INSEKTI ÅIÅARKI ØEMPRESA (CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.) U CRNOJ GORI

UDK 630*453:582. 477(497. 16) Originalni nauøni rad INSEKTI ÅIÅARKI ØEMPRESA (CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.) U CRNOJ GORI DRAGAN ROGANOVIÕ Izvod: Istraÿivaña entomofaune åiåarki i sjemena øempresa u Crnoj Gori obavçena su u periodu od 2001 do 2004 godine. Istraÿivaña su obavçena na 37 lokaliteta u åirem podruøju Podgorice, Herceg Novog, Tivta, Kotora, Budve, Petrovca, Bara i Ulciña. Postojale su 2 grupe åiåarki iz kojih je obavçeno odgajivañe insekata. Prva grupa su åiåarke koje su napadnute u fazi rasta. Druga kategorija su zrele djelimiøno otvorene åiåarke. Odgajivañem insekata iz åiåarki koje su napadnute u fazi rasta konstatovane su sçedeõe vrste: Pseudococcyx tessulatana Stgr. (Lepidoptera, Torticidae), Brachyacma oxycedrella Mill. (Lepidoptera, Gelechidae) i Ernobius cupressi Chob. (Coleoptera, Anobiidae). Odgajivañem insekata iz zrelih, djelimiøno otvorenih åiåarki dobijene su vrste: Megastigmus wachtli Seit. (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Mulsant & Rey) (Hemiptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Fieber) (Hemiptera, Lygeidae) i Holcogaster exilis Horváth (Pentatomidae, Heteroptera). Vrste Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) i Holcogaster exilis (Heteroptera, Pentatomidae) se ovim istraÿivañima prvi put konstatuju u Crnoj Gori, dok je vrsta Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae) prethodnim istraÿivañima konstatovana samo na jednom lokalitetu. Sa lokaliteta Budva (Sveti Stefan) disekcijom su u åiåarkama konstatovane acervule Seiridium cardinale, uzroønika raka kore i suåeña øempresa. Kçuøne rijeøi: Entomofauna, åiåarke, øempres, Crna Gora INSECTS OF CYPRESS CONES (CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.) IN MONTENEGRO Abstract: Research of entomofauna of cones and seed of cypress (Cupressus sempervirens L.) has been made in the period since 2001 2004. Researches have been done at 37 localities in wider area of Podgorica, Herceg Novi, Tivat, Kotor, Budva, Petrovac, Bar and Ulciñ. Two groups of cones have been used for insects breeding. The first one consists of cones attacked in the growth phase. The second category belongs to ripe, partly opened cones. The following species are concluded by breeding of insects from cones that have been attacked in the growth phase: Pseudococcyx tessulatana Stgr. (Lepidoptera, Torticidae), Brachyacma oxycedrella Mill. (Lepidoptera, Gelechidae) and Ernobius cupressi Chob. (Coleoptera, Anobiidae). The following species are concluded by breeding of insects from ripe, partly opened cones: Megastigmus wachtli Seit. (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Mulsant & Rey) (Hemiptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Fieber) (Hemiptera, Lygeidae) and Holcogaster exilis Horváth (Pentatomidae, Heteroptera). Species Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) and Holcogaster exilis (Heteroptera, Pentatomidae) are concluded first time in Montenegro by these researches, while species Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae) have been concluded, by previous researches, only at one locality. Acervules of Seiridium cardinale, cause of bark cancer and drying of cypress, by dissection have been found in cones at the locality Budva (Sveti Stefan). Key words: Entomofauna, cones, cypress, Montenegro Rad je Izvod iz doktorske disertacije «Entomofauna øempresa (Cupressus sempervirens L.) u mediteranskom dijelu Crne Gore (Srbija i Crna Gora)» Åumarski fakultet. Beograd. dr Dragan Roganoviõ Republiøki zavod za zaåtitu prirode, Podgorica JANUAR JUN, 2007. 67

