GRAFIČKI FAKULTET STUDIJ: GRAFIČKA TEHNOLOGIJA SEMINARSKI RAD FORMATI ZAPISA FOTOGRAFIJA Zagreb, siječanj 2016.
SAŽETAK U ovom seminarskom radu ukratko ćemo opisati najpoznatije formate zapisa, njihove prednosti ali i mane, te usporediti neke od njih međusobno. Navest ćemo njihovu svrhu odnosno kada i u kojoj prilici koji koristiti. Osnovni formati zapisa fotografije bi bili: JPEG, PNG, TIFF,GIF,RAW,WebP. Svaki od ovih formata je dobar za nešto, svaki od njih je imao svoje vrijeme kada je bio u najvećoj upotrebi a neki od njih tek dolaze u masovnu upotrebu. Ključne riječi: format fotografije, JPEG, WebP In this essay we will briefly describe the most well-known file formats, their advantages and disadvantages, and compare some of them together. We will state their purpose and explain when and in which case to use them. The basic formats are : JPEG, PNG, TIFF, GIF, RAW, WebP. Each of these formats is good for something, each of them has had his time when he was the greatest use and some of them just come in masses. Key words: image format, JPEG,WebP
SADRŽAJ: 1.UVOD 2.KOMPRESIJA SLIKE 2.1. KOMPRESIJA S GUBITKOM PODATAKA-LOSSY 2.2. KOMPRESIJA BEZ GUBITKA PODATAKA-LOSSLESS 3.FORMATI ZAPISA FOTOGRAFIJE 3.1. BMP 3.2. RAW 3.3. JPEG 3.4. PNG 3.5 WebP 3.6. GIF 3.7. TIFF 4.USPOREDBA RAW I JPEG FORMATA 5.ZAKLJUČAK 6.LITERATURA
1.UVOD Mnogi od nas se pitaju koji od formata digitalnog zapisa fotografija upotrijebiti za fotografije koje snimamo. Ispravno namještanje tog parametra najviše ovisi o tome koja je namjena fotografije koju je potrebno obraditi i memorirati. Svi podaci u računalu spremaju se i obrađuju u binarnom obliku. Na mediju za pohranu, primjerice tvrdom disku, podaci su spremljeni u poljima (datoteka, engl. file). Način na koji se neki podatak pretvori u binarni oblik naziva se format podataka. Primjerice kad se na magnetski disk pohrani slika, ona se mora pretvoriti u binarne brojeve. Način na koji će se boje i oblici sa slike pretvoriti u binarne brojeve zove se format za pohranu slika. Za pohranu slika na računalu rabi se mnogo različitih načina pretvorbe slike u binarne brojeve, pa se kaže da postoji mnogo formata za zapis slika. Različiti formati mogu koristiti ili ne koristiti sažimanje (kompresiju, engl. compression) podataka i mogu biti s gubitkom ili bez gubitka podataka. Sažimanje podataka podrazumijeva pretvorbu podatka u oblik koji zauzima što manje memorije. Pretvorba bez gubitka podataka pri sažimanju naziva se još i nezaboravno sažimanje. Pri takvom postupku pretvorbe svi podaci sadržani u izvornoj slici ostaju sačuvani nakon sažimanja. To znači da je slika pohranjena sa svim svojim dijelovima i da pri pretvorbi nije izgubila ništa na kvaliteti (izgledu). Pretvorba s gubitkom dijela podataka naziva se još i zaboravno sažimanje. Podrazumijeva takvu pretvorbu kod koje se namjerno bespovratno gubi dio podataka. Takvim se postupkom kvari izgled slike, a za uzvrat se dobiva zapis koji zauzima manje memorije. Što je veće pogoršanje izgleda slike, to zapis zauzima manje memorije. Pri pretvorbi u binarni oblik korisnik može izabrati optimalni omjer između kvalitete izgleda slike i veličine zapisa. Svrha ovo našeg rada je prikazati najpoznatije formate zapisa fotografije te objasniti njihovu svrhu odnosno pomoći vam pri odabiru formata prilikom spremanja vaših fotografija. Svaki od ovih navedenih formata ima svoje za i svoje protiv argumente. Također ćemo uraditi i usporedbu dva najpoznatija formata a to su RAW i JPEG, na osnovu vlastitog iskustva, te na kraju sve lijepo sumirati i odlučiti što bi bilo najbolje,
