VII. Ekonomske, sociokultuološke i ekološke implikacije turističkog razvoja 2016/17 asistent: Ante Mandić ante.mandic@efst.hr 120 nova zgrada 211 EFST Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja
Sadrţaj Uvod 1. Ekonomske implikacije turističkog razvoja 1. Ekonomski učinci turistike potrošnje 2. Mjerenje ekonomskih učinaka turističke potrošnje - Turistički multiplikator 3. Turistički multiplikator? 2. Sociokulturološke implikacije turističkog razvoja 1. Mjerenje sociokulturnih učinaka turizma 3. Ekološke implikacije turističkog razvoja Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 2
Uvod Turizam predstavlja jednu od ključnih dijelatnosti, generatora gospodarskog razvoja u brojnim zemljama. Tome u prilog govore podaci o kretanjima udjela turizma u BDP-u, doprinosa zapošljavanju, poticanja investiranja, nevidljivog izvoza kako u Republici Hrvatskoj, tako i u brojnim drugim zemljama. Snaţan turistički razvoj, obiljeţem uključivanjem sve večeg udjela populacije u ukupne turističke tijekove, povezan sa obiljeţjima turizma, zahtjeva od nas promatranje ove djelatnosti u punini efekata koji mogu biti višestruki, te izraţeni kao pozitivnih ili negativni. U tom kontekstu moţemo identificirati postojanje pozitivnih i negativnih: 1. EKONOMSKIH, 2. SOCIOKULTUROLOŠKIH, 3. EKOLOŠKIH učinaka razvoja turizma. Načela odrţivog upravljanja razvojem turizma u sloţenom okruţenju turističkog sustava zahtjeva podjednako tretiranje svih implikacija turističkog razvoja. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 3
1. Ekonomske implikacije turističkog razvoja Globalizacijski procesi, popračeni cijelim nizom ekonomskih, ekoloških i geopolitičkih potresa i procesa posljednjih dvadeset godina snaţno su se odrazili na kretanja međunarodnog turizma. Navedeno se odrazilo na pojavu novih emitivnih destinacija, slabljenje uloge tradicionalnih receptivnih destinacija ali i na transformaciju turističkog proizvoda. Cooper i ostali (2008) navode kako su posljednjih 20 godina, ključne emitivne zemlje, u kontekstu turističke potrošnje snaţno korelirane, te sukladno navedenom zaključuju da turizam djeluje slabo na globalnu, a dobro na regionalnu redistribuciju dohotka. Navedeno se posebno potvrdilo ukoliko promatranom razvijene i nerazvijene zemlje. Naime, ukoliko promotrimo listu zemalja koje generiraju najveću turističku potrošnju, te broj turističkih noćenja, razvidno je da se na popisu nalaze upravo razvijene i industrijalizirane zemlje. U tom kontekstu potrebno je istaknuti da razvijene zemlje generiraju 70% svjetskog izvoza, te primaju preko 70% ukupne turističke potrošnje! S druge strane zemlje u razvoju generiraju manje od 30% izvoza, te primaju manje od 30% prihoda od ukupne turističke potrošnje. Ulogu turizma u ekonomskom razvoju određenog gospodarstva moguće je identificirati analiziranjem ekonomske ovisnosti o turističkim prihodima, u odnosu na ukupni prihod od izvoza te bruto nacionalni proizvod. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 4
Prihodi od turizma izraţeni kao postotni udio u ukupnim prihodima od izvoza i brutno nacionalnog proizvoda, 2004 Zemlja Turistički prihod (US$m) (1) Prihod od izvoza (US$m) (2) (1) Kao % od (2) GNI (US$ml) (3) (1) kao % od (3) ŠPANJOLSKA FRANCUSKA ITALIJA UK US NJEMAČKA JAPAN 47 891 42 276 35 398 30 669 81 680 29 204 12 439 279 912 575 112 456 020 582 215 1 258 403 1 118 398 702 781 17,1 7,4 7,8 5,3 6,5 2,6 1,8 1 100 2 200 1 800 2 300 12 900 2 900 5 000 4,4 1,9 2,0 1,3 0,6 1,0 0,2 Izvor: prilagođeno prema podacima Euromonitora, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna financijska statistika, Cooper i ostali (2008) Iz prikazanih podataka moguće je vidjeti da udio turizma u ukupnim prihodima od izvoza varira od relativno nevaţnih 1.8% u Japanu, do prilično značajnih 17.1% koliko iznosi udio u izvozu Španjolske. Navedenu ekonomsku ovisnost dodatno potvrđuje udio prihoda od turizma u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu, koji u Japanu iznosi 0,2% BDP-a, dok u Španjolskoj iznosi 4.4%. U procesu usporedbe ekonomskih podataka u pojedinim zemljama susrećemo se sa brojnim problemima. U ovom slučaju radi se o tome da su podaci u različitim zemljama gotovo uvijek izraţeni u trenutnim cijenama u dolarima. Ovakav oblik prikazivanja podataka ne uzima u obzir utjecaje inflacije, te promjene tečaja dolara. Brojni su pokušaji mjerenja ekonomskih učinaka razvoja turizma na nacionalnu ekonomiju, pri čemu se kao naj sveobuhvatniji pristup javlja TURISTIĈKA SATELITSKA BILANCA. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 5
1.1 EKONOMSKI UČINCI TURISTIČKE POTROŠNJE Posjetitelji određene destinacije troše svoj novac na različita dobra i usluge koje nudi velik broj dionika sustava turističke ponude (smještaj, hrana, piće, suveniri, transport, zabava, maloprodaja, turističke ture...). U kontekstu međunarodnog turizma, turistička potrošnja je rezultat potrošnje koju su ostvarili rezidenti određene zemlje u nekoj drugoj zemlji, dok je u kontekstu domaćeg turizma, turistička potrošnja rezultat potrošnje rezidenata unutar nacionalnih granica! Međutim, ukupna međunarodna i nacionalna turistička potrošnja samo je dio, koji ponekad pogrešno navodi, ekonomskih učinaka. UKUPNA PROCJENA EKONOMSKIH UĈINAKA MORA UZETI U OBZIR I SVE ASPEKTE: 1. ODLJEVE POTROŠNJE IZ LOKALNOG GOSPODARSTVA 2. INDIREKTNE I INDUCIRANE EFEKTE, TE 3. EFEKT PREMJEŠTANJA I OPORTUNITETNE TROŠKOVE. Udio turističke potrošnje koji ostaje u zajednici uvelike ovisti o rasponu odljeva. U tom konekstu uvozna ovisnos lokalne zajednice koja razvija turizam, te oblikuje turistički proizvod ima presudnu ulogu. Snaţni odljevi iz lokalne zajednice mogu se razviti podjednako kao posljedica faktora na strani turističke ponude i potraţnje! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 6
MJERENJE ekonomskih učinaka turizma znatno je sloţeniji proces od isključivog analiziranja razine turističke potrošnje! U tom kontekstu oslanjanje isključivo na turističku potrošnju kao mjeru ekonomskih učinaka turizma moţe rezultirati pogrešnim procjenama. Neposredno prije nego se osvrnemo na mjerenje ekonomskih učinaka turizma, nuţno je promotriti različite aspekte ekonomije koji su pod utjecajem turističke potrošnje. I. Ekonomski učinci povezani sa turističkom potrošnjom Podrazumijeva učinke turističke potrošnje i promjena koji se u njoj događaju. Ekonomski učinci turističke potrošnje analiziraju se primjenom turističkog multiplikatora. II. Ekonomski učinci povezani sa razvojem turizma Podrazumijeva ekonomske učinke koji su rezultat financiranja, razvijanja i izgradnje turističke suprastrukture. Ekonomski učinci turističkih razvojnih projekata analiziraju se primjenom tehnika procjene projekata, kao što je cost-benefit analiza. U tom kontekstu ANALIZIRANJE EKONOMSKIH UĈINAKA turističke potrošnje podrazumijeva analizranje DIREKTNIH, INDIREKTNIH I INDUCIRANIH UĈINAKA. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 7
