Analiza poduzeća koje posluje u uvjetima savršene konkurencije u dugom roku. Efikasnost u proizvodnji. Izvođenje krivulje proizvodnih mogućnosti. Pripremljeno iz: Binger, B.R., Hoffman, E. (1998). Microeconomics with Calculus. Massachusetts: Addison- Wesley, Jehle, G.A., Reny, P.J. (2001). Advanced Microeconomic Theory. Massachusetts: Addison-Wesley. Dvanaesto predavanje, 18. svibnja 2016. godine
Izvođenje funkcije maksimalnog ekonomskog profita
Svojstva funkcije maksimalnog ekonomskog profita
Od kratkoročne do dugoročne ravnoteže u savršenoj konkurenciji Vratimo li se sada na kratkoročnu ravnotežu, ako poduzeće ostvaruje pozitivni ekonomski profit, * * * ( y ) y p SATC( y ) 0 j, i ako pretpostavimo da nema prepreka ulasku novih poduzeća u industriju kao odgovor na pozitivne ekonomske profite, nova poduzeća će ući u industriju, a postojeća će se proširiti. Ako poduzeće ostvaruje pozitivni ekonomski profit, ono ostvaruje tržišnu stopu prinosa na sve faktore proizvodnje (eksplicitni i implicitni troškovi) uvećane za dodatni prinos koji mu dopuštaju kratkoročni tržišni uvjeti. Kako nova poduzeća ulaze u industriju, broj poduzeća u industriji raste i tržišna krivulja ponude se pomiče udesno. Tržišna cijena opada i količina raste. Izvor: Binger i Hoffman
Definicija dugoročne ravnoteže Proces ulaska novih poduzeća u industriju kao odgovor na pozitivne ekonomske profite nastavlja se sve dok se sve mogućnosti ostvarivanja ekonomskog profita ne iscrpe. U toj točki više nema poticaja za ulazak novih poduzeća u industriju ili za proširenje postojećih poduzeća. Tržišno stanje u kojem su kratkoročni profiti jednaki nuli i u kojem su sve mogućnosti ostvarivanja pozitivnih ekonomskih profita iscrpljene naziva se dugoročnom konkurencijskom ravnotežom. Naravno vrijedi i obratno kada poduzeća u kratkoročnoj ravnoteži ostvaruju ekonomske gubitke.
Dugoročna ravnoteža s konstantnim prinosima s obzirom na razmjer U uvjetima konstantnih prinosa s obzirom na razmjer u uvjetima dugoročne ravnoteže ravnotežna je cijena jednaka kratkoročnim graničnim troškovima i minimumu kratkoročnih prosječnih troškova, što implicira nulti kratkoročni profit Budući da je minimum kratkoročnih prosječnih troškova u uvjetima konstantnih prinosa jednak dugoročnom prosječnom trošku, nema više mogućnosti ostvarenja ekonomskih profita daljnjim širenjem u dugom roku pa su i profiti u dugom roku jednaki.
Izvor: Binger i Hoffman
Krivulja dugoročnih prosječnih troškova oblika slova U Kada je krivulja dugoročnih prosječnih troškova oblika slova U, postoji samo jedna moguća dugoročna ravnotežna količina proizvodnje za poduzeće, a to je minimum dugoročnih prosječnih troškova jer je to jedina razina proizvodnje pri kojoj je kratkoročni granični trošak jednak minimumu kratkoročnih prosječnih troškova i minimumu dugoročnih prosječnih troškova. Izvor: Binger i Hoffman
Nepostojanje dugoročne ravnoteže s rastućim prinosima na razmjer Pretpostavimo da analiza počinje s cijenom pri kojoj se ostvaruje pozitivan kratkoročni profit, Nova poduzeća ulaze u industriju i postojeća poduzeća se proširuju, tržišna krivulja ponude se pomiče udesno, ravnotežna cijena opada. No ekspanzija postojećeg je smanjila njegove kratkoročne prosječne troškove i kratkoročni profiti opet su pozitivni Budući da minimum kratkoročnih prosječnih troškova nikada nije jednak minimumu dugoročnih prosječnih troškova i minimum dugoročnih prosječnih troškova ne postoji u uvjetima rastućih prinosa s obzirom na razmjer, ne postoji točka u kojoj su mogućnosti da se ostvari pozitivni ekonomski profit iscrpljene.
