SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET ANITA JURAŠINOVIĆ KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE: INTERVJU NA PRIMJERU ŽENA PODUZETNICA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE: INTERVJU NA PRIMJERU ŽENA PODUZETNICA DIPLOMSKI RAD Predmet: Istraživanje tržišta Mentor: Doc. dr. sc. Lara Jelenc Student: Ime i prezime: Anita Jurašinović Studijski smjer: Marketing JMBAG: 0081134377 Rijeka, rujan 2015.
Sadržaj 1. UVOD... 1 2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA... 3 2.1. Vrste istraživanja... 3 2.2. Kvalitativno i kvantitativno istraživanje... 4 2.3. Metode kvalitativnih istraživanja... 6 2.3.1. Projektivne tehnike... 6 2.3.2. Fokus grupa... 7 3. INTERVJU... 9 3.1. Tipovi i vrste intervjua... 9 3.2. Faze istraživačkog intervjua... 10 3.3. Pripremne radnje za održavanje intervjua... 11 3.4. Analiza dobivenih rezultata... 12 3.5. Prednosti i nedostaci intervjua... 13 4. PODUZETNIŠTVO I ŽENE... 13 4.1. Povijest razvoja ženskog poduzetništva... 14 4.2. Žene u poduzetništvu... 15 4.3. Karakteristike i osobine žena poduzetnica:... 23 4.2. Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.)... 23 4.4. Kreditiranje ženskog poduzetništva u Hrvatskoj... 26 4.5. Europska unija i žene poduzetnice... 27 5. ISTRAŽIVANJE... 29 5.1. Cilj istraživanja... 29 5.2. Uzorak... 30 5.3. Metodologija... 30 5.4. Rezultati i diskusija... 31 6. ZAKLJUČAK... 36
LITERATURA... 38 POPIS TABLICA... 41 POPIS GRAFIKONA... 42 PRILOG 1. Izgled intervjua... 43 PRILOG 2. Transkript intervjua s Marijana Bošnjak... 45 PRILOG 3. Transkript intervjua s Nives Lovrić... 49 PRILOG 4. Transkript intervjua s Mara Majstorović... 52 PRILOG 5. Transkript intervjua s Sunčana Seletković... 55
1. UVOD Donošenje kvalitativnih i ispravnih poslovnih odluka temelji se na ispravno provedenom istraživanju tržišta. Istraživanje je proces koji obuhvaća niz aktivnosti usmjerenih na rješavanje ili proučavanja određenog problema. Temelji se na ljudskom faktoru, proučavanjem ponašanja i odnosa prema pojavi odnosno problemu tržišta. U diplomskom radu naglasak je na kvalitativnom istraživanju koje nam daje odgovor na pitanja: Zašto? Kako?. Postoje razne metode kvalitativnog istraživanja kao što su projektivne tehnike, intervju i fokus grupe. Tema diplomskog rada fokusira se na žene poduzetnice u Republici Hrvatskoj. U ovom radu kao što sama tema kaže istražuje se žensko poduzetništvo putem metode kvalitativnog istraživanja, intervjua. Intervju je dio kvalitativnog istraživanja u kojem ispitanik odgovara na postavljena pitanja o određenoj temi te iznosi svoja iskustva pozitivna ili negativna. Žene poduzetnice su prepoznate kao element koji pridonosi gospodarskom rastu. Tijekom godina dolazi do porasta žena koji se odlučuju na osnivanje i vođenje poduzeća. Predrasude su jedno od glavnih zapreka koje žene vode ka uspješnoj karijeri. Sve se više žena odlučuje za bavljenje poduzetništvom, unatoč tome poduzetništvo se i dalje smatra pretežno muškom domenom. Svjedoci smo da se to polako mijenja te da se sve više u literaturama i znanstvenim člancima mogu pronaći primjeri žena poduzetnica. Država je jako bitan čimbenik u razvoju, pridonoseći raznim edukacijama, seminarima, projektima te kreditiranjem kako bi potakli žene na osnivanje vlastitog posla. Cilj rada je usporediti početke poslovanja žena poduzetnica, njihova mišljenja o poduzetništvu, projektima, zakonima te predrasudama o ženama nasuprot muškaraca u poslovanju. Problem rada se očituje u definiranju položaja žena poduzetnica u Hrvatskoj. Glavna hipoteza rada je: Žene su u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Hipoteza se temelji na istraživanju Galić, Nikodem (2009) u kojemu je provedeno istraživanje na temu diskriminacije žena nasuprot muškaraca. Ostale dvije hipoteze na kojima se temelji rad su postavljene prema Strategiji razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj 2014.-2020.: Država podupire aktivnosti muškaraca više nego aktivnosti žena u poslovnom svijetu te druga hipoteza: Žene se moraju brinuti o djeci i posvetiti se obiteljskim obvezama, muškarci su oni koje vode poslovanje i donose novac u obitelj. U prvom dijelu rada iznosi se kratak uvod u kvalitativno istraživanje gdje se objašnjava pojam i načini provedbe istraživanja. U drugom dijelu rada pojašnjava se pojam žena poduzetnica, 1
kretanje kroz povijest te se prikazuju statistički podaci vezani za temu. Također, prikazuju se karakteristike i osobine žena kao poduzetnica, prepreke i predrasude te projekte Republike Hrvatske i Europske Unije koji potiču žene na tržištu rada. U zadnjem dijelu se prikazuju primjeri uspješnih poduzetnica iz Hrvatske te se kroz istraživanje intervjuom otkrivaju počeci njihovog poslovanja te iskustva o tome. Dobivanjem odgovora na grupu pitanja, provedeno je kvalitativno istraživanje o ženama poduzetnicama. U istraživanju sudjeluju četiri uspješne poduzetnice koje iznoseći svoja pozitivna i negativna mišljenja pomažu u proučavanju položaja žena u hrvatskom poduzetništvu. 2
2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA Istraživanje tržišta danas se definira na mnogo načina, veliki broj autora iznio je svoje viđenje definicije. Objašnjenje pojma započinje temeljnom definicijom da je istraživanje tržišta standardizirani postupak, zasnovan na načelima znanstvene metode, kojima se prikupljaju, analiziraju i interpretiraju podaci sa svrhom da se dobiju informacije potrebne u odlučivanju i rješavanju problema na području tržišnog poslovanja odnosno marketinga (Marušić, Vranešević 1997.). Prema Rocco (1971) istraživanje tržišta je sistemski rad zasnovan na znanstvenim metodama skupljanja, registriranja i analize svih problema u vezi s prometom i potrošnjom dobara (proizvoda i usluga) na relaciji proizvođač-potrošač. Wentz (1972) definira istraživanje tržišta kao prikupljanje i analiza informacija koje pomažu menadžmentu poduzeća u donošenju marketing usluga. Sve navedene definicije bi mogli pojednostavniti i objasniti istraživanje kao proces koji ima za određeni cilj riješiti probleme ili proučiti ponašanje tako što započinje definicijom problema, određivanjem ciljeva, razradom rezultata s kojima se donose zaključci i odluke vezane za marketing. Kako bi donijeli ispravne i kvalitetne odluke potrebne su kvalitetne informacije koje možemo dobiti ispravnim provođenjem istraživanja. Postupak zahtijeva detaljnu pripremu, educiranost istraživača i vrijeme za obradu rezultata te rizik i dostupnost informacija. 