UTJECAJ NEOLIBERALNE GLOBALIZACIJE NA TRANSFORMACIJU DRUŠTVA I DRŽAVA

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET MARIJANA KORDIĆ UTJECAJ NEOLIBERALNE GLOBALIZACIJE NA TRANSFORMACIJU DRUŠTVA I DRŽAVA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET UTJECAJ NEOLIBERALNE GLOBALIZACIJE NA TRANSFORMACIJU DRUŠTVA I DRŽAVA DIPLOMSKI RAD Kolegij: Suvremene ekonomske teorije Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov Studentica: Marijana Kordić Studijski smjer: Gospodarstvo EU JMBAG: 0081095012 Rijeka, kolovoz 2015.

SADRŽAJ 1. UVOD... 1 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja u radu... 1 1.2. Hipoteze istraživanja... 1 1.3. Svrha i cilj istraživanja... 2 1.4. Zanstvene metode... 2 1.5. Struktura rada... 3 2. POJAM GLOBALIZACIJE... 4 2.1. Pozitivni globalizacijski procesi... 6 2.2. Negativni globalizacijski procesi... 8 2.3. Fenomen globalizacije i globalni um... 11 2.4. Neograničeno tržište kao posljedica globalizacije... 12 2.5. Proces investiranja u uvjetima globalizacije... 13 3. POJAM NEOLIBERALIZMA... 15 3.1. Neoliberalizam kao doktrina... 15 3.2. Iz liberalizma u neoliberalizam... 16 3.3. Neoliberalizam iskustva... 18 3.4. Međunarodne institucije i neoliberalizam... 19 3.5. Kriza neoliberalizma... 21 4. NEOLIBERALNI KONCEPT GLOBALIZACIJE... 25 4.1. Dominantna pozicija neoliberalnog koncepta globalizacije... 25 4.2. Konceptualne promjene i konzumerizam koji mijenja svijet... 26 5. UTJECAJ NA TRANSFORMACIJU DRUŠTVA I DRŽAVA... 28 5.1. Odnos tržišta i slobode... 28 5.2. Minimalna država i kontekst međunarodne države... 29 5.3. Neoliberalni kapitalizam socijalističko gospodarstvo... 31 5.4. Institucionalna neoliberalizacija ekonomskih politika... 32 5.5. Utjecaj na zemlje u tranziciji... 34 6. INSTRUMENTALIZACIJA NEOLIBERALNOG EKONOMSKOG MODELA... 40 6.1. Glad kao svjetski problem... 40

6.2. Problem bijega kapitala... 45 6.3. Različit utjecaj neoliberalne globalizacije na razvoj država... 48 7. ZAKLJUČAK... 51 LITERATURA... 54 POPIS GRAFIKONA I TABLICA... 59

1. UVOD U uvodu diplomskog rada prikazat će se problem, predmet i objekt istraživanja u diplomskom radu, radna hipoteza i pomoćne hipoteze, cilj i svrha diplomskog rada, metodologija istraživanja, kao i struktura samoga rada kako bi se čitatelj uveo u problematiku koja se ovim diplomskim radom istražuje. 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja u radu Predmet istraživanja jest objektivno prezentiranje rezultata istraživanja vezanih za pozitivne i negativne utjecaje neoliberalne globalizacije na državu i na društvo. Neoliberalni koncept globalizacije samo je jedan od mogućih aspekata globalizacije, ali je najdominantniji i najprisutniji u razumijevanju kompleksnog fenomena globalizacije. Problem neoliberalne globalizacije, odnosno globalizacije u kojoj prevladava neoliberalizam kao zadani obrazac, jest u tome što taj proces nije jednako utjecao na sve države, odnosno nije ni pozitivan ni negativan u svim državama, Problem globalizacije je što slabije razvijene zemlje dolaze u sve lošiji ekonomski položaj, što dovodi do toga da se te države i dalje ne razvijaju, da u njima vlada nezaposlenost, siromaštvo, glad i politička nestabilnost. Objekt istraživanja jest utjecaj neoliberalne globalizacije na transformaciju država, a time i na društvo. 1.2. Hipoteze istraživanja Glavna je istraživačka hipoteza da je utemeljenim spoznajama i na temelju prikupljenih podataka moguće dokazati da neoliberalna globalizacija ima pozitivne učinke na najrazvijenije države svijeta i društva koja mogu konkurirati na globalnom 1

tržištu. Što su države nerazvijenije to je učinak neoliberalne globalizacije na njihovu transformaciju negativniji. Prva je pomoćna hipoteza da je na temelju prikupljenih podataka i spoznaja moguće je tvrditi da neoliberalna globalizacija ima različiti učinak na razvijene i nerazvijene države svijeta te njihova društva. Neoliberalna je globalizacija na razvijene države svijeta djelovala pozitivno, a na nerazvijene države svijeta negativno. Druga je pomoćna hipoteza da se na temelju spoznaja i prikupljenih podataka može se postaviti tvrdnja da usprkos tome što se prema načelima neoliberalne globalizacije uspostavilo globalno tržište, male otvorene ekonomije nisu sustigle razvijene ekonomije svijeta. Treća je istraživačka hipoteza da je na temelju prikupljenih podataka i spoznaja moguće tvrditi da su međunarodne institucije zadužene za provedbu neoliberalne globalizacije svojom ekonomskom politikom negativno utjecale na nerazvijene zemlje u kojima su nametale takvu politiku. 1.3. Svrha i cilj istraživanja Cilj je diplomskog rada istražiti utjecaj neoliberalne globalizacije na transformaciju društva i država. Svrha rada jest analiza temeljnih čimbenika, odrednica te prednosti i nedostataka neoliberalne globalizacije. 1.4. Zanstvene metode Na temelju definiranog problema i predmeta istraživanja, te postavljenih hipoteza u diplomskom su radu korištene različite metode i tehnike istraživanja. To su metode analize (postupak u kojem se složenije misaone tvorevine raščlanjuju na jednostavnije elemente i zatim se svaki od njih izučava posebno), metoda sinteze (postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene, tako da se izdvojeni elementi povezuju u jednu zajedničku cjelinu), induktivna metoda (na temelju pojedinačnih činjenica dolazi 2

