjerava da uradi. Pružanje odobrenja i ohrabrenja. Pomoć štićenicima da istraže ponuđene opcije. Često se u literaturi ističe da se mentorstvo u organizacijama može uspostavljati i neformalno i formalno. To znači da mentor može da bude planski imenovan i dodijeljen zaposlenom sa jasnim zadatkom, a moguće je da zaposleni sam, neformalno, zamoli nekog starijeg kolegu da mu bude mentor. To ne znači da se mentorstvo odvija neformalno i 19
nestrukturirano, a ako se tako i dešava, to se ne smije nazivati mentorstvom. Mentorstvo je jasno strukturiran odnos, koji je iniciran nekom potrebom, problemom ili željom za učenjem i razvojom. Potrebno ga je detaljno istražiti i definisati što određenije, kako bi se utvrdili jasni ciljevi mentorskog odnosa. Ciljevi impliciraju razvoj plana učenja/razvoja, frekvenciju sastajanja, vremenske rokove postizanja rezultata, reviziju, kao i indikatore uspjeha. Na takav način, mentorstvo liči na bilo koji razvojni projekat. Razlika je samo ta što se u mentorstvu preporučuje jasno definisanje načina rada i komuniciranja. S obzirom da je to intenzivan (licem u lice), dugoročno orijentisan odnos, bitno je definisati očekivanja, uloge, lična ograničenja, stilove komuniciranja ali i zaštititi se respektivnim politikama rada. Mentorstvo je odnos koji, zbog potrebe međusobnog povjerenja, podliježe pravilima povjerenja i to se odmah na početku jasno stavlja do znanja. Mentor nema pravo da, bez saglasnosti kandidati, raspravlja ili pominje temu mentorstva ni sa kim, pa čak ni sa kandidatovim direktno nadređenim, inače bi mentorstvo bilo kontraproduktivno. Mentorstvo je dvostrani odnos koji zahtjeva predanost i saradnju obje strane. Neki primjeri uloga kandidata i mentora u mentorskom odnosu bili bi. Mentor se obavezuje da: pruži pristup mogućnostima (prilikama), bude fleksibilan, ali ne da rješava bilo šta izvan dogovorenih granica, sazna potrebne informacije kako bi se ostvarili ciljevi, redovno se sastaje sa kandidatom u dogovoreno vrijeme, iskazuje poštovanje za kandidata, bude fokusiran i da odvoji potrebno vrijeme, ne bude sudija, i da nema predrasude, ne tjera kandidata da radi bilo šta protiv njegove volje, bude iskren i direktan, radi najbolje što može u skladu sa svojim sposobnostima, tretira ono što je rečeno kao povjerljivo, daje nezavisan i objektivan savjet, razmatra pitanje zavisnosti (česta pojava u mentorstvu stvaranje zavisnosti kandidata od mišljenja i savjeta mentora), daje povratne informacije na pozitivan i konstruktivan način, proslijedi informacije koje su izvan utvrđenih granica najrelevantnijim izvorima, radi u dinamici i na nivou koji je u skladu sa sposobnostima i 20
vodi evidenciju i vrši redovnu reviziju mentorskog odnosa, ali i svoje mentorske prakse. Štićenik se obavezuje da: ima poštovanje za mentora, pristane da uradi sve što može kako bi se ostvario cilj, sastaje se sa mentorom onda i tamo gdje je neophodno, bude iskren i otvoren, jasno izrazi strahove, mišljenja i brige, uzme svaki savjet u razmatranje, preuzme odgovornost za sopstvene korake, uzme u razmatranje povratnu informaciju od mentora i u potpunosti sarađuje. Pored brojnih prednosti mentorstvo se susreće i sa potencijalnim problemima. Ti problemi mogu da potiču i od mentora i od kandidata. 