~lanci. Razvoj mirovinskog sustava u SAD-u. dr. Predrag Bejakovi} Institut za javne financije, Zagreb

Razvoj mirovinskog sustava u SAD-u dr. Predrag Bejakovi} Institut za javne financije, Zagreb U doba kada smo gotovo preplavljeni radovima o svim te{ko}ama pred kojima se nalaze mirovinski sustavi {irom svijeta, posebno je zanimljivo razmotriti ameri~ki program Social Security koji nije ba{ istovrstan bismarkovskom tipu mirovinskog osiguranja koji je nama mnogo poznatiji, ali je u svakom slu~aju sustav me ugeneracijske solidarnosti, a ne kapitalizirani sustav. Sustav obuhva}a pojedine programe koji nisu vezani uz prava iz ostvarenog rada, ali ga uvjetno mo emo promatrati kao javno mirovinsko osiguranje me ugeneracijske solidarnosti. Program je nastao sredinom 30-ih unutar New Deala tada{nje administracije demokratskog predsjednika F.D. Roosevelta kojim su se eljele ubla iti posljedice velike nezaposlenosti i siroma{tva u SAD-u uzrokovane Velikom krizom s kraja 20-ih. U prvom dijelu rada iznesen je razvoj i pro{lost tog sustava, u drugom njegove sada{nje te{ko}e i njihova mogu}a rje{enja, dok tre}i dio sadr i ocjene budu}ih kretanja. Pro{lost Iako je u SAD-u prvi mirovinski fond osnovan 1875. na eljeznici (American Express Company), prvi dr avni fond osnovan je 30-ih godina pro{log stolje}a. Kada je 1928. godine dotada{nji ministar gospodarstva Clark Hoover izabran za predsjednika SAD-a, on je, stupaju}i na du nost, objavio da se Amerika nalazi bli e od ijedne dr ave u povijesti pred»kona~nom pobjedom nad bijedom«. Godinu dana kasnije, 24. listopada 1929. dogodio se bankovni slom, tzv.»crni petak«(iako je zapravo bio ~etvrtak), te su dan kasnije zatvorene sve banke i burze. Tako je zapo~ela svjetska gospodarska kriza koja je uskoro dovela do opadanja industrijske proizvodnje, totalnog sloma me- unarodnog kreditnog sustava i op}eg rasula nadnica i cijena. Hooverova vlada sa svojim ekonomskim na~elima nije uspjela zaustaviti krizu, a progla{eni i prihva}eni moratorij (odgoda svih pla}anja na godinu dana) mogao je samo kratkoro~no prikriti pravo stanje. Potkraj mandata Hooverove vlade u SAD-u je bilo dvanaest do petna- est milijuna nezaposlenih te relativno veliki broj onih ~ije su mirovine iz kapitaliziranog sustava postale bezvrijedne. Kada je na izborima u studenome 1932. godine pobijedio demokratski kandidat Franklin Delano Roosevelt, po~inje nova era ameri~ke vanjske i unutarnje politike. Iza naziva New Deal ne krije se neki jedinstven, od po~etka utvr en politi~ki program, nego volja energi~nog predsjednika i skupine njegovih savjetnika da se improviziranim, pa ~ak i me usobno proturje~nim aktivnostima dr ave (koja mora biti trajno odgovorna za blagostanje naroda) prevladaju stagnacije gospodarstva i socijalne krize. Roosevelt je bio prvi predsjednik koji je, kako 1934. godine pi{e Atlantic Monthly, upotrijebio mo} dr ave i podredio primarnu potro{nju vitalnim interesima dru{tva. John Maynard Keynes, najpoznatiji ekonomist dvadesetog stolje- }a, koji je i kasnije utjecao na New Deal, u pismu Rooseveltu pi{e:»vi ste postali uzorom onih snaga koje u svakoj zemlji ele ubla iti zla u postoje}em socijalnom sustavu. Ako ne uspijete, racionalne promjene dru{tva {irom svijeta bit }e zaustavljene, ostavljaju}i ortodoksne i revolucionarne sljedbenike da se me usobno bore.«(ne{to kasnije Keynes je posjetio Roosevelta, ali se pokazalo da je ono pismo bilo ipak prikladniji medij komuniciranja me u njima. Svakog od te dvojce zbunilo je ono {to su vidjeli kad su se na{li licem u lice. Roosevelt je dobio dojam da je Keynes»prije neka vrsta matemati~ara nego politi~ki ekonomist«. Keynes je s tog sastanka oti{ao poti{ten;»prije toga smatrao sam da je Predsjednik {to se ti~e poznavanja ekonomije pismeniji«_ Galbraith, 1977). Polazi{te Rooseveltovog pristupa ekonomskom razvoju i ubla avanju siroma- {tva bilo je u na~elnom napu{tanju krajnjeg ekonomskog liberalizma (poznatog kao laissez-faire), a to je dovelo do preure enja radnih odnosa i do uvo enja mirovinskog, bolesni~kog i radnog osiguranja. U dru{tvu je shva}eno da tehnolo{ki razvoj ne mo e vi{e biti pretpostavljen zajedni~kim interesima. To nije zna~ilo posluh pred dr avom, jer se ustav i na~ela ~lanci 19

ameri~kog na~ina ivota nisu izmijenili, a sloboda li~nosti ostala je i nadalje najvi{im zakonom. Roosevelt je vi{e puta isticao da se u obrani ameri~ke slobode prva obrambena linija mora sastojati od mjera za za{titu ekonomske sigurnosti gra ana. Dono{enjem mnogih reformskih zakona uspio je First New Deal od»sto dana«(od o`ujka do lipnja 1933.) sanirati lo{e stanje u poljoprivredi, stabilizirati bankarstvo uvo enjem sustava sredi{nje banke i smanjiti broj nezaposlenih, dok je u drugoj fazi po~eo razvijati sustav sveobuhvatnog mirovinskog osiguranja pomo}u odgovaraju}eg zakona (Social Security Acta). Za izradu prijedloga zakona bio je imenovan Odbor za ekonomsku sigurnost koji je bio zadu`en za razvoj osiguranja za vrijeme nezaposlenosti, javnog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U Odboru su bili nadle`ni ministri i stru~njaci sa sveu~ili{ta i iz znanstvenih ustanova. Ve} na po~etku rada Odbora postavilo se temeljno organizacijsko pitanje: treba li osiguranja organizirati na razini pojedine dr`ave ili jedinstveno na saveznoj razini; treba li ih povjeriti saveznoj dr`avi ili ih dati u nadle- `nosti (tada{njih) ~etrdesetosam dr`ava. Odbor je predlagao da se sustav mirovinskog osiguranja organizira i upravlja na saveznoj razini, da postane obvezan (iskustvo i teorije nepovoljnog izbora i ekonomiziranja u tro{kovima dono{enja odluka pokazivali su neumjesnost samoizbora na tom podru~ju) i da ga financiraju i poslodavci i radnici, s tim da ga mo`e financirati i dr`ava. No, o`ivotvorenje tog prijedloga zako~io je sam predsjednik Roosevelt koji je smatrao da jo{ nisu sazreli uvjeti za takav sveobuhvatan sustav. ^lan odbora Abraham Epstein smatrao je da je takvo rje{enje proturje~no, sastavljeno od logike