se do općeg zaključka) te deduktivna metoda (na temelju općih postavki dolazi se do konkretnih pojedinačnih zaključaka). 1.5. Struktura rada Diplomski se rad sastoji od sedam poglavlja. Prvo poglavlje rada jest UVOD u kojem se čitatelja upoznaje sa svrhom i ciljem istraživanja te predmetom rada. U drugom poglavlju diplomskog rada pod naslovom POJAM GLOBALIZACIJE definirat će se taj pojam te će se definirati pozitivni i negativni globalizacijski procesi. Osim toga, bit će riječi o fenomenu globalizacije i globalnom umu, neograničenom tržištu kao posljedici diplomacije te procesu investiranja u uvjetima globalizacije. U trećem poglavlju diplomskog rada naslovljenom kao POJAM NEOLIBERALIZMA odredit će se neoliberalizam kao doktrina, prijelaz iz liberalizma u neoliberalizam, iskustva neoliberalizma, međunarodne institucije koje provode neoliberalne ideje te će se analizirati kriza neoliberalizma. U četvrtom poglavlju diplomskog rada pod nazivom NEOLIBERALNI KONCEPT GLOBALIZACIJE analizira se dominantna pozicija neoliberalnog koncepta globalizacije te konceptualne promjene i konzumerizam koji mijenja svijet. Peto poglavlje diplomskog rada odnosi se na UTJECAJ NA TRANSFORMACIJU DRUŠTVA I DRŽAVA u kojem se na odnos tržišta, slobode i sigurnosti minimalna država i kontekst međunarodne države, odnos neoliberalnog kapitalizma i socijalističkog gospodarstva, institucionalna neoliberalizacija ekonomskih politika te utjecaj na zemlje u tranziciji. Šesto poglavlje diplomskog rada vezano je uz INSTRUMENTALIZACIJU NEOLIBERALNOG EKONOMSKOG MODELA u kojem se analizira glad kao svjetski problem, problem bijega kapitala te različit utjecaj neoliberalne globalizacije na razvoj država. Sedmo poglavlje diplomskog rada jest ZAKLJUČAK u kojem se sažeto analizira čitav rad i izdvajaju najbitnije činjenice i dobiveni rezultati provedene analize. Diplomski rad sadrži i popis literature koja je korištena prilikom pisanja rada. Relevantna literatura obuhvaća knjige, znanstvene članke te internetske izvore. 3

2. POJAM GLOBALIZACIJE Pojam globalizacije kompleksan je pojam o kojem se posljednjih godina mnogo raspravlja, ali se taj pojam i njemu srodni pojmovi rijetko kada definiraju. Da bi uopće moglo biti govora o pozitivnim i negativnim aspektima globalizacije potrebno je pokušati odrediti taj pojam. Prije osamdesetih godina prošlog stoljeća nije se koristio pojam globalizacije, već se govorilo o međunarodnim odnosima. Međutim, već nakon 1990. godine sve se češće koristi pojam globalizacije u akademskim krugovima te u političkim govorima i raspravama. Ideja globalizacije temelji se na smanjivanju svijeta, ali i na jačanju svijeta kao cjeline (Gupta, 2010: 314). Pojam globalizacija dolazi od latinskog pojma globus, što znači kugla, lopta, gomila (Čakardić, 2006). Iako se sve češće upotrebljava, čini se da se pojam globalizacije rijetko kada definira s obzirom na to da je izrazito složen. Tako i Gupta (2010: 317) ističe da je globalizacija pojava o kojoj se često raspravlja, ali se ne definira. Postoje neke osnovne sheme, nacrti ili potezi koji bi mogli vrijediti kao okvir za promišljanje globalizacije. Globalizacija se prvenstveno povezuje s politikom otvaranja granica tržištu, ali ne samo razmijeni robe i dobara, nego danas to sve više znači razmjeni informacijama, znanjima i vijestima. Globalizacija se može odrediti kao proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država (Bebek i Santini, 2009: 290). Pojam globalizacije izveden je od riječi global, što znači ukupnost, a globalizam je način gledanja na zbivanja u cjelini ili globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta (Lončar, 2005: 92). Upravo zahvaljujući globalizaciji odnosi među ljudima i zemljama postaju sve intenzivniji, a ljudi počinju globalno razmišljati i drugačije shvaćati svijet u cjelini. Svjetska banka definira globalizaciju kao slobodu i mogućnost pojedinca i poduzeća da svojevoljno iniciraju razmjenu sa stanovnicima i poduzećima u drugim zemljama (Grgurić, 2004: 236). 4

Globalizacija zahtjeva stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i razvoj. U procesu globalizacije bitno zaostaju zemlje koje se na vrijeme nisu uključile u suvremene procese. Oduvijek su postojali bogati i siromašni, ali danas je ta razlika između bogatih i siromašnih sve veća, i to upravo zahvaljujući globalizaciji. Sve je veća težnja društvu kapitala, gdje se kapitalom može kupiti doslovno sve, te želja za pretvaranjem svijeta u jednu veliku trgovinu. Taj cijeli proces globalizacije ne bi bio moguć bez organizirane sile koju čine najmoćnije svjetske države, gdje je profitni cilj usko vezan za onaj politički. Prema tome, globalizacija se može definirati različito, u odnosu na politiku, ekonomiju, kulturu i sl. Ipak, većina autora se slaže da je globalizacija proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država (Milardović, 2001: 9). Globalizacija se očituje u procesima internacionalizacije tehnologije, znanosti, širenja znanosti kroz akademsku, sveučilišnu razmjenu i stvaranje međunarodnih profesionalnih organizacija (Milardović, 2001). Iako je globalizacija pojam koji se uvelike koristi tek posljednjih desetljeća, vraćajući se u prošlost može se vidjeti da nije riječ o novoj pojavi. Globalizacija ima dugu povijest, počevši od naseljavanja svih pet kontinenata, preko starih imperija, pa sve do današnjeg svjetskog poretka (Bebek i Santini, 2009). Prvi val suvremene i moderne globalizacije veže se za 19. stoljeće. To je ujedno prvo stoljeće osviještenog kapitalizma i razvoja industrije (Gupta, 2010). Procesi globalizacije kroz povijest se javljaju uz prekide, odnosno izmjenjuju se razdoblja uzleta i opadanja. Globalizacija je prisutna u svim domenama ljudskog djelovanja. Može se reći da globalizacija ne obuhvaća samo globalizaciju tržišta, nego da svoje korijene nalazi u projektu modernizacije i stvaranja racionalnog društva. Pogrešno bi bilo misliti da se globalizacija odnosi isključivo na ekonomska pitanja, iako ona čine srce međunarodnih odnosa (Veselica, 2003). Kao što je istaknuto, globalizaciju karakterizira otvaranje prema vani, ali i smanjivanje, jer se na svijet gleda kao na cjelinu. Zato se često može čuti izraz globalno selo, koje dobro ocrtava upravo to smanjivanje svijeta uslijed ubrzanog razvoja tehnologije. McLuhanova metafora gotovo da je na mitski zoran način oslikala procese koji se zbivaju u suvremenom svijetu te je kao takva postala općepoznatom i prihvaćenom (Alić, 2009: 51). Riječ je, dakle, o jako zanimljivoj metafori koju je 5

