Usporedba osnovnih makroekonomskih indikatora na tržištu rada odabrane skupine zemalja Alka Obadić 1 1 Alka Obadić, doktorica znanosti, asistentica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sažetak Središnja tema rada je međunarodna usporedba obilježja ljudskih resursa kao čimbenika konkurentnosti. U radu se provodi usporedba ljudskih resursa u Hrvatskoj s 15 zemalja odabrane skupine pomoću osnovnih makroekonomskih pokazatelja. Odabrani pokazatelji uspoređuju se s nekoliko sadašnjih članica EU koje svojom veličinom približno odgovaraju Hrvatskoj: Austrijom, Portugalom, Grčkom, Nizozemskom i Irskom; sa SAD-om - koje se obično smatra referentnom točkom, te sa većom skupinom tranzicijskih zemalja: Češkom Republikom, Mađarskom, Slovenijom, Slovačkom Republikom, Estonijom, Bugarskom, Rumunjskom te Srbijom i Crnom Gorom. Prema istraživanju proizlazi da su među razvijenim zemljama najkonkurentnije SAD, a slijede Austrija, Irska i Portugal. Među tranzicijskim zemljama u pogledu troškova rada najmanje su konkurentne Hrvatska i Slovenija, dok su prema ostalim pokazateljima najmanje konkurentne Bugarska, Rumunjska i Srbija i Crna Gora. Ključne riječi: konkurentnost, tržište rada, makroekonomski indikatori, radna snaga, troškovi rada 1. Uvodne napomene U tržišnim uvjetima nositelji ekonomske politike pokušavaju gospodarstva učiniti međunarodno konkurentnijima kako bi se mogli ostvariti održivi gospodarski rast, društveni razvoj i porast životnog standarda stanovništva 2. Mnogi autori, npr. Porter (1990) kao najvažniju odrednicu konkurentnosti navode produktivnost (vidi Okvir 1). Okvir 1 Što se podrazumijeva pod pojmom nacionalne konkurentnosti? Konkurentnost općenito podrazumijeva suparništvo ili proces nadmetanja radi postizanja što boljega rezultata. U gospodarstvu konkurentnost uvjetno podrazumijeva natjecanje proizvođača i trgovaca koji nižim cijenama, boljom kvalitetom roba i usluga nastoje privući potrošače, prodati svoje proizvode, osvojiti tržište i ostvariti što veću dobit. U svijetu danas još uvijek ne postoji uvjerljiva teorija koja može objasniti nacionalnu konkurentnost. Postavlja se pitanje što je "konkurentna nacija"? Je li "konkurentna" nacija ona u kojoj je svako poduzeće ili kompanija konkurentna? Niti jedna nacija ne zadovoljava taj uvjet. Čak i u vrlo konkurentnoj zemlji pojedini se gospodarski sektori nalaze iza vodećih svjetskih konkurenata. Je li "konkurentna" ona nacija čiji devizni tečaj čini njenu robu cjenovno konkurentnom na međunarodnim tržištima? Je li "konkurentna" nacija ona sa niskim troškovima rada? Pojedine zemlje mogu imati niske nadnice i niske troškove rada, ali ih to svejedno ne čini konkurentnim. Usprkos mnogim suprotstavljenim stavovima i tumačenjima, produktivnost se smatra najboljim pokazateljem konkurentnosti na nacionalnoj razini. 2 Posebno je bitno istaknuti sposobnost održivog gospodarskog rasta jer se teško može smatrati konkurentnom zemlja koja ima visoku proizvodnost, ali niske stope rasta. 1
Ne umanjujući značenje produktivnosti, važno je navesti da se uz konkurentnost vežu i razni drugi pojmovi, bilo kao njezini čimbenici ili kao nešto u čemu se konkurentnost ogleda. To su među ostalim učinkovito (efikasno) korištenje raspoloživih resursa, profitabilnost poduzeća (objašnjenje navedenih pojmova sadržano je u Okviru 2), koji su s druge strane jednako kao i produktivnost i sama konkurentnost, određeni varijablama poput kvalitete države i njezinih institucija (javne uprave, sudstva i drugo), troškovima rada i kvalitetom ljudskih resursa na tržištu rada. Okvir 2. Definicije važnih odrednica konkurentnosti EFIKASNOST ili UČINKOVITOST, sposobnost postizanja nekog rezultata, djelotvornost. Efikasna je ona alokacija kod koje je input uložen tako da mu je maksimalna granična produktivnost. Efikasnost je veća što je povoljniji omjer između rezultata i utrošenih sredstava i vremena. PRODUKTIVNOST (PROIZVODNOST), omjer količine ostvarene proizvodnje i određenih čimbenika proizvodnje (rada, kapitala i zemlje) upotrijebljenih u jedinici vremena. Povećava se ako se istom količinom čimbenika proizvodnje ostvaruje veća količina proizvodnje, i obratno. Produktivnost rada povećava se poboljšanjem tehnologije, osposobljenošću odnosno vještinom radnika, ili povećanjem kapitalne opremljenosti. RADNA SNAGA, pojam koji označava aktivno stanovništvo: zaposlene osobe (koje se bave nekim aktivnim zanimanjem) i nezaposlene osobe, osobe na odsluženju vojnog roka ili na izdržavanju kazne, a koje su prije bile ekonomski aktivne. RENTABILNOST, ekonomsko mjerilo uspješnosti poslovanja koje predočuje prihod od kapitala u nekom vremenskom razdoblju, odnosno u nekom poslu, a iskazuje se kao odnos poslovnog rezultata, odnosno profita i uloženog kapitala. Rentabilnost je različita od poduzeća do poduzeća unutar iste grane te između pojedinih grana i djelatnosti, a i između pojedinih nacionalnih gospodarstava. Te su razlike u ostvarenoj rentabilnosti ne samo pokazatelj poslovnog uspjeha već i vrlo važan instrument poslovnog usmjerenja. Porast ili poboljšanje navedenih čimbenika konkurentnosti utječe na porast nacionalne konkurentnosti. U ostvarivanju gospodarske konkurentnosti, bitno je pitanje konkurentnosti radnih resursa, koje zahtjeva visoku kvalitetu i stručnost - općenito društvo temeljeno na znanju (Okvir 3). Nadalje, važni su cijena rada koja odgovara produktivnosti, fleksibilnost radne snage i mnogi drugi čimbenici. Za potrebe studije o konkurentnosti ljudskih resursa nužno je razmotriti osnovne makroekonomske pokazatelje na tržištu rada, te ih usporediti s odabranom skupinom zemalja. Središnja tema ovog rada međunarodna je usporedba obilježja ljudskih resursa kao čimbenika konkurentnosti. 2
