Sveuĉilište u Zadru Odjel za psihologiju Preddiplomski sveuĉilišni studij Ana-Marija Ĉulina Neki sociodemografski korelati socijalnih aksioma Završni rad Mentor: izv. prof. dr. sc. Vera Ćubela Adorić Zadar, 2014.
SADRŽAJ SAŢETAK...1 SUMMARY...2 UVOD...3 Funkcije socijalnih aksioma...4 Razvoj Upitnika socijalnih aksioma...5 Dimenzije socijalnih aksioma...6 Socijalni aksiomi, spol, dob i razina obrazovanja...9 Polazište, cilj, problemi i hipoteze... 10 METODA... 11 Ispitanici... 11 Instrument... 12 Postupak... 13 REZULTATI... 14 RASPRAVA... 17 Razlike izmeċu muškaraca i ţena na Upitniku socijalnih aksioma... 18 Povezanost dobi i socijalnih aksioma... 21 Razlike u rezultatima na skalama socijalnih aksioma s obzirom na razinu obrazovanja ispitanika... 23 Završna razmatranja...24 ZAKLJUĈAK... 24 LITERATURA... 25
SAŽETAK Neke sociodemografske odrednice i korelati socijalnih aksioma Socijalni aksiomi su generalizirana vjerovanja koja ljudi imaju o sebi, socijalnoj i fiziĉkoj okolini ili duhovnom svijetu i koja, na osnovi osobnog iskustva i socijalizacijskih utjecaja, smatraju istinitima. U skladu s tim, moglo bi se oĉekivati da postoje individualne i meċukulturalne razlike u strukturi i/ili izraţenosti pojedinih socijalnih aksioma. U Hrvatskoj je dosad provedeno samo jedno istraţivanje na temu socijalnih aksioma, ĉiji je cilj bio provjeriti dimenzionalnost hrvatske verzije Upitnika socijalnih aksioma (Leung i sur., 2002; adaptirale Ćubela Adorić i Ĉulina, 2013). Rezultati su u skladu s prethodnim istraţivanjima u kojima je utvrċeno pet dimezija socijalnih aksioma: socijalni cinizam, socijalna kompleksnost, kontrola sudbine, nagrada za marljivost i religioznost. Cilj istraţivanja prikazanog u ovom radu bio je ispitati odnose izmeċu socijalnih aksioma i nekih sociodemografskih znaĉajki (spol, dob i razina obrazovanja). U istraţivanju je sudjelovalo 133 ispitanika (59 muškaraca i 74 ţene) u dobi od 18 do 67 godina. Primijenjena je šira verzija Upitnika socijalnih aksioma, koja sadrţi 97 tvrdnji. Pokazalo se da je dodavanje ĉestica na skalama socijalne kompleksnosti i kontrole sudbine rezultiralo njihovom većom pouzdanošću. U skladu s rezultatima prethodnog istraţivanja kod nas, na skalama ĉetiriju aksioma nije utvrċena znaĉajna razlika izmeċu muškaraca i ţena. Razlika je znaĉajna samo na skali koja ispituje vjerovanje u nagraċivanje marljivosti, na kojoj su muškarci, u prosjeku, postigli veće rezultate od ţena. UtvrĊeno je, takoċer, da se u funkciji dobi ispitanika smanjuju rezultati na skalama socijalnog cinizma i vjerovanja u socijalnu kompleksnost, a povećavaju rezultati na skali religioznosti. Efekt razine obrazovanja nije se pokazao znaĉajnim ni na jednoj skali. KLJUĈNE RIJEĈI: socijalni aksiomi, Upitnik socijalnih aksioma, dob, spol, obrazovanje 1
SUMMARY Some socio-demographic determinants and correlates of social axioms Social axioms are generalized beliefs that people have about themselves, social and physical environment, or the spiritual world, and that, on the basis of personal experience and socialization influences, deemed to be true. Accordingly, it might be expected that there are individual and cross-cultural differences in the structure and/or expression of some social axioms. In Croatia is, till now, spent only one research on the topic of Social axioms, which aim was to assess the dimensionality of Croatian version of the Social Axioms Survey (Leung et al., 2002; adapted by Ćubela Adorić and Ĉulina, 2013). The results are consistent with previous researches that have found the five dimensions of social axioms: social cynicism, social complexity, fate control, reward for application and religiosity. The aim of the study presented in this paper was to examine the relations between social axioms and some sociodemographic characteristics (gender, age and education level). The study included 133 respondents (59 males, 74 females), aged from 18 to 67 years. It is applied larger version of the Social Axioms Survey, which contains 97 items. It is shown that addition of items on the social complexitiy and fate control scales resulted their higher reliability. Accordingly with the previous researches results, there was no significant difference between males and females on four axioms scales. The difference was significant only on the scale assessing the belief in the reward for application, with men scoring, on average, higher results than women. It was also found that, in the function of respondents age, the results on the Social cynicsm and Social complexity scales are tend to decrease and are tend to increase on the Religiosity scale. Education level effect was not significant at any scale. KEY WORDS: social axioms, Social Axioms Survey, age, gender, education 2
UVOD Socijalni aksiomi su generalizirana vjerovanja koja ljudi imaju o sebi, socijalnoj i fiziĉkoj okolini ili duhovnom svijetu i koja, na osnovi osobnog iskustva i socijalizacijskih utjecaja, smatraju istinitima (Leung i sur., 2002). Prema ovoj definiciji, socijalni aksiom ima strukturu: A je povezan s B. Pritom A i B mogu biti bilo koji entiteti, veza izmeċu njih uzroĉna ili korelacijska, a snaga te veze ovisi o pojedincu. Ova definicija socijalnih aksioma temelji se na tri najpoznatije i najreprezentativnije definicije vjerovanja. Prvu je iznio Katz (1960, prema Leung i sur., 2002) koji navodi da su vjerovanja opis ili percepcija objekta, karakteristika objekta, te veze s drugim objektima. Deset godina kasnije, Bem (1970, prema Leung i sur., 2002) navodi da osoba vjeruje onda kada razumije vezu izmeċu dvije stvari ili izmeċu njihovih karakteristika. Bar-Tal (1990), pak, vjerovanja definira kao propoziciju kojoj osoba pridaje minimalno jedan stupanj pouzdanosti. Propozicija, kao tvrdnja o objektu, moţe biti bilo kojeg sadrţaja koji