iskovao Marshall McLuhan šezdesetih godina prošlog stoljeća, a koja prikazuje na kakve odnose među komunikantima nailazimo u sustavu s istim pravilima igre i šansama, što bi trebala biti demokracija. Kao i u selu, tu uvijek postoji neki broj obitelji u različitim odnosima koji se mijenjaju. Upravo svijet bez granica donosi globalne proizvode, modu, pa čak i potrošače. Javljaju se i multinacionalna poduzeća, unutar kojih se odluke o ulaganju donose na globalnoj razini, prenoseći kapital ili resurse iz jedne zemlje u drugu. One uključuju u svoje poslovanje milijune ljudi širom svijeta koji su međusobno povezani usprkos velikim udaljenostima, čime se širi gospodarstvo bez granica te se posluje kao da nema gospodarskih i političkih barijera (Lončar, 2005: 95). Tako utječu na zaposlenost ili nezaposlenost milijuna ljudi i ekonomski razvoj pojedinih zemalja. Prema tome, globalizacija je zaista složen pojam koji je teško precizno odrediti jer obuhvaća otvaranje granica tržištu i razmjenu robe i dobara, radne snage, ali i razmjenu informacija, znanja i vijesti. To je, dakle, proces gospodarskoga, socijalnoga, kulturnoga i političkog djelovanja koje nadmašuje državne granice. Bez obzira na kritičare i pobornike globalizacije, riječ je o procesu koji je dosegnuo takvu fazu i koji se implementirao u različite sfere u tolikoj mjeri da se može zaključiti da je globalizacija sveprisutna i da povratka na stanje koje je prethodilo globalizaciji nema. Ipak, to ne znači da je globalizacija nužno pozitivan ili negativan proces. Taj proces ima određenih prednosti, ali i nedostataka, kao i svaki drugi proces. S obzirom na to da je globalizacija sveprisutna i da je utjecala na društvo i državu u velikoj mjeri, potrebno je sagledati pozitivne i negativne globalizacijske procese. 2.1. Pozitivni globalizacijski procesi Globalizacija ima brojne pozitivne posljedice. Pozitivni efekti globalizacije mogu se podijeliti na industrijske, financijske i ekonomske. Industrijski efekti globalizacije odnose se na formiranje svjetskih tržišta robe i širi pristup stranim proizvodima za potrošače i kompanije. Otvaranje međunarodne trgovine mnogim je zemljama omogućilo znatno brži rast i razvoj nego što bi ga inače imale (Stiglitz, 2004). Kada se govori o proizvodima i uslugama, globalizacija podrazumijeva 6

internacionalizaciju. To znači da multinacionalna poduzeća proizvode za globalno tržište, često i u nekoliko zemalja, jer je postalo jedino važno da je proizvodnja jeftinija (Karlić, 2009), što je često slučaj izvan matične države multinacionalnih poduzeća, odnosno u zemljama Trećeg svijeta. Takvi se efekti globalizacije nadovezuju na ekonomske efekte koji se odnose na formiranje globalnog zajedničkog tržišta, baziranog na slobodnoj razmjeni dobara i kapitala. Proizvodi koji proizvode multinacionalne kompanije plasiraju se na svjetsko, odnosno globalno tržište. Smanjenjem troškova prijevoza i komunikacija srušene su zapreke za slobodan tijek robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi izvan granica pojedine zemlje. Slobodna trgovina osigurava efikasniju alokaciju resursa sa svim zemljama uključenim u beneficiranu trgovinu. Tako globalizacija doprinosi višem životnom standard te duljem životnom vijeku u mnogim zemljama svijeta. Osim toga, globalizacija je omogućila pristup znanju te smanjila izoliranost među zemljama. To dovodi do gospodarskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta, ali i uništavanja lokalne konkurencije, iskorištavanja monopolističke moći i povećanja cijena. Primjerice, za mnoge stanovnike zemalja u razvoju rad u tvornici nekog poduzeća iz zapadnih zemalja bolji je od poljoprivrednog rada. Isto tako, strana pomoć i ulaganja dostupnija su i najsiromašnijim zemljama. Financijski aspekti globalizacije odnose se na stvaranje svjetskih financijskih tržišta i bolji pristup inozemnim financijama. Kao i druga tržišta, tako se i financijska tržišta integriraju u jedinstveno, globalno financijsko tržište. Riječ je o procesu U procese financijske globalizacije u koji su uključene razvijene zemlje, ali i države u razvoju i tranzicijske države (Škare). Osim toga, državama kojima nedostaje kapitala i resursa za gospodarski razvoj omogućena su sredstva koje im nude međunarodne institucije zadužene za pomoć tim državama. Da bi neka zemlja iskoristila pozitivne strane procesa globalizacije treba na adekvatan način formulirati strategiju gospodarskog razvitka. Ako to ne učini mogli bi prevladati negativni aspekti globalizacije, odnosno moglo bi doći do porasta nezaposlenosti, pada realnih dohodaka itd. (Mileta, 2002). Upravo je te negativne aspekte globalizacije također potrebno analizirati. 7

2.2. Negativni globalizacijski procesi Negativni aspekti globalizacije brojniji su u odnosu na pozitivne aspekte globalizacije, što nužno ne znači da je globalizacija proces koji nije dobar u teoriji, već da je proces globalizacije loše proveden. Negativni aspekti globalizacije jesu politički, pravni, etički, ekološki, socijalni, ekonomski, kulturni, obrazovni i religijski, ali će se za potrebe ovog diplomskog rada istaknuti samo negativne posljedice globalizacije s ekonomskog aspekta, što je i jedan od najvažnijih aspekata globalizacije. Negativni aspekt globalizacije jest prije svega sve veća razlika između onih koji imaju i onih koji nemaju. Sve je više ljudi u Trećem svijetu živi u krajnjem siromaštvu, u lošim uvjetima, s manje od jednog dolara na dan. Unatoč obećanima da će se siromaštvo smanjiti, broj siromašnih narastao je na gotovo 100 milijuna, a ukupan svjetski dohodak u prosjeku je rastao za 2,5 % (Stiglitz, 2004). Ovo je samo pokazatelj da je jaz između bogatih i siromašnih sve veći. Primjerice, Afrika ponire sve dublje u bijedu i siromaštvo. Riječ je uglavnom o državama s niskim dohotkom čije stanovništvo ima malu stopu pismenosti i kratak životni vijek. Većina tog stanovništva radi u poljoprivredi, a da bi se poboljšala poljoprivreda i proizvodnja nedostaje kapitala, a samim time i nove tehnologije (Lončar, 2005). Pomoću grafikona 1 može se vidjeti rast svjetske populacije od 1980. do 2015. godine podijeljenog u u grupe zemalja s visokim, srednjim i niskim dohotkom. 8