2 Za mentora se često imenuje osoba sa dugogodišnjim iskustvom ili menadžer, a neki od njih ne posjeduju temperament pravog mentora. Uloga mentora zahtijeva predanost i vrijeme, a neki od njih jednostavno nemaju vremena. S druge strane, neki novozaposleni su nezainteresovani i frustrirani. Čak i kad su obje strane voljne da uspiju, može da se pojavi konflikt ili da imaju različite stilove i vrijednosti i da jednostavno ne mogu dobro da rade zajedno. Efikasno uparivanje mentora i kandidata ključno je za uspjeh mentorskog odnosa. U posljednje vrijeme u razvijenim organizacijama sve je aktuelnije obrnuto mentorstvo, odnosno proces u kojem stariji zaposleni uče od mlađih. Instruktaža Instruktaža je vrlo slična mentorstvu, tako da mnogo toga što je rečeno za mentorstvo važi i za instruktažu, a razlike su samo suptilne. Ideja o instruktaži dolazi iz sporta, a mentorstvo je više povezano sa karijerama i savjetodavnim radom. Instruktaža se primjenjuje kod jasno definisanih ciljeva koji se baziraju na poboljšanju vještina i performansi. Instruktor je tu da, jedan na jedan, kandidatu objasni, pokaže i da ga nauči novim vještinama, baš kao trener u sportu, ili instruktor na časovima vožnje motornih vozila. Instruktor predaje, uči, pokazuje i priprema kandidata za neke nove tehničke vještine i znanja. Mentor se više bavi ponašanjem, mišljenjima, osjećajima i refleksijama kandidata. Mentor je tu da pomogne kandidatu da da odgovore na svoja pitanja ili svoja rješenja i iznađe načine za rješavanje 2 Keating, Lisa, Women Mentoring Women: The Reward of Giving, Women in Business 53, Januar-Februar 2002, str.28 21
sopstvenih problema. Instruktor je tu da kandidatu pokaže kako da nešto radi na jasno definisan način. Instruktaža je češća kod poslova koji su fizičko-tehničke prirode, na primjer, proizvodnja ili kada se radi o standardizovanoj usluzi. Očigledne prednosti instruktaže su učenje uz rad, povećana prilika za visoku interaktivnost i brze povratne informacije na ostvarene performanse. Glavni nedostatak joj je što kandidat često nastavlja sa istim stilom rada i praksama u organizaciji kakve je imao prije instruktaže. Uspjeh instruktora prvenstveno zavisi od njegove sposobnosti da bude dobar učitelj. Najčešće instruktori na poslu su direktno nadređeni menadžeri, mada oni tu ulogu često izbjegavaju jer davanje iskrene povratne informacije o radnim performansama zaposlenih stvara nelagodu. I mentorstvo i instruktaža imaju svoje očigledne prednosti, pa se sve češće koriste u poslovnom svijetu mada se suočavaju i sa nekim negativnim aspektima. Cilj je da se minimiziraju svi negativni aspekti koji se mogu pojaviti i da se obezbijedi maksimalna korist svih uključenih u ove procese. Ako se pravilno izvedu iz ovog odnosa potencijalnu korist imaju mentor, kandidat ali i organizacija. Metode razvoja karijere slične su metodama obuke, razvoja zaposlenih i razvoja menadžera. Često uključuju raz govore sa stručnim ljudima ili iskusnim kolegama (mentorstvo i instruktaža), samoocjene, ocjene performansi, lične razvojne planove, odsustvo radi obrazovanja, radionice i drugo. Pri izboru metoda najvažnije je da se odabere ona koja će najlakše dovesti do ostvarenja cilja, ali i da odgovara najefektivnijem načinu učenja pojedinca. Ako ne postoji unutrašnja posvećenost zaposlenog razvoju, teško da će doći do ikakvog razvoja. Svako, ipak, ima najviše odgovornosti za razvoj svoje karijere. Savjeti za unapređenje karijere Da bi neko imao uspješnu karijeru mora ažurirati i unapređivati svoja znanja i vještine i zadržati fleksibilnost u radu. Naredni prijedlozi konzistentni su sa viđenjem da čovjek jedino posjeduje primarnu odgovornost za svoju karijeru: 3 Upoznaj sebe! Upoznaj svoje snage i slabosti. Koji te talenti mogu dovesti do poslodavca? Lično planiranje karijere počinje iskrenošću sa samim sobom. Upravljaj svojom reputacijom! Bez pretjeranog hvaljenja daj svima u organizaciji i van nje do znanja za svoja dostignuća i učini svoja dostignuća dostupnim. Izgradi mrežu kontaktata! U svijetu velike mobilnosti potrebni su kontakti. Učlani se u nacionalnu ili lokalnu profesionalnu asocijaciju, pohađaj konferencije i upoznaji se sa ljudima na društvenim okupljanjima. Kao 3 DeCenzo, A. David, Robbins, P. Stephen, Fundamentals of Human Resource Management, Wiley, 2005, str.237 22