i apsurda, pravde i nepravde. Tra io je da u financiranju mirovinskih fondova vi{e sudjeluje dr ava, i to sredstvima koje prikupi oporezivanjem poduzetni~ke dobiti, jer bi bogati, ina~e, bili manje optere}eni nego {to su bili u Engleskoj u doba zakona o siromasima. Tvrdio je da bi bez takvih progresivnih poreza, sustav mirovinskog osiguranja i cjelokupna socijalna skrb vi{e optere}ivali siroma- {niji dio stanovni{tva; zaposleni bi pla}ali doprinos dva puta: kao radnici i kao potro{a~i, a poslodavci bi svoj dio doprinosa pove}anjem cijena prebacivali na korisnike svojih roba i usluga. Tako bi zami{ljeno smanjivanje socijalnih razlika zapravo vodilo njihovom pove}anju, te izazvalo jo{ neravnomjerniju raspodjelu dohotka koja je i uzrokovala tada{nju veliku krizu. Ujedno, u nepovoljnijem polo aju bila bi manja poduze}a koja bi, optere}ena doprinosima, vrlo te{ko mogla konkurirati velikim kompanijama. U strahu od velikih kompanija, postoje}eg konzervatizma u dru{tvu, a i Rooseveltove nenaklonjenosti, Odbor nije prihvatio ta Epsteinova upozorenja, te je potkraj 1934. izradio prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju u kojem su doprinose pla}ali i radnici i poslodavci. U po~etku su radnici i poslodavci upla}ivali doprinos u fond mirovinskog osiguranja po stopi od 0,5% bruto pla}e, i ta je stopa postupno rasla do 1956. godine kada je iznosila 2,5%. Ako su bila potrebna dodatna sredstva, ona su se osiguravala iz saveznog prora~una. Henry Morgenthau, predsjednikov savjetnik i prijatelj koji je na Roosevelta imao velik utjecaj, predlo io je da se iz mirovinskog osiguranja isklju~e pojedine kategorije radnika (u prvom redu poljoprivrednici i sezonski radnici) jer je vjerovao da }e biti te{ko ostvariti napla}ivanje doprinosa za te kategorije radnika. Roosevelt je prihvatio te prijedloge, vjerojatno u strahu da bi pre{iroki sustav socijalne za{tite mogao imati nepovoljne ekonomske posljedice na cjelokupno gospodarstvo, da bi bio preveliko optere}enje za prora~un i uzrokovao pove}anje prora~unskog deficita. Desno usmjereni politi~ari i menad eri jako su napadali razvoj sustava mirovinskog osiguranja kao mjeru koja }e ugroziti {tednju, poticati lijenost, razbiti poduzetnost pojedinca i, op}enito, pogor{ati uvjete rada i ivota te uni{titi radnu etiku. Kako je vrijeme prolazilo, desno usmjerena kritika bila je sve neuvjerljivija i njeni su zastupnici postali svjesni da je»kota~ povijesti«okrenut protiv njih. Konzervativna kritika gotovo se potpuno ugasila po~etkom 1936. godine, pa su u travnju iste godine bez ve}ih opiranja usvojeni odgovaraju}i zakoni. Zakon je predvi ao u prvom redu mirovine za osigurane radnike u dobi od 65 i vi{e godina. Prihva}eni program mirovinskog osiguranja u SAD-u bio je vrlo sli~an sustavu privatnog osiguranja kapitaliziranog pokri- }a u kojem tijekom svog radnog vijeka pojedinci ula u u fond odre eni dio svojih pla}a. S vremenom fond ostvaruje kamate, pa }e nakon umirovljenja za pla}anje naknade biti kori{tene glavnica i ostvarene kamate. Taj je sustav promijenjen ve} 1939. godine u teku}i mirovinski sustav generacijske solidarnosti u kojem se naknade ispla}uju postoje}im umirovljenicima od teku}ih doprinosa onih koji rade u tom trenutku. Svaka generacija umirovljenika financira se uplatama sada{nje generacije radnika, a ne iz povrata od ulo enih sredstava. Va an razlog za prelazak na teku}i mirovinski sustav bila je ocjena da su uslijed Velike krize uni{tene u{te evine mnogih starijih ljudi i da oni 20

zaslu uju ve}i iznos mirovine od onog kojeg bi mogli ostvariti nakon samo nekoliko godina pla}anja doprinosa. Ujedno, iste godine uvedene su mjese~ne naknade za malodobnu djecu i obiteljske mirovine osiguranog radnika. Tako mirovinsko osiguranje ne pru a samo osiguranje nego zna~i i raspodjelu dohotka me u pojedincima. Funkcija raspodjele dobila je na zna~enju tijekom vremena i kulminirala ozakonjenjem u 1972. godini dodatnog sigurnosnog dohotka (Supplementary Security Income _ SSI). Prvi korisnici socijalne sigurnosti ostvarili su vrlo velik povrat na svoje doprinose. Poseban je slu~aj Ide Fuller, prve umirovljenice koja je platila 24,85 dolara doprinosa za mirovinsko osiguranje. @ivjela je 99 godina i primila 20.897 dolara mirovine. U drugoj polovini tridesetih godina ameri~ko se gospodarstvo polako oporavljalo od Velike krize. Proizvodnja i cijene su rasle, ali je nezaposlenost i dalje bila vrlo visoka. Nakon pet godina ustrajnih napora, 1937. godine u SAD-u jo{ uvijek je bilo deset i pol milijuna mu{karaca i ena bez posla. Ujedno, nije do{lo ni do zna~ajnije preraspodjele bogatstva u dru{tvu, koju su toliko zagovarali zastupnici New Deala. To je i bio razlog da je potpredsjednik Henry Wallace, jednom otvoreno priznao kako zapo~eti posao nije napravljen do kraja. U jednom pismu on pi{e:»mi smo djeca prijelaza, napustili smo Egipat ali jo{ nismo stigli u Obe}anu zemlju«. Kada je 1939. u Europi izbio rat, u Americi je jo{ bilo devet i pol milijuna nezaposlenih, odnosno 17% ukupne radne snage. Rat je uvjetovao da su se u~etverostru~ili dr avni izdaci i prora~unski deficit, nezaposlenost je pala na bezna~ajnu razinu, a na mnogim mjestima pojavila se oskudica radne snage. Kako ka e John Kenneth Galbraith, povijesni je paradoks da je Hitler najprije dokraj~io nezaposlenost u Njema~koj, a zatim je omogu}io i svojim neprijateljima da je dokon~aju kod sebe. Usprkos neostvarivanju svih zacrtanih ciljeva, prema op}em priznanju Rooseveltova je administracija u vrijeme New Deala postigla velike uspjehe i korjenito izmijenila politi~ki ivot i dru{tvenu sliku SAD-a. Nekom ~udnom slu~ajno{}u, te iste godine, izvorni ameri~ki sustav mirovinskog osiguranja zapo~et s kapitaliziranim pokri}em (fully funded) promijenjen je u sustav me ugeneracijske solidarnosti (payas-you-go). Nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u naglo se razvijalo i mirovinsko osiguranje u tvrtkama, ~emu je pridonosilo vi{e ~initelja: slu e poduze}ima