2.KOMPRESIJA SLIKE Sa razvojem digitalne fotografije javila se mogućnost pohranjivanja digitalne fotografije na više različitih načina. Da bismo pohranili slike u računalo, sa velikim formatima, potrebno je slike komprimirati odnosno smanjiti veličinu datoteke. Kompresija je proces sažimanja podataka odnosno pretvaranje podataka u oblik koji zauzima manje memorije. Važnu ulogu kod kompresije slike imaju prenosivost i performanse, ali budući da zadovoljavaju međunarodne standarde. Rješenja za kompresiju su relativno prenosiva. [1] Imamo dvije vrste kompresije slike i to : 2.1.Kompresija s gubitkom podataka (lossy) Kompresija s gubitkom dijela podataka naziva se još i zaboravna kompresija. Lossy kompresija podrazumijeva takvu pretvorbu kod koje se namjerno bespovratno gubi dio podataka. Tim postupkom se gubi izgled slike, a za uzvrat se dobiva zapis koji zauzima manje memorije. Što je veće pogoršanje izgleda slike, to zapis zauzima manje memorije. Pri pretvorbi u binarni oblik korisnik može izabrati optimalni omjer između kvalitete izgleda slike i veličine zapisa. Metode sa gubicima zasnivaju se na modelima ljudske percepcije ( više se komprimiraju oni atributi slike koji manje doprinose ukupnom izgledu slike), one uzrokuju degradaciju slike u svakom koraku ( svakim sjedećim korakom kompresije /dekompresije slika se degradira), ali najčešće omogućuju daleko veće omjere kompresije nego metode bez gubitaka. JPEG je standard za kompresiju sa gubitkom informacija odnosno lossy kompresiju.[2] 2.2. Kompresija bez gubitka podataka (lossless) Kompresija kod koje se ne gube podaci naziva se još i nezaboravna kompresija, pri takvom postupku pretvorbe svi podaci sadržani u izvornoj slici ostaju sačuvani nakon sažimanja. To znači da je slika pohranjena sa svim svojim dijelovima i da pri pretvorbi nije izgubila ništa na kvaliteti (izgledu). Originalna slika se može rekonstruirati u apsolutno identičnoj formi nakon dekompresije svaki piksel ima istu vrijednost koju je imao prije kompresije. Formati koje koriste programi za obradu slike često koriste lossless algoritme kompresije Formati datoteka koji koriste kompresiju bez gubitka informacija su: GIF, PNG,TIFF i BMP.[3] Prilikom kompresije ne mijenja se broj piksela koji čine sliku, samo se mijenja način na koji se slika priprema za pohranu. Za pohranu slika na računalu koristi se mnogo različitih načina pretvorbe slike u binarne brojeve, pa se kaže da postoji mnogo formata za zapis slika. Različiti formati mogu koristiti ili ne koristiti sažimanje (kompresiju).
3.FORMATI ZAPISA FOTOGRAFIJE 3.1. BMP FORMAT Iako je Bitmap (ekstenzija.bmp) jedini od navedenih grafičkih formata koji se ne koristi aktivno na webu, ipak je bitno uočiti njegove karakteristike te zaključiti zašto je njegova uporaba na webu nepostojeća. Naziv bitmap potječe iz programerskog okruženja, odnosno fraze mapa bitova, a popunjavanjem takve dvodimenzionalne matrice bitovima moguće je iscrtati monokromatske grafike (1-bit-per-pixel). Obzirom da današnje bitmape podržavaju potpunu skalu boje (multiple-bits-per-pixel), ispravno ih je zvati pixmapama, odnosno mapama piksela, gdje je svaki individualni element slike opisan s onoliko bitova koliko iznosi dubina boje cijele grafike (1, 8, 16, 24 ili više bita). Zapis unutar datoteke formata Bitmap iznimno je jednostavan te time pogodan za čitanje iz programskog okruženja. Obzirom da Bitmap ne sadrži nikakvu kompresiju informacija, rezultantnu veličinu Bitmap datoteke, uz poznate dimenzije u pikselima te informacijom o dubini boje, vrlo je lako izračunati. Veličina [bajtovi] = zaglavlje [bajtovi] + širina [px] * visina [px] * (dubina boje [bit] / 8). Zaglavlje datoteke sadrži čarobni broj za identifikaciju formata zapisa, informaciju o veličini datoteke, paletu boja ukoliko se radi o indeksiranim bojama i sl. Nakon zaglavlja datoteke slijedi matrični zapis boje za svaki element slike. Format Bitmap analogan je Wave (.wav) formatu za zapis audiosignala - omogućuje visoku kvalitetu zapisa jer nema kompresije, ali veličina datoteke je prevelika te time nije zadovoljavajuća za uporabu na webu.[4]
