SMJERNICE ZA RAZVOJ SEKTORA BIOMETANA U HRVATSKOJ Listopad 2013 Odgovornost za sadržaj ove publikacije imaju autori. Ona nužno ne odražava mišljenje Europske unije. Niti EACI niti Europska komisija nisu odgovorni za korištenje podataka sadržanih u publikaciji.
2
SMJERNICE ZA RAZVOJ SEKTORA BIOMETANA U HRVATSKOJ Ova publikacija nastala je u okviru GreenGasGrids projekta sufinanciranog kroz program Inteligentna energija za Europu (broj ugovora IEE/10/235/S12.591589). www.greengasgrids.eu Autori: Robert Fabek, Vlatka Kos Grabar Kontakt: Energetski institut Hrvoje Požar Savska cesta 163 10001 Zagreb, Hrvatska www.eihp.hr 3
PARTNERI GREENGASGRIDS PROJEKTA German Energy Agency - dena (Germany) Fraunhofer UMSICHT (Germany) Austrian Energy Agency (Austria) Energetski Institut Hrvoje Požar -EIHP (Croatia) Agence de l Environnement et de la Maîtrise de l Energie - ADEME (France) Renewable Energy Agency REA (UK) University Szdeged (Hungary) European Biogas Association Consorzio Italiano Biogas (Italy) Agentschap NL (The Netherlands) Krajowa Agencja Poszanowania Energii KAPE (Poland) Slovenská Inovacná Eneregetická Agentúra - SIEA (Slovakia) Natural Gas Vehicle Association - NGVA 4
5
SADRŽAJ Sadržaj... 6 1. Uvod... 7 2. Proizvodnja bioplina i biometana u Hrvatskoj... 8 3. Potencijal proizvodnje biometana... 9 3.1 Otpad... 10 3.1.1 Kanalizacijski mulj... 10 3.1.2 Stajski gnoj i gnojovka s farmi... 10 3.1.3 Otpadna hrana i piće... 11 3.2 Ne-otpad (energetski usjevi)... 12 4. Usporedba potencijala biometana i potrošnje prirodnog plina... 13 5. Potencijalna uloga javnih institucija... 14 6. Poticajne mjere... 16 6.1 Trenutno stanje... 17 6.2 Preporuke... 17 7. Tehnički standardi... 19 7.1 Trenutno stanje... 19 7.2 Preporuke... 20 8. Prepreke za razvoj tržišta biometana... 22 9. Sažetak... 23 6
1. UVOD GreenGasGrids je trogodišnji Europski projekt, osnovan u sklopu programa Inteligentna energija u Europi (eng. Intelligent Energy Europe - IEE), koji ima za cilj pojačati europsko tržište biometana. Projekt će trajati do sredine 2014. godine, a koordinira ga Njemačka Agencija za Energiju (dena). Projektni konzorcij sastoji se od 13 partnera, uključujući nacionalne energetske agencije, znanstvene ustanove kao i industrijska udruženja uključena u razvoj energije iz biometana, prirodnog plina te obnovljivih izvora. Svrha ovih smjernica je ukratko opisati neophodne zadatke koje treba ispuniti, počevši od pregleda postojećeg stanja, u procesu koji se smatra ključnim za daljnji razvoj sektora biometana u Hrvatskoj. 7
2. PROIZVODNJA BIOPLINA I BIOMETANA U HRVATSKOJ Tržište bioplina u Hrvatskoj je u svojoj početnoj fazi. Ulagači su uglavnom u fazama izrade studija izvodljivosti i pred-izvodljivosti u svrhu razvoja projekata bioplina. Za sada ne postoje bioplinska postrojenja u kojima se bioplin pročišćava do razine biometana. Trenutno u Hrvatskoj postoji 12 bioplinskih postrojenja koja su u pogonu (Tablica 2.1.), odnosno: 1 vezano za odlagalište komunalnog otpada (2 MWel), 2 postrojenja uz pročišćavanje otpadnih voda (3 MWel) i 9 poljoprivrednih bioplinskih postrojenja (8,1 MWel). Osim navedenih postrojenja, postoji oko 60 bioplinskih postrojenja na čekanju za izdavanje odobrenja za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača. Svi ovi projekti bioplina prvenstveno su usredotočeni na proizvodnju električne energije. Ne postoje bioplinska postrojenja za proizvodnju biometana. Tablica 2.1. Bioplinska postrojenja u Hrvatskoj Postrojenje Lokacija Snaga (HROTE), kw Odlagalište Jakuševac Grad Zagreb 2000 Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda Zagreb Bioplinsko postrojenje Tomašanci 2 Bioplinsko postrojenje Ivankovo 2 Bioplinsko postrojenje Ivankovo Bioplinsko postrojenje Tomašanci Bioplinsko postrojenje u sklopu farme pilića Rosulje Bioplinsko postrojenje Mala Branjevina 1 Bioplinsko postrojenje Mala Branjevina 2 Grad Zagreb 3000 Osječko-baranjska županija Gorjani 1000 Vukovarsko-srijemska županija Ivankovo 1000 Vukovarsko- srijemska županija Ivankovo 1000 Osječko-baranjska županija Gorjani 1000 Sisačko-moslavačka županija Dvor 135 Osječko-baranjska županija Vuka 1000 Osječko-baranjska županija Vuka 1000 LANDIA Gradina Vukovarsko srijemska županija Tordinci 1000 Bioplinsko postrojenje Gradec Pročišćavanje otpadnih voda Karlovac Zagrebačka županija Gradec 1000 Karlovačka županija nije raspoloživo Od ukupnog broja postrojenja za proizvodnju bioplina njih devet kao sirovinu koristi poljoprivredne proizvode. Dva postrojenja kao ulaznu sirovinu koriste kanalizacijski mulj, a jedno bioplinsko postrojenje radi na deponijski plin. 8