1. UVOD Rod Cupressus ima 15 20 vrsta rasprostrañenih, uglavnom, u toplijim, umjerenim i suptropskim oblastima sjeverne hemisfere, od istoønog Mediterana do Himalaja i Kine, u Americi od Oregona do Meksika (Vida ko viõ, 1982). Postoje nekoliko varijeteta obiønog øempresa od kojih su dva najvaÿnija i najrasprostrañenija u mediteranskom dijelu Crne Gore: C. s. fastigiata Hansen; C. s. var. pyramidalis Nyman; C. s. var. stricta Ait.; C. pyramidalis. Tozz. tj. piramidalni ili vitki øempres i C. horizontalis Mill. tj. horizontalni ili åiroki øempres. Razlikuju se, uglavnom, po obliku kroåñe. Kod C. horizontalis kroåña je åiroko kupasta, dok se kod C. pyramidalis kroåña suÿava prema vrhu sa uspravçenim i priçubçenim granama. Øempres je jednodomna, anemofilna, heliofilna i kserofilna vrsta. Veoma je otporna na visoke temperature i dugotrajne suåe. Dosta brzo raste i dostiÿe visinu preko 25 m. Moÿe dostiõi starost oko 400 do 500 godina a poznati su i primjerci stari preko 1000 godina (Vi da kov i õ, 1982). Dostiÿe zrelost oko 10-te godine posle øega plodonosi gotovo svake godine, klijavost sjemena traje viåe godina (Åi liõ, 1983). Poøetak otvaraña åiåarki je uglavnom u septembru mjesecu. Posle ispadaña sjemenki åiåarka ostaje viåe godina na stablu. Deåava se da se neke åiåarke uopåte ne otvore. Obilni je urod gotovo svake godine (Vi dak o v i õ, 1982). Sjemenke imaju veliku energiju klijavosti. Klijavost traje viåe godina. Zbog aromatskih uça sjemenke veoma lijepo miriåu. U 1 kg ima oko 150000 sjemenki. Øempres spada u grupu rijetkih øetinara koji se razmnoÿava izdanaøkim putem. Veoma brzo raste, u prvim godinama prosjeøni godiåñi prirast je oko 70 cm, dok je prosjeøan debçinski prirast u toku godine oko 0, 5 cm (Piå ko riõ, 1980). Istraÿivañem entomofaune sjemena i åiåarki øempresa koja su obavçena na podruøju Grøke, Turske, Albanije i Malte (Roques et al., 1999) konstatovane su sçedeõe vrste: Trisetacus juniperinus (Acarina, Eriophyoidea, Phytoptidae), Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) i Nanodiscus transversus (Coleoptera, Curculionidae). Na plantaÿi øempresa u mjestu Barbarano Vicentino u sjeveroistoønoj Italiji konstatovane su vrste: Trisetacus juniperinus (Acarina, Eriophyoidea, Phytoptidae), Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae) i Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae) (Guido et al. 1997). Na veõem broju lokaliteta u Grøkoj ukçuøujuõi i one na kojima øempres raste kao autohtona vrsta, u åiåarkama øempresa su konstatovane vrste: Trisetacus sp. (Acarina, Eriophyoidea), Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) i Nanodiscus transversus (Coleoptera, Curculionidae) (Roques et al. 1997). Istraÿivañem entomofaune øempresa u mediteranskom dijelu Crne Gore konstatovano je 7 vrsta inseka- 68 [UMARSTVO 1-2

ta: Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) i Holcogaster exilis (Heteroptera, Pentatomidae) (Roganoviõ, 2005). 2. MATERIJAL I METOD Istaÿivañe je obavçeno u periodu 2001 2004. godine u centralnom i juÿnom dijelu Crne Gore tj. na podruøju na kome egzistira øempres. Na svim lokalitetima åiåarke u zreloj fazi kao i one koje su napadnute u fazi rasta, su sakupçane tokom øitave godine. Odgajivañe je obavçano u staklenim cilindrima u laboratorijskim uslovima. Materijal je u staklenim cilindrima øuvan sve vrijeme trajaña istraÿivaña. Istraÿivaña su obavçena na 37 lokaliteta u åirem podruøju Podgorice, Herceg Novog, Tivta, Kotora, Budve, Petrovca, Bara i Ulciña. Sakupçeni insekti su ubijani, konzervirani, obiçeÿavani i preparirani standardnim metodama. Kolekcija preparovanih vrsta se nalazi u Zbirci Zavoda za zaåtitu prirode u Podgorici. Determinaciju vrsta familije Torymidae i provjeru determinacije vrsta familije Tortricidae, Gelechidae i Anobiidae je uradio prof. dr Çubodrag Mihajloviõ. Determinaciju vrsta familije Lygeidae i Pentatomidae je uradila dr Çiçana Protiõ. Acervule gçive u åiåarkama øempresa je odredio dr Alain Roques. Koristim priliku da im se srdaøno zahvalim na pomoõi tokom izrade ovog rada. 3. REZULTATI RADA I DISKUSIJA Pseudococcyx tessulatana Stgr. (Lepidoptera, Tortricidae) Raspon krila odraslog insekta je od 12 do 