Grafikon 1. Rast svjetske populacije od 1980. do 2015. godine u zemljama s visokim, srednjim i niskim dohotkom 8000 7000 6000 5000 4000 3000 2000 Zemlje s visokim dohotkom Zemlje sa srednjim dohotkom Zemlje s niskim dohotkom 1000 0 1980. 1998. 2015. Izvor: Izrada studenta na temelju podataka Svjetske Banke, 2015. Može se zaključiti da je populacija u razdoblju od 1980. godine, kada je iznosila 4,4 milijarde, do 2015. godine, kada je iznosila 7,1 milijardi, porasla za više milijadi ljudi. Ima dvostruko više ljudi u zemljama s niskim dohotkom nego u zemljama srednjeg dohotka, a 85 % ljudi na svijetu, odnosno četiri od pet osoba žive s niskim i srednjim dohotkom. Očekuje se povećanje udjela ljudi u zemljama s niskim dohotkom, da će udio ljudi u zemljama srednjeg dohotka ostati isti, a da će se udio ljudi u zemljama s visokim dohotkom smanjiti u ukupnoj populaciji. Nadalje, globalizacija i uvođenje tržišnog gospodarstva nije uspjela donijeti obećane rezultate zemljama koje su komunistički sustav zamijenile tržišnim. Umjesto da im novi sustav donese napredak, donio im je samo siromaštvo. Važno je napomenuti da je nezaposlenost sastavni dio globalizacije. Uzroci globalne nezaposlenosti očituju se u tome da tehnologija sve više zamjenjuje ljudski rad jer su strojevi brži, ekonomičniji i efikasniji, da nedostaje potrebnih kompetencija, da se trgovina liberalizira, pa uvozni proizvodi izbacuju domaće, da vlada mala geografska mobilnost radne snage te zamka nezaposlenosti (relativno pristojna socijalna pomoć). U 2014. godini je u svijetu bilo nezaposleno 201,3 milijuna ljudi, što je porast od 1,2 9

milijuna u odnosu na 2013. godinu (Global Employment Trends 2015). Globalizacija ima utjecaja i na plaće te na radne uvjete zaposlenika jer se promijenila organizacija rada tako da je smanjen broj nadređenih i da radne zadatke obavlja tim radnika. Mnogi kritičari globalizacije optužuju zapadne zemlje za licemjerje i u tome imaju potpuno pravo. Zapadne zemlje vršile su pritisak na siromašne da ukinu trgovačke zapreke, dok su istodobno zadržale vlastite. Takvim zahtjevima spriječile su toliko potreban prihod od izvoza koje bi ostvarile (Stiglitz, 2004). Razvijene zemlje odbijaju otvoriti svoja tržišta za robu iz zemalja u razvoju, dok istodobno one izvoze u takve zemlje. Tu se javlja problem, jer zemlje u razvoju radi troškova proizvodnje ne mogu biti konkurentne u odnosu na razvijene zemlje. Mnogi projekti osmišljavaju se upravo preporukom i prema uputama koje dolaze sa Zapada. To pokazuje da globalizaciju zapadne zemlje koriste za bogaćenje. Mnoga mala i srednje poduzeća stjerana su u stečaj ili su primorane proizvoditi za neko globalno poduzeće, jer sama naprosto ne bi opstala na tržištu. Mnoga multinacionalna poduzeća putem franšiza, zastupništva i koncesija uspostavljaju kontrolu nad lokalnim tržištem. Veliki dio prihoda koji ostvare mala poduzeća na taj način ide u ruke multinacionalnih poduzeća (Chossudovsky, 2008). Multinacionalna poduzeća zapravo imaju kontrolu nad cjelokupnim tržištem, što je negativno zbog činjenice da je primarni cilj multinacionalnih poduzeća ostvarivanje profita, ali ostvarivanje profita na način gdje se ne vodi računa o elementarnim ljudskim potrebama. Prema mnogima, svijet i svjetsko društvo postali su mnoštvo bez jedinstva, gdje svatko gleda svoje interese, nastoji što više zaraditi i nadmašiti konkurenciju (Lončar, 2005: 94). Isto tako, uspostavljanje društva utemeljenog na kapitalu zahtijeva povećanje proizvodnje, što se postiže minimaliziranjem radne snage te smanjivanjem plaća i nadnica zaposlenicima. To dovodi do pada kupovne moći (Chossudovsky, 2008). Negativni aspekti globalizacije jesu jednim dijelom i liberalizacija i deregulacija tržišta. Naime, liberalizacija i deregulacija tržišta su zapravo pozitivni aspekti, ali se njihova djelomična negativnost ogleda u tome što s liberalizacijom i deregulacijom tržišta nije uveden odgovarajući mehanizam koji bi kontrolirao sudionike na tržištu i koji bi djelovao na tržišna natjecanja. Nadalje, s obzirom na to da je globalizacijom tržište postalo globalno i da se ne provodi adekvatna kontrola globalnog tržišta bilo je pitanje vremena kada će nastupiti 10

globalna ekonomska kriza koja je zahvatila svijet 2008. godine, a iz koje mnoge države još uvijek nisu izašle. Može se zaključiti da u procesu globalizacije opstaju najsposobniji, poduzeća koja raspolažu najnaprednijom tehnologijom te imaju financijske resurse i jeftiniju radnu snagu. Iako bi sve to moglo biti dio tržišne utakmice, vidljivo je da globalizacija potiče spajanje i pripajanje poduzeća u korporacije, ali i nažalost provođenje stečajeva nad malim i srednjim poduzećima. Danas je sve više kritika na račun negativnih procesa globalizacije te su ti procesi predmet brojnih rasprava, u odnosu na pozitivne aspekte globalizacije. To znači da nije formulirana adekvatna strategija gospodarskog razvitka u onim državama i društvima koje su iskusile pretežno negativne globalizacijske procese. O tome će biti više riječi u nastavku diplomskoga rada kada bude govora o utjecaju globalizacije na društvo i na državu. 2.3. Fenomen globalizacije i globalni um Kao što je već istaknuto, globalizacija je vrlo kompleksan fenomen. To je najživlja i najsnažnija internacionalizacija, polazeći od poduzeća, preko kulture do jezika. S globalizacijom nastaju socijalne, političke, etičke, pa i religijske promjene (Milardović, 2008). Nestaju granice među državama zbog ulaska sve većeg broja europskih zemalja u zajednicu koja je poznata kao Europska unija i koja ima zajedničku valutu. Takve zajednice država i uvođene zajedničke valute dio su globalizacije. Prvo dolazi do globalizacije stvari, pa iza toga globalizacija ljudi. Nažalost, mali narodi postaju nevidljivi među velikim narodima i državama. Mali narodi i kulture gube svoju posebnost i različitost (Jurčević, 2008). Jedan od negativnih čimbenika globalizacije jest što daje prednost novcu pred čovjekom kao osobom. To je vidljivo prije svega u tome što se na čovjeka gleda kao na potrošača te se gleda kojim ga marketinškim trikom privući da bi novac potrošio baš u toj prodavaonici ili kupio točno određeni proizvod. Na taj način dovodi se u pitanje osobnost i individualnost svakoga čovjeka. 11