za privla~enje obrazovane radne snage, ulozima u mirovinske fondove poduze}a pla}aju radnike izbjegavaju}i ograni~enja visine nadnica, izbjegavaju se porezi i sli~no. Ipak, najva niji problemi nastali 30-ih godina ostali su i nadalje jako prisutni: ve} od samog po~etka izme u saveznih dr ava postojale su vrlo velike razlike u postotku ljudi obuhva}enih mirovinskim osiguranjem, kao i u iznosu ostvarenih naknada, koje uglavnom nisu ovisile o razvijenosti i bogatstvu dr ave. Tako su Havaji i Alabama po~etkom 60-ih imali prosje~nu mirovinu oko 70 dolara mjese~no, koju na Havajima nije ostvarivalo ni 4% starijeg stanovni{tva, a u Alabami gotovo 40% starijih osoba. Siroma{na Luizijana davala je u prosjeku oko 80 dolara polovini starijih osoba na svom podru~ju, dok je bogati Delaver ispla}ivao samo 60 dolara, i to za ne{to manje od 3% starijeg stanovni{tva. Mnoge od takvih nelogi~nosti obilje avale su ameri~ki sustav mirovinskog osiguranja i u kasnijim godinama (Steiner, 1974). Sada{nje stanje Potreba osiguravanja sredstava za mirovine brojne generacije ro ene nakon Drugog svjetskog rata (baby boom generation) dovela je do odluke da se mijenja financijska strategija sustava generacijske solidarnosti. Kao posljedicu promjena provedenih u 1983. godini sustav je ostvario zna~ajan vi{ak u Fondu mirovinskog osiguranja (Social Security Trust Fund). Postoje}i sustav nije ni u potpunosti sustav s kapitalnim pokri}em, niti sustav generacijske solidarnosti. Za sada{nje umirovljenike, sustav je generacijske solidarnosti: njihove se naknade gotovo u potpunosti ispla}uju od teku}ih doprinosa sada{- njih zaposlenih. Za budu}e umirovljenike neke od naknada }e pla}ati radnici koji }e tada raditi, a neke od Fonda mirovinskog osiguranja. Da bismo ga bolje ozna~ili, mo emo ga nazvati sustav djelomi~no kapitaliziranog pokri}a. Struktura naknade Svota mirovine ovisi o prethodnim primanjima, dobi i ostalim obilje jima korisnika. Najprije treba izra~unati prosje~na indeksirana mjese~na primanja (average indexed monthly earnings _ AIME). Ona predstavljaju prosje~ne nadnice pojedinca u tijeku radnog vijeka pokrivenog osiguranjem. U obra~un se uzimaju samo godi{nje pla}e do odre enog maksimalnog iznosa. Taj odre eni maksimalni iznos odgovara najve}em iznosu pla}a na koji se pla}aju doprinosi socijalnog osiguranja. Dodatno, pojedinci koji odlu~e raditi nakon 62 godine starosti, mogu u obra- ~unu za mirovinu zamijeniti ni e zarade ostvarene prije te dobi s vi{im zaradama ostvarenim nakon te godine. 21

Sljede}i korak je primijeniti AIME u formuli za pojedina~nu naknadu iznosa primarnog osiguranja (Primary Insurance Amount _ PIA), {to je osnovna naknada mirovinskog osiguranja koja se pla}a radniku koji odlazi u mirovinu sa 65 godina ili koji je postao nesposoban za rad. Formula za izra~unavanje naknade je takva da se PIA pove}ava zajedno s AIME, ali po ni oj stopi. Za osobu koja je u 1998. ostvarila 65 godina starosti PIA se ra~una kao: 90 posto od prvih 477 dolara AIME-a i 32 posto od iznosa AIME-a izme u 477 i 2875 dolara i 15 posto od iznosa AIME-a iznad 2875 dolara. Tako za umirovljenika kojemu je AIME 200 dolara, PIA je 180 dolara; dok umirovljeniku koji ima AIME 1600 dolara, PIA iznosi oko 789 dolara. Lako se uo~ava da radnici s ni im iznosima AIME-a imaju pravo na naknade u ve}em postotku svojih zarada nego oni s vi{im iznosima AIME-a. Ustvari, za tipi~nu lo{ije pla}enu umirovljenu osobu od 65 godina, mirovina je u 1997. godini iznosila oko 57% zarade; za prosje~no pla}enu 42 posto, a za dobro pla}ene 25%. Stvarna mirovina pojedinca ne ovisi samo o PIA-i nego jo{ o dva ~imbenika: Starost u kojoj se ostvaruje mirovina _ Radnik mo e ostvariti mirovinu u dobi od 62 godine starosti, ali se tada smanjuje iznos mirovine. Na primjer, radnik koji ode u mirovinu sa 62 umjesto sa 65 godina starosti prima 20% manju mirovinu. Ako se umirovljenje odga a nakon 65 godina starosti, mirovina se pove}ava. Prema va e}im propisima, za svaku godinu kasnijeg odlaska u mirovinu nakon 65. godine starosti mirovina se pove}ava za 3%. Po~ev{i od 2000. godine postupno raste dobna granica u kojoj umirovljenici ostvaruju pravo na mirovinu u punom iznosu, tako da }e 2022. godine dob za punu mirovinu iznositi 67 godina starosti. Ubudu}e }e se mo}i ostvariti mirovina u dobi od 62 godine, ali }e ranije umirovljenje zna~iti izrazitije (ve}e) smanjivanje mirovine. Obiteljski polo aj korisnika _ Kada u potpunosti osigurani radnik ode u mirovinu sa 65 godina, stvarna mjese~na vrijednost mirovine jednostavno je jednaka iznosu primarnog osiguranja. Radnik s bra~nim drugom koji ne radi ili s malodobnim djetetom ostvaruje dodatnih 50 posto iznosa PIA-e. Prosje~na mjese~na mirovinska naknada za bra~ni par iznosi oko 1200 dolara. Tri dodatna pravila utje~u na strukturu naknade: Iznos koji pojedinac mo e ostvariti i primati strogo je podre en testu primanja (Earnings Test). Po~etna razina primanja u 1998. godini za umirovljenike u dobi izme- u 65 i 70 godina starosti iznosila je 14.500 dolara godi{nje. Za svaki dolar primljen iznad 14.500 dolara, naknada se smanjivala za 33,3 centa. Test primanja se ne primjenjuje na dohotke od kapitala i rente niti na druge mirovine. Test se ne primjenjuje na korisnike starije od 70 godina. Na 85% naknada koje primaju umirovljenici ~iji su dohoci vi{i od odre enog osnovnog iznosa pla}a se savezni porez na dohodak. Ti osnovni iznosi su 34.000 dolara za poreznog obveznika samca i 44.000 dolara za bra~ni par poreznih obveznika. Naknade se pove}avaju za iznos inflacije. Kako je prethodno navedeno, izra~unavanje AIME-a uklju~uje i prilago avanje prija{njih zarada pomo}u indeksa porasta pla}a. Nadalje, kada osoba jednom ostvari pravo za mirovinu, kupovna mo} mirovinske naknade pove}ava se prema porastu tro{kova ivota temeljenog na pove}anju cijena mjerenim indeksom potro{a~kih cijena. Financiranje Doprinos za mirovinsko osiguranje je proporcionalni postotak radnikove godi- {nje bruto pla}e do