sugerira da se vjerovanja odnose na opaţenu vezu izmeċu dva objekta ili koncepta. Snaga te veze moţe varirati meċu pojedincima. Socijalni aksiomi relativno su novi konstrukti koji bi trebali pridonijeti boljem razumijevanju kulturalnih vrijednosti, te objašnjavanju meċukulturalnih razlika. Vrijednosti su dugo bile središnji konstrukt u istraţivanju meċukulturalnih sliĉnosti i razlika. Neke od najvaţnijih nalaza iznio je Schwartz (1994) utvrdivši sedam razina dimenzija vrijednosti, te Smith, Duggan i Trompenaars (1996) koji su identificirali tri vaţne dimenzije vrijednosti na kulturalnoj razini. Vrijednosti predstavljaju evaluativna vjerovanja (npr. Ratovi su loši; Zdravlje je važno), te ih to razlikuje od aksioma. Leung i suradnici (2002) navode da kada evaluativno vjerovanje postane specifiĉno, postaje socijalni aksiom jer istiĉe vezu izmeċu dva konkretna entiteta (npr. Zdravlje vodi uspjehu). Osim od evaluativnih, aksiomi se razlikuju i od normativnih vjerovanja koja, takoċer, ne preciziraju vezu izmeċu entiteta (npr. Trebamo pomagati siromašnima). Jedna od ĉetiri osnovne funkcije aksioma je izraţavanje vrijednosti (Hui i Hui, 2009, te bi se moglo zakljuĉiti da vrijednosti oblikuju aksiome. No, veza izmeċu njih je reciproĉna, te aksiomi imaju vaţnu ulogu u oblikovanju vrijednosti. Ipak, korelacije izmeċu aksioma i vrijednosti su samo umjerene (Bond, Leung, Au, Tong i Chemonges-Nielson, 2004). Vrijednosti i vjerovanja smatraju se dvama vaţnim konstruktima koji zajedno oblikuju stavove i ponašanja (Hui i Hui, 2009). Vaţno je, takoċer, ukratko istaknuti razliku izmeċu aksioma i osobnosti. Osobnost se dugo smatrala sloţenim konstruktom u kojem su sadrţani razliĉiti koncepti: stavovi, vrijednosti, vjerovanja, osjećaji i ponašanja (Costa i McCrea, 1992), pa su tako i vjerovanja uglavnom bila ispitivana u sklopu 3
istraţivanja osobnosti (Chen, Bond i Cheung, 2006). Kasnije su vjerovanja ispitivana kao zaseban konstrukt, ali su i dalje predstavljala široki konstrukt mjeren sa skalama koje su obuhvaćale širok opseg vjerovanja, sve dok nije razvijen SAS (Social Axiom Survey). Korelacija izmeċu Upitnika socijalnih aksioma i brojnih skala osobnosti je mala ili umjerena, što upućuje na to da su vjerovanja odreċena, ne samo osobnošću, već dijelom, i kontekstualnim faktorima (Hui i Hui, 2009). McCrea (2004) navodi da se vjerovanja mijenjaju ovisno o okolnostima za razliku od osobnosti koja je relativno stabilna. TakoĊer, kada se sve to uzme u obzir, jasno je da socijalni aksiomi, iako visoko povezani s nekim dimenzijama osobnosti, predstavljaju konstrukte koji se mijenjaju ovisno o promjenama s kojima se ljudi suoĉavaju. Daljnja istraţivanja išla su u smjeru prouĉavanja vjerovanja za koja je poznato da su povezana s razliĉitim socijalnim ponašanjima (Leung i sur., 2002). Jedan od najpoznatijih primjera je lokus kontrole, odnosno vjerovanje o uzrocima nekih dogaċaja, koji je povezan s razliĉitim ponašanjima. TakoĊer, Leung, Bond i Schwartz (1995) navode da vjerovanja mogu biti korisna u objašnjavanju meċukulturalnih razlika u specifiĉnim, individualnim ponašanjima. Rotter (1966, prema Leung i sur, 2002) uvodi koncept generaliziranih oĉekivanja ili jako općenitih vjerovanja, kako bi što detaljnije opisao lokus kontrole. Ova generalna vjerovanja su socijalni aksiomi, na visokoj su razini apstrakcije, u vezi s raznim socijalnim ponašanjima, kontekstom, sudionicima i vremenskim razdobljima. Predstavljaju vodiĉ za ponašanje ljudi u razliĉitim situacijama i rezultat su osobnih iskustava i socijalizacije, a ne znanstvene validacije (Leung i sur., 2002). Stoga se smatra da imaju jako vaţnu ulogu u ţivotima ljudi. Ĉetiri osnovne funkcije socijalnih aksioma opisane su u sljedećem odjeljku. Funkcije socijalnih aksioma Leung i njegovi suradnici (2002) su identificirali ĉetiri osnovne funkcije socijalnih aksioma. Prva je instrumentalna funkcija jer socijalni aksiomi olakšavaju ljudima dostizanje vaţnih ţivotnih ciljeva (Leung i sur., 2002), imaju vaţnu ulogu u izboru ciljeva, njihovom generiranju i selekciji, usmjeravajući onoga tko u njih vjeruje prema cilju koji je izabrao (Hui i Hui, 2009). Druga vaţna funkcija nazvana je ego-obrambena jer socijalni aksiomi pomaţu ljudima u zaštiti vlastite vrijednosti. Samopoštovanje i blagostanje su univerzalni ciljevi koje su ljudi nastojali dostići kroz cijelu povijest (Greenberg i sur., 1986, prema Hui i Hui, 2009). No, ljudi se razlikuju po izboru strategija kojima pokušavaju doći do tih ciljeva. Socijalni aksiomi takoċer sluţe kao manifestacija ljudskih vrijednosti, te imaju vrijednosno-izražajnu 4
funkciju. I na kraju, istiĉe se spoznajna funkcija jer aksiomi pomaţu ljudima da shvate svijet oko sebe (Bond i sur., 2004). Socijalni aksiomi imaju ulogu i u oblikovanju vjerovanja u razliĉitim, specifiĉnim podruĉjima (Hui i Hui, 2009). Leung i suradnici (2002), takoċer navode kako socijalni aksiomi igraju glavnu i organizirajuću ulogu u ljudskom sustavu vjerovanja, te da je njihova najvaţnija funkcija poboljšati funkcioniranje ljudi u njihovom socijalnom i fiziĉkom okruţenju. Ovaj argument prvi je iznio Schwartz (1992) koji je svoj istraţivaĉki rad posvetio istraţivanju uloge vrijednosti, te navodi da ljudi bez obzira na to što ţive u razliĉitim kulturama, razvijaju zajedniĉki sustav tipova vrijednosti koje ih vode kroz njihove akcije i izbore. S obzirom na to da se ljudi u svim kulturama susreću sa sliĉnim problemima koje treba riješiti kako bi efikasno funkcionirali, za oĉekivati je da će se razviti i isti ili sliĉni socijalni aksiomi izmeċu pojedinaca iz razliĉitih kultura (Leung i sur., 2002). Razvoj Upitnika socijalnih aksioma Poĉetni koraci u razvoju upitnika bili su, naravno, pregled tada poznate i dostupne literature i rezultati kvalitativnih istraţivanja provedenih u razliĉitim