DIREKTNI podrazumijeva turističku potrošnju posjetitelja, umanjenu za vrijednost uvoza dobara koja su potrebna da bi se pruţile temeljne turističke usluge. U tom kontekstu, direktni učinak je manji od vrijednosti ukupne turističke potrošnje, izuzev situacija u kojima je lokalna ekonomija sposobna samostalno kreirati i opskrbiti svoj turistički proizvod. INDIREKTNI potrošnja dionika u lokalnoj ekonomiji koji su ostvarili direktni prihod od turističke potrošnje radi opskrbe. Idirektni efekti neče uključivati cijelokupnu potrošnju posjetitelja tijekom njihove direktne potrošnje, budući da se novac koji je ostvaren direktnom potrošnjom dijeli na potrošnju, štednju, poreze i sl. INDUCIRANI direktna i indirektna potrošnja u zajednici generiraju lokalnim rezidentima nadnice, profit, rentu i sl. U tom kontekstu, prihod koji lokalna zajednica ostvaruje u tom smislu će ponovno biti potrošen na području lokalne zajednice na različita dobra i usluge, što će se u konačnici odraţiti i na nastajanje drugih krugova turističke potrošnje. Učinci turističke potrošnje mogu biti POZITIVNI I NEGATIVNI! Kreiranje kvalitetnog i konkurentnog turističkog proizvoda zahtjeva korištenje resursa koji bi se u drugim uvijetima mogli koristiti na druge načine. Upravo iz toga proizlaze neki od negativnih ekonomskih efekata turizma. 1. Migracije radne snage iz ruralnih u urbana područja 2. Seljenje radne snage iz drugih industrija (sektora) u turizam 3. Uvoz radne snage (ekonomski odljev) 4. Oportnitetni trošak korištenja oskudnih kapitalnih resursa 5. Efekt premještanja (kada se razvoj turizma negativno odraţava na (supstituira) razvoj drugih sektora. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 8
1.2 MJERENJE EKONOMSKIH UČINAKA TURISTIČKE POTROŠNJE - TURISTIČKI MULTIPLIKATOR U svojim godišnjim publikacijama UNWTO objavljuje statističke podatke vezano za turizam, za brojne zemlje u svijetu. Navedeni statistički podaci uključuju podatke vezano za turističku potrošnju, međutim pogrešno bi bilo pretpostaviti da navedeni podaci prikazuju ekonomske učinke turističke potrošnje. Navedenih prikazi prikazuju koliko posjetitelji potroše u turističkoj destinaciji, međutim ne uzimaju u obzir koliki se dio te potrošnje odlije iz gospodarstva ili koliki je dodatni knock - on efekt turističke potrošnje na lokalno gospodarstvo. U tom kontekstu, kako bismo podatke o turističkoj potrošnji preveli u ekonomske učinke, nuţno je izračunati vrijednost MULTIPLIKATORA. TURISTIĈKI MULTIPLIKATOR mjeri trenutne ekonomske performanse turističke industrije i kratkotrajne ekonomske efekte promjene u razini ili strukturi turističke potrošnje. Koncept multiplikatora temelji se na spoznaji da su industrijski sektori u sklopu određene ekonmije neovisni, te da poduzeća koja se nalaze u sklopu određene lokalne ekonomije međusobno trguju! To podrazumijeva da firme kupuju ne samo inpute, već i intermedijarna i finalna dobra. U tom kontekstu stopa promjene finalne potraţnje za outputima određenog sektora, utjecati će ne samo na industriju koja ga proizvodi već i na sve ostale sektore koji opskrbljuju proizvođača! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 9
Stoga je moguće zaključiti, da budući da su proizvođači u lokalnoj ekonomiji ovisni o ostalim proizvođačima, promjene u turističkoj potrošnji rezultiraju promjenama u razini produktivnosti, dohotka kućanstava, zapošljavanja, poreznim prihodima, te priljevima stranih valuta u toj lokalnoj ekonomiji! Te promjene mogu biti veće, jednake ili manje od promjene razine turističke potrošnje! Pojam turističkog multiplikatora odnosi se na omjer dviju promjena promjene u jednoj od ključnih ekonomskih varijabli kao što je output (dohodak, zapšljavanje, porezni prihod), u odnosu na promjenu turističke potrošnje. Temeljni tipovi multiplikatora su: 1. Transaction (sale) multiplier mjeri za koliko jedinica se povećao poslovni prihod u ekonomiji ukoliko se turistička potrošnja poveća za jednu jedinicu. 2. Oputput multiplier mjeri za koliko jedinica se poveća ukupni output ukoliko se turistička potrošnja poveća za jednu jedinicu. Fokusira se na stvarnu razinu proizvodnje. 3. Income multiplier mjeri za koliko jedinica se povećava dohodak ukoliko se turistička potrošnja poveća za jednu jedinicu. Pri tome dohodak moţemo promatrati kao nacionalni, ili kao osobni raspoloţivi. 4. Employment multiplier mjeri za koliko jedinica će se povećati stopa zaposlenosti ukoliko se turistička potrošnja poveća za jednu jedinicu. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 10
5. Government revenue multiplier - mjeri za koliko će se jedinica povećati drţavni prihodi ukoliko se turistička potrošnja iz svih izvora poveća za jednu jedinicu. Razlikujemo 5 temeljnih tehnika koje se koriste kako bi se mjerili ekonomski učinci turizma. Iako ih se često promatra kao supstitutivne, svaki od narednih metodoloških pristupa rezultat je unaprijđenja prethodnog pristupa u smijeru prevladavanja nasljeđenih slabosti i nedostataka! Navedenih 5 pristupa uključuje: 1. Base theory models temeljna pretpostavka na kojoj se temelji ovaj model je postojanje stabilne veze između izvoznih sektora i lokalnih sektora ekonomije. U tom kontekstu promjena razine turističke potrošnje rezultira predvidljivim i mjerljivim promjenama u razini ekonomske aktivnosti lokalnih sektora. Model je prejednostavan. 2. Keynesian multiplier models multiplikatori ovog tipa su dizajnirani kako bi mjerili dohodak koji se kreira u ekonomiji, dodatnom jedinicom turističke potrošnje. Radi se o prvim rigoroznim pokušajima mjerenja ekonomskih učinaka egzogenih promjena u potraţnji. Multiplikatori ovog tipa nisu adekvatni kao potpora procesu planiranja i odlučivanja. 3. Ad hoc models ovaj pristup pokušava riješiti temeljni nedostatak Keynesianskog pristupa tretiranje svakog sektora na jednak način. Stoga, ovaj pristup, iako je u suštini sličan Keynesianskom, prilagođava se sektorima. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 11
4. Input output analysis kako bi se nadišlo problem subjektivnosti, koji je nasljeđen od prethodnog modela, te kako bi se pruţila sveobuhvatna procjena ekonomskih učinaka, procjena mutliplikatora vrši se putem input output modela. Inout output model primjenjuje model opće ravnoteţe kako bi se procijenio ekonomskih učinak (za razliku od ad hoch modela koji su primjenjivali model djelomične ravnoteţe). Analiza započima konstruiranjem tablice u kojoj je prikazana nacionalna ekonomija u obliku matrice. Svaki sektor ekonomije prikazan je u svakom stupcu kao kupac dobara i usluga od drugih sektora u ekonomiji; dok je u svakom redu prikazan kao prodavač outputa drugim sektorima. 5. Computable general equilibrium (CGE) models CGE modeli su konstruirani iz niza funkcija odnosa koje su uključene u matrice drušvenog računa. Ukoliko je model konstruiran na adekvatan način, prikazati će odnose između svih elemenata ekonomije prateći promjene u outputu, za razliku od input output modela koji se fokusira na stranu ponude. Kao temeljne slabosti i nedostatke modela multiplikatora moţemo izdvojiti restriktivne pretpostavke i nedostatak podataka. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 12
