24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE Kamenka Živčić Marković Tomislav Krističević Lucija Milčić Marija Fišter OD KOLUTA DO STOJA NA RUKAMA Sportska gimnastika i općenito gimnastički sportovi jedni su od najosnovnijih i najraširenijih sportskih aktivnosti. Danas u SAD-u 20 milijuna djece i odraslih uključeno je u različite gimnastičke programe, a više od 2 milijuna vježbača natječe se u različitim natjecateljskim kategorijama (USA Gymnastics, 2014). Naravno, pod time se podrazumijevaju sve sastavnice gimnastičkog sporta: sportska gimnastika (muška i ženska), ritmička gimnastika, trampolin, sportska akrobatika, aerobika i gimnastika za sve (FIG, 2014). Jedna je od najvažnijih sastavnica gimnastičkih sportova svakako akrobatika. U današnje vrijeme riječ akrobatika podrazumijeva naporne i teške vježbe koje razvijaju sposobnost kontrole kretanja u prostoru, a zahtijevaju koordinaciju, sve vrste snage, hrabrost i samokontrolu. Pojam akrobacija rasprostranjen je i u drugim oblicima djelatnosti, a rabi se pri složenim i vješto vođenim radnjama (Anić, 2010). Važnost akrobatike i njezinih sadržaja uočava se kao vrlo primjenjiv, s pristupačnim formama i načinom vježbanja, u svim granama i područjima djelatnosti te svakodnevnog čovjekova života. Primjenjuje se u svim fazama rasta i razvoja ljudskog organizma, već od najranije starosne dobi djeteta. Primjenjivala se u svim civilizacijama u povijesnom razvoju čovječanstva u različite svrhe i kroz različite oblike vježbanja te se uvrštavala u svakodnevni život kao sastavni dio opće kulture. U današnjem, modernom društvu, akrobatika egzistira u: edukaciji, natjecateljskom sportu, ostalim sportskim granama, drugim područjima sportskih djelatnosti i tjelesnih aktivnosti, kineziterapijskim programima, rekreativnom obliku vježbanja (Živčić, Krističević, 2008). Kako je jedna od najvažnijih uloga akrobatike razvoj motoričkih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnoteže; njezini sadržaji nužno se moraju provoditi i shvatiti kao sastavni, svakodnevni način vježbanja. Česti su slučajevi zaobilaženja njezinog provođenja, uz različita opravdanja (Badić i sur., 2012; Bućar Pajek i sur., 2010). No, mora se shvatiti da se kod djece javlja strah od akrobatike i sadržaja sportske gimnastike iz razloga što nisu od samih početaka bili upućeni u njihovo učenje, a ni pravilno pripremljeni za njegovo provođenje. 481
STRUČNI RADOVI IZVAN TEME 1. AKROBATSKA POČETNICA Počeci učenja akrobatskih elemenata temelje se na savladavanju osnovnih položaja tijela i dijelova tijela u mirovanju i kretanju. Na taj će način učenici steći osnove i razviti one sposobnosti koje će im olakšati učenje akrobatskih i ostalih gimnastičkih elemenata. U planovima i programima osnovnih škola sadržaji akrobatike su podijeljeni u smislene cjeline pod nazivima: kotrljanja, kolutanja, elementi upora. One obuhvaćaju jednostavne akrobatske elemenata koji su osnova akrobatskog znanja: kolut naprijed i natrag, varijante koluta naprijed i natrag, stoj na lopaticama svijeća, stoj na rukama i premet strance. No, isto tako, od 1. do 4. razreda osnovnih škola nastavne teme su osmišljene da su pojedini akrobatski elementi raščlanjeni i sadržavaju metodičke postupke učenja tehnički težih i motorički zahtjevnijih akrobatskih elemenata, kao što je npr. stoj na rukama (Živčić Marković, Breslauer, 2011; Novak i sur., 2008). Razlog tome je postupnost pripreme učenika za njihovo učenje. Najvažnije za istaknuti je kako se malo govori i razmišlja o međusobnoj povezanosti pojedinih gimnastičkih elemenata u smislu: međusobna veza i nadogradnja akrobatskih elemenata; međusobna veza i nadogradnja pojedinih položaja i elemenata na spravama (visovi i upori, uzmasi, naupori, kovrtljaji). Iz toga razloga, uvijek treba imati na umu da se ni jedna priprema učenika, kao ni jedna gimnastička tehnika ne uče zasebno, već su uvijek u međusobnoj zavisnosti. Gimnastički elementi međusobno se nadograđuju s ciljem olakšavanja savladavanja cjelokupnog osnovnog gimnastičkog programa (Broomfied, 2011; Mitchell i sur., 2002; Werner i sur., 2011). 2. MEĐUSOBNA UVJETOVANOST OSNOVNIH AKROBATSKIH ELEMENATA Za kolutanja (kolutove naprijed i natrag) potrebno je poznavanje povaljke zgrčenim tijelo pri čemu su leđa zaobljena, koljena oslonjena na prsa, a glava se nalazi u pretklonu (na prsima). One su sastavni dio metodike učenja kolutanja. Isto tako, treba znati da se prvo uči kolut naprijed iz dva razloga: djeca su sklonija kretnjama prema naprijed jer vide u kojem će se smjeru kretati, manje je zahtjevan obzirom na potrebne motoričke sposobnosti. U kolutu natrag, u završnom dijelu elementa dominira snaga ruku i ramenog pojasa koja omogućuje pravilno pružanje ruku, podizanje trupa, odriv i doskok na stopala. 482