odre enog iznosa. Pola doprinosa pla}a poslodavac, a polovicu pla}a radnik. Namjera zakonodavca bila je naizgled podijeliti tro{kove programa podjednako na poslodavca i zaposlenika. Ipak, poslodavci mogu kroz manju bruto pla}u djelomi~no ili u cijelosti»prebacivati«svoju obvezu na zaposlenike. Tablica 1 _ Stope doprinosa za mirovinsko osiguranje (izabrane godine) Najve}a opore- Poslodavac i Godina ziva primanja zaposlenik, (u dolarima) svaki (postotak) 1937.3.000 1,00 1950.3.000 1,50 1960.4.800 3,00 1970.7.800 4,20 1980.29.700 5,80 1990.51.300 6,20 1998.68.400 6,20 Kako su naknade rasle tijekom vremena, tako su rasle i stope doprinosa. Sada- {nja stopa doprinosa od 6,2% (za poslodavca i za zaposlenika) ve}a je vi{e od {est puta od po~etnog iznosa. Zakonodavstvo usvojeno u 1977. godini obvezuje da iznos najve}e oporezive zarade automatski raste s porastom prosje~ne pla}e. Za{to se mirovinsko osiguranje financira kroz posebne doprinose na pla}u, a ne iz op}ih javnih prihoda? Razlog za to ~ini 22

se da je vi{e politi~ki nego ekonomski. Mi{ljenje je da veza izme u doprinosa i naknada _ koliko god bila slaba _ dr avi stvara obvezu o~uvanja sustava koji je obe}ao naknade. Ameri~ki predsjednik Franklin Roosevelt rje~ito je objasnio to stajali{te: Ti doprinosi nikada nisu bili ekonomski problem. Oni su u potpunosti politi~ki. Odredili smo te doprinose iz pla}e kako bismo onima koji ih izdvajaju dali potpuno zakonsko, moralno i politi~ko pravo da ostvare mirovinu. Uz postojanje tih doprinosa, niti jedan prokleti politi~ar ne mo e uni{titi moj program mirovinskog osiguranja. (»Your Stake in the Fight«, 1981:504). Pitanja raspodjele Opis sustava mirovinskog osiguranja pokazuje da je to vi{e nego obi~ni program osiguranja. Kada bi jedini cilj bilo pru anje osiguranja, pojedinci bi tada dobivali pribli no isti povrat za svoje doprinose. To~nije, svaki bi pojedinac primao aktuaran pravedan povrat _ u prosjeku primljene naknade bile bi jednake pla}enim premijama. (Obra~un mora biti napravljen»za prosjek«, jer ukupne naknade koje radnik ostvaruje pravo tijekom ivota. Iako je Vrhovni sud ocijenio da je Kongres opunomo}en za smanjivanje mirovina, dosada{nja iskustva i sada{nji politi~ki uvjeti navode na to da }e se te naknade i dalje ispla}ivati. Sada{nja vrijednost o~ekivanih budu}ih naknada mirovinskog osiguranja va an je dio sredstava obitelji koja se nazivaju imovinom mirovinskog osiguranja (Social Security Wealth). Feldstein (1996) navodi da je, ukupno uzev{i, imovina mirovinskog osiguranja ve}a od tri ~etvrtine uobi~ajeno mjerene cjelokupne privatne imovine. Drugi korak u ra~unanju neto naknade je utvrditi o~ekivanu vrijednost tro{kova uklju~enosti u sustav tijekom ivota _ doprinos iz pla}e koji pla}aju pojedinci. Naravno, imovina mirovinskog osiguranja i budu}i doprinosi iz pla}e ovise o porastu pla}a tijekom vremena. Obra~uni u tablici 2 su za tri»reprezentativna«pojedinca:»lo{e pla}enog«koji je zara ivao 45% prosje~ne pla}e,»prosje~no pla}enog«koji je zara ivao prosje~nu pla}u u gospodarstvu i»dobro pla}enog«koji je zara ivao najve}u pla}u na koju se pla}ao doprinos mirovinskom osiguranju. Tablica 2 _ Procijenjene naknade i tro{kovi socijalnog osiguranja Razina zarade Lo{e Prosje~no Dobro Godina umirovljenja pla}eni pla}eni pla}eni 1980. $ Imovina mirovinskog osiguranja 54.300 90.200 114.600 Doprinosi tijekom ivota 22.900 51.000 71.900 Dobitak 31.400 39.200 42.700 1995. $ Imovina mirovinskog osiguranja 58.000 95.700 133.600 Doprinosi tijekom ivota 45.400 100.800 170.700 Dobitak 12.600-5.100-37.100 1995. $ Imovina mirovinskog osiguranja 69.000 115.200 175.900 Doprinosi tijekom ivota 68.200 151.500 310.800 Dobitak 800-36.300-134.900 Izvor: Obra~uni koje su napravili Eugene C. Steuerle i Jon M. Bakija, navedeni u Joint Committee on Taxation (1996:26). Obra~uni su napravljeni za samca koji odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti. Doprinosi uklju~uju obveze poslodavca i zaposlenog. Sve vrijednosti iskazane su u dolarima iz 1993. godine. ovise o trajanju ivota pojedinca, koji se ne mo e sa sigurno{}u znati unaprijed.) ^injenica je da neki ljudi sustavno ostvaruju ve}e povrate od drugih. Slo enost zakona o mirovinskom osiguranju uvjetuje da je te{ko tvrditi tko op- }enito dobiva, a tko gubi. Najneposredniji na~in utvr ivanja pitanja raspodjele je stvarno izra~unati o~ekivane dobivene neto naknade od mirovine tijekom ivota za nekoliko reprezentativnih pojedinaca i utvrditi tko su gubitnici a tko dobitnici. Prvi korak u tom obra~unu je procijeniti o~ekivanu vrijednost naknada od mirovina na Obra~un je napravljen za tri razli~ite godine umirovljenja. Pojedini dijelovi u tablici daju sljede}e informacije: (1) imovina mirovinskog osiguranja, (2) vrijednost doprinosa tijekom ivota i (3) neto dobitak od mirovinskog osiguranja izra~unat jednostavno kao (1) minus (2). Tako pojedinac s prosje~nim primanjima koji je oti{ao u mirovinu 1995. godine mo e o~ekivati imovinu mirovinskog osiguranja u iznosu od 95.700 dolara. Vrijednost doprinosa tijekom ivota te osobe iznosi 100.800 dolara, tako da ostvaruje neto gubitak od 5.100 dolara u sustavu mirovinskog osiguranja. 23

