PROFITABILNOST PROIZVODNJE JAGODE VERTIKALNOG SISTEMA UZGOJA Dušan Milić 1, Zorica Sredojević 2 Rezime Tehnologija vertikalnog uzgoja jagode nije komplikovana, ali zahteva veću negu i nadzor. I pored visokih investicionih ulaganja po jedinici kapaciteta (9.331 /plasteniku), uložena sredstva se vraćaju kroz dvogodišnji ciklus proizvodnje, tako da se proizvođač nakon povraćaja investicionih sredstava stavlja u vrlo povoljan položaj za naredni proizvodni ciklus. Najveće učešće u ukupnim troškovima proizvodnje zauzima radna snaga (76,13%) i materijalni troškovi (16,43%). U ciklusu proizvodnje jagode vertikalnog sistema uzgoja ostvarena dobit iznosi 1.054. Ključne reči: proizvodnja jagode, vertikalni sistem uzgoja, ekonomski efekti. Uvod Baštenska jagoda (Fragaria ananassa Duch) je veoma cenjena vrsta voća najranijeg vremena zrenja, koja po obimu proizvodnje u svetskim razmerama predstavlja najznačajniju vrstu među jagodastim voćem. Odlikuje se ranim stupanjem u rod (već u prvoj godini nakon sadnje), redovnim i obilnim prinosima, kao i izraženom adaptivnošću na različite tehnologije gajenja u sezonskoj i vansezonskoj proizvodnji. Plodovi su atraktivnog izgleda, prijatnog i harmoničnog slatko-nakiselog ukusa, svestrane upotrebne vrednosti što obezbeđuje jagodi dobar plasman (Mratinić, 2000). U toku poslednja dva veka stvoren je veliki broj sorti jagode (preko 20.000) različitih privredno-bioloških osobina, čije se gajenje vremenom raširilo u sve zemlje sveta (Milić i Radojević, 2003). Pored proizvodnje na otvorenom, jagoda se može uspešno gajiti i u zaštićenom prostoru, koji zahteva visoka ulaganja po jedinici proizvodnog kapaciteta. Značaj proučavanja proizvodnje jagode proizilazi iz njene visoke proizvodne i upotrebne vrednosti., kao i visokih ekonomskih efekata koji se postižu u ovoj proizvodnji. Zbog toga, osnovni cilj istraživanja je utvrđivanje investicione vrednosti, troškova redovne proizvodnje i profitabilnosti proizvodnje jagode vertikalnog sistema uzgoja. Specifičnosti sistema vertikalnog uzgoja jagode Danas postoje brojni sistemi uzgoja jagode i oni se iz godine u godinu usavršavaju i modifikuju. Osnovna podela je na uzgoj jagode na otvorenom polju i uzgoj jagode u 1 Prof. dr Dušan Milić, Departman za ekonomiku poljopribrede i sociologiju sela, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 21000, Trg Dositeja Obradovića 8, E-mail: milic@polj.uns.ac.rs 2 Prof. dr Zorica Sredojević, Institut za agroekonomiju, Poljoprivredni fakultet, Beograd Zemun, 11080, Nemanjinma 6, E-mail: zokas@agrif.bg.ac.rs 111
zatvorenom prostoru (plastenici i staklenici). Kod uzgoja jagode u zatvorenom prostoru postoje dva osnovna sistema uzgoja (pri različitim varijantama): horizontalni i vertikalni sistem sa brojnim varijantama. Najintenzivniji način uzgoja jagode predstavlja uzgoj u plastenicima i staklenicima, za ranu i za vansezonsku proizvodnju (potrošnju), kada je cena jagoda višestruko viša nego u maju/junu. Tehnologija vertikalnog uzgoja predstavlja značajno unapređenje u tehnologiji gajenja jagode u zatvorenom prostoru. Vertikalni sistem uzgoja predstavlja najintenzivniji vid proizvodnje jagoda u primeni na našim prostorima. Samim tim što se sistem smatra visokointenzivnim, to podrazumeva potrebu kontrole većeg broja parametara neophodnih za normalan rast i razvoj biljke. Ovaj sistem je karakterističan bezzemljišni način proizvodnje, što se u našim uslovima često pogrešno naziva hidroponija. Takav način uzgoja podrazumeva uzgoj jagode u specijalnim posudama od stiropora, na laganom, ocednom supstratu sa izuzetnim vodnovazdušnim režimom, uz programirano doziranje potrebnih hraniva i vode u skladu sa fenofazom biljke i uslova gajenja. Vertikalni sistem uzgoja omogućuje, pre svega, maksimalno iskorišćenje porostora uz ostvarivanje visokih i kvalitetnih prinosa po jedinici površine. Ovaj vid proizvodnje zahteva visoka investiciona ulaganja, što uslovljava i visoku cenu plodova. Međutim, analize ekonomskih i proizvodnotehnoloških aspekata jasno pokazuju da je zarada u