Zemlja 1.3 TURISTIČKI MULTIPLIKATOR Vrijednost multiplikatora varira s obizrom na faktore, budući da ovisi o stanju turističke potrošnje, prirodi lokalne ekonomije, te stupnju povezanosti različitih sektora unutar ekonomije. Kretanja vrijednosti multiplikatora turističkog OUTPUTA za odrabrane destinacije Srednje i visoko industrijalizirane ekonomije Odabrane zemlje u SAD-u Gradske i urbane ekonomije Ruralna područja Zemlja Nacionalne ekonomije Male otočne ekonomije SAD na razini drţava UK na razini regija i zemalja UK na razini gradova Multiplikator turističkog OUTPUTA 2,00 3,40 1,57 2,20 1,24 1,51 1,12 1,35 Kretanja vrijednosti multiplikatora turističkog DOHOTKA za odrabrane destinacije Izvor: prilagođeno prema: Cooper i ostali (2008) Multiplikator turističkog DOHOTKA 1,23 1,98 0,39 1,59 0,44 1,30 0,29 0,47 0,19 0,40 Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 13
2. Sociokulturološke implikacije turističkog razvoja Brojni su načini na koje moţemo ispitivati povezanosti između turističkog razvoja i socio kulturnih i socio ekonomskih promjena. U tom kontekstu Cohen (1984), ispitujući sociokulturne učinke razvoja turizma navodi četiri temeljna, ali i preklapajuća gledišta: studije turističkih učinaka; interakciju domćina i posjetitelja; turistički sustav; te turisti i njihovo ponašanje. Sociološku bazu turističkog razvoja moţemo podijeliti na (1) društveni fenomen turizma, te na (2) socialno ekonomsku bazu turističkog razvoja. Brojni su faktori u modernom svijetu koje moţemo identificirati kao pokretače koji su doveli do razvoja suvremenog turizma kao neizbjeţnog društvenog fenomena: 1. Rast populacije 2. Ubrzana urbanizacija, te pritisak urbanog ţivota 3. Razvoj komunikacijskih i informacijskih tehnologija 4. Promjene u mobilnosti i dostupnosti 5. Veća količina slobodnog vremena, te više raspoloţivog dohotka 6. Razvoj svjetske trgovine te poslovanja u turizmu. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 14
Razlikujemo direktne i indirektne socio kulturne učinke turizma. DIREKTNI SOCIO KULTURNI učinci turizma rezultat su interakcije između lokalne zajednice i posjetitelja. De Kadt (1979) navodi tri temeljne kategorije tih kontakata: 1. Kada posjetitelj kupuje robe i usluge od lokalne zajednice. 2. Kada posjetitelj dijeli određenu uslugu ili dobro sa članovima lokalne zajednice (npr. Plaţa, ili gradski prijevoz). 3. Kada je kulturna razmjena primarni motiv susreta posjetitelja i lokalne zajednice. INDIREKTNI SOCIO KULTURNI učinci turizma manifestiraju se u obliku demonstracijskog efekta. Naime, demonstracijskih efekt događa se kada turisti utječu na ponašanje lokalne zajednice, vlastitim ponašanjem. U tom kontekstu demonstracijski efekt moţe nastati čak ukoliko se ne odvije direktni kontakt između posjetitelja i lokalne zajednice. Stupanj utjecaja direktnih i indirektnih socio kulturnih učinaka turističkog razvoja determiniran je stupnjom sličnosti (različitosti) sociokulturnih karakteristika između posjetitelja i lokalne zajednice. Inskeep (1991) navodi da se te sličnosti odnose na: 1. Temeljne ţivotne vrijednosti 2. Religijska uvjerenja 3. Tradicije i običaje 4. Ţivotni stil 5. Uzorci ponašanja 6. Dress code 7. Osijećaj za vrijeme, novac, te stavovi prema strancima. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 15
1. GENERALNO NEGATIVNI SOCIOKULTURNI UČINCI TURIZMA: EKONOMSKI FAKTORI razlika u ţivotnom standardu posjetitelja i lokalnog stanovništva rezultira stvaranjem osjećaja podređenosti kod lokalnog stanovništva. FAKTORI RADNE SNAGE - limitirane mogućnosti zapošljavanja radne snage (niţi rang, manje plaćeni poslovi...) BIHEVIORALNI FAKTORI poštivanje i prihvaćanje lokalnih pravila, načela, uzanci ponašanja i običaja ključ je uspješne asimilacije u lokalnu zajednicu i ostvarenja autentičnog iskustva boravka. DEMONSTRACIJSKI FAKTORI prihvaćanje određenih načela ponašanja koji nisu uobičajeni niti svojstveni lokalnoj zajednici. FAKTORI KORIŠTENJA RESURSA inflacija cijena zemljišta i mogućnosti alternativnog korištenja zemljišta snaţno utječu na lokalnu zajednicu. Sociokulturološki učinak dodatno je naglašen kod korištenja javnih resursa. 2. SPECIFIČNI NEGATIVNI SOCIOKULTURNI UČINCI TURIZMA: SEX bilo da se javlja kao vid turizma, cilj turističkog putovanja, ili samo jedna od aktivnosti moţe imati brojne negativne učinke, od kojih je posebno potrebno istaknuti širenje AIDS-a. KRIMINAL rast broja posjetitelja odraţava se potencijalno na rast izvora opasnosti vezano za krađe, trgovinu drogom i sl. ZDRAVLJE turizam podrazumijeva često odlaske u udaljena, potpuno nepoznata područja. Rizični oblici ponašanja mogu dodatno povećati vjerojatnost zdravstvene ugroze te širanja iste. KOMODIFIKACIJA negativan utecaj turizma na kulturu i umjetnost. Iskorištavanje, prilagođavanje, banaliziranje umjetnosti i kulturno povijesnog nasljeđa sa ciljem zabave posjetitelja. GENTRIIKACIJA gubitak kulturne autentičnosti koja je temljem razvoja turizma. STANDARDNIZACIJA negativno se odraţava na destinacijsku autentičnosti i na bioraznolikost. ALIEN KULTURNO ISKUSTVO POSJETITELJA - turisti su u potrazi za autentičnih tradicionalnim iskustovnom i doţivljajem u nekoj nepoznatoj zajednici, a da vjerojatno nisu u potpunosti uoznali potencijale prostora u kojmu ţive. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 16
1. GENERALNO POZITIVNI SOCIOKULTURNI UČINCI TURIZMA: TURIZAM OSNAŢUJE LOKALNI PONOS turizam moţe potaknuti ponos prema lokalnoj baštini. Često se događa da zaboravljamo vrijednost resursa i baštine koja nas okruţuje. Navedeno često rezultira i gubitkom i zaboravom određenih tradicija i običaja. U tom kontekstu razvoj turizma u zajednici utječe na njihovo očuvanje i valorizaciju. POTIČE SOCIO KULTURNU SVIJEST I MIR turizam podrazumijeva odlaske ljudi u nove, nepoznate destinacije. Na takav način potiče širenje njihovih spoznaja i svijesti o drugim kulturama i okruţenjima. Radi se o edukativnom procesu koji je jako bitan segment turizma. Ta kulturna razmjena koja nastaje u turizmu rezultira jačanjem veza i osnaţivanjem miroljubivih odnosa između različitih društava. TURIZAM POTIČE RAZVOJ ZAJEDNIČKE INFRASTRUKTURE razvoj turizma u lokalnoj zajednici često rezultira unaprijeđenijem lokalne infrastrukture kako bi se zadovoljile narasle potrebe. Navedeno se ne odraţava samo na posjetitelje već i na lokalnu zajednicu koja moţe percipirati značajno povećanje kvalitete ţivota. U tom kontekstu moţemo promatrati pozitivnu ulogu razvoja svih oblika infrastrukture i suprastrukture. TURIZAM MOŢE PRUŢITI DIREKTNU SOCIOKULTURNU POTPORU razvoj turizma moţe rezultirati osiguravanjem sredstava koja su ključna za obnovu određenih povijesno kulturnih, antropogenih i prirodnih znamenitosti. U tom kontekstu takozvana Tour Operators Initiative na svojim web stranicama navodi brojne primjere znamenitosti koje su se obnovile i konzervirale upravo zahvaljujući razvoju turizma. Unatoč tome što moţe generirati brojne pozitivne sociokulturne efekte, turizam moţe generirati i negativne; pri čemu će finalni ishod ovisiti o odgovornosti različitih dionika u privatnom i javnom sektoru koji su na direktna način uključeni u razvoj turizma. Evaluacija neto sociokulturnih učinaka turizma, podrazumijeva postojanje mogućnosti za objektivno mjerenje troškova i koristi u zadanim uvjetima. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 17