PREDNOSTI: iznimno lako čitanje i zapisivanje datoteke nema kompresije - izvorna kvaliteta slike je zajamčena pogodan u programskom okruženju NEDOSTACI: ne podržava transparenciju piksela nema kompresije - rezultantne datoteke su prevelike veličina datoteke utječe na višestruko dulje trajanje učitavanja slike veličina datoteke utječe na veliku potrošnju bandwitha na poslužitelju očit izbor početnika jer je dostupan i primarni (default) format u najjednostavnijim grafičkim alatima poput MS Painta PRIMJER: Logotip Wikipedije veličine 1058x1058 piksela uz 24-bitnu (3 bajta) dubinu boje zauzima 3,20 MB (3.360.262 B) u formatu BMP, dok u formatu PNG zauzima svega 270 kb (277.362 B). Pritom treba naglasiti da oba formata imaju identičan i vjeran prikaz sadržaja grafike, odnosno PNG nije u niti jednom ergonomskom smislu inferioran BMP-u. Korištenje PNG-a u ovom slučaju predstavlja uštedu od 12 puta u brzini učitavanja i količini prenesenih podataka, a da pritom nismo izgubili na kvaliteti sadržaja (identičan rezultat). Uporabu Bitmapa na webu bi trebalo u potpunosti izbjegavati. Bitmap nema niti jednu prednost pred bilo kojim drugim rasterskim formatom koji je u uporabi na webu. Iako se njegovo korištenje na webu ne preporuča, današnji web-preglednici ipak omogućuju prikaz Bitmap grafika unutar HTML web-stranica, najvjerojatnije zbog početnika koji su svoje web-stranice napravili uz korištenje Bitmapa, pritom ne poznajući druge grafičke formate ili prednosti drugih formata nad Bitmapom.[4]
3.2.RAW FORMAT RAW je format u kojemu fotoaparat bilježi sve podatke koje je digitalni senzor zabilježio ( RAW znači sirov. To su neprocesirani podaci). Kada nam je potrebna najveća moguća kvaliteta koju nam može zabilježiti naš fotoaparat fotografiramo u RAW formatu. Najveći nedostatak RAW-a je što nije univerzalni format već zahtjeva posebne računalne programe za obradu. Svi proizvođači fotoaparata daju i besplatne inačice programa za obradu, no kod nekih su to samo varijante programa sa smanjenim mogućnostima, što je i pored toga dovoljno za obradu i za višu kvalitetu od JPEG-a. Na tržištu postoji čitav niz programa za obradu RAW datoteka. Tehnologija napreduje i svaka nova inačica računalnog programa izvlači sve više podataka iz sirove RAW datoteke, pa ne iznenađuje činjenica da suvremeni RAW pretvarači mogu izračunati ljepše fotografije s manje šuma i više detalja.[5] PREDNOSTI: U pitanju je sirov, tj. neobrađen materijal, što u startu omogućava mnogo bolju kontrolu u samom procesu razvijanja fotografije jer je mnogo veći broj parametara na koje se u tom procesu može direktno utjecati. Samim tim i krajnji rezultat mora biti kvalitetniji. Osim toga, mnogo znači činjenica da se sve to može odraditi ispočetka, u slučaju nezadovoljstva dobijenim. Čip na kameri limitiran je bitnim faktorom brzinom obrade. Zbog toga on nikada neće dati maksimalan kvalitet. S druge strane programi za konverziju napreduju i ono što je nekad bio krupan zalogaj slabašnom procesoru kamere (za slučaj da se snima JPEG) i nešto jačem procesoru računala (za slučaj da se snima RAW), sve više postaje rutinska stvar. Bitan faktor kada je u pitanju digitalna fotografija je balans bijele boje (white balance). Ako ga se promaši na licu mjesta, a snima se JPEG može se desiti da se fotografija gotovo nepovratno uništi. Uz RAW tako nešto se teško može dogoditi. Čak i kad se promaši WB, fotografija će izgledati ružno samo na ekranu fotografske kamere. U digitalnoj mračnoj komori uz samo klik ili dva stvari će doći na svoje mjesto.
