UTJECAJ UVOĐENJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE NA ODRŽIVI RAZVOJ ENERGETSKOG SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE S OSVRTOM NA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA SAŽETAK Bernard Franković, Paolo Blecich i Andreja Hustić Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet Rijeka., Hrvatska Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. Zagreb, Hrvatska Između političkih ciljeva i stvarnih mogućnosti u Republici Hrvatskoj trenutno postoji veliki raskorak, ponajviše zbog aktualne gospodarske situacije. Stoga je opisanoj problematici zamjene konvencionalnih izvora energije obnovljim izvorima potrebno pristupiti krajnje oprezno, promatrajući energetske ali vrednujući ponajprije ekološke i ekonomske pokazatelje. Potrebno je obuhvatiti sve specifičnosti elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske i analizirati dosadašnji utjecaj implementacije obnovljivih izvora energije na razvoj elektoenergetskog sektora i ekonomski rast Republike Hrvatske. Potrebno je ispitati da li je i u kojoj mjeri implementacija obnovljivih izvora energije imala ekološki efekt (smanjenje emisija stakleničkih plinova), procijeniti vanjske troškove koji bi mogli nastati zbog daljnjih promjena strukture sustava uslijed povećanja udjela intermitentnih izvora energije, te procijeniti optimalnu dinamiku za daljnu provedbu poticajnih mjera za OIE projekte u Republici Hrvatskoj s obzirom na njene trenutne energetske potencijale. Iznimno je bitno ispitati spremnost i kapacitete sustava zemalja regije (BiH, Crna Gora, Mađarska i Srbija) da kompenziraju varijacije nastale uslijed primjene intermitentnih izvora energije. Kako se ovakav način kompenzacije može provesti stvaranjem zajedničkoj energetskog tržišta koje je u planu EU, potrebno je ispitati i sagledati mogućnosti i opasnosti na koje Republika Hrvatska može naići. Osobito je zanimljivo potencijalno smanjenje emisija stakleničkih plinova uvođenjem obnovljivih izvora energije čime bi Hrvatska mogla postati konkurentnija pri trgovanju emisijama stakleničkih plinova. Naposljetku potrebno je u radu sagledati koliki je udio i koje su mogućnosti malih proizvođača obnovljive energije (do 35 kw instalirane snage), a koji napajaju mrežu distribucije Ovakva detaljna analiza trebala bi u konačnici dati zaključak o tome koliko aktualne mjere doprinose održivom razvoju energetskog sektora u Republici Hrvatskoj, te dati uvid u daljnje mjere kojima bi se osiguralo isto. INFLUENCE OF IMPLEMENTATION OF RENEWABLE ENERGY SOURCES ON SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF ENERGETIC SYSTEM OF THE REPUBLIC OF CROATIA WHIT A FOCUS ON GREENHOUSE GAS ABSTRACT Between political objectives and real possibilities in the moment, there is a large gap, mainly because of the current economic situation. Therefore, the described problems of replacing conventional energy sources renewable sources must be approached with extreme caution, watching valuing energy but primarily environmental and economic indicators. It is necessary to address all the specifics of the Croatian electricity system and to analyze the impact of the implementation of renewable energy on the development of the power sector and the economic growth of the Croatian. It is necessary to examine whether and to what extent the implementation of renewable energy sources have environmental effects (reduction of greenhouse gas emissions), to estimate the external costs that may arise due to further changes in the structure of the system due to the increasing share of intermittent energy sources, and to estimate the optimal schedule for further implementation of incentive measures for renewable energy projects in the Republic of Croatia in terms of its current energy resources. It is extremely important to examine the readiness and capacity of the system of countries in the region (Bosnia and Herzegovina,
Montenegro, Hungary and Serbia) to compensate for variations resulting from the application of intermittent energy sources. How does this kind of compensation can be carried out by creating a common energy market that is in regard to the EU, it is necessary to examine and assess the possibilities and dangers that the Republic of Croatia may encounter. Particularly interesting is the potential reduction of greenhouse gas emissions by introducing renewable energy which Croatia could become more competitive in trading greenhouse gas emissions. Finally, it is necessary to work to look at what proportion and what are the possibilities of small producers of renewable energy (up to 35 kw of installed capacity), and that power distribution network Such a detailed analysis should ultimately give a conclusion on how current measures contribute to sustainable development of the energy sector in the Republic of Croatia, and provide insight into further measures to ensure the same.