2.1. Vrste istraživanja Postoje tri vrste istraživanja, a to su: izviđajna (eksplorativna) istraživanja, opisna (deskriptivna) istraživanja te uzročna (kauzalna) istraživanja. Naglasak u radu biti će na prvoj vrsti istraživanja, dok su ostale dvije kratko pojašnjenje. Prema Marušić, Vranešević (1997) uzročna (kauzalna) istraživanja možemo definirati kao proces u kojem se istražuje djelovanje jedne pojave na drugu gdje primjenjujemo eksperiment ili pokus za dobivanje podataka. Druga vrsta istraživanja su opisna (deskriptivna) istraživanja koja se sastoje od opisivanja pojava ili osobina. Može se provoditi jednokratno gdje dobivamo analizu sadašnjeg stanja te kontinuirano kroz duže razdoblje. Izviđajna (eksplorativna) istraživanja se odnose na bolje razumijevanje i uvid u pojave ili događaje koji bi nam pomogli u rješavanju problema. U daljnjem tekstu slijedi dodatno pojašnjenje. Izviđajno (eksplorativno, neformalno, kvalitativno) istraživanje je početno istraživanje čija je svrha da razjasni i definira narav problema istraživanja (Marušić, Vranešević, 1997). Takvo istraživanje započinje razumijevanjem srži problema što nas na kraju dovodi do zaključaka, odnosno potvrđivanja ili opovrgavanja hipoteze. Rezultate koje dobivamo nazivamo kvalitativnim tj. opisnim podacima. To znači da ne dobivamo mjerenja izražena u brojkama, ne provodi se numerička 3
analiza. Izvori podataka istražuju se neformalno, objašnjavaju se osobine koje imaju pojave, predmeti ili situacije. Možemo reći da se ovim načinom istraživanja koristimo kod u utvrđivanja situacije, kod izbora različitih mogućnosti djelovanja i u otkrivanju novih ideja. Detaljne informacije koje nam uvelike pomažu u daljnjem rješavanju problema upravo dobivamo istraživanjem mišljenja, vrijednosti, motiva ciljane grupe istraživanja. Kvalitativna istraživanja sežu još od tridesetih godina dvadesetog stoljeća koristeći se u društvenim znanostima. Takva metodologija je po prirodi otvorena i primarna, svrha je dati dublji uvid i razumijevanje problema koji se istražuje. Važno je znati da izbor sudionika nije slučajan i da se koristi mali broj uzoraka. Za provedbu kvalitativnog istraživanja potrebno je imati na umu: (Verčić, Ćorić, Vokić, 2010.) 1. istraživač je primarno zainteresiran za proces, a manje za rezultate ili zaključke 2. naglasak u istraživanjima je na značenju 3. istraživač je osnovni instrument za prikupljanje i interpretaciju rezultata, 4. istraživanja podrazumijevaju terenski rad i odlazak u stvarno okruženje, 5. istraživanja su opisna, budući da je istraživač primarno zainteresiran za proces, značenje i razumijevanje riječi sudionika 6. proces zaključivanja je induktivan (od detalja do zaključka) 2.2. Kvalitativno i kvantitativno istraživanje Kvalitativno istraživanje se često povezuje s kvantitativnim istraživanjem. Ukratko bi mogli reći da kvantitativno istraživanje mjeri i odgovara na pitanja poput "Koliko?, a kvalitativno istraživanje nas vodi do razumijevanja problema i odgovara na pitanja poput "Zašto?; Kako?. Cilj kvantitativnog istraživanja jest razvoj i upotreba matematičkih modela, teorija i/ili hipoteza koje se odnose na promatrane fenomene. Proces mjerenja središte je kvantitativnog istraživanja jer pruža temeljnu vezu između empirijskog promatranja i matematičkog izraza kvantitativnih odnosa. Za razliku od kvalitativnih metoda, kvantitativne metode mogu se koristiti za generaliziranje dobivenih podataka na širu populaciju (Leder, 2014). Kuhn (1961) je ustanovio da su velikom broju uspješnih kvantitativnih istraživanja prethodila kvalitativna istraživanja, kao i da nam kvantitativne spoznaje najbolje služe za dobivanje generalnih informacija o određenom fenomenu te za postavljanje hipoteza koje se dalje mogu provjeravati kvalitativnim metodama. Prema Skoko, Benković (2009) dolje u tablici 1. iznosim temeljne razlike između kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja. 4
Tablica 1. Razlike između kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja KVANTITATIVNA ISTRAŽIVANJA KVALITATIVNA ISTRAŽIVANJA - Cilj je klasificirati karakteristike, - Cilj je cjelovit, detaljan opis, s ulazom prebrojiti ih te konstruirati statističke modele koji objašnjavaju promatranu pojavu. - Istraživač unaprijed jasno zna što traži. - Kod integralne metode preporučuju se za kasniju fazu istraživačkog projekta. - Svi aspekti studije pažljivo su dizajnirani prije nego se krene s prikupljanjem podataka. - Istraživač se služi alatima kao što u dublje dimenzije (kvalitete). - Istraživač ima grube ideje o tome što traži. - Kod integralne metode preporučuju se za raniju fazu istraživačkog projekta. - Dizajn studije pojavljuje se kako teče samo istraživanje. - Istraživač je instrument prikupljanja podataka. - Podaci su u formi riječi, zvuka, slika, objekata. je anketni upitnik kako bi prikupio - Subjektivna-individualna interpretacija podatke. je važna, primjenjuje se opservacija - Podaci su u formi brojeva i statistika. ispitanika, dubinski intervjui itd. - Objektivna interpretacija traži se precizno mjerenje i analiza ciljanih koncepata (upitnici, anketni instrumenti). - Kvalitativni podaci su bogatiji, iziskuju više vremena, manje se mogu poopćavati. - Istraživač je subjektivan i teži - Kvantitativni podaci su efi kasni, u uključenosti u predmet istraživanja. stanju su testirati hipotezu, ali im - Fokusirana na teoriju i kontekst. nedostaju konceptualni detalji. - Upitna transferabilnost nalaza. - Istraživač je objektivan i odvojen od predmeta istraživanja. - Fokusirana na podatke - Upitna iskrenost i preciznost Odgovora Izvor: Miles, Huberman (1994) 5