15 mm. Predña krila su najøeåõe sivo smeæe boje, sa åirokim, nepravilnim popreønim trakama roze boje. Dvije popreøne crne linije u graniønom dijelu krila. Na suprotnom kraju krila, dvije crne linije formiraju nepravilno slovo H. (slike 1 i 2). Gusjenica je duga od 8 do 12 mm. Boja se kreõe od ÿuõkaste do crvenkasto smeæe. Glava i åtit na protoraksu su kesteñasti. Na jugu Francuske ima dvije generacije godiåñe (Roques, 1983). U naåim uslovima su konstatovane, takoæe, dvije generacije godiåñe. Prva generacija polaÿe jaja na zelenim åiåarkama C. sempervirensa (u poøetku rasta åiåarki, na poøetku druge godine razvoja) poøetkom proçeõa (kraj marta i poøetak aprila), dok druga generacija polaÿe jaja krajem çeta (kraj avgusta) na åiåarkama koje su zavråile fazu rasta. Rast åiåarki koje su napale gusjenice prve generacije je dijelom zaustavçen. One su mañe od ostalih. Napadnuti djelovi se veoma brzo isuåuju, a na povråini se javça crvenkasta ili tamno smeæa boja koja se moÿe proåiriti na cijelu åiåarku (Slika 3). Ona se uglavnom otkida i pada na zemçu tokom çeta. Smeæi izmet se pojavçuje na ulaznim otvorima øijim se otvarañem moÿe uoøiti znatna koliøina izmeta unutar åiåarke. JANUAR JUN, 2007. 69

Slika 1 - Pseudococcyx tessulatana (f) (foto Ç.Mihajloviõ) Figure 1 - Pseudococcyx tessulatana (f) (photo Ç.Mihajloviõ) Slika 2 - Pseudococcyx tessulatana (m) (foto Ç.Mihajloviõ) Figure 2 - Pseudococcyx tessulatana (m) (photo Ç.Mihajloviõ) Posle pojavçivaña imaga, u odreæenom vremenskom periodu se mogu primijetiti ostaci koåuçice larvi, zakaøeni za okrugli izlazni otvor. Åiåarke, koje su napale jedinke druge generacije, su normalne veliøine ali su progrizene zone smeæe plavkaste boje na povråini (Slika 4). Slika 3 - Depigmentacija i suåeñe åiåarki napadnutih od strane P. tessulatana (foto Ç.Mihajloviõ) Figure 3 - Depigmentation and drying cones atacked by P. tessulatana (photo Ç.Mihajloviõ) Slika 4 - Izlazni otvor druge generacije P. tessulatana Figure 4 - Exit holes of second generation of P. tessulatana Pored direktne ishrane sjemenkama, gusjenice indirekto sprjeøavaju rasijavañe napadnutih sjemenki na taj naøin åto blokiraju rast åiåarki (prva generacija) ili sprjeøavaju otvarañe odreæenih zona zrele åiåarke, jer ih gusjenice meæusobno vezuju svilom ili smolom (gusjenice druge generacije koje hiberniraju). Analiza uticaja åtetnih vrsta insekata na øempresu u Italiji (Guido et al. 1995) je pokazala da je P. tessulatana jedna od najåtetnijih vrsta ko- 70 [UMARSTVO 1-2

je napadaju åiåarke i da uniåtava viåe od 18 % mladih åiåarki a posebno u rasadnicima. Napad na C. sempervirens je priliøno visok u pojedinim djelovima Francuske (40 na 100 åiåarki ili 29 %) (Roques, 1983). Takoæe, istraÿivaña su pokazala da je uøestalost napada priliøno visoka na øitavom podruøju mediteranskog basena (45 do 60 na 100 åiåarki tj od 31% do 38 % u Turskoj, na jugu Åpanije itd.). Uøestalost napada je neåto maña kod uvezenih sorti Cupressus-a (15 na 100 åiåarki ili 13% na C. macrocarpa u zoni Sargon na Korzici (Roques, 1983). Meæutim, i pored priliøno velike uøestalosti napada, reproduktivna sposobnost øempresa se ne umañuje u znatnoj mjeri zbog velikog broja sjemenki po åiåarci (120 do 250). Kao primjer veõe otpornosti prema Pseudococcyx tessulatana je Biota orientalis øija je uøestalost napada svega 5 na 100 åiåarki tj 5% u Sen Ÿan de Luzu u juÿnoj Francuskoj (Roques, 1983). Vrsta Pseutococcyx tessulatana je konstatovana na 9 lokaliteta: Øañ, Kamenari, Golubovci, Drobni pjesak, Petrovac (grad), Lastva Grbaçska, Rose, Miloøer, Budva(plaÿa). Prosjeøna napadnutost åiåarki od strane P. tessulatana na istraÿivanim lokalitetima iznosila je 28 %. Rasprostrañenost: Cijela juÿna Evropa, od juga Åpanije do Male Azije, Kavkaz, Alÿir, na Cupressus sempervirens L, C. arizonica Green., C. macrocarpa Hart., C. lusitanica Mill., Biota orientalis Endl., Tetraclinis articulata Mast., zatim cijela juÿna Francuska, od