24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE Slika 1. Pripremne vježbe i metodički postupci učenja koluta naprijed i natrag Za kolutanja je važno napomenuti da djecu prije njihovog učenja treba pripremiti na rotaciju oko poprečne osi tijela, no prvo se okretanja savladavaju oko uzdužne osi tijela u uspravnom stavu, a potom na tlu u obliku kotrljanja pruženim i zgrčenim tijelom (slika 1). Ovim vježbama ujedno poboljšavamo koordinativne sposobnosti (pri izvedbi kolutanja dominira orijentacija u prostoru) i dinamičku ravnotežu. Slika 2. Osnovne varijante izvedbe koluta naprijed i natrag 483
STRUČNI RADOVI IZVAN TEME Nakon dobro savladane tehnike koluta naprijed i natrag promjenama početnih i završnih položaja te promjenom položaja nogu tijekom kolutanja, nadograđujemo njihovu tehniku i time je usmjeravamo učenju kompleksnijih elemenata kako na tlu, tako i na drugim gimnastičkim spravama. Tako djecu učimo varijantama koluta naprijed i natrag: kolut naprijed i natrag raznožno i sklonjeno, koji će jednoga dana pomoći u učenju stoja u kolut naprijed, koluta natrag do stoja i koluta letom. No, prije nego se krene s učenjem, za školstvo, težih gimnastičkih elemenata nikako se ne smije preskočiti pravilno naučen stoj na lopaticama svijeća. Kroz kolutanja smo pripomogli u pripremi učenika za osnovnim zahtjevima u motoričkim sposobnostima kao što su: orijentacija u prostoru, fleksibilnost vratnog dijela kralježnice i dinamička ravnoteža. Slika 3. Pripremne vježbe za izvedbu stoja na lopaticama Pri izvedbi svijeće dodatno ih je potrebno pripremiti vježbama za razvoj snage mišića vrata, trupa i nogu i održavanje ravnotežnog položaja glavom okrenutom prema dolje. Ujedno svijeća je prvi neprirodan položaj s kojim se vježbač susreće u akrobatici i gimnastici, u kojem je tijelo okrenuto glavom prema dolje. Za to se na tlu uče i izvode povaljke pruženim tijelom kao i izdržaj u uporu prednjem na podlakticama pa dlanovima, pri čemu su stopala prvo oslonjena na tlo, a potom na povišenje (slika 3). Uz to se na pritkama uči: vis prednji, vis zavjesom o potkoljenice i ne baš tako lagan (ali višestrano koristan) vis strmoglavo. Sve su to položaji u kojima se dominantno razvija statička snaga trupa, koja je nužno potrebna za izvedbu, u ovom trenutku stoja na lopaticama, a poslije i stoja na rukama. Isto tako se i pospješuje stvaranje obrnutog položaja tijela glavom okrenutom prema dolje. 484
24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE Slika 4. Osnovne varijante izvedbe stoja na lopaticama S učenjem svijeće započinje se tehnikom oslanjanja ruku ispod kukova te se postupno prelazi na teže varijante koje uključuju različite položaje ruku (u zaručanju, uzručenju, dlanovima oslonjenim uz glavu) u kojima se prisiljava vježbača na pojačanu kontrolu održavanja ravnotežnog položaja snažnom aktivacijom muskulature trupa i nogu. To je ujedno i vrlo dobar put za učenje i olakšano savladavanje tehnike stoja na rukama. Kako bi svijeća postala zanimljiviji i atraktivniji element (od mišljenja koje vlada) u njezinu tehniku se nadovezuju znanja iz kolutanja pa se tako u prvom dijelu kreće iz koluta natrag sklonjenim tijelom, a u završnom dijelu element se završava kolutanjem prema naprijed (slika 4). Kada se nauči stoj na rukama ova tehnika svijeće u kombinaciji s kolutanjima direktno će utjecati na učenje stoja u kolut naprijed i koluta natrag do stoja kao prvih akrobatskih veza elemenata. Slika 5. Pripremne vježbe i metodički postupci učenja stoja na rukama 485