dijelovima svijeta, Venezueli i Hong Kongu (Bond i sur., 2004). Od sudionika u intervju traţilo se da daju odgovore na pitanja koja se odnose na tri sljedeće domene (Leung i sur., 2002): a) vjerovanja i principi kojima se rukovode u interakciji s drugima i mišljenje o svakodnevnim temama b) vjerovanja povezana s njima samima, drugim ljudima, društvenim odnosima i grupama, okolini i nadanaravnim stvarima c) vjerovanja povezana sa zdravljem, ljubavi, brakom, društvom, politikom, zabavom, obitelji, sportom i ţivotom općenito. Osim podataka dobivenih intervjuom, autori su, takoċer, prikupili materijale iz uzorka kineskih novina, popularnih pjesama, udţbenika, kao i venezuelanskih novina, ĉasopisa, pjesama, knjiga poezije, te knjiga starih izreka. Iz prikupljenih materijala, izdvojili su one tvrdnje koje su se uklapale u definiciju socijalnih aksioma. Tih tvrdnji na kraju je bilo više tisuća, pa su one sa sliĉnim sadrţajem eliminirane. S obzirom na sadrţaj, tvrdnje su podijeljene u 33 potkategorije. Završna verzija upitnika o socijalnim aksiomima (SAS) sadrţavala je 182 ĉestice koje su bile napisane jednostavnim jezikom, a razvijene su i tri jeziĉne verzije: engleska, kineska i španjolska (Leung i sur., 2002). Upitnik je primijenjen u Hong Kongu i Venezueli i rezultati istraţivanja doveli su do identifikacije pet dimenzija socijalnih aksioma. Dimenzije su nazvane socijalni cinizam, 5
socijalna kompleksnost, nagrada za marljivost, religioznost i kontrola sudbine (Leung i sur., 2002). Dobivenu strukturu socijalnih aksioma trebalo je provjeriti i u drugim kulturama, pa je provedeno i drugo istraţivanje u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, Njemaĉkoj i Japanu (Barnard, Rothman i Meiring, 2006). Na taj su naĉin obuhvaćena kulturalno razliĉita podruĉja: SAD i Njemaĉka kao individualistiĉka, preteţno protestantska društva, zatim Venezuela kao uglavnom katoliĉka zemlja, te Hong Kong i Japan kao preteţno kolektivistiĉka i budistiĉka društva (Leung i sur., 2002). Rezultati ovog istraţivanja su potvrdili faktore dobivene u istraţivanju u Hong Kongu i Venezueli (Leung i sur., 2002). Dimenzije socijalnih aksioma Socijalni cinizam Socijalni cinizam se odnosi na negativno gledanje na ljudsku prirodu, pristrano mišljenje o odreċenim grupama ili ljudima, nedostatak povjerenja u socijalne institucije i ignoriranje etiĉkih naĉela pri postizanju nekog cilja (Leung i sur., 2002). Zbog ovog negativnog gledanja na svijet pojedinci bi mogli biti preokupirani sobom, te manje mariti za druge (Leung i Bond, 2004). Dosadašnja empirijska saznanja o ljudima koji postiţu visoke rezultate na Skali socijalnog cinizma ukazuju na poteškoće u razliĉitim ţivotnim podruĉjima, kao što su osobna sreća, razmišljanje i sposobnosti promišljanja, interpersonalna komunikacija, te uspostavljenje veza (Hui i Hui, 2009). IzmeĊu ostalog, utvrċeno je da je socijalni cinizam negativno povezan sa samopouzdanjem (Neto, 2006) i povjerenjem u ljude (Singelis, Hubbard, Her i An, 2003). S obzirom na to ovakvu povezanost, ne iznenaċuje nalaz o negativnoj povezanosti cinizma sa stavom prema traţenju pomoći od drugih (Singelis, Hubbard, Her i An, 2003). Umjesto da se suoĉe sa svakodnevnim izazovima ili potraţe pomoć od drugih, ljudi koji postiţu visoke rezultate na Skali socijalnog cinizma mogu posegnuti za neprikladnim naĉinima suoĉavanja, te tako ugroziti svoju dobrobit (Bond i sur., 2004). Osim toga, socijalni cinizam povezan je s usamljenošću i (Neto, 2006; Tucak Junaković i Ćubela Adorić, 2009) niţim razinama zadovoljstva ţivotom (Chen, Bond i Cheung, 2006). Socijalna kompleksnost Socijalna kompleksnost odnosi se na vjerovanje da ne postoje toĉno odreċena pravila koja bi nas trebala voditi kroz razne društvene prigode ili pri dostizanju nekog cilja, već da pojedinci trebaju prilagoditi svoje ponašanje razliĉitim okolnostima (Hui i Hui, 2009). Pojedinci koji postiţu visoke rezultate na ovoj skali vjeruju da postoje razliĉiti naĉini ostvarivanja nekog cilja (Leung i sur., 2002), te im vjerovanje u socijalnu kompleksnost olakšava nošenje s 6
problemima i moţe ih usmjeriti u prosocijalnom smjeru (Bond i sur., 2004). Vjerovanje u socijalnu kompleksnost vaţno je i zato što ljudi trebaju znati mogu li se osloniti na metode koje su ranije koristili ili, pak, trebaju svoje ponašanje prilagoditi situacijskim faktorima (Leung i sur., 2002). Ovaj aksiom sugerira da su ljudi zapravo intuitivni socijalni psiholozi osjetljivi na situacijsku razliĉitost ponašanja (Leung i sur., 2002). Socijalna kompleksnost odraţava raznovrsniji pogled na problematiĉne situacije, što moţe voditi temeljitijoj procjeni situacije i doprinijeti pronalaţenju pravih rješenja (Hui i Hui, 2009). Dosadašnji empirijski nalazi ukazuju, izmeċu ostalog, na povezanost socijalne kompleksnosti s otvorenošću prema novim iskustvima i promjeni (Bond i sur., 2004), te s divergentnim mišljenjem (Chen, Bond i Cheung, 2006). Nagrada za marljivost Nagrada za marljivost se odnosi se na vjerovanje da će marljivost, znanje i paţljivo planiranje dovesti do pozitivnih rezultata (Leung i sur., 2002). Vaţnost ovog aksioma je u tome što ljudi moraju imati neki izvor informacija o tome doprinosi li marljivost do odreċene koristi i pozitivnih ishoda. Za razliku od vjerovanja u osobnu efikasnost, vjerovanje u nagraċivanje marljivosti ne odnosi se samo na konkretnog pojedinca, već vrijedi za ljude općenito (Hui i Hui, 2009). Vjerovanje da se marljivost nagraċuje moţe dovesti do povećanja osjećaja kontrole nad interpersonalnim nagradama i oĉekivanja da će i drugi ljudi u društvenoj mreţi biti odgovorni i pošteni (Hui, Hui, 2009). Postoji pozitivna povezanost nagrade za marljivost s prosocijalnim vrijednostima i ponašanjima, a umjereno je povezana i s konzervativnim vrijednostima, preferencijama za kompromisna i kolaborativna ponašanja u nekim konfliktnim situacijama (Bond i sur., 2004). UtvrĊena je negativna povezanost izmeċu vjerovanja u nagraċivanje marljivosti i akademskog postignuća (Zhou, Leung i Bond, 2009), a pretpostavlja se da je dobivanje negativne povezanosti posljedica postojanja veze izmeċu slabijeg akademskog postignuća i lošijeg imovinskog stanja. Na društvenoj razini ne postoji povezanost izmeċu vjerovanja u nagraċivanje marljivosti i akademskog postignuća (Zhou, Leung i Bond, 2009). Kad nije postojao utjecaj imovinskog stanja, dobivena je negativna povezanost vjerovanja u nagraċivanje marljivosti i broja nezaposlenih, te pozitivna povezanost s brojem radnih sati. Vjerovanje da će trud i rad dovesti do pozitivnih ishoda, moţe potaknuti ljude na pronalazak posla (Zhou, Leung i Bond, 2009). 7