primorskih Alpa do oblasti Land na raznim vrstama Cupressus i Biota orientalis sve do oblasti Lot i Ardeå (Roques, 1983). Vrsta je ovim istraÿivañima prvi put konstatovana na prostoru Crne Gore. Brachyacma oxycedrella Mill. (Lepidoptera, Gelechidae) Raspon krila odraslog insekta je od 12 do 15 mm, predña krila su uÿa i izduÿena, najøeåõe tamnoÿute boje, sa øetiri nepravilne crne mrçe elipsastog oblika: dvije se nalaze pored predñe, a dvije pored zadñe ivice. Zadña krila su tamnosive boje, sa dugom trakom u istoj boji. Gusjenica je duÿine od 10 do 12 mm. Najøeåõe je ÿuto bijele boje poput isprane gline sa leæne strane a zadñi segmenti su plavosivi. Glava i grudni åtit su blijede oker boje. Leæni krvni sud je jasno vidçiv. Nekoliko povråinskih bradavica sa tankim i kratkim dlaøicama ima na povråini tijela. Prva generacija polaÿe jaja na zelenim åiåarkama C. sempervirens, poøetkom druge godine razvoja åiåarki, od polovine aprila do poøetka maja. Druga generacija se, najøeåõe, razvija na åiåarkama Juniperus-a poøev od jula. Povråina napadnute åiåarke dobija smeæu boju u napadnutim zonama, kao i kod Pseudococcyx tessulatana. Ove dvije vrste insekata je lako razlikovati po boji gusjenica i preøniku izlaznih rupa. Kod B. oxycedrela one su nepravilnije i mañe nego kod P. tessulatana (1 mm u preøniku naspram 2,5 mm) (Slika 5). JANUAR JUN, 2007. 71

Slika 5 - Razlike u preøniku i obliku izlaznih rupa P. tessulatana (lijevo) i B.oxycedrella (desno) Figure 5 - Difference of diameter of exit holes between P. Tessulatana ( left) and B.oxycedrella (right) Ovim istraÿivañima vrsta se prvi put konstatuje za podruøje Crne Gore. Ernobius cupressi Chobius (Coleoptera, Anobiidae) Odrasla jedinka je smeæe boje, duÿine 1,8 do 2,8 mm i odlikuje se, izmeæu ostalog, odgovarajuõom duÿinom raznih ølanaka svojih antena (VI, VII i VIII ølanak su kratki i tanki, a zajedno su dugi kao polovina IX ølanka). Larva je ista kao larve ostalih Ernobius-a: bijela sa naranœastom glavom i tri para grudnih noÿica. Podaci o biologiji ovog insekta su malobrojni. Obiøno se moÿe naõi u malim õelijama iskopanim blizu povråine kore åiåarke (Roques, 1983). Ove õelije sadrÿe puno sitnog smeæeg izmeta, uglavnom tamnije boje, koji formira fina zrnca, po øemu ga razlikujemo od napada Pseudococcix-a. Oåteõeña su neznatna buduõi da se vrsta rijetko pojavçuje i da ne nagriza sjemenke. Åiåarke iz kojih smo odgajivali jedinke Ernobiusa, sakupçali smo u toku zimskih i çetñih mjeseci. Inaøe, ova vrsta napada åiåarke u fazi rasta. Tokom istraÿivaña konstatovana je na 4 lokaliteta: Ulciñ (Lido), Kotor (grad), Øañ, Budva (Slovenska Plaÿa). Rasprostrañeñe: Juÿna Francuska, Grøka, Kipar na Cupressus sempervirens (Roques, 1983). Prosjeøna napadnutost åiåarki od strane E. cupressi na istraÿivanim lokalitetima iznosila je 9 %. Vrsta je ovim istraÿivañima prvi put konstatovana na podruøju Crne Gore. Megastigmus wachtlli Seitner 1916 (Hymenoptera, Torymidae) Odrasli muÿjak je dug 4 4,5 mm. Opåta boja tijela je naranœasta. Abdomen, doñi dio tijela, metanotum i bokovi su tamno smeæe boje, skoro crni. Glava je takoæe tamno smeæe boje osim oko oøiju. Tamno smeæa mrça na sredini predñih i zadñih butina. Ÿenka je duga 4 do 5 mm. Lijegalica 2 do 2,5 puta duÿa od zadñe tibije (Slika 6). Tijelo je naranœaste boje. Abdomen je tamniji, sa tamno braon mrçama na prvom abdominalnom tergitumu. Prva dva ølanka na antenama su øesto svijetlo ÿute boje, a ostatak je smeæe. Larva je bijela, bez nogu, savijena. Zrela larva je duga 4 do 5 mm. 72 [UMARSTVO 1-2

