FINAL REPORT ON A.5.1.2. Conducting participatory research in FFS organized with extension officers (sub-activity A.5.1.6. Aphids) Autori a) članovi znanstvenog tima koji su sudjelovali u istraživanjima - Tanja Gotlin Čuljak, Ivan Juran, Zrinka Drmić - Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Zavod za poljoprivrednu zoologiju b) terenski agronomi i savjetodavci koji su sudjelovali u istraživanjima - Ivo Rešić Uključene grupe proizvođača po godinama i temama 2015. godina Cerna, Monitoring lisnih uši Uvod Lisne su štetnici na podzemnim i nadzemnim organima šećerne repe. Na podzemnim organima - korijenu šećerne repe u pojedinim zemljama štetu čine tri vrste korjenovih lisnih uši iz porodice Pemphigidae: Smynthurodes betae West, 1849 i Pemphigus fuscicornis Koch, 1857, koje su široko rasprostranjene te Pemphigus betae Doane, 1900 koja je prisutna samo u Sjevernoj Americi. U Hrvatskoj su prisutne S. betae (Novak, 1928; Kovačević, 1961) i P. fuscicornis (Maceljski i Igrc, 1991; Igrc Barčić, 1999, 2002). Na nadzemnim organima šećerne repe zabilježen je i štetu čini veći broj vrsta. U Hrvatskoj su faunističkim istraživanjima utvrđene sljedeće vrste: Aphis fabae Scopoli, 1763 (Bedeković, 1962; Panjan et al., 1967; Bedeković i Maceljski, 1960; Maceljski 1968; Čamprag, 1983; Maceljski i Igrc, 1991; Igrc Barčić, 1999, 2002; Gotlin Čuljak, 2006), Aphis sp. Linnaeus, 1758 (Gotlin Čuljak, 2006); Myzus persicae (Sulzer, 1776) (Bedeković 1962; Panjan et al., 1967; Bedeković i Maceljski, 1960; Čamprag, 1983; Maceljski i Igrc, 1991); Aulacorthum solani (Kaltenbach, 1843) (Bedeković, 1962; Gotlin Čuljak, 2006); Rhopalosiphum sp. Koch, 1854 (Bedeković, 1962) i Macrosiphum euphorbiae (Thomas, 1878) (Maceljski i Igrc, 1991). Na nadzemnim organima šećerne repe najvažnije vrste lisnih uši u Hrvatskoj su M. persicae i A. fabae od kojih je češća i ekonomski značajnija vrsta A. fabae. Vrsta S. betae široko je rasprostranjena: zapadna Europa, Ukrajina, Kavkaz, europski dio Rusije, srednja Azija, Mala Azija, Afrika, Sjeverna Amerika i Australija. Primarni domaćini su Pistacia atlantica i P. mutica. U područjima gdje su prisutne vrste roda Pistacia ima holociklički razvoj, a gdje vrste roda Pistacia nisu prisutne ima anholociklički razvoj i razmnožava se partenogenetski. Živi u zemlji na dubini do 30 cm. Jedinke vrste koje imaju anholociklički razvoj žive na korjenčićima različitih kulturnih i korovnih biljaka iz rodova Brassica, Chenopodium, Amaranthus, Capsella, Solanum, Gladiolus i Dahlia. Spominje se kao štetnik šećerne repe, cikle, graha, pamuka, krumpira, rajčice, lucerne, djeteline, maka Na korijenu čini štetu u obliku bijelih pahuljastih navlaka. Sisanjem sokova na korjenčićima, biljke dobivaju žutu boju i zaostaju u razvoju. Za sušnog razdoblja i jakog napada može doći do sušenja i propadanja biljaka. Simptomi prisutnosti ove uši na