2.1 MJERENJE SOCIOKULTURNIH UČINAKA TURIZMA Najteţi izazov s kojim se susrećemo u procesu identificiranja učinaka razvoja turizma je upravo mjerenje sociokulturnih učinaka. Razlog za to pronalazimo u činjenici što za mjerenje ekonomskih i ekoloških učinaka gotovo uvijek imamo određene kvantitativne pokazatelje, dok se kod sociokulturnih učinaka češće susrećemo sa kvalitativnim i subjektivnim mjerama. U tom kontekstu sociokulturne učinke moţemo promatrati na skali od onih UČINAKA KOJI SU OČITI I MJERLJIVI (primjerice izbijanje određene zarazne bolesti), do onih UČINAKA KOJE JE TEŠKO IDENTIFICIRATI I MJERITI (promjene u običajima). Problem s kojim se dodatno susrećemo je DODJELJIVANJE ODGOVORNOSTI TURIZMU. Naime, postoje određeni učinci koji su evidentni (kriminal i prostitucija), međutim nije ih jednostavno prepisati turizmu, zbog drugih dionika koji također imaju odgovornost (primjerice mediji). U tom kontekstu dolazi do razvoja brojnih tehnika koje se bave prikupljanjem primarnih i obradom sekundarnih podataka, te primjenom različitih tehnika pokušavaju proniknuti u sociokulturne učinke razvoja turizma: Multivarijatna analiza; Delfi tehnike; Fokus grupe i sl. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 18
3. Ekološke implikacije turističkog razvoja Cooper i ostali (2008) navode kako već 1970-tih godina OECD razvija okvir za proučavanje ekoloških učinaka turističkih aktivnosti. Navedenim okvirom identificirana su četiri temeljne kategorije potencijalno negativnih aktivnosti : trajno preoblikovanje prostora (primjerice izgradnjom zračnih luka), generiranje otpada, direktni ekološki stres generiran turističkim aktivnostima (uništavanje koraljnog grebena, vegetacije i sl), efekti na populacijsku dinamiku (migracije, prenaseljenost urbanih područja i sl). 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih Naroda o okolišu i razvoju, u Rio de Janeiro-u, donošenjem dokumenta pod nazivom Agenda 21 stavljen je dodatan naglasak kako je jedini prihvatljivi oblik razvoja odrţivi razvoj. Prirodno i artificijelno okruţenje čini temelj razvoja i oblikovanja turističkog proizvoda. Međutim, neposredno nakon razvoja turističke aktivnosti, prostor se modificira i prilagođava. U tom kontekstu programi očuvanja i unaprjeđenja okoliša, u novije vrijeme, sastavni su dio studija razvoja. Kao i kod ekonomskih učinaka, i ekološke učinke moţemo promatrati kao direktne, indirektne i inducirane; te kao pozitivne i negativne. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 19
Proučavanje fizičkih učinaka turizma zahtjeva: 1. Stavljanje fizičkih učinaka koji su posljedica turističkog razvoja u odnos sa ostalim aktivnostima; 2. Identificiranje stanja prije razvoja turističke djelatnosti, kako bi smo mogli komparirati stanja; 3. Inventarizaciju flore i faune, zajedno sa izračunom nedvosmislenog indeksa tolerancije 4. Izračune sekundarnih razina ekoloških učinaka koji se mogu povezati sa turističkom aktivnosti. KAO KLJUĈNE POZITIVNE EKOLOŠKE UĈINKE RAZVOJA TURIZMA MOGLI BISMO IZDVOJITI: 1. Konzervaciju, restauraciju i obnavljanje brojnih drevnih spomenika, znamenitosti (Kineski zid, Piramide; Taj Mahal, Stonehenge i sl.) 2. Osnivanje brojnih nacionalnih parkova, parkova prirode i strogih rezervata (Yellowstone, Maasai Mara, Plitvička jezera, Fjord Land i sl.) 3. Zaštitu koraljnih grebena i plaţa (Veliki koraljni greben u Australiji, i sl.) 4. Odrţavanje šumskih područja (New Forest - UK, Colo i Suva Fiji). Konzervaciju i očuvanje moguće je promatrati kao pozitivne mjere s aspekta planera razvoja turizma, istraţivača ili pak turista. Međutim, upitno je hoće li takve mjere pozitivno promatrati i lokalna zajednica! U tom kontekstu, navedeno je ključno uzeti u obzir kada se procjenjuje neto vrijednost konzervacije i očuvanja kao i oportunitetni trošak takvih mjera. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 20
KLJUĈNI NEGATIVNI EKOLOŠKI UĈINCI RAZVOJA TURIZMA Razvoj turizma generira brojne učinke na prostor, bilo da se radi o utjecaju na kvalitetu vode, čistoću zraka, razinu buke, generiranje otpadnih i kanalizacijskih voda i sl. Pri tome fizičko oštećivanje i narušavanje prirodnog i izgrađenog okoliša ima ozbiljne posljedice: 1. Lov i ribolov utječu na ţivotinjski svijet u okruţenju, 2. Pješćane dine mogu biti narušene, procesima erozije tijekom vremena, 3. Planinari i trekkeri mogu narušiti vegetaciju, 4. Kamperi mogu izazvati poţare i uništiti šume, 5. Drevni spomenici mogu biti narušeni ili oštećeni ili odneseni (!) od strane posjetitelja, 6. Razvoj turističke suprastrukture odraţava se na estetsku vrijednost prirodnog okoliša, 7. Neprihvatljivi modeli odlaganja otpadnih voda mogu se negativno odraziti na okoliš (Cooper i ostali, 2008). Kao primjere direktnih negativnih ekoloških učinaka razvoja turizma mogli bismo navesti: 1. Erozija puteva koji vode prema piramidama u Gizi zbog velikog protoka posjetitelja, 2. Miniranje Balaclava zaljeva u Mauritiusu zbog uređenja plaţe, 3. Odlaganje otpada od stane planinara u Base kampu na Nepalu, 4. NP Plitvička jezera? Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 21
PROCJENA EKOLOŠKIH UĈINAKA RAZVOJA TURIZMA Cooper i ostali (2008) navode da generalno ne postoji jedinstveno prihvaćen model procjene ekoloških učinaka (EIA Environmental impact assessment), iako ubrzani razvoj turizma u brojnim destinacijama zahtjeva pridavanje znatne paţnje okolišu u procesu strateškog planiranja. Ključno je identificirati ekološke učinke povezane sa razvojem turizma u ranoj fazi procesa razvoja prvenstveno zbog: 1. Jednostavnije je izbjeći ekološka oštećenja korekcijama u procesu strateškog razvoja, 2. Moguće je odustati od izvođenje određenih projekata koji imaju značajan negativan utjecaj na prostor. Postoje brojne metode koje se mogu koristit za EIA, a koje podrazumijevaju definiranje KONTROLNIH LISTI i SUSTAVA UMREŢAVANJA, usmjerenih na anticipiranje negativnih ekoloških posljedica povezanih sa razvojem. U tom kontekstu, da bi smo definirali KONTROLNU LISTU potencijalno negativnih ekoloških učinaka razvoja turizma nuţno je definirati sve potencijalne učinke koji se mogu dogoditi kao posljedica razvoja turizma. U tom kontekstu Green i ostali (1990) definiraju listu ekoloških učinaka koja sadrţi 38 različitih učinaka prikazanih u 5 kategorija Prirodnog i 6 kategorija izgrađenog okoliša. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 22