Ÿenka polaÿe jaja na åiåarke krajem faze rasta, u drugoj polovini razvoja, od kraja juna do prve polovine jula (Roques, 1983). Slika 6 - Imago M. wachtli (f.) Figure 6 - Adult of M. wachtli (f.) Slika 7 - Izlazni otvori Megastigmus wachtlli Figure 7 - Exit holes of Megastigmus wachtlli Napad je spoça nevidçiv. Moÿe se primijetiti samo otvarañem ili radiografijom sjemenki. Pole pojave odraslih, na povråini åiåarke se pojavçuju jedna ili viåe okruglih i veoma pravilnih rupa (Slika 7.) koje su direktno i iskçuøivo povezane sa sjemenkama koje se nalaze ispod i koje su takoæe probijene okruglim rupama na najudaçenijem kraju. Sjemenke su prazne, sa malim koliøinama izmeta u unutraåñosti. Napad je u nekim rasadnicima u Francuskoj, posebno na J. phoenicea (oko 40 na 100 åiåarki ili 29 %) i J. oxicedrus (20 na 100 åiåarki ili 17 %) dok je u ostalim mediteranskim oblastima napadnuta svaka pedeseta åiåarka (Roques, 1983). Tokom istraÿivaña vrsta je konstatovana na 13 lokaliteta: Miloøer, Õemovsko poçe, Podgorica (Bioøe), Ulciñ (Lido), Tuzi, Çuboviõ, Rijeka Crnojeviõa, Drobni pijesak, Petrovac (grad), Kamenari, Rose, Miloøer, Ulciñ (Lido), Virpazar, Õemovsko poçe, Ulciñ (grad), Rose, Miloøer. Prosjeøna napadnutost zrelih åiåarki od strane Megastigmus wachtli na 13 lokaliteta, na kojima je konstatovan, iznosila je 6 % tokom perioda istraÿivaña. Rasprostrañenost: konstatovana je na najveõem dijelu zone rasprostrañenosti J. phoenicea i J. oxycedrus, od juÿnog dijela Visokih Alpa do mediteranskog priobaça i Korzike (Roques, 1982). Vrsta je ovim istraÿivañima prvi put konstatovana u Crnoj Gori. Orsillus depressus (Mulsant & Rey) 1852 (Heteroptera, Lygeidae) Odrasla jedinka je duga 5,7 7 mm. Tijelo je pçosnato crvenkasto tamno, pokrive- JANUAR JUN, 2007. 73

no kratkim svijetlim dlakama. Glava trouglasta, 0,9 x duÿa od svoje åirine, na vrhu crveno braon, zadñi region crn, a ispod crno oiviøeno svjetlijom nijansom (Slika 8). Rostrum ÿuõkast vråno postaje crn, dostiÿe sredinu abdomena (Slika 9). Slika 8. Imago Orsillus depressus (leæa) Figure 8. Adult Orsillus depressus (back) Slika 9. Imago Orsillus depressus (trbuh) Figure 9. Adult Orsillus depressus (abdomen) Biçke domaõini ove vrste su prvenstveno iz roda Juniperus: J. communis u zapadnoj Evropi, J. phoenicea u Francuskoj, i, takoæe, Åpaniji i Turskoj, J. excelsa na Krimu i u Turskoj, J. rufescens na Krimu. Takoæe øesto se nalazi i na drugim øetinarima: Sequoia gigantea u Åvajcarskoj, Thuya plicata (=T. gigantea) u Portugaliji, veliki broj, T. orientalis, Cupressus macrocarpa i øak Pinus. Konstatovana je i u Francuskoj na Chamaecyparis lawsoniana, biçci introdukovanoj iz Sjeverne Amerike (Péricart, 1998) Ista biçka se navodi i za transkarpatsku Ukrajinu, a u novije vrijeme i Englesku i Holandiju. Prezimçuje u stadijumu imaga. U Ukrajini pareñe i polagañe jaja traje od kraja maja, a polagañe jaja se produÿava sve do poøetka avgusta; prva imaga iz nove generacije pojavçuju se u julu u vreme kada su svi larvalni stupñevi prisutni. U septembru populaciju saøiñavaju larve V stupña i polovina adulta. U svim razvojnim stupñevima ovaj Orsillus se koncentriåe na åiåarke i hrani se sjemenkama åiåarki. O. depressus je dominantna vrsta u odnosu na O. maculatus, u zapadnom dijelu Mediterana, tako da je ñegova åtetnost u naåim uslovima gotovo zanemarçiva. Ova vrsta naseçava brda i planine, a takoæe i ravnice (Péricart, 1998). Identiøna ili veoma bliska forma moÿe se naõi do nadmorske visine od 2500 m u Taœikistanu (Péricart, 1998). 74 [UMARSTVO 1-2

Nova vrsta za faunu Crne Gore. Konstatovana je na 5 lokaliteta tokom istraÿivaña: Ulciñ (Ada Bojana), Perast, Drobni Pijesak, Kamenari, Virpazar (Sotoniõi). Biçke hraniteçke: Juniperus communis, J. phoenicea, Cupressus macrocarpa, C. sempervirens. Rasprostrañeñe Orsillus depressus je mediteranski element prisutan, takoæe, u zapadnom dijelu sredñe Evrope. U pravcu istoka, stiÿe do juga Rusije, Kavkaza, Transkavkaza, Anatolije i Kaspijskog mora (Péricart, 1998). U zapadnoj Evropi na putu je åireña prema sejveru i doseÿe od skoro do Belgije, Holandije, Luksemburga i Württemberg u Nemaøkoj. Ovo åireñe je barem djelimiøno vezano za uzgoj tuje na koju se jako dobro adaptira. Javça se i u sjevernoj Africi. Orsillus maculatus (Fieber) 1861 (Heteroptera, Lygeidae) Opåta obojenost i dlakavost kao kod