student možeš postati pripravnik. Organizacije često žele zaposlene koji imaju nekog iskustva i inicijative. Jedan od načina demonstriranja ovih kvaliteta je pripravništvo. Mnogi univerziteti u svijetu danas, ne samo da nude šanse za pripravnike svojim planom i programom i takođe zahtijevaju neku poslovnu praksu kao uslov za dobijanje diplome. Pripravništvo pruža priliku za sticanje pravog utiska o poslu, razumijevanje organizacione kulture, kao i preispitivanje da li se uklapaš u organizaciju. Iako niko ne garantuje posao, mnoge organizacije pripravnike vide kao potenijalne aplikante za posao i često najboljim nude zaposlenje. Budi u toku! Razvijaj vještine i sposobnosti koje su u potražnji. Izbjegavaj učenje vještina vezanih za samo jednu organizaciju koje se ne mogu brzo prenijeti drugim zaposlenim. Izbalansiraj svoje specifične i opšte kompetencije! Razvijaj svoju tehničku specijalnost, ali i opšte vještine koje će ti pomoći u promjenljvom okruženju. Velika koncentracija na tehniče specijalnosti može da suzi mogućnosti mobilnosti na samo jednu granu industrije. Bilježi svoja dostignuća! Poslodavci uglavnom gledaju šta si postigao, a ne titule koje imaoš. Traži poslove i zadatke koji pružaju izazove i daju objektivne dokaze o tvojim kompetencijama. Drži sve opcije otvorene! Uvijek imaj rezervni plan za slučaj da ti zatreba. Nikad ne znaš kada će tvoja grupa biti eliminisana, odjeljenje smanjeno, projekat otkazan ili kada će tvoja kompanija biti preuzeta. Nadaj se najboljem ali budi pripremljen za najgore je kliše ali nije loš savjet. 4 4 Ligos, M., turning Down a Trransfer Can Freeze a Career, New York Times, 28. spetpembar 2003, str. B8 23
Kako poboljšati karijeru? UPOZNAJ SEBE ODRŽI REPUTACIJU IZGRADI I ODRŽI SE IMAJ KONTAKTE SAVJETI ZA USPJEŠNU KARIJERU BUDI U TOKU BALANSIRAJ VJEŠTINE BILJEŽI DOSTIGNUĆA DRŽI OPCIJE OTVORENE Adaptirano iz DeCenzo, A. David, Robbins, P. Stephen, Fundamentals of Human Resource Management, Wiley, 2005, p. 239. 24
Zašto mentorstvo? Mentorski program daje novoprimljenim medicinskim sestrama u sestrinstvu vrijedno iskustvo u učenju, a mentoru vrijedno iskustvo vezano za profesiju. Mentorstvo ima prednosti za sve koji su u njega uključeni. I novoprimljena medicinska sestra, i mentor i klinika ubiru plodove mentorskog programa. Prednosti za novu medicinsku sestru učenika Individualizirano iskustvo učenja Blisko nadgledanje sa trenutnim odzivom Pomoć da se glatko predje u novo okruženje Uzor koji pruža podršku, koji se brine i koji osigurava dobijanje podesnog iskustvo u učenju Olakšana tranzicija na novu ulogu koju ima sestra sa iskustvom. Povećano samopouzdanje pri radu sa izazovima koje pruža svakodnevna praksa Ako je iskustvo uspješno, povećane mogućnosti za napredovanje. Prednosti za mentora Lični i profesionalni razvoj kao vodje, mentora i nastavnika Povećanje kliničkih i komunikacijskih vještina Priznanje i nagrada za volontiranje kako bi se podijelila eksperitza i znanje sa učenicima Neformalno uključivanje u obrazovanje budućih kolega Idealni mentor Idealni mentor je ona medicinska sestra koja je saosjećajna i brižljiva. Niz spisak karakteristika je sastavljen na osnovu komentara koje su dale druge medicinske sestre, te iz literature. Idealni mentor je: 1. Dobro obaviješten o politici i procedurama. 2. Pruža kvalitetnu njegu pacijentu i porodici 3. Realističan kada daje orijentaciju vezanu za radnu sredinu 4. Dobro obaviješten o standardima prakse koje ima ustanova gdje radi 5. Vješto koristi opremu koja je specifična za ustanovu gdje radi 6. Sposoban da da primjer vezan za odgovarajuće korištenje izvora 25