šećernoj repi očituju se u obliku plješina, češće u prvoj polovici vegetacije. Vrsta P. fuscicornis najvažnija je lisna uš na korijenu šećerne repe. U Hrvatskoj se prvi puta masovno pojavila 1971. godine (Blažnikov, 1975) u Županji i istočnoj Slavoniji (Ilača, Šidski Banovci, Orolik, Vinkovci, Tovarnik). Masovne pojave navedenog štetnika događaju se u godinama sa toplim i suhim ljetom, a s obzirom na globalno zatopljenja i povećanje temperature zraka, u budućnosti se mogu očekivati češće pojave ove vrste lisne uši. Ima anholociklički (nepotpuni) razvoj na sekundarnim domaćinima kulturnih i korovnih vrsta iz porodice Chenopodiaceae bez pojave seksualnih generacija vezanih uz primarnog domaćina. Nema uši osnivačivca (fundatrix) i krilatih generacija, a ako se spolni oblici pojavljuju, oni predstavljaju biološki rudiment (Petruha, 1968) (cit. Čamprag et al., 2003). U istočnoj i jugoistočnoj Europi primarni domaćin nije utvrđen. Razmnožavanje vrste počinje kada je temperatura tla viša od 10 ºC. Ženke daju potomstvo partenogenetski i viviparno. Jedna ženka daje 20-80 ličinki, a prosječno
je za razvoj jedne generacije potrebno do dva tjedna. Ličinke su vrlo pokretljive i brze. Iz tla izlaze krajem travnja, a izlazak traje cijelo ljeto i jesen, do kraja listopada. Masovno razmnožavanje odvija se tijekom srpnja i kolovoza, u godinama sa suhim i toplim ljetom kada su optimalne temperature zraka od 25-28 ºC, a vlažnost zemljišta je od 35 do 69 % od poljskog vodenog kapaciteta. Odrasle ličinke i partenogenetske ženke tijekom mjeseca studenog odlaze na prezimljenje u tlo i to na dubinu 20 do 60 cm, a manji broj i do 100 cm. Tijekom vegetacijskog razdoblja ima 8-13 generacija godišnje koje se razvijaju u dvije faze: zimska i ljetna. U ljetnoj fazi razvoja čine štetu na šećernoj repi. Pojava štetnika u početku se ne uočava. Povećanjem brojnosti jedinki uši lišće repe gubi intenzivnu zelenu boju, počinje žutiti i venuti. Nakon što se repa izvadi, na korijenu se vide bijele voštane pahuljaste nakupine koje su isprepletene s korjenovim sustavom Dolazi do razgradnje stanica, povećava se sadržaj invertnog šećera i suhe tvari, dok sirovi šećer naglo pada. Pored smanjivanja sadržaja šećera pogoršavaju se i drugi parametri koji karakteriziraju tehnološku vrijednost korijena (smanjenje digestije ). Korjenove dlačice izumiru pa biljka teško dolazi do hranjiva, gubi turgor, suši se i propada. Stoga se na parceli može uočiti veći ili manji broj plješina. Nepesticidne mjere suzbijanja repine korjenove uši moguće je samo u okviru integrirane proizvodnje odnosno integrirane zaštite bilja što podrazumijeva agrotehničke, biološke i kemijske mjere, plodored, kao i uzgoj otpornih sorata. Budući o tolerantnim sortama ima jako malo podataka, primjena kemijskih sredstava je vrlo teška i nije razrađena, najučinkovitiji način, a i ekonomski najisplativiji, je