Globalizacija je realnost sadašnjeg doba. Svijet je postao jedno globalno selo čemu svakako doprinose i masovni mediji, naročito internet. Vijesti se prenose u minuti, a informacije su svima dostupne u trenutku. Neki događaj koji se dogodi na drugom kraju svijeta doslovno odmah prenose i javljaju sve televizijske kuće u svim krajevima svijeta. Mnogo je stajališta o tome je li globalizacija dobra ili nije. Mnoga se mišljenja razilaze, ali na kraju sva su ona subjektivne prirode. Iako je činjenica da razvoj globalizacije sa sobom donosi pozitivne posljedice, poput povećanja djelotvornosti i rasta proizvodnje, što može osnažiti proces ujedinjavanja naroda, isto tako ima i krajnje negativne posljedice pridavanje apsolutne vrijednosti ekonomiji, nezaposlenost, smanjivanje i pogoršavanje nekih javnih službi, uništavanje prirodnog okoliša, povećanje jaza između bogatih i siromašnih te nepravedno natjecanje koje siromašne narode sve više gura prema dnu (Mrakovčić, 2007). 2.4. Neograničeno tržište kao posljedica globalizacije Neograničeno tržište jest koncept tržišta koje ne poznaje granice. Da bi uopće postojalo tržište mora postojati dobro ili usluga koja će se na tom tržištu ponuditi, kao i faktori potrebni u proizvodnom procesu: ljudski rad, strojevi, sirovine, materijali itd. Ekonomski interesi nalažu uporabu najjeftinijih inputa proizvodnje. Zbog hiperpotrošnje dolazi do hiperprodukcije dobara pa se svi ekonomski procesi sele u područja s jeftinijom radnom snagom i jeftinijim i dostupnijim resursima. To dovodi do još većeg osiromašivanja siromašnih i sve većeg iscrpljivanja prirodnih dobara (Krznar, 2009). Ekonomski sustav u kojem je jedina zakonitost bogaćenje i zgrtanje profita te onaj u kojem ne vrijedi zaštita nacionalne proizvodnje koja se može štititi različitim ekonomskim mjerama (poput subvencioniranja proizvodnje proizvoda koji se dosta uvoze, porezima, carinama, uvoznim kvotama, stimuliranjem izvoza itd.) otvaraju se vrata ekonomskoj dominaciji koju nije moguće kontrolirati. Proizvodnjom i potrošnjom danas vlada prolaznost. Neprestano lansiranje novih proizvoda, koji iz mode izbacuju robu kojom je tržište trenutno zasićeno, postala je globalna strategija mnogih poduzeća, 12

a konzumerizam je postao životni stil. Konzumerizmom se potiče velik dio potrošača da žive iznad svojih financijskih mogućnosti. Istovremeno, multinacionalna poduzeća postaju sve moćnija i šire svoj tržišni udio, dok su ljudi privučeni potrošnjom i trgovačkim centrima svoj identitet počeli izgrađivati prvenstveno na vanjskom izgledu, stilu i modi. Zanimljivo je primijetiti da će u Londonu, Parizu, Berlinu, Rio de Janeiru ili u bilo kojoj drugoj metropoli najveća svjetska poduzeća uvijek zauzimati najbolje lokacije u gradu. Na neograničenost tržišta i dostupnost proizvoda uvelike je utjecala i nova tehnologija. Omogućila je internetsku trgovinu, pa je to još jedan način na koji se poduzeća mogu približiti potrošačima, a samim time i istima manipulirati, kao i još jedan način da se potiče konzumerizam. Neovisno o svim negativnim aspektima globalizacije, njenu pojavu treba prihvatiti kao izazov za mogućnosti koje ona nudi u ekonomskom razvoju, rastu i blagostanju. Budućnost svjetskih i hrvatskih poduzeća ovisi o odgovaranju na potrebe tržišta te sposobnosti ostvarivanja dugoročne konkurentske prednosti na hrvatskom i na globalnom tržištu. 2.5. Proces investiranja u uvjetima globalizacije Znanje i tehnologija stalno se nadopunjuju novim. Danas se tehnološki procesi sve brže mijenjaju, a to iziskuje stalnu potrebama za ulaganjem u tehnološki razvoj. Da bi se povećao rast nacionalnog gospodarstva neke države teže povećanju sklonosti štednji. Rezultat takve politike su potrošnja i blagostanje. Štoviše, u ambicioznijim zemljama u želji da se dodatno ubrza rast nacionalnog gospodarstva pribjegavaju uvozu štednje iz inozemstva. Raspoloživa se štednja putem raznih planova ulaže kako bi se ostvarile najbolje koristi. Za primjer se mogu uzeti zemlje tigrovi koje su ostvarivale visoke stope štednje, što im je omogućavalo visoke stope investicija koje su rezultirale povećanjem domaćeg proizvoda te na kraju dodatno povećalo masu štednje. Dio koji se nije investirao usmjeravao se u inozemstvo ili putem kredita, odnosno izravnih investicija, ili rastom suficita u platnoj bilanci roba i usluga (Santini, 2014). 13

Uslijed globalizacije ukidaju se nacionalne granice kako bi se postigla sloboda kretanja roba, usluga, radne snage i kapitala. Isto tako, potrebno je istaknuti da neke zemlje ograničavaju slobodu kretanja radne snage, odnosno ulazak nove, radi nezaposlenosti koja trenutno vlada na tržištu rada te da bi sačuvale socijalni mir, to ne vrijedi i za znanje za koje nema ograničenja (nerazvijeni školuju kadrove koji emigrirajući postaju razvojni čimbenik zemlje koja nije financirala njihovo školovanje). I u Hrvatskoj da sve više visokoobrazovanih mladih ljudi napušta zemlju i svoju budućnost i posao traže izvan granica Hrvatske. Uklanjanjem nacionalne ekonomske politike nestaju nacionalne države kao subjekti, ali još ne nastaje globalna država, jer to ne odgovara multinacionalnim poduzećima, koje se ne mogu odreći prihoda koje na ovaj način ostvaruju. U takvim uvjetima razvijene zemlje postaju još razvijenije, a nerazvijeni se ni nemaju prilike, a ni kapitala razvijati. Najveće suficite ostvaruju brzorastuće zemlje, koje ostvaruju dinamičan napredak poput Kine, Brazila i Indije. Taj se suficit koristi na način kao i u vrijeme nacionalnih država. Prema svemu što je istaknuto o globalizaciji može se zaključiti da je zaista riječ o kompleksnom fenomenu koji je obilježio posljednja desetljeća 20. stoljeća i koji obilježava 21. stoljeće. Pozitivni i negativni procesi globalizacije neosporno su utjecali na društvo i na državu, a način njihova utjecaja nije jednak u svim državama. Globalizacija je uvelike povezana s neoliberalizmom. Kako se neoliberalizam definira te koja je veza neoliberalizma i globalizacije bit će prikazano u narednim poglavljima diplomskoga rada. 14