Kontrola sudbine Aksiom kontrola sudbine odnosi se na vjerovanje da su ţivotni dogaċaji unaprijed odreċeni, ali i da postoje naĉini na koje ljudi mogu utjecati na ishode tih dogaċaja (Leung i sur., 2002). Premda sliĉan lokusu kontrole, ovaj aksiom predstavlja širi konstrukt zato što ukljuĉuje i vjerovanje da su dogaċaji ne samo predodreċeni, već i predvidivi (npr. Glavni događaji u ljudskom životu mogu se predvidjeti). (Leung i sur., 2002). TakoĊer, oĉite su implikacije vjerovanja u kontrolu sudbine na ponašanje i poduzimanje akcija s ciljem djelovanja na razliĉite ishode. Za razliku od religioznosti, vjerovanje u kontrolu sudbine povezano je samo s netradicionalnim vjerovanjima kao što su vjerovanja u duhove, natprirodne sile itd. (Hui i Hui, 2009). UtvrĊena je i pozitivna veza sa ponašanjima koja su potrebna za dolaţenje do ţeljenih ishoda, poput visokih akademskih postignuća (Zhou, Leung i Bond, 2009). Osim toga, postoji i pozitivna veza vjerovanja u kontrolu sudbine s koliĉinom percipiranog stresa (Kuo, Kwantes, Towson i Nanson, 2006), ĉešćim emocionalnim promjenama (Chen i sur., 2005, prema Hui i Hui, 2009) i anksioznošću zbog smrti (Hui, Bond i Ng, 2007). Dosadašnja istraţivanja ukazuju na to da vjerovanje u kontrolu sudbine nije povezano sa suoĉavanjem i prihvaćanjem izazova (Bond i sur., 2004), pa se postavlja pitanje koristi li se vjerovanje u kontrolu sudbine kao isprika za nesuoĉavanje s ţivotnim poteškoćama i prepuštanju dogaċajima na koje ne moţemo utjecati (Hui i Hui, 2009). Religioznost Religioznost je aksiom koji se odnosi na vjerovanje u postojanje natprirodnih sila i njihov utjecaj na ljudske ţivote (npr. Dokazi postojanja uzvišenog bića nalaze se posvuda za one koji traže njegove znakove). Religiozna vjerovanja postoje u svim kulturama i vjerovanje u duhovnost trebalo bi utjecati na razliĉita ponašanja, kao što je izbor zanimanja ili biranje aktivnosti za slobodno vrijeme (Leung i sur., 2002). Religioznost, kao socijalni aksiom odnosi se samo na tradicionalna religijska vjerovanja, a ne na zanimanje za reinkarnaciju, prekogniciju i sl. (Hui i Hui, 2009). UtvrĊeno je da se pojedinci koji postiţu više rezultate na Skali religioznosti suoĉavaju s niţim razinama anksioznosti zbog smrti i socijalne anksioznosti (Hui, Bond i Ng, 2007), te da ĉešće biraju društveno orijentirana zanimanja (Bond i sur., 2004). Osim toga, rezultati nekih istraţivanja sugeriraju da religioznost pomaţe ljudima u suoĉavanju i prilagoċavanju na nove situacije (Hui i Hui, 2009). U istraţivanju o prilagodbi imigranata, religioznost se pokazala zaštitnim faktorom sa pozitivnim psihološkim 8
ishodima, poput aktivnog suoĉavanja, samopouzdanja, zadovoljstva ţivotom i sl. (Safdar, Lewis i Daneshpour, 2006). Socijalni aksiomi, spol, dob i razina obrazovanja U ovom odjeljku bit će navedeno nešto više o vezi socijalnih aksioma sa sociodemografskim varijablama, koje su u fokusu ovog istraţivanja, a to su spol, dob, te razina obrazovanja. Rezultati dobiveni ispitivanjem ovih varijabli priliĉno su nedosljedni i razlikuju se ovisno o kulturi u kojoj je istraţivanje provedeno. Najveće nedosljednosti dobivene su ispitivanjem spolnih razlika na skalama socijalnih aksioma. No, ta je relacija i najviše ispitivana, pa se stjeĉe dojam da se rezultati tih istraţivanja najviše razlikuju. Tako je u jednom istraţivanju, provedenom u SAD-u (Singelis i sur., 2009), te u novijem, meċukulturalnom istraţivanju (Leung, Li i Zhou, 2012) utvrċeno je da muškarci postiţu, u prosjeku, veće rezultate na Skali socijalnog cinizma. U malezijskom su istraţivanju (Ismail, 2009) ţene postigle, u prosjeku veće rezultate na Skali socijalnog cinizma (Ismail, 2009), dok u rumunjskom (Guan, Bond, Dinca i Iliescu, 2010), a i preliminarnom istraţivanju na hrvatskom uzorku nije utvrċena razlika na Skali socijalnog cinizma s obzirom na spol (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Sliĉna situacija je i s rezultatima na ostalim skalama, npr. na Skali kontrole sudbine, ţene su postigle, u prosjeku, veće rezultate u Rumunjskoj (Guan i sur., 2010), Maleziji (Ismail, 2009), te u nedavnom, meċukulturalnom istraţivanju (Leung, Li i Zhou, 2012). U jednom sjevernoameriĉkom istraţivanju, muškarci su pokazali izraţenije vjerovanje u kontrolu sudbine (Singelis i sur., 2009). Na Skali nagrade za marljivost, razlika izmeċu muškaraca i ţena uglavnom nije utvrċena (Ismail, 2009; Singelis i sur., 2009; Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Ipak, Leung, Li i Zhou (2012) su u svom meċukulturalnom istraţivanju utvrdili su muškarci, u prosjeku, skloniji vjerovati da se marljivost nagraċuje. U ameriĉkom (Singelis i sur., 2009), kao i rumunjskom (Guan i sur., 2010) istraţivanju ţene su na skalama socijalne kompleksnosti postigle veće rezultate, dok u malezijskom (Ismail, 2009) i hrvatskom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014) nije utvrċena razlika izmeċu muškaraca i ţena. O vezi socijalnih aksioma s dobi i razinom obrazovanja postoji manje podataka nego o spolnim razlikama, no manja je nekonzistentnost rezultata. UtvrĊeno je da su, u funkciji dobi ispitanika, smanjuju rezultati na Skali socijalnog cinizma (Guan i sur., 2010; Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), a povećavaju na Skali religioznosti (Ismail, 2009; Guan i sur., 2010; Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Za ostale tri skale rezultati su nešto nedosljedniji. U preliminarnom istraţivanju na hrvatskom uzorku dobivena je negativna korelacija dobi s rezultatima na Skali nagrade za marljivost (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), u malezijskom istraţivanju ta korelacija 9