3. POTENCIJAL PROIZVODNJE BIOMETANA Značajne količine sirovina kao što su stajski gnoj, gnojovka, žetveni ostatak, organska frakcija mulja dobivena pročišćavanjem otpadnih voda, organski otpad iz mliječne i prehrambeno-prerađivačke industrije, ugostiteljskih djelatnosti i kućanstava mogu se iskoristiti u proizvodnji bioplina. Ugrubo bismo ih mogli podijeliti na sirovine dobivene poljoprivrednom proizvodnjom te na ostali organski otpad. Nusproizvodi poljoprivredne proizvodnje Stajski gnoj i gnojovka količinski su najzastupljeniji nusproizvodi u poljoprivrednom sektoru i tradicionalna sirovina za proizvodnju bioplina. Njihovim korištenjem u proizvodnji bioplina smanjuje se emisija stakleničkih plinova te se dobiva kvalitetno organsko gnojivo za poboljšanje kvalitete tla. Kao nedostatak ove sirovine u usporedbi s organskim otpadom ili energetskim usjevima navodi se značajno manja energetska vrijednost. Iz tog razloga potrebni su veći volumeni reaktora i troškovi ulaganja po proizvedenom kwh nego u slučaju proizvodnje iz sirovina s većom energetskom vrijednošću. Energetski usjevi mogu se ciljano uzgajati za proizvodnju bioplina. Usjevi s visokim prinosom kao kukuruz, cikla, krumpir i travnata silaža također se mogu koristiti kao supstrat u procesu AD. Miješanje energetskih usjeva s gnojovkom iz farmi učestala je praksa s ciljem povećanja prinosa i stabilizacije procesa. Uzgoj biljaka za proizvodnju bioplina omogućuje poljoprivrednicima ostvarivanje dodatnog prihoda. U razdobljima bogatih prinosa kada postoji višak poljoprivrednih proizvoda ili u slučaju vremenskih nepogoda kada ti proizvodi nisu odgovarajuće kvalitete da bi se koristili za hranu, usjevi se ipak mogu iskoristiti kroz proizvodnju bioplina. Ostali organski otpad Ostali otpad kojim se dobiva biomasa za proizvodnju bioplina čine organski dio komunalnog otpada, kanalizacijski mulj dobiven obradom otpadnih voda, klaonički otpad te otpad iz supermarketa kojeg čini meso i ostali prehrambeni proizvodi s isteklim rokom trajanja. Prije procesa anaerobne digestije otpad prikupljen iz prehrambeno-prerađivačke industrije, s tržnica i supermarketa te komunalni otpad potrebno je obraditi i odvojiti nečistoće kao što su plastika ili ostaci pakiranja proizvoda. Zbog toga se ovaj proces razlikuje od anaerobne digestije koja kao ulaznu sirovinu koristi poljoprivrednu biomasu ili kanalizacijski mulj. Ostaci životinjskog podrijetla zahtijevaju posebnu kontrolu te su propisana pravila postupanja i iskorištavanja životinjskih nusproizvoda. U ovom je slučaju potrebno pažljivo upravljanje i odgovarajuća tehnologija bioplinskog postrojenja. Kanalizacijski mulj odnosi se na ostatke dobivene obradom otpadnih voda. Anaerobna digestija je vrlo učinkovita tehnologija za ovu vrstu otpada jer smanjuje volumen i hlapljivost mulja. Ostatak digestata, nakon provjere sadrži li toksične elemente, može se transportirati do odlagališta otpada ili iskoristiti kao gnojivo za biljke prilikom uređenja okoliša. 9
U nastavku je određen potencijal proizvodnje bioplina/biometana u Hrvatskoj i to s obzirom na vrstu sirovine koja se koristi. Sirovine su podijeljene u nekoliko kategorija: kanalizacijski mulj, stajski gnoj i gnojovka s farmi, otpadna hrana i piće (otpad) te usjevi (ne-otpad), te je napravljena procjena potencijala za 2020. godinu. 3.1 OTPAD Hrvatska svake godine stvara velike količine otpadnog stajskog gnoja i gnojovke te otpadne hrane koje su dostatne za proizvodnju značajnih količina metana. Glavninu otpadnih sirovina za AD čine otpadna hrana i piće, kanalizacijski mulj te gnojovka i stajski gnoj (poljoprivredni otpad). 3.1.1 KANALIZACIJSKI MULJ U Hrvatskoj su trenutno u radu dva postrojenja za proizvodnju bioplina vezana uz postrojenja za obradu otpadnih voda. Prema podacima Statističkog ljetopisa RH 2012. u 2011. godini otpadnih voda iz javne kanalizacije bilo je 342 800 000 m 3, a u razdoblju do 2020. godine očekuje se porast od 30%. Pročišćavanjem tek trećine ukupne količine otpadnih voda dobiva se potencijal od 11,1 x 10 6 m 3 bioplina odnosno potencijal od 5,1 x 10 6 m 3 biometana (Tablica 3.1.). Tablica 3.1. Potencijal za bioplin i biometan iz kanalizacijskog mulja (2020.) Sirovina Ukupna količina otpadnih voda (2020) Potencijalne sirovine za proizvodnju bioplina Potencijal za proizvodnju bioplina Potencijal za proizvodnju biometana Kanalizacijski mulj 445 x 10 6 m 3 134 x 10 6 m 3 11,1 x 10 6 m 3 62,9 GWh 5,1 x 10 6 m 3 48,4 GWh Izvor: EIHP 3.1.2 STAJSKI GNOJ I GNOJOVKA S FARMI Iz dostupnih podataka o broju goveda, svinja i peradi procijenjeno je koliki udio od ukupnog broja bi se mogao iskoristiti u proizvodnji bioplina odnosno biometana. Naime, u obzir su uzete farme s većim