Okvir 3. Kritični preduvjeti društva temeljenog na znanju Carl Dahlman (iz the World Bank Institute) navodi četiri kritična preduvjeta koja zemlja mora ispuniti da bi mogla u potpunosti sudjelovati i biti konkurentna u svjetskom gospodarstvu temeljenom na znanju: - Zakonodavno i ekonomsko okruženje koje omogućava slobodno kretanje znanja, ulaganja u informacijsku i komunikacijsku tehnologiju i poticanje poduzetništva; - Obrazovano i stručno stanovništvo koje stvara, dijeli i koristi znanja; - Dinamična informacijska infrastruktura u rasponu od radija do Interneta, s ciljem ostvarivanja učinkovitog komuniciranja, širenja i obrade informacija; i - Mreža istraživačkih centara, sveučilišta, organizacije nezavisnih stručnjaka (think tanks), privatnih tvrtki i društvenih organizacija koje se trebaju baviti praćenjem porasle količine znanja u svijetu, prihvaćajući ih prilagođavajući lokalnim potrebama i pomažući u stvaranju novog znanja. Hrvatski temeljni ekonomski i politički cilj je ulazak u EU, pa stoga uspoređujemo odabrane pokazatelje s odabranom skupinom sadašnjih članica EU koje svojom veličinom približno odgovaraju Hrvatskoj: Austrijom, Portugalom, Grčkom, Nizozemskom i Irskom; sa Sjedinjenim Američkim Državama - koje se obično smatra referentnom točkom (eng. benchmark) kojoj se teži; te sa većom skupinom tranzicijskih zemalja: Češkom Republikom, Mađarskom, Slovenijom, Slovačkom Republikom, Estonijom, Bugarskom, Rumunjskom te Srbijom i Crnom Gorom. Može se prigovoriti kako nije ispravno uspoređivati malo gospodarstvo u razvoju poput hrvatskog s najrazvijenijim i ekonomski najmoćnijim gospodarstvom kao što je američko gospodarstvo jer se u tom slučaju mogu očekivati poražavajući rezultati. No, smatramo kako tek usporedba s "najboljim" ima smisla te daje poticajnu snagu. Nadalje, u usporedbi se uzimaju europske zemlje poznate po vrlo fleksibilnom tržištu rada i niskoj nezaposlenosti (Austrija, Irska, Nizozemska i Portugal) (Auer, 2000), te Grčka koja uz Italiju i Španjolsku ima najviše stope nezaposlenosti. U odabiru tranzicijskih zemalja nastojalo se uključiti najnaprednije iz skupine onih koje će 2004. godini ući u EU, te one koje će vjerojatno razmjerno brzo postati članice EU. Najvažnija je namjera ovog priloga utvrditi gdje se Hrvatska nalazi u odnosu na svoje ključne "konkurente" za ulazak u članstvo EU. 3
2. Odabir osnovnih indikatora na tržištu rada 2.1. Izvori podataka S obzirom da istraživanje obuhvaća zemlje koje se razlikuju po stupnju gospodarskog i društvenog razvoja, pa tako i po razvijenosti statističkog praćenja i načina prikupljanja podataka, odlučeno je da je najbolje koristiti u svijetu standardnu metodologiju Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization ILO). Naime, podaci koji se prikupljaju u tranzicijskim zemljama nisu još uvijek u potpunosti usklađeni s načinom i definicijama podataka iz nacionalnih statističkih ureda SAD-a i zemalja EU. Podaci koje koristi ILO proizlaze iz nekoliko izvora. Najveći se dio dobiva iz anketa o radnoj snazi i na temelju popisa stanovništva, a ostatak se odnosi na procjene službenih ustanova i procjene ILO-a. Za analizu osnovnih makroekonomskih pokazatelja na tržištu rada poslužila je baza podataka ILO-a LABORSTA. Ona ukupno obuhvaća 36 različitih pokazatelja od kojih je za potrebe ovog istraživanja izabrano ukupno 16, koji se smatraju najvažnijima za analizu konkurentnosti ljudskih resursa na makro razini. U nastavku je dano objašnjenje odabranih pokazatelja. 2.2. Odabir pojedinih pokazatelja Ukupno odabranih 16 makroekonomskih pokazatelja mogu se zbog bolje preglednosti podijeliti u šest glavnih skupina. 1. Ukupno i ekonomski aktivno stanovništvo Brojnost te dobna, spolna i obrazovna struktura stanovništva su bez sumnje presudne odrednice društveno-ekonomskog razvoje, te značajni čimbenici konkurentnosti ljudskih resursa. Stoga u analizi započinjemo razmatranjem i usporedbom podataka o ukupno ekonomskom aktivnom stanovništvu i radnom kontingentu u pojedinoj zemlji. Podaci obuhvaćaju sve osobe koje zadovoljavaju kriterij da budu uključene među zaposlene ili nezaposlene. 2. Zaposlene osobe - Za potrebe analize konkurentnosti radne snage detaljno je razrađena kategorija zaposlenih u šest podskupina koje obuhvaćaju: ukupan broj zaposlenih, ukupnu zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti, ukupnu zaposlenost prema zanimanjima, ukupnu 4
zaposlenost prema položaju u zaposlenosti, plaćene zaposlene prema ekonomskoj aktivnosti i plaćene zaposlene u prerađivačkoj industriji. 3. Nezaposlene osobe - U cilju stjecanja uvida u potencijalno zaposlene koji svojim znanjima i stručnosti mogu biti bitan poticaj poboljšanju konkurentnosti gospodarstva, razmatran je broj i struktura nezaposlenih prema dobi i spolu, prema obrazovanju, prema ekonomskoj aktivnosti i prema zanimanju. 4. Stvarno odrađeni sati rada - Ukupno odrađeni sati rada obuhvaćaju podatke o radnim satima prema ekonomskoj aktivnosti s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD-a). 5. Nadnice - Za utvrđivanje konkurentnosti tržišta rada potrebno je usporediti prosječnu razinu nadnica po radniku kako bi se spoznalo kretanje cijene rada odnosno troškova rada jer se može očekivati da su konkurentnija gospodarstva s nižim troškovima rada. 6. Troškovi poslodavca - Odnose se na troškove koji nastaju u ukupnoj prerađivačkoj industriji i glavnim industrijskim granama prilikom zapošljavanja radne snage. Takvi troškovi obuhvaćaju troškove rada za obavljeni posao, plaćanja za radno vrijeme kada se nije radilo, za nagrade i ljetovanja, troškove prehrane, troškove stručnog osposobljavanja i usavršavanja, putne troškove, doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i drugo. 3. Analiza najvažnijih pokazatelja na tržištu rada 3.1 Ukupno i ekonomski aktivno stanovništvo Dinamika, struktura i distribucija ukupnog stanovništva i njegove ekonomske aktivnosti od presudne su važnosti za određivanje razvojne politike, te učinkovito korištenje i konkurentnost ljudskih resursa. Za potrebe analize konkurentnosti važno je proučiti radno sposobno stanovništvo odnosno radni kontingent (općenito muškarci 15-64 godina i žene 15-59 godina, ali su u našem istraživanju žene i muškarci izjednačeni na 64 godine). Iz njega se općenito u razvijenijim zemljama stvara pretežita glavnina radne snage, jer je manje značenje dječjeg rada i rada osoba starijih od 65 godina.. Na opću aktivnost stanovništva utječu demografske (obujam i struktura ukupnog stanovništva i radnog kontingenta) i gospodarsko-društvene odrednice (visina nadnica - više će 5