UVOD Znanstvene i sve brojnije potvrde dramatičnosti klimatskih promjena dovele su do rasta globalne svijesti o potrebi poduzimanja globalnih mjera o smanjenju emisije stakleničkih plinova, posebice CO2, koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva (ugljen, nafta, prirodni plin). S tim u vezi došlo je do većeg zanimanja za razvoj i korištenje tehnologija za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije kao što su energija sunca, vjetra, geotermalna energija, energija mora, biomasa (drvni otpad, otpad životinjskog podrijetla, itd.), bioplin itd. Jednako tako, porasla je i svijest o potrebi učinkovitijeg korištenja energetskih resursa čime se dodatno utječe na smanjenje emisija CO2 stakleničkog plina. Energetska politika suvremenih razvijenih zemalja kao bitnu odrednicu ima supstituciju energetskih izvora baziranih na fosilnim gorivima obnovljivim izvorima energije, te programima energetske učinkovitosti. Tako npr. Europska unija ima za cilj ostvariti proizvodnju 20% primarne energije do 2020. godine, što podrazumijeva značajna ulaganja u nove obnovljive izvore energije i transportne sustave kojima se energija prenosi do krajnjih korisnika. Republika Hrvatska također slijedi ciljeve zacrtane od strane Europske unije, prvenstveno stoga što je preuzela takve obaveze u procesu pregovora pristupanju Europskoj uniji. Međutim, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, implementacija obnovljivih izvora velike snage nailazi ne samo na tehnološke probleme, nego i na probleme osiguravanja dovoljne razine investicija u nadogradnju već postojećih transportnih mreža i proizvodnih sustava s klasičnim izvorima, koje su nužne za priključenje novih obnovljivih izvora. S obzirom da između političkih ciljeva i stvarnih mogućnosti sadašnjeg sustava u Republici Hrvatskoj postoji veliki raskorak, potrebno je sagledati što je u sustavu potrebno učiniti, i koliko će to koštati krajnje potrošače, da bi se ostvario politički proklamirani cilj. Vrlo slična situacija je i u drugim europskim i svjetskim zemljama. Osnovna poruka je da obnovljivi izvori energije koštaju, i da društvo mora biti spremno podnijeti trošak njihovog uvođenja u relativno kratkom roku, kako bi se na vrijeme pripremilo za razdoblje u kojem će izvori fosilnih goriva, naročito nafte, presušiti. Isto tako, države moraju biti spremne na neminovan značajan porast cijene energije u relativno kratkom roku. Postojeći elektroenergetski sustavi nisu do sada bili razvijeni za potrebe prijema velikog udjela intermitentnih izvora energije, tj. onih čija proizvodna snaga može varirati u vrlo velikom opsegu vrijednosti, bez tehničke mogućnosti osiguravanja približno stalne razine proizvodnje, promatrano na razini kratkog vremenskog intervala (do jednog sata). S obzirom da elektroenergetski sustav počiva na stalnom izjednačavanju proizvedene i potrošene energije na mreži, uz održanje stabilne frekvencije i napona, varijacije proizvodne snage intermitentnih izvora potrebno je u realnom vremenu kompenzirati pomoću klasičnih elektrana čijom proizvodnom snagom je moguće dovoljno brzo upravljati (hidroelektrane i plinske elektrane). Npr. snaga koju isporučuje vjeroelektrana ovisi o brzini vjetra, koja se može mijenjati u vrlo širokim granicama u vrlo kratkom vremenu. S druge strane, u Republici Hrvatskoj, kao i u široj regiji, već desetljećima se provodi politika držanja cijene električne energije približno na razini troškova, a ponekad čak i ispod nje. U takvoj situaciji poduzeća u elektroprivrednoj industriji ne mogu ostvariti gotovo nikakav porast. Vrlo slična situacija je i u drugim elektroprivrednim poduzećima regije južne i jugoistočne Europe, tako da se ne može ni u kom slučaju govoriti o subvencioniranju elektroprivrede od strane države, što je uobičajena ideja koja se susreće u literaturi o reformi elektroenergetskog sustava tranzicijskih zemalja. No opet s druge strane gledišta prema Protokolu iz Kyota Hrvatskoj je dopuštena emisija CO2 u ukupnom iznosu od 34,64 milijuna t/g. Smatra se da se smanjenje emisija CO2 najučinkovitije može realizirati u energetskom sektoru, a posebno u proizvodnji električne energije primjenom obnovljivih izvora energije (OIE). Trenutna cijena emisijskih prava za CO2 na EU ETS tržištu iznosi 5-7 EUR/t, no, očekuje se da će cijena emisijskih prava za CO2 iznositi preko 15 EUR/t.