brojem životinja (više od 100 goveda, više od 1 000 svinja odnosno više od 50 000 pilića po turnusu) budući da male farme samostalno ne mogu proizvoditi dovoljno sirovina za jedno bioplinsko postrojenje. No, postoji i mogućnost udruživanja farmi na određenom području, te se na taj način može uzeti u obzir i sirovina koju stvaraju male farme. U tom bi slučaju i ukupni potencijal bio veći. Ovdje je dan realan pregled trenutnog stanja, bez pretpostavki o udruživanju i drugih akcija koje bi se mogle poduzeti u budućnosti sa svrhom povećanja proizvodnje. Pretpostavka za razdoblje do 2020. godine jest da će količina goveda biti jednaka količini koja se uzgaja danas, ali će u velikoj mjeri doći do okrupnjavanja farmi, tj. smanjit će se broj malih obiteljskih gospodarstava, a povećati broj većih farmi. Prema tome, povećat će se broj goveda potencijalnih za proizvodnju bioplina. 10
Potencijal proizvodnje bioplina iz stajskog gnoja, svinjske gnojovke te gnoja peradi procijenjen je na 215,7 x 10 6 m 3, dok potencijal proizvodnje biometana iznosi 84,9 x 10 6 m 3 (Tablica 3.2.). Tablica 3.2. Potencijal bioplina i biometana iz stajskog gnoja i gnojovke s farmi (2020) Sirovina Potencijalna sirovina za proizvodnju bioplina Potencijal proizvodnje bioplina Potencijal proizvodnje biometana Stajski i svinjski gnoj 23% stajskog i svinjskog gnoja 204,8 x 10 6 m 3 1 161 GWh 82,6 x 10 6 m 3 781 GWh Gnoj pilića i peradi 30% gnoja pilića i peradi 10,9 x 10 6 m 3 67 GWh 2,3 x 10 6 m 3 22 GWh Ukupno 215,7 x 10 6 m 3 1 228 GWh 84,9 x 10 6 m 3 803 GWh Izvor: EIHP 3.1.3 OTPADNA HRANA I PIĆE Prema Planu gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. 2015. godine napravljena je procjena o količini komunalnog otpada u 2020. godini. Budući da udio biorazgradivog otpada u ukupnoj količini komunalnog otpada iznosi 28 40% (u proračunu je korištena procjena od 30%), dobiven je iznos od 520 000 t organske komponente komunalnog otpada. Prema istom Planu određen je cilj da se do 2020. godine udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora smanjiti na 35% masenog udjela biorazgradivog komunalnog otpada koji je proizveden 1997. godine. Uz navedene uvjete potencijal biometana dobiven iz ove sirovine iznosi 24,8 x 10 6 m 3. Tablica 3.3. Potencijal bioplina i biometana iz otpadne hrane i pića (2020) Sirovina Tone komunalnog otpada Organski dio otpada Potencijal proizvodnje bioplina Potencijal proizvodnje biometana Komunalni otpad 1,72 x 10 6 t 0,52 x 10 6 t 41,4 x 10 6 m 3 235 GWh 24,8 x 10 6 m 3 235 GWh Organski otpad iz klaonica i otpad nastao obradom mesa 145 200 t 6,4 x 10 6 m 3 36 GWh 3,8 x 10 6 m 3 36 GWh Ukupno 47,7 x 10 6 m 3 271 GWh 28,7 x 10 6 m 3 271 GWh Izvor: EIHP 11
Pri određivanju ukupnog potencijala u obzir su uzeti i nusproizvodi životinjskog podrijetla u koje se ubrajaju klaonički otpad i meso s isteklim rokom trajanja. Gospodarenje ovakvom vrstom otpada regulirano je Pravilnikom o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovu uništavanju. Procijenjeni potencijal proizvodnje biometana iz ove sirovine iznosi 3,8 x 10 6 m 3. 3.2 NE-OTPAD (ENERGETSKI USJEVI) Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 800 000 ha neobrađenog poljoprivrednog zemljišta što predstavlja značajan potencijal za proizvodnju energetskih usjeva. U svrhu određivanja potencijala proizvodnje biometana procijenjeno je da bi prethodno definiranim farmama potencijalnim proizvođačima bioplina bilo moguće pridružiti otprilike 49 500 ha poljoprivrednog zemljišta u 2020. godini koje se može koristiti za proizvodnju energetskih usjeva. Na osnovu toga dobiven je potencijal proizvodnje biometana iz energetskih usjeva (u 2020. godini) od 63,3 x 10 6 m 3. Tablica 3.4. Potencijal bioplina i biometana iz energetskih usjeva (2020) Sirovina Površina (ha) Potencijal proizvodnje bioplina Potencijal proizvodnje biometana Energetski usjevi Izvor: EIHP 49 500 173,3 x 10 6 m 3 860 GWh 63,3 x 10 6 m 3 598 GWh Ukupni potencijal proizvodnje bioplina određen prema kriterijima vezanim za svaku pojedinu vrstu sirovine iznosi 447,8 x 10 6 m 3, odnosno 2 421 GWh. Procijenjeni potencijal proizvodnje biometana je manji za oko 30% u odnosu na ukupnu proizvodnju bioplina i iznosi 182 x 10 6 m 3 (1 720 GWh). Pretpostavljeno je da će se preostali bioplin u iznosu od 700 GWh koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije jer zbog malih količina na pojedinačnim lokalitetima njegovo pročišćavanje do razine biometana ne bi bilo ekonomski isplativo. Tablica 3.5. Ukupni potencijal bioplina i biometana u Hrvatskoj (2020) Potencijal proizvodnje bioplina Potencijal proizvodnje biometana 447,8 x 10 6 m 3 2 421 GWh 182 x 10 6 m 3 1 720 GWh Izvor: EIHP 12