Podaci u tablici 2 ~itani vodoravno pokazuju kako imovina mirovinskog osiguranja preraspore uje dohodak izme u pojedinih dohodovnih skupina. Op}enito, za nedavno umirovljene i za one koji }e u budu}nosti odlaziti u mirovinu, {to su ve}a primanja, manji je dobitak od mirovinskog osiguranja. Ustvari, dobro pla}eni pojedinci koji }e oti}i u mirovinu 2010. godine mogu o~ekivati gubitak od 134. 900 dolara zbog sudjelovanja u mirovinskom osiguranju. Podaci u tablici ~itani okomito pokazuju kako mirovinsko osiguranje preraspore uje dohodak prema starijim generacijama. Razmotrimo dva pojedinca prosje~nih primanja od kojih je prvi umirovljen 1980. godine, a drugi 2010. Za prvog je neto korist od mirovinskog osiguranja 39.200 dolara, dok drugi ostvaruje gubitak od 36.300 dolara. Op}enito, mirovinsko je osiguranje izda{nije prema prija{njim nego prema budu}im generacijama umirovljenika. Mirovinsko osiguranje tako er preraspore uje dohodak izme u razli~itih vrsta ku}anstava. Uz ostale jednake uvjete: @ene dobivaju vi{e nego mu{karci. @ene ive du e i stoga ostvaruju (primaju) naknade u du em razdoblju. Ljudi u braku s neosiguranim bra~nim drugom dobivaju vi{e nego samci. To je stoga {to osoba u braku za svog bra~nog druga dobiva dodatnu naknadu u iznosu polovine svoje naknade. Nadalje, ako nositelj osiguranja umre, bra~ni drug ostvaruje pravo na naknadu u punom iznosu. Bra~ni par od kojih jedan ~lan radi dobiva vi{e od bra~nog para od kojih rade oba ~lana. Predo~imo si obitelj u kojoj supruga ima ve}a primanja tijekom ivota nego suprug. Ako bi naknada na koju bi on ostvario pravo na temelju svog radnog sta a bila manja od polovine naknade koju ostvaruje njegova supruga, suprug nema pravo na vi{e od 50% suprugine naknade, koju bi primao ~ak i da nije radio. Ako je njegova naknada ve}a od 50%, on ostvaruje pravo samo na razliku izme u svoje naknade i 50% njezine. Tako, iako bra~ni drug pla}a doprinose za mirovinsko osiguranje tijekom svog radnog vijeka, ostvaruje vrlo malo koristi od imovine mirovinskog osiguranja. Jesu li ti obrasci preraspodjele po eljni? Kao i obi~no, odgovor djelomi~no ovisi o vrijednosnim sudovima. Moglo bi se tvrditi, na primjer, da su ljudi koji su trpjeli tijekom Velike krize i Drugog svjetskog rata, ne svojom krivnjom, imali lo{u sudbinu, pa stoga zaslu uju da im nadoknade mla e generacije. Ako je tako, onda bi me ugeneracijski transferi prikazani u tablici 2 mogli biti odgovaraju}i. S druge strane, nije jasno koje bi na~elo moglo opravdati pravednost upravo opisane raspodjele izme u razli~itih vrsta obitelji. Iako se ponekad raspravlja o transferima koji se provode u mirovinskom osiguranju, iznena uje relativno mala pozornost koja je tome posve}ena. Radi se o golemim financijskim sredstvima; pa ako bi se takvi iznosi transferirali kroz neposredni program rashoda, vjerojatno bi o tome bila velika rasprava. Ipak, djelovanje sustava mirovinskog osiguranja dovoljno je prikriveno tako da je svijest javnosti o tom stanju slaba. Ekonomski polo aj starijih Jedna od glavnih namjera mirovinskog osiguranja je o~uvanje dohotka starijih. Je li program u SAD-u ostvario taj cilj? ^ini se da su pokazatelji o tome prili~no jasni. Samo prije nekoliko desetlje}a stariji su bili skupina u relativno nepovoljnom polo aju. Pribli no svako ~etvrto stara~ko ku}anstvo bilo je 1970. godine ispod granice siroma- {tva. Ne samo da je pala stopa siroma{tva starijih, nego je sada i ni a od stope siroma{tva stanovni{tva u cjelini. U 1996. godini bilo je siroma{no 10,8% stanovni{tva starijeg od 65 godina, dok je za stanovni{tvo u cjelini stopa siroma{tva iznosila 13,7%. Posljednjih je desetlje}a dohodak starijih rastao po br oj stopi nego dohodak ostalog stanovni{tva. Izme u 1974. i 1995. godine realni medijalni dohodak stanovni- {tva u cjelini porastao je oko 7%, dok je za stanovni{tvo iznad 65 godina starosti porast iznosio 30% (Obra~un temeljen na podacima US Bureau of the Census, 1997). Trenuta~no, sva stara~ka ku}anstva 35% svojih dohodaka dobivaju od mirovinskog osiguranja. Za siroma{no stara~ko stanovni{tvo taj udio iznosi 66% (Committee on Ways and Means, 1996:962). Potrebno je upozoriti na dvije ~injenice. Prvo, iako je mirovinsko osiguranje bez sumnje smanjilo siroma{tvo me u stara~kim stanovni{tvom, nije ga i ukinulo. Za starije ene, pogotovo udovice, posebice je vjerojatno da }e iskusiti ekonomske te- {ko}e. Drugo, naknade mirovinskog osiguranja ne moraju nu no zna~iti neto pove}anje sredstava koja su na raspolaganju umirovljenicima. Pojedinci mogu {tedjeti manje u o~ekivanju primanja mirovine ili mogu napustiti posao sa eljom da ostvare pravo na naknadu. Sredi{nje pitanje u odre- ivanju djelovanja sustava je kako mirovinsko osiguranje utje~e na odluke pojedinaca, pa je to potrebno podrobnije razmotriti. U~inci na ekonomsko pona{anje Neki ekonomisti tvrde da sustav mirovinskog osiguranja iskrivljuje pona{anje ljudi i negativno utje~e na ekonomsku u~inkovitost. Najve}i dio rasprave posve}en je pona{anjima u odnosu na {tednju i odluke o ponudi rada. Utjecaj mirovinskog osiguranja na pona{anje i dalje ostaje kontrover- 24

zan, tako da se ovaj dio poglavlja vi{e mo e smatrati kao pregled istra ivanja koja se provode, a ne kao izvadak kona~nih zaklju~aka. Pona{anje u odnosu na {tednju Po~etna to~ka za najve}i dio posla u odnosu mirovinskog osiguranja i {tednje je teorija {tednje tijekom ivota, koja smatra da su pojedina~ne odluke o potro{nji i {tednji temeljene na promi{ljanjima o ivotnom vijeku. Tijekom svog radnog vijeka pojedinci {tede odre eni dio svojih dohodaka radi prikupljanja imovine iz koje mogu financirati svoju potro{nju za vrijeme umirovljenja. Sve dok nisu potrebna takva se sredstva investiraju, te se time pove}ava dru{tveno raspolo ivi kapital. Uvo enje mirovinskog sustava mo e bitno promijeniti iznos u{teda tijekom ivota. Te su promjene posljedica triju u~inaka: prvo, radnici smatraju da }e u zamjenu za svoje doprinose mirovinskom osiguranju primati zajam~eni dohodak u mirovini. Ako doprinose mirovinskom osiguranju gledaju kao na~in»{tednje«za te budu}e naknade, nastojat }e sami manje {tedjeti. Ta pojava naziva se u~inak supstitucije bogatstva (wealth substitution effect). Uz djelomi~no kapitaliziran sustav mirovinskih fondova, ne u{tede se svi prikupljeni doprinosi, jer se dio odmah ispla}uje postoje}im umirovljenicima. Tako je javna {tednja manja od smanjivanja privatne {tednje, {to zna~i smanjivanje ukupno akumuliranog kapitala. Drugo, mirovinsko osiguranje mo e potaknuti ljude na ranije umirovljenje nego {to bi to ina~e uradili, jer zbog primanja naknade moraju prestati raditi. Stoga, ako se pove}ava du ina trajanja kori{tenja mirovine, pojedinac za manji broj godina treba u{tedjeti kako bi financirao potro{nju u godinama u kojima ne}e