Neke napredne stvari poput otklanjanja geometrijskih anomalija, vinjetiranja, aberacija i slično korigiraju sa s velikom lakoćom i brzinom. RAW pruža mogućnost naknadne korekcije ekspozicije, oštrine, kontrasta, mogućnost izvlačenje detalja iz tamnih dijelova i spašavanje progorenih dijelova. Nema gubitaka usljed JPEG kompresije, nema kompresije boja i pojave color bandinga, mnogo je veća dinamika i udobnost svake naknadne obrade, što za JPEG nije slučaj jer kvaliet opada sa svakom idućom izmjenom tj. snimanjem. Po pitanju dinamike i potencijala: JPEG ima 8 bita sa 256 mogućih vrijednosti za svaku RGB komponentu. RAW najčešće ima 12 ili 14 bita sa 4069 (12bit) odnosno 16384 (14bit) vrijednosti po svakom kanalu. Za samo 2 bita razlike 13 može se dobiti veliki skok i finoća u prelazima, u uporedbi sa 256 nijansi koliko ima JPEG. Općenito, to je format koji iziskuje vrijeme i prostor na disku, ali proporcionalno tome udobnost i kvalitet koji se dobiju opravdavaju uloženo. NEDOSTACI: Najveći nedostatak je veličina RAW fileova i prostor potreban za njihovo skladištenje. Veliki broj kartica, diskova, backup dvd-ova Fileovi su veliki i zauzimaju u prosjeku 4 do 5 puta više prostora nego sličan JPEG. Obrada, tj. razvijanje traži dodatno vrijeme i trud koji je potrebno uložiti da bi se dobila finalna fotografija. Ne treba zanemariti ni logistiku dodatna programska podrška, te jači procesor u računalu sa više RAM-a i ogromnim diskovima za skladištenje. No to je nešto što zahtjeva svaka ozbiljna obrada fotografije i vrijedi cijene posebno imajući na umu vremenski faktor (sve veći diskovi, sve manje cijene ) jer se mnogo dobiva na kraju. Potrebno je i malo iskustva i znanja. Većina onih koji počnu koristiti RAW prođi kroz fazu u kojoj su sve RAW fotografije loše, a krajnji rezultati nikakvi. JPEG se tada čini kao mnogo bolja i kvalitetnija opcija. To se događa zbog neiskustva, neznanja i/ili trenutnih navika.
3.3.JPEG FORMAT Nazvan po radnoj organizaciji koja ga je izdala - Joint Photographic Experts Group JPEG (.jpg,.jpeg) Najzastupljeniji grafički format na webu. Sadržaj slike komprimira se uz gubitak kvalitete, ali uz mogućnost odabira stupnja kompresije. Veći stupanj kompresije rezultira manjom datotekom te uštedama u vremenu učitavanja i utrošenom prometu, ali i datotekom slabije kvalitete slike. Stoga, idealna datoteka formata JPEG je komprimirana do to razine da je pad u kvaliteti slike nezamjetan, a da je datoteka razumne veličine. Zbog skromnih memorijskih potreba prikladan kako za arhiviranje, tako i za razmjenu putem informatičkih mreža ili mailova. Praktički svi programi i foto-oprema podržavaju ovaj format i svi omogućuju konvertiranje (tzv. "izvoz") svojih formata u JPG. U rjeđim slučajevima (uglavnom vektorski orijentiranih programa) omogućen je izvoz u BMP, a ovoga svaki fotoeditor može konvertirati u JPG. Značajno višestruko smanjenje memorijskih potreba temelji se između ostaloga na isključivanju onih nijansi boja kojih nema u BMP izvorniku. Time se praktički ne gubi na kvaliteti slike, ako se nad njom neće izvoditi naknadne manipulacije. Već promjena svjetline ili kontrasta smanjuje bogatstvo nijansi, jer su možda upravo nijanse koje bi bile optimalne, isključene iz palete. Korisnik prilikom konverzije ili spremanja slike u nekim fotoeditorima može birati stupanj kompresije, tražeći kompromis između očuvanja kvalitete i memorijskih potreba.[6] Prilikom spremanja datoteke u JPEG format potrebno je odrediti stupanj kompresije, najčešće pritom odabirući inverzan podatak - kvalitetu slike. Obzirom da kvaliteta slike komprimirana JPEG-om izravno ovisi o sadržaju (kompleksnosti) slike, prilikom spremanja datoteke preporučljivo je izvršiti niz testova odabirući razne stupnjeve kvalitete slike te međusobno uspoređivajući rezultate. Potrebno je odabrati onaj