Po statističkim podacima o udjelu OIE Republika Hrvatska se nalazi u prosjeku članica EU. Međutim, podaci o potrošnji i vlastitoj proizvodnji električne energije bez emisija CO2 (hidroelektrane, vjetroelektrane i nuklearna elektrana Krško) za 2012. godinu otkrivaju manjak električne energije od oko 10.200 GWh. Uvoz navedene količine električne energije znači u periodu kroz 8 godina zahtjeva sredstava u iznosu od preko 4.000 milijuna EUR, a proizvodnja u postojećim domaćim termoelektranama (uvoz goriva i kupovina prava za emisije CO2) znači kroz 8 godina sredstva u iznosu od oko 7.400 milijuna EUR. Hipotetska proizvodnja u novim termoelektranama na ugljen značila bi ukupna sredstva kroz 8 godina u iznosu od oko 4.300 milijuna EUR, a proizvodnja u novim termoelektranama na plin značila bi kroz 8 godina ukupna sredstva u iznosu od oko 6.000 milijuna EUR. Kako se radi o ogromnim sredstvima koja se odlijevaju van granica Republike Hrvatske razmatrana je mogućnost proizvodnje manjkajuće količine električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE) prema preferencijama iz Nacionalnog akcijskog plana za OIE (biomasa, hidroenergija i geotermalna energija) za koje nema troškova za kupovinu prava za emisije CO2, a za neke oblike OIE (hidroenergije, geotermalna) nema niti troškova za gorivo Ustanovljeno je da zbog nedovoljnog energetskog potencijala navedenih vrsta OIE, proizvodnju električne energije od oko 10.200 GWh nije moguće u potpunosti realizirati te je nužno energetskom bilancom predvidjeti značajno veće udjele energije vjetra i Sunca za proizvodnju električne energije za koje također nema troškova za kupovinu prava za emisije CO2 i troškova za gorivo. Potrebno je provesti niz mjesra koje će omogućiti povećanje kapaciteta vjetroelektrana i solarnih elektrana kroz poticanje ulaganja potencijalnih investitora u te izvore energije. Ključne zadaće za realizaciju takvog pristupa su sljedeće: a) pojednostavniti administrativnu proceduru, b) ukinuti postojeće kvote za gradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana, c) ukloniti zapreke za priključenje vjetroelektrana i solarnih elektrana većih snaga na elektroenergetsku mrežu. Ova analiza također pokazuje da su klimatsko - energetski ciljevi EU za 2030. godinu za Republiku Hrvatsku u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnoga gospodarstva EU nedostižni bez osiguranja uvjeta za svekoliko korištenja energije Sunca i vjetra.