Pet bitnih elemenata po kojima se kvalitativno istraživanje razlikuje od kvantitativnog: (Halmi, 2003) a) Upotreba pozitivističke i postpozitivičke metodologije b) Prihvaćaju postmodernističkog senzibiliteta c) Istraživanje subjekata iz njegove perspektive unutar njegovog povijesnog, socijalnog i kulturnog konteksta d) Istraživanje svijeta svakodnevnog života e) Osiguranje bogatih deskripcija kvalitativnog istraživača 2.3. Metode kvalitativnih istraživanja Najčešće tehnike u kvalitativnom istraživanju su: dubinski intervju, projektivne tehnike te fokus grupe. Metode koja se najčešće koristi je fokus grupa i intervju. Naglasak ovog rada je na intervju kao važan dio kvalitetnih istraživanja. U nastavku ukratko su predstavljene ostale metode, a to su projektivne tehnike i fokus grupa. 2.3.1. Projektivne tehnike Projektivne tehnike je metoda kojom se mjere motivi i stavovi, unaprijed se ne nameće aspekt koji će ispitanik izraziti u ispitivanju. Ispitaniku se omogućuju da projicira svoje osjećaje na treću osobu, na neki objekt ili zadatak. Time se ispitanici lakše i slobodnije izražavaju. Prema Gutić (2011) namjera ovakve metode je višestruka: 1. Očekuje se da odgovori ispitanika odražavaju kvalitativne karakteristike njegove cjelovite ličnosti u kojoj su osobine raspoređene onako kakve one stvarno i jesu, a ne kako je konstruktor testa to unaprijed postavio. 2. Očekuje se da će ovakva, neometana, nekonvencionalna atmosfera i stimulacija potaknuti odgovore koji ne održavaju samo manifestne osobine ispitanika, već i nešto dragocjenije nesvjesnu dinamiku i mehanizam obrane 3. Očekuje se da će ispitanik biti i nehotice iskreniji već i zbog toga što mu nije sasvim jasno što zapravo ispitivač vidi u njegovim odgovorima Projektivne tehnike mogu se podijeliti u nekoliko skupina: tehnika treće osobe, tehnike nedovršenih rečenica, tehnike crteža, tehnike asocijacija, tehnika igre uloga. Tehnika asocijacije na riječ je tehnika kojom se ispitaniku daje jedna riječ od više pojmova te on mora odgovoriti prvom riječi koja ga asocira na pojam. Pitanje se može postaviti 6
ispitaniku: Što vam prvo pada na pamet kada kažem riječ sunce?. Ispitanik odgovara što mu prvo pada na pamet, a ispitivač bilježi sve promjene ponašanja, način razmišljanja te pokrete ispitanika. Tehnika nedovršenih rečenica je projektivna tehnika kojom se od ispitanika traži da niz od započetih rečenica dovrši prvom riječju koja mu padne na pamet. Za razliku od tehnike asocijacije, kod ove tehnike odgovori moraju biti nešto duži. Primjer pitanja: Žene poduzetnice su.? Kod tehnike treće osobe traži se od ispitanika kaže razloge zbog kojih treća osoba to radi ili misli o nečemu. Od toga se očekuje da će ispitanik prenijeti svoje stavove na treću osobu. Primjer pitanja koje se postavlja ispitaniku: Što bi napravila tvoja prijateljica da se nađe u situaciji da nije prošla ispit? Tehnika igre uloga kao što sam naziv kaže je oponašanje neke druge osobe u određenim okolnostima. Koristi se najčešće kod istraživanja međuljudskim komunikacijama. Primjer je odnos prodavača i kupca. Tehnika se može prikazati kao strip u kojem će biti prazan oblačić i ispitanik mora dovršiti odnosno staviti se u ulogu primjerice prodavača. Kupac može postaviti pitanje: Od kojeg materijala je ova majica?, stavljamo se u ulogu prodavača i dajemo odgovor. Tehnika tematske apercepcije se sastoji od fotografija ili crteža iz kojih ispitanih treba ispričati priču. Najčešće ispitanik treba reći što se događa i što će se dogoditi. Crteži moraju biti zanimljivi kako bi potaknuli ispitanika na priču. Primjer može biti nacrtan novac i ljudi te se od ispitanika očekuje da ispriča priču na temelju toga. 2.3.2. Fokus grupa Fokus grupa je metoda kvalitativnog istraživanja koji se sastoji od grupne diskusije o određenoj temi. Na temelju toga možemo zaključiti da je osnovni cilj potaknuti dubinsku raspravu kakao bi istražili stavove ispitanika o nekom problemu ili temi, time pokušavamo otkriti pozitivne ili negativne stavove. Fokus grupa je metoda grupnog intervjuiranja u kojem se interakcija zbiva na razini moderatora i grupe te na razini članova grupe, a koja pomaže izvući i otkriti informacije i uvide s obzirom na pažljivo dizajnirana pitanja. Jedinstvenost fokus grupa je u sposobnosti generiranja podataka baziranih na sinergiji grupne interakcije (Skoko, Benković, 2009). Prema Đurić (2005), fokus grupa je kvalitativna istraživačka tehnika koja podrazumijeva seriju grupnih razgovora koji okuplja sudionike slične po nekim karakteristikama ili iskustvima, da raspravljaju o određenim pitanjima relevantnim za istraživački problem. Možemo uvidjeti iz više definicija da su zajedničke riječi fokus (mali broj pitanja), grupa (sudionici zajedničkih interesa) te dubinski što predstavlja dublji uvid u istraživanje problema. Fokus grupa je grupa sastavljena od 5-10 ljudi koji su odabranim prema kriterijima istraživačkog problema. Provode se razgovori sa različitim grupama, kako 7
bi se dobile kvalitetnije informacije potrebno je provoditi sa više različitih grupa. Broj grupa će ovisiti o problemima i ciljevima istraživanja. Podaci dobiveni primjenom fokus grupe dobivaju se iznošenjem stavova, mišljenja samih sudionika, ali i neverbalnih reakcija tijekom vođenja razgovora. Moderator fokus grupe vodi razgovor postavljajući otvorena pitanja, sudionicima koji razmatraju i daju svoje viđenje u interakciji s drugim sudionicima. Ne postoje krivi ili ne točni odgovori, sudionici se mogu, ali i ne moraju složiti s drugim sudionicima u razgovoru. Razgovor obično traje najviše dva sata, sve zavisi o veličini problema, potrebno ga je snimati kako bi se lakše obradili podaci i donijeli zaključci. Kod vođenja intervjua gdje dobivamo uvid u pojedinačno mišljenje ispitanika, fokus grupa nam pruža više različitih mišljenja i stavova, razmjenu iskustva i argumenata više osoba. Istraživač postavlja opća pitanja, segmente teme o kojoj se zatim raspravlja, ubacuje i dodatna pitanja i time produbljuje razgovor kako bi dobio relevantne podatke. Upravo u tome leži fleksibilnost u odnosu na druge tehnike. Upravo to produbljivanje, dodatno ispitivanje, davanje primjera i argumentiranje čini fokus grupu jedinstvenom. Kroz razgovor se uspostavlja interakcija između istraživača i sudionika te između samih sudionika. Glavna svrha je sadržajna svrha, da utvrdi stavove, osjećaje, iskustva, reakcije sudionika koje nije moguće ostvariti upotrebom drugih metoda kao što je intervju, upitnici, opažanje. Fernu (2001) razlikuje fokus grupe prema dvije dimenzije. Prva dimenzija se odnosi da istraživač treba odlučiti da li je fokus grupa teorijska ili primijenjena. Druga dimenzija je određivanje svrhe istraživanja i podjela fokus grupe na eksploratorne, kliničke i eksperimentalne fokus grupe. Prema Morgan (1998) identificiraju se tri razdoblja u razvoju ove metode (Đurić, 2005): 1) Rano razdoblje, u kojem su fokus grupe primjenjivani i u akademskim i u primijenjenim društvenim istraživanjima 2) razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata do 1980. godine, u kojem se ova metoda dominantno primjenjuje u marketinškim istraživanjima; 3) trenutno razdoblje, u kojem se primjena ove metode intenzivira na polju marketinških i političkih istraživanja, ali i ponovo u akademskim istraživanjima. Danas postoji veliki broj priručnika i priloga koji su namijenjeni ovom načinu istraživanja. U Hrvatskoj se metoda fokus grupe ne primjenjuje često, smatra se da je to zbog nedovoljno poznavanja znanstvene metode i predrasuda prema fokus grupi. 8