O. depressus. Glava neåto izduÿenija, 1,1 x duÿa nego åira ukçuøujuõi oøi (Slika 10); antene svijetle, ølanak I ne doseÿe apeks klipeusa, ølanak II 1,35-1,45 x åiri od ølanka III; III podjednak kao i IV; rostrum doseÿe vrh abdomena (Slika 11). Pronotum obiçeÿen crnom srediåñom mrçom koja je poloviøno na zadñoj strani; kosa brazda smeæa, malo naglaåena. Drugim rijeøima liøi na O. depressus ali je malo krupnija. Slika 10. Imago Orsillus maculatus (leæa) Figure 10. Adult Orsillus maculatus (back) Slika 11. Imago Orsillus maculatus (trbuh) Figure 11. Adult Orsillus maculatus (abdomen) Orsillus maculatus najradije ÿivi na Cupressus sempervirens, ñegove larve i adulti napadaju poluotvorene åiåarke i hrane se sjemenkama åiåarki. Na Kipru je naæen na vrstama Pinus halepensis i Juniperus phoenicea. Prema Putshov-u (cit. Pericart, 1998), adulti prezimçuju, a pareñe i polagañe jaja se deåava od poøetka proçeõa; jaja se polaÿu u åiåarkama JANUAR JUN, 2007. 75

øempresa, prilepçene pojedinaøno na çuspicama sjemeña. Embrionalni razvoj traje oko 20 dana. Najvjerovatnije ima samo jedna generacija godiåñe. Meæutim, period polagaña jaja je toliko produÿen da se sreõu insekti u razliøitim razvojnim stadijumima tokom toplog perioda godine. Larve koje ne dostiÿu pun razvoj u jesen prezimçuju sa adultima. U novije vreme (Colombari, 1996 cit. Péricart, 1998) izveo je detaçnu studiju ciklusa razviõa ove vrste u sjevernoj Italiji, u ciçu procjene ñene uloge u prenoåeñu "raka" øempresa. Ova studija potvrdila je ishranu larvi i adulta sjemeñem åiåarki; ovi posçedñi su u stañu da se hrane bez ulaska u çuspe åiåarki, tako åto u åiåarku ulazi dugaøki rostrum. Autor pokazuje da razvoj traje 60 dana od kojih je 14 embrionalni razvoj. Studija je pokazala da insekt doprinosi, pasivnim transportom, åireñu konidija gçiva Seiridium cardinale i Pestalotia sp. Sa lokaliteta Budva (Sveti Stefan) disekcijom 30 åiåarki na 3 åiåarke su konstatovane acervule Seiridium cardinale, uzroønika raka kore i suåeña øempresa. Napad gçiva uzrokuje ranije otvarañe zrelih åiåarki. Takve åiåarke øesto napadaju larve ili adulti. Najveõi broj jedinki koje su pregledane, a bile su u kontaktu sa zaraÿenim åiåarkama, 85,7 % su sadrÿale spore gçiva, pokazala su istraÿivaña koja su obavçena u Italiji i Francuskoj (Roques et al. 1999). Unoåeñem insekata (O. maculatus) koji su vjeåtaøkim putem snabdjevene konidijama S. cardinale dokazano je da se prenoåeñe gçive u åiåarke øempresa øeåõe vråi tokom polagaña jaja nego tokom ishrane (Roques et al. 1999). Iako S. cardinale ne ostvaruje infekciju preko dråke åiåarice veõ preko oåteõeña na kori, prisustvo velikog broja zaraÿenih åiåarki na zdravom stablu predstavça znaøajan izvor zaraze. Jedinke O. maculatus koje na sebi nose spore, prenose ih kako sa jednog dijela stabla na drugi dio stabla tako i na druga stabla koja se nalaze u okruÿeñu i na ona koja su udaçena. Na terenu su sakupçane zrele, djelimiøno otvorene åiåarke. Odgajivañem åiåarki i kvaåeñem øempresa keøerom, dobijen je veõi broj jedinki na sledeõim lokalitetima: Miloøer, Lastva Grbaçska, Tivat, Virpazar, Rose, Øañ, Rijeka Crnojeviõa, Ulciñ (Lido), Õemovsko poçe, Budva (Slovenska plaÿa), Sveti Stefan, Kamenari, Kotor, Tuzi, Rose, Ulciñ (grad), Budva (Rafailoviõi), Petrovac (Luøice), Tivat (Plavi Horizont), Podgorica (brdo Gorica), Podgorica (Bioøe). Prilikom sakupçaña zrelih åiåarki za odgajivañe konstatovan je znatno veõi broj O. maculatus-a od onog koji je dobijen odgajivañem åto govori o ñegovom znatnom prisustvu na prostoru mediterana Crne Gore. Imajuõi u vidu ñegovu brojnost buduõa istraÿivaña bi se usmjerila na ispitivañe uticaja O. maculatus-a na klijavost sjemena kao i na ulogu prenoseña spora (konidija) Seiridium cardinale. Biçke hraniteçke: Cupressus sempervirens, Pinus halepensis, Juniperus phoenicea. Vrsta je konstatovana u Crnoj Gori na lokalitetu Perast (Protiõ, 1988) Tokom naåih istraÿivaña konstatovana je na 18 lokaliteta. 76 [UMARSTVO 1-2