nadnice privući više osoba u radnu snagu, granska struktura gospodarstva i ekonomska struktura stanovništva, postojeća potražnja za radnicima, trajanje opće obveznog školovanja, zakonsko određenje odgoja i obrazovanja, radno zakonodavstvo te ostali čimbenici: opći uvjeti rada, diskriminacija prilikom zapošljavanja, tradicije i običaji u pogledu školovanja i zapošljavanja žena). U tablici 1 stanovništvo je podijeljeno prema dobnim skupinama (0-14), (15-24), (25-64) i (65+), te su iskazani udjeli predradnog (0-14 godina), radnog (muškarci 15-64 i žene 15-59) i postradnog kontingenta (osobe starije od 65 godina). Analiza stanovništva prema dobi postaje važnim preduvjetom za ocjenu demografskih potencijala u današnjem i budućem gospodarskom razvoju svakog nacionalnog gospodarstva. Predradni kontingent je pokazatelj buduće radne snage, radni kontingent demografski okvir sadašnje ponude radne snage, a postradni je kontingent pokazatelj udjela umirovljenika i posredno troškova mirovinskog osiguranja. Tablica 1: Stanovništvo po dobnim skupinama - 2000. godina (u %) Zemlja 0-14 15-24 25-64 65+ Radni kontingent Budući radni kontingent (1) (2) (3) (4) (2+3) (1+2) Austrija 16,8 11,8 55,9 15,5 67,7 28,6 Portugal 16,1 20,1 49,5 14,3 69,7 36,2 Grčka 14,0 13,2 53,4 19,4 66,6 27,2 Irska 21,4 17,2 50,2 11,2 67,4 38,6 Češka 21,5 14,1 51,4 13,0 65,5 35,6 Hrvatska 17,1 13,7 53,5 15,7 67,2 30,7 Slovenija 15,6 14,5 55,8 14,1 70,3 30,1 Slovačka 19,8 17,1 51,7 11,4 68,8 36,9 Estonija 17,9 14,6 52,9 14,6 67,5 32,6 Bugarska 15,9 14,5 53,0 16,6 67,5 30,4 Rumunjska 18,4 16,2 52,2 13,3 68,4 34,6 Napomena: podaci za Irsku, Hrvatsku i Sloveniju odnose se na 2001. godinu. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA Među 11 promatranih zemalja najveći udio predradnog kontingenta (stanovništva mlađeg od 15 godina) u ukupnom stanovništvu imaju Češka Republika (21,5%), Irska (21,4%) i Slovačka Republika (19,8%), dok najmanji udio imaju Grčka (14,0%) i Slovenija (15,6%), Najveći udio postradnog kontingenta (osobe starije od 64 godine) u ukupnom stanovništvu ima Grčka (19,4%) što ukazuje na problem narušene dobne strukture stanovništva. U većini promatranih tranzicijskih zemalja vrlo je nepovoljna sistemska stopa ovisnosti mirovinskog sustava - broj umirovljenika na stotinu osiguranika što već uvjetuje velika izdvajanja za mirovinsko osiguranje i visoke stope mirovinskih doprinosa, čime se izravno narušava 6
konkurentnost gospodarstva. Takva će se kretanja uz produženo očekivano trajanje života i smanjeni prirodni priraštaj pojačati u prvoj polovici 21. stoljeća. Najveći udio radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu imaju Slovenija (70,3%) i Portugal (69,7%), dok najmanji imaju Češka Republika (65,5%) i Irska (67,4%). Udio predradnog kontingenta Hrvatske u 2001. godini iznosio je 17,1% ukupnog stanovništva, tako da se smanjio za 10% u posljednjih 40 godina kada je 1961. godine iznosio 27,2%. To ukazuje na sve veće značenje udjela radnog kontingenta (povećanje udjela sa 65,3% u 1961. na 67,2% u 2001. godini) i pogotovo povećanje udjela starijeg stanovništva (sa 7,5% u 1961. na 15,7% u 2001. godini), Povećanje udjela radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu znači relativno širenje osnovice formiranja radne snage i prema tome stvara povoljne mogućnosti veće ekonomske aktivnosti stanovništva. Ali potrebno je imati na umu da i unutar radnog kontingenta stanovništva nastaju promjene u dobnoj strukturi i to u pravcu njegovog starenja. Osim povećanog izdvajanja za mirovinske rashode, starenje stanovništva ujedno ima i nepovoljne utjecaje na vitalnost i dinamičnost društva, njegovu stvaralačku usmjerenost i sposobnost, spremnost prihvaćanja novih tehnologija i promjena u gospodarskome i socijalnom ponašanju, te moguće jačanje konzervativnoga političkog i društvenog svjetonazora, što može nepovoljno utjecati na konkurentnost ljudskih resursa. Bez korjenitih promjena u prirodnom priraštaju (koje se teško mogu očekivati i ostvariti) i/ili značajnijih doseljavanja, u srednjem i duljem roku može se očekivati daljnje pogoršanje demografske slike Hrvatske, odnosno smanjivanje ukupnog stanovništva i pogotovo povećanje udjela staračkog stanovništva. Vrlo niska razina stope fertiliteta od dvoje djece po ženi u fertilnoj dobi početkom 1980-ih, vjerojatno će se još sniziti tako da se prema procjenama stručnjaka Ujedinjenih naroda u razdoblju do 2005. godine može očekivati stopa fertiliteta od 1,7 (UN, 2003). Potrebno je ipak istaknuti da to u međunarodnoj perspektivi nije tako posebno jer većina europskih zemalja ima niže stope fertiliteta. Osim analize dobne strukture stanovništva važno je razmotriti stope ekonomske aktivnosti. Ekonomskom aktivnošću stanovništva smatra se svaka aktivnost osoba koje pridonose ili su spremne pridonositi proizvodnji dobara i usluga tijekom određenog razdoblja radi stjecanja sredstava za život. Na taj način podaci obuhvaćaju sve osobe koje ispunjavaju kriterij da budu uključene među zaposlene ili nezaposlene. Sljedeća tablica pokazuje udio ekonomski aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu, te ukupne stope ekonomske aktivnosti muškaraca i žena u odabranoj skupini zemalja. 7
Tablica 2: Udio ekonomski aktivnog stanovništva u ukupnom i prema spolu - 2000. godina u% Ekonomski aktivno stanovništvo Muškarci Žene Razlika M-Ž SAD 67,2 74,7 60,2 14,5 Austrija 48,3 56,4 40,7 15,7 Portugal 51,2 58,0 44,9 13,1 Grčka 42,9 53,0 33,5 19,4 Nizozemska 63,3 72,9 53,9 19,1 Irska 46,4 55,2 37,7 17,5 Češka 14,1 50,5 57,7 43,6 Republika Hrvatska 44,0 50,8 35,5 15,3 Mađarska 53,5 61,8 45,7 16,1 Slovenija 48,8 53,9 43,7 10,2 Slovačka 13,9 48,0 53,5 39,5 Republika Estonija 48,9 54,8 43,8 11,1 Bugarska 39,9 43,6 36,4 7,2 Rumunjska 51,6 56,9 46,4 10,5 Napomena: podaci ekonomski aktivnog stanovništva obuhvaćaju zaposlene i nezaposlene osobe starije od navršenih 15 godina. Podaci za Irsku, Hrvatsku i Sloveniju odnose se na 2001. godinu, dok podaci o ekonomski aktivnom stanovništvu za Srbiju i Crnu Goru nisu dostupni. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Najveću stopu ukupne ekonomske aktivnosti stanovništva u 2000. godini imaju SAD (67,2%) i Nizozemska (63,3%), dok je među tranzicijskim zemljama stopa najveća u Mađarskoj (53,5%). Najmanji udio ekonomski aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu imaju Bugarska (39,9%), Grčka (42,9%) i Hrvatska (44,0%). Niska stopa ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj podrazumijeva nezadovoljavajuću razinu korištenja radnih resursa, te uvjetuje nižu razinu proizvodnje, gospodarskog blagostanja i konkurentnosti. Stope ekonomske aktivnosti muškaraca u svim su promatranim zemljama osjetno više od stopa aktivnosti ukupnog stanovništva i u velikoj mjeri prate visinu ukupne aktivnosti. Tako među razvijenim zemljama najviše stope ekonomske aktivnosti muškaraca imaju SAD i Nizozemska, a među tranzicijskim je ona najviša u Mađarskoj. Slično je s sa stopama aktivnosti žena, pa najveće stope imaju SAD i Nizozemska, a najmanje Grčka (33,5%), Hrvatska (35,5%) i Bugarska (36,4%). Razlika u ekonomskoj aktivnosti prema spolu najmanja u Bugarskoj te je udio ekonomski aktivnih muškaraca samo 7,2% veći od udjela ekonomski aktivnih žena. Te razlike u korist muškaraca još su male u Sloveniji, Rumunjskoj i Estoniji. Najveće razlike u ekonomskoj aktivnosti prema spolu su u Grčkoj i Nizozemskoj. Prema rezultatima popisa stanovništva Hrvatske ukupna stopa ekonomske aktivnosti je porasla u razdoblju 1971-1991. s 43,6% na 45,3%, ali je nakon toga zabilježeno njezino smanjivanje, te je 2001. godine iznosila 44%. Potrebno je istaknuti da su navedena kretanja u 8