je pozitivna (Ismail, 2009), dok u rumunjskom nije bila znaĉajna (Guan i sur., 2010). U već spomenutom malezijskom istraţivanju utvrċeno je da su obrazovaniji ljudi skloniji vjerovati u socijalnu kompleksnost i nagraċivanje marljivosti, te da postiţu veće rezultate na Skali religioznosti (Ismail, 2009). U Rumunjskoj je dobivena negativna povezanost izmeċu razine obrazovanja i rezultata na skalama religioznosti i socijalne kompleksnosti (Guan i sur., 2010). Polazište, cilj, problemi i hipoteze U Hrvatskoj je do sada provedeno samo jedno istraţivanje socijalnih aksioma, ĉiji je fokus bio prvenstveno na analizi dimenzionalnosti Upitnika socijalnih aksioma (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Rezultati tog istraţivanja potvrdili su pretpostavljenu petofaktorsku strukturu verzije ovog upitnika s 83 ĉestice, ali i neke ranije nalaze o relativno slabijoj pouzdanosti Skale vjerovanja u socijalnu kompleksnost (Leung i sur., 2002). Budući da su Leung i suradnici (2011) pokušali problem slabije pouzdanosti spomenute skale, kao i Skale vjerovanja u kontrolu sudbine, riješiti dodavanjem 14 novih ĉestica, u ovom je istraţivanju kao mjera socijalnih aksioma korištena ta, proširena verzija Upitnika socijalnih aksioma s 97 ĉestica. Nadalje, s obzirom na to da su u spomenutom preliminarnom istraţivanju kod nas sudjelovali muškarci (N = 147) i ţene (N = 178) razliĉite dobi (raspon: 18-68 godina, M = 28.4, SD = 12.719), analizirane su relacije ovih varijabli s rezultatima na mjerama pojedinih aksioma. Kao što je i prethodno navedeno, dobiveni rezultati pokazuju odreċena odstupanja od nalaza istraţivanja sa sudionicima iz nekih drugih zemalja. No, kako su nalazi prethodnih istraţivanja i općenito nekonzistentni, ostaje otvoreno pitanje jesu li utvrċena odstupanja specifiĉna za ispitani uzorak, za sudionike iz naše populacije i/ili za korištenu mjeru aksioma. Osnovni cilj ovog istraţivanja bio je provjeriti stabilnost prethodnih nalaza o relacijama pojedinih aksioma sa spolom i dobi u novom uzorku iz naše populacije. Osim novije verzije Upitnika socijalnih aksioma, popisu sociodemografskih znaĉajki u ovom istraţivanju dodana je i razina obrazovanja, koja nije bila obuhvaćena nacrtom preliminarnog istraţivanja. Konkretni problemi i hipoteze istraţivanja bili su sljedeći: 1. Utvrditi razlikuju li se muškarci i ţene prema rezultatima koje, u prosjeku, postiţu na Upitniku socijalnih aksioma. Imajući u vidu nekonzistentnost nalaza dosadašnjih istraţivanja, posebice rezultate preliminarne primjene Upitnika socijalnih aksioma kod nas, pretpostavka je bila da, u 10
prosjeku, neće biti znaĉajne razlike izmeċu rezultata muškaraca i ţena ni na jednoj od skala Upitnika socijalnih aksioma. 2. Ispitati povezanosti izmeċu dobi ispitanika i rezultata na skalama socijalnih aksioma. U skladu s obrascom koji je utvrċen u preliminarnom istraţivanju, pretpostavka je bila da će samo vjerovanje u kontrolu sudbine varirati neovisno o dobi ispitanika te da će dob ispitanika biti pozitivno povezana s rezultatima na skali religioznosti a negativno s rezultatima na skalama koje ispituju socijalni cinizam, te vjerovanja o nagraċivanju marljivosti i socijalnoj kompleksnosti. 3. Utvrditi postoje li razlike meċu rezultatima koje ispitanici razliĉitog stupnja obrazovanja postiţu na pojedinim skalama socijalnih aksioma. S obzirom na rezultate prijašnjih istraţivanja, pretpostavka je bila da će obrazovaniji ispitanici imati, u prosjeku, veće rezultate na skalama koje ispituju vjerovanje u socijalnu kompleksnost i nagraċivanje marljivosti, te da na mjerama ostalih aksioma neće biti razlika ovisno o obrazovanju ispitanika. METODA Ispitanici U istraţivanju su sudjelovala 133 ispitanika (59 muškaraca i 74 ţene) u dobi od 18 do 67 godina (M=31.01, SD=13.86). Pri prikupljanju ispitanika korištena je tehnika snjeţne grude. Podskupine muških i ţenskih ispitanika se, u prosjeku, ne razlikuju znaĉajno po dobi (t(131)= -1.402, p =.16). Premda se pri regrutiranju sudionika nastojalo obuhvatiti osobe razliĉitog stupnja obrazovanja, u konaĉnom uzorku razmjerno su slabije zastupljeni ispitanici s višim ili visokim obrazovanjem (tablica 1). Iz tog su razloga te dvije podskupine ispitanika objedinjene tako da varijabla razina obrazovanja u kasnijim analizama ima tri kategorije: osnovno (N=35), srednje (N=74) i više ili visoko (N=24). Treba napomenuti, takoċer, da se ispitanici iz ove tri podskupine razlikuju po dobi (F(3, 130) = 4.903, p <.01), pri ĉemu je zapravo znaĉajna (p =.02) samo razlika izmeċu ispitanika s najniţim (M = 26.37 god.) i najvišim (M = 37.54 god.) obrazovanjem. Ove su razlike rezultat toga što su u kategoriji sa završenom osnovnom školom nalazi 26 uĉenika završnog razreda srednje škole. Ne postoji znaĉajna razlika izmeċu podskupina muškaraca i ţena prema obrazovanju (X 2 (2, N=133) = 0.50; p >.05). 11