stupanj kvalitete slike na skali [1,100] na kojem je omjer kvalitete slike i veličine datoteke optimalan..jpeg je pogodan format za prikaz fotografija na webu. JPEG ne treba koristiti u elementimadizajna grafičkih sučelja na webu, kao što druge formate ne valja koristiti za prikaz fotografijai zahtjevnih grafičkih sadržaja. Za uporabu na webu, uz tipične primjere sadržaja slike (poput fotografija) preporučljivo je birati kvalitetu između 50 i 80. Ispod navedenog ranga rezultante slike najčešće su neprihvatljive kvalitete, odnosno neprihvatljive veličine datoteke Nedostatak formata čine dosta izražene nepravilnosti slike, posebno rubne nepravilnosti i šum, koje se na štetu oštrine slike i/ili bogatstva nijansi i finih detalja mogu umanjiti zamućivanjem ili primjenom raznih filtara u fotoeditorima. Drugim riječima, JPEG ćemo koristiti na mjestima gdje nam kvaliteta slike nije presudna, a uz minimalne gubitke u kvaliteti u mogućnosti smo ostvariti višestruke uštede. nasljednik formata (JPEG2000) još nije zaživio
3.4.PNG FORMAT Nastanak PNG-a potaknut kontroverzom oko prava na GIF format. Krajem 1994. godine, kada su se slike u GIF formatu počele koristiti na praktički svakoj stranici na mreži, netko iz Unisys Corporation došao je na fenomenalnu ideju da iskoriste patentno vlasništvo nad algoritmima primijenjenim u tom standardu i počnu licencirati korištenje GIF formata. Tim potezom otvoren je prostor za promjenu, pa je grupa entuzijasta stvorila format koji je besplatan, a pored toga i apsolutno superioran GIFu. No kako licenciranje naravno nije realizirano, ljudi su nastavili koristiti GIF tako da je PNG ostao anoniman. PNG (Portable Network Graphics) rasterski je grafički format uz kompresiju bez gubitaka. Napravljen je s namjerom da bude bolja alternativa GIF-u, pružajući kvalitetniju sliku, ali bez zahtjeva za patentom te licencom. Kompresija kod PNG-a izvedena je kroz algoritam DEFLATE, koji također sadržaj komprimira bez gubitaka i osigurava postojanje sadržaja u izvornoj kvaliteti. DEFLATE Slično kao i GIF, PNG podržava datoteke s paletom 24-bitnih RGB boja, ali i skalu sive boje, te potpune RGB ili RGBA slike. Transparencija kod PNG-a izvedena je alfa-kanalom (alpha-channel), gdje se za svaki piksel može definirati prozirnost istog na skali 1-100% te time ostvariti djelomična ili potpuna prozirnost nekog obojanog piksela.[7] IE transparency bug U današnje vrijeme, jedina kočnica za masovno korištenje PNG-a na webu jest bug u prikazu transparentnih PNG-ova u preglednicima Internet Explorer inačica 5 i 6. Naime, navedeni bi preglednici područje koje treba biti prozirno prema pozadini web-
stranice prikazali solidnom sivom bojom. Iako je bug ispravljen s inačicom MSIE 7, ipak još nije sigurno slobodno koristiti PNG, s obzirom da dosta korisnika Interneta još uvijek koristi stare inačice spomenutog preglednika. Pogodan za izradu dizajna kompleksnih grafičkih sučelja na webu, ali i desktop okruženju Zbog visoke palete boja, alfa-transparencije te kompresije bez gubitaka, jasno je da je PNG najkvalitetniji rasterski format. Ipak njegovu uporabu treba ograničiti nad sadržajem kompleksnim poput fotografija, gdje s potencijalno nezamjetnim gubicima možemo postići višestruko smanjenje veličine datoteke koristeći JPEG radije nego PNG. Obzirom da podržava samo RGB prostor boja (a ne i CMYK), nije pogodan za profesionalnu uporabu (tisak).