raditi. Taj utjecaj umirovljenja (retirement effect) mo e pove}ati {tednju. Tre}e, pretpostavimo da je va an razlog za {tednju elja za nasljedstvom: mnogi ele ostaviti svojoj djeci naslje e. Podsjetimo se iz tablice 3 da sustav mirovinskog osiguranja te i preno{enju dohotka s djece (radnika / poreznih obveznika) na roditelje (umirovljenike / korisnike naknade). Roditelji mogu stoga vi{e {tedjeti kako bi s ve}im nasljedstvom nadoknadili djelovanje mirovinskog sustava u preraspodjeli dohotka. U osnovi, ljudi pove}avaju {tednju da bi neutralizirali utjecaj mirovina na dohotke svoje djece. To se naziva u~inak nasljedstva (bequest effect). Tako Robert Barro (1974) tvrdi da pojedinci koje na ostav{tinu poti~e maksimiziranje koristi u potpunosti poni{tavaju utjecaj imovine mirovinskog osiguranja, pove}avaju}i svoju {tednju sa eljom da nadoknade budu- }im nara{tajima pove}ane terete koje im name}u obveze mirovinskog sustava. Budu}i da tri navedena u~inka djeluju na razli~ite na~ine, sama teorija ne mo e objasniti kako mirovinsko osiguranje utje~e na {tednju. Nu ne su ekonometrijske analize. Prvi korak je utvrditi matemati~ki odnos koji pokazuje kako koli~ina {tednje ovisi o imovini mirovinskog osiguranja i ostalim varijablama koje mogu utjecati na to. Alternativno, istra iva~ mo e isto tako postaviti odnos koji pokazuje koli~inu potro{nje kao funkciju istih varijabli, jer su po definiciji {tednja i potro{nja razli~ite strane istog nov~i}a: ako se za dolar pove}a potro{nja, za isti se iznos mora smanjiti {tednja. Martin Feldstein (1974) je u svojoj studiji pretpostavio da je potro{nja tijekom neke godine me u ostalim varijablama funkcija privatne imovine na po~etku godine, raspolo ivog dohotka tijekom godine i imovine mirovinskog osiguranja. Dohodak i privatna imovina su uklju~eni jer su to mogu}- nosti potro{nje pojedinaca. U obnovljenoj verziji rada Feldstein (1996) je izra~unao regresijsku jednad bu koriste}i godi{nje podatke za SAD u razdoblju od 1930. do 1992. godine. Klju~no je pitanje smjer i jakost veze parametara multiregresijskih varijabli imovine mirovinskog osiguranja. Feldstein je ustanovio pozitivnu i statisti~ki zna~ajnu vrijednost koeficijenta od 0,028. Ta pozitivna veza zna~i da porast imovine mirovinskog osiguranja pove}ava potro- {nju i smanjuje {tednju. Tako proizlazi da je u~inak supstitucije bogatstva va niji od u~inaka umirovljenja i nasljedstva. U odre ivanju kvantitativne va nosti koeficijenta, razmislimo o gruboj procjeni vrijednosti imovine mirovinskog osiguranja u 1992. godini od 14.200 milijardi dolara. Koeficijent od 0,028 zna~i da je mirovinsko osiguranje smanjilo osobnu {tednju u 1992. godini za 398 milijardi dolara (= 0,028 14.200). Za usporedbu, tijekom 1992. godine osobna {tednja iznosila je 248 milijardi dolara. [tednja od 398 milijardi dolara je 62 posto mogu}e osobne {tednje od 646 milijardi dolara (zbroj 398 i 248 milijardi dolara). Ako su Feldsteinovi obra~uni to~ni, mirovinsko osiguranje sustava generacijske solidarnosti (pay-as-you-go) ima velik negativni utjecaj na akumulaciju kapitala u SAD-u. S obzirom na trenuta~nu zabrinutost da je dio ameri~ke»krize proizvodnosti«uzrokovan nedovoljno{}u kapitala, to je ozbiljna ~injenica. (Zanimljivo, kada je 30- ih uvedeno mirovinsko osiguranje, stajali{te o smanjivanju {tednje smatralo se vrlinom. Mnogi su vjerovali da je glavni uzrok Velike krize bila pogre{ka ljudi da premalo tro{e.) 25

Feldsteinov rad izazvao je zna~ajne nedoumice. Druga istra ivanja koja su koristila druga~ije nizove podataka i metode procjene do{la su do prili~no razli~itih rezultata. Na primjer, Leimer i Lesnoy (1982) zaklju~ili su da bi mirovinsko osiguranje ~ak moglo pove}ati {tednju. Uzimaju}i zajedno sva provedena razmatranja, mo e se sa sigurno{}u re}i da mirovinsko osiguranje u SAD-u ima negativan u~inak na {tednju, ali je nejasna snaga tog u~inka (Hurd, 1990). Odluke o umirovljenju Mirovinsko osiguranje pru a poticaje za djelomi~no ili potpuno umirovljenje osoba starijih od 62 godine. Stopa aktivnosti mu- {karaca starijih od 65 godina 1930. godine iznosila je 54%. Za tu dobnu skupinu stopa aktivnosti bila je 1950. godine 45,8%, a sredinom 90-ih pala je na 17%. Toj pojavi pridonijelo je bez sumnje nekoliko ~imbenika: porast dohotka, promjene u o~ekivanom trajanju ivota i razlike u zanimanjima. Mnogi analiti~ari vjeruju da je mirovinsko osiguranje imalo klju~nu ulogu u dramati~noj promjeni obrasca umirovljenja. Za radnike koji bi eljeli raditi puno radno vrijeme, mirovinsko osiguranje putem testa primanja name}e visoki neposredni porez na zaradu. Korisnici mirovine imaju pravo zaraditi samo malu koli~inu novca bez smanjivanja mirovina. Umirovljenici u dobi od 65 do 69 godina starosti mogli su u 1997. godini zaraditi samo do 13.500 dolara bez smanjivanja naknada. Za svaki dolar zara en iznad tog iznosa naknade su se smanjivale za 33,3 centa, {to je ustvari porezna stopa od 33,3% (Committee on Ways and Means, 1996). Nekoliko ekonometrijskih istra ivanja procjenjivalo je utjecaj mirovinskog osiguranja na odluku o umirovljenju. Mnoge od njih potvrdile su hipotezu da sustav pove- }ava vjerojatnost umirovljenja i smanjuje koli~inu rada onih koji nastavljaju raditi. Ipak, kao i u slu~aju pona{anja u vezi sa {tednjom, postoji zna~ajna nesigurnost o snazi tog utjecaja (Diamond i Gruber, 1997). Va an razlog za tu nesigurnost je ~injenica da je te{ko utvrditi varijable koje utje~u na odluke o ponudi rada starijih osoba, a ponekad su one posve nedostupne. To se odnosi na podatke o zdravlju, uvjete lokalnog tr i{ta rada i koli~ini bogatstva prikupljenog u privatnim mirovinama. Mnogi ekonomisti vjeruju da mirovinsko osiguranje smanjuje i radne napore i {tednju. Ipak, pokazatelji su nejasni i neuvjerljivi. U svakom slu~aju, ako mirovinsko osiguranje iskrivljuje ekonomske odluke, to ne mora nu no zna~iti da je sustav lo{. Ako dru{tvo eli ostvariti ve}u razinu sigurnosti dohotka za starije, tada se mo e pretpostaviti