3. POJAM NEOLIBERALIZMA Kako bi se moglo ukazati na utjecaj neoliberalne globalizacije na transformaciju društva i država te uopće dovesti u vezu globalizam i neoliberalizam potrebno je pobliže odrediti sam pojam neoliberalizma te ideje na kojima se neoliberalizam temelji, neoliberalna iskustva, kao i krizu neoliberalizma. 3.1. Neoliberalizam kao doktrina Liberalizam (lat. liberalis, što znači slobodarski, slobodouman ) jest ideologija prema kojoj je sloboda pojedinca temeljno polazište i kriterij vrjednovanja svih društvenih ustanova (Hrvatska enciklopedija: Liberalizam). Neoliberalizam označava moderni liberalizam, odnosno liberalni kapitalizam. Prema doktrini neoliberalizma društvo bolje funkcionira po tržišnoj logici nego prema ičem drugom, posebno prema onome što odredi država. Ta doktrina na gospodarskom području polazi od paradigme praoca ekonomskoga liberalizma, Adama Smitha o nevidljivoj ruci tržišta koja bi trebala sama sebe voditi do učinkovitosti i bogatstva društva ako je oslobođena državnih intervencija. Kada je riječ o političkom i institucionalnom području tada neoliberalna doktrina zagovara minimalnu državu te slobodu samoorganiziranja pojedinaca i interesnih skupina (Šimac, 2015). Pojedinci i tržište trebali bi imati slobodu povećavanja svojih ekonomskih interesa. Tržište bi trebalo biti otvoreno i natjecateljski nastrojeno kako bi se stimulirale inovacije i ekonomski rast. Neoliberalna doktrina djeluje u skladu s onim što je u interesu privatnog vlasništva i kapitala (Pauković, 2006). Pobornici neoliberalne ekonomske doktrine ne odobravaju interveniranje države u spontani ekonomski poredak koji je zasnovan na tržišnoj regulaciji jer intervencija države može izazvati nenamjerne i nepredvidive posljedice (Jovanović i Eškinja, 1991). Neoliberalizam je skup socijalnih, političkih i ekonomskih ideja o slobodi pojedinca, tržišta, privatnog vlasništva, deregulaciji ili minimalnoj ulozi država. Prema tome, u neoliberalizmu su prisutne sve premise i 15

vrijednosti klasičnog liberalizma kao socijalno-ekonomske filozofije elaborirane u različitih predstavnika političkih ideja liberalizma (Milardović, 2006: 65). Doktrina neoliberalizma postala je dominantna u posljednja tri desetljeća 20. stoljeća nakon što su se sredinom prošlog stoljeća ponovno javile i u retorici pobijedile liberalne ideje kao jedno od mogućih praktičnih rješenja tadašnje svjetske ekonomske stagnacije koja je nastupila nakon više od dva desetljeća ekonomskog rasta (Jovanović i Eškinja, 1991). 3.2. Iz liberalizma u neoliberalizam Liberalizam je specifičan zbog stajališta koje polazi od individualizma. Individualizam se odražava u poimanju slobode koja određuje dužnost države u kojoj je pojedinac neovisan. Naime, neoliberalna država je neutralna, a miješanje države tolerira se samo ako pojedince treba zaštiti jedne od drugih ili od same vlasti jer je bilo kakvo drugo interveniranje države nelegitimno uzurpiranje prava pojedinaca i ograničavanja njihove slobode. Temelj liberalizma jest društvo u kojem vlada slobodna konkurencija i prisvajanje vlasništva koji će u pozicioniranjem kapitalističkog društva ekonomije preuzeti neoliberalizam (Čakardić, 2006). Liberalistička shvaćanja o državi kojoj je primarni cilj dobrobit pojedinca, s tim da pojedinac određuje koja je njegova dobrobit, temelj je razmišljanja britanskog filozofa Johna Stuarta Milla koji je smatrao da se oblast slobode proteže od unutarnje svjesnosti kroz slobodu misli i osjećaja do slobode ukusa i težnji. Iz toga proizlazi i treća oblast koja se proteže do udruživanja pojedinaca. Osim iz filozofskog razmišljanja toga britanskog filozofa, liberalno se mišljenje temelji i na učenju da država štiti pravo pojedinaca na slobodno izražavanje vjere i općenito na slobodu imanja i izražavanja mišljenja. Ključna uloga liberalizma odnosi se na uspostavljanje odgovarajuće ravnoteže između individualne nezavisnosti i društvene kontrole (Čakardić, 2006). Potrebno je izdvojiti i razmišljanja britanskog filozofa Johna Locka koji je postavio temeljne liberalne države pokušavajući odrediti državu kao aparat vlasničkog društva čija je zadaća štiti vlasništvo. Prema Lockeu sloboda pojedinca moguća je samo uz pretpostavku vlasništva, a pojedinac koji nema vlasništva mora raditi za drugoga i 16

ovisiti o njegovoj volji, pa ne može voditi uman život te ne zaslužuje politička prava (Hrvatska enciklopedija: Liberalizam). Lockov primjer može poslužiti kao uzorak minimalne države, u kojoj se država što manje upliće u život društva. Naime, govoreći o državi Locke misli na aparat koji štiti vlasništvo (život, sloboda, imetak), a govoreći o društvu i zajednici orijentira se na paradigmu dioničkog društva gdje onaj tko više uloži ima veću dobit, a onaj tko više plati ima i veća prava, što je minimalna država. Uostalom, istaknuto je da je jedna od značajki liberalizma minimalno uplitanje države u život društva. Uz to, Locke zastupa i ideju o slobodnom tržištu koje nije sputano nikakvim granicama (Čakardić, 2006). Njegova razmišljanja kritiziraju njemački filozofi Karl Marx i Friedrich Engels. Prema njihovom mišljenju, država u industrijskom kapitalističkom svijetu ne može biti neutralna, a tržišta slobodna jer građansko privatno vlasništvo počiva na klasnim suprotnostima te na izrabljivanju pojedinaca (Čakardić, 2006). Lockova razmišljanja kritizira i američki filozof Robert Nozick koji ističe koncept ultraminimalističke države u kojem država ne štiti ništa osim onoga na što pojedinci plaćaju porez, a to je zdravstvo, policija i slično. Kod takvih specifičnih dioničkih uređenja u pitanju je stvaranje korporacija u kojima postoji ograničena odgovornost vlasnika za obveze poduzeća, što je posebno značajno za bankarstvo i multinacionalne korporacije. Upravo su one važne za proces globalizacije i sustav neoliberalizma. Osim toga, prema Nozicku, pojedinac nije siguran i ravnopravan ostalima jer je društvo klasno određeno i jer u njemu postoje velike socijalne, ekonomske i političke nejednakosti (Čakardić, 2006). Potrebno je istaknuti i talijanskog filozofa Norberta Bobbija koji također raspravlja o jednakosti u društvu. Ističe pojam egalitarnoga kojeg određuje kao težnju za smanjenjem nejednakosti, što je težnja ljevice, kao i pojam egalitarističkoga koje određuje kao težnju k apsolutnoj jednakosti svih u vremenu, što je utopistička težnja. Težnja ljevice suprotna je stajalištu desnice da je nejednakost u društvu izvor sukoba, zbog čega desnica teži prirodnoj nejednakosti. Treći put koji bi predstavljao stajalište centra, odnosno stajalište između ljevice i desnice, prema mišljenju brojnih autora ne postoji. Osim toga, sve je više stavova prema kojima se neoliberalizam svrstava u desnicu (Čakardić, 2006). 17