Rasprostrañeñe: Orsillus maculatus ÿivi u sjevernom i istoønom delu mediteranskog basena i severnim obalama Crnog mora gde je uneåena zajedno sa gajenim øempresima od kraja XVIII veka. Takoæe, vrsta egzistira na Transkavkazu. Veoma je rijetka ili odsutna sa afriøkih obala. Holcogaster exilis Horváth, 1903 (Heteroptera, Pentatomidae) je odgajena iz åiåarke Cupressus sempervirens, sa lokaliteta Õemovsko Poçe u okolini Podgorice. Åiåarke su sakupçene 03. 01. 2002. iz kojih je izaåla 1 jedinka 04. 05. 2002. Fitofagna vrsta. Ÿivi na: Juniperus sp., Cupressus sp. Rasprostrañena je na juÿnom delu Balkanskog poluostrva (P r o t iõ, 2001). Rasprostrañeñe: Øitava oblast Mediterana. Nova vrsta za faunu Crne Gore. 4. ZAKÇUØAK - Ovim istraÿivañima je konstatovano 7 vrsta insekata koje naseçavaju i oåteõuju åiåarke øempresa - Vrste Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) i Holcogaster exilis (Heteroptera, Pentatomidae) se ovim istraÿivañima prvi put konstatuju u Crnoj Gori, dok je vrsta Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae) prethodnim istraÿivañima konstatovana samo na jednom lokalitetu. - Najveõa prosjeøna napadnutost åiåarki u fazi rasta bila je od strane P. tessulatana i ona je iznosila je 28 %, zatim od strane E. cupresssi napad je iznosio 9 % s tim åto je E. cupressi konstatovan na mañem broju lokaliteta - Prosjeøna napadnutost åiåarki u fazi rasta od strane B. oxycedrella na istraÿivanim lokalitetima iznosila je 8 %, dok je prosjeøna napadnutost zrelih åiåarki od strane Megastigmus wachtli iznosila 6 % tokom perioda istraÿivaña. - Sa lokaliteta Budva (Sveti Stefan) disekcijom su u åiåarkama konstatovane acervule Seiridium cardinale, uzroønika raka kore i suåeña øempresa. Iako S. cardinale ne ostvaruje infekciju preko dråke åiåarke veõ preko oåteõeña na kori, prisustvo velikog broja zaraÿenih åiåarki na zdravom stablu predstavça znaøajan izvor zaraze. Jedinke O. maculatus koje na sebi nose spore, prenose ih kako sa jednog dijela stabla na drugi dio stabla tako i na druga stabla koja se nalaze u okruÿeñu i na ona koja su udaçena. LITERATURA Guido, M., Battisti, A., Roques, A. (1995): A contribution to the study of cone and seed pest of the evergreen Cypress (Cupressus sempervirens L.) in Italy. Redia, LXXVIII, n. 2: 211-227. Guido, M., Battisti, Roques, A. (1997): Mortality factors affecting cones and seeds of Cupressus sempervirens prior to seed dispersal. Proceedings of the 5 th Cone and Seed JANUAR JUN, 2007. 77

Insects Working Party Conference (IUFRO S7. 03-01) September 1996, Monte Bondone, Italy. Padova: Institute of Agricultural Entomology, University of Padova. Ka ra œiõ, D., Mi li ja åe viõ, T. & Ke øa N. (2000): Prilog prouøavañu parazitske gçive Botryoshaeria dothidea uzroønika raka i suåeña stabala. Glasnik åumarskog fakulteta br. 83. str. 87-97. Beograd. Mi juå ko viõ, M. (1984): Seiridium (Coryneum) cardinale, nov parazit øempresa u Crnoj Gori. Poçoprivreda i åumarstvo, 2-3, 27-38. Titograd. Mi li ja åe viõ, T. (2003): Najøeåõe parazitske i saprofitske gçive na nekim vrstama iz familijecupressaceae. Glasnik åumarskog fakulteta br. 87. str. 161 173. Beograd. Péricart, J. (1998): Hémiptères Lygaeidae Euro-méditerranéens. - Fauna de France 84 A, B, C, Paris. Piå ko riõ, O. (1980): Obiøni øempres. Mediteranski øempres. (in Åumarska enciklopedija). Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb. Protic, Ç. (1998): Catalogue of the Heteroptera fauna of Yugoslav countries. Part one. - Natural History Museum, Belgrade. Special issue 38: 1-215. Ro ga no viõ, D (2005): Entomofauna øempresa u mediteranskom dijelu Crne Gore (Srbija i Crna Gora). Doktorska disertacija. Åumarski fakultet Univerziteta u Beogradu. Beograd. Roques, A. (1983): Les insectes ravangeurs des cones et graines de coniferes en France. Institut National de la Recherche Agronomique. Orleans. Paris. Roques, A., Roux, G., Markalas, D., (1997): Impact of insects damaging seed cones in natural and naturalized stands of Cupressus sempervirens in Greece. Proceedings of the 5 th Cone and Seed Insects Working Party Conference (IUFRO S7. 