1. STANJE U ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE Danas je u znanstvenim i stručnim krugovima uglavnom široko prihvaćeno mišljenje o CO2 kao ključnom faktoru klimatskih promjena na koji se može djelovati ljudskom aktivnošću i na taj način utjecati na proces globalnog zatopljenja. Republika Hrvatska je potpisala Kyotski protokol u ožujku 1999. god. Tim je Protokolom Hrvatskoj određeno smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5 posto u razdoblju 2008.-2012. godine u odnosu na emisiju referentne 1990. god. što je bila teška obveza pa je Hrvatska podnijela zahtjev za povećanje kvote emisije stakleničkih plinova u odnosu na referentnu 1990. godinu. U studenom 2006. god. u Nairobiju je usvojena Odluka kojom se Hrvatskoj dopušta povećanje emisije referentne godine u iznosu od 3,5 milijuna tona ekvivalentne emisije CO2. Usvajanjem ove Odluke stvorene su pretpostavke za ratifikaciju Protokola iz Kyota koji je Hrvatski sabor ratificirao 27. travnja 2007. godine. Time je Hrvatska postala punopravna stranka Protokola sa svim pravima i obvezama 90 dana nakon ratifikacije. Prema Protokolu Hrvatskoj je dopuštena emisija CO2 u ukupnom iznosu od 34,64 milijuna t/g. S obzirom na dostignuto stanje razvoja tehnike danas se smatra da se smanjenje emisija CO2 najučinkovitije može realizirati u energetskom sektoru. To se posebno odnosi na proizvodnju električne energije, gdje su obnovljivi izvori energije (OIE) do sada odigrali značajnu ulogu u smanjenju emisija CO2 s ogromnim potencijalom za daljnje smanjenje emisija CO2. No, za proizvodnju električne energije u termoelektranama emisijska prava se moraju kupiti na EU ETS tržištu. Trenutna cijena emisijskih prava za CO2 iznosi 5-7 EUR/t. Smatra se da će povlačenjem oko 900 mil. emisijskih jedinica na EU ETS tržištu cijena emisijskih prava za CO2 prelazit će iznos od 15 EUR/t. U cilju smanjenja emisija CO2 Europska Unija postavlja cilj da do 2020. godine postigne 20% obnovljivih izvora energije u bruto potrošnji energije, pri čemu se u obzir uzimaju: a) pojedinačni državni ciljevi, b) različite početne točke svake države, c) potencijal obnovljivih izvora i d) ekonomska situacija u državama članicama. Te ciljeve slijede i druge europske države koje nisu članice EU. Grafikon 1. dostignuto stanje udjela OIE u ukupnoj energetskoj potrošnji EU u 2012. godini. (izvor Eurostat Newsrelease, 37/2014 10.3.2014)
Najveći rast od kada se prate podaci do 2012. godine su ostvareni u Švedskoj, Danskoj i Austriji, a najveći udio obnovljivih izvora energije u potrošnji energije su prije dvije godine imale Švedska s udjelom od 51%, Latvija s 35,8%, Finska s 34,3% i Austrija s 32,1%. 2. STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Prethodni podaci pokazuju kako se Republika Hrvatska nalazi u prosjeku članica EU iz čega bi se (na prvi pogled) moglo zaključiti kako se radi o razumnoj energetskoj politici u pogledu primjene OIE te da nema nikakvih razloga za zabrinutost. U sljedećoj tablici prikazana je energetska bilanca proizvodnje i potrošnje električne energije u Republici Hrvatskloj u GWh (podaci su preuzeti iz brošure Ministarstva Gospodarstva Energija u Hrvatskoj za 2012. godinu). U tablici je naveden podatak o ukupnoj potrošnji električne energije (bruto potrošnja u koju su uključeni i