7. Otvoren ka različitostima u pristupu i praksi 8. Pokretač otvorene komunikacije 9. Efikasan u rješavanju problema 10. Dobro obavješten o rutinama vezanim za ustanovu u kojoj radi 11. Sposoban da bude uzor u donošenju odluka 12. Svjestan koliko je važan smisao za humor 13. Dobro obavješten o principima predavanja i učenja 14. U stanju je da pruži i da dobije konstruktivan odziv Kao mentori, vi morate da kombinujete vasu kliničku ekspertizu sa interesom za obrazovanje učenika. Morate biti upućeni u mentorski program. Odgovornosti mentora uključuju: 1. Davanje orijentacije novoprimljenoj sestri vezano za kliniku 2. Upućivanje novoprimljene sestre u društveno okruženje u klinici 3. Učenje, nadgledanje i ocjenjivanje medicinske sestre u skladu sa zadanim ciljevima. 4. Pomaganje u odredjivanju ciljeva i prioriteta tokom orijentacije 5. Komunikacija sa medicinske sestre, predavačem i osobljem vezano za napredak medicinske sestre. Uloga mentora je od početka intenzivna i količina intervencija se postepeno smanjuje sa povećanjem iskustva i snalažljivosti medicinske sestre.. Uloga mentora je bila definisana kao kombinacija više uloga: pružanje uzora, pomaganje pri socijalizaciji i pomaganje u obrazovanju. Na shemi koja je navedena na slijedećoj stranici, izraženi su medjuodnosi ovih uloga. Od medicinske sestre do mentora Mnogo je lakše odrediti zadatke mentora, nego što je izvodljivo da medicinska sestra u stvari izvrši te zadatke sa učenikom u zdravstvenoj ustanovi. Da bi se prilagodili vašoj novoj ulozi, potrebno je da razjasnite u čemu se razlikuje vaša uloga mentora od vaše uloge koju imate kao medicinska sestra. Na donjoj tabeli su prikazane razlike uloga. 26
Uloga Medicinska sestra Mentor Na koji posao je vrijeme Pružanje sestrinske njege, dok Pružanje sestrinske njege uglavnom potrošeno? vodite i učite učenika Ko su korisnici vaših usluga? Pacijenti na vašem odjeljenju Učenik i pacijenti Kakve su vaše obaveze tokom radnog dana? Ako bi opisivali vase prioritete tokom dana, šta bi to bilo? Sva potrebna njega za dodijeljene pacijente Pružanje sestrinske njege visokog kvaliteta Pomaganje učeniku i pružanje sestrinske njege Olakšavanje učenja i uklapanja učenika u sredinu; pomaganje učeniku da pruži sestrinsku njegu visokog kvaliteta Šok od realnosti? Šok od realnosti je termin koji je 1974 Kramer uvela u literaturu za medicinske sestre. Ona odredjuje četiri faze prilagodjavanja koje tipično doživljavaju medicinske sestre koje su tek završile školu, kao i ulogu mentora da te iste situacije medicinska sestra što bezbolnije prođe. Pored toga, ona opisuje razlike koje postoje izmedju praksi i vrijednosti na radnom mjestu, i onih koje su naučene u školi. Kratak pregled stadija koje je identifikovala Kramer. 1. Faza medenog mjeseca. učenik opaža kako sve prekrasno napreduje komunikacija je laka i društvena učenici ne preuzimaju direktnu odgovornost za postupke (jos ih štiti drugo osoblje) učenici usavršavaju rutine na radnom mjestu i socijalnu integraciju 2. Tokom faze šoka, učenik se susreće sa slijedećim. počinje da shvaća svoje sopstvene mane ograničene metode nošenja sa stresom osjećanja izolacije i zastrašenosti može biti ljut ili frustriran i moze ga/je razočarati sopstvena priprema za realni svijet 3. Tokom faze oporavka, medicinska sestra se susreće sa slijedećim: počinje da rješava problem i koristi izvore koji su na raspolaganju koristi lične jake strane da prevazidje frustraciju preduzima korake 27