da je kroz djelomi~an gubitak u~inkovitosti voljno platiti za tu sigurnost. S druge strane, ako postoje na~ini ostvarivanja iste dru{tvene koristi uz manju neu~inkovitost, tada bi trebalo razmisliti o reformi sustava. Prijedlozi za reformu i budu}nost mirovinskog sustava Porast koeficijenta ovisnosti (odnos broja umirovljenika prema broju zaposlenih), navedeni negativni u~inci mirovinskog sustava na {tednju i radnu aktivnost, te pove}ana izdvajanja za te potrebe uvjetovali su u SAD-u ive rasprave o opravdanosti i smjeru mirovinske reforme. Za sada su doprinosi za mirovinsko osiguranje ve}i od mirovina koje se ispla}uju i taj }e se vi{ak odr ati pribli no do 2010. godine. Predvi a se da }e prikupljeni vi{kovi biti potro{eni do 2030. godine, te }e nakon toga neuravnote enost biti sve ve}a. Ipak, javlja se stajali{te da mirovinsko osiguranje uop}e nije u»krizi«. Aaron (1996:1) navodi:»problem je stvaran i sigurno zaslu`uje pa`nju, {to prije to bolje. Trebat }e pove}ati doprinose, smanjiti mirovine, ili u~initi oboje. Ali nema potrebe za politi~ke krize i te{ke uzdahe.«na primjer, ako se doprinosi poslodavaca i zaposlenih odmah pove}aju za 2,2%, a dopusti se ~uvanje prikupljenih sredstva u fondu mirovinskog osiguranja, tada bi sustav bio uravnote`en sljede}ih 75 godina. Kako smo naveli, u SAD-u se ve} povisuje dobna granica za umirovljenje, a ozbiljno se razmi{lja o pove}anju stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje i/ili mogu}nostima privatizacije mirovinskog osiguranja. Iako se pojedinosti razlikuju, najva`nije obilje`je predlo`enih privatizacija je zahtjev da svaki zaposleni ima otvoren mirovinski ra~un na koji poslodavac ili zaposleni moraju upla}ivati redovite periodi~ke uplate koje se tada ula`u u obveznice i dionice. U vrijeme privatizacije, vlada prihva}a svoje obveze prema postoje}im umirovljenicima i zaposlenima i ula`e na te mirovinske ra~une nove dr`avne obveznice koje odgovaraju sada- {njoj vrijednosti mirovina na koje pojedinci imaju pravo na temelju svojih prethodnih doprinosa u op}em solidarnom (nekapitaliziranom) sustavu mirovinskog osiguranja. Sredstva iz tih novih mirovinskih ra~una mogu biti kori{tena za kupnju anuiteta, ili se mogu postupno povu}i kada osoba do e u dob za umirovljenje ili ih mo`e naslijediti bra~ni drug ili drugi nasljednici. Martin Feldstein (1996), gorljivi zastupnik opravdanosti privatizacije mirovinskog sustava, vjeruje da bi samo od pove}anja realne akumulacije kapitala sada{nja vrijednost dobitka od privatizacije iznosila oko 2% BDP-a (u uvjetima pribli nog prosje~nog povrata od 3,5% od ulo enih vrijednosnica). Po njemu prijelaz na sustav neposrednih ra~una tako er bi smanjio mrtve 26

terete koje danas uzrokuju doprinosi na pla}e izobli~enjem (iskrivljenjem) ponude rada i oblika naknade (kompenzacije) od pribli no daljnjih 1% BDP-a. Time bi prelazak na sustav neposrednih ra~una mo da omogu}io svakoj generaciji bolji polo aj nego {to ga ona ima u sada{njem sustavu, a s vremenom bi se sigurno mogao pove- }ati broj osoba koji su neto dobitnici, prenose}i vi{e poreznog tereta u prijelaznom razdoblju na one koji su mla i i koji }e imati ve}e koristi od mogu}nosti da investiraju svoju mirovinsku {tednju uz vi{e stope povrata. S druge strane, Baker i Weisbrot (1999) upozoravaju na velike administrativne tro- {kove koje imaju postoje}a osiguravaju}a dru{tva, a nema razloga da se to ne bi prenijelo i na mirovinske fondove. Kao potvrdu teze navode da su u sustavu utvr enih doprinosa (defined-contribution plans) utvr eni prosje~ni administrativni tro{kovi po korisniku u iznosu od 259 ameri~kih dolara godi{nje. Ujedno, oni su vrlo skepti~ni o mogu}em trajnom osiguranju prosje~nog povrata od 3,5% koji u posljednjih desetak godina bilje i ameri~ko tr i{te vrijednosnica. Uz ve}u ponudu kapitala taj bi povrat trebao biti znatno ni i. Zaposleni koji imaju male pla}e (pa mogu malo {tedjeti za mirovinu) najvjerojatnije ne}e biti zanimljive mirovinskim fondovima koji }e ih se nastojati rije{iti (sli~no kao {to sada u siroma{nim dijelovima ameri~kih gradova ne postoje ili su rijetke poslovnice banke). Velika zakonska regulativa koja obvezuje da se mora uklju~iti i prihvatiti svaka zainteresirana osoba, zna~i pove}anje obveza i mije{anje dr ave (mogu}u etatizaciju koje se svi boje), pove}ane tro{kove i obvezu nadzora. Vrlo veliku pozornost pri prijelazu na kapitalizirani sustav izaziva pitanje pove}anja nacionalne {tednje. Baker i Weisbrot smatraju da nema razloga za vjerovanje da }e nacionalna {tednja biti ve}a prelaskom na kapitalizirani sustav, a nadalje, to jo{ uvijek ne zna~i da }e se pove}ati i ulaganja. Pove}ani kapital trebao bi utjecati na smanjivanje kamatnih stopa {to bi moralo potaknuti poduzetni{tvo i gospodarstvo u cjelini. Razlozi su poznate kejnezijanske dvojbe kako pove}anje {tednje zna~i smanjivanje potro{nje i potra nje, a prema istra ivanju koje je provedeno na reprezentativnom uzorku od pet tisu}a ameri~kih tvrtki u dvadeset godi{njem razdoblju, kamatna stopa gotovo nema zna~enje, ve} su za pove- }anje ulaganja bitni samo pove}anje prodaje i priljev gotovog novca. To ne treba iznena ivati, jer ni e kamatne stope mo da mogu potaknuti ulaganja, ako ve} postoji zanimanje za proizvod ili uslugu, odnosno mogu}nost pove}anja zarade, ali same po sebi nisu dovoljan poticaj. [to se ti~e Feldsteinovog programa privatizacije mirovinskog sustava, Baker i Weisbrot upozoravaju na njegovu nedore~enost: nisu rije{eni modaliteti njegova upravljanja _ centralizirano ili decentralizirano, pitanje prijevremenog umirovljenja, nepostojanje unutargeneracijske solidarnosti jer bi se takvim osiguranjem u najve}oj mjeri okoristili radnici prosje~nih pla}a, a slabo pla}eni gotovo bi sigurno bili na gubitku itd. Bogati koji su ve} mirovinski osigurani preko kapitaliziranog osiguranja bili bi vrlo slabo zainteresirani za ovaj oblik osiguranja, odnosno on bi za njih imao od marginalno zna~enje. Va ne politi~ke promjene