Izvor: Binger i Hoffman
Nepostojanje dugoročne ravnoteže s opadajućim prinosima na razmjer Kad bi zaista postojali opadajući prinosi s obzirom na razmjer na svim razinama proizvodnje, jedina moguća dugoročna ravnoteža bila bi ekonomski nezanimljiva jer bi svako poduzeće proizvodilo nultu količinu proizvodnje. Izvor: Binger i Hoffman
Dugoročna tržišna ponuda u savršenoj konkurenciji Zaključimo! Ako postoje rastući prinosi s obzirom na razmjer, konkurencija ne može opstati u dugom roku. Ako zaista postoje opadajući prinosi s obzirom na razmjer pri svim razinama proizvodnje, industrija ne može postojati u dugom roku sa slobodnim ulaskom. Prema tome, konkurencijska tržišta koja opstaju u dugom roku moraju imati ili konstantne prinose s obzirom na razmjer ili krivulju dugoročnih prosječnih troškova koja ima oblik slova U. Nadalje, da bi s krivuljom prosječnih dugoročnih troškova koja ima oblik slova U bilo puno poduzeća u industriji, razina proizvodnje koju proizvodi svako od njih mora biti mala u odnosu na dugoročnu tržišnu proizvodnju. S konstantnim prinosima s obzirom na razmjer mora biti dovoljno poduzeća da se očuvaju konkurencijski uvjeti iako poduzeće bilo koje veličine jednako štedi troškove u dugom roku.
Dugoročna ravnotežna cijena i količina Uzimajući u obzir da u uvjetima konkurencije tehnologiju opisuju konstantni prinosi s obzirom na razmjer ili krivulja dugoročnih prosječnih troškova koja ima oblik slova U, dugoročna je ravnotežna cijena u potpunosti određena tehnologijom i cijenama faktora proizvodnje. S konstantnim prinosima s obzirom na razmjer * LRp LRMC LRAC min SATC Kada krivulja dugoročnih prosječnih troškova ima oblik slova U U oba slučaja će ponuda industrije biti određena zbrojem pojedinačnih ponuđenih količina svakog poduzeća pri toj cijeni. Kada krivulja dugoročnih prosječnih troškova ima oblik slova U, ponuda industrije bit će određena zbrojem ponuđenih količina poduzeća u minimumu dugoročnih prosječnih troškova. * LRp min LRAC
Savršeno elastična dugoročna ponuda industrije Industrija se širi ili smanjuje u dugom roku jednostavno ulaskom novih poduzeća ili izlaskom postojećih, pri čemu svako od njih proizvodi razinu proizvodnje koja odgovara minimumu dugoročnih prosječnih troškova pri dugoročnoj ravnotežnoj cijeni. Prema tome, o dugoročnoj ponudi industrije možemo razmišljati kao o savršeno elastičnoj pri dugoročnoj ravnotežnoj cijeni. Sve dok ne dođe do promjene tehnologije ili cijena faktora proizvodnje, dugoročni ravnotežni output raste ili se smanjuje pri istoj cijeni. U uvjetima konstantnih prinosa s obzirom na razmjer, svako poduzeće ima savršeno elastičnu dugoročnu krivulju ponude pa je tržišna dugoročna ponuda jednaka dugoročnoj ponudi svakog poduzeća. U tom se slučaju i poduzeće i industrija mogu proširiti ili smanjiti po dugoročnoj krivulji graničnih troškova poduzeća. Dugoročna je količina na tržištu jednaka zbroju kratkoročnih ponuda poduzeća pri dugoročnoj ravnotežnoj cijeni. Poduzeće može ponuditi bilo koju razinu proizvodnje na dugoročnoj ponudi pa u uvjetima konstantnim prinosa s obzirom na razmjer ne možemo nikada predvidjeti koliko će poduzeća biti u industriji.