4. Tokom faze rezolucije, medicinska sestra se susreće sa slijedećim: sposobnost da razloži razlike izmedju vrijednosti iz škole i s posla dostiže se sredina, kadaje učenik u stanju da postavi buduće ciljeve i nastavi da uči Uloga mentora u rješavanju problema medicinske sestre Faza medenog mjeseca pomozite im da koriste svoj entuzijazam za učenje i sticanje vještina integrisite ih u socijalni sistem tako sto cete ih predstaviti, povesti ih na doručak i pauze, i uključiti ih kad god možete budite realni ali ne pokušavajte da zaustavite njihov entuzijazam Faza šoka hrabrite ih da govore o svojim osjećanjima podstaknite njihove ideje vezane za poboljšanja, podsjetite ih na realnost pokušajte da ne zauzimate obrambeni stav; budite saosjećajni Faza oporavka skoncentrisite se na to da učenicima obezbjedite povoljne prilike kako bi vidjeli pozitivno usmjerite njihovu energiju na poboljšanje jedne oblasti, i uključite ih u konkretne mjere kako bi olakšali promjenu Faza rezolucije nastavite da radite sa njima na razjašnjavanju njihovih vrijednosti olakšajte rješavanje problema i postavljanje ciljeva 28
4.ORIJENTACIJA NOVOZAPOSLENIH MEDICINSKIH SESTARA Prvi dan na novom poslu po pravilu je stresan, bez obzira da li je riječ o kandidatu sa dugim radnim iskustvom koji je promijenio okruženje ili koji je završio obrazovanje i kome je to prvo zaposlenje. Oba doživljavaju jednu vrstu kulturnog šoka. Pošto su po prvi put izloženi novoj organizacionoj kulturi, obojica su u dilemi da li je novi posao baš onakav kakvim su ga zamišljali. Ustvari, dolazak na posao u novu organizaciju puno se ne razlikuje od posjete nekoj stranoj zemlji. Neko ti objasni običaje ponašanja, u organizaciji ili o njima učiš iz vlastitih pokušaja i grešaka. Kada se radi o medicinskoj struci, novo primljena medicinska sestra u početnom periodu stoji na granici organizacije, više nije autsajder, ali još nije prihvaćen od ostalih koji su ranije postali njeni članovi. To izaziva veliki stres jer novozaposleni želi postati dio organizacije što je moguće prije. Dobar program orijentacije može da doprinose smanjenju stresa i omogućava bržu i lakšu adaptaciju novozaposlenog. Posebni problemi mogu se pojaviti sa novim medicinskim sestrama koje su se do tada fokusirali samo na obrazovanje. Kada pristupi svom prvom poslu, sa tek završenom školom, motiv može biti lična kreativnost. Novozaposleni je bogat informacijama a siromašan iskustvom, nestrpljiv da svoja znanja primijeni na rješavanje poslovnih problema. Često su uslovi okruženja takvi da guše kreativni impuls. Tokom prvih dana, novozaposleni stiče iskustva direktne kontrole nad svojim radom. Puno radno vrijeme, veća ograničenja, možda i neugodno okruženje, potreba da se radi u timu, posao bez izazova okolnosti su sa kojima se novozaposleni prvi put sreće. Postoje tri tipična problema sa kojima se novozaposleni susreću 5 Problem ulaska u grupu. Novozaposleni se pita da li će biti prihvaćen od ostalih članova grupe, da li će ga zavoljeti, da li će biti siguran i sl. Sve to mora biti razriješeno da bi se novozaposleni mogao osjeti ugodno i biti produktivan u novoj situaciji. Naivna očekivanja. Organizacijama je uvijek lakše davati informacije o plati, beneficijama, godišnjim odmorima i poslovnoj politici, nego o normama (pravilima i uputstvima o prihvatljivom ponašanju), stavu organizacije, ili ''kako kandidat može napredovati''. Normalno je da novozaposleni žele da što više znaju o o ovim ''nedodirljivim'' temama. Biti otvoren i iskren prema kandidatima za posao uvijek daje pozitivne rezultate. 5 Cascio, W. F., Managing Human Resources, Prentice Hall, 2003, str. 311-312 29