prvom redu bila uzrokovana povećanjem stope aktivnosti žena. Dok se stopa aktivnosti muškaraca smanjila s 55,6% u 1971. godini na 50,8% u 2001. godini, istodobno se povećala stopa aktivnosti žena s 32,8% na 37,7% krajem razdoblja (odnosno nešto je veća nego prema podacima ILO-a). Uslijed osjetnog poboljšanja kvalifikacijske strukture zaposlenih žena u Hrvatskoj u cijelom razdoblju poslije drugog svjetskog rata (tako prema popisu iz 2001. gotovo polovica svih aktivnih osoba s visokim obrazovanjem su žene), smanjene su relativne razlike u plaćama muškaraca i žena (koje nisu postojale zbog spolne diskriminacije, nego zbog lošije obrazovne i kvalifikacijske strukture ženskog stanovništva). Naše društvo je u svim svojim temeljnim dokumentima naglašavalo ravnopravnost žena i muškaraca, te se vrlo brzo (iako, naravno, ne u potpunosti) promijenio stav o zapošljavanju žena izvan kuće. U radnom pravu i zapošljavanju žena, ostvaruje se u praksi sve veća pravna jednakost, no unatoč tome nalazimo slučajeve takozvane prikrivene diskriminacije. Tu se misli na zapošljavanje žena na težim fizičkim poslovima, na radnim mjestima za koja se traži manje stručnog obrazovanja i koja su slabije plaćena, pa ih muškarci ne žele obavljati. Ujedno, u Hrvatskoj atraktivne visoko-dohodovne grane, poput elektroprivrede ili petrokemije, i dalje su rezervirane za muškarce, iako pojedina radna mjesta (poput energetičara) sigurno ne izazivaju povećani radni napor, a sam rad se odvija u povoljnim uvjetima. Usprkos tome što je aktivnost ženskog stanovništva povećana, u njemu još uvijek ima značajnih rezervi radne snage, ponajviše domaćica koje bi se, uz drugačije uvjete rada i mogućnosti zapošljavanja, mogle aktivirati. Nastojanje ženskog stanovništva da se radno aktivira u uvjetima suženih mogućnosti zapošljavanja stvara u društvu teškoće i napetosti, ali, gledano dugoročnije, te rezerve radne snage mogu biti koristan izvor dodatne radne snage za ekonomski razvoj, osobito u područjima s niskim natalitetom. Smanjenje ukupne zaposlenosti u razdoblju nakon početka 1990-ih za približno trećinu zaposlenih, u najvećoj je mjeri zabilježeno u tradicionalno muškim zanimanjima i industrijskim djelatnostima koje većinom zapošljavaju muškarce, dok je sužavanje uslužnog sektora bilo relativno blaže što je ipak utjecalo na nešto manje smanjenje šansi za zapošljavanje žena. Stopa ekonomske aktivnosti žena u odnosu na stopu ekonomske aktivnosti muškaraca u Hrvatskoj neznatno je manja nego u SAD-u i Nizozemskoj, ali usprkos tome sigurno postoji veliki manevarski prostor većeg aktiviranja i zapošljavanja žena koje bi svojim znanjima, stručnostima i sposobnostima mogle potaknuti povećanje konkurentnosti ljudskih resursa. 9
3.2. Ukupna zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti Zaposlenost prema ekonomskoj aktivnosti uvelike je određena stupnjem gospodarskog razvoja. Tablica 3 pokazuje udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti u odabranoj skupini zemalja u 2001. godini prema NKD klasifikaciji. Tablica 3: Udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti - 2001. godina Djelatnosti Portugal Grčka Nizozemska Irska Češka Hrvatska A 12,2 15,7 2,8 6,8 0,0 15,3 B 0,4 0,3 0,1 0,2 4,7 0,3 C 0,3 0,5 0,1 0,4 1,4 0,6 D 21,6 14,2 14,2 17,4 27,7 20,8 E 0,7 0,9 0,4 0,7 1,9 2,0 F 11,6 7,3 6,5 10,5 9,1 6,4 G 15,0 17,2 15,9 14,4 12,8 14,3 H 5,1 6,5 3,7 6,1 3,4 5,2 I 3,9 6,4 6,2 6,4 7,7 7,0 J 1,7 2,7 3,9 4,0 2,2 1,9 K 4,5 5,4 12,0 8,7 5,4 4,1 L 6,4 7,4 6,9 4,7 7,2 7,2 M 5,6 6,4 6,1 6,0 6,4 5,2 N 5,0 4,5 14,4 8,3 6,4 5,6 O 2,9 3,2 4,4 4,5 3,8 3,3 P 2,8 1,3 0,1 0,4 0,0 0,3 Q 0,1 0,0 0,1 0,1 0,0 0,0 X 0,0 0,0 2,4 0,5 0,1 0,0 ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 Mađarska Slovenija Slovačka Estonija Bugarska Rumunjska 0,0 9,9 0,0 6,5 0,0 42,3 6,2 0,0 6,2 0,5 26,3 0,4 0,3 0,6 1,1 1,0 1,2 1,4 24,7 30,3 26,1 23,2 20,1 18,9 2,1 1,2 2,5 2,0 2,0 1,9 7,1 6,0 8,0 6,8 4,3 4,0 14,2 12,4 12,0 14,5 12,1 8,9 3,7 3,7 3,4 3,0 3,2 1,2 8,1 6,3 7,6 9,3 7,3 4,9 2,0 2,6 1,8 1,3 1,8 0,7 5,7 4,9 4,9 6,6 4,5 1,2 7,5 5,3 7,4 6,0 3,3 5,4 8,0 6,8 7,9 8,8 6,9 3,8 6,1 5,1 6,8 5,4 4,7 3,3 4,2 3,6 4,1 5,3 2,9 2,1 0,1 0,1 0,2 0,0 0,0 0,0 0,0 1,1 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100, 0 100,0 Napomena: ne raspolaže se podacima za Srbiju i Crnu Goru. U Bugarskoj djelatnosti A i B zajedno obuhvaćaju 26,33%, u Češkoj 4,74%, u Mađarskoj 6,2%, u Slovačkoj 6,15%. Zbog različite klasifikacije djelatnosti u SAD-u, komparacija s ostalim zemljama nije moguća. Legenda: A - Poljoprivreda, lov i šumarstvo; B - Ribarstvo; C - Rudarstvo i vađenje; D - Prerađivačka industrija; E - Opskrba električnom energijom, plinom i vodom; F - Građevinarstvo; G - Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo; H - Hoteli i restorani; I - Prijevoz, 10
skladištenje i veze; J - Financijsko posredovanje; K - Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge; L - Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje; M - Obrazovanje; N - Zdravstvena zaštita i socijalna skrb; O - Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti; P - Privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem; Q - Izvanteritorijalne organizacije i tijela, X - nije klasificirano prema ekonomskoj aktivnosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. U gotovo svim promatranim zemljama Po pojedinim djelatnostima prerađivačka industrija ima najveći udio u ukupnoj zaposlenosti koji se kreće od skoro trećine zaposlenih u Sloveniji do oko sedmine zaposlenih u Nizozemskoj. Jedino u Bugarskoj i Rumunjskoj je veći udio zaposlenih u djelatnostima A i B. U svim promatranim zemljama udio trgovine na veliko i malo je oko 15% ukupne zaposlenosti, osim u Rumunjskoj gdje je manje od 10%. Zanimljivo je da je u Nizozemskoj udio zdravstvene zaštite i socijalne skrbi približno dva puta veći nego u drugim promatranim zemljama. Nešto bolja spoznaja o udjelima pojedinih djelatnosti može se steći ako se pojedine djelatnosti svrstaju u primarne, sekundarne i tercijarne (tablica 4). Najrazvijenije članice EU imaju mali udio primarnog sektora (poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo) u ukupnoj zaposlenosti (na primjer Nizozemska 2,9% i Irska 7%). Udio tih djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti manje razvijenih članicama