Uz definiranje područja u kojima se ekološki učinci mogu pojaviti (primjerice: Zagađenje Zagađenje vode kanalizacijskim otpadnim vodama), nuţno je definirati indikatore tih zagađenja kako bi ih se sustavno moglo mjeriti i pratiti. Autori navode da postoji širok spektar indikatora koji se moţe koristiti, pri čemu su pod utjecajem OECD-a (1994) određene zemlje definirale indikatore kako bi se moglo sustavno provoditi prikupljanje podataka i monitoring utjecaja na okoliš. Naravno definiranje indikatora za svaku zemlju predstavlja pravi izazov, pri čemu OECD (1994) sugerira podjelu indikatora u sljedeće kategorije: Klimatske promjene i trošenje ozonskog omotača, Eutrofikacija Acidifikacija (povećanje kiselosti) Zatrovanje, Kvaliteta urbanog okruţenja, Bioraznolikost, Kulturno okruţenje Otpad Vodeni resursi Šumski resursi Riblji fond, Degradacija tla Materijalni resursi, Socioekonomski, sektorski i generalni indikatori. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 23
Proposed development Environmental policy Site selection Environmental screening Preliminary assessment Pre-feasibility report Detailed environmental impact assessment Feasibility study Modifications to proposal to minimise environmental effects Project physical planning and design Implementation of environmental protection measures Project implementation Environmental monitoring Project monitoring and evaluation Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja Proces procjene ekoloških učinaka, Prilagođeno prema: Cooper i ostali, 2008. Tourism principles and practice, Prentice Hall, London 24
VIII. Značaj koncepta turističke nosivosti za prostorno planiranje 2016/17 asistent: Ante Mandić ante.mandic@efst.hr 120 nova zgrada 211 EFST Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja
Sadrţaj Uvod 1. Nosivi kapaciteti okoliša 1. Jednodimenzijonalni pristup izračunu nosivih kapaciteta 2. Višedimenzijonalni pristup izračunu nosivih kapaciteta 2. Društveni (socijalni) nosivi kapaciteti 1. MODEL SISTEMA GLASANJA ZA UTVRĐIVANJE NOSIVIH KAPACITETA 2. MODEL SLOBODNE RAZMJENE ZA UTVRĐIVANJE NOSIVIH KAPACITETA 3. Implementacija koncepta nosivih kapaciteta u turizmu temeljni problemi 4. Alati i okvir za implementaciju koncepta nosivih kapaciteta u turizmu 5. Primjena indikatora u procesu procjene nosivih kapaciteta prostora Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 26
Uvod Koncept nosivih kapaciteta potječe iz tehničkih znanosti, u kojima se koristio kako bi se definirala teţina (ili razina opterećenja) koju određena struktura moţe podnijeti prije nego doţivi kolaps. Analogno tome, koncept se aplicira i u podučju ekonomije kako bi smo, u kontekstu prostornog planiranja gornje granice opterećenja koja prostor moţe podnijeti, a nakon kojih bi mogli nastupiti negativni učinci na resurse (Coccossis i Nijkamp, 1995; Farrell i Runyan, 1991). U kontekstu turizma, koncept nosivih kapaciteta moţemo promatrati kao maksimalan broj posjetitelja koji istovremeno može boraviti na određenom prostoru (koristiti određene turističke resurse), a da pri tome ne generiraju negativne učinke na njegovu kvalitetu. Uzimajući u obzir činjenicu da odrţivost moţemo promatrati sa različitih aspekata, zaključujemo da i konceptu nosivih kapaciteta moţemo pristupiti na različite načine. U tom kontekstu moţemo govoriti o konceptu DRUŠTVENE (SOCIAL) I OKOLIŠNA (ENVIRONMENTAL) NOSIVOSTI! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 27
1. Nosivi kapaciteti okoliša (eng. Environmental CC) Candela i Figini (2012) navode kako su Mathieson i Wall (1982), u kontekstu turizma, koncept nosivih kapaciteta primijenili na cijelokupni turistički prostor. U tom kontekstu nosivi kapacitet destinacije definiraju na sljedeći način: maksimalan broj osoba (posjetitelja) koji može koristiti (posjetiti) određenu znamenitost bez da se isto negativno odrazi na trajnu, neprihvatljivu fizičku izmjenu okoliša, ili pak na neprihvatljivi pad u kvaliteti iskustva ostalih posjetitelja. Navedenu definiciju je doradila i unaprijedila Svjetska turistička agencija na način da nosive kapacitete definiraju kao maksimalni broj osoba koji može istovremeno koristiti određenu znamenitost, a da pri tom ne generiraju negativne efekte, pri čemu oni definiraju cijeli niz negativnih efekata koji se mogu pojaviti u različitim kategorijama: okolišnoj, prostornoj, ekonomskoj i sociokulturnoj! Upravo iz toga proizlazi i jedan od temeljnih problema vezano uz koncept nosivih kapaciteta, a to je njegovo mjerenje. Mjerenje nosivih kapaciteta pri tom se vezuje uz definiranje različitih indikatora nosivih kapaciteta, uzimajući u obzir različite resurse u destinaciji (Candela i Figini, 2012). Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 28
U tom kontekstu moguće je zaključiti da će primjerice planinske destinacije imati različite nosive kapacitete, za različite segmente svoje ponude i insfrastrukture: nosivi kapaciteti pristupnih cesta, nosivi kapaciteti ski ţičara, nosivi kapaciteti skijaških staza i sl. Navedeno nameče potrebu jasnog definiranja i klasifikacije različitih dimenzija nosivih kapaciteta (Candela i Figini, 2012): 1. EKOLOŠKA DIMENZIJA Odnosi se na fizički prostor i okruţenje destinacije, te podrazumijeva ekološki prag i otpornost ekosustava, u ovisnosti o razvoju turizma (turističkoj aktivnosti s obzirom na prostornu i vremensku koncentraciju); te u ovisnosti o koegzistenciji većeg broja različitih selektivnih oblika turizma u istoj destinaciji. U tom kontekstu, ova dimenzija istovremeno uključuje različite oblike ekosustava (obalni, otočni i sl...) te različite specifične komponenete ekosustava (zagađenje vode, emisije stakleničkih plinova, bioraznolikost, geologija i sl.) 2. PROSTORNO STRUKTURNA DIMENZIJA Odnosi se na destinacijski sustav struktura i infrastruktura (prometna povezanost, zbrinjavanje otpada, vodoopskrba) koje koriste posjetitelji i rezidenti. Generalno, ova dimenzija uključuje cijelokupno okruţenje koje je stvorio čovijek (gradove, muzeje, javna dobra i sl.) Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 29