SPOL Tablica 1 Sastav uzorka prema spolu i završenom obrazovanju (N = 133) OSNOVNA ŠKOLA RAZINA OBRAZOVANJA a SREDNJA ŠKOLA VIŠA ŠKOLA ILI PREDDIPLOMSKI STUDIJ FAKULTET ILI DIPLOMSKI STUDIJ M 17 36 4 2 Ţ 18 38 7 11 UKUPNO 35 74 11 13 a - podaci o razini obrazovanja odnose se na stupanj koji su ispitanici bili završili do sudjelovanja u ovom istraţivanju Instrument Osim Upitnika općih podataka, kojim su prikupljeni podaci o spolu, dobi i završenom stupnju obrazovanja, u istraţivanju je primijenjena proširena verzija Upitnika socijalnih aksioma (engl. Social Axioms Survey, Leung i sur., 2002; adaptirale Ćubela Adorić i Ĉulina, 2013) koja, uz 83 tvrdnje iz prethodno adaptirane verzije, sadrţi još 14 tvrdnji koje su Leung i suradnici (2011) dodali s ciljem povećanja pouzdanosti skala namijenjenih ispitivanju vjerovanja u kontrolu sudbine i socijalnu kompleksnost. Prema tome, primijenjena verzija sadrţavala je 97 tvrdnji koje reflektiraju pet socijalnih aksioma te definiraju sljedećih pet skala: 1. Skala socijalnog cinizma, koja sadrţi 20 tvrdnji (npr. Moć i status čine ljude arogantnima; Stari ljudi obično su tvrdoglavi i neobjektivni); 2. Skala nagrade za marljivost, koja sadrţi 17 tvrdnji (npr. Napredovanje korak po korak vodi uspjehu; Neuspjeh je početak uspjeha); 3. Skala kontrole sudbine, koja sadrţi 20 tvrdnji (npr. Bogatstvo čovjeka određeno je sudbinom; Glavni događaji u životu nemaju nikakve veze sa sudbinom (R) ); 4. Skala socijalne kompleksnosti, koja sadrţi 23 tvrdnje (npr. Ljudsko ponašanje mijenja se ovisno o društvenom kontekstu; Obično postoji samo jedan način da se neki problem riješi (R) ); 5. Skala religioznosti, koja sadrţi 17 tvrdnji (npr. Religiozni ljudi češće se drže moralnih standarda; Religija proturječi znanosti (R) ). 12
Kao što se iz primjera tvrdnji moţe vidjeti, skale socijalne kompleksnosti, kontrole sudbine i religioznosti sadrţe i tvrdnje koje su formulirane u suprotnom smjeru( R ). Prije izraĉunavanja ukupnog rezultata na pojedinim skalama, ĉestice se rekodiraju. Skale ovog upitnika primjenjuju se kao jedinstveni instrument, u kojem su tvrdnje naizmjeniĉno poredane. Zadatak ispitanika je da, na skali od pet stupnjeva, oznaĉi koliko on osobno (ne) vjeruje u ono što konkretna tvrdnja izriĉe. Znaĉenja pojedinih procjena na skali su sljedeća: 1 = izrazito ne vjerujem, 2 = ne vjerujem, 3 = nemam mišljenje, 4 = vjerujem i 5 = izrazito vjerujem. Nakon rekodiranja ĉestica formuliranih u suprotnom smjeru, ukupni rezultat ispitanika na svakoj skali izraĉunat je kao prosjeĉna vrijednost procjena koje je dao na pripadajućim ĉesticama. Prema tome, mogući raspon rezultata na svim skalama je od 1 do 5, pri ĉemu veći rezultat upućuje na izraţenije pristajanje uz konkretno vjerovanje. U prilog ovakvom izraĉunavanju ukupnog rezultata na pojedinim skalama govore dobivene vrijednosti Cronbachova alpha koeficijenta, koje se kreću izmeċu.75 (Skala socijalne kompleksnosti i Skala nagrade za marljivost) i.91 (Skala religioznosti) (sve dobivene vrijednosti prikazane su u tablici 2 u odjeljku o rezultatima). Treba istaknuti da se, u odnosu na rezultate prethodnog istraţivanja kod nas, u kojem je primijenjena kraća verzija (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), pouzdanost doista povećala kod dviju skala kod kojih su u ovoj primjeni dodane nove ĉestice (kod Skale socijalne kompleksnosti: s α =.70 na α =.75; kod Skale kontrole sudbine: s α =.79 na α =.88). Postupak S obzirom da su u istraţivanju, osim uĉenika i studenata, sudjelovali i ispitanici starije dobi, pri regrutiranju ispitanika korištena je tehnika snjeţne grude. Podaci su prikupljeni u razdoblju od dva mjeseca. Sudjelovanje u istraţivanju bilo je dobrovoljno, te je ispitanicima osigurana anonimnost. Ispitanici su upitnike popunjavali individualno i prema uputi im je, u svakom trenutku, bilo omogućeno odustajanje od sudjelovanja. Nitko nije odbio, niti odustao od sudjelovanja u istraţivanju. Popunjavanje Upitnika socijalnih aksioma, trajalo je oko 15 minuta, a samo je nekim starijim ispitanicima trebalo više vremena. Uz Upitnik socijalnih aksioma, primijenjen je i niz drugih instrumenta koji nisu korišteni za potrebe ovog istraţivanja, poput Skale cinizma i povjerenja (CIP), što je dodatno produţilo vrijeme ispunjavanja cijelog upitnika. 13
REZULTATI Prije analiza u vezi s postavljenim problemima, provedene su deskriptivne statistiĉke analize rezultata na pojedinim skalama u cijelom uzorku, ukljuĉujući testiranje normalnosti dobivenih distribucija. Dobivene vrijednosti Kolmogorov-Smirnovljeva d indeksa (tablica 2) pokazuju da distribucije rezultata ni na jednoj skali ne odstupaju znaĉajno od normalne. Tablica 2 Deskriptivni statistiĉki pokazatelji i interkorelacije skala Upitnika socijalnih aksioma (N=133) Korelacije izmeċu skala a socijalnih aksioma Skale M min Max SD d I II III IV V I. Socijalni 3.17 1.95 4.05.40.05 (.76) cinizam II. Socijalna 3.79 3.13 4.61.34.07.08 (.75) kompleksnost III. Nagrada za marljivost 3.75 2.53 4.53.40.08.11.31** (.75) IV. Kontrola 2.60 1.10 4.30.57.08.17 -.20*.14 (.88) sudbine V.Religioznost 3.57 1.82 4.94.65.08 -.18* -.01.25**.01 (.91) ** - p <.01; *- p <.05 a - u zagradama su prikazane Cronbach alpha vrijednosti U tablici 2 prikazane su i dobivene vrijednosti aritmetiĉkih sredina, raspona i standardnih devijacija rezultata na pojedinim skalama, kao i njihove interkorelacije. Vidljivo je da su ispitanici pokazali, u prosjeku, najmanje slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u kontrolu sudbine, a najveće s tvrdnjma koje se odnose na vjerovanje u socijalnu kompleksnost i nagraċivanje marljivosti. U skladu s tim su i rezultati analize varijance za ponovljena mjerenja (F(4) = 145.53, p <.01) kojom je utvrċeno da postoji znaĉajna (p <.01) razlika izmeċu posjeĉnih rezultata na svim skalama, osim izmeċu skala socijalne kompleksnosti i nagrade za marljivost. Ovi rezultati u skladu su s rezultatima prethodnog istraţivanja socijalnih aksioma kod nas (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Sliĉno vrijedi i za obrazac korelacija izmeċu rezultata na pojedinim skalama u cijelom uzorku. Kao i u prethodnom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014), utvrċeno je da religioznost kovarira negativno sa socijalnim cinizmom, a pozitivno s vjerovanjem u 14