Izvor: Binger i Hoffman
Dugoročne i kratkoročne prilagodbe na promjene potražnje i ponude: komparativno statička analiza konkurencijskih uvjeta Ravnotežni par cijene i količine o kojem smo dosad raspravljali predstavlja statičku ravnotežu jer će tržište generirati istu ravnotežu u svakom tržišnom razdoblju ako se parametri koji određuju ravnotežu ne mijenjaju. Kada uspoređujemo različite statičke ravnoteže kada se parametri koji određuju potražnju i ponudu mijenjaju, govorimo o komparativno statičkoj analizi (proveli smo je u kratkom roku). Promjene potražnje ako se krivulja potražnje pomiče udesno zbog porasta potražnje (do koje je došlo zbog porasta dohotka potrošača), u kratkom roku dolazi do porasta kratkoročne ravnotežne cijene i količine. Pretpostavimo da industrija u kojoj vladaju konstantni prinosi s obzirom na razmjer proizvodi normalno dobro u dogoročnoj ravnoteži i pretpostavimo da je dohodak potrošača porastao. zbog porasta je dohotka došlo do porasta pojedinačnih potražnji i kao posljedica toga do porasta tržišne potražnje. Kratkoročne su ravnotežne cijene i količine porasle. Na porast kratkoročne cijene poduzeće odgovara porastom ponuđene količine krećući se po svojoj krivulji kratkoročnog graničnog troška i ostvarujući pozitivni ekonomski profit. Pozitivni ekonomski profit daje inicijativu za ulazak novih poduzeća u industriju i proširenje postojećih poduzeća. Uslijed toga dolazi do porasta ponude i kratkoročna se krivulja ponude pomiče udesno i dolazi so smanjenja cijene. Proces ulaska novih poduzeća u industriju i proširenja postojećih poduzeća se nastavlja sve dok se cijena ponovno ne izjednači s dugoročnom ravnotežnom cijenom pri kojoj su ekonomski profiti ponovno jednaki nuli. Dugoročnu prilagodnu možemo promatrati kao promjenu količine po dugoročnoj krivulji ponude s nepromijenjenom cijenom.
Izvor: Binger i Hoffman
Utjecaj tehnološkog napretka Tehnološki napredak neutralni tehnološki napredak s konstantnim prinosim s obzirom na razmjer daje primjer dugoročnog porasta ponude. U uvjetima konstantnih prinosa s obzirom na razmjer dugoročna je krivulja troškova linearna funkcija količine i granični troškovi su konstantni. Zbog neutralnog tehnološkog napretka dolazi do smanjenja graničnih troškova. Na slici se nalazi učinak neutralnog tehnološkog napretka na poduzeće i industriju pretpostavljajući da je industrija u dugoročnoj ravnoteži. Ako poduzeće usvoji tehnologiju, krivulje kratkoročnih i dugoročnih graničnih i prosječnih troškova se pomiču prema dolje. No, budući da nijedno poduzeće ne može utjecati na cijenu pojedinačno, tržišna cijena ostaje ista sve dok ostala poduzeća ne počinju usvajati novu tehnologiju. Svako poduzeće maksimizira profit izjednačavanjem cijene i kratkoročnog graničnog troška ostvarujući pozitivan ekonomski profit. Pozitivni ekonmski profiti koji se ostvaruju daju inicijativu za ulazak novih poduzeća koja koriste novu tehnologiju i da i postojeća poduzeća usvoje novu tehnologiju. Kako poduzeća ulaze u industriju i postojeća mijenjaju tehnologiju, tržišna ponuda raste i cijena pada. Taj se proces nastavlja sve dok se ponovno ne ostvaruje nulti ekonomski profit pri čemu sva poduzeća koriste novu tehnologiju (nijedno poduzeće više ne može koristiti staru tehnologiju u dugom roku jer bi ostvarivali gubitak pri novoj nižoj dugoročnoj ravnotežnoj cijeni).