3. PSIHO SOCIJALNA DIMENZIJA Identificira gornju granicu posječenosti (broja posjetitelja) koja je u granicama tolerancije prema kriteriju posjetitelja i lokalnog stanovništva. 4. EKONOMSKA DIMENZIJA Odnosi se na sposobnost lokalne ekonomije da vlasititom proizvodnjom zadovolji potrebe posjetitelja, bez da se isto negativno odraţava na njenu alokaciju resursa ili cijene. Temeljem navedenog moguće je zaključit da su sve navedene dimenzije nosivih kapaciteta međusobno povezane, te da je za njihovo mjerenje nuţno kroristiti nekoliko indikatora kako bi se na adekvatan način vršila kontrola korištenja resursa. Iorio i Sistu, 2002) navode da to podrazumijeva da definirani indikatori za mjerenje nosivih kapaciteta moraju biti: 1. Mjerljivi na jednostavan način 2. Reprezntativni u kontekstu fenomena koji se mijeri 3. Osjetljivi na promjene koje se mogu događati u socioekonomskom i okolišnom smislu 4. Moraju omogućiti predviđanje budućih scenarija! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 30
Metodološke temelje utvrđivanja i mjerenja nosivih kapaciteta definirao je UN (United Nations Environmental Programme, UNEP), s dokumentom Priority Actions Programme/Regional Activity Center (PAP/RAC), nizom direktiva usvojenih 1997. godine. Navedene direktive sugeriraju da procjena nosivih kapaciteta mora postati temeljeni segment strategija razvoja turizma, pri čemu metodlogija uključuje sljedeće faze: Aanliza podataka i njihov prostorni prikaz Definiranje indeksa odrţivosti za turističke resurse Analiza postojećih scenarija turističkog razvoja Definiranje budućih razvojnih turističkih scenarija Definiranje metoda za izračun nosivih kapaciteta Prilagođeno prema: Candela i Figini, 2012. The Economics of Tourism Destination, Springer, London Koncept nosivih kapaciteta primarno se vezuje uz neobnovljive resurse za koje je ključno utvrditi količinu opterečenja, nakon koje se počimnju generirati znatni negativni efekti. Primjenom koncepta nosivih kapaciteta, turističke destinacije mogu definirati maksimalan broj posjetitelja, uzimajući u obzir ograničenja koja su izraţena (definirana) analizom različitih dimenzija nosivih kapaciteta. U tom kontekstu analiza većeg broja dimenzija čini proces kompleksnijim. U tom kontekstu moguće je analizirati kompleksnost utvrđivanja nosivih kapaciteta u hipotetskoj destinaciji sa jednim tipom turizma, a potom i u destinaciji koja razvija veći broj selektivnih oblika turizma. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 31
1.1 JEDNODIMENZIJONALNI PRISTUP IZRAČUNU NOSIVIH KAPACITETA Za destinacije koje se baziraju u razvoju jednog tipa turizma, nosivi kapaciteti su definirani jednim indexom, odnosno, gornjom granicom broja noćenja Nº. U tom kontekstu, da bi smo zadrţali kvalitetu turističkog iskustva, nuţno je pretpostaviti da se DMO fokusira na dosezanje tog broja posjetitelja, koji neće premašiti predviđene nosive kapacitete! N Nº U tom kontekstu, u ovoj destinaciji je dovoljno kontrolirati broj noćenja. Ukoliko N Nº, destinacija će se suočiti sa narušavanjem kvalitete resursa, i cijelokupnog turističkog proizvoda, što dugoročno moţe negativno utjecati na ekonomsku dobiti. Da bi se ovo preveniralo DMO-i moraju putem mjera turističke politike djelovati kako bi uspostavili direktnu ili indirektnu kontrolu. Instrumenti direktne kontrole odnose se na definiranje limita posjetitelja, uvođenje ograničavanja pristupa i regulacije korištenja resursa. instrumenti indirektne kontrole odnose se na one koji imaju mogućnost modificiranja individualnih odluka, u kontekstu dolaska, duljine boravka bez nametanja eksplicitnih zabrana primjerice korištenjem sustava cijena. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 32
1.2 VIŠEDIMENZIJONALNI PRISTUP IZRAČUNU NOSIVIH KAPACITETA Za destinacije koje se orjentiraju na razvoj većeg broja selektivnih oblika turizma, ili za razvoj baziran na nekoliko resursa, procjena indeksa nosvih kapaciteta je sloţenija. Primjerice: Moţemo zamisliti priobalni resort u kojemu utvrđujemo indeks nosivih kapaciteta za dvije fizičke dimenzije: 1. Indeks nosivih kapaciteta plaţe, koji moţe prihvatiti NºB ljudi, te 2. Indeks nosivih kapaciteta mora, koji moţe poprimiti max vrijednost NºW. Ukoliko u destinaciju dolaze isključivo posjetitelji motivirani suncem i morem, jasno je da su nosivi kapaciteti prostora determinirani minimumom dvije vrijednosti! U tom kontekstu monitoring i kontrola razvoja turizma fokusira na utvrđivanje je li i u kojoj je mjeri ispunjen uvijet: N min [NºB; NºW] Međutim, jasno je da problem postaje znatno sloţeniji kada se destinacija fokusira na razvoj dva tipa turizma, ili razvoj zasniva na korištenju dva ili više resursa. N = N1 + N2 Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 33
U tim uvijetima, definiranje indeksa nosivih kapaciteta pod utijecajem je navika u potrošnji dva ili više različitih tipova turista! Primjerice: Pretpostavimo da posjetitelji TIPA 1 preferiraju kupanje i ronjenje, stoga svakog dana svoga boravka koriste više resursa mora W1, nego resursa plaţa B1. Posjetitelji TIPA 2 preferiraju sunčanje i korištenje resursa plaţe B2, više nego resursa mora W2. Navedene odnose je moguće prikazati na sljedeći način: W1/B1 W2/B2, ODNOSNO W2/W1 B2/B1 U tim uvijetima, granice nosivih kapaciteta RESURSA MORE I RESURSA PLAŢE, moguće je prikazati na sljedeći način: NºW W1N1 + W2N2, ODNOSNO N1 NºW/W1 (W2/W1) N2 NºB B1N1 + B2N2, ODNOSNO N1 NºB/B1 (B2/B1) N2 Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 34
N1 B 1. 2. Višedimenzijonalni pristup problemu N1 K B izračuna nosivih kapaciteta - Prilagođeno prema: Candela i Figini, 2012. The Economics of Tourism Destination, Springer, London W W E H B 0 W N2 B W 0 N2 Na prvom grafu prikazan je destinacijski sutav u kojemu su nosivi kapaciteti determinirani sa dva indeksa. Pri tome ograničenje koje proizlazi iz korištenja resursa plaţe BB, je determinirano i ograničeno ograničenjem koje proizlazi iz korištenja resursa mora WW. Odnosno nosivi kapaciteti resursa mora ostvaruju se pri niţim razinama korištenja resursa, pa samim tim determiniraju i korištenje srodnih i povezanih resursa. Stoga unatoč tome što se u stustavu nalazi više dimenzija nosivih kapaciteta, DMOi se trebaju fokusirati samo na pračenje i kontrolu broja posjetitelja (N = N1 + N2). Graf 2 pretpostavlja da se dva ograničenja susreću u točki E. U tom kontekstu, nosivi kapaciteti prostora determinirani su minimalnim odstupanjem od dva ograničenja, odnosno prostorom: oweb. Struktura posjetitelja u destinaciji utječe na to koje će ograničenje imati primat. U tom kontekstu ukoliko se odabere razvojni put K, koji podrazumijeva već broj posjetitelja TIPA 1, prije se dostiţu nosivi kapaciteti mora nego plaţe; s druge strane ukoliko se odabere razvojni put H za očekivati je veći broj posjetitelja TIPA 2, a samim ti i ranije dostizanje nosivog kapaciteta plaţa. Ukoliko se tijekom vremena promjeni struktura potraţnje, mijenjati će se i uvijeti u ukupnim nosivim kapacitetima. Iz grafa 2 je jasno da je Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 35 sustav nosivih kapaciteta dinamičan, te da će DMO imati sloţen zadatak praćenja kretanja turističkih tijekova.