gubici) te podaci o proizvodnji električne energije bez emisija CO2 (domaća proizvodnja električne energije u hidroelektranama i vjetroelektranama te proizvodnja električne energije u nuklearnoj elektrani Krško). Radi preglednosti podaci u tablici su zaokruženi. Ukupna potrošnje električne energije u 2012. godini Postojeća domaća proizvodnja električne energije HE i VE Postojeća proizvodnja NE Krško (50% ukupne proizvodnje) Manjak 18.200 GWh 5.200 GWh 2.800 GWh 10.200 GWh Tablica 1. Podatak o ukupnoj potrošnji električne energije u 2012 godini Izvor: Brošura Ministarstva Gospodarstva Energija u Hrvatskoj za 2012. godinu Iz tablice ja razvidno kako se u bilanci pojavljuje manjak od oko 10.200 GWh. Navedeni se manjak u ovom trenutku može namiriti uvozom električne energije ili proizvodnjom u postojećim domaćim termoelektranama ili kombinacijom jednog i drugog. Za uvoz električne energije u navedenom iznosu od oko 10.200 GWh valja godišnje (uz pretpostavljenu cijenu od 35 EUR/MWh) izdvojiti oko 360 milijuna EUR. Kroz razdoblje od 8 godina ukupan trošak za uvoz električne energije kretao bi se oko 2.900 milijuna EUR. Uz realniju pretpostavku jedinične cijene električne energije od 50 EUR/MWh na godišnjoj razini za uvoz električne energije valjalo bi izdvojiti oko 510 milijuna EUR, što kroz razdoblje od 8 godina iznosi 4.080 milijuna EUR. Za proizvodnju navedenog manjka električne energije u domaćim termoelektranama valja kupiti emisijska prava za emisije CO2 u iznosu od oko 8 milijuna tona na godinu. Kao što je u uvodu navedeno, može se očekivati jedinična cijena emisije CO2 od najmanje 15 EUR/t. To bi na godišnjoj razini iznosilo oko 120 milijuna EUR. Kad bi se ovom trošku dodali troškovi goriva (pretežno uvozne naravi) u godišnjem iznosu od oko 800 milijuna EUR dolazimo do ukupnog iznosa od oko 920 milijuna EUR koji bi iznos bilo potrebno svake godine osigurati za proizvodnju električne energije u postojećim domaćim elektranama. Kroz period od 8 godina trošak za proizvodnju električne energije u postojećim domaćim elektranama iznosi bi oko 7.400 milijuna EUR. U Hrvatskoj se planira gradnja novih termoelektrana na ugljen i plin. Radi ilustracije navode se brojčani pokazatelji za oba slučaja. U hipotetskom slučaju podmirenja navedenog manjka električne energije iz budućih termoelektrana na ugljen (kondenzacijske termoelektrane) pripadajući godišnji trošak emisija CO2 (uz 15 EUR/t) iznosio bi oko 140 milijuna EUR, a trošak goriva oko 420 milijuna EUR što bi ukupno na godišnjoj razini iznosilo oko 560 milijuna EUR (u ovoj analizi izostavljan je investicijski trošak kao i drugi pripadajući troškovi vezani za nova postrojenja). Kroz period od 8 godina trošak za gorivo i trošak emisija CO2 iznosio bi u tom slučaju oko 4.480 milijuna EUR. U drugom hipotetskom slučaju kad bi se navedeni manjak električne energije proizveo u budućim termoelektranama na plin (kombinirani proces s parnom i plinskom turbinom) pripadajući godišnji trošak emisija CO2 (uz 15 EUR/t) iznosio bi oko 50 milijuna EUR, a trošak goriva oko 700 milijuna EUR. Ukupno godišnje to bi iznosilo oko 750 milijuna EUR (i ovdje se izostavlja investicijski trošak i drugi pripadajući troškovi vezani za nova postrojenja), a što bi kumulativno kroz period od 8 godina iznosilo oko 6.000 milijuna EUR.