4. USPOREDBA POTENCIJALA BIOMETANA I POTROŠNJE PRIRODNOG PLINA Proizvodnjom biometana i njegovim korištenjem putem postojeće mreže prirodnog plina smanjila bi se potreba za uvozom prirodnog plina budući da Republika Hrvatska ne proizvodi dovoljne količine prirodnog plina za svoje potrebe. Za 2020. godinu dobiven je potencijal od 182x10 6 m 3 biometana. Ukupna potrošnja prirodnog plina u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina iznosi oko 3 200x10 6 m 3. Dakle, uz zadržavanje postojeće potrošnje prirodnog plina, udio biometana u ukupnoj potrošnji prirodnog plina iznosio bi oko 5,7%. Ako u obzir uzmemo samo potrošnju prirodnog plina u kućanstvima u iznosu od 670x10 6 m 3, tada bi udio biometana iznosio oko 27,2%. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 4.1. Tablica 4.1. Udio biometana u potrošnji prirodnog plina 2020. godine Ukupna potrošnja prirodnog plina 3 165 x 10 6 m 3 Potrošnja prirodnog plina u kućanstvima 670 x 10 6 m 3 Potencijal biometana 2020. 182 x 10 6 m 3 Udio biometana u ukupnoj potrošnji plina 5,7% Udio biometana u potrošnji plina u kućanstvima 27,2% 13
5. POTENCIJALNA ULOGA JAVNIH INSTITUCIJA U hrvatskom zakonodavstvu bioplin se eksplicitno spominje u više od 20 zakonodavnih dokumenata za čiju su implementaciju odgovorne različite institucije. Najvažniji zakonski propisi u Republici Hrvatskoj u području energetike, zaštite okoliša i poljoprivrede navedeni su u nastavku u Tablici 5.1. Tablica 5.1. Zakonski propisi vezani uz bioplin i biometan Energetika Zaštita okoliša Poljoprivreda Zakon o energiji (NN 120/12) Direktiva 2009/28/EZ Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (130/05) Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. 2015. godine (NN 85/07) Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08) Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 87/09) Zakon o tržištu plina (NN 28/13) Direktiva o odlagalištima 1999/31/EZ Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09) Okvirna direktiva o otpadu WFD (2008/98/EZ) Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom (NN 43/09, 87/12) Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09, 145/10, 26/11, 144/12) Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05) Institucije Europske unije te vlade država članica izradile su velik broj scenarija, politika i smjernica vezanih uz biometan. Značajan broj zakona, pravila i direktiva preuzet je iz tih dokumenata te je prilagođen hrvatskoj legislativi. Trenutna energetska politika Europske unije može se sažeti u tri glavna cilja do 2020. godine: o o o smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% u odnosu na emisije iz 1990. na razini Europske unije; udio od 20% obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u EU s određenim ciljevima za države članice; smanjenje potrošnje energije za 20% u odnosu na projekcije. 14
Također, postoje i posebni ciljevi do 2020. za obnovljivu energiju za transport (10%) i dekarbonizaciju goriva za transport (6%). Nacionalni energetski akcijski planovi za obnovljive izvore energije koje su izradile vlade država članica trebaju osigurati ostvarenje ovih ciljeva na razini EU. Green Paper 1 A 2030 framework for climate and energy policies usmjerava pažnju na potrebu za novim mjerama u većini država članica kako bi ispunile ciljeve do 2020. godine uzimajući u obzir mjere potpore i sve teži pristup financiranju u trenutnoj ekonomskoj krizi. Green Paper 2 ne potvrđuje udio od 30% obnovljive energije kao cilj za 2030. godinu, nego zaključuje da bi ciljeve za 2030. godinu vezane uz obnovljive izvore energije trebalo pažljivo razmotriti budući da će se mnogi izvori u tom razdoblju natjecati s novim tehnologijama s niskim udjelom ugljika. Svaki cilj ili politika o obnovljivoj energiji treba uzeti u obzir održivost, troškove, razvoj tehnologije i inovacijski potencijal određenog izvora energije. Iz svih navedenih preporuka može se zaključiti da bi Hrvatska više pažnje trebala usmjeriti na bioplin i biometan, budući da istraživanja pokazuju da postoji značajan potencijal ovih izvora energije koji bi mogli imati važnu ulogu u ostvarivanju ciljeva Europske unije. Za proizvođače bioplina i biometana te proizvođače opreme i onih koji rade na razvoju tehnologija za proizvodnju bioplina/biometana vrlo je važan stabilan zakonodavni okvir. Investitori u bioplinska/biometanska postrojenja zahtijevaju stabilne uvjete za razdoblje dulje od jednog desetljeća u protivnom ti kapaciteti neće biti sagrađeni te samim time neće biti proizvodnje bioplina/biometana. To bi značilo da se mjere potpore koje su vrijedile u vrijeme izrade projekta ne smiju negativno mijenjati tijekom čitavog životnog vijeka projekta. Samo nekoliko članica Europske unije je na nacionalnoj razini donijelo eksplicitne ciljeve za biometan. U Hrvatskoj je razvoj tržišta biometana i njegove proizvodnje tek u početnoj fazi. Općenito se može reći da postoje tri ključna pitanja u razvoju tržišta biometana u Hrvatskoj: 1. Postoji li odgovarajuća zakonska regulativa koja omogućava nesmetanu i efikasnu uspostavu proizvodnje biometana? 