2. Društveni (socijalni) nosivi kapaciteti (eng. Social CC) Za razliku od okolišnih nosivih kapaciteta koji se fokusiraju na fizičke limite prirodnih resursa, društveni nosivi kapaciteti mjere destinacijsku odrţivost u kontekstu utjecaja znatnog rasta broja posjetitelja na odnose između rezidenata i posjetitelja. U tom kontekstu, Candela i Figini (2012) navode da se društveni nosivi kapaciteti mogu proučavati sa dva različita pristupa: 1. Putem modela koji su razvili Marzetti i Mosetti (2004) u kojemu se koristi sistem glasanja kako bi se utvrdila optimalna razina opterećenja; te 2. Putem modela koji su razvili Bimonte i Punzo (2007) u kojemu se optimalna razina opterećenja utvrđuje kao rezultat slobodne razmjene između turista i rezidenata. Oba modela se zasnivaju na pretpostavi da se rezidenti i posjetitelji natječu za iste lokalne resurse! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 36
2.1 MODEL SISTEMA GLASANJA ZA UTVRĐIVANJE NOSIVIH KAPACITETA DRUŠTVENI NOSIVI KAPACITETI mogu se mjeriti iz perspektive posjetitelja i iz perspektive rezidenata, budući da i jedni i drugi imaju predodţbu o gornjoj granici prihvatljive posjećenosti u kontekstu broja noćenja N. SVAKI INDIVIDUALNI POSJETITELJ komparira svoju korist koja nastaje od posjete određenoj destinaciji sa negativnim učinkom koji je nastao zbog pretjeranog broja posjetietlja u destinaciji, pri čemu postaje razvidan MAKSIMALAN PRIHVATLJIV BROJ POSJETITELJA, NiT, za svakog i turista. SVAKI REZIDENT komparira svoju korist koja je ostvarena od turističke aktivnosti u određenoj destinaciji, s troškom ne korištenja lokalnog resursa, pri čemu postaje razvidan MAKSIMALAN PRIHVATLJIV BROJ POSJETITELJA, NjR, za svakog j rezidenta. Budući da je za očekivati da će se kako unutar grupe posjetitelja tako i unutar grupe rezidenata mišljenja i stavovi o maksimalno prihvatljivom broju posjetitelja razlikovati, model predlaţe sustav glasanja, kojemu je cilj da u obje promatrane grupe utvrdi preferirane nosive kapacitete, odnosno N*T i N*R Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 37
Marzetti i Mosetti (2004) identificiraju dva tipa susava glasanja u teroriji socijalnog izbora: 1. IZLAZAK iskaz preference svakog individualca koji se manifestira u udaljavanju od teritorija koji je zasičen, te odlazak na prostor koji je preferiran. Ovakav oblik glasanja se naziva i voting with the feet 2. GLAS iskaz preference svakog pojedinca, na način da se svačiji glas jasno čuje putem demokratskog sistema. Ovakav oblik glasanja se naziva voting with the voice. Posjetitelji i rezidenti koriste dva različita sustava glasanja! TURISTI koji su trenutni (povremeni) stanovnici određenog područja koriste prvi sustav glasanja (upravo putem procesa odabira destinacije). REZIDENTI koji su stalni stanovnici određenog područja koriste drugi sustav glasanja u demokratskom procesu. Glasački sustav turista automatski računa ravnoteţu N*T, u tom kontekstu turisti koji imaju niţu razinu tolerancije na guţvu će napustiti destinaciju, dok će onih n turista koji imaju veću toleranciju ostati, pri čemu je nih više ili jednako utvrđenom broju N*T. Kod utvrđivanja preferiranih nosivih kapaciteta rezidenata situacija je donekle kompleksnija! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 38
Utility Korist Uzimajući u obzir uobičajene pretpostavke Blackovog (1948) teorema o glasanju baziranog na Medijanu, pretpostavljamo da svaki pojedinac ima vlastite individualne preference vezano za očekivane koristi. U tom kontekstu za očekivati je da će oni rezidenti koji ne rade u turizmu, međutim koji se natječu sa posjetiteljima za korištenje resursa, preferirati manju guţvu u destinaciji, N1R; dok će oni rezidenti koji ponekad rade u turizmu, preferirati srednju razinu opterećenosti N2R, i u konačnici oni rezidenti koji rade u turizmu će preferirati visoku razinu opterećenosti N3R. Uz pretpostavku da svaki rezident glasa iskreno, rezultat glasanja biti će odraz stava većine, iskazan u obliku medijana! Aplikacija navedenog sustava u ovom slučaju implicira da je nosivi kapacitet utvrđen od strane rezidenata jednak N2R, odnosno, 0 Overnight stays N1R N2R N3R Broj noćenja Optimalna razina noćenja za različite rezidente: N1R Rezidenti koji ne rade u turističkom sektoru N2R Rezidenti koji povremeno rade u turističkom sektoru N3R Rezidenti koji rade u turističkom sektoru N*R = N2R Primjena ovih modela nalglašava da PROBLEM DEFINIRANJA NOSIVIH KAPACITETA NIJE SAMO TEHNIĈKI, VEĆ I POLITIĈKI I ŠIRI DRUŠTVENI PROBLEM KOJI ZAHTJEVA USPOSTAVU RAVNOTEŢE IZMEĐU ĈLANOVA LOKALNE ZAJEDNICE S OBZIROM NA NJIHOVU PARTICIPACIJU U RAZVOJU TURIZMA. U tom kontekstu moguće je zaključiti i da DRUŠTVENA ODRŢIVOST uvelike ovisi o distribuciji TURISTIĈKIH PRIHODA unutar lokalne zajednice! Individulane preference lokalnog stanovništva u utvrđivanju nosivih kapaciteta primjenom sustava glasanja - Prilagođeno prema: Candela i Figini, 2012. The Ekologija Economics i odrţivi of razvoj Tourism - autorizirana Destination, predavanja Springer, 39 London
2.2 MODEL SLOBODNE RAZMJENE ZA UTVRĐIVANJE NOSIVIH KAPACITETA Neposredno prije nego se u lokalnoj zajednici počme razvijati turizma, lokalno stanovništvo moţe u potpunosti uţivati u resursima, međutim ne ostvaruju se nikakvi pozitivni efekti od turizma. S druge strane kada se turizam počme razvijati, lokalna zajednica ostvaruje pozitivne ekonomske efekte, međutim, mora dijeliti lokalne resurse sa posjetiteljima. U tom kontekstu, turizam moţemo shvaćati kao djelatnost u kojoj dolazi do razmjene novca i teritorija (resursa) Candela i Figini (2012). Bimonte i Punzo (2007) u svom modelu interpretiraju nosive kapacitete detinacije kao ravnoteţu koja se uspostavlja procesima društvene razmjene između lokalnog stanovništva i posjetitelja. Ukoliko zamislimo da R predstavlja raspoloţivu količinu određenog resursa, koja se koristiti intenzitetom NH od strane lokalne zajednice, i intenzitetom NT od strane turista, uspostavlja se odnos konkurentnosti u korištenju NH + NT R. Odnosno, lokalno stanovništvo mora ustupiti posjetiteljima resurse na korištenje u zamjenu za novac koji primaju od posjetitelja. Navedeni odnos je moguće predstaviti standardnim mjerama u ekonomiji poznatim pod nazivom granična stopa supstitucije MRSH kao odnos između granične koristi od dohotka i granične koristi od resursa koji se ustupa. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 40
M* B Posjetitelji Novac 0 Edgeworthovom kutijom prikazan je odnos između rezidenata i posjetitelja. Inicijalno u donjem lijevom kutu nalaze se REZIDENTI koji raspolaţu sa svim resursima UH (R;0), dok se u gornjem desnom kutu nalaze posjetitelji koji raspolaţu sa svim novcom UT (O;M). Učinkovita ravnoteţa je uspostavljena u uvijetima kada alokacija resursa leţi na ugovornoj krivulji, kao što je prikazano točkom B, pri čemu je MRSH = MRST 0 Lokalno stanovništvo N* Nosivi kapaciteti kao društvena razmjena između novca i teritorija - Prilagođeno prema: Candela i Figini, 2012. The Economics of Tourism Destination, Springer, London Sukladno navedeno posjetitelji plačaju novac M da bi ostvarili pravo na korištenje određenog resursa. Budući da je razmjena između rezidenata i turistia strogo dobrovoljna, ravnoteţa između rezidenata i turista je učinkovita i determinirana ugovornom krivuljom prikazanom u Edgeworthovoj kutiji na gornjem grafu. A U tom kontekstu NOSICI KAPACITET DESTINACIJE javlja se kao rezultat učinkovite razmjene u kojoj su obje ravnoteţe (i ona lokalne zajednice (UH (R-N*T; M*)) i ona posjetitelja (UT (N*T; M-M*))) zadovoljene. Nosivi kapaciteti prostora uvelike ovise o ţivotnom stilu lokalne zajednice, koja konkurira sa posjetiteljima za korištenje resursa. Iako se rezultati modela društvene razmjene konceptualno razlikuju od modela političke ekonomije Marzetti-Mosetti (2004), zaključak je oba modela da utvrđivanje nosivih kapaciteta ne predstavlja samo tehnički, veći i politički i širi društveni problem koji nuţno zahtjeva participaciju lokalne zajednice. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 41