Prema projekciji troškova za OIE u skladu sa ciljevima Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije u periodu od 2013. g. do 2020. g. (period od 8 godina) ukupni troškovi za isplatu poticajne cijene kumulativno bi trebali iznositi oko 1.800 milijuna EUR (prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske ti su troškovi kroz isti period od 8 godina trebali iznositi oko 2.800 milijuna EUR). 2.1 Rasploživost resursa obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj Iz prethodnih analiza je razvidno da postojeći model opskrbe električnom energijom nužno generira potrebu za ogromna financijska sredstva za uvoz električne energije, odnosno, za uvoz energenata i kupovinu emisijskih prava za CO2 bez obzira da li se radi o postojećim termoelektranama ili o termoelektranama koje se planiraju graditi. Stoga je potrebno, bez obzira na trenutno prihvatljive statističke pokazatelje o stanju razvoja OIE s obzirom na zahtjeve EU, promijeniti paradigmu energetskog razvoja RH i snažnije se osloniti na proizvodnju električne energije iz izvora koji su u pogledu emisija CO2 neutralni te koji se oslanjaju na domaće resurse smanjujući na taj način uvoznu zavisnost Republike Hrvatske. Takvi izvori su: a) biomasa, b) hidroenergija, c) geotermalna energija, d) energija vjetra, e) nergija Sunca. Za svaki od navedenih oblika obnovljive energije ne pojavljuje se trošak kupovine prava za emisije CO2, a za hidroenergiju, geotermalnu energiju, energiju vjetra i energiju Sunca nema niti troškova za gorivo. Ukupan energetski potencijal biomase u Republici Hrvatskoj iznosi oko 50 PJ (uključuje svu biomasu biljnog i životinjskog porijekla i biomasu iz otpada koja se može preraditi termokemijskim ili biokemijskim pretvorbama) iz čega se, ako se odbije ogrjevno drvo, teoretski može proizvesti oko 2.900 GWh električne energije (ili oko 28% ukupno nedostajuće energije). Uz to što je biomasa u pogledu emisija CO2 neutralni izvor energije i što je domaćeg porijekla, valja istaknuti da se energetskim transformacijama nekih oblika biomase rješavaju i ozbiljn ekološki problemi (na primjer anaerobna digestija pri kojoj se životinjski otpad pretvara i bioplin). Potencijalni doprinos biomase za proizvodnju električne energije 2.900 GWh Hidroenergija procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj postoji neiskorišteni hidroenergetski potencijal od oko 6.000 GWh što iznosi oko 59% ukupno nedostajuće energije. Taj potencijalni doprinos neiskorištene hidroenergije prikazan je sljedećom tablicom. Potencijalni doprinos novih hidroelektrana 6.000 GWh. I uz pretpostavku iskorištenja kompletnog preostalog hidroenergetskog potencijala, u bilanci se pojavljuje manjak proizvodnje električne energije od oko 1.300 GWh. Geotermalna energija tj, procjenjuje se da potencijalni doprinos geotermalne energije za proizvodnjuelektrične energije iznosi oko 400 GWh što iznosi oko 4% ukupno nedostajuće energije. Potencijal geotermalne energije 400 GWh. Dodavanjem raspoloživog potencijala geotermalne energije bilanca je i dalje negativna, tj. i dalje postoji manjak od oko 900 GWh električne energije. Energija vjetra i Sunca u praktičnom smislu su neograničeni resurs kojim se mogu nadomjestiti ne samo aktualni manjkovi proizvodnje električne energije već i kompenzirati eventualno povećanje potrošnje električne energije u budućnosti. No, za prihvat i korištenje velikih količina električne energije proizvedene u vjetroelektranama ili solarnim elektranama potrebno je bez odlaganja: a) prihvatiti raspoloživa svjetska i europska rješenja, b) uključiti se u daljnji razvoj istih te c) eliminirati barijere koje sprječavaju veću primjenu energije vjetra i Sunca za d) proizvodnju električne energije.