EU (Grčka 16% i Portugal 13%) čak je i veći od tog udjela u naprednijim tranzicijskim zemljama (Češka Republika manje od 5% i Slovenija manje od 10%). Hrvatska ima razmjerno visok udio spomenutih djelatnosti od gotovo 16% ukupne zaposlenosti, time da se on znatno smanjio u posljednjih 30 godina. Uslijed procesa restrukturiranja sva su tranzicijska gospodarstva doživjela velike strukturne promjene u značenju pojedinih sektora u ukupnoj proizvodnji i zaposlenosti. Sve se više smanjuje udio primarnog i sekundarnog sektora (djelatnosti ponajviše materijalne proizvodnje), a raste značaj tercijarnog sektora (usluga). Zanimljivo je da se intenzivnija deagrarizacija odvijala u zemljama koje su imale manji udio zaposlenih u poljoprivrednom sektoru (na primjer u Češkoj Republici, Hrvatskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji), dok je pad udjela poljoprivrednog sektora bio blaži u gospodarstvima s većim udjelom poljoprivrednog sektora (poput Poljska) (Landesmann, Stehrer, 2002). Tablica 4: Udio zaposlenih prema ekonomskoj aktivnosti, 2001. godina u % Sektor Grčka Irska Nizozemska Portugal Primarni 16,0 7,0 2,9 12,6 Sekundarni 22,8 30,0 21,2 34,3 Tercijarni 61,2 63,6 75,9 53,1 11
Sektor Bugarska Češka Estonija Hrvatska Mađarska Slovenija lovačka Primarni 26,3 4,7 6,9 15,6 6,2 9,9 6,2 Sekundarni 27,7 40,0 33,0 30,0 34,2 38,2 37,6 Tercijarni 46,0 55,3 60,1 54,4 59,6 51,9 56,2 Legenda: Primarne djelatnosti A i B, Sekundarne C-F, Tercijarne G-X A - Poljoprivreda, lov i šumarstvo; B - Ribarstvo; C - Rudarstvo i vađenje; D - Prerađivačka industrija; E - Opskrba električnom energijom, plinom i vodom; F - Građevinarstvo; G - Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo; H - Hoteli i restorani; I - Prijevoz, skladištenje i veze; J - Financijsko posredovanje; K - Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge; L - Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje; M - Obrazovanje; N - Zdravstvena zaštita i socijalna skrb; O - Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti; P - Privatna kućanstva sa zaposlenim osobljem; Q - Izvanteritorijalne organizacije i tijela, X - nije klasificirano prema ekonomskoj aktivnosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Sam udio sekundarnog sektora djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti nije previše pouzdan pokazatelj gospodarske razvijenosti, jer je taj udio sličan oko 30% ukupne zaposlenosti - u razvijenim članicama EU (poput Irske) i u tranzicijskim zemljama koje kasne s reformama i restrukturiranjem gospodarstva (kao što su Bugarska). Taj je udio razmjerno visok - oko 40% - u razvijenijim tranzicijskim zemljama poput Češke Republike i Slovenije. U svim promatranim zemljama, osim u Bugarskoj, udio tercijarnog sektora veći je od polovice ukupne zaposlenosti. Udio tercijarnog sektora Estonije i Mađarske s oko 60% ukupne zaposlenosti vrlo je sličan udjelu koji bilježe članice EU. Hrvatska ima nešto niži udio usluga u ukupnom zapošljavanju, ali se može očekivati daljnje povećanje tog udjela, što prati kretanja u cijelom razvijenom svijetu. Za konkurentnost radnog potencijala značajna je i struktura prema zanimanjima koja uglavnom prati i strukturu prema ekonomskoj aktivnosti. U tablici 5 su podaci o udjelu zaposlenih prema zanimanjima u 2001. godini za pet sadašnjih članica EU i pet tranzicijskih zemalja. Tablici 5 Udio zaposlenih prema zanimanjima u 2001. godini. Zanimanja Austrija Portugal Grčka Nizozemska Irska 1 7,5 6,7 9,5 12,7 17,1 2 9,7 6,9 12,4 16,9 15,3 3 14,0 7,3 6,6 17,4 5,5 4 13,4 9,6 11,8 12,2 13,1 5 14,7 13,6 13,0 12,5 15,7 6 5,0 11,4 15,8 1,6 0,9 7 17,2 22,0 16,1 9,9 13,4 8 8,0 8,3 7,4 6,2 10,2 9 9,4 13,5 6,4 8,7 8,3 0 0,9 0,9 0,0 0,5 0,4 X 0,2 0,0 0,9 1,4 0,0 12
Zanimanja Bugarska Češka Estonija Hrvatska Mađarska 1 5,8 6,4 11,9 5,6 6,7 2 13,7 10,7 12,8 8,4 11,8 3 15,4 19,0 13,6 14,4 12,1 4 8,0 8,1 5,1 11,3 9,3 5 11,2 12,3 11,6 14,7 13,9 6 1,7 1,9 3,2 13,6 3,5 7 19,5 19,8 15,6 13,2 20,8 8 14,6 13,1 14,0 9,7 12,6 9 10,1 7,9 11,8 7,4 7,9 0 0,0 0,9 0,0 1,4 1,5 X 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 Napomena: Podaci za Bugarsku odnose se na 2000. godinu. Legenda: 1 - Čelnici zakonodavnih i državnih tijela i direktori, 2 - Stručnjaci i znanstvenici, 3 - Inženjeri i tehničari, 4 - Uredski i šalterski službenici, 5 - Uslužna i trgovačka zanimanja, 6 - Poljoprivredna i srodna zanimanja, 7 - Zanimanja u obrtu i pojedinačnoj proizvodnji, 8 - Rukovoditelji strojevima, vozilima i sastavljači proizvoda, 9 - Zanimanja jednostavnih poslova, 0 - Vojna zanimanja, X - nije klasificirano. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Iako očito postoje različite klasifikacije i/ili tumačenja pojedinih zanimanja u promatranim zemljama, svejedno su podaci ponekad iznenađujući. Teško je vjerovati da svaka šesta zaposlena osoba u Irskoj pripada skupini 1, čelnicima zakonodavnih i državnih tijela i direktorima. Ne želeći podcjenjivati značaj ili precjenjivati nekih skupina zanimanja za ostvarivanje gospodarskog razvoja i konkurentnosti, ipak bismo željeli istaknuti udjele zanimanja skupina 2 (stručnjaci i znanstvenici) i 3 (inženjeri i tehničari). Slično kao kod ekonomske aktivnosti po djelatnosti, i udio zaposlenih po zanimanjima lako dovodi do krivih zaključaka, jer zanimanja skupine 2 i 3 imaju približno sličan udio (oko 30% ukupne zaposlenosti) u tehnološki i institucionalno vrlo razvijenoj Nizozemskoj, te u Bugarskoj i Slovačkoj. Irska 3 i Portugal 4 u posljednjih su nekoliko godina napravili veliki napredak u gospodarskom razvoju i tehnološkom napretku, ali svejedno imaju razmjerno manji udio skupina 2 i 3 u ukupnoj zaposlenosti (Irska 3 Irska prema udjelu bruto rashoda za istraživanje i razvoj u BDP-u (približno 1,5%) spada u sredinu zemalja EU, ali u drugoj polovici 1990-ih bilježi vrlo veliki porast tih rashoda. Pogotovo su povećana sredstva za informatičkokomunikacijsku tehnologiju i biotehnološka istraživanja. Istaknut je porast rashoda gospodarstva za istraživanje i razvoj, a ocjenjuje se da je značajan institucionalni pomak napravljen i osnivanjem novog Vijeća za znanost, tehniku i tehnologiju koje bi trebalo bolje koordinirati znanstvene projekte te financiranje znanstveno-istraživačkog rada (O Doherty i McDevitt, 2001). 4 Dio aktivnosti usmjeren je i na poticanje novih ideja i novih tvrtki pogotovo u sektoru visoke tehnologije, te dinamiziranju i poboljšanju tehnoloških i obrazovnih sustava. Portugal je vrlo odlučno krenuo u poboljšanje infrastrukture (među ostalim i javne uprave) potrebne za razvoj znanstveno-istraživačke djelatnosti, a i Portugalska državna agencija za ulaganja (ICEP) provodi vrlo ambicioznu propagandu o koristima stranim ulagačima od dosadašnjeg razvoja u istraživanje i razvoj, te mogućnostima daljnjih poslovnih kontakata. 13