proizvodnji jagode upravo proporcionalna nivou ulaganja po jedinici kapaciteta. Investiciona vrednost zasada jagode Prema Vuliću i sar. (2004), visina investicionih ulaganja po pojedinim voćnim vrstama veoma je različita i kreće se od 5.500 /ha za zasad šljive do 19.000 /ha jabuke, odnosno 22.500 /ha za visoko žbunaste borovnice. Tabela 1. Investicioni troškovi u proizvodnji jagode ( ) (1 =90RSD) Period zasnivanja 1 godina Period eksploatacije 2 godine Stupanje u pun rod u prvoj godini Gustina sadnje 36 sadnica po stablu, 4 po saksiji 5.250 biljaka Planirani prosečan prinos: u proleće 2x0,45kg/biljci; u jesen 1x 0,15kg/biljci 1 Dužina plastenika 30m (širina 7,4m, visina 4,7m) 3864 2 Konstrukcija sa dve folije-standardna verzija 240 3 Sistem kap po kap+ sistem finog orošavanja 220 4 Hidraulična pumpa za prihranu tečnim đubrivima 74 5 Uređaj za magnetno oplemenjivanje vode 780 6 Stubovi nosači saksija (9 komada na spratu) 645 7 Saksije od stiropora 686 8 Supstrat 1090 9 Frigo sadnice 180 10 Bela prostirka na podu plastenika 100g/kvadratu 129 11 Mreža za zasenu (30%) i zaštitu od grada (širina 9,4m) 0 12 Transport 0 13 Montaža 7908 14 Cena kompletnog plastenika sa punom opremom pdv 1423 Ukupno: 9331 Milić i Sredojević (2008) ističu, da ukupni investicioni troškovi uloženi u proizvodnju pre zasnivanja zasada jagode iznose 1.775 /hа. Ukupni troškovi zasnivanja 112
i proizvodnje jagode u prvoj i drugoj godini iznose 32.801 /ha. Troškovi podizanja najviše zavise od planirane intezivnosti proizvodnje i dužine perioda mladalačke nerodnosti vrste. Jagodaste voćne vrste stupaju u rod veoma rano. Jagoda posađena u julu ili avgustu već u maju naredne godine ostvaruje pun rod. U kombinaciji dužine plastenika 30m, širine 7,4m i visine 4,7m potrebno je: 141kom. stubova; 1.320 kom. saksija; 6.980 litara supstrata; 5.250 kom. sadnica. Cena transporta plastenika je oko 0,5-0,6 eura po pređnom km i tome treba dodati PDV 18%, a cena montaže u zavisnosti od tipa plastenika od 100 do 300 eura/kom. Od investitora se zahteva: pripremljen teren za montažu (ravan ili u max nagibu 50 cm od vrha do dna plastenika), min 2m širi i min 5m duži od željene širine/dužine plastenika, obezbeđeno pomoćno osoblje za montažu (2-5 radnika u zavisnosti od tipa plastenika) i voda za napajanje, uz prethodno izvršena hemijsku analizu iste zbog određivanja precizne recepture za prihranu vodotopivim đubrivima. Plastenik ne sme biti u senci drveća ili objekata, orijentacija mora biti u smeru najjačeg vetra i poželjan je pravac sever-jug. Ukupni investicioni troškovi iznose 9.331 eura za datu veličinu plastenika. Troškovi proizvodnje Troškovi proizvodnje obuhvataju iznose većeg broja elemenata koji u njihovoj strukturi učestvuju u različitom odnosu. Ukupni troškovi po jedinici kapaciteta uloženi u proizvodnju jagode su prikazani kompleksno, što znači da obuhvataju troškove, kako predmeta rada, tako i sredstva za rad i ljudskog rada (tabele 2 i 3). Tabela 2. Rekapitulacija troškova proizvodnje jagode po elementima ( /plasteniku) Učešće (%) 1. Sadnja 600 11,14 1.1. Radna snaga 240 -ručna sadnja živića (14 dnevnica) 140 -unošenje i nizanje saksija (10 dnevnica) 100 1.2. Mehanizacija 360 -prevoz sadnog materijala, stubova i konstrukcije plastenika 360 2. Nega u I i II godini 4140 76,88 2.1. Materijal 480 -vodotopiva i folijarna đubriva 180 -zaštitna sredstva 120 -ECmetar-ručni i phmetar ručni waterproof 180 2.2. Radna snaga 3660 -zakidanje cvetova, stolona i šišanje listova (2x3 dnevnice) 60 -jedan stalni radnik 24 meseca po 150 eura 3600 3. Berba u I i II godini 645 11,97 3.1. Materijal 405 -drvene gajbice 180 -plastična ambalaža 500 gr 1000*0,14 eura/kom 140 -plastična ambalaža 250 gr 1000*0,085 eura/kom 85 3.2. Mehanizacija 40 - Prevoz plodova 40 3.3. Radna snaga 200 -berba jagode u prvoj i drugoj godini (20 dnevnica) *10 200 Ukupno: 5385 100,00 113