3. Implementacija koncepta nosivih kapaciteta u turizmu temeljni problemi Iako izrazito značajan za proces odrţivog planiranja u turizmu, koncept se susreće sa ozbiljnim problemima koji proizlaze upravo iz analizičkog izazova procjene nosivih kapaciteta. Izazov primarno proizlazi iz višedimenzijonalne sloţenosti nosivih kapaciteta, ali i nasljđenih ograničenja u procjeni nosivosti prirodnog i izgrađenog okruţenja. U tom kontekstu, u recentnoj literaturi zabiljeţena je promjena fokusa kada govorimo o nosivim kapacitetima sa objektivno procijenjenih ograničenja, na menadţerski iskoristiv koncept ţeljenih stanja, koji čine plodonosnije područje za planere i DMO-e (Coccossis i ostali, 2002). Najčešće probleme i ograničenja s kojima se susrećemo u procesu implementacije i mjerenja koncepta nosivih kapaciteta, mogli bismo podijeliti u sljdeće kategorije: 1. Prostorni obuhvat 2. Uloge različitih dionika 3. Integracija TCC-a u proces planiranja i institucijonalni kontekst 4. Evaluacija i monitoring. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 42
1. PROSTORNI OBUHVAT nosive kapacitete je puno jednostavnije definirati u ograničenom, jasno definiranom prostoru (specifičnosti turističke destinacije?). Procjena TCC-a moţe varirati od područja do područja, s obzirom na resurse i interes posjetitelja. U određenim uvijetima procjena nosivh kapaciteta mora obuhvaćati cijelo administrativno područje i cijelu zajednicu (otoci). Nuţna je implementacija tehnika zoniranja i upravljanja tokovima posjetitelja u primjeni koncepta TCC-a. 2. ULOGE RAZLIĈITIH DIONIKA uspješna implementacija načela TCC-a uvelike ovisi o volji političkih elita i javnog sektora da integriraju nosive kapacitete u proces planiranja. Jednako tako u procesu procjene TCC-a nuţan je konsenzus svih ključnih dionika u određenoj zajednici, posebno u kontekstu dugoročnih ciljeva turističkog razvoja. Implementacija načela TCC-a mora uzeti u obzir kulturne elemente. 3. INTEGRACIJA TCC-A U PROCES PLANIRANJA I INSTITUCIJONALNI KONTEKST načela TCC-a moraju biti implementirana u strategiju razvoja određenog područja, iako to ne mora biti uvijet za procjenu TCC-a. TCC nuţno mora biti utkan u institucijonalni kontekst! 4. EVALUACIJA I MONITORING nosivi kapaciteti moraju biti fleksibilni i odraţavati specifičnosti područja za koje se definiraju. Specifičnost je turističkog sustava njegova kontinuirana mijena i dinamika, stoga i procjena nosivih kapaciteta mora odgovoriti na takvu dinamiku, te anticipirati sloţenost promjena na turističkom trţištu. Postoji jasna potreba za provođenjem procesa kontrole implementacije nosivih kapaciteta, međutim i promjena koje se događaju na trţištu potraţnje. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 43
4. Alati i okvir za implementaciju koncepta nosivih kapaciteta u turizmu Coccossis i ostali (2002) alate za implementaciju koncepta TCCa dijele na: I. INSTITUCIJONALNI OKVIR na europskoj razini postoj nekoliko alata koji potiču implementaciju načela nosivih kapaciteta. U tom kontekstu, postoje i mogućnosti uključivanja TCC-a u obliku smijernica u postojeće alate i dokumente koji su dobro prihvaćeni: (1) Natura 2000 Habitat Directiva i Crvena Lista; (2) Oslanjanje na Princip Kompenzacije; (3) Environmental Impact Assessment; (4) Strategic Environmental Assessment. II. MENADŢERSKI ALATI I. (1) Regulatorni Zoniranje, Ograničavanje slobodnog pristupa, Ograničavanje određenih aktivnosti, Eko Labele, Koncentracije i disperzija razvojnih i turističkih pritisaka, Prostorno planiranje; II. III. (2) Ekonomski Cijenovne politke, Fiskalne politike, Cost benefit analize, Incentive sheme; (3) Organizacijski Sustavi rezervacija i prodaje usluga, Informacijski menadţment, Educiranje lokalne zajednice, Obučavanje i treniranje lokalnih planera, Kontrola trţišta. Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 44
5. Primjena indikatora u procesu procjene nosivih kapaciteta prostora Korištenje indikatora u procesu procijene TCC-a fleksibilniji je i jednostavniji pristup od onga prikazanog na prethodnim slajdovima. Takav pristup pokazao se kao izrazito učinkovih u kratkom vremenskom razdoblju, te omogućava menadţerima da ogovorore na razvojne izazove u realnom vremenu (Coccossis i ostali, 2002). U tom kontekstu ovakav pristup se primarno primjenjuje u procesu planiranja na područjima nacionalnih planova, te u procesu izrade strateških dokumenata za upravljanje prirodnim resursima. Autori sugeriraju primjenu tri tipa indikatora koji odraţavaju sloţenost procesa procjene TCC-a: I. FIZIĈKO (PROSTORNO) EKOLOŠKI INDIKATORI II. III. SOCIO DEMOGRAFSKI INDIKATORI POLITIĈKO EKONOMSKI INDIKATORI Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 45
H označava visoki prioritet u procesu planiranja. U svakom od promatranih podučja moguće je definirati dodatne indikatore kako bi smo najbolje odgovorili na izazove s kojima se lokalno područje susreće. Autori također navode da se navedeni indikatori mogu rupirati u tri temeljne kategorije: 1. Indikatori odrţivosti 2. Indikatori odrţivog turizma 3. Indikatori TCC-a Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 46
6. Studija slučaja: Otok Elba, Italija Na otoku Elba primjenjivao se Matematički model za procjenu nosivih kapaciteta u turizmu, kako bi lokalne vlasti dobivene podatke mogle iskoristiti u procesu planiranja. Analiza se fokusirala na prostornu, ekološku i sociokulturnu komponentu TCC-a. Cilj procesa je bio zadrţavanje kvalitete turističkog iskustva i osiguravanje odrţivosti i zaštite prirodnih resursa. Model je struktuiran u tri etape: 1. Identifikacija mjerljivih ograničavajućih faktora faktori u prostornoj i društvenoj kategoriji: sposobnost vodoopskrbe, sposobnost gospodarenja otpadom, korištenje bazičnih resursa (dostupna površina plaţe po osobi), pritisak na lokalnu populaciju (omjer turisti/lokalno stanovništvo). 2. Definiranje četiri scenarija odrţivosti konzervatorski, visoko odrţivi, nisko odrţivi i neodrţivi scenarij. Svaki od scenarija je bio povezan sa nekim od prethodno utvrđenih faktora. Pri čemu su ograničavajući faktori pojedinih kategorija rezultirali prelazak sa jednog scenarija na drugi. Jednako tako svakom scenariju su dodijeljena 4 stupnja uzbune (I., II., III., IV.) Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 47
Kao najkritičniji faktor pokazala se opskrba vodom! Coccossis i ostali, 2002. Defining, measuring and evaluating carrying capacity in european tourism destinations, Atena 3. Kalkulacija broja posjetitelja u svakom od promatranih scenarija povećanje broja posjetitelja odraţava se na prelazak sa jednog scenarija na drugi. Broj posjetitelja je koreliran sa kritičnom vrijednosti svakog faktora. Primjena kreiranog modela omogućava praćenje turističkih tijekova na dnevoj bazi i identificiranje kritičnih razdoblja tijekom godine kada broj posjetitelja premašuje nosive kapacitete! Ekologija i odrţivi razvoj - autorizirana predavanja 48
VIII. Značaj koncepta turističke nosivosti za prostorno planiranje 2016/17 Konzultacije: Četvrtkom 16:15 17:00 (isključivo uz prethodnu najavu putem emaila) Ponedjeljkom na Ekonomskom fakultetu (ured 211, od 16:15-17) antemandic.com /Ante Mandić Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja