Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica. Direktiva o pticama

EUROPSKA KOMISIJA ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica Direktiva o pticama Veljača 2008

Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom o pticama PREDGOVOR... 4 1 UVOD... 7 1.1 Izlovljavanje u općoj strukturi Direktive... 7 1.2 Uvodni dio 7 1.3 Vrste obuhvaćene Direktivom... 7 1.4 Opće usmjerenje Direktive... 8 1.5 Očuvanje staništa... 8 1.6 Osnovne zabrane radi zaštite vrsta... 11 1.7 Izuzeća od osnovnih zabrana... 11 1.8 Istraživanje... 12 1.9 Unošenje vrsta ptica koje prirodno ne obitavaju na određenom području.. 13 1.10 Izvješćivanje... 13 1.11 Klauzula mirovanja... 14 1.12 Mogućnost strožih zaštitnih mjera... 14 1.13 Prilagodba Direktive... 14 2 ODREDBE ČLANKA 7... 16 2.1 Uvod... 16 2.2 Službena razmatranja... 17 2.3 Vrste koje se mogu izlovljavati... 17 Razlozi za dopuštanje izlovljavanja... 17 Koje se vrste mogu izlovljavati?... 17 2.4 Opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju... 18 Neugrožavanje nastojanja u pogledu očuvanja na području raširenosti... 18 Mudro korištenje... 18 Ekološki uravnotežena kontrola... 25 2.5 Posebni uvjeti koji se odnose na utvrđivanje sezona lova... 26 Rad na ključnim konceptima: razdoblja razmnožavanja i migracije prije parenja... 26 2.6 Osiguranje sustava potpune zaštite kada se uzmu u obzir stupnjevani početni i završni datumi... 29 Rizik zabune... 30 Rizik poremećaja... 31 Koje je uvjete potrebno ispuniti ako država članica želi iskoristiti stupnjevane početne i/ili završne datume za izlovljavanje u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive... 34 2.7 Analiza preklapanja... 35 3 ODREDBE ČLANKA 9... 41 3.1 Uvod... 41

3.2 Službena pravna razmatranja... 42 3.3 Osiguranje da su ispunjeni ukupni uvjeti za odstupanja... 44 3.4 Prvi uvjet za odstupanja: dokaz da ne postoji zadovoljavajuće rješenje... 45 Opća razmatranja... 45 Ne postoji zadovoljavajuće rješenje u pogledu izlovljavanja... 48 Mogući čimbenici koji se mogu objektivno provjeriti te znanstvena i tehnička razmatranja... 50 3.5 Drugi uvjet za odstupanja: dokazivanje jednog od dopuštenih razloga u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c)... 55 Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (a)... 55 Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (b)... 58 Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (c)... 58 3.6 Treći uvjet za odstupanja: ispunjavanje točnih formalnih uvjeta iz članka 9. stavka 2.... 67 Uzimanje u obzir svakog formalnog uvjeta... 67 Odobrenja općoj kategoriji osoba... 68 3.7 Članak 9. stavci 3. i 4.... 69 4 SLIKE... 73 5 PRILOG... 93

PREDGOVOR Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica 1 (takozvana Direktiva o pticama ) pruža se zajednički okvir za očuvanje vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju u cijeloj Europskoj uniji i njihovih staništa. Direktiva je izrađena zahvaljujući činjenici da divlje ptice, koje su uglavnom migracijske vrste, predstavljaju zajedničko nasljeđe država članica čija je učinkovita zaštita tipičan prekogranični problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost. Direktivom o pticama u potpunosti se priznaje zakonitost izlovljavanja divljih ptica kao oblika održivog korištenja. Izlovljavanje je aktivnost kojom se pružaju znatne društvene, kulturološke, gospodarske i okolišne koristi u različitim regijama Europske unije. Ograničena je na određene vrste navedene u Direktivi, ali pruža i niz ekoloških načela i pravnih zahtjeva povezanih s tom aktivnošću koje je potrebno provesti u okviru zakonodavstva država članica. Time se osigurava okvir za upravljanje izlovljavanjem. Postojale su brojne kontroverze, a posljednjih godina i sukobi u pogledu usklađenosti izlovljavanja s određenim zahtjevima Direktive. Kontroverza se često podupire različitim tumačenjima tih zahtjeva. Komisija je stoga prepoznala potrebu za pokretanjem novog dijaloga u cilju razvoja suradnje među svim vladinim i nevladinim organizacijama koje se bave očuvanjem te pametnim i održivim korištenjem naših divljih ptica. U tu svrhu pokrenula je 2001. Inicijativu o održivom izlovljavanju koja je usmjerena na poboljšanje razumijevanja pravnih i tehničkih aspekata odredaba Direktive o izlovljavanju te razvoj programa znanstvenih mjera, mjera za očuvanje i povećanje svijesti radi promicanja održivog izlovljavanja u skladu s Direktivom. Cilj je ovih smjernica ispuniti jedan od ključnih ciljeva dijaloga pružanjem boljeg razjašnjenja zahtjeva Direktive koji se odnose na izlovljavanje unutar postojećeg pravnog okvira čvrsto utemeljenog na znanstvenim načelima i podacima te ukupnom cilju Direktive u pogledu očuvanja. To se nastavlja na rad koji je već proveden u pogledu ključnih koncepata iz članka 7. Stavka 4. Direktive 2. Koja je svrha smjernica za izlovljavanje? Postoji jasna potražnja za poboljšanim smjernicama u pogledu odredaba Direktive o izlovljavanju. To je očito iz opsega sukoba o tom predmetu. Osim toga, Komisiji su dostavljena brojna pitanja o tome, uključujući pitanja Europskog parlamenta. To se mora promatrati i u kontekstu povećane polarizacije koja je vidljiva iz suprotnih molbi Parlamentu koje su dostavile organizacije za izlovljavanje i očuvanje ptica, a koje su osigurale potpise milijuna ljudi. 1 SL L 103, 25.4.1979., str. 1. 2 Ključni koncepti iz članka 7. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ. Razdoblje razmnožavanja i migracije prije parenja vrsta ptica u EU-u navedenih u Prilogu II. (rujan 2001.). 4

S tom je potražnjom povezana stvarna potreba za većom jasnoćom. Neke države članice žele znati koje su mogućnosti za utvrđivanje sezona lova izvan granica uvedenih člankom 7. stavkom 4. koje mogu biti pretjerano ograničavajuće kao što se čini da je to slučaj za mali broj problematičnih vrsta (kao što su divlja patka ili patka gluhara Anas platyrhynchos i golub grivnjaš Columba palumbus) s ranom migracijom prije parenja i/ili dugim razdobljima razmnožavanja te žele razmotriti pravo na odstupanja iz članka 9. Već postoji pozitivno iskustvo stečeno tijekom razvoja smjernica u vezi s člankom 6. Direktive Vijeća 92/43/EEZ 3 o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore ( Direktiva o staništima ). To se smatra proaktivnim, a ne reaktivnim pristupom kojim se potiče usklađeno razmatranje i izbjegava razvoj tumačenja na ad hoc i nedosljedan način. Međutim, mora se prepoznati da su, za razliku od članka 6. Uredbe o staništima, odredbe Direktive o pticama puno starije i bile su predmet šire sudske prakse, što je čimbenik koji se mora uzeti u obzir u svim interpretativnim smjernicama. Ovaj će dokument biti koristan i službama Komisije u svim razmatranim postupcima u ovom području te će glavnim dionicima dati osiguranje u pogledu onoga što mogu očekivati. Ograničenja smjernica Namjera je smjernica pridržavati se i slijediti tekst Direktive te širih načela na kojima se temelji pravo Zajednice o zaštiti okoliša. Nije zakonodavne prirode (njime se ne stvaraju nova pravila, nego se daju smjernice za primjenu postojećih pravila). Kao takav, ovaj dokument odražava samo stajališta službi Komisije i nije obvezujuće prirode. Potrebno je naglasiti da i dalje Sud EU-a daje konačno tumačenje Direktive. Stoga će smjernice biti potrebno razvijati u skladu sa svakom novom sudskom praksom o tom pitanju. Cilj je ovih smjernica u potpunosti poštovati postojeću sudsku praksu Suda koja je već prilično opsežna. Time se određuju aspekti smjernica, posebno ako je Sud već izrekao jasna stajališta. Osim toga, cilj je smjernica objasniti ekološka načela na kojima se temelji upravljanje izlovljavanjem u skladu s Direktivom te se u njemu upotrebljavaju najbolji dostupni znanstveni podaci iako se prepoznaje da nedostatak kvalitetnih znanstvenih podataka stvara ograničenje u pogledu pokušaja ispravnog i točnog upravljanja populacijama. Prepoznaje se da je upravljanje izlovljavanjem odgovornost država članica, uključujući njihovu ulogu u utvrđivanju sezona lova na njihovom državnom području u skladu sa zahtjevima Direktive. 3 SL L 206, 22.7.1992., str. 7 5

Područje primjene smjernica Smjernice su prije svega usmjerene na određivanje vremenskog rasporeda rekreacijskog lova. Međutim, prema potrebi su obuhvaćena i druga pitanja koja su relevantna za izlovljavanje. S pravnog stajališta usmjerene su prvenstveno na vrste koje se mogu izlovljavati i koje su navedene u Prilogu II. Direktivi te relevantne odredbe iz članaka 7. i 9., ali će se, prema potrebi, ispitati i drugi članci. Posebno će se uzeti u obzir ispitivanje osnove za odstupanja, posebno u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c). Smjernice se ne bave samo pravnim odredbama, nego je njime obuhvaćena i znanstvena i tehnička dimenzija Direktive koja je relevantna za očuvanje divljih ptica. Struktura smjernica Smjernice su predstavljene u tri glavna poglavlja. U prvom se poglavlju daje pregled izlovljavanja u okviru Direktive, uključujući razmatranje relevantnih uvodnih izjava i članaka. U drugom se poglavlju detaljnije razmatraju relevantne pravne i tehničke odredbe iz članka 7., uključujući posebne uvjete povezane s utvrđivanjem sezona lova u skladu s Direktivom. U trećem se poglavlju zatim ispituju mogućnosti dopuštanja izlovljavanja u okviru sustava odstupanja koja se primjenjuju u skladu s člankom 9. Direktive. Različiti dijelovi dokumenta dopunjeni su slikama ako su se dodatne informacije smatrale korisnima za smjernice. 6

1 UVOD 1.1 Izlovljavanje u općoj strukturi Direktive 1.1.1 Direktiva Vijeća 79/409/EEZ sveobuhvatan je instrument koji je usmjeren na opće očuvanje divljih ptica u Europskoj uniji. Budući da se njome obuhvaća nekoliko aspekata očuvanja (uključujući zaštitu staništa, kontrolu trgovine i izlovljavanja te promicanje istraživanja), ona slijedi standardnu strukturu te vrste pravnog instrumenta: preambula s uvodnim izjavama, članci s materijalnim odredbama i niz priloga. 1.2 Preambula 1.2.1 Uvodne izjave u preambuli odražavaju strukturu tijela Direktive. Preambula se često upotrebljava kao pomoć u tumačenju materijalnih odredaba sekundarnog zakonodavstva te ga Sud u tom pogledu citira u vezi s Direktivom 4. 1.2.2 Kao i kod svake direktive, pri tumačenju je potrebno uzeti u obzir verzije na različitim jezicima od kojih su sve važeće. U kontekstu ovih smjernica potrebno je napomenuti da neki izrazi (npr. razborito korištenje, sezona podizanja mladunčadi ) u verzijama na različitim jezicima zahtijevaju posebnu pozornost. Pri promatranju verzija na različitim jezicima važno je odabrati značenje kojim se najbolje odražava svrha i kontekst pojmova koji se pregledavaju. 1.3 Vrste obuhvaćene Direktivom 1.3.1 U članku 1. Direktive navodi se da se ona odnosi na očuvanje svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor. Ona se odnosi na zaštitu tih vrsta, upravljanje i nadzor nad tim vrstama i njome se utvrđuju pravila o njihovom iskorištavanju. Sudskom praksom Suda potvrđuje se da su u provedbi Direktive države članice obvezne zaštiti vrste divljih ptica koje obitavaju na državnom području Zajednice, a ne samo one vrste koje obitavaju na njihovim državnim područjima 5. 4 Na primjer, vidi točku 21. predmeta C-57/89, Komisija Europskih zajednica protiv Savezne Republike Njemačke. U tom predmetu, koji se odnosi na primjenu odredbi o zaštiti staništa iz Direktive 79/409/EEZ, Sud je primijetio: To je tumačenje članka 4. stavka 4. Direktive dokazano, i to devetom uvodnom izjavom preambule u kojoj je naglašena posebna važnost koja se u Direktivi pripisuje posebnim mjerama očuvanja koje se odnose na staništa ptica navedenih u Prilogu I. kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje i razmnožavanje na njihovom području raširenosti. Iz toga slijedi da se ovlast država članica da smanje opseg posebnog zaštićenog područja može opravdati samo u iznimnim slučajevima. 5 U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., Sud je u stavku 6. napomenuo: Direktiva se temelji na stajalištu da je učinkovita zaštita ptica tipičan prekogranični okolišni problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost (treća uvodna izjava preambule). U tom kontekstu u preambuli Direktive napominje se da je učinkovita zaštita ptica tipičan prekogranični problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost. 7

1.3.2 Zaštitom nisu obuhvaćeni primjerci koji se uzgajaju u zatočeništvu 6. Međutim, u slučajevima kada se uzgojene jedinke puštaju ili vraćaju u divljinu te se ne mogu razlikovati od divljih jedinki iste vrste koje obitavaju na istim područjima opravdano je smatrati da se primjenjuju uvjeti Direktive 7. 1.3.3 Komisija je nastojala utvrditi popis vrsta divljih ptica koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive 8. Tim su popisom obuhvaćene sve vrste ptica koje prirodno obitavaju u državama članicama, uključujući slučajne posjetitelje. Njime nisu obuhvaćene unesene vrste, osim ako su izričito navedene u jednom od priloga Direktivi (npr. divlji puran Meleagris gallopavo). Međutim, uvedene vrste obuhvaćene su uvjetima Direktive u državi članici ako prirodno obitavaju u drugoj državi članici. 1.4 Opće usmjerenje Direktive 1.4.1 Članak 2. sadržava opću obvezu država članica da poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta iz članka 1. na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini. Budući da se tim člankom zahtijeva da se zaštita vrsta ptica uravnoteži s drugim interesima, postavljeno je pitanje je li tim člankom obuhvaćeno odstupanje neovisno od općih zahtjeva Direktive. Sud je potvrdio da nije, uključujući posebno u pogledu izlovljavanja 9. Međutim, izjave Suda pokazuju da je članak 2. relevantan i važan kada se uzima u obzir tumačenje drugih odredaba Direktive. U tom su pogledu njegove odredbe važne kao vodič za opće usmjerenje prema onome što se Direktivom zahtijeva i dopušta. 1.5 Očuvanje staništa 1.5.1 Članci 3. i 4. odnose se na očuvanje staništa. Oni uključuju odredbe povezane 6 Presuda od 8. veljače 1996., Kazneni postupak protiv Didiera Vergyja, predmet C-149/94, ECR 1996, str. 299. 7 U područjima gdje su jedini primjerci vrsta koje se mogu izlovljavati u divljini puštene jedinke iz jata koje se uzgajalo u zatočeništvu bilo bi opravdano zaključiti da se sezone lova za tu vrstu moraju utvrditi tako da se u potpunosti uzmu u obzir razdoblja u kojima nije dopušteno izlovljavanje sličnih vrsta (npr. puštanje na slobodu jarebice čukare (Alectoris chukar) u Alpama i mogući rizik zabune zbog sličnosti s jarebicom kamenjarkom (Alectoris graeca). 8 Popis vrsta ptica koje su obuhvaćene Direktivom izradila je Komisija i predstavila ga Odboru za prilagodbu tehničkom i znanstvenom napretku (takozvanom Odboru ORNIS) koji je uspostavljen u skladu s člankom 16. Direktive. To nije zakonski popis, nego je namijenjen kao smjernice u primjeni Direktive. Dostupan je na web-mjestu GU-a ENV na http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/eu_species/index_en.htm 9 U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., Sud je u točki 8. napomenuo: U tom je kontekstu potrebno uputiti na članak 2. Direktive u kojem se od država članica zahtijeva da poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta ptica na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini, iz kojeg je stoga jasno da se u zaštiti ptica mora uspostaviti ravnoteža u odnosu na druge zahtjeve, kao što su oni ekonomske prirode. Stoga, iako članak 2. ne predstavlja neovisno odstupanje od općeg sustava zaštite, on ipak pokazuje da se Direktivom, s jedne strane, uzima u obzir potreba za učinkovitom zaštitom ptica, a s druge strane, zahtjevi javnog zdravlja i sigurnosti, gospodarstva, ekologije, znanosti, poljoprivrede i rekreacije.. U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., predmet 262/85, ECR 1987., str. 3073., Sud je odbacio tvrdnje talijanske vlade da se odstupanje od zahtjeva iz članka 7. stavka 4. može izravno temeljiti na članku 2. U stavku 37. napomenuo je: mora se naglasiti da članak 2., kako je prethodno primijećeno, nije neovisno odstupanje od obveza i zahtjeva Direktive. 8

sa sprječavanjem znatnih poremećaja posebnih zaštićenih područja koja su razvrstana u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2. Komisija ne smatra da su društveno-gospodarske aktivnosti, među kojima je i izlovljavanje, nužno u suprotnosti s tim odredbama. Međutim, tim aktivnostima u posebnim zaštićenim područjima potrebno je ispravno upravljati i nadzirati ih kako bi se izbjegli znatni poremećaji 10. 1.5.2 Komisija je već pripremila smjernice kojima su obuhvaćene odredbe članka 6. stavaka 2., 3. i 4. Direktive 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore ( Direktiva o staništima ) kojima se zamjenjuju odredbe članka 4. stavka 4. prve rečenice o razvrstanim posebnim zaštićenim područjima 11. U tom postojećem dokumentu raspravlja se o poremećajima. Primjereno je uzeti u obzir načelo proporcionalnosti pri razmatranju pitanja izlovljavanja u skladu s člankom 6. Direktive o staništima. Odgovarajući odjeljak smjernica o članku 6. potrebno je čitati tako da se učinci, koji nisu znatni u smislu ciljeva očuvanja područja NATURA 2000, ne smatraju suprotnima članku 6. stavku 2. Direktive o staništima. 1.5.3 Izlovljavanje je jedna od brojnih mogućih upotreba područja NATURA 2000, zajedno s upotrebama kao što su poljoprivreda, ribarstvo i drugi oblici rekreacije. Ne postoji opća pretpostavka protiv izlovljavanja u područjima NATURA 2000 u skladu s direktivama o prirodi. Međutim, jasno je da izlovljavanje i druge ljudske aktivnosti mogu dovesti do privremenog smanjenja upotrebe staništa u nekom području. Navedene bi aktivnosti bile znatne ako bi dovele do izraženog smanjenja kapaciteta područja u pogledu potpore vrstama za koje je određeno te bi dovele do mogućeg smanjenja izlovljavanja. 1.5.4 Postojat će posebni slučajevi u kojima izlovljavanje nije u skladu s ciljevima očuvanja pojedinačnih područja. Primjeri se mogu odnositi na postojanje rijetkih vrsta koje su jako osjetljive na poremećaje, zajedno s mogućim lovnim vrstama. Ti se slučajevi mogu odrediti samo za svako pojedino područje. 10 Izvješće o radionici Izlovljavanje u područjima NATURA 2000 i oko njih koju je Europska komisija organizirala tijekom Zelenog tjedna u travnju 2002. može se vidjeti na web-mjestu GU-a Okoliš na: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/docs/report_green_week_en.pdf 11 Upravljanje područjima Natura 2000: Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ, Europska komisija, Ured za službene publikacije Europskih zajednica, Luxembourg 9

1.5.5 Održivim izlovljavanjem mogu se osigurati korisne posljedice za očuvanje staništa u područjima i oko njih. To se dodatno razmatra u odjeljcima 2.4.20 2.4.23 smjernica. 1.5.6 Osiguranje da izlovljavanje ili druge aktivnosti ne dovode do znatnog poremećaja ovisit će o različitim čimbenicima kao što su priroda i opseg područja te o aktivnostima i prisutnim vrstama. Potrebno je razumjeti razloge zbog kojih je područje važno za očuvanje okoliša i koji su doveli do njegova uključivanja u mrežu NATURA 2000, čime se daje temelj za određivanje njegovih ciljeva očuvanja. Tim se razumijevanjem osigurava važna početna točka za određivanje posebnih aktivnosti upravljanja koje su potrebne za očuvanje područja. 1.5.7 Kako bi se ljudska upotreba uskladila s ciljevima očuvanja, Komisija se zalaže za razvoj planova upravljanja kojima se omogućuje osiguranje da su aktivnosti u posebnim zaštićenim područjima i oko njih u skladu s Direktivom o pticama te da su područja određena u skladu s Direktivom o staništima (zajednički poznata kao mreža NATURA 2000) u skladu s ekološkim zahtjevima za vrste ili tipove staništa u okviru interesa EU-a u pogledu očuvanja za koji su ta područja određena. Opravdano je očekivati da oni koji iskorištavaju prirodne resurse kao što su divlje ptice imaju i odgovornost osigurati da su njihove aktivnosti održive i ne utječu negativno na predmetne populacije. Kao zaključak, Komisija stoga smatra da su aktivnosti izlovljavanja na područjima NATURA 2000 važna pitanja upravljanja koje je prije svega potrebno odrediti na lokalnoj razini. To bi se upravljanje najbolje strukturiralo s pomoću plana upravljanja kojim se osigurava da su aktivnosti u skladu s ciljevima očuvanja za koje su područja određena. 1.5.8 Ovisno o prirodi područja NATURA 2000 i praksama izlovljavanja, navedenim bi se planovima upravljanja trebalo razmotriti osiguranje primjerenih zona u kojima nema izlovljavanja. Sveobuhvatnim istraživačkim programom u Danskoj pokazalo se da se pažljivim uspostavljanjem zona bez izlovljavanja istovremeno može osigurati da ptice močvarice u većoj mjeru iskorištavaju ta područja i više mogućnosti izlovljavanja u blizini tih područja 12. Koncept zona bez izlovljavanja dobro je uspostavljen i u drugim državama članicama te nije ograničen na područja NATURA 2000 (npr. reserves de chasse u Francuskoj). 12 Madsen, Pihl & Clausen (1998.), Establishing a reserve network for waterfowl in Denmark: a biological evaluation of needs and consequences. Biological Conservation 85: 241 256. Madsen & Fox (1997.), The impact of hunting disturbance on waterfowl populations: The concept of flyway networks of disturbance-free areas. Gibier faune sauvage 14: 201 209. Međutim, taj konkretni model ne može se primijeniti na države članice ili područja u kojima su pristup lovcima i učestalost lova drukčije uređeni (npr. vlasnici privatnog zemljišta). 10

1.6 Osnovne zabrane radi zaštite vrsta 1.6.1 Člankom 5. Direktive od država članica zahtijeva se da poduzmu potrebne mjere kako bi uspostavile opći sustav zaštite svih vrsta ptica navedenih u članku 1. Osnovna zabrana u pogledu izlovljavanja nalazi se u članku 5. točki (a) Direktive u kojoj se od država članica zahtijeva da posebno zabrane namjerno ubijanje ili hvatanje na bilo koji način. 13 1.6.2 Članak 6. stavak 1. sadržava osnovnu zabranu trgovine pticama koje su zaštićene u skladu s člankom 1. Posebno države članice za sve ptice iz članka 1. zabranjuju prodaju, prijevoz za prodaju, držanje za prodaju i nuđenje za prodaju živih ili mrtvih ptica i bilo kojih lako prepoznatljivih dijelova ili derivata tih ptica. 1.7 Izuzeća od osnovnih zabrana 1.7.1 Direktivom su predviđena izuzeća od općih zabrana utvrđenih u člancima 5. i 6. 1.7.2 Trgovina vrstama koje su navedene u Prilogu III. Direktive dopuštena je ako se poštuju uvjeti i ograničenja iz članka 6. stavaka 2. i 3. 1.7.3 U pogledu izlovljavanja, vrste koje su navedene u Prilogu II. smiju se izlovljavati u skladu s člankom 7. Direktive zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici. Ako vrsta nije navedena u Prilogu II., izuzeće od zabrane iz članka 5. moguće je samo ako su ispunjeni strogi zahtjevi iz članka 9. 1.7.4 Izuzeće izlovljavanja iz članka 7. od zabrana iz članka 5. podliježe nizu uvjeta iz članka 7. Od država članica zahtijeva se da osiguraju da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, kako se provodi u skladu s nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica i da ta praksa s obzirom na populaciju tih vrsta, posebno migracijskih, bude usklađena s mjerama koje proizlaze iz članka 2. Od njih se zahtijeva i da osiguraju da se vrste na koje se primjenjuje lovno zakonodavstvo ne izlovljavaju tijekom sezone podizanja mladunčadi ili različitih faza razmnožavanja. Kad se radi o migracijskim vrstama, posebno se moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuju propisi o lovstvu ne izlovljavaju tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad. Sud je protumačio prethodno navedenu odredbu tako da se njome zahtijeva od država članica da odrede razdoblje izlovljavanja kako bi osigurale da se u tom razdoblju jamči potpuna zaštita predmetnih vrsta. 14 Zahtjevi iz članka 7. detaljno su 13 Člankom 5. od država članica zahtijeva se i da zabrane sljedeće: namjerno uništavanje ili oštećivanje njihovih gnijezda i jaja ili uklanjanje njihovih gnijezda (članak 5. točka (b)) izuzimanje njihovih jaja iz prirode i njihovo posjedovanje, čak i ako su prazna (članak 5. točka (c)) namjerno uznemiravanje tih ptica, posebno u razdoblju razmnožavanja ili podizanja mladunčadi, u tolikoj mjeri da bi to uznemiravanje bilo značajno s obzirom na ciljeve iz ove Direktive (članak 5. točka (d)) držanje ptica koje pripadaju vrstama čije izlovljavanje i hvatanje su zabranjeni (članak 5. točka (e)) 14 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i drugi protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 13. 11

razmotreni u poglavlju 2. 1.7.5 Dodatni uvjeti utvrđeni su u članku 8. u kojem se od država članica zahtijeva da zabrane uporabu svih sredstava, mjera ili metoda namijenjenih za masovno ili neselektivno hvatanje ili ubijanje ptica, koji bi mogli uzrokovati lokalni nestanak neke vrste, posebno uporabu onih iz Priloga IV. točke (a). Zahtijeva se i zabrana lova iz prijevoznih sredstava i u skladu s uvjetima iz Priloga IV. točke (b). 1.7.6 Osim izuzeća za trgovinu i izlovljavanje utvrđenih u članku 6. stavcima 2. i 3. i članku 7., člankom 9. dopušta se državama članicama da odstupe od osnovnih zabrana iz članaka 5., 6., 7. i 8. (tj. da ih ne poštuju) ako su ispunjena tri uvjeta: ne postoji zadovoljavajuće rješenje; primjenjuje se jedan od razloga navedenih u članku 9. stavku 1. točki (a), (b) ili (c); ispunjeni su tehnički zahtjevi iz članka 9. stavka 2. Navedeni su uvjeti detaljno razmotreni u poglavlju 3. Člankom 9. predviđen je i sustav u kojem države članice svake godine šalju Komisiji izvješće o odstupanjima 15. 1.7.7 Odstupanja u skladu s člankom 9. moguća su i u pogledu zabrana utvrđenih u člancima 7. i 8. 1.8 Istraživanje 1.8.1 U članku 10. zahtijeva se od država članica da potiču istraživanja i sve djelatnosti potrebne kao temelj za zaštitu populacije svih vrsta iz članka 1., za upravljanje njima i za njihovo korištenje. Sud je potvrdio da se tom odredbom stvara obveza za države članice i potrebno ju je prenijeti i provesti u nacionalne domaće pravne propise 16. Zahtijeva se da se posebna pozornost posvećuje istraživanjima i djelatnostima povezanima sa stavkama navedenima u Prilogu V. Brojne su kategorije istraživanja navedene u Prilogu V. relevantne za izlovljavanje, a posebno stavke (c) popisivanje podataka o populacijskim razinama migracijskih vrsta, prikupljenih metodom prstenovanja i (d) procjena utjecaja metoda izuzimanja divljih ptica na populacijske razine. Stavka (e) razvijanje ili poboljšavanje ekoloških metoda za sprečavanje šteta koje uzrokuju ptice također je važna za vrste koje mogu uzrokovati štetu. Sudskom praksom Suda naglašava se važnost upotrebe najboljih dostupnih znanstvenih informacija kao temelja za provedbu Direktive 17. 15 Na temelju tih godišnjih izvješća Komisija dostavlja izvješće o upotrebi odstupanja u skladu s Direktivom o pticama Konvenciji o zaštiti europskih divljih ptica i prirodnih staništa. Navedeno dvogodišnje izvješće dostavlja se radi ispunjavanja članka 9. stavka 2. Konvencije. 16 Presuda od 13. prosinca 2007. Komisija protiv Irske, C-418/04, točke 266. 275. 17 U svojoj presudi od 17. siječnja 1991., Komisija protiv Italije, predmet C-157/89, ECR 1991., str. 57., točka 15., Sud je prihvatio da se u nedostatku posebnih talijanskih referentnih materijala Komisija može oslanjati na općenitije ornitološke referentne aktivnosti, posebno jer talijanska vlada nije dostavila alternativne znanstvene dokaze. 12

1.8.2 Međutim, mora se priznati da su, u pogledu kategorija istraživanja relevantnih za vrste koje se mogu izlovljavati, kvalitetne informacije o nizu čak i osnovnih svojstava migracijskog sustava brojnih vrsta koje se mogu izlovljavati i dalje izrazito ograničene. Odgovarajuće upravljanje izlovljavanjem migracijskih ptica podrazumijeva primjereno znanje o funkcionalnom sustavu odmorišta, područja za mitarenje, tovljenje i prezimljavanje koja predstavljaju migracijski put ili seobeni put. Kako bi se bolje provela Direktiva, postoji potreba za poboljšanim razumijevanjem geografske rasprostranjenosti seobenih putova, sezonskih kretanja i ekoloških zahtjeva migracijskih ptica u cijelom EU-u. Relevantne studije najbolje se mogu provesti na pojedinačno označenim pticama; podaci dobiveni od ptica označenih prstenom daju točne lokacije migranata u vremenu i prostoru te predstavljaju najbolji izvor informacija za takve velike analize. Studijama migracije mogu se osigurati potrebne informacije na razini vrste i populacije. Njima se nudi i jedinstvena mogućnost za opisivanje migracijskih obrazaca različitih kategorija spola i dobi što je važan parametar dobrog upravljanja populacijama divljih vrsta. 1.9 Unošenje vrsta ptica koje prirodno ne obitavaju na određenom području 1.9.1 Članak 11. odnosi se na sprečavanje štete za lokalnu floru i faunu unošenjem vrsta divljih ptica koje prirodno ne obitavaju na europskom području država članica. Jedan od najpoznatijih slučajeva prijetnja je koju sjevernoamerička crnoglava čakora Oxyura jamaicensis predstavlja za ugroženu autohtonu europsku čakoru Oxyura leucocephala zbog hibridizacije te kompeticije i pomaka obilježja. Postoji mogućnost da unošenja ne predstavljaju prijetnju samo rijetkim vrstama, nego i raširenijim vrstama, uključujući one koje sada podliježu izlovljavanju. 1.10 Izvješćivanje 1.10.1 Članak 12. odnosi se na opće obveze izvješćivanja država članica i Komisije. Ta trogodišnja opća izvješća država članica potrebno je razlikovati od godišnjih izvješća država članica o odstupanjima iz članka 9. Komisijina izvješća sastavljena u skladu s člankom 12. vrijedno su mjerilo za nekoliko pitanja povezanih s izlovljavanjem. Na primjer, drugo izvješće o provedbi Direktive 18 sadržavalo je informacije o statusu vrsta iz Priloga II. u državama članicama, posebnim mjerama koje su države članice poduzele radi mudrog korištenja izlovljenih vrsta te zapis prethodnih rasprava u Odboru uspostavljenom u skladu s Direktivom ( Odbor ORNIS ) o nekoliko važnih koncepata kao što su mudro korištenje i mali brojevi. 18 COM(93) 572 završna verzija. 13

1.11 Klauzula mirovanja 1.11.1 U članku 13. navodi se da primjena mjera donesenih na temelju ove Direktive ne smije dovesti do pogoršanja trenutačnog stanja u pogledu očuvanja vrsta ptica iz članka 1.. To je primjer klauzule mirovanja. Takve se klauzule pojavljuju u znatnom broju direktiva Zajednice o zaštiti okoliša. Njihov je cilj osigurati da se provedbom predmetnih direktiva neće pogoršati početno stanje značajki okoliša koje se nastoji očuvati. 1.12 Mogućnost strožih nacionalnih mjera 1.12.1 U članku 14. navodi se da države članice mogu uvesti zaštitne mjere koje su strože od mjera predviđenih tom Direktivom. Time se odražava opći pristup zakonodavstvu Zajednice o zaštiti okoliša koje je u međuvremenu ugrađeno u Ugovor, pri čemu države članice zadržavaju slobodu da mogu premašiti razinu zaštite koju je dogovorila Zajednica. U pogledu izlovljavanja neke su države članice odredile nacionalna ograničenja koja nadilaze zahtjeve Direktive. Na primjer, zabranile su izlovljavanje određenih vrsta koje se mogu izlovljavati u skladu s Direktivom. 1.12.2 Važno je napomenuti da mogućnost donošenja strožih mjera nije neograničena. Države članice moraju poštovati pravila Ugovora o EZ-u koja se odnose na slobodnu trgovinu kako je potvrđena odlukom Suda u predmetu C-169/89, Kazneni postupak protiv Gourmetterie Van den Burg 19. Osim toga, kada se može dokazati da je mogućnost izlovljavanja vrsta ptica jasno povezana s koristima za očuvanje te i/ili drugih vrsta divljih ptica kao rezultat mjera očuvanja staništa povezanih s izlovljavanjem, može biti primjereno, ako se razmišlja o zabrani izlovljavanja, razmotriti sve nedostatke koji mogu nastati za očuvanje staništa 1.13 Prilagodba Direktive 1.13.1 Članci 15. do 17. sadržavaju odredbe koje se odnose na prilagodbu tehničkom i znanstvenom napretku iz priloga I. i V. te prilagodbu Priloga III. Tim se odredbama daje uloga odboru koji je uspostavljen u skladu s člankom 16 i koji čine predstavnici država članica i Komisije. Iako je službeno regulatorna uloga tog odbora prilično ograničena, u praksi predstavnici Odbora, koji je sada poznat kao Odbor ORNIS, imaju važnu savjetodavnu ulogu i redovito raspravljaju o svim aspektima provedbe Direktive, uključujući aspekte izlovljavanja. U pogledu promjena odredaba Direktive o izlovljavanju Odbor nema službenu ulogu. Sve relevantne izmjene teksta Direktive ili Priloga II. 19 Presuda od 23. svibnja 1990, Kazneni postupak protiv Gourmetterie Van den Burg, predmet C-169/89, ECR 1990., str. 2143. Taj je predmet uključivao zahtjev nizozemskog suda prema Sudu za donošenjem interpretativne odluke nakon kaznenog postupka u Nizozemskoj protiv pojedinca zbog posjedovanja sjeverne snježnice Lagopus lagopus, koja je zakonito ubijena u Ujedinjenoj Kraljevini. Sud je napravio razliku između migracijskih vrsta i ugroženih vrsta navedenih u Prilogu I. te ostalih vrsta kao što je sjeverna snježnica. Napominjući poseban naglasak koji se u Direktivi stavlja na zaštitu migracijskih i ugroženih vrsta, u točki 12. utvrdio je sljedeće: Iz tih općih ciljeva za zaštitu ptica utvrđenih Direktivom 79/409 proizlazi da države članice mogu, u skladu s člankom 14. Direktive, uvesti strože mjere kako bi osigurale još učinkovitiju zaštitu prethodno navedenih vrsta. U pogledu ostalih vrsta ptica obuhvaćenih Direktivom 79/409 od država članica zahtijeva se da donesu zakone i druge propise koji su potrebni za poštovanje Direktive, no nisu ovlaštene donijeti zaštitne mjere koje su strože od mjera predviđenih tom Direktivom, osim u pogledu vrsta koje obitavaju na njihovom državnom području. 14

moraju donijeti Vijeće ministara i Europski parlament 20 na temelju prijedloga Komisije. 20 Do danas je Prilog II. izmijenjen jednim sekundarnim instrumentom, Direktivom Vijeća 94/24/EEZ. Time je Prilog II. Direktive 79/409/EEZ izmijenjen radi uključivanja pet vrsta Corvidae, koje mogu prouzročiti štetu na usjevima, i za koje su nadzorne mjere službeno bile moguće samo u skladu s odstupanjima iz članka 9. 15

2 ODREDBE ČLANKA 7. Tekst članka 7. 1. Zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici, vrste navedene u Prilogu II. smiju se izlovljavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice osiguravaju da izlovljavanje tih vrsta ne ugrožava nastojanja da se one očuvaju na područjima njihove raširenosti. 2. Vrste iz Priloga II. dijela 1. smiju se izlovljavati na morskim i kopnenim zemljopisnim područjima gdje se primjenjuje ova Direktiva. 3. Vrste iz Priloga II. dijela 2. smiju se izlovljavati samo u državama članicama u vezi s kojima su navedene. 4. Države članice osiguravaju da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, kako se provodi u skladu s nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica i da ta praksa s obzirom na populaciju tih vrsta, posebno migracijskih, bude usklađena s mjerama koje proizlaze iz članka 2. One se posebno moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuje lovno zakonodavstvo ne izlovljavaju tijekom sezone podizanja mladunčadi ili različitih faza razmnožavanja. Kad se radi o migracijskim vrstama, posebno se moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuju propisi o lovstvu ne izlovljavaju tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad. Države članice šalju Komisiji sve relevantne informacije o praktičnoj primjeni svojih propisa o lovstvu. 2.1 Uvod 2.1.1 U članku 7. nalazi se izričita osnova za izlovljavanje u skladu s Direktivom. Upućivanjem na Prilog II. u njemu su navedene vrste koje se mogu izlovljavati u cijeloj Zajednici (navedene u Prilogu II. dijelu 1.) i one koje se mogu izlovljavati u određenim državama članicama (navedene u Prilogu II. dijelu 2.). U njemu su utvrđena i načela koja je potrebno poštovati u pogledu izlovljavanja, uključujući u pogledu utvrđivanja sezona lova. 2.1.2 Ovo poglavlje smjernica počinje kratkim upućivanjem na potrebu za odgovarajućim prenošenjem. Njime su zatim obuhvaćene vrste koje se mogu izlovljavati, opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju (neugrožavanje nastojanja u pogledu očuvanja, mudro korištenje i ekološki uravnotežene kontrole). Na kraju se u njemu razmatraju posebni uvjeti utvrđivanja sezona lova. 2.1.3 U pogledu sezona lova poglavlje završava raspravom o preklapanjima između razdoblja izlovljavanja i razdoblja zabrane izlovljavanja u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive. 16

2.2 Službena razmatranja 2.2.1 Države članice trebaju potpuno i jasno prenijeti relevantne odredbe članka 7. Direktive. U predmetu C-159/99, Komisija protiv Italije 21, Sud je primijetio da se odredbe Direktive moraju provesti neupitnom obvezujućom snagom te s posebnosti, preciznosti i jasnoćom potrebnom kako bi se ispunili zahtjevi pravne sigurnosti. U predmetu C-339/87, Komisija protiv Nizozemske, Sud je napomenuo i da se za same upravne prakse koje se po svojoj prirodi mogu promijeniti prema želji nadležnih tijela ne može smatrati da čine primjeren način poštovanja obveze država članica na koju se Direktiva odnosi, u skladu s člankom 189. Ugovora 22 2.3 Vrste koje se mogu izlovljavati RAZLOZI ZA DOPUŠTANJE IZLOVLJAVANJA 2.3.1 Člankom 7. dopušta se izlovljavanje određenih vrsta ptica. Zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici, smatra se da izlovljavanje tih vrsta čini prihvatljivo iskorištavanje. 2.3.2 Dok je izlovljavanje ptica u Europi uglavnom rekreacijska aktivnost i općenito se ne provodi radi reguliranja populacija ptica, ono može biti i alat za kontrolu štete koju su prouzročile određene vrste ptica (vidi odjeljak 2.4.31 i nadalje o ekološki uravnoteženoj kontroli). KOJE SE VRSTE MOGU IZLOVLJAVATI? 2.3.3 Vrste koje se mogu izlovljavati navedene su u Prilogu II. Direktive. On je sastavljen u dva dijela. Vrste navedene u Prilogu II. dijelu 1. mogu se izlovljavati u svim državama članicama. Vrste navedene u Prilogu II. dijelu 2. mogu se izlovljavati samo u zemljama za koje su naznačene. Broj vrsta koje se mogu izlovljavati i koje su prisutne u svakoj državi članici prikazan je na slici 1. 2.3.4 Osim prilagodba koje su proizašle iz pristupanja novih država članica, postoji jedna izmjena Priloga II. dijela 2. kako bi se uzela u obzir najnovija saznanja o stanju ptica. To je dovelo do dodavanja pet vrsta Corvidae u Prilog II. dijelu 2. i uklanjanja triju vrsta barskih ptica iz Priloga II. dijela 2. za Italiju (vrsta koje su jako slične vrsti tankokljunog pozviždača Numenius tenuirostris koja je ugrožena na svjetskoj razini). 2.3.5 Izlovljavanje se provodi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Uvrštavanjem vrste na popis u Prilogu II. ne obvezuje se državu članicu da dopusti njezino izlovljavanje. To je samo opcija kojom se države članice mogu ili ne moraju koristiti. 21 Presuda od 17. svibnja 2001., Komisija protiv Italije, predmet C-159/99, ECR 2001., str. 4007., točka 32. 22 Presuda od 15. ožujka 1990., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-339/87, ECR 1990., str. 851. To stajalište odražava raniju odluku Suda u presudi od 23. veljače 1988., Komisija protiv Italije, predmet 429/85, ECR 1988., str. 843. 17

2.4 Opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju 2.4.1 Članak 7. stavci 1. i 4. Direktive sadržavaju niz općih načela koja se moraju primjenjivati u pogledu lova. Ta se načela pojedinačno razmatraju. NEUGROŽAVANJE NASTOJANJA U POGLEDU OČUVANJA NA PODRUČJU RAŠIRENOSTI 2.4.2 Države članice moraju osigurati da je izlovljavanje u skladu s održavanjem populacija tih vrsta na zadovoljavajućoj razini i da zbog izlovljavanja nisu ugrožena nastojanja da se one očuvaju na području njihove raširenosti. To jasno ukazuje na to da lov ne mora predstavljati znatnu prijetnju nastojanjima da se očuvaju vrste koje se mogu izlovljavati i vrste koje se ne mogu. Nacionalnim sustavom izlovljavanja potrebno je uzeti u obzir taj mogući aspekt uznemiravanja zbog izlovljavanja. Navedenu je odredbu potrebno procijeniti u svjetlu prirodnog i zemljopisnog opsega predmetnih nastojanja da se očuvaju vrste jer se ona mogu razlikovati od lokalne do međunarodne razine (npr. plan upravljanja seobenim putovima). 2.4.3 Jedan je od primjera patka njorka Aythya nyroca, vrsta ptice koja se ne može izlovljavati, a ugrožena je na svjetskoj razini. Ta vrsta ima kasno razdoblje razmnožavanja zbog čega može biti ranjiva na otvaranju sezona lova za druge vrste u područjima u kojima još uvijek podiže mladunčad. 2.4.4 U pogledu područja raširenosti vrsta jasno je da za većinu vrsta ono nije ograničeno na područje države članice koja se bavi izlovljavanjem, nego da se primjenjuje na areal vrste. To je posebno važno za migracijske vrste. Ako su vrste predmet prekomjernog izlovljavanja duž svojih migracijskih putova, to može utjecati na nastojanja da se one očuvaju drugdje, uključujući ona izvan Europske unije. 2.4.5 Područje primjene Direktive europsko je područje država članica na koje se Ugovor primjenjuje. Međutim, za vrste čiji areal premašuje područje obuhvaćeno Direktivom i međunarodne obveze koje je Zajednica sklopila mogu biti relevantne u tom kontekstu. MUDRO KORIŠTENJE 2.4.6 Mudro korištenje nije definirano Direktivom o pticama. Objašnjenje pojma mudrog korištenja, razvijenog zajedno s Odborom ORNIS, nalazi se u drugom izvješću o primjeni Direktive 23. U njemu se razmatra mogući utjecaj izlovljavanja na vrste na razini njihovih populacija i njihova korištenja staništa. 23 Str. 8. 9. Drugog izvješća o primjeni Direktive 79/409/EEZ (COM(93)572 završna verzija). Navedeno se objašnjenje upotrebljava i dodatno razvija u ovim smjernicama. 18

2.4.7 U kontekstu izlovljavanja mudro korištenje jasno ukazuje na održivo korištenje radi potrošnje s naglaskom na održavanje populacija vrsta u povoljnom stanju očuvanosti. Čini se da koncept odgovara definiciji održivog korištenja iz Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) 24 : korištenje komponenti biološke raznolikosti, na način i u obimu koji ne vodi dugoročnom propadanju biološke raznolikosti, na način kojim se održava njezin potencijal, kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja. Direktiva o pticama jedan je od pravnih instrumenata Europske unije za provedbu te Konvencije. 2.4.8 Smjernice o pitanju mudrog korištenja razvijene su i u okviru Ramsarske konvencije. Na 3. zasjedanju Konferencije ugovornih stranaka Konvencije (1987.) dogovorena je definicija u kojoj se navodi da je mudro korištenje močvarnih područja njihovo održivo korištenje 25 u korist čovječanstva na način koji je u skladu s održavanjem prirodnih značajki ekosustava. 2.4.9 Stoga se može razumno zaključiti da je koncept mudrog korištenja jednak konceptu održivog korištenja koji je u skladu s očuvanjem prirodnih resursa te tako odgovara konceptu održivosti utvrđenom u Petom akcijskom programu Zajednice za zaštitu okoliša. 2.4.10 Izlovljavanje, koje predstavlja korištenje divljih biljnih i životinjskih vrsta radi potrošnje, stoga se mora promatrati u širem kontekstu održivog korištenja resursa. Koncept mudrog korištenja stoga se ne treba nužno ograničiti na korištenje radi potrošnje. Mora se prepoznati da i promatrači ptica, ljubitelji prirode, znanstvenici i društvo u cjelini imaju zakonito pravo uživati u divljim biljnim i životinjskim vrstama ili ih istraživati dok god se odgovorno koriste tim pravom. Općenito je prihvaćeno da vrijednost ekoloških resursa uključuje vrijednosti korištenja i vrijednosti postojanja. Načelom mudrog korištenja stoga je potrebno obuhvatiti osiguranje pristupa divljim biljnim i životinjskim vrstama te uživanja u njima za osobe koje ih ne izlovljavaju u ruralnim područjima, čime bi trebalo upravljati na održiv način u cilju osiguranja koristi za lokalne zajednice 26. 24 Na cilj održivog korištenja upućuje se u većini bitnih članaka Konvencije u kojima je, među ostalim, predviđeno uključivanje održivog korištenja prilikom donošenja odluka na nacionalnoj razini; uređenje bioloških resursa i upravljanje njima kako bi se osiguralo njihovo očuvanje i održivo korištenje; usvajanje mjera kao bi se izbjegao ili sveo na minimum nepovoljan utjecaj na biološku raznolikost; praćenje ekosustava i staništa značajni za migracijske vrste i vrste koje imaju ekonomsku vrijednost ili kulturološki značaj; poticanje istraživanja koje pridonosi održivom korištenju. 25 Održivo korištenje definirano je kao ljudska upotreba močvarnog područja tako da se može ostvariti najveća neprekinuta korist za sadašnje naraštaje održavanjem njezina potencijala kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama budućih naraštaja. Prirodne značajke ekosustava definirane su kao fizičke, biološke ili kemijske komponente kao što su tlo, voda, biljke, životinje i hranjive tvari te interakcije među njima. 26 Nedavno je u Izjavi IUCN-a o održivom korištenju resursa divljih živih resursa (Prilog Rezoluciji 2.29, Amman, 2000.), zaključeno je i da su korištenje biološke raznolikosti radi potrošnje i korištenje koje nije u svrhu potrošnje temelj gospodarstava, kultura i dobrobiti svih naroda i ljudi 19