03-01) September 1996, Monte Bondone, Italy. Padova: Institute of Agricultural Entomology, University of Padova. Roques, A. & Battisti, A. (1999): Cypres pests. In: Cypress. A practical handbook. Studio Leonardo, Florence, Italy. Roques, A., Markalas, S., Roux, G., PAN, Y-z., S UN., J-h., Raimbault J-P. (1999): Impact of insects damaging seed cones of sypress, Cupressus sempervirens, in natural stands and lantations of southeastern Europe. Ann. For. Sci. 56. Inra/Elsevier, Paris. Vi da ko viõ, M. (1982):Øetiñaøe, morfologija i varijabilnost. Jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti. Sveuøiliåna naklada Liber. Zagreb. Åi liõ, Ø. (1983): Atlas drveõa i grmça, II izdañe. Zavod za uœbenike i nastavna sredstva Sarajevo. Zavod za uœbenike i nastavna sredstva Beograd. 78 [UMARSTVO 1-2

INSECTS OF CYPRESS CONES (CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.) IN MONTENEGRO Dragan Roganoviõ Summary Research of entomofauna of cones and seed of cypress (Cupressus sempervirens L.) has been made in the period since 2001 2004 in the central and south part of Montenegro, in the area of cypress existence. Ripe cones as well as ones attacked during their growth phase have been collected during all the year at all localities. Breeding has been realized in glass cylinders in the laboratory conditions. Material has been stored in glass cylinders during all the period of research. Researches have been done at 37 localities in wider area of Podgorica, Herceg Novi, Tivat, Kotor, Budva, Petrovac, Bar and Ulciñ. Two groups of cones have been used for insects breeding. The first one consists of cones attacked in the growth phase. The second category belongs to ripe, partly opened cones. The following species are concluded by insects breeding from cones that have been attacked in the growth phase: Pseudococcyx tessulatana Stgr. (Lepidoptera, Torticidae), Brachyacma oxycedrella Mill. (Lepidoptera, Gelechidae) and Ernobius cupressi Chob. (Coleoptera, Anobiidae). The following species are concluded by insects breeding from ripe, partly opened cones: Megastigmus wachtli Seit. (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Mulsant & Rey) (Hemiptera, Lygeidae), Orsillus maculatus (Fieber) (Hemiptera, Lygeidae) and Holcogaster exilis Horváth (Pentatomidae, Heteroptera). Species Pseudococcyx tessulatana (Lepidoptera, Tortricidae), Megastigmus wachtlli (Hymenoptera, Torymidae), Orsillus depressus (Heteroptera, Lygeidae), Brachyacma oxycedrella (Lepidoptera, Gelechidae), Ernobius cupressi (Coleoptera, Anobiidae) and Holcogaster exilis (Heteroptera, Pentatomidae) are concluded first time in Montenegro by these researches, while species Orsillus maculatus (Heteroptera, Lygeidae) have been concluded, by previous researches, only at one locality. The highest average attack on cones during the growth phase was by P. tessulatana and it was 28 %, then the attack by E. cupresssi was 9 % but E. cupressi has been found on small number of localities. The average attack on cones in the growth phase by B. oxycedrella on studied localities was 8 %, while the average attacking on ripe cones by Megastigmus wachtli was 6 % during research period. Acervules of Seiridium cardinale, cause of bark cancer and drying of cypress, by dissection have been found in cones at the locality Budva (Sveti Stefan). Although S. cardinale doesn t make infection by the stem of cones but by damage on the bark, the presence of big number of infected cones on the healthy trunk represent important source of infection. Individuals of O. maculatus, carrying spores on themselves, move them as from one to another part of trunk, so also to the other trunks in the encirclement and distant ones. JANUAR JUN, 2007. 79

80 [UMARSTVO 1-2