3. PRIJEDLOG ODRŽIVOG RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA Uz iskorištenje svih raspoloživih resursa biomase, hidroenergije i geotermalne energije u uvjetima ukupne potrošnje od 18.200 GWh pojavljuje manjak električne energije od oko 900 GWh. Stoga je nužno u bilancu uključiti i dodatnu proizvodnju električne energije od vjetra i Sunca što je prikazano sljedećim redosljedom: tablicom. - Ukupna potrošnje električne energije u 2012. Godini 18.200 GWh - Postojeća domaća proizvodnja električne energije (HE i VE) 5.200 GWh - Postojeća proizvodnja NE Krško (50% ukupne proizvodnje) 2.800 GWh - Potencijalni doprinos biomase za proizvodnju električne energije 2.900 GWh - Potencijalni doprinos novih hidroelektrana 6.00 GWh - Potencijal geotermalne energije 400 - Potencijal novih solarnih elektrana i vjetroelektrana 900 - Manjak 0 Namirenje spomenutih 900 GWh električne energije može se realizirati instaliranjem dodatnih kapaciteta u vjetroelektranama i solarnim elektranama od oko 500 MW. U cilju što bržeg eliminiranja potrebe za uvoz električne energije, odnosno, za uvoz goriva za termoelektrane i kupnju prava za emisije CO2, prednost se daje solarnim elektranama zbog kratkoće vremena njihove implementacije. Tako bi se na primjer instalacija sustava od po 10 kw na 50.000 krovova (što daje trženih 500 MW) mogla realizirati u svega nekoliko mjeseci pod pretpostavkom da se uklone barijere koje u ovom trenutku onemogućavaju realizaciju takve ideje. Valja, međutim, napomenuti da će realizacija preostalog hidropotencijala, potencijala biomase i geotermalne energije trajati godinama što će rezultirati i dalje ogromnim manjkovima električne energije proizvedene bez emisija CO2 i na osnovi vlastitih resursa. Stoga je nužan zaokret ka značajnijem korištenju energije vjetra i energije Sunca. 4. ZAKLJUČAK Scenarij koji je prikazan kao potencijalno najbolji i najisplativiji tako predviđa izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana koje bi godišnje proizvodile 5.500 GWh, izgradnju hidroelektrane koje bi proizvodile dodatnih 3.000 GWh, geotermalne sa 200 GWh, te biomase za 1.500 GWh električne energije. Osim toga bi se koristila proizvodnja iz postojećih hidroelektrana, vjetroelektrana i energije sunca, te iz NE Krško. S obzirom da ovaj prijedlog podrazumijeva praktički 100% električne energije iz OIE kod njega se očekuje i implementacija sustava za napredno vođenje mreže, izgradnja sustava za pohranu energije, te izgradnja kogeneracijskih elektrana za regulaciju.
5. LITERATURA 1. Europska Komisija; http://ec.europa.eu/energy/index_en.htm [pregledano 22.06.2012.] 2. H. Lund, "EnergyPLAN - Advanced Energy Systems Analysis Computer Model," Aalborg University, Users manual Documentation Version 8.0, 2010. 3. G. Krajačić, V.B. Mathiesen, N. Duić, and M. G. Carvalho, "Increasing RES Penetration and Security of Energy Supply by Use of Energy Storages and Heat Pumps in Croatian Energy System," in Energy Options Impact on Regional Security, NATO Science for Peace and Security Series ed., F. Barbir and Ulgiati S., Eds.: Springer, 2010, pp. 159-171. 4. Goran Krajačić et al., "Planning for a 100% independent energy system based on smart energy storage for integration of renewables and CO2 emissions reduction," Applied thermal engineering, vol. 31, pp. 2073-2083, 2011. 5. Daniel M. Kammen, Kamal Kapadia, and Matthias Fripp, "Putting Renewables to Work: How Many Jobs Can the Clean Energy Industry Generate?," University of California, Berkeley, RAEL Report 2004. 6. REN21 Renewable Energy Policy Network, "Renewables 2005 Global Status Report," Worldwatch Institute, Washington, DC, 2005. 7. O Parissis et al. (2009) COST-BENEFIT ANALYSIS. [Online]. www.storiesproject.eu 8. Pukšec, Tomislav; Mathiesen, Brian Vad; Duić, Neven. Potentials for energy savings and long term energy demand of Croatian households sector. // Applied Energy. (2012) 9. Irsag, Bojan; Pukšec, Tomislav; Duić, Neven. Long term energy demand projection and potential for energy savings of Croatian tourism-catering trade sector. // Energy (Oxford). (2012) 10. Bačelić Medić, Zlatko; Pukšec, Tomislav; Mathiesen, Brian Vad; Duić, Neven. Modelling energy demand of Croatian industry sector // The 7th Conference on Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems SDEWES Conference. 2012. 11. Pukšec, Tomislav; Lulić, Zoran; Mathiesen, Brian Vad; Duić, Neven. Energy Policy and Long Term Energy Demand of a Transport Sector: Case Study Croatia // The 7th Conference on Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems SDEWES Conference. 2012. 12. Pavković, Dragomir; Pukšec, Tomislav; Duić, Neven. Energy demand modelling for the Croatian education sector // 21 st. INTERNATIONAL SYMPOSIUM ON HEATING, REFRIGERATING AND AIR CONDITIONING / Andrassy, Mladen (ur.). Zagreb : ENERGETIKA MARKETING d.o.o., 2011. 44-45