Troškovi sadnje sa iznosom od 600 učestvuju sa 11,14 % u ukupnim troškovima zasnivanja zasada jagode. Troškovi nege jagodnjaka u prvoj i drugoj godini iznose 4.140, a to je 76,88 % u ukupnim troškovima proizvodnje jagode. Troškovi berbe u prvoj i drugoj godini iznose 645 i čine oko 11,97 % u ukupnim troškovima proizvodnje jagode. Tabela 3. Zbirna rekapitulacija troškova proizvodnje jagode Elementi troškova ( /plasteniku) Učešće (%) 1. Materijalni troškovi 885 16,43 2. Troškovi mehanizacije 400 7,43 3. Troškovi radne snage 4100 76,13 UKUPNO: 5.385 100,00 Troškovi radne snage sa iznosom od 4.100 učestvuju sa 76,13 % u ukupnim troškovima proizvodnje jagode. Ostvareni finansijski rezultat U ciklusu proizvodnje jagode vertikalnog uzgoja ostvarena dobit iznosi 1.054 (Tabela 4). Dobit u ovom slučaju se ne posmatra kao apsolutna kategorija, jer proizvodjaču ostaje za sledeći proizvodni ciklus celokupna konstrukcija, stubovi, saksije, oprema, tako da su investicioni troškovi neznatni. Tabela 4. Ostvareni finansijski rezultat P o k a z a t e l j ( /plasteniku) 1. Ukupni prihodi 15.770 Jesenja berba 150gr * 5250 sadnica * 3 eura/kg 2370 Prolećna berba u prvoj godini 450gr * 5250 sadnica * 3 eura/kg 7100 Prolećna berba u drugoj godini 400 gr * 5250 sadnica * 3 eura/kg 6300 2. Ukupni rashodi 14.716 Investicioni troškovi 9331 Troškovi proizvodnnje u I i II godini 5385 3. Dobit 1.054 U narednom proizvodnom ciklusu ulaganja se vrše samo u nabavku supstrata, sadnica, ambalaže i sl., što znači da je realno da se očekuje da će da se ostvari veća profitabilnost. Zaključak Tehnologija vertikalnog uzgoja jagode nije komplikovana, ali zahteva veću negu i nadzor. Po ovoj tehnologiji, jagoda se iz prirodnog staništa premešta u zaštićeni prostor, u malu saksiju i sadi sa preko 20 biljaka po metru kvadratnom. I pored visokih investicionih ulaganja po jedinici kapaciteta (9.331 /plasteniku), uložena sredstva se vraćaju kroz dvogodišnji ciklus proizvodnje, tako da se proizvođač nakon povraćaja investicionih sredstava stavlja u vrlo povoljan položaj za naredni proizvodni ciklus. Najveće učešće u ukupnim troškovima proizvodnje zauzima radna snaga (76,13%) i materijalni troškovi (16,43%). U ciklusu proizvodnje jagode vertikalnog sistema uzgoja ostvarena dobit iznosi 1.054. 114
Literatura Andrić J., Vasiljević Zorica, Sredojević Zorica (2005): Investicije - osnove planiranja i analize, Poljoprivredni fakultet, Beograd. Milić D., Radojević V. (2003): Proizvodno-ekonomska i upotrebna vrednost voća i grožđa, Novi Sad. Milić D., Sredojević Zorica (2008): Profitabilnost u proizvodnji jagode, Tematski zbornik radova/druga knjiga, Institut za ekonomiku poljoprivrede i dr., Beograd, str. 317-323. Mratinić Evica (2000): Jagoda, Draganić, Beograd. Stančević A. (1990): Jagoda i malina, Agronomski fakultet, Čačak. Veličković M. (2000): Jagodasto voće, Pekograf, Beograd. Vlahović B, Stevanović S, Tomašević D, Zelenjak M.(2006): Agrarna proizvodnja u Republici Srbiji, Društvo agrarnih ekonomista Srbije, Beograd. Vulić T, Sivčev Branislava, Aleksić V, Ruml Mirjana, Urošević M.(2004): Podizanje višegodišnjih zasada, monografija, Poljoprivredni fakultet, Beograd., Internet sajtevi: www.minpolj.sr.gov.rs www.fao.org 115
PROFITABILITY OF VERTICAL PRODUCTION OF GROWING STRAWBERRIES Dušan Milić 1, Zorica Sredojević 2 Summary Technology of vertical growing strawberries is not complicated, but requires more care and supervision. Despite the high investment per unit capacity (9,331 / greenhouse), the invested funds are returned as a two-year production cycle, so the manufacturer after the return of investment of funds placed in a very advantageous position for the next production cycle. The largest share in total production costs occupies worker (76.13%) and material costs (16.43%). In strawberry production cycle of the vertical growing system profit is 1,054. Key words: production of strawberries, vertical farming systems, economic effects. 1 Ph.D. Dusan Milic, Full Professor, Faculty of Agriculture, New Sad, Trg Dositeja Obradovića 8, E-mail: milic@polj.uns.ac.rs 2 Ph.D. Zorica Sredojevic, Associate Professor, Faculty of Agriculture, Belgrade - Zemun, Nemanjina 6, zokas@agrif.bg.ac.rs 116