3. INTERVJU Intervju kao dio kvalitativnog istraživanja ima ulogu opisati i dati značenje onome što ispitanik govori. Jedan je od najvažnijih načina prikupljanja podataka u kvalitativnom istraživanju. Provođenje intervjua nam je korisno kako bi dobili iskustvo ispitanika, produbiti temu te dobiti više odgovora i iskustava od ispitanika. Intervju je specifičan oblik razgovora u kojem se znanje producira kroz interakciju između ispitanika i ispitivača (Kvale, 2007). Početak intervjua se temelji na kontaktu anketara i ispitanika, zatim se počinje s ispitivanjem kako bi dobili željene informacije. Ispitanik je osoba koja odgovara na pitanja, iznosi svoje mišljenje i iskustva bila ona pozitivna ili negativna u svrhu potpore istraživanju o određenoj temi. Anketar je osoba koja postavlja pitanja, određuje tijek razgovora i na mnoge načine pokušava držati razgovor pod određenom temom kako bi prikupio što više korisnih informacija (Benjamin, 1974). Dobiveni odgovori anketaru služe kao sredstvo za vođenje i održavanje intervjua. Takav odnos između anketara i ispitanika jednom riječju se naziva intervjuiranje. Cilj vođenja ovog načina kvalitativnog istraživanja je dobiti odgovor koji će poslužiti svrsi te doprinijeti rješavanju problema istraživanja. Danas su intervjui potpuno normalna i uobičajena pojava u svakodnevnom životu, najčešće korišteno u poslovnom i medijskom svijetu za svrhe istraživanja. Intervju se pojavljuje svugdje gdje se žele prikupiti i dati podatke na unaprijed određen način. Vođenje intervjua većinom je nadležnosti stručnjaka obrazovanja, zdravstva, socijalnih i javnih službi te menadžera. Svako zanimanje provodi drugačije tehnike intervjua što ovisi o položajima na kojima se nalaze i zakonskoj moći. 3.1. Tipovi i vrste intervjua Postoji grupiranje intervju po tipovima i vrstama. Prema tipovima dijelimo ih na: a) Neformalni intervju gdje pitanja nisu naprijed određena te se vodi otvoren i prilagodljiv razgovor s ispitanikom. b) Općeniti intervju obilježava prikupljanje istih informacija od svih ispitanika sa mogućnošću prilagodljivosti dobivanja kvalitetnih informacija. c) Otvoreni intervju je intervju gdje se postavljaju otvorena pitanja svima ispitanicima te se tako omogućava lakša analiza i usporedba. d) Zatvoreni intervju se temelji na postavljanju istih pitanja s time da ispitanici izabiru odgovor između nekoliko ponuđenih alternativa 9
Po vrstama, intervju se prema Breakwell, 2001 može podijeliti na: 1. Selekcijski 2. Procjenjivački 3. Istraživački 4. Medijski Selekcijski intervjui sadrže stručne metode vođenja razgovora s jednim ili više voditelja, jednim ili više kandidata za razgovore. Najčešće se koristi kod razgovora za posao, koji pomaže poslodavcima za izborom najboljeg kandidata za posao. Ovakav oblik je često podložan brojnim zloupotrebama i prilika je za davanje pogrešnih informacija. Kod ove vrste važno je znati kako upotrijebiti odgovore za selekciju, a ne samo znati postaviti pitanja. Procjenjivačkim intervjuom se vrši primjena prema pokazateljima učinaka koji su utvrđeni unaprijed. Može se koristiti kod zapošljavanja, ali i na proizvode i usluge. Procjenjivači moraju znati dobro iskoristiti intervju za procjenu. Istraživački intervjui su vezani su najčešće za profesije od kojih se očekuje doprinos istraživanjima. Provode se radi procjene učinaka promjena u praksi ili organizaciji. Na primjer, otvoreni hoteli žele saznati mišljenje i stavove svojih gostiju o pružanju usluga te istraživanje potreba potencijalnih gostiju. Medijski intervjui su način istraživanja pomoću kojih provoditelji traže opravdanje, objašnjenje djelovanja i moći pojedinih zanimanja. Najbolji primjer medijskih intervjua su novinarski intervju koji imaju svrhu pisanja novinarskih članaka ili tv priloga. Medijski intervjui mogu inicirati medijska kuća ili organizacija. 3.2. Faze istraživačkog intervjua Istraživanje možemo podijeliti u četiri faze. Počinjemo od određivanja onoga što želimo saznati, zatim je potrebno odrediti skupinu od koje ćemo prikupiti podatke, izabrati način prikupljanja te obraditi dobivene podatke. Često se pojavljuje problem kod druge faze, određivanje uzorka intervjua. S manjim uzorkom mogu se prikupiti širi i dublji podaci s obzirom na veliki uzorak. Veliki uzorak od samog istraživača zahtijeva vrijeme, novac i kvalitetnog istraživača obučenog za ispitivanje. Ispitivanje homogene populacije zasigurno donosi kvalitetne prikupljene podatke koji su dobro utemeljeni. Samo istraživanje zahtijeva puno vremena i većina se istraživača odlučuje na manji uzorak radi vrjednijih rezultata. Nakon određivanja uzorka dolazimo do pitanja koja moramo postaviti. Mogu se koristiti 10
različiti oblici pitanja i odgovora, od strukturiranih do nestrukturiranih pitanja. Zanimljivo je uvijek krenuti o sadašnjosti, a zatim se osvrnuti na prošlost i budućnost. Kod istraživačkog intervjua razlikujemo nekoliko faza koje treba pratiti prije samog intervjuiranja, tijekom i prilikom obrade podataka. Faze su jako bitna stavka jer samim praćenjem dolazi se do kvalitetnih i uspješnih informacija. Prva faza intervjua je tema. Određivanje teme je najvažniji aspekt provođenja intervjua. Kada odredimo temu potrebno je biti slijedan tome i poštovati je tijekom provođenja. Uvijek se tema može proširiti na podteme, ali uvijek treba znati razgraničiti potrebno od nepotrebnog. U svakom pitanju potrebno je se osloniti na glavnu temu i ustrajati tome kod kreiranja i postavljanja pitanja. Sljedeća faza je projekt. Faza se odnosi na planiranje provođenja intervjua. Plan treba osmisliti i slijediti kako bi dobili rezultate u skladu s očekivanim. Plan je potrebno detaljno razraditi i jasno