Izvor: Binger i Hoffman
Proizvodna efikasnost i opća ravnoteža konkurencijskih tržišta Prisjetimo se. Analizirali smo efikasnost konkurencijskih tržišta u kojima su potrošači međusobno razmjenjivali dobra. U nastavku slično analiziramo konkurencijska tržišta s proizvodnjom. Pretpostavit ćemo da postoji fiksna količina rada i kapitala koja se raspodjeljuje na proizvodnju dva dobra. Koristeći proizvodni Edgeworthov dijagram pokazat ćemo da efikasnost u proizvodnji ima slična svojstva efikasnosti u distribuciji. Tada ćemo iz optimalnih izbora u Edgeworthovom dijagramu izvesti krivulju proizvodnih mogućnosti koja opisuje sve efikasne kombinacije dobara X i Y koje ekonomija može proizvesti. Na kraju ćemo izvesti koncept opće ravnoteže kao simultanog rješenja problema efikasnosti u proizvodnji i distribuciji. Glavna je poruka sljedeća: konkurencijska tržišta simultano efikasno rješavaju probleme proizvodnje i distribucije (raspodjele) bez da pojedinačni subjekti znaju išta više od svojih preferencija i tehnologije kao i tržišne cijene.
Efikasnost u proizvodnji Kada smo analizirali rješenje problema distribucije analizom dva potrošača u Edgeworthovom dijagramu, Pareto optimalnu raspodjelu definirali smo kao raspodjelu dobara na potrošače takvu da nije moguće jednu osobu dovesti u bolji položaj, a da se druga osoba ne dovede u gori. Pareto superiorna je raspodjela u odnosu na početnu raspodjelu bila ona koja je dovela neke potrošače u bolji položaj, a da nikome nije bilo lošije od početne raspodjele. Ako početna raspodjela nije bila Pareto optimalna i ako su potrošači trgovali jedan s drugim, razmjena bi ih dovela do raspodjele koja je Pareto optimalna i Pareto superiorna. Jedna je takva Pareto optimalna i Pareto superiorna raspodjela bila opća konkurencijska ravnoteža u čistoj razmjeni. Istu vrstu analize primjenjujemo i u proizvodnji. Efikasna je alokacija faktora proizvodnje na proizvodnju proizvoda ona za koju vrijedi da nije moguće proizvesti više jednog proizvoda, a da se ne proizvede manje drugog. Za efikasnu je raspodjelu faktora proizvodnje zadovoljen kriterij za efikasnost u proizvodnji.