koje se uvelike ti~u javnosti u demokratskom dru{tvu mogu se ostvariti samo ako postoji {iroka op}a podr{ka za novi smjer politike. U podru~ju ekonomije, stajali{ta sredstava masovnog priop}avanja i drugih va nih osoba koje utje~u na stvaranje mi{ljenja u privatnom sektoru, kao i politi~ara i njihovih savjetnika mnogo ovise o onome {to ekonomisti vjeruju da je pravilno i ostvarivo. Politi~ari vrlo ~esto pogre{no prikazuju podatke, znanstvenici ih razmatraju sa stanovi{ta koje njima odgovara, {to sve zajedno dovodi u nepovoljan polo aj cjelokupnu javnost koja ~esto ne mo e ili ne eli braniti bitna dru{tvena ostvarenja, tako da se ona ukidaju ili ograni~avaju preko no}i nekim administrativnim aktom. Kada se razmi{lja o politi~koj ekonomiji mogu}e mirovinske reformi u SAD-u, treba imati na umu o~ekivane dobitke, ali i njezine vjerojatne estoke protivnike. Iako se obi~no nagla{ava da je lako ukidati i ograni~avati mirovinska prava jer su korisnici politi~ki slaba, heterogena i neorganizirana skupina, Pierson (1996) vjeruje da to nije to~no. Umirovljenici se mogu lako mobilizirati te potporu tra iti od stranke u oporbi ili svoje nezadovoljstvo pokazati na izborima. Nadalje u SAD-u vrlo su jake organizacije umirovljenika s brojnim ~lanstvom _ vjerojatno protivnicima mirovinskih reformi _ poput Ameri~kog udru enja umirovljenika (American Association of Retired People _ AARP), koja ima 30 milijuna ~lanova i administrativnu slu bu od vi{e tisu}a ljudi, tako da njihov politi~ki i dru{tveni utjecaj sigurno nije zanemariv. Mo da }e ipak prijete}e financijske te{ko}e u sustavu potaknuti politi~ku vlast da ne{to poduzme. To sigurno ne}e biti lako jer su sada{nji oblici mirovinskog sustava i osiguranja u SAD-u postali gotovo svetinja. Iako su prijedlozi o privatizaciji mirovinskog sustava vrijedni razmi{ljanja, mora se imati na umu da se time mo da mo e pove}ati sada{nja {tednja u dru{tvu, ali ne olak{ava teret budu}eg zbrinjavanja starijih osoba. 27

Summary In the article Social security _ USA pension system is analyzed. It is not exactly the Bismarck s pension system, but for sure it is the system based on the intergeneration solidarity, and not on the capitalized savings. The system consists of the programs that provide benefits that are not always working-related. Anyway, the system can be considered as a public pension insurance system based on intergeneration solidarity. The program was introduced after the Great Depression in the mid-thirties as a part of F.D. Roosevelt political and economic reforms. In the first part development and past are analyzed, in the second part present difficulties and possible solutions are described, and the third part evaluates the future. In the USA retirement ages increasing already started, and further propositions spread from the moderate improvements of the present system to its privatization. Literatura: Aaron, Henry J. (1996):»The Myths of Social Security Crisis: Behind the Privatization Push«, NTA Forum 26 (Summer 1996), str. 1, 6, 7. Baker, Dean; Weisbrot Mark (1999): Social Security: The Phony Crisis, Chicago: University of Chicago Press. Barro, Robert (1974):»Are Government Bonds Net Wealth?«, Journal of Political Economy, November-December, 82 (6):1095-1117. Committee on Ways and Means (1996): Overview of the Entitlement programs: 1996 green Book, Washington, DC: US Government Printing Office. Feldsteinu, Martin (1974):»Social Security, Induced Retirement and Aggregate Capital Accumulation.«, Journal of Political Economy 82, no.5. (September-Octber 1974), str. 905-926. Feldsteinu, Martin (1996): The Missing Piece in Policy Analysis: Social Security Reform, American Economic Review, Paper and Proceedings, Vol. 86. No. 2. Feldstein, Martin; Samwick, Andrew (1992):»Social Security Rules and Marginal Tax Rates«, National Tax Journal, 45(1):1-22. Davis, S. Kenneth (1986): FRD, The New Deal Years 1933-1937, A History, New York: Random House,. Degler, N. Carl (edited) (1970): The New Deal, Chicago: Quadrangle Books. Diamond, Peter; Gruber, Jonathan (1997):»Social Security and Retirement in the U.S.«Working paper No. 6105. Cambridge, MA: National Bureau of Economic Research. Du Ry van Beest Holle, Gerard et all. (1974): Velika ilustrirana povijest svijeta, Rijeka: Otokar Ker{ovani. Galbraith, John Kenneth (1977): Doba neizvjesnosti, Zagreb: Stvarnost. Hurd, Michael (1990):»Research on the Elderly: Economic Status, Retirement, and Consumption and Saving«, Journal of Economic Perspectives 10, (Fall 1996), str. 73-90. Joint Committee on Taxation (1996): Selected Materials Relating to the Federal Tax System under Present Law and Various Alternative Tax Systems, Washington, DC: US Government Printing Office. Leimer, R. Dean; Lesnoy, D. Selig (1982):»Social Security and Private Saving, new Time-Series Evidence«, Journal of Political Economy 90, no. 3 (June 1982), str. 606-629. Pierson, Paul (1996):»The New politics of the Welfare State«, World Politics, 48(2) January, 143-179, reprint in Robert E. Goodin i Deborah Mitchell (ur.) (2000): The Foundations Of The Welfare State, Cheltenham: Edward Elgar, III tom, str. 425-461. Rippe, Richard (1995):»Further Gains in Corporate Profitability«, Economic Outlook Monthly, Prudential Securities, Inc., No. 95-3307. Rosen, S. Harvey (1999): Public Finance, Irwin McGraw-Hill, Boston. Steiner, Y. Gilbert (1974):»Reform Follows Reality: The Growth of Welfare«, Public Interest, 34, Winter, 47-65, reprint in Robert E. Goodin i Deborah Mitchell (ur.) (2000): The Foundations Of The Welfare State, Cheltenham: Edward Elgar, III tom, str. 200-218. U.S. Bureau of the Census (1996-1997):»Poverty 1996.«(WWW Document) URL: http//www.census.gov/hhes/ poverty, 1. listopad 1997. U.S. Bureau of the Census (1997): Statistical Abstract of the United States; 117 th. ed. Washington, DC: US Government Printing Office.»Your Stake in the Fight over Social Security«, Consumers Reports (September 1981), str. 503-510. 28