primjena agrotehničkih mjera i plodoreda (4 do 5 godina) kojima se štete sprečavaju ili svode na najmanju moguću mjeru. Na nadzemnim organima šećerne repe štetu čine zelena breskvina uš Myzus persicae i crna bobova uš Aphis fabae. Vrste su polifagne. Izravne štete čine sisanjem biljnih sokova, lišće se kovrča, deformira i suši. Vektori su virusnih bolesti. Za jakog napada na šećernu repu mogu značajno smanjiti prirod, a najčešće se štete kreću oko 15 % u gubitku priroda, a u gubitku sadržaja šećera oko 0.5 %. Zelena breskvina uš najopasniji je vektor virusa žutice šećerne repe (jedna jedinka zelene breskvine uši čini ekvivalentnu štetu kao 20 jedinki crne repine uši), koja je do sjetve tretiranog sjemena šećerne repe insekticidima predstavljala veliki problem u tehnologiji proizvodnje. Kemijsko suzbijanje lisnih uši na korijenu repe je teško i strategija nije razrađena, dok se lisne uši na nadzemnim organima repe suzbijaju temeljem prognoze i prijeđenih pragova odluke. Pregled repišta i ocjena potrebe suzbijanja za lisne uši nadzemnih organa šećerne repe: potrebno je pratiti migraciju krilatih oblika tijekom travnja pomoću žutih posuda i to na rubnim dijelovima repišta. Nakon ulova krilatih oblika, potrebno je dva puta tjedno pregledavati rubne dijelove na prisutnost beskrilnih oblika lisnih uši, a kasnije i cijelog repišta. Pregled repišta i ocjenjivanje zaraze lisnim ušima radi se po vizualnim pregledom 100-200 biljaka, hodajući dijagonalno o repištu. Utvrđuje se postotak zaraženih biljaka i prosječan stupanj napada po skali 0-4 (Banksova skala) gdje je 0 - bez napada, 1 - jako slaba zaraza (pojedinačke jedinke ili male kolonije), 2 slaba zaraza (na biljkama je prisutan mali broj kolonija), 3 srednja zaraza (lisne uši su masovno prisutne, više velikih, ali nepovezanih kolonija) i 4 jaka zaraza (biljni organi prekriveni ušima, kolonije povezane). U nas je uobičajeno da se kemijskom tretiranju pristupa kada je jako slabo zaraženo 20 30 % biljaka (Igrc Barčić, 2002; Čamprag et al., 2003), ili slabo zaraženo 10-15 % biljaka, a nema prisutnih prirodnih neprijatelja ili je njihova populacija niska (Čamprag et al., 2003). Ukoliko je odnos afidofaga (prirodnih neprijatelja koji se hrane ušima) i brojnosti uši manji od 1:20, usjev ne treba tretirati (Černaja, cit. Čamprag et al., 2003). Na velikim repištima najčešće je dovoljno tretirati samo rubne dijelove parcela (1-2 prohoda prskalicom) budući su prvo zaraženi rubni dijelovi usjeva. Suzbijanje se provodi klasičnim sistemicima (pirimikarb) ili piretroidima i drugim insekticidima. Sistemični insekticidi kojima se tretira sjeme ili sistemični insekticidi koji se primjenjuju uz sjeme u vrijeme sjetve, smanjuju zarazu šećerne repe ušima do 50 60 dana nakon primjene (Igrc Barčić et al., 2000). Sredinom svibnja gube djelovanje, pa je ponekad potrebna folijarna primjena insekticida.