2. Postoje li kvalitetni financijski mehanizmi potpore za proizvodnju biometana? 3. Je li pitanje priključka na plinsku mrežu riješeno na odgovarajući način? Jednu od ključnih uloga u razvoju tržišta biometana imaju upravo kreatori politike koji rješavanjem gore navedenih pitanja mogu stvoriti preduvjete koji će omogućiti investiranje u proizvodnju biometana te njegovo korištenje putem mreže prirodnog plina. 1 [COM (2013) 169] 2 [COM (2013) 169] 15
6. POTICAJNE MJERE Jedno od važnih postignuća institucija EU u pogledu razvoja OIE jest usvajanje ciljeva za razvoj OIE širom EU. Budući da su se države članice EU protivile ovlastiti EU da koristi stroge mjere za provedbu ciljeva vezanih uz OIE, dogovoreno je da zemlje članice dostave nacionalne akcijske planove (NAP) Europskoj komisiji (EK). Europska komisija zadržava pravo pokrenuti potrebne procese protiv onih članica EU čiji akcijski plan ne ispunjava uvjete. Još jedan veliki uspjeh bio je uvođenje novog instrumenta širom EU - jamstava o podrijetlu (GoOs, eng. Guarantees of Origin) za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora. U osnovi, GoO prikazuje lokaciju, tehnologiju i vrijeme za energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora, čime taj instrument omogućuje proizvođačima da pokažu da je njihova energija generirana korištenjem (održivih) obnovljivih izvora. Najčešće su ta jamstva korištena za dokazivanje porijekla obnovljive energije povezane s razotkrivanjem mješavine goriva koje koriste opskrbljivači energije. Budući da GoO igra samo informativnu ulogu i ne predstavlja zasebno dobro s kojim se trguje, smatra se dodatkom u trgovini električnom energijom. Države članice EU primijenile su svoje sustave potpora za OIE isključivo na nacionalnoj razini, umjesto na razini cijele Europske unije, te je stoga širok spektar poticaja postavljen u različitim zemljama. Najčešće korištene mjere su: Feed-in tarife (zajamčene tarife, povlaštena cijena proizvedene energije) koje pružaju fiksnu cijenu koja je iznad tržišne cijene; Sistemi bazirani na kvotama, koji koriste zelene certifikate podložne trgovanju, sa ciljem poticanja investiranja u OIE; Poticaji za ulaganja. Direktiva o obnovljivim izvorima energije određuje kriterije održivosti za biogoriva koja se koriste u Europskoj uniji. Upotreba dodatnih kriterija država članica nije dozvoljena. Biometan, ako se koristi kao gorivo za transport, podliježe u tu skupinu kriterija. Sva biogoriva proizvedena u EU moraju zadovoljavati kriterije Direktive o obnovljivim izvorima energije kako bi se dobila potpora vlade te ostvarili ciljevi vezani uz obnovljivu energiju. Skupina kriterija održivosti ima za cilj unaprijediti proizvodnju biometana u održivom obliku fokusirajući se na nekoliko ključnih točaka: Smanjenje emisija stakleničkih plinova; Bioraznolikost; Zemljište s visokom zalihom ugljika. 16
6.1 TRENUTNO STANJE U Hrvatskoj, najvažniji poticajni sustavi su sljedeći: fiksna feed-in tarifa za OIE u skladu sa Zakonom o električnoj energiji, nacionalne potpore iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U listopadu 2013. godine Vlada je usvojila Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije, kao što je predviđeno novom EU direktivom o obnovljivim izvorima energije. Sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora započeo je 2007. godine kada je Hrvatska uvela tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije (NN 63/12, 121/12, 144/12). U Hrvatskoj ne postoje feed-in tarife za proizvodnju biometana, ali postoje feed-in tarifni sustavi za električnu energiju proizvedenu iz bioplina. Ovisno o veličini postrojenja, ove feed-in tarife za bioplin proizveden iz poljoprivrednih supstrata i bio-otpada variraju od 1,12 HRK/kWh do 1,42 HRK/kWh (otprilike 15 cent/kwh do 19 cent/kwh). Za plin iz odlagališta i kanalizacijskog mulja naknada je jednaka prosječnoj cijeni proizvodnje električne energije u vrijeme sklapanja ugovora. Feed-in tarife dodjeljuju se na rok od 14 godina. Poticaji za ulaganja Poticaji za ulaganja općenito se mogu provesti kao: Investicijski poticaji kao izravne subvencije kapitalnih ulaganja po kw nazivnog kapaciteta ili kao postotak troškova ulaganja. U