STRUČNI RADOVI IZVAN TEME Vrlo rijetko se susreće čovjek koji je učio gimnastičke elemente, a da mu pri tome stoj na rukama nije bio posebno intrigantan. Razlog tome je svakako što je to prvi element gdje svoje tijelo možemo održavati na dlanovima. No, stoj se uči godinama i pripada složenim akrobatskim elementima bez obzira što na prvi pogled izgleda jednostavno, ali samo kada ga prezentira dobro utrenirani gimnastičar. Uz koordinaciju i statičku ravnotežu za njegovu izvedbu je potrebna: statička snaga mišića trupa, ruku, ramenog pojasa, nogu te fleksibilnost prsnog dijela kralježnice, zglobova kukova i stražnje strane natkoljenice. Isto tako nizom metodičkih postupaka kontrolirano se provodi učenje tehnike pri čemu u slučaju pojave i najmanja greška nužno je vratiti se korak unatrag, pa čak i do pripremnih vježbi (slika 5). 3. ZAKLJUČAK Slika 6. Od kolutanja do stoja na rukama 486
24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE Primarni je cilj među stručnjacima (učiteljima, nastavnicima, trenerima i dr.) da se usuglasi način učenja pojedinog elementa tehnike. Svaka kretna struktura ima svoj, nazovimo ga idealan motorički izgled na osnovu kojega se mogu definirati: koje su to motoričke sposobnosti (odabir pripremnih vježbi); koja su to potrebna motorička i tehnička predznanja (specifične pripremne vježbe); koja je nadogradnja pojedinog elementa. Isto tako, znajući strukturu gibanja, odnosno pravilnu tehniku izvedbe, upoznati smo s greškama koje se javljaju pri lošoj izvedbi, a poznavanje metodičkih postupaka učenja omogućava njihovo otklanjanje. Ovako navedeni proces izgleda na prvi pogled jednostavan, no svakako treba imati na umu da je svaki korak precizno kontroliran i usmjeren učenju PRAVILNE tehnike. To podrazumijeva da svaka (i najmanja) pogreška i/ili (ne)utvrđeni nedostatak tijekom cjelokupnog procesa donosi loš učinak koji lančano rezultira lošom tehnikom. Loša tehnika onemogućava učenje daljnjih, složenijih gimnastičkih elemenata kako akrobatike tako i na drugim gimnastičkim spravama. Svaka tehnika ima: početni položaj, glavnu strukturu gibanja i završni položaj i uglavnom se može podijeliti na pojedine faze. To svakako olakšava učenje i primjenu određenih metodičkih postupaka kojima savladavamo jednu do najviše dvije faze i naposljetku ih povezujemo u zajedničku cjelinu finalna struktura izvedbe. U ovom dijelu svakako treba napomenuti da je svaku kretnju koja se uči potrebno precizno savladati, sve do razine automatizacije. To se specifično odnosi na osnovne i jednostavnije tehnike koje se uče u samim počecima, a koje se postupno nadograđuju u sve složenije i zahtjevnije (slika 6). Iz toga razloga učenju treba posvetiti najveći dio vremena. 4. LITERATURA 1. Anić, V. (2010). Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Liber. 2. Badić, A., Živčić Marković, K., Sporiš, G., Milanović, Z., Trajković, N. (2012). Implementation of gymnastics contents in the classroom teaching at elementary schools of osijek - baranja county. Acta kinesiologica, 1(6): 60-65. 3. Broomfied, L. (2011). Complete guide to primary gymnastics. Windsor: Human Kinetics. 4. FIG (2014). Gymnastics disciplines. Skinuto sa stranice http://www.figgymnastics.com preuzeto 14.veljače 2015. 5. Bučar-Pajek, M., Čuk, I., Kovač, M., Jakše, B. (2010). Implementation of the gymnastics curriculum in the third cycle of basic school in Slovenia. Science of Gymnastics Journal, 3(2), 15-27. 6. Mitchell, D., Davis, B., Lopez, R. (2002). Teaching fundamental gymnastics skills. Chapaign IL, USA: Human Kinetics. 487
STRUČNI RADOVI IZVAN TEME 7. Novak, D., Kovač, M., Čuk, I. (2008). Gimnastična abeceda. Ljubljana: Fakulteta za šport Univerze v Ljubljani. 8. USA Gymnastics (2014). The National Governing Body (NGB) for the sport of gymnastics in the United States/on line/. Skinuto sa stranice https://usagym. org/ preuzeto 14.veljače 2015. 9. Werner, P.H., Villiams, L.H., Hall, T.J. (2011). Teaching children gymnastics. Windsor: Human Kinetics. 10. Živčić, K., Krističević, T. (2008). Specifične pripremne vježbi u akrobatici. Kondicijski trening, 6 (1), 22-29. 11. Živčić, K., Breslauer, N. (2011). Opis nastavnih tema i kriteriji ocjenjivanja Tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi. Zagreb: LIP PRINT, Međimursko veleučilište u Čakovcu. 488