1.1. Monitoring lisnih uši šećerne repe Godina provedbe 2013, 2014. Cilj rada utvrditi faunu lisnih uši i educirati proizvođače o načinu i važnosti pregleda repišta radi učinkovitog suzbijanja. Materijali i metode 2013. godina istraživanja utvrđivanje faune lisnih uši šećerne repe uporabom žute posude i vizualni pregledi repišta UTVRĐIVANJE FAUNE UPORABOM ŽUTE POSUDE krilate uši Žuta posuda postavljena je u lokalitetu Tovarnik 15. svibnja 2013. i fauna se pratila do 11. rujna 2013. godine. Tijekom istraživanja korištena je žuta posuda veličine 70 x 70 cm postavljena na stalnoj visini od 70 cm iznad tla. Dubina posude je 12 cm. Unutarnja strana posude obojena je žutom bojom cvijeta ljutića za koju je dokazano da najbolje privlači uši. Žuta posuda punila se do tri četvrtine vodom. U vodu se dodavalo nekoliko kapi deterdženta za suđe kako bi se smanjila površinska napetost i uši ne bi izletjele, već se potopile u vodi. Pri uzimanju uzoraka otvor se odčepio, a voda iz posude procjeđivala se kroz gustu gazu. Gaza s ušima stavljala se u posude i transportirala u Zavod za poljoprivrednu zoologiju u čijem su se laboratoriju ispod binokularne lupe izdvajale sve jedinke lisnih uši. Izdvojene i prebrojene uši stavljane su u epruvetu sa 70 % - tnim alkoholom. Svaka epruveta označavana je etiketom na kojoj je napisan broj uzorka, datum uzimanja uzorka kao i broj uši. Uzorci su uzimani jedanput tjedno. Sve su jedinke determinirane prema ključevima za determinaciju vrsta lisnih uši: Leclant (1999), Rupais (1961), Taylor (1980), Stroyan (1984), Blackman i Eastop (1984, 1994, 2000), Remaudiere i Fernandez (1990) te Dubnik (1991). Ukupno je analizirano 14 uzoraka. VIZUALNI PREGLEDI REPIŠTA beskrilne uši (uglavnom Aphis fabae) Pregledom repišta istraživala se prisutnost beskrilnih oblika lisnih uši. Pregledavalo se je 100-200 biljaka hodajući dijagonalno po polju. Ocjena intenziteta napada bilježila se po Banksovoj skali od 0-4, gdje je 1 vrlo slaba zaraza (pojedinačne uši ili vrlo mala kolonija), 2 slaba zaraza (mali broj kolonija na biljkama), 3 srednja zaraza (masovna pojava, ali kolonije nisu povezane) i 4 jaka zaraza (biljke pokrivene ušima, kolonije povezane). Kod ocjene repišta, uzimane su jedinke jedinki uši koje su spremane u epruvete s alkoholom. Svaka epruveta označavana je etiketom na kojoj je napisan broj uzorka, datum uzimanja uzorka kao i broj uši. Uzorci su uzeti 23. svibnja, 29. svibnja, 6. lipnja i 13. lipnja. Sve su jedinke determinirane prema ključevima za determinaciju vrsta lisnih uši: Leclant (1999), Rupais (1961), Taylor (1980), Stroyan (1984), Blackman i Eastop (1984, 1994, 2000), Remaudiere i Fernandez (1990) te Dubnik (1991). Ukupno su analizirana 4 uzoraka. 2014. godina istraživanja utvrđivanje faune lisnih uši šećerne repe uporabom žute posude i vizualni pregledi repišta UTVRĐIVANJE FAUNE UPORABOM ŽUTE POSUDE krilate uši Žuta posuda postavljena je u lokalitetu Tovarnik 1. svibnja 2014. i fauna se pratila do 5. rujna 2014. godine. Tijekom istraživanja korištena je žuta posuda veličine 70 x 70 cm postavljena na stalnoj visini od 70 cm iznad tla. Dubina posude je 12 cm. Unutarnja strana posude obojena je žutom bojom cvijeta ljutića za koju je dokazano da najbolje privlači uši. Žuta posuda punila se do tri četvrtine vodom. U vodu se dodavalo nekoliko kapi deterdženta za suđe kako bi se smanjila površinska