osnovi, takav pristup je relativno jednostavan i vrlo direktno usmjeren poticaj. S druge strane, takve izravne subvencije u kapitalna ulaganja su podložne zloporabi, stoga je neophodan strogi nadzor; Investicijske porezne olakšice služe kako bi smanjile kapitalne troškove tako što dopuštaju smanjenje poreza investitorima (smanjenje osnovice koja se oporezuje odbitkom (dijela) ulaganja od osnovice koja se oporezuje). Takvi sustavi mogu biti poticajni, međutim skloni su uvećanju stope smanjenja poreza investitorima, umjesto ostvarenja proizvodnje električne energije. Osim toga, takav sustav nije transparentan, što bi moglo dovesti do povećane složenosti i smanjenja učinkovitosti; Ostali poticaji mogu biti izuzeća od uvoznog carinjenja. Kao i kod svih investicijskih poticaja, postoji rizik da dio poticaja bude zadržan od strane dobavljača kroz veće cijene. 6.2 PREPORUKE U postojećem stanju tržišta su strogo nacionalna u smislu potpora dodijeljenih samo domaćoj proizvodnji. U cilju poticaja trgovine, posebice prekogranične trgovine (time se potencijalno pruža pravi poticaj za sektor biometana), potreban je učinkovit sustav za izdavanje, registraciju, predaju i otkazivanje certifikata za međunarodnu trgovinu biometanom - što omogućuje priznavanje tih potvrda u svakoj od država članica. Naravno, dvostruko računanje mora biti isključeno 3. 3 Izvor: Green Gas Grids, Wellinger A., Kovacs A., Baldwin J. Mezullo W.; Discussion Paper on Biomethane Focus Issues: Sustainability, Technical Standards, Trade and Country Targets, p.25 Jan. 2012 17
Stoga postoji potreba za jasnim razlikovanjem utrživih certifikata (dokumenti imaju svoje svojstvene tržišne vrijednosti, mogu se prodati, kupiti, može se trgovati s njima neovisno od samog proizvoda, kao sa EECS zelenim certifikatima električne energije) od dokumenata koji služe kao dokaz podrijetla ili druge kvalitete proizvoda, ali nemaju vlastitu vrijednost na tržištu. Uzimajući ovo tumačenje kao temelj u Europi do sada nije uspostavljen sustav izdavanja i trgovanja biometanskim certifikatima 4. Na temelju rezultata Green Gas Grids projekta u ovoj se fazi preporuča poticanje osnivanja nacionalnih biometanskih registara u svakoj zemlji sudionici te snažna podrška širokoj suradnji i usklađivanju tih nacionalnih registara, umjesto da se trenutno potiče uspostava središnjeg europskog biometanskog registra 5. Široka suradnja i koordinacija između nacionalnih registara biometana bit će prvi važni koraci u stvaranju uvjeta za slobodnu prekograničnu trgovinu biometanom u Europi. Za razvoj prekogranične trgovine biometanom važno je da se biometan iz uvoza tretira na isti način kao i biometan proizveden unutar zemlje. Bilo kakva mjera potpore za lokalno proizvedeni biometan (FIT, porez, naknada, itd.) također bi trebala biti omogućena i za biometan uvezen iz druge države članice EU-a na isti način i u istom obujmu. Dakako, uvezeni biometan trebao bi imati sva potrebna svojstva te biti potvrđen od strane nadležnog nacionalnog registra. Najvažnije je da se isključi mogućnost dvostrukog korištenja mjera potpora te dvostruko računanje. Prema tome, postoji velika potreba za poticajnim akcijama unutar procesa budućeg razvoja nacionalnih biometanskih registara te (dugoročno) u stvaranju europskog sustava trgovanja biometanskim certifikatima. Takvu potporu trebaju osigurati: Državni političari; Državna bioplinska/biometanska udruženja; Regulatorne agencije u slučaju kada one određuju (barem djelomično) okvir za ulagačke poticaje; Odgovarajuća ministarstva unutar svojih zadataka i nadležnosti; Europska komisija putem zahtjeva Austrije za proširenjem GreenGasGrids projekta ili sredstvima od sukcesijskog projekta koji će slijediti takve ciljeve. 4 Izvor: Green Gas Grids, Kovacs A.; Working Group on Biomethane Trade Discussion Paper #2. p 3 March 2013. 5 Izvor: Green Gas Grids, Kovacs A.; Working Group on Biomethane Trade Discussion Paper 2. p 7 March 2013. 18
7. TEHNIČKI STANDARDI Kao što postoji potreba za usklađivanjem nacionalnih registara za pregled dokumenata koji služe kao dokaz porijekla i ostalih kvaliteta proizvoda, ali nemaju vlastitu tržišnu vrijednost, isto tako postoji i snažna potreba za usklađivanjem tehničkih standarda kako bi se omogućila upotreba biometana, čija kvaliteta treba biti u unaprijed definiranim granicama, širom cijele Europe. Ovaj postulat osobito vrijedi u prometnom sektoru u cjelini, a posebno za kamione, za koje postoji prijedlog direktive koja se bavi infrastrukturom za alternativna goriva. 