21%, Portugal 14%). Udio tih skupina u ukupnoj zaposlenosti Hrvatske od 23%, približno odgovara udjelu koji bilježi Austrija. Udjeli ostalih skupina zanimanja u Hrvatskoj uglavnom su slični udjelima u drugim zemljama, a zanimljivo je da Hrvatska iza Grčke u usporedbi s drugim promatranim zemljama ima najmanji udio skupine 9 (zanimanja jednostavnih poslova), što naravno ne upućuje na našu razvijenost i konkurentnost ljudskih resursa. Prema položaju u zaposlenosti postoje sljedeće skupine osoba: 1) zaposlenici koji se sastoje od osoba s ugovorima na neodređeno i određeno vrijeme; 2) poslodavci; 3) samozaposleni radnici; 4) članovi proizvodnih kooperacija; 5) pomažući članovi obitelji; 6) radnici koji nisu klasificirani prema položaju u zaposlenosti. Slika 1: Udio zaposlenih prema položaju u zanimanju - 2001. godina 100% 90% 80% 70% 6 5 4 3 2 1 60% 50% SAD Austrija Portugal Grčka Nizozemska Irska Češka Hrvatska Mađarska Slovenija Slovačka Estonija Rumunjska Napomena: prema navedenoj klasifikaciji ne raspolaže se podaci za Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru. Legenda: 1 zaposlenici; 2 poslodavci; 3 samozaposleni radnici; 4 članovi proizvodnih kooperacija; 5 pomažući članovi obitelji; 6 radnici koji nisu klasificirani prema položaju u zaposlenosti. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. U svim zemljama odabrane skupine prema statusu u zaposlenosti najveći je udio zaposlenika. Sljedeću skupinu čine poslodavci čiji je udio najveći u Nizozemskoj (čak 10,5%) i Grčkoj (8,2%). U ostalim zemljama udio poslodavaca je manji od 6%, a najmanji je u 14
Rumunjskoj (1,2%). Udio samozaposlenih radnika je najveći u Rumunjskoj i Grčkoj (preko 23%). Rumunjsku obilježava i vrlo visok udio pomažućih članova obitelji (čak 19%), a taj je udio razmjerno visok i u Sloveniji (5,3%) i Hrvatskoj (4,8%). U ostalim zemljama udio pomažućih članova obitelji je manji od 2,5%, a u SAD-u je ispod 0,1%. Zemlje u kojima je visoki udio pomažućih članova obitelji karakterizira niski stupanj razvijenosti i visoki udio poljoprivrednog sektora (ILO, 2002:79). Osim velikog udjela pomažućih članova obitelji Hrvatska (5,1%) i Mađarska (5,3%) među tranzicijskim zemljama imaju i najveći udio poslodavaca. 3.3 Ukupan broj nezaposlenih i njihova obilježja Za analizu konkurentnosti tržišta rada značajno je promotriti kretanje nezaposlenih, jer je za očekivati da se porastom konkurentnosti nekog nacionalnog gospodarstva smanjuje i broj nezaposlenih osoba, a s druge strane nezaposleni predstavljaju potencijal za ostvarivanje gospodarskog razvoja i konkurentnosti. Visoka nezaposlenost u EU jednim dijelom se objašnjava i strogom rigidnošću tržišta rada, a u mnogim tranzicijskim zemljama, pa i u Hrvatskoj ističe se kako stroga zaštita zaposlenja jednim dijelom pridonosi konstantno visokoj nezaposlenosti. Stanje i kretanja nezaposlenosti te njenog rješavanja u Europi i u promatranim zemljama znatno se razlikuju. Općenito se navode tri osnovna obrasca socijalne politike, pa slijedom toga i politike zapošljavanja. Prvi je neo-liberalni u kojem je naglasak na učinkovitosti tržišta i restriktivnoj politici pomoći za vrijeme nezaposlenosti (npr. Velika Britanija i Nizozemska). Drugi je socijalno demokratski u kojem je razvijen sustav javne socijalne skrbi, država neposredno pruža zaštitu ili financijski pomaže ugroženim članovima društva, te im nastoji poboljšati kvalitetu života i omogućiti puno sudjelovanje na tržištu rada odnosno osiguranje za vrijeme nezaposlenosti (npr. skandinavske zemlje). Treći je korporatistički u kojem se državnom intervencijom ostvaruje reguliranjem tržišta ili financijskom pomoći (npr. Njemačka i Francuska). Između pojedinih zemalja članica znatno se razlikuju stope zaposlenosti i nezaposlenosti, struktura nezaposlenih, prosječno trajanje nezaposlenosti i odnos prema nezaposlenima, pa se stoga teško može govoriti o prosječnom stanju u EU. Uglavnom, zemlje koje smo svrstali kao socijalno demokratske i koje sustavno provode aktivnu politiku zapošljavanja (ponajviše putem dokvalifikacije, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja nezaposlenih, te sufinanciranjem zapošljavanja teže zapošljivih) imaju i niže stope nezaposlenosti (krajem 1990-ih Švedska i Danska oko 6%). Neo-liberalna skupina zemalja također bilježi niže stope nezaposlenosti (Velika Britanija i Nizozemska oko 6%), dok 15
korporatističke zemlje uglavnom imaju veću nezaposlenost (Njemačka i Francuska od 9 do 12%). Ipak, od članica EU tradicionalno najviše stope nezaposlenosti bilježi četvrta skupina - mediteranske zemlje, te su stope nezaposlenosti krajem 90-ih iznosile u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj čak do 16% (Bejaković i Gotovac, 2003). Skoro u svim zemljama postoje dva izvora podataka o nezaposlenosti (Okvir 4), time da mi na slici 2 pokazujemo kretanje registrirane nezaposlenosti 5. Pri tome je važno naglasiti da kretanje anketne nezaposlenosti pokazuje jednak trend kao i kretanje registrirane nezaposlenosti, ali zbog različite metodologije udio anketno nezaposlenih je u svim zemljama manji (detaljnije o razlikama anketne i registrirane nezaposlenosti vidjeti u okviru 4). Okvir 4. Anketna i registrirana nezaposlenost Kao i u ostalim tranzicijskim zemljama i zemljama EU i u Hrvatskoj postoje dva temeljna izvora podataka o nezaposlenosti: Anketa o radnoj snazi (provodi je Državni zavod za statistiku polugodišnje) i podaci o registriranoj nezaposlenosti na temelju registra Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Oba izvora imaju svoje prednosti i nedostatke. Podaci o registriranoj nezaposlenosti daju dugoročnu seriju mjesečnih informacija o svim osobama koje su registrirane kao nezaposlene (na primjer, njihove demografska obilježja, razloge nezaposlenosti, trajanje nezaposlenosti i dr.). Putem registriranih podataka mogu se pratiti aktualne promjene na tržištu rada obzirom da se sve promjene objavljuju mjesečno. Jedan dio registriranih nezaposlenih prijavljuje se u urede za zapošljavanje samo da bi ostvario određena prava za vrijeme nezaposlenosti, ali stvarno ne traže posao. Isto tako neke osobe koje su stvarno nezaposlene ako ne ostvaruju prava za vrijeme nezaposlenosti ne prijavljuje se zavodima za zapošljavanje. Stoga je često puta stvarni broj registriranih nezaposlenih precijenjen. Naime, broj registriranih nezaposlenih ovisi i o zakonskom određenju sustava naknada i prava za vrijeme nezaposlenosti (koji se mijenja), te podaci nisu u potpunosti usporedivi tijekom vremena. S druge strane, podaci o broju nezaposlenih na temelju ankete o radnoj snazi osiguravaju informacije o radnoj snazi koje nisu ovisne o promjenama zakonske regulative. Anketa o radnoj snazi koristi standardnu ILO definiciju nezaposlenosti, te su stoga podaci o nezaposlenosti međunarodno usporedivi. U slučaju tranzicijskih zemalja problem predstavlja kratka vremenska serija anketnih podataka. 