napetost i uši ne bi izletjele, već se potopile u vodi. Pri uzimanju uzoraka otvor se odčepio, a voda iz posude procjeđivala se kroz gustu gazu. Gaza s ušima stavljala se u posude i transportirala u Zavod za poljoprivrednu zoologiju u čijem su se laboratoriju ispod binokularne lupe izdvajale sve jedinke lisnih uši. Izdvojene i prebrojene uši stavljane su u epruvetu sa 70 % - tnim alkoholom. Svaka epruveta označavana je etiketom na kojoj je napisan broj uzorka, datum uzimanja uzorka kao i broj uši. Uzorci su uzimani jedanput tjedno. Sve su jedinke determinirane prema ključevima za determinaciju vrsta lisnih uši: Leclant (1999), Rupais (1961), Taylor (1980), Stroyan (1984), Blackman i Eastop (1984, 1994, 2000), Remaudiere i Fernandez (1990) te Dubnik (1991). Ukupno je analizirano 8 uzoraka. VIZUALNI PREGLEDI REPIŠTA beskrilne uši (uglavnom Aphis fabae) Pregledom repišta istraživala se prisutnost beskrilnih oblika lisnih uši. Pregledavalo se je 100-200 biljaka hodajući dijagonalno po polju. Ocjena intenziteta napada bilježila se po Banksovoj skali od 0-4, gdje je 1 vrlo slaba zaraza (pojedinačne uši ili vrlo mala kolonija), 2 slaba zaraza (mali broj kolonija na biljkama), 3 srednja zaraza (masovna pojava, ali kolonije nisu povezane) i 4 jaka zaraza (biljke pokrivene ušima, kolonije povezane). Kod ocjene repišta, uzimane su jedinke jedinki uši koje su spremane u epruvete s alkoholom. Svaka epruveta označavana je etiketom na kojoj je napisan broj uzorka, datum uzimanja uzorka kao i broj uši. Uzorci su uzeti 27. lipnja i 7. srpnja. Sve su jedinke determinirane prema ključevima za determinaciju vrsta lisnih uši: Leclant (1999), Rupais (1961), Taylor (1980), Stroyan (1984), Blackman i Eastop (1984, 1994, 2000), Remaudiere i Fernandez (1990) te Dubnik (1991). Ukupno je analizirano 8 uzoraka. Rezultati rada 2013. rezultati istraživanja (grafikon 1) Fauna lisnih uši šećerne repe praćena je u razdoblju od 15. svibnja do 11. rujna 2013. godine uporabom žute posude dimenzija 70x70x12 cm na stalnoj visini od 70 cm i redovitim vizualnim pregledima biljaka. Za vrijeme vizualnih pregleda biljaka (23. i 29. svibnja te 6. i 13. lipnja) samo su 6. lipnja zabilježene tri individue, dok tijekom preostala tri pregleda nisu utvrđene lisne uši te uzorci uši s biljaka nisu uzimani. Tijekom navedenog razdoblja ukupno je skupljeno 17 uzoraka od kojih je u 14 uzoraka pronađeno 82 jedinki lisnih uši. Ukupno je determinirano 16 vrsta. Determinirane su sljedeće vrste: Anoecia corni, Aphis craccivora, Aphis fabae, Aphis sp., Aulacorthum solani, Brachycaudus helichrysi, Capitophorus horni, Hyalopterus pruni, Hyperomyzus lampsanae, Macrosiphum euphorbiae, Metopolophium dirhodum, Myzus persicae, Periphyllus californiensis, Phyllaphis fagi, Tetraneura sp. i Therioaphis trifolii. U odnosu na 2012. godinu nema nikakvih promjena u sastavu vrsta. Tijekom 2013. g. uočena je vrlo niska populacija lisnih uši na šećernoj repi. Iako tijekom ljetnog razdoblja u 2013. godine nisu prevladavale tako visoke temperature kao u 2012., populacija je bila niska te kemijska tretiranja nisu bila potrebna. Izostanku napada sigurno pridonosi tretiranje sjemena šećerne repe sistemičnim insekticidima iz skupine neonikotinoida. Privremena zabrana ovih insekticida za tretiranje sjemena koja vrijedi od 1.12.2013., ne vrijedi za šećernu repu, no postavlja se pitanje ukoliko do nje dođe kako će se to odraziti na populaciju uši.