Edgeworthov dijagram u proizvodnji Za analizu efikasnosti u proizvodnji koristimo Edgeworthov dijagram u proizvodnji. Dimenzije dijagrama određene su ukupnim količinama rada i kapitala kojima ekonomija raspolaže, a koje ćemo raspodijeliti na proizvodnju dobra X i dobra Y. Prozvodnim funkcijama opisujemo tehničku efikasnost u proizvodnji dobara. Donji lijevi kut prikazuje raspodju u kojoj se ne proizvodi dobra Y, a gornji desni kut prikazuje raspodjelu u kojoj se ne proizvodi dobro X. Kretanje od donjeg lijevog kuta prema gornjem desnom kupu prikazuje povećanje proizvodnje dobra X i smanjenje proizvodnje dobra Y i obratno. Izvor: Binger i Hoffman
Efikasan proizvodni skup U Edgeworthovom dijagramu u potrošnji krenuli smo od inicijalne raspodjele i tada analizirali kako tržišta ostvaruju konkurencijsku ravnotežu kroz proces prilagođavanja (tâtonnement). U ovom kontekstu inicijalna raspodjele nema smisla jer ono što će se proizvesti ovisi o potrošačevim potražnjama. No, možemo odrediti skup efikasnih raspodjela u Edgeworthovom dijagramu. U proizvodnji to znači da nije moguće povećati proizvodnju jednog proizvoda, a da se ne smanji proizvodnja drugog. Uvjet za to je dodir izokvanti. Efikasne kombinacije faktora proizvodnje zvat ćemo efikasnim proizvodnim skupom. Budući da se izokvante dodiruju u efikasnim kombinacijama faktora proizvodnje, odnosi su graničnih proizvodnosti faktora proizvodnje u proizvodnji oba dobra jednaki, odnosno jednake su granične stope tehničke supstitucije. Budući da su u ravnoteži granične stope tehničke supstitucije jednake odnosu cijena faktora prozvodnje, svaka točka dodira implicira odnos cijena faktora proizvodnje koji bi tu raspodjelu učinio konkurencijskom ravnotežom na tržištu faktora proizvodnje. Izvor: Binger i Hoffman
Linearni i nelinearni efikasni proizvodni skupovi Efikasni proizvodni skupovi bit će linearni ako poduzeća imaju konstantne i jednake odnose između kapitala i rada (kapitalne opremljenosti rada), a nelinearni ako su im odnosi između kapitala i rada jednaki.
Krivulja proizvodnih mogućnosti Ako sve efikasne razine proizvodnje dobra X i X prenesemo u novi prostor u kojem ćemu količinu dobra X nanositi na apscisu, a količinu dobra Y na ordinatu, dobivamo krivulju koja pokazuje sve efikasne kombinacije dobara koje neka ekonomija može proizvesti uz dane resurse i tehnologiju. Izvor: Binger i Hoffman
Linearne i nelinearne krivulje proizvodnih mogućnosti Krivulja proizvodnih mogućnosti može biti zakrivljena prema naprijed, nazad ili biti ravna. Bit će zakrivljena prema naprijed zadovoljenjem jednog od sljedeća tri uvjeta: ako obje proizvodne funkcije imaju opadajuće prinose s obzirom na razmjer, jedna proizvodna funkcija ima opadajuće, a druga ima konstantne prinose s obzirom na razmjer i ako obje krivlje imaju konstantne prinose s obzirom na razmjer, ali različite odnose između kapitala i rada po krivulji. Bit će zakrivljena prema unutra ako jedna proizvodna funkcija ima rastuće prinose s obzirom na razmjer iako su sa rastućim prinosima sva tri oblika moguća. Bit će pravac ako obje proizvodne funkcije imaju konstantne prinose s obzirom na razmjer i jednak odnos između kapitala i rada na efikasnom proizvodnom skupu.
Granična stopa transformacije Apsolutna vrijednost nagiba tangente na krivulju proizvodnih mogućnosti zove se granične stopa (proizvodne) transformacije, MRT: dy MRT dx To je stopa po kojoj ekonomija može efikasno transformirati dobro Y u dobro X transferiranjem resursa iz proizvodnje dobra Y u proizvodnju dobra X. Kada je krivulja proizvodne mogućnosti pravac, granična stopa transformacije je konstantna i ekonomija može efikasno transformirati Y u X po konstantnoj stopi. Kada je krivulja proizvodnih mogućnosti zakrivljena prema van, granična stopa transformacije raste kako se sve više dobra X, a manje dobra Y proizvodi. U tom slučaju jedno je dobro relativno radno intenzivnije, a drugo relativno kapitalno intenzivnije. Kada se oba dobra proizvode u značajnim količinama, kapitalno intenzivno dobro koristi relativno više kapitala, a radno intenzivno dobro relativno više rada. Kako ekonomija proizvodi sve više proizvoda X, granična stopa transformacije raste implicirajući da se ekonomija mora odreći sve više dobra Y da bi se dobilo isto povećanje dobra X.