postaviti kako bi se sve održalo po pravilima. Treću fazu obilježava intervju, što je i najvažnija faza. Intervju se provodi prema vodiču koji se smišlja prije samog održavanja. S obzirom na plan, krećemo s intervjuiranjem u obliku i načinu kako smo zamislili. Nakon održavanja intervjuiranja presudna faza je i izrada transkripta, time pripremamo materijal za analizu. Transkripti moraju biti uredni, precizni i s mnogo detalja. Svaki detalj donosi više informacija i utječe na istraživanje. Nakon izrade transkripta slijedi analiza. Jedna od dugotrajnih faza koja iziskuje napor i visoku koncentraciju istraživača. Važno je donijeti ispravne odluke kako bi se olakšao proces. Nakon provođenja analize potrebno je izvršiti provjeru. Potrebno je utvrditi dosadašnje stanje te ispraviti eventualne pogreške. Posljednja faza je izvještaj. Možemo reći da je ovo najkreativnija faza gdje se pokazuje sama kreativnost istraživača kod prikazivanja rezultata. Prezentacija rezultata treba biti jednostavna i razumljiva široj javnosti. Izvještavanje je završna faza gdje se iskazuje vještine, znanje i iskustvo. 3.3. Pripremne radnje za održavanje intervjua Za početak potrebno je odabrati mjesto ugodno za razgovor, mirno i tiho okruženje za neometan razgovor. Ispitaniku se pomno objašnjava svrha razgovora, tema i cilj istraživanja. Potrebno je upoznati i s načinom provođenja i pravilima tijekom intervjua. Anketaru je potrebno da se pripremi za bilježenje podataka, olovku i papir ili ako se dozvoli snimanje, diktafon. Kada obavimo predradnje, može se započeti postupak. Preporučeno je snimanje diktafonom kako bi uhvatili sve odgovore i ponašanje ispitanika. Tokom razgovora bitno je držati se osmišljenog plana i postavljati pitanja određenim redoslijedom kako je se predvidjelo u fazama pripreme. Pitanja se postavljaju jedno po jedno, držeći se glavne teme, 11
bez brzanja, smireno i polako. Važno je ostati neutralan pri ispitanikovima odgovorima, prihvatiti pozitivna ili negativna mišljenja, ne nametati svoje. Uvijek pustiti sugovornika da dobro razmisli i da odgovor na način kako zna. Također je važno uvažavati različita mišljenja, bez davanja sugestija, postavljajući jasna i razumljiva pitanja. Voditelj intervjua treba biti stabilan i imati kontrolu nad intervjuom. No svakako postoje i mnoge poteškoće koje nije lako kontrolirati, zato je važna priprema i iskustvo istraživača. Teško je prikupiti točne podatke jer moguće je da ispitanici ne žele ili zaborave pa počinju izmišljati. Nikada se ne treba bojati postavljati dodatna pitanja kako bi došli do kvalitetnih odgovora. Anketar prije samog provođenja intervjua mora biti naučen, imati iskustvo i organizacijske te komunikacijske vještine. Potrebno je da znaju pozadinu istraživanja, bit i svrhu cijelog događaja. Velika odgovornost je na anketaru, posjedovanjem određenih kvalifikacija može dobro obaviti posao te postići zadovoljavajuće rezultate. Prvo je važno posjedovati znanje i biti upoznat s područjem istraživanja. Važno je znati dobro provesti intervju i analizirati dobivene podatke. Složen postupak zahtijeva mnogo učenja i znanja te prakse. Bitno je i znati složiti pitanja prilagođena svakom ispitaniku. Pitanja bi trebala biti jednostavna i kratka. Postavljanje pitanja mora biti razumljivim rječnikom rečeno. Anketar je osoba koja treba biti strpljiva te tolerantna osoba, biti spreman na provokacije. Puno puta smo spomenuli da anketar je osoba koja vodi razgovor što znači da mora biti sposoban za vođenje razgovora prema utvrđenom planu. U slučaju da razgovor krene u drugom smislu mora biti spreman preuzeti kontrolu i vratiti se na predviđeno. Ukoliko nije moguće snimanje razgovora, anketar mora pamtiti odnosno moći zadržati sve informacije sugovornika. Također jedno od bitnih karakteristika važno je izdvojiti da anketar mora osigurati točno i ispravno tumačenje ispitanikovih odgovora. 3.4. Analiza dobivenih rezultata Često se pojavljuju problemi da nakon obavljenog intervjua zbog goleme količine podataka se ne može pravilno tumačiti intervju. Prema Gubrium (2001) važno je koristiti zapise s intervjua. Nakon intervjua je važno napraviti zapis odnosno transkript. Transkript je prijepis razgovora koji uključuje stanke, promjene tona glasa, mimiku i bilješke koje je anketar vodio tijekom razgovora. Također može sadržavati sve važne podatke o položaju tijela, komentarima i drugima detaljima. Transkripti omogućavaju bržu analizi podataka i potrebno ih je prepisati doslovno. Također ako anketar nije siguran u analizu intervjua, potrebno je potražiti savjet od stručnjaka. Važno je usmjeriti podatke s istraživačkim pitanjima. Za to se predlaže upotreba analize sadržaja. Njome se definiraju nekoliko kategorija odgovora. Kada 12
utvrdimo kategorije, pogledamo svaki intervju i utvrdimo prisutnost ili odsutnost neke kategorije. Tako možemo reći koliko je ispitanika kazalo iste podatke koje spadaju i određenu kategoriju te time dobivamo cjelovitu sliku istraživanja. Svaka analiza treba biti otvorena za provjere, potrebno je dati dovoljno podataka kako bi netko drugi mogao ponoviti analizu. Također je važno napomenuti da se upotrijebe svi podaci te se može započeti analizom sadržaja, pronaći slaganje među različitim vrstama podataka. 3.5. Prednosti i nedostaci intervjua Prednost se ističe primjeni otvorenih pitanjima i odgovaranju bez granica i nametnutih odgovora gdje ispitanici dijele iskustva, stavove te komentiraju i objašnjavaju. Otvorenim pitanjima mogu se prikupljati potpuni i opširni odgovori koji se drugim tehnikama ne mogu dobiti. Prednosti intervjua s očituje u dobivanju neočekivanih saznanja i spoznaja, mišljenja, stavova ispitanika. Pruža dublje informacije i razumijevanje o procesu i događajima. Fleksibilan je i prilagodljiv način za prikupljanje podataka. Omogućava se privatna atmosfera, neposredan kontakt i komunikacija. Može se podešavati prema svakom ispitaniku i kombinirati se s drugim tehnikama. Nedostaci dubinskih intervjua prema Gutić (2011) su u tome da dominaciju u skupini često preuzimaju jedna ili dvije osobe što utječe na reprezentativnost rezultata ispitivanja, a javljaju se i problemi u svezi izbora adekvatne skupine ispitanika te reprezentativnosti uzorka. Metoda zahtijeva dosta vremena i novca, što nije ekonomično s obzirom na ostale načine prikupljanja podataka Intervju ponekad može biti napet i rezerviran te se time neće dobiti kvalitetne informacije. 4. PODUZETNIŠTVO I ŽENE Poduzetništvo je navodi Kovač (Sikavica, Novak, 1993) sposobnost da se na osnovi kreativne čovjekove ekonomske djelatnosti i ograničenih proizvodnih čimbenika formira učinkovita privredna djelatnost. S. Bolčić iznosi da je poduzetništvo najbolja (najoptimalnija) kombinacija čimbenika, unošenjuem inovacija u privredni život i kontrola rizika. (Sikavica, Novak, 1993) Po samoj definiciji pojam poduzetništva i poduzetnik uvijek vežemo uz muški rod, odnosno vođenje poslova sa strane muškog spola. U današnje vrijeme sve više po tom polju iskazuju se žene. Pojavljuje se žensko poduzetništvo koje se nameće kao glavna tema za raspravu i istraživanje. Žensko poduzetništvo je poduzetništvo koje se odvija u poduzećima - 13