7.1 TRENUTNO STANJE U sklopu Green Gas Grids projekta radna skupina se bavi usklađivanjem tehničkih standarda u biometanskom sektoru. Kako bi ostvarila svoje ciljeve, radna skupina usredotočena je na sljedeće teme: Ulazne specifikacije za plinsku mrežu (ključna pitanja - kisik, siloksani i CV); Koji parametri kvalitete plina se prate i koliko često (kontinuirano ili periodično); Standardi za postrojenje za utiskivanje biometana u plinsku mrežu; Razlike u državama članicama; Kapacitet/kompresija mreže, odgovornosti; Efikasnost nadograđivanja (gubici metana, potrošnja energije). Iako je u međuvremenu postignut značajan napredak, niz točaka još uvijek je otvoren za raspravu, bilo zbog pouzdanosti podataka koje je tek potrebno sastaviti ili zato što relevantni podaci još uvijek nisu dostupni te stoga moraju biti dio budućih istraživačkih projekata 6 : Sumpor; Siloksani; Elementi u tragovima koji mogu imati utjecaj na zdravlje; Modeli izloženosti za te elemente u tragovima; Kisik; Vodik; Metanski broj (parametar povezan s rizikom od lupanja u motorima, usporedivo sa oktanskim brojem za tekuća goriva). Tehnički standardi za biometan i prirodni plin u Hrvatskoj Hrvatski Zakon o tržištu plina (NN 28/13) utvrđuje pravila i mjere za obavljanje energetskih aktivnosti u sektoru prirodnog plina, uključujući i ukapljeni prirodni plin (u daljnjem tekstu: UNP), prava i obveze sudionika na tržištu plina, razdvajanje djelatnosti operatora sustava, pravo pristupa treće strane sustavu prirodnog plina te otvaranje tržišta prirodnog plina (u daljnjem tekstu: plina). 6 Izvor: Green Gas Grids, Wellinger A., Standards for biomethane as vehicle fuel and for injection into the natural gas grid, March 2013, p. 10 19
Pravila uspostavljena ovim Zakonom te uredbe donesene temeljem ovog Zakona također se primjenjuju na bioplin, plin proizveden iz biomase i ostale vrste plinova ukoliko se takvi plinovi mogu tehnički te na siguran način transportirati sa plinom kroz plinski sustav. U uvjetima za distribucijski sustav potrebno je odrediti zahtjeve za kvalitetom te moguće integracijske točke relevantne za integraciju i transport biogenih plinova. Operator distribucijskog sustava naplaćuje operatoru postrojenja troškove nastale tijekom početnog uspostavljanja veze bioplinskog postrojenja s distribucijskom mrežom u obliku naknade za pristup mreži. Ove bi troškove u potpunosti trebao snositi opskrbljivač bioplinom. Zahtjevi za kvalitetu plina Zahtjevi za kvalitetom plina za prirodni plin definirani su u Mrežnim pravilima za pristup transportnom sustavu plinovoda (NN 126/03), međutim tamo se ne spominju zahtjevi za kvalitetom bioplina. Mrežni operator određuje minimalne zahtjeve kvalitete bioplina za siguran rad. Opći uvjeti za integraciju bioplina u mrežu su određeni, ali ne postoje posebna tehnička pravila ili prioritetni pristup za biogene plinove. Zakonski ne postoje nikakve prepreke za ubrizgavanje biometana u mrežni sistem niti za porijeklo sirovine za proizvodnju bioplina niti za miješanje bioplina izvan zadanih specifikacija (pročišćen, ali sa velikim udjelom CO 2) sa prirodnim plinom u mreži ako mješavina plinova u potpunosti odgovara zahtjevima prirodnog plina. Maksimalni sadržaj propana te viših ugljikovodika iznosi 6% kako bi se biometan podesio tako da bude unutar zadanih specifikacija (drugim riječima, u potpunosti kompatibilan sa prirodnim plinom). Za ubrizgavanje u mrežu te za korištenje kao goriva u vozilima nisu predviđeni drugačiji standardi. Zahtjevi kvalitete bioplina jednaki su kao i zahtjevi za kvalitetom prirodnog plina. 7.2 PREPORUKE Preporučuje se pratiti daljnji proces usklađivanja na razini EU te usvajati nova dostignuća kako bi se utro put za širu primjenu biometana, čime se pridonosi mnogim općepoznatim socijalnoekonomskim koristima. U tom smislu, potrebna je dodatna srednje i dugoročna podrška od strane: Nacionalnih bioplinskih/biometanskih zajednica putem uske suradnje sa zajednicama kao na primjer Udruga vozila na prirodni plin (eng. NGVA, Natural Gas Vehicle Association) ili sa proizvođačima automobila, autobusa, kamiona, itd.; Nacionalnih institucija za standardizaciju, putem suradnje sa relevantnim institucijama na razini EU; Odgovarajućih ministarstava unutar svojih zadataka i nadležnosti; Europske komisije, putem zahtjeva Hrvatske za proširenjem GreenGasGrids projekta ili sredstvima od sukcesijskog projekta koji će slijediti takve ciljeve. Za bolje i učinkovitije korištenje biometana iz plinske mreže postoje još neke stvari koje treba uzeti u obzir. Kao prvo, važan čimbenik u registriranju količine biometana je bilanca mase. U sustavu bilance mase, punjenje i povlačenje je provjereno i zabilježeno u relevantnim registrima. U Direktivi 2009/28/EC u članku 18 (1) ("bilanca mase") sustav bilance mase definiran je kao elektronički 20