3.5.WebP FORMAT WebP je novi format za zapis slike, koji omogućava sažimanje slike za web. Veličina WebP Lossless slike je za 26% manja u odnosu na istu sliku u PNG formatu, a 25% do 34% u odnosu na JPEG format. WebP podržava transparentnost slike (također poznat kao alfa kanal) sa samo 22% dodatnih bajtova. Transparentnost je također podržana prilikom sažimanja slike, i daje do tri puta manje veličine datoteke u odnosu na PNG sažimanje. Web programeri mogu koristiti WebP format za zapis fotografija za stvaranje manjih i bogatijih slika, koje mogu pomoći da se web stranica brže učitava. Kako WebP radi? Lossy WebP kompresija koristi prediktivno kodiranje zakodiranje slika, istu metodologiju koju koristi VP8 video za kompresiju keyframes u spotovima. Prediktivno kodiranje koristi vrijednosti u bloku, a zatim kodira samo razliku (ostatak) između stvarnih vrijednosti i predviđanja. Ostatak obično sadrži mnogo vrijednosti nula, koje se mogu kompresirati (zbiti) mnogo učinkovitije. Ostatak se onda pretvara i kodira kao i obično. WebP također koristi promjenjive veličine blokova. Lossless WebP kompresija koristi već viđene fragmente slike, kako bi se točno rekonstruirali novi pikseli. Također može koristiti lokalnu paletu ukoliko nema ne pronalazi podudaranja. Ta se paleta konstantno ažurir da bi mogla ponovno koristiti boje koje su nedavno korištene. Ovaj način kompresije nazvan VP8L dijeli neke zajedničke značajke s tzv. LZ77algoritmom kompresije. [8]
3.6.GIF FORMAT GIF (eng. Graphic Interchange Format) jedan je od dva najčešće korištena računalna grafička formata za razmjenu slika na World Wide Web-u. To je 8- bitni (jedan piksel prezentiran je jednim bajtom) bitmap grafički format koji koristi paletu od maksimalno 256 boja. Konvertiranjem izvornih bitmapa (BMP, JPG, TIF, PNG i dr.) u GIF, drastčno se smanjuje broj nijansi kojima se interpretira sadržaj, što rezultira stepeničastim prijelazima pri pretapanju boja i gubitkom finijih detalja, a najčešće i prejakim kontrastom boja. GIF je stoga je prikladniji za razne dijagrame i slične grafičke sadržaje, nego za fotografije.ako se ipak koriste za fotografije, navedeni nedostaci se ublažavaju postupkom Dithering-a, kojim se uz uporabu raspoložive palete boja primjenom različitih algoritama za rasteriranje, postižu efekti bliži izvorniku. S druge strane, memorijske potrebe za spremanje sadržaja u GIF-u su skromne, pa ga to čini prikladnim za razmjenu putem Interneta, jer se razmjerno velike slike mogu sažeti u manju datoteku, što ubrzava download, čak i putem vrlo sporih modema (ipak, GIF datoteke su u pravilu značajno veće od onih komprimiranih u JPG). Nadalje, tim je formatom podržana, prozirna pozadina (efekt kao da je slika na staklu), kao i animacija. To ga uz skromne memorijske potrebe čini idealnim za bannere, logotipe i kratke pokretne sekvence, tj. primjene učestale na internetu. Koristi se za pohranu crteža i jednostavnijih slika koje ne sadrže puno prijelaza boja stoga se koristi za pohranu slika koje su fotografije ili imaju u sebi puno boja (ili 16 nijansi sive boje) odnosno prijelaza boja. On ima neke mogućnosti koje drugi formati nemaju, a to su prozirnost tj. transparentnost i animacija. Kada se slika sprema u GIF format može se izabrati jedna (i samo jedna) boja koja će biti prozirna. Ako se takva slika kasnije upotrijebi, ispod prozirnih dijelova će se vidjeti pozadina slike. Osim osnovne inačice, GIF je na webu u potpunosti podržan i kao animirani format. Animirani GIF sastoji se niza GIF sličica (frames) spremljenih u jednu GIF datoteku. Za svaku sličicu se definira njezino trajanje, a za cijelu GIF animaciju definiraju se obrasci ponašanja (poput animiraj jednom i stani na zadnjoj sličici, animiraj N puta ili