Nakon Drugog svjetskog rata liberalne su ideje obnovljene, upravo je obnova tih ideja dovela do toga da se pojmu liberalizam doda predmetak neo. Neoliberalizam smatra slobodu temeljnom vrijednošću na način kako ju je opisano John Stuart Mill ili obranom slobode od različitih tipova političkih i gospodarskih kolektivizama (Milardović, 2006). 3.3. Neoliberalizam iskustva Neoliberalizam nije doktrina bez iskustva. Postoji više iskustava neoliberalizma koja su se uglavnom pokazala uspješnima. Europska inačica neoliberalizma prakticirala se u Njemačkoj u obliku socijalno-tržišnog gospodarstva sedamdesetih godina 20. stoljeća kada je vladao Ludvig Erhard. Devedesetih godina prošlog stoljeća korišten je model socijalno-tržišnog gospodarstva u Čileu dok je na vlasti bio diktator Augusto Pinochet. Čile je primjer da, unatoč mišljenju nekih autora o nespojivosti neoliberalizma s neslobodnom državom i vladom, kombinacija neoliberalizma i autoritativnog sustava može biti uspješna (Milardović, 2006). Osim toga, neoliberalizam je obilježio vladavinu britanske premijerke Margaret Thatcher i američkog predsjednika Ronalda Reagana. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je to dvoje političara bilo na vlasti, neoliberalna se revolucija obračunala s krizom kejnzijanskog modela koji su do tada zastupali socijaldemokrati, demokrati i socijalisti, te sa slomom Breton-Woodsa (Milardović, 2006). Mantra bezalternativne globalizacije jest TINA. Riječ je o krilatici koju je izrekla Margaret Thatcher: There is NO Alternative to globalized capitalism. Dakle nema alternative globalnom kapitalizmu, odnosno slobodnom tržištu. TINA je anglosaksonski i američki model tržišnog društva ili tržišnog fundamentalizma koji isključuje sve druge modele tržišnog društva (Milardović, 2008: 8). Kao primjer prakticiranja neoliberalizma može se navesti i politika američkog predsjednika Billa Clintona koju je vodio putem regionalnog makroekonomskog okruženja (engl. North American Free Trade Agreement; Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini - NAFTA), te vladavina europskih socijaldemokrata, britanskog premijera Tony Blaira te njemačkog premijera Gerharda Schrödera poznatija kao 18

doktrina trećeg puta, odnosno doktrina prema kojoj je europska socijaldemokracija prihvatila dijelove doktrine neoliberalizma i tako ušla u isti čamac s neokonzervativcima, kršćanskim demokratima (Milardović, 2006: 68). Prema tome, neoliberalizam u svojoj primjeni ima pozitivnih iskustava. Ipak, riječ je pretežno o državama koje su bile razvijene i prije pojave neoliberalnih ideja. Iskustva neoliberalizma u bivšim socijalističkim državama koja su ušla u proces tranzicije i prijelaza na neoliberalni kapitalizam nakon pada Berlinskog zida raspada SSSR-a i Jugoslavije posve su drugačija. Također su drugačija iskustva i siromašnih afričkih država, o čemu će posebno biti govora. 3.4. Međunarodne institucije i neoliberalizam U procesu globalizacije liberalne demokratske države, međunarodne organizacije i krugovi kapitala zastupaju ideologiju tržišta (Kurečić, 2003: 2). U međunarodnim odnosima danas djeluje oko 400 vladinih organizacija i oko 5000 nevladinih organizacija (Kurečić, 2003). Ipak, na globalnom ekonomskom planu još od međunarodne konferencije u Bretton Woodsu održane 1944. godine postoje vrlo moćne međunarodne institucije (Jovanović i Eškinja, 1991). Najvažniju ulogu imaju tri međunarodne institucije: Međunarodni monetarni fond (MMF; engl. International Monetary Fund - IMF), Svjetska banka ili Međunarodna banka za obnovu i razvitak (SB; engl. International Bank for Reconstruction and Development IBRD; engl. World Bank WB) te Svjetska trgovinska organizacija (STO; World Trade Organization - WTO). U tri navedene međunarodne institucije određenu ulogu imaju i regionalne banke kao i brojne UN-ove organizacije. MMF jest međunarodna monetarna institucija sa sjedištem u Washingtonu osnovana 1944. godine. Osnovna je zadaća MMF-a stabiiziranje međunarodnog monetarnog sustava i održavanje svjetske likvidnosti financiranjem deficita platnih bilanci država članica (Stiglitz, 2004). MMF ima tri glavna područja aktivnosti: promatranje, te tehničku i financijsku pomoć. Promatranje se odnosi na nadzor financijske i ekonomske politike zemalja članica te na praćenje ekonomskog razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, redovito konzultiranje sa zemljama 19

članicama te pružanje ekonomskih i financijskih savjeta. Tehnička pomoć obuhvaća stručnu pomoć zemljama članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om i statističke podatke. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama s platnim bilansom koja podupire politiku prilagodbe i reforme. Takva pomoć se pruža kako bi zemlje članice kojima je potrebna pomoć vratile ekonomsku stabilnost. MMF također pruža niskokamatne zajmove onim zemljama kojima su zajmovi potrebni kako bi postigle ekonomski razvoj (International Monetary Fond). Najjednostavnije rečeno, MMF djeluje na ublažavanju posljedica postojećih ekonomskih kriza te na prevenciji novih (Jovanović i Eškinja, 1991). MMF trenutno ima 188 zemalja članica, a Republika Hrvatska je članica MMF-a od 1992. godine (IMF Factsheets). Svjetska banka jest međunarodna financijska institucija čija je zadaća osigurati kapital i financirati projekte državama u razvoju kako bi se omogućilo njihovo gospodarsko napredovanje (Stiglitz, 2004). Države članice Svjetske banke moraju biti države članice MMF-a. Republika Hrvatska je zemlja članica od 1993. godine. Svjetska trgovinska organizacija nastala je 1995. godine kao sljedbenica Općeg sporazum o carinama i trgovini, odnosno GATT-a (engl. General Agreement on Tariffs and Trade). Cilj je ove međunarodne organizacije, čije je središte u Ženevi, osiguranje međunarodne trgovine. Organizacija predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnom vlasništvu (Republika Hrvatska: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova). WTO ima 161 državu članicu, među kojima je i Republika Hrvatska (Understanding the WTO: The organization, Members and Observers). Jovanović i Eškinja (1991: 945) ističu da već samo kraći pregled osnovnih zadaća navedenih međunarodnih institucija nameće tri neupitna zaključka. Autori zaključuju da ove institucije djeluju na globalnoj razini, da su sve imale značajan utjecaj u globalizacijsko-tranzicijskim procesima na prijelazu u 21. stoljeće, čime su neposredno modelirale suvremenu globalnu ekonomiju, te da su navedene institucije osnovane s poželjnim makroekonomskim i šire društvenim razvojnim ciljevima koji se odnose na implementaciju supstrata globalizacijskog i tranzicijskog procesa, odnosno ekonomskog rasta i razvoja na svjetskoj razini. Prema tome, te financijske institucije trebaju pomoći država suočenima s gospodarskim padom kako bi im omogućio 20