gospodarskim subjektima, koje je minimalno u 51 - postotnom iznosu u vlasništvu žene, koja istovremeno kontrolira i vodi to poduzeće. 4.1. Povijest razvoja ženskog poduzetništva Povijest istraživanja o ženama poduzetnicama započinje 19. stoljeća gdje se u Europi bilježe ekonomske aktivnosti žena građanskog sloja. Žene se pojavljuju kao vlasnice poduzeća i obrta te se veći broj žena zapošljava. U vrijeme slobodnog tržišta, poduzetništvo postaje važan faktor gospodarskog rasta. U hrvatskom društvu aktivnost žena započinje u Hrvatskom narodnom preporodu. Ekonomiju je tada obilježavala liberalizacija, zakonodavstvo se prilagođavalo i podupiralo slobodno tržište. Žene su se razlikovale po bračnom i imovinskom stanju. Nositelji poduzetničke aktivnosti su bili pripadnici srednjeg sloja. Žene su se odlučivale na poduzetništvo ako su bile ne udane ili su imali obitelj, ali nisu imali dovoljno materijalnih sredstava te žene udovice kako bi se financijski osigurale. One koje nisu imale obitelj ili su ostale bez sredstava za život izabrale su raditi ili postati poduzetnice. Prema Vuković (2015) žene čine znatan udio među samostalnim obrtnicima (od 32 do 38%), a među trgovcima ih je u istom razdoblju 27%. Prema registru broja muškaraca i žena, među samostalnim obrtnicima uočava se da je čak 85% obrta u vlasništvu žena koncentrirano u 4 djelatnosti: šivanje, pranje i glačanje rublja, krojački obrt. Žene su bile osjetno zastupljene i kao gostioničarke i krčmarice. U ženskim poslovima svoje je mjesto našlo čak 63% svih samostalnih obrtnica. Za usporedbu sa zastupljenošću žena u pojedinim djelatnostima u Europi, može se navesti da je u Londonu najbrojniju skupinu među poduzetnički aktivnim ženama su činile krojačice. Primjer u Hrvatskoj tada u dijelovima Slavonije, žene su pronašle priliku na tržištu uzgojem peradi i povrća, obradom tekstila i trgovine. Sredinom 19. stoljeća kako se mijenjaju pravni, kulturološki i ekonomski uvjeti tako se otvaraju prilike za žene. No dok se ženama otvaraju prilike sve više se inzistira na tradicionalnim vrijednostima žena što nekim dijelom odjekuje još i danas u 21. stoljeću. Žene su bile prisutne pretežno u uslužnom sektoru. Razlog tome je da u uslužnom sektoru nema barijera kao primjerice u industriji te u njih nije bilo potrebno ulagati veliki kapital. Kod prerađivačkog sektora žene se pojavljuju u ulozi nasljednice imovine i posla. Uvjeti u društvu, tradicionalnost te struktura industrije i gospodarstva doveli su žene do strategije preživljavanja. Poslovi koji su započeti zbog nužnosti nisu imali nikakvih šansa za veći rast. Velikim dijelom poduzetništvo žena je bilo odraz strukture i organizacije hrvatskog gospodarstva, a temeljilo se na promijeni ukusa i trendovima. Nasuprot današnjem stanju, u 21. stoljeću uočavaju se sličnosti u ekonomiji i društvu kao što su liberalizacija, društvene promjene, recesija, promjena zakonskih regulativa. 14
Manjak financijskog i ljudskog kapitala tijekom 19. i 20. stoljeća sprječavalo je žene da sudjeluju u svijetu velikih poduzetnika, no sve više osiguravaju poziciju kod samozapošljavanja i vođenja malih obrta i poduzeća. Strategija preživljavanja bila je životna strategija kod poduzetničkih pothvata žena tijekom prošlog stoljeća. 4.2. Žene u poduzetništvu Sa izjednačavanjem prava između žena i muškaraca, zadnjih dvadeset godina pojavljuju se žene koje pokreću i vode poduzeća. Žene u poduzetništvu su prepoznate kao element koji pridonosi gospodarskom rastu i postiže demokratsko društvo u jednakosti spolova. Poduzetništvo se prepoznaje kao privlačan i značajan korak u karijeri žena, no poduzetnica je znatno niža nego poduzetnika što je uočljivije u društvima srednje ekonomske razvijenosti. Bitno je izgraditi poduzetničko okruženje koje bi pružilo jednake prilike za oba spola tako što bi se osigurali poslovi za veći broj žena. Osim gospodarskog rasta i pozitivnih promjena u društvu, poduzetništvo osnažuje žene, daje im moć da uvedu promjene u državi. Tim promjenama stavaraju se nova radna mjesta, inovacije te se razvija kreativnost. Kao što možemo vidjeti žensko poduzetništvo ima velika i značajan potencijal, no poduzetnice se susreću s mnogi prijetnjama, ali i prilikama koje im se pružaju na tržištu rada. Problem može nastati u tome što žene nemaju pozitivne primjere koje bi ih potaknuli na poduzimanje poduzetničkog pothvata. Danas se medijski slabo izlažu uspješne žene, a sama literatura naglašava poduzetništvo u muškom rodu te možemo reći da su žene poduzetnice nevidljive u raznim literaturama. Prema analizi nastavnih materijala (Kolega i suradnici, 2011.) koji nas uče o poduzetništvu uglavnom dominiraju primjeri o uspješnim poduzetnicima gdje nema niti jednog primjera uspješnog ženskog poduzetništva. Prema Green i Cohen (1995) poduzetnik je poduzetnik, nije bitna veličina, oblik, boja, spol. Neka istraživanja pokazuju sličnosti muškaraca i žene kod poduzetničkog pothvata, ali i razlike koje se odnose na izbor područja rada, financiranje, edukaciji i potporama. Malaya (2006) prikazuje nam razlike između muškaraca i žena poduzetnika. U sljedećoj tablici je prikazano redoslijedom po važnosti, od važnijih do manje važnih razlika. 15