rotiraj animaciju). Naravno, ta pokretna slika je predviđena samo za vrlo jednostavne pokrete i nije usporediva s npr. televizijskom slikom. Format GIF preporučljiv je za prikaz minijaturnih grafika, najčešće elementa grafičkog dizajna web-stranica - poput logotipa organizacija, dekorativnih linija, uzoraka i slično. Za grafički intenzivne primjene (prava transparencija, puna dubina boje) preporučljivo je koristiti PNG, a za fotografije JPEG.[7] Kada koristiti GIF format? U principu se GIF format koristi kada: Želimo da slika ima unutar sebe animaciju Želimo zadržati popriličnu kvalitetu slike s što manjom veličinom datoteke Kada grafika koju koristimo koristi relativno mali broj boja,te slika ima dosta oštrih rubova Kada postoji veliki dio uniformirane boje na području Na kraju treba naglasiti da je tu PNG format koji smanji datoteku još više (i pri tome ne gubi na kvaliteti),nije limitiran na 256 boja kao GIF te ima kvalitetniju transparentnost.
3.7. TIFF FORMAT TIFF (TaggedImageFileFormat) je format za pohranu slikovnih datoteka, iznimno popularan format među grafičarima, izdavačkoj industriji te amaterskim i profesionalnim fotografima. Format je objavljen 1986., a od 2009. godine je pod kontrolom AdobeSystems. Izvorno je kreiran od strane tvrtke Aldus za potrebe onoga što se tada zvalo stolno izdavaštvo, TIFF format je široko podržan od strane aplikacija za obrađivanje fotografija, izgleda stranice, skeniranje, faksiranje, obradu teksta, optičkih znakova za prepoznavanje i drugih aplikacija. Glavna osobina TIFF formata jest da je on fleksibilan, prilagodljiv format za rukovanje slikovnim datotekama i podacima u jednoj datoteci, uključujući i zaglavlja oznaka (veličina, definicija, primijenjena kompresija slikovne datoteke) koja definiraju slikovnu datoteku. Format podržava sažimanje podataka bez gubitaka, ali može pohranjivati i nesažete podatke. Može sadržavati slike koje imaju od 2 do 16777216 boja (ili nijansi sive boje). Samo neki (poluprofesionalni i profesionalni) fotoaparati mogu snimati direktno u TIFF-u, ali vrijeme pospremanja slike na memorijsku karticu aparata može se produžiti na desetak sekundi pa i do pola minute. TIFF format ima tri tipa kompresije (LZW, ZIP, JPEG). LZW (Lempel Ziv Welch) je format kompresije bez gubitaka kvalitete koji može čitati više različitih programa. On je uvršten u TIFF tek 2004. godine jer je do tada bio pod više patenata. ZIP format kompresije isto nema gubitaka kvalitete, no njegova kompresija traje dulje i ne podržava ga puno programa. JPEG format kompresije je format sa gubitkom podataka, no taj gubitak možemo kontrolirati te je pojašnjeno u poglavlju JPEG. Neke od ekstenzija TIFF formata:.tiff,.fp,.ct,.lw,.hc,.mp,.bp,.bl i.sd. TIFF je memorijski vrlo zahtjevan slikovni format za profesionalnu uporabu, postere, izložbene i Jumbo plakate, tehničke fotografije s najfinijim razlaganjem detalja. Odlikuje se manje izraženim nepravilnostima slike, koristi se za sve namjene od pohrane crteža i jednostavnijih slika do fotografija gdje izvrsno ocrtava sitne detalje. Prednosti formata u odnosu na BMP format je manje zauzeće memorije, a u odnosu na JPEG format kvaliteta slika.[10]
4. USPOREDBA JPEG I RAW FORMATA Kako bi objasnili razliku između JPEG i RAW formata prikazali smo to na primjeru dvije fotografije koje imaju isti motiv ali jedna je slikana u JPEG formatu a druga u RAW formatu. Obje slike su podvrgnute promjenama u programu Camera Raw kako bi se iz njih izvuklo najbolje. Na slici 1 prikazane su obje fotografije dakle lijeva je u RAW formatu a desna u JPEG formatu. Slika 1 Na slici broj 2 je prikazana razlika u veličini datoteke iz koje je vidljivo koliko RAW format zauzima više prostora na memorijskoj kartici ili samom računalu.