Grafikon 1. Dinamika populacije lisnih uši šećerne repe (Tovarnik, 2013) 7 6 5 4 3 2 1 0 Anoecia corni Aphis craccivora Aphis fabae Aphis sp. Aulacortum solani Brachycaudus helichrysi Capitophorus horni Hyalopterus pruni Macrosiphum euphorbiae Macrosiphum sp. Metoplophium dirhodum Myzus persicae 2014. rezultati istraživanja (grafikon 2, 3. i tablice 1. i 2) Fauna lisnih uši šećerne repe praćena je u razdoblju od 1. svibnja do 5. rujna 2014. godine uporabom žute posude dimenzija 70x70x12 cm na stalnoj visini od 70 cm i vizualnim pregledima biljaka. Vizualni pregledi obavljeni su 27. lipnja i 7. srpnja 2014. godine, a intenzitet zaraze šećerne repe lisnim ušima ocijenjen je skalom po Banks-u. Tijekom navedenog razdoblja, uporabom žute posude skupljeno je deset uzoraka od kojih je u osam uzoraka utvrđeno svega 25 individua lisnih uši. Ukupno je identificirano sedam vrsta: Anoecia corni, Aphis craccivora, A. fabae, Aphis sp., Aulacorthum solani, Capitophorus horni, Tetraneura sp. U odnosu na 2012. i 2013. godinu kada je identificirano 17 odnosno 15 vrsta lisnih uši, tijekom 2014. godine zabilježena je vrlo niska gustoća populacije i značajno manji broj vrsta. U razdoblju od 25. lipnja do 7. srpnja zabilježen je nagli porast gustoće populacije lisnih uši šećerene repe te su tijekom navedenog razdoblja obavljene dvije ocijene intenziteta napada po Banks-u i učinjeno je uzorkovanje apterih oblika lisnih uši s biljaka šećerene repe. Ocjena intenziteta napada napravljena je na sljedeći način: na pokusnoj parceli slučajnim su odabirom izabrana četiri mjesta te je na svakom mjestu pregledano 25 biljaka. Svaka je biljka ocijenjena ocjenom od 0 4, gdje 0 označava biljku bez zaraze, 1 je vrlo slaba zaraza (pojedinačne uši ili vrlo mala kolonija), 2 slaba zaraza (mali broj kolonija na biljkama), 3 srednja zaraza (masovna pojava, ali kolonije nisu povezane) i 4 jaka zaraza (biljke pokrivene ušima, kolonije povezane). Nakon prve ocjene rezultati zaraze su sljedeći: prvo ponavljanje 48 % zaraženih biljaka (ocjena 1), drugo ponavljanje 20 % (ocjena 1 do 4), treće ponavljanje 88 % (ocjene 1,2,3,4) i četvrto ponavljanje 96 % zaraženih biljaka (ocjene 3 i 4). Kod druge ocjene repišta intenzitet zaraze je značajno manji, a rezultati su bili sljedeći: prvo ponavljanje 0 % zaraženih biljaka, drugo ponavljanje 8 % (ocjena 1), treće ponavljanje 16 % (ocjena 1) i četvrto ponavljanje 28 % zaraženih biljaka (ocjea 1). Tijekom uzorkovanja lisnih uši sa biljaka šećerne repe uzeto je sedam uzoraka u kojima je bilo prisutno 1328 individua lisnih uši. Identificirane su sljedeće vrste: A. fabae, A. craccivora, druge vrste roda Aphis, Macrosiphum sp. velik broj ličinki. Tijekom uzorkovanja uočena je prisutnost velikog broja predatora iz porodice Coccinellidae (pet vrsta), Cantharidae (jedna vrsta) i ličinki iz reda Diptera. Nadalje, uočen je velik broj parazitiranih jedinki lisnih uši. Zbog prisutnosti velikog broja prirodnih neprijatelja kao i zbog naglog porasta temperature tretiranja nisu bila potrebna.