nagraċivanje marljivosti, te da je vjerovanje u nagraċivanje marljivosti pozitivno povezano s vjerovanjem u socijalnu kompleksnost. Razlike u odnosu na rezultate prethodnog istraţivanja odnose se uglavnom na relacije vjerovanja u kontrolu sudbine: za razliku od prethodnog istraţivanja, u kojem je ovo vjerovanje bilo slabo, ali znaĉajno pozitivno povezano s vjerovanjem u nagraċivanje marljivosti i socijalnim cinizmom, u ovom je istraţivanju utvrċeno da znaĉajno i negativno kovarira samo s vjerovanjem u socijalnu kompleksnost. Unatoĉ ovim razlikama i imajući u vidu visinu dobivenih znaĉajnih korelacija, moglo bi se zakljuĉiti da rezultati ovog, kao i prethodnog istraţivanja kod nas upućuju na to da socijalni aksiomi koje mjere ove skale doista predstavljaju zasebna i relativno nezavisna vjerovanja (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Relacije između sociodemografskih značajki i rezultata na pojedinim skalama Upitnika socijalnih aksioma S ciljem odgovora na 1. problem, primjenom niza t-testova ispitana je znaĉajnost razlike izmeċu rezultata koji su postigli muškarci i ţene na pojedinim skalama Upitnika socijalnih aksioma. Rezultati su prikazani u tablici 3. U skladu s hipotezom, na ĉetiri od pet skala nije utvrċena znaĉajna razlika u rezultatima ovisno o spolu ispitanika. Izuzetak je Skala nagrade za marljivost, na kojoj su ispitanici postigli, u prosjeku, veći rezultat od ispitanica. Tablica 3 Rezultati testiranja znaĉajnosti razlike (t-test) izmeċu rezultata muškaraca i ţena na pojedinim skalama Upitnika socijalnih aksioma i korelacije rezultata na pojedinim skalama s dobi ispitanika (N = 133) Skale M M M ţ T Df p r dob Socijalni 3.20 3.15 0.799 131.42 -.20* cinizam Socijalna kompleksnost 3.84 3.74 1.586 131.11 -.42** Nagrada za 3.84 3.68 2.350 131.02 -.16 marljivost Kontrola sudbine 2.57 2.62-0.482 131.63.14 Religioznost 3.46 3.66-1,766 131.08.19* ** - p <.01; *- p <.05 15
U posljednjem stupcu tablice 3 prikazane su i dobivene vrijednosti Pearsonova koeficijenta korelacije izmeċu dobi ispitanika i njihovih rezultata na pojedinim skalama socijalnih aksioma. Kao što se moţe vidjeti, utvrċeno je da se u funkciji dobi ispitanika smanjuje prvenstveno vjerovanje u socijalnu kompleksnost. Sliĉna, ali slabije izraţena tendencija utvrċena je i za socijalni cinizam. S druge strane, kod Skale religioznosti postoji tendencija povećavanja rezultata u funkciji dobi ispitanika. Pokazalo se da vjerovanja ispitanika u kontrolu sudbine i nagraċivanje marljivosti nisu povezana s dobi. MeĊutim, treba istaknuti da je dobivena vrijednost korelacije izmeċu dobi i rezultata na Skali nagrade za marljivost nešto iznad opće prihvaćene razine znaĉajnosti (p =.07) i u smjeru koji je u skladu s hipotezom. U prethodnom istraţivanju, na ĉijim se rezultatima temelje hipoteze ovog istraţivanja o relacijama s dobi, takoċer je dobivena niska, ali znaĉajna, negativna korelacija (r = -.15). Tablica 4 Efekt razine obrazovanja ispitanika na rezultate na pojedinim skalama Upitnika socijalnih aksioma: rezultati jednosmjernih analiza varijanci Skale F df d f pogreška p Socijalni cinizam 1.24 2 130.29 Socijalna 0.74 2 130.48 kompleksnost Nagrada za 0.66 2 130.52 marljivost Kontrola sudbine 2.03 2 130.13 Religioznost 0.86 2 130.42 U svrhu dobivanja odgovora na 3.problem, nizom jednosmjernih analiza varijance testirana je znaĉajnost razlike izmeċu rezultata koje su postigli ispitanici u trima podskupinama s obzirom na razinu obrazovanja. UtvrĊeno je (tablica 4) da se ove tri podskupine ne razlikuju statistiĉki znaĉajno po svojim rezultatima ni na jednoj skali. S obzirom na utvrċenu razliku izmeċu rezultata muškaraca i ţena na Skali nagrade za marljivost kao i na oĉekivani efekt razine obrazovanja na rezultate na ovoj skali, provedena je i dvosmjerna analiza varijance u kojoj je ispitan interakcijski efekt varijabli spola i razine obrazovanja na ove rezultate. Ukratko, ovaj interakcijski efekt nije se pokazao znaĉajnim (F(2, 127) = 0.213, p =.81). Isto, uglavnom, vrijedi i za rezultate na ostalim skalama (svi p >.05), ukljuĉujući Skalu socijalne kompleksnosti, kod koje smo, takoċer, oĉekivali znaĉajan efekt razine obrazovanja. Jedini izuzetak od ovog općeg obrasca je Skala religioznosti, kod koje je utvrċen znaĉajan efekt interakcije spola i obrazovanja (F(2, 127) = 3.506, p =.03). Na slici 1 prikazani su prosjeĉni 16
rezultati na ovoj skali u podskupinama ispitanika s obzirom na spol i obrazovanje. Rezultati post-hoc analize (Bonferroni test) sugeriraju da se ovaj interakcijski efekt odnosi prvenstveno na, u prosjeku, niţe rezultate podskupine visokoobrazovanih muškaraca (M=2.88) u odnosu na one s najniţim obrazovanjem (M = 3.76, p =.05) kao i na visokoobrazovane ţene (M = 3.72, p =.08). S obzirom na p-vrijednosti, ali i broj visokoobrazovanih muškaraca u uzorku (N = 6), ove rezultate treba, ipak, uzeti s oprezom. 5,0 4,5 4,0 Rezultati na Skali religioznosti 3,5 3,0 2,5 2,0 1,5 1,0 osnovno srednje više ili visoko Razina obrazovanja muškarci žene Slika 1 Prosjeĉni rezultati na Skali religioznosti u podskupinama ispitanika s obzirom na spol i obrazovanje (N=133). RASPRAVA Cilj ovog istraţivanja bio je provjeriti stabilnost prethodnih nalaza o vezi socijalnih aksioma sa spolom, dobi i razinom obrazovanja na novom uzorku iz naše populacije. U istraţivanju je sudjelovao relativno mali, prigodan uzorak s podruĉja Zadra i okolice (N=133), u koji su, osim uĉenika i studenata (N=59), bili ukljuĉeni i stariji ispitanici, razliĉite dobi i razine obrazovanja. Osim Upitnika općih podataka, ispitanici su ispunjavali i proširenu verziju Upitnika socijalnih aksioma, koja sadrţi 97 tvrdnji. Rezultati deskriptivnih analiza (tablica 2) ukazuju na tendenciju, u prosjeku, najvećeg slaganja ispitanika s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u socijalnu kompleksnost i nagraċivanje marljivosti, a najmanjeg slaganja s onim tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u kontrolu sudbine. moţe se vidjeti, takoċer, i mali 17