2.4.11 U sljedećim odjeljcima ispitan je niz aspekata mudrog korištenja koji su relevantni za vrste ptica koje se mogu izlovljavati. To uključuje utjecaj na populaciju, korištenje staništa, gospodarenje divljači i stanje očuvanosti vrsta. U tim je odjeljcima naglašen izazov u primjeni koncepta mudrog korištenja sedentarnih i migracijskih vrsta ptica. Konačno, naglašena je važna uloga obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti u pogledu promicanja mudrog korištenja. Važnost za vrste koje se mogu izlovljavati 2.4.12 Većina je znanstvenih radova o održivosti izlovljavanja usmjerena na ptice vodarice (osim galebova), tetrijebe i jarebice (posljednje dvije skupine pripadaju kokoškama koje se često nazivaju pernatom divljači ). Navedene se ptice jako razlikuju prema ekologiji i ponašanju. Većina ptica vodarica obično migrira na velike udaljenosti, koje se razmnožavaju u sjevernoj Europi zimi u nejednako rasprostranjenim močvarnim područjima u umjerenim do tropskim područjima. Budući da su sklone okupljanju, znatan poremećaj zbog izlovljavanja 27 utječe na puno više ptica od broja koji je ubijen izlovljavanjem. Međutim, pregledom novije znanstvene literature o energetskoj fiziologiji ptica dovodi se u pitanje pretpostavka da će izlovljavanje dovesti do poremećaja koji će znatno ugroziti preživljavanje divljih ptica (vidi odjeljak 2.6.17). Nadalje, učestalim izlovljavanjem ograničenim na lokalnu razinu ne može se dugoročno utjecati na te lokalne populacije s obzirom na dostatnu količinu dostupne hrane te se ubijene ptice mogu zamijeniti pticama s drugih područja ili drugim biološkim kompenzacijskim mehanizmima. Međutim, to ne može biti slučaj ako se lov učestalo provodi u širem dijelu areala vrsta. 2.4.13 S druge strane, kod pernate divljači koju čine sedentarne vrste nekad postoje složeni društveni sustavi od kojih lokalne populacije mogu imati velike koristi zbog primjerenog upravljanja izlovljavanjem. Zbog učestalog izlovljavanja može doći do smanjenja populacije. Ptice vodarice i pernata divljač glavne su lovne vrste u Europi koje čine 71 % svih taksona iz Priloga II. Preostale su kategorije vrsta iz Priloga II. galebovi (7 %), golubovi (6 %) i vrapčarke (15 %). Mudro korištenje i utjecaj na populaciju 2.4.14 Budući da je ukupni cilj Direktive održavanje populacije ptica u povoljnom stanju očuvanosti 28, to bi se trebalo odražavati u načelu mudrog korištenja. Na temelju općeg razumijevanja dinamike populacije i teorije o uzimanju migracijskih ptica može se zaključiti da će niske razine uzimanja vjerojatno imati mali učinak na veličinu proljetnih populacija 29. Umjerene razine vjerojatno neće prouzročiti opadanja populacija vrsta koje se mogu izlovljavati, 27 Znatan poremećaj ptica u močvarnim područjima zbog izlovljavanja može prouzročiti nedovoljno korištenje resursa u znatnoj mjeri, čime se stvara pritisak i na vrste koje se ne love. Lokalni premještaji i smanjenja vremena zaustavljanja mogu čak utjecati na populacije na razini seobenih putova zbog ovisnosti o gustoći tijekom zime. Međutim, utjecaj poremećaja na razini migracijskih populacija trenutačno se ne razumije dobro i stoga ga je potrebno istražiti. 28 Dok se pojam povoljno stanje očuvanosti ne spominje izričito u Direktivi (uveden je 1992. u Direktivi o staništima) podrazumijeva se iz zahtjeva članka 2. Direktive. 29 To ovisi o vremenu uzimanja. Mali broj uzimanja u proljeće kada je populacija obično na najnižoj godišnjoj razini može imati nerazmjerne učinke na strukturu populacije ako vrsta podliježe diferencijalnoj migraciji 20

ali će smanjiti veličinu proljetne populacije. Vrlo visoke razine uzimanja vjerojatno će dovesti do opadanja populacija. Za većinu je vrsta ta razina uzimanja nepoznata 30. 2.4.15 Kako zbog izlovljavanja ne bi došlo do opadanja vrsta koje se mogu izlovljavati, općim pristupom u upravljanju divljim biljnim i životinjskim vrstama potrebno je osigurati da izlovljavanje vrsta ne premašuje raspon između najvišeg i optimalnog održivog prinosa 31. Čini se da bi taj koncept bilo lakše primijeniti na sedentarne nego migracijske vrste. U nedostatku dobrih informacija o dinamici populacije i učestalosti izlovljavanja sedentarnih i migracijskih vrsta trebalo bi općenito izbjegavati visoke razine iskorištavanja. 2.4.16 Nadalje, postoji potreba za zdravim, znanstveno utemeljenim mehanizmima praćenja kako bi se osiguralo da se svako korištenje održava na razinama koje mogu podnijeti divlje populacije, a da to ne utječe negativno na ulogu vrsta u ekosustavu ili na sam ekosustav. To bi trebalo uključivati informacije o statističkim podacima o ulovu kojih trenutačno nema ili su loše izrađeni za većinu vrsta u cijeloj Europskoj uniji 32. Mudro korištenje i korištenje staništa 2.4.17 Znatnim poremećajem zbog izlovljavanja ili drugih ljudskih aktivnosti vjerojatno će se ograničiti staništa u kojima se to provodi. To može dovesti do toga da ptice koje su predmet izlovljavanja moraju pokriti veće udaljenosti ili prilagoditi svoje ponašanje kako bi izbjegle izlovljavanje. To može dovesti i do neiskorištavanja staništa s relativnom visokom prisutnošću ljudi. Stoga je važno osigurati da se upravljanje tim aktivnostima provodi tako da se izbjegne poremećaj koji bi imao znatni utjecaj na parametre očuvanja predmetnih lokacija (vidi i odjeljak 1.5 smjernica). 30 Radni dokument br. XI/189/91 Odbora ORNIS, kako je prenesen u Drugo izvješće o primjeni Direktive br. 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (COM (93) 572, 24.11.1993., str. 11.) 31 Održivi prinos može se definirati kao uklanjanje resursa iz okoliša po stopi kojom se omogućava uravnotežena zamjena u okviru prirodnih procesa. U uobičajenim okolnostima procesima koji ovise o gustoći održavaju se populacije ptica na stabilnoj razini. Prinos vrste izravno je povezan s njezinom stopom razmnožavanja i preživljavanja. Iako se godišnjim ulovom može ukloniti znatan udio populacije, to se nadoknađuje nižom stopom prirodne smrtnosti i/ili višom stopom razmnožavanja. Najviši broj ptica koje se mogu izlovljavati svake godine ostvarit će se kada najveći broj ptica bude podizao mladunčad najbrže moguće. To se ostvaruje kada se rasplodne jedinke smanje znatno ispod kapaciteta staništa (Newton, I. 1998. Population limitation in Birds). Izlovljavanjem se obično smanjuju gnijezdeće populacije ptica s niskom prirodnom smrtnosti (dugoživuće ptice, tj. guske), ali su njihove stope razmnožavanja više od populacija koje se ne izlovljavaju. To se naziva najvišim održivim prinosom. Zbog nepredvidivih promjena u ekološkim sustavima stope izlovljavanja obično se određuju na nešto nižoj razini, što se definira kao optimalni održivi prinos. Dobrim upravljanjem populacijama može se povećati taj prinos. 32 Ostale informacije mogu biti relevantne za određene vrste kao što su studije o stopama sakaćenja i utjecaj olovne sačme u pticama na njihovo preživljavanje (npr. vidi Madsen, J. i H. Noer 1996. Decreased survival of pink-footed geese Anser brachyrhynchus carrying shotgun pellet. Wildlife Biology 2 : 75. 82. 21