Grafikon 2. Dinamika populacije lisnih uši šećerne repe (Tovarnik, 2014) 3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 Anoecia corni Aphis craccivora Aphis fabae Aphis sp. Aulacortum solani Capitophorus horni Tetraneura sp. oštećeno 0
Tablica 1. Ocjena pokusa po Banksu na prisutnost lisnih uši na šećernoj repi Tovarnik 27. 06. 2014. Prosjek zaraženih biljaka 48 % 20 % 88 % 96 %
Tablica 2. Ocjena pokusa po Banksu na prisutnost lisnih uši na šećernoj repi Tovarnik 7. 07. 2014. biljka Prosjek zaraženih biljaka ocjena 1. ponavljanje 2. ponavljanje 3. ponavljanje 4. ponavljanje 1 0 0 3 0 2 0 0 0 0 3 0 0 0 1 4 0 0 0 1 5 0 0 0 0 6 0 0 0 1 7 0 0 0 0 8 0 1 0 0 9 0 0 1 0 10 0 0 1 0 11 0 0 0 0 12 0 0 0 0 13 0 0 0 0 14 0 0 0 3 15 0 0 0 0 16 0 0 0 0 17 0 0 0 0 18 0 0 0 0 19 0 1 2 0 20 0 0 0 0 21 0 0 0 1 22 0 0 0 1 23 0 0 0 1 24 0 0 0 0 25 0 0 0 0 8 % 16 % 28 %
Grafikon 3. Vizualni pregledi repišta (7 uzoraka), Tovarnik, 2014. 7.) 7.7.14. 6.)7.7.14.(188) 5.) 7.7.14.(24) 4.) 27.6.14.(173) 3.) 27.6.14.(425) ličinke beskrilne Macrosiphum sp. Aphis sp. Aphis fabae Aphis craccivora 2.)27.6.14.(209) 1.) 27.6.14.(242) 0 50 100 150 200 250 Zaključci Lisne uši na korijenu šećerne repe za navedeno razdoblje nisu zabilježene. Međutim, kako je repina korjenova uš štetnik koji se u godinama sa toplim i suhim ljetom može masovno pojaviti i uzrokovati značajne gubitke priroda šećerne repe Kako smo svjedoci globalnog zatopljenja s tendencijom povećanja temperature zraka koju često prate suše, u budućnosti se mogu očekivati češće pojave ove vrste lisne uši. Na nadzemnim dijelovima šećerne repe zabilježeno je 17 vrsta lisnih uši od kojih su dominantne A. fabae, Myzus persicae i Macrosiphum euphorbiae. Populacija lisnih uši u dvije godine praćenja nije bila visoka te izravna tretiranja nisu provedena.
2.Popis objavljenih publikacija 1. Bažok, R., Gotlin Čuljak, T., Grubišić, D. (2014). Good examples of insect pest control according to the integrated pest management practice. Glasilo biljne zaštite XIV (5): 357-390. 3. Popis održanih prezentacija proisteklih iz aktivnosti 1. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta Datum i mjesto održavanja: 2.10.2013. Autori: Naslov izlaganja: Lisne uši šećerne repe Vrsta prezentacije: priopćenje 2. Naziv skupa: Radionica IPA projekta Datum i mjesto održavanja: 15.-17.01.2015., Sveti Martin na Muri Autori: Naslov izlaganja: Izvješće o rezultatima provedenih istraživanja u sklopu podaktivnosti lisne uši Vrsta prezentacije: priopćenje 3. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta Datum i mjesto održavanja: 27.08.2015. Županja Autori: Tanja Gotlin Čuljak Naslov izlaganja: Lisne uši šećerne repe Vrsta prezentacije: poster 4. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta Datum i mjesto održavanja: 15.09.2015. Suhopolje Autori: Tanja Gotlin Čuljak Naslov izlaganja: Lisne uši šećerne repe Vrsta prezentacije: poster