Tablica 2. Razlike između žena i muškarac u poduzetništvu prema važnosti MUŠKARCI Generiranje prihoda/profita Pružanje kvalitete proizvoda / usluge kupcima Uspostavljanje ravnoteže između posla i obiteljske odgovornosti Redoviti izvor prihoda za život Poboljšanje kvalitete života zaposlenika Biti u mogućnosti nastaviti/razvijati poslovanje Širenje poslovanja Pružanje mogućnosti zapošljavanja ljudi Stjecanje financijske neovisnosti Pružanje adekvatne potpore obitelji ŽENE Generiranje prihoda/profita Pružanje kvalitete proizvoda / usluge kupcima Pružanje mogućnosti zapošljavanja ljudi Uspostavljanje ravnoteže između posla i obiteljske odgovornosti Poboljšanje kvalitete života zaposlenika Biti u mogućnosti nastaviti/razvijati poslovanje Redoviti izvor prihoda za život Biti u stanju iskoristiti talent i vještine Iskorištavanje poslovne prilike Stjecanje financijske neovisnosti Izvor: Izrada studenta prema podacima Malaya M, F. (2006). Muška uloga u poduzetništvu uključuje osobine kao što su aktivnost, nezavisnost, ambicioznost, dominantnost i samopouzdanje. Žensku ulogu najviše karakteriziraju osobine kao što su: suosjećanje, nježnost, osjetljivost, usmjerenost na osjećaje drugih, urednost, obzirnost i toplina (Bijelić i sur., 2003.) prema Živoder, Kolega (2014.) Neke još od istaknutih osobina žena u vođenju poslova su da su visokoobrazovane, sklone preuzimanju rizika te imaju razvijen poduzetnički pothvat. Smatra se da žene u poslu promišljaju svestranije i realnije od kolega poduzetnika, uvažavaju tuđa mišljenja i savjete. Spremne su slušati i razumijeti ljude oko sebe, koristiti suvremena rješenja, sudjelovati u timskom radu, dopustiti sudjelovanje suradnika u odlučivanju. Nakon utvrđivanja razlika i osobina, bitno je naglasiti i čimbenike koje utječu na (ne) uspješnost žena poduzetnica. Neki od čimbenika koji utječu na stvaranje i razvoj poduzeća su: financije, pristup tržištu, osposobljavanje, poslovna mreža i politika. 16
Financije su ključan čimbenik kod svakog stvaranja poduzeća. Žene tu imaju manje mogućnosti s obzirom na muški spol u smislu traženja kredita. Postoji nepovjerljivost samih kreditnih zajednica prema ženama i njihovom uspjehu u poslovanju i sposobnosti vraćanja kredita. Mnoge žene posjeduju potrebna stručna znanja i vještine, kreativnost za pokretanje vlastitog posla, ali nemaju ravnopravan pristup zajmovima i informacijama bez čega ne mogu uspješno voditi posao. Drugi istaknuti čimbenik je pristup tržištu, što zahtjeva stručnost, znanje i kontakte. Važna je stručnost i znanje s obzirom na to kako strateški djelovati na tržištu. Pod kontaktima smatra se poznavanje drugih poduzetnika i osoba koji mogu uvelike pomoći razvijanju poduzetništva. To može biti velika prepreka posebno ženama na početku svog pothvata. Treći čimbenik koji se ističe je osposobljenost što znači obrazovanje žena. Šezdesetih godina manje od pet posto žena je bilo magistri znanosti, dok danas je to poraslo na pedeset posto žena koji se odlučuju pohađati poslijediplomske studije i tako ulagati u svoje znanje. Pružanja nejednakih prilika za obrazovanje muškarcima i ženama dovodi do nižeg BDP-a. (Vašiček, Sikirić 2012). U nastavku su prikazano stope obrazovanja žena nasuprot muškaraca u Hrvatskoj tijekom godina, odnosi se na magistre znanosti, magistre i sveučilišne specijaliste. Grafikon 1. Stopa obrazovanja u RH žena i muškaraca 120 100 80 60 40 20 0 44,4 41,8 53,8 69,5 62 79,6 72,6 55,6 58,2 46,2 30,5 38 20,4 27,4 1962. 1970. 1980. 1990. 2000. 2010. 2012. Muškarci Žene Izvor: Izrada studenta prema podacima s www.dzs.hr (Žene i muškarci u Hrvatskoj 2015.) Prema podacima u grafikonu, stopa obrazovanja žena 60-ih godina je bila 20,4%. Možemo vidjeti da se tijekom godina mijenja stopa i zadnji podaci iz 2012. godine nam pokazuje da je stopa obrazovanja žena veća nego kod muškaraca. 17
Poslovne mreže obuhvaćaju manje znanja kod pregovaranja i poslovnih kontakta te nošenja s birokracijom. Nailaze na problem pristupa informacija, jer u većini poslovnih mreža su dominantni muškarci koji imaju predrasude o ženama. Zadnji čimbenik je politika na koje žene poduzetnice teže utječu. Nedostatak informacija je ključan razlog ograničavanja žena za ulazak u politiku. Važno je istaknuti još jednu prepreku, ali i presrasudu kod žena poduzetnica, a to je majčinstvo. U Hrvatskoj rođenje djeteta stvara rizik majki da se posvete svome poslu, stvaraju se poteškoće u usklađivanju poslovnog i obiteljkog života. Realno je da žene obavljaju više kućanskih poslova za razliku od muškog spola. Istraživanja kažu da 35% žena je uključeno u brigu o djeci i njihovom obrazovanju, dok to čini 22,6% muškaraca. Kućanske poslove obavlja 80,7% žena, dok je postotak muškaraca koji se posvećuju kućanskom radu 32,8%. U Hrvatskoj taj udio je dosta visok kao i u drugim državama Europe. Predrasuda koja je još uvijek prisutna u našem društvu i u Hrvatskoj je o tome da su muškarci glava kuće, koji prehranjuju svoju obitelj, a žene su majke, kućanice koje vode brigu o djeci i kućanstvu. Za primjer, vlasti u Švedskoj teže da osiguraju dovoljno odgojnih ustanova za brigu o djeci uz pristupačnu cijenu dok su majke zaposlene. Tako pružaju mogućnost zapošljavanja žena na puno radno vrijeme. Žene se u Švedskoj mogu vrlo brzo vratiti na svoje radno mjesto bez obzira na dob svog djeteta. Otvaranjem odgojnih ustanova otvaraju se i nova radna mjesta gdje prevladavaju žene. Švedska ima danas najviše stope zaposlenosti radne snage u Europi zahvaljujući provođenju mjera među kojima je i ova navedena (Vašiček, Sikirić, 2012) Hrvatsko zakonodavstvo je po tom pitanju odlučilo uključiti i muškarce te je promijenilo sustav o roditeljskim dopustima kako bi se povećala uključenost muškog spola u brigi o djeci. Tome na kraj pokušavaju i stati mnoge nevladine udruge koje s jedne strane osnažuju poduzetnice u njihovom pothvatu, a s druge strane pokušvaju promijenti tradicionalnu patrijarhalnu obiteljsku strukturu, jedne od najistaknutijih udruga su Udruga Krug i Udruga Domine. Prepreke za rješavanje problema kod jačanja poduzetništva žena su nezaposlenost žena, jaz između aktivnosti između žena i muškaraca i nezastupljenost žena na upravljačkim tijelima. Prema podacima DZS prikazani su podaci stopi aktivnosti žena i muškaraca te njihovoj zaposlenosti i nezaposlenosti. Podaci se odnose na zadnje kvartal u 2013. i 2014. godini. 18