Slika 2 na slici 3 se nalaze obje fotografije poslije obrade, dakle desna je JPEG a lijeva RAW. Razlika između JPEG i RAW postaje očigledna. Naglašena mjesta izgledaju malo bolje nego što je na priginalu, ali ne puno, a pogotovo ne impresivno kao sirova verzija. Razlog je zato što JPEG datoteka jednostavno ne sadrži dovoljno informacija slike. Većina detalja je izgubljeno u procesu pretvorbe u JPEG, a nakon što je nestalo,nema povratka. Slika 3
5.ZAKLJUČAK Pored formata koje smo nabrojali u ovom seminaru postoji još mnogo drugih formata zapisa slikovnih datoteka kao što su.cgm,.dcx,.dxf,.eps,.pcx,.webp itd. Najveći problem stvara pitanje Koji format odabrati? Da bi odgovorili na to pitanje najvažnije je znati što radimo, za koga radimo i na koji način će se reproducirati. PDF format uvelike nam je olakšao posao jer sve elemente rada ugradi u sebe te zadrži raspored i omjere elemenata onako kako smo napravili, neovisno o softveru, hardveru ili operacijskom sustavu na kojem to gledamo ili reproduciramo. Bitno je razlučiti kada možemo koristiti format zapisa s gubitkom informacija, odnosno kada je to neizbježno ukoliko se radi o webu ili slično, mada danas u digitalnom dobu gdje većina ima brzi Internet to i nije toliko važno kao što je bilo bitno prije samo nekoliko godina unazad. Naravno, ovisno o primjeni i tematici odabiremo bitmap format ili vektorski format zapisa. Bitmap je pogodan za realistične scene, dok vektorski za tehničke crteže ili animacije za djecu. Ukoliko treba pohraniti crtež ili sliku s relativno malo boja najbolje je koristiti GIF format jer daje najbolji omjer između kvalitete i zauzeća prostora na disku. Za fotografije i slike s mnogo boja (ili nijansi sive boje) odnosno prijelaza boja koje trebaju biti što kvalitetnije preporuča se uporaba TIFF formata. Za istu namjenu, ali ako nije toliko kritična kvaliteta slike već je bitno zauzeće memorije preporučuje se JPEG format. Formati koji su pogodni i najviše se koriste na Internetu su JPEG i GIF. Također bitno je primijetiti da se format WebP sve više probija na vrh pogotovo u internetskoj namjeni. Na kraju krajeva sve ipak ovisi o primjeni i našem odabiru.
LITERATURA: 1. http://www.am.unze.ba/pzi/2010/barucijalejla/index.html 2. http://www.am.unze.ba/pzi/2010/barucijalejla/lossy.html 3. http://www.am.unze.ba/pzi/2010/barucijalejla/lossless.html 4. http://www.baotic.net/graficki-formati-na-webu/rasterski/bmp/ 5. http://www.svjetlopisi.com/2008/02/04/raw-format-princip-rada-ialati-za-njegovu-konverziju/ 6. http://www.1stwebdesigner.com/design/different-image-formats 7. http://www.smartimage.com/whats-the-difference-between-gif-pngjpeg-and-tiff/ 8. https://developers.google.com/speed/webp/ 9. A. Agić: Utjecaj na kvalitetu reprodukcije slike upotrebom različitih formata kompresije, izv. prof. dr. sc. N.Knešaurek, Završni rad, Grafički fakultet u Zagrebu 10. http://racunala.ttf.unizg.hr/files/formati_slika.pdf 11. https://en.wikipedia.org/wiki/image_file_formats 12. http://www.krstarica.com/zivot/tehnika/kompjuteri/formatdigitalnih-fotografija-raw-jpg-jpeg-tiff/