oporavak do razine gotovo pune zaposlenosti. Ipak, na račun njihova rada postoje brojne kritike. Države su snažno uvjetovane od navedenih međunarodnih financijskih institucija koje obično od država traže sljedeće (Karlić, 2009: 91-92): države moraju ukloniti sve prepreke međunarodnoj trgovini i stranim ulaganjima; države moraju obaviti brzu privatizaciju, pa i javnog sektora; tržište mora biti slobodno i fleksibilno; države moraju smanjiti socijalne troškove. Države u gospodarskim i financijskim teškoćama trebaju smanjiti svoju intervenciju, što se treba učiniti na način da se privatiziraju javna poduzeća, kao što su željeznice, energetske tvrtke i zračni prijevoznici, te se konkurenciji trebaju otvoriti javne usluge sa svrhom smanjenja poreza i javnih dažbina. Međunarodne su institucije uvjetovale svoju pomoć državama u gospodarskim i financijskim teškoćama, ne samo zahtjevom tim državama da ostvare makroekonomsku stabilnost i provedu strukturne reforme, nego i zahtjevom za promicanjem neoliberalne doktrine prema kojoj tržište treba biti slobodno od intevencija države (Šimac, 2015). Međutim, rješenja koje su međunarodne institucije nudile nisu se pokazala uspješnima u zemljama u razvoju ni u državama koje su već bile u krizi, o čemu će naknadno biti govora. 3.5. Kriza neoliberalizma Suvremena kriza neoliberalizma posljedica je prisutnih proturječja na tom području. Riječ je o globalnoj ekonomskoj krizi koja je zahvatila svijet 2008. godine. Financijska kriza, čiji je neposredan pokretač bio slom tržišta drugorazrednih hipoteka u SAD-u, proširila se iz SAD-a i ubrzo poprimila globalne razmjere te uzdrmala svjetsku ekonomiju. Međutim, dublji uzroci takve financijske krize leže u nepomirljivim unutrašnjim proturječjima jednog modela razvoja. Onaj kapitalizam koji se s neoliberalnim reformama odrekao izgradnje društvene kohezije, osuđen je na stalno poboljšavanje materijalnih uvjeta života građana jer je to jedini legitimacijski 21

mehanizam koji mu stoji na raspolaganju (Mlikotić, 2010: 91). Postojalo je mišljenje da je to jedini put u bolju budućnost, ali svijet se mora suočiti s opasnošću gospodarskog kolapsa, što jasno upućuje na to da taj model ne funkcionira (Mlikotić, 2010). Naime, zbog manjine koja se neracionalno ekonomski ponašala koja je gomilala nezamisliv profit posljedice je moralo snositi cijelo društvo. Tek je intervencijama najrazvijenijih država svijeta, prvenstveno u financijskom, a zatim i u realnom sektoru, zaustavljen daljnji pad gospodarske aktivnosti (Mlikotić, 2010). Dakle, dogodio se paradoks: pobornici neoliberalizma, koji se protive intervencijama država i koji žele svesti njezinu ulogu na najmanju moguću, zatražili su pomoć tih istih država čijoj se intervenciji suprotstavljaju. Kako se takvo nešto ne bi ponovilo i u budućnosti kritičari neoliberalizma ističu da je potrebno provesti strukturne reforme. To se ne može ostvariti dok god bogati teže za visokom prihodima. Njima, koji su i odgovorni za globalnu ekonomsku krizu, vlade su pokazale da su spremne intervenirati kada nešto pođe po zlu. Prema mišljenju kritičara neoliberalizma, potrebno je ponovno uspostaviti sustav vrijednosti, odnosno rehabilitirati Politiku i Državu te povratiti njihov primat kao legitimnih zaštitnika te promicatelja javnog interesa i općeg dobra (Šimac, 2015). Ipak, postavlja se pitanje imaju li vlade različitih država svijeta dovoljno snage da poduzmu mjere potrebne da se odupru pritisku interesnih skupina te političkih struktura kojima provođenje strukturnih reformi nikako ne ide u prilog (Mlikotić, 2010). S druge strane, pobornici neoliberalizma ističu da je globalna financijska kriza nastupila upravo zbog intervencija država, a ne zbog njihova izostanka. Zato je važno analizirati uzroke dužničke krize kako bi se vidjelo da u Europi i u SAD-u nedostaje neoliberalne politike. Može se zaključiti da je srž neoliberalizma u zagovaranju nižih poreza, privatizacijskih procesa, smanjenja birokracije, deregulacije ekonomskih odnosa, većeg tržišnog natjecanja i održavanja stabilnosti cijena (Centar za javne politike i ekonomske analize). Ako se pogleda politika koju vode europske države i SAD može se donijeti još jedan zaključak, a to je da je politika europskih država i SADa kao najmoćnije ekonomske države na svijetu zapravo suprotna od onoga što zagovara neoliberalizam. Ako se to jasno prikaže na primjeru SAD-a, vidljivo je da su dolaskom američkog predsjednika Baracka Obame na vlast SAD zbog predizbornog obećanja porasli feudalni rashodi za različite socijalne programe i za poticanje ekonomije. Osim 22

1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 toga, porasli su i troškovi obrambene politike, pa je porastao javni dug SAD-a. Da se fiskalna politika vlada najrazvijenijih država svijeta zaista temelji na načelima neoliberalizma, temeljila bi se na niskim zaduženjima, porezima i uravnoteženim proračunima, što ipak nije slučaj jer su državne intervencije u SAD-u, ali i u europskim državama, povećale javne dugove, bez pokrića od prihoda (Centar za javne politike i ekonomske analize). Grafikon 2 prikazuje ukupan javni dug SAD-a, Njemačke, Grčke i Hrvatske u razdoblju od 1995. do 2014. godine. Može se uočiti da bez obzira na razvijenost zemlje javni dug ima tendenciju rasta kod svake države. Porast javnog duga posebno je uočljiv u godinama koje su uslijedile nakon ekonomske krize 2008. godine. Grafikon 2. Ukupan javni dug u odabranim zemljama od 1995. do 2014. godine 200 180 160 140 120 100 80 60 SAD Njemačka Grčka Hrvatska 40 20 0 Izvor: Izrada studenta na temelju podataka sa OECD-a (Organization for Economic Cooperation and Development), 2015. Prema tome, vidljivo je da je neoliberalizam zaista složen pojam. U provođenju neoliberalnih načela u praksi postoje protivnici i pobornici. Iako postoje argumenti prema kojima su za krizu neoliberalizma krive vlade država zbog svojih intervencija te argumenti prema kojima je za tu krizu kriva neoliberalna doktrina, vjerojatnije je da su 23