5 Nezaposlenom osobom prema međunarodnim standardima smatraju se sve osobe određenih godina koje su tijekom referalnom razdoblja bile: a) "bez posla", odnosno nisu obavljale nikakav posao za novac ili plaćanje u naturi ili samozaposlene; b) "trenutno dostupne za rad" odnosno dostupne za plaćeno zaposlenje ili samozapošljavanje tijekom referentnog razdoblja; i c) u referalnom razdoblju aktivno traže posao, odnosno poduzele specifične korake kako bi našle plaćeno zaposlenje ili samozapošljavanje. Specifični koraci trebaju uključivati registriranje u javnim ili privatnim uredima za zapošljavanje, javljanje poslodavcima, pregledavanje oglasa u novinama, traženje posla preko prijatelja, rodbine i poznanika, traženje pogodnosti za otvaranje vlastitog poduzeća, informiranje o financijskoj pomoći i sl. 16
Slika 2 prikazuje kretanje registriranih stopa nezaposlenosti u odabranoj skupini zemalja tijekom promatranog razdoblja. U pravilu zemlje koje imaju visoke registrirane stope nezaposlenosti imaju niže stope mjerene prema anketi o radnoj snazi. Tijekom promatranog razdoblja najniže stope nezaposlenosti imaju Austrija i Nizozemska (od 3-6%) prije svega uslijed pravovremenog korištenja aktivnih politika zapošljavanja (usklađivanje ponude i potražnje za radom, povećanje razine zapošljivosti aktivnog stanovništva) i fleksibilizacije samog tržišta rada 6. Slika 2 Ukupne registrirane stope nezaposlenosti 25.0 20.0 15.0 10.0 5.0 0.0 1998. 1999. 2000. 2001. Austrija Nizozemska Češka Hrvatska Slovačka Estonija Bugarska Rumunjska Izvor: Podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Znatne razlike stanja nezaposlenosti su i među zemljama koje su u prvom krugu uključenja u EU. Dok je jedna skupina tih zemalja u promatranom razdoblju bilježila relativno niže stope nezaposlenosti 7 (Estonija, Češka i Mađarska 7 do 9%), druga je skupina imala vrlo 6 U Nizozemskoj više od 40% zaposlenih radi s nepunim radnim vremenom, preko 10% njih zaposleno je s fleksibilnim ugovorom o radu, a oko 3,2% zaposleno je putem agencija za privremeno zapošljavanje. To su neusporedivo najveći udjeli u EU. Ta visoka razina fleksibilne zaposlenosti ostvarena je zahvaljujući temeljnim promjenama u stajalištima o fleksibilnom radu promjene su potaknuli poslodavci, radnici i agencije za privremeno zapošljavanje, a službeno su potvrđene nizozemskim zakonodavstvom. Ujedno se u posljednjih godina smanjila uloga države u reguliranju tržišta rada. Prije je uvijek država imala velik utjecaj na industrijske odnose i tržište rada, a sada se sve veća odgovornost u utvrđivanju uvjeta rada i zapošljavanja daje poslodavcima i radnicima. 7 Riječ je o administrativnoj stopi nezaposlenosti, prema broju prijavljenih na zavodima za zapošljavanje. Za potrebe međunarodne usporedbe bilo bi bolje uzeti stope anketne nezaposlenosti, koje su usporedive, dok stope registrirane nezaposlenosti ovise o poticajima za evidentiranje za nezaposlenost i troškovima evidentiranja. Čak je i anketna stopa nezaposlenosti u tranzicijskim zemljama podložna teškoćama kod usporedbe i tumačenja jer je, primjerice, Mađarska imala veliki pad zaposlenosti, dok istodobno uživa jednu od najnižih stopa nezaposlenosti, što je naizgled teško pomiriti. 17
visoke stope evidentirane nezaposlenosti (Bugarska, Slovačka i Poljska 15 do 18%). Hrvatska nažalost pripada ovoj drugoj skupini zemalja. Nezaposlenost u Hrvatskoj je uglavnom strukturalne prirode, odnosno posljedica neusklađenosti ponude i potražnje zaposlenja s obzirom na zanimanje, obrazovanje, znanja i stručnost tražitelja zaposlenja i zahtjeva postojećih radnih mjesta. Vrlo je slaba dinamika prelaska između stanja zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti. Jednom kada se ostane bez posla, male su mogućnosti ponovnog zapošljavanja. To je pojačano neodgovarajućom obrazovnom i kvalifikacijskom strukturom nezaposlenih, odnosno neraspolaganjem traženih znanja i stručnosti, te ograničenim mogućnostima smještaja na područjima gdje postoje određene mogućnosti zapošljavanja. Prema dobi i spolu nezaposlenih osoba, najveće razlike među zemljama postoje u skupini mladih od 15 do 24 godine starosti, te u skupini starijih od 60 godina. Najmanji udio nezaposlenih muškaraca (manje od 23%) u dobi 15-24 godine starosti je u Austriji, Estoniji i Bugarskoj, dok je njihov udio najveći (veći od 36%) u Hrvatskoj, SAD-u i Nizozemskoj. Navedeno ukazuje da u tim zemljama skupina "mladih" ima veće poteškoće u pronalaženju zaposlenja od odraslih osoba. Najmanji udio nezaposlenih u skupini 60+ imaju Hrvatska, Mađarska i Slovačka, dok SAD ima najveći udio, no te rezultate treba uzeti s oprezom obzirom da se metodologija među zemljama ipak razlikuje. Najmanji udio nezaposlenih žena (manje od 23%) u dobi 15-24 godine starosti je u Austriji, Češkoj i Bugarskoj, dok je njihov udio najveći (veći od 36%) prisutan samo u SAD-u. Poznato je da u SAD-u najveći broj mladih radi, ali oni se ne smatraju službeno zaposlenima obzirom da je većina njih još uvijek u sustavu obrazovanja te samo honorarno i djelomično obavljaju određene poslove. Stoga tako visoki udio nezaposlenih u toj skupini proizlazi iz drugačije metodologije u odnosu na zemlje europskog kontinenta. Gotovo da i nije potrebno podsjećati na važnost i potrebu analize obrazovne i kvalifikacijske razine stanovništva koje su značajne odrednice konkurentnosti ljudskih resursa i ostvarivanja gospodarskog razvoja. Kvalifikacijska i obrazovna struktura cjelokupnog stanovništva, a pogotovo radne snage koje ne odgovaraju zahtjevima tržišta i potrebama gospodarstva dugoročno sigurno smanjuju konkurentnost nacije. Prijelazom na tržišni način privređivanja kvalifikacijske sposobnosti, stručnosti i znanja većine stanovništva tranzicijskih zemalja nisu bile prilagođene novonastaloj potražnji za radom, te se znatan dio stanovništva morao dodatno obrazovati i osposobljavati. Povećana potražnja za visoko obrazovnim radnicima javila se u većini tranzicijskih zemalja kao posljedica strukturnih promjena i novog načina proizvodnje. Stoga su u većini tranzicijskih zemalja provedene reforme sustava školstva i visokog obrazovanja. Bitno je usporediti obrazovne i kvalifikacijske razine nezaposlenih jer se oni djelomično mogu smatrati kao potencijalni nositelji budućeg gospodarskog razvoja i 18