Grafikon 2. Stopa nezaposlenosti, zaposlenosti i aktivnosti muškaraca i žena (2013.-2014.) Stopa nezaposlenosti 18,3 17,6 Stopa zaposlenosti 43 42,1 2014. 2013. Stopa aktivnosti 52,6 51,2 0 10 20 30 40 50 60 Izvor: Izrada studenta prema podacima s www.dzs.hr (Žene i muškarci u Hrvatskoj 2015.) Grafikon 3. Podaci o stopi nezaposlenosti, zaposlenosti i aktivnosti muškaraca u RH ('13./'14.) Stopa nezaposlenosti 18,1 17,5 Stopa zaposlenosti 48,8 47,5 2014. 2013. Stopa aktivnosti 59,6 57,6 0 10 20 30 40 50 60 70 Izvor: Izrada studenta prema podacima s www.dzs.hr (Žene i muškarci u Hrvatskoj 2015.) 19
Grafikon 4. Podaci o stopi nezaposlenosti, zaposlenosti i aktivnosti žena u HR (2013. 2014.) stopa nezaposlenosti 18,5 17,7 Stopa zaposlenosti 37,6 37,2 2014. 2013. Stopa aktivnosti 46,2 45,3 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 Izvor: Izrada studenta prema podacima s www.dzs.hr (Žene i muškarci u Hrvatskoj 2015.) Iz prikazanog uočavamo upravo problem nezaposlenosti žena nasuprot muškaraca koji je u rastu. Muškarci su aktivniji od žena, više je zaposlenih, no ne treba zanemariti i podatke da broj žena zaposlenih raste te one postaju sve aktivnije u poduzetništvu. Globalno, uključujući i našu zemlju, diskriminacija žena se događa na raznim segmentima, a to su: rodna segmentacija u pojedinim zanimanjima, diskriminacija prilikom zapošljavanja, jaz plaća s obzirom na rod, slabije mogućnosti napredovanja te dvostruka i višestruka opterećenja obiteljskim, poslovnim i kućnim poslovima (Galić, Nikodem, 2009) Podaci o ženama poduzetnicama različiti su od zemlje do zemlje, od regije do regije. Ulazak žena u poduzetništvo se odvija pod drugačijim okolnostima: u siromašnim zemljama prevladava poduzetništvo iz nužde ili potrebe, one su pretežno iz kućanstava s nižim prihodima i duže vremena bezuspješno traže posao. Za njih je ključno dobiti osnovnu obuku za vođenje osnovnih poslovnih operacija. U bogatijim zemljama, čini se da žene ulaze u poduzetništvo zbog uočene prilike te tako odgovaraju na iste utjecaje kao i muškarci. U većini zemalja broj žena u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca poduzetnika no postoje i zemlje gdje žensko poduzetništvo dominira. Na primjeru Hrvatske, pomoću TEA pokazatelja u sljedećoj tablici su prikazani rezultati poduzetničke aktivnosti po regijama u Hrvatskoj za 2013. godinu. 20
Tablica 3. Poduzetnička aktivnost M/Ž po regijama u HR REGIJE MUŠKARCI ŽENE TEA M/Ž Zagreb 14,23 7,38 1,93 Sjeverna Hrvatska 8 3,37 2,37 Slavonija 9,56 4,49 2,13 Lika i Banovina 16 1,25 12,80 Istra i Kvarner 13,59 6,56 2,07 Dalmacija 14,84 8,45 1,76 Izvor: Izrada studenta prema podacima iz Strategiji razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. Iz priloženog možemo vidjeti da je najveća poduzetnička aktivnost muškaraca u Lici i Banovini, a žena u Dalmaciji gdje je i najmanji jaz između muškaraca i žena po pokrenutim poslovima. Kod žena je najizraženije pokretanje posla zbog nužnosti, primjerice nezaposlenost. Tu se stvara problem pripremljenosti žena za takvu aktivnost, to potvrđuje i statistički podaci da samozaposlene žene imaju veću stopu izloženosti rizika od siromaštva (20,4% žene; 16,4% muškarci). U nastavku su prikazani grafikoni u kojima su izneseni podaci međunarodnog projekta GEM koji omogućava praćenje promjena u poduzetničkoj aktivnosti žena i usporedbu korištenjem standardiziranog istraživačkog pristupa. Pomoću TEA pokazatelja koji nam pokazuje broj novo pokrenutih poslovnih pothvata, utvrđeno je jaz između žena i muškaraca. U 2013. godini u Hrvatskoj dijeljenjem TEA pokazatelja muškaraca i žena dobijemo rezultat da je 2,24 puta više muškaraca poduzetnički aktivni, dok je kod EU zemalja nešto manji broj, on iznosi 1,86 puta više muškaraca aktivnih u usporedbi sa ženama. 21
Grafikon 5. Poduzetnička aktivnost muškaraca i žena u HR za 2013. prema TEA pokazatelju Muškarci Žene Izvor: Izrada studenta prema podacima iz Strategiji razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. Grafikon 6. Poduzetnička aktivnost muškaraca i žena u EU za 2013. prema TEA pokazatelju Muškarci Žene Izvor: Izrada studenta prema podacima iz Strategiji razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. 22
4.3. Karakteristike i osobine žena poduzetnica: Prema radu Vidović (2010) možemo izdvojiti nekoliko karakteristika žena poduzetnica: - Žene posvećuju veću brigu za zaposlene, kvaliteti i međuljudskim odnosima - Manje je hijerarhije u ženskom poduzetništvu - Poduzetnice više podupiru zaposlenike u njihovim ambicijama - Više ulažu u obrazovanje - Poslovni uspjeh postižu zadovoljstvom kupaca, razvijanjem zaposlenih i profitom - Žene kao poduzetnice imaju više razumijevanja za porodiljske dopuste te pružaju fleksibilno radno vrijeme - Poduzeća koja osnivaju i vode žene su manja, sporije rastu te su time sigurnija i zatvaraju manje radnih mjesta - Kod financiranja žene su opreznije s kreditima, zadužuju se onoliko koliko smatraju da će moći vratiti Glavna osobina je kreativnost, posjedovanje potrebnih znanja i vještina koje su nužne za otvaranje poduzeća. Osobine koje također posjeduju današnje žene poduzetnice su da su visokoobrazovane, imaju razvijen poduzetnički duh te su sklone preuzimanju rizika. Žene razmišljaju dublje, shvaćaju podrobnije, rado uvažavaju tuđe mišljenje i savjete. Za razliku od muških kolega, bolje razumiju okolinu, koriste timski rad i grupno odlučivanje. Poduzetnice često uključuju svoje zaposlenike, obitelj i prijatelje u donošenje odluka vezanih za razvijanje poduzetničkog pothvata. 4.2. Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj (2014.- 2020.) Strategija razvoja poduzetništva žena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. je gospodarski dokument koji je obveza država članica EU. Strategija treba doprinijeti smanjenja rodne ne uravnoteženosti u različitim područjima javnog života (od ekonomskog, akademskog do političkog). Strategija za razdoblje od 2014. je nastavak na Strategiju za razdoblje 2010.-2013. Jedna od rijetkih zemalja koje imaju Strategiju razvoja poduzetništva žena je Republika Hrvatska. Članstvo u EU nas obvezuje da se promiče ravnopravnost između muškaraca i žena, jednake mogućnosti i ne diskriminacija. Države članice su obvezne izraditi nacionalne strategije kojima bi bio cilj povećati udjel žena na vodećim pozicijama, prikupljati statističke podatke i izrađivati godišnja izvješća o ženskom poduzetništvu na nacionalnoj razini, a posebno omogućiti ženama usklađivanje poslovnog i obiteljskog života kroz različite programe uz korištenje europskih fondova. Prepreke pri izradi same Strategije i 23