registar koji se koristi kako bi se pratio tok (utiskivanje - trgovina - povlačenje) biometana koji se utiskuje u mrežu prirodnog plina. Druga važna stvar jest ta da je, do trenutka kada se sektor biometana razvije do određene razine, potrebno pripremiti odgovarajuću infrastrukturu za plin. Danas u većini dijelova Europe još uvijek ne postoji dovoljan broj plinskih postaja kao ni dovoljan broj vozila na plin. Partneri GGG projekta pozdravljaju mjere koje su predložene od strane Europske komisije za čistu energiju za prijevoz koje imaju za cilj poticanje primjene europske plinske infrastrukture za transportna goriva. RED metodologija za LCA razvijena je za izračun emisija stakleničkih plinova iz čvrste biomase i bioplina koji se koriste za proizvodnju topline i električne energije, te pokriva svaki korak od proizvodnje sirovina do proizvodnje energije. To omogućuje proizvođačima biometana i ostalim sudionicima proizvodnje biometana analizu životnog ciklusa emisija iz bioenergije iz različitih sirovina, proizvodnih procesa i prijevoznih sredstava te procjenu emisija vezanih uz proizvodnju biometana preko životnog ciklusa bioenergije od uzgoja do prerade i injektiranja u mrežu. Primjena ovog postupka u svim državama članicama će: - pomoći proizvođačima biometana prijavu stvarnih i dosljednih emisija; - osigurati potpunu kompatibilnost s RED metodologijom za izračun emisija stakleničkih plinova; - omogućiti potpunu procjenu učinka sirovina za anaerobnu digestiju i SYNGAS tehnologiju u pogledu ciljeva za poboljšanje životnog ciklusa emisija. Jedinstveni standardi europske kvalitete biometana imaju veliki značaj za industriju. Dvije glavne prednosti su u tome što standardi pružaju potrebne tehničke smjernice za tvrtke koje rade na razvoju bioplinskih tehnologija (proizvodnja biometana) te jačaju povjerenje kupaca biometana. S druge strane, njihova primjena će poboljšati trgovinu i korištenje biometana. 21
8. PREPREKE ZA RAZVOJ TRŽIŠTA BIOMETANA U Hrvatskoj do sada sustavno nisu razmatrane koristi od utiskivanja biometana u plinsku mrežu te do sad nije primijenjen sustav financijskih potpora koji bi ulagačima bio predvidiv, pouzdan te bi im dao sigurnost za planiranje i ulaganje. Rješavanje ovih pitanja nužno je za uspostavu tržišnih aktivnosti vezanih za biometan. Osim toga, tijekom održanih radionica ustanovljeno je da postoje određene prepreke vezane za ishođenje odobrenja za izgradnju bioplinskih postrojenja, kao što je dugotrajna procedura, neočekivano povećanje troškova, itd.; međutim do danas ne postoje praktična iskustva u Hrvatskoj kada se radi o postrojenjima za proizvodnju biometana. Općenito, glavne prepreke bioplinu su natjecanje sa već ustaljenom praksom, visoki troškovi i prije same implementacije, niska sigurnost ulaganja, nesigurnost u dostupnost sirovine te visoke cijene sirovina, niska potražnja prirodnog plina tijekom ljeta u široko-rasprostranjenim niskotlačnim mrežama te nedostatak financijske i političke podrške, ali i nedostatak informacija. 22
9. SAŽETAK Proizvodnja biometana te njegovo utiskivanje u mrežu prirodnog plina ima rastuću važnost iako je trenutno na niskoj razini. Glavni razlozi za takvo stanje su sljedeći: Ne postoji financijska podrška za proizvodnju biometana ili njegovo utiskivanje u plinsku mrežu; Ne postoji financijska podrška za proizvodnju biometana i njegovo korištenje kao pogonskog goriva; Ne postoje specificirani tehnički standardi za biometan; Nedostaje usklađivanje širom EU vezano za: o registre (kasnije za trgovanje certifikatima) i o tehničke standarde. Ovi nepovoljni aspekti su trenutno glavne barijere za dobivanje koristi koje proizlaze upotrebom biometana, a to su: Smanjenje emisije stakleničkih plinova; Smanjenje ovisnosti o uvozu energije; Ostali socijalno-ekonomski aspekti kao što su: o Stvaranje održivih radnih mjesta u ruralnim područjima; o Povećanje istraživačkih i razvojnih djelatnosti vezano za iskorištavanje potencijala koji proizlaze iz takozvane druge i treće generacije (plinovitih) goriva; o Smanjivanje regionalne ovisnosti o uvozu; o Itd. Za savladavanje tih prepreka potrebna je politička podrška, ali i financijska potpora bez koje nije moguća realizacija proizvodnje biometana. Također, vrlo je važno da se poveća svijest javnosti o ovoj temi. Dionici (poduzeća i nevladine trgovinske organizacije) trebaju pojačati svoju aktivnost kako bi šira javnost razumjela važnost proizvodnje i korištenja biometana. Otpor lokalnog stanovništva prema podizanju postrojenja za proizvodnju bioplina/biometana u susjedstvu treba shvatiti ozbiljno i mora se rješavati u toku razvoja projekata. 23