konkurentnosti. Ujedno, vjerojatno je i važnije napraviti takvu usporedbu jer možda i/ili djelomično njihova nezaposlenosti proizlazi iz nedovoljne usklađenosti potražnje za tržištu rada i obrazovnih programa koje su pohađali nezaposleni, tako da znanja i stručnosti tražena na tržištu rada ne odgovaraju onima koja imaju nezaposleni. Radi jednostavnijeg prezentiranja podataka navodimo samo tri uobičajene grupirane razine obrazovanja 8 : 1) Primarno obrazovanje - stupanj 1 i 2; 2) Sekundarno obrazovanje - stupanj 3; 3) Tercijarno obrazovanje - stupanj 5, 6 i 7. Sljedeća slika prikazuje udio nezaposlenih prema stupnju obrazovanja u 2001. godini. Slika 3: Udio nezaposlenih prema nivou obrazovanja - 2001. godina Estonija Rumunjska SAD 80 70 60 50 40 30 20 10 0 Austrija Portugal Primarno (1-2) Sekundarno (3) Tercijarno (5-7) Slovenija Grčka Mađarska Nizozemska Hrvatska Irska Napomena: odnosi se na osobe starije od 15. godina, a u slučaju Nizozemske na populaciju od 15-64. Prema navedenoj metodologiji nema podataka za Češku, Slovačku, Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru. Podaci za Austriju, Grčku, Nizozemsku, Mađarsku i Estoniju odnose se na 2000. godinu, a za Irsku na 1999. godinu. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. 8 Prihvaćena Međunarodna klasifikacija (International Standard Classification of Education - ISCED) obuhvaća slijedeće stupnjeve: X - manje od jedne godine školovanja, 0 - obrazovanje na razini dječjih vrtića, 1 - osnovno obrazovanje u pisanju, čitanju i računanju, te elementarno razumijevanje nacionalne povijesti, zemljopisa, prirodnih i društvenih znanosti, umjetnosti, glazbe i religije, 2 - mali pomaci usmjereni prema pojedinim predmetima, te specifičnim oblicima trgovačkih i tehničkih predmeta, 3 - obuhvaća specifične oblike obrazovanja za koje je nužno osmogodišnje puno obrazovanje, 5 - različiti oblici profesionalnog obrazovanja na primjer za tehničare, učitelje i medicinske sestre, 6 razina sveučilišne diplome, 7 - poslijediplomski stupanj. 19
U Hrvatskoj u odnosu na zaposlene, obrazovna struktura nezaposlenih bilježi veći udio osoba sa srednjom školom, dok je dosta niži udio više- i visokoobrazovanih, što govori upravo suprotno od uvriježenog vjerovanja kako je obrazovna struktura nezaposlenih bolja od strukture zaposlenih. Razina obrazovanja vrlo je bitna odrednica mogućnosti zapošljavanja. Osim što su potrebe za zaposlenima s višim i visokim obrazovanjem veće nego je njihov udio u ukupnoj zaposlenosti, nezaposleni te obrazovne razine u prosjeku kraće čekaju na zapošljavanje. Prema podacima iz 2001. godine udio nezaposlenih osoba sa završenim fakultetom u Hrvatskoj kreće se oko 5,3% što je razmjerno visoko. Od tranzicijskih zemalja jedino Estonija (8,6%) ima veći udio nezaposlenih osoba s fakultetom. U Hrvatskoj kao i u većini tranzicijskih zemalja posebno su rizična skupina nestručne osobe (s NSS, NKV i PKV obrazovanjem) koje osjetno teže pronalaze zapošljavanje od osoba s višim razinama obrazovanja. Prema ekonomskoj aktivnosti, veliki dio nezaposlenih prvi puta traže posao. Najveći udio ove kategorije nezaposlenih je u Grčkoj (46,6%), Rumunjskoj (33,4%), Sloveniji (28,7%) i Hrvatskoj (27%). Prema zanimanju najveći udio nezaposlenih u uslužnim i trgovačkim zanimanjima imaju Austrija i Grčka, dok Portugal, Češka, Hrvatska, Mađarska, Estonija i Rumunjska imaju najveći broj nezaposlenih osoba sa zanimanjima iz obrta i pojedinačne proizvodnje. Slovenija ima najveći udio nezaposlenih u zanimanjima rukovoditelja strojeva, vozila i sastavljača proizvoda, dok Slovačka i Bugarska imaju najveći udio nezaposlenih u zanimanjima jednostavnih poslova. 3.4 Sati rada, nadnice i troškovi Definicija sati rada, kao i granica između punog i skraćenog radnog vremena razlikuje se od zemlje do zemlje. Prema definiciji ILO-a ipak se smatra da osobe koje rade 35 i više sati tjedno imaju puno radno vrijeme, a one koje rade manje od 35 sati tjedno imaju skraćeno radno vrijeme (ILO, 2002:188). Sljedeći slika pokazuje ukupne prosječne sate rada u cjelokupnoj gospodarstvu pojedine zemlje. 20
Slika 4: Prosječni sati rada u privredi (po tjednu) - 2001. godina 42,00 41,00 40,00 39,00 38,00 37,00 36,00 35,00 34,00 33,00 32,00 Austrija Grčka Nizozemska Irska Hrvatska Slovenija Estonija Rumunjska Napomena: prema navedenoj klasifikaciji ne raspolažemo podacima za Portugal, Češku, Mađarsku, Slovačku te Srbiju i Crnu Goru. Podaci za Nizozemsku se odnose na 2000. godinu. Zbog različite klasifikacije djelatnosti u SADu usporedba nije moguća s ostalim zemljama. Izvor: podaci na temelju baze podataka LABORSTA. Dostupni su podaci o satima rada u 2001. godini samo za osam zemalja odabrane skupine. Prema podacima ILO-a prosječan radni tjedan u ukupnoj privredi među promatranim zemljama najdulji je u Hrvatskoj te iznosi 41,5 radnih sati tjedno. Među razvijenim zemljama najdulji prosječni radni tjedan ima Grčka. Promatrajući sve zemlje za koje su podaci dostupni najkraći radni tjedan od 35,2 radna sata tjedno imaju Slovenija i Estonija. Pri tome je važno naglasiti da se prosječna duljina trajanja radnog tjedna ne smatra značajnim čimbenikom koji određuje (ne)dolazak stranih ulagača 9, jer poduzetnicima je prije svega važno što i kako se radi, a ne koliko se vremenski radi. Informacija o veličini prosječnih plaća vrlo je značajna prilikom procjenjivanja životnog standarda, uvjeta rada i konkurentnosti radne snage pojedine zemlje. Obično se o bruto plaćama govori kao o troškovima rada važnoj odrednici konkurentnosti radne snage i gospodarstva, što nije posve točno jer troškovi rada uključuju još i doprinose koje plaća poslodavac, a koji se razlikuju među zemljama. Sljedeći grafikon prikazuje nominalne plaće izražena u eurima. 9 Prema komparativnim istraživanjima Europske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke o općoj ulagačkoj klimi, Hrvatska je pri dnu ljestvice, ali ipak prije Rumunjske i Bugarske. Takvoj ocjeni najviše je pridonijela nedovoljna učinkovitost pravosuđa i nestabilnost zakona koji su podložni čestim promjenama. U takvim ocjenama najviše se spominju administrativne zapreke posebice nedovoljna transparentnost, te dug i složen postupak podnošenja i odobravanja molbi (Cvijanović, Kušić, 2002: 889). 21