raspon rezultata na Skali vjerovanja u socijalnu kompleksnost koji upućuje na slabije razlikovanje, odnosno homogenost ispitanika s obzirom na rezultat koji su postigli na toj skali. Razlike između muškaraca i žena na Upitniku socijalnih aksioma Prvi problem bio je utvrditi razlikuju li se muškarci i ţene prema rezultatima, koje, u prosjeku, postiţu na Upitniku socijalnih aksioma. Rezultati provedenih analiza pokazali su da znaĉajna razlika izmeċu muškaraca i ţena postoji samo na rezultatima, koje su, u prosjeku postigli na Skali vjerovanja u nagraċivanje marljivosti (tablica 3). Ovaj rezultat predstavlja odstupanje od hipoteze, s obzirom na to da je pretpostavljeno da neće postojati razlika u rezultatima muškaraca i ţena ni na jednoj skali Upitnika socijalnih aksioma. Ipak, muškarci su pokazali su veće slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanje u nagraċivanje marljivosti, poput Ĉovjek uspijeva ako se doista trudi ili Napredovanje korak po korak vodi uspjehu. Sukladno tome, muškarci su, skloniji vjerovati da će im se trud, znanje i paţljivo planiranje isplatiti, te dovesti do pozitivnih ishoda. Znaĉajna razlika izmeċu rezultata muškaraca i ţena na Skali nagrade za marljivost, utvrċena je i u novijem meċukulturalnom istraţivanju u kojem su sudjelovali studenti iz 40 zemalja (Leung, Li i Zhou, 2012). Muškarci su pokazali veće slaganje s tvrdnjama koje su izraţavale vjerovanje u nagraċivanje marljivosti. Ovakav nalaz objašnjava se u terminima teorije rodnih uloga, prema kojoj su muškarci dominantniji i kompetetivniji (Leung, Li i Zhou, 2012). Već je dosad utvrċeno da su muškarci doista socijalizirani tako da budu kompetitivniji i agresivniji, te za to postoji znaĉajna empirijska podrška (Eagly, Beall i Sternbeg, 2004). Rezultati tih istraţivanja podupiru pretpostavku da preţivljavanje u kompetitvnoj okolini zahtijeva ulaganje velikog truda, što se kod muškaraca izraţava u tendenciji da budu agresivniji i kompetitivniji (Leung, Li i Zhou, 2012). U skladu s tim, utvrċeno je, takoċer, da je na radnom mjestu natjecanje za status i napredovanje puno intenzivnije i direktnije meċu muškarcima nego meċu ţenama (Browne, 2002). Prema teoriji rodnih uloga, razlike u ponašanju muškaraca i ţena, pod utjecajem su kulturalnih vjerovanja o sposobnostima i prikladnom ponašanju dva spola (Barbulescu i Bidwell, 2012). Ta uvjerenja mogu ograniĉiti ponašanje muškaraca i ţena, te snaţno utjecati na njihove odluke (poput odabira zanimanja i sl.), ĉak i kada ne postoje vanjski pritisci (Barbulescu i Bidwell, 2012). Moguće je, stoga, da su ţene pod utjecajem tih vjerovanja, te svjesne mogućih prepreka, pokazivale manje slaganje s tvrdnjama poput Teški problemi mogu se nadvladati napornim radom i upornošću i drugih koje su izraţavale vjerovanje u nagraċivanje marljivosti. 18
Za razliku od rezultata na Skali nagrade za marljivosti, na ostalim skalama Upitnika socijalnih aksioma, kako je i oĉekivano, nije utvrċena razlika izmeċu muškaraca i ţena. Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima preliminarnog istraţivanja na hrvatskom uzorku (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Socijalni cinizam u Hrvatskoj je, osim Upitnikom socijalnih aksioma, ispitivan i Skalom cinizma i povjerenja (CIP). Ni u tim istraţivanjima nije utvrċena znaĉajna razlika izmeċu muškaraca i ţena (Ćubela Adorić i Tucak, 2006; Tucak Junaković i Ćubela Adorić, 2009). U istraţivanjima s Upitnikom socijalnih aksioma u kojima je utvrċena razlika izmeċu muškaraca i ţena na Skali socijalnog cinizma, smjer razlike varirao je ovisno o kulturi u kojoj je istraţivanje provedeno. No, dobivena razlika konzistentno je interpretirana u terminima teorije rodnih uloga. Oĉekuje se, da će ţene, pokazati veće slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju socijalni cinizam, u zemljama u kojima postoje stroge i jasno definirane rodne uloge. Ta pretpostavka potvrċena je u malezijskom istraţivanju (Ismail, 2009) gdje su ţene podreċene muškarcima u gotovo svim sferama ţivota, te se susreću s raznim poteškoćama koje ne mogu izravno riješiti, pa se posljediĉno razvija socijalni cinizam. No, postoje i primjeri (npr., Leung, Li i Zhou, 2012) istraţivanja u kojima su muškarci postigli veće rezultate na Skali socijalnog cinizma. Pretpostavlja se da porast socijalnog cinizma kod muškaraca posljedica borbe u kompetitivnoj okolini, a moţe se, takoċer, razviti kao adaptivni psihološki mehanizam koji pomaţe u borbi za preţivljavanje i uspjeh (Boyle i Bonacich, 1970). TakoĊer, visoka kompetitivnost i dominacija muškaraca, osim što utjeĉe na razvijanje cinizma kod ţena, dovodi i do povećanja cinizma kod muškaraca (Leung, Li i Zhou, 2012). Stoga se u društvima u kojima je status ţena viši, moţe oĉekivati smanjenje cinizma i kod muškaraca i kod ţena, tj. moglo bi oĉekivati meċusobno poništavanje utjecaja muške dominacije nad ţenama i kompetitivnosti meċu muškarcima (Leung, Li i Zhou, 2012). Moţe se zakljuĉiti da Hrvatska spada u zemlje u kojima je došlo do takvog efekta, s obzirom na to da, u nekoliko dosadašnjih istraţivanja socijalnog cinizma na hrvatskom uzorku, nije utvrċena razlika izmeċu muškaraca i ţena. Razlika izmeċu muškaraca i ţena na Skali kontrole sudbine, takoċer se objašnjava u terminima teorije rodnih uloga. U zemljama u kojima je utvrċena znaĉajna razlika izmeċu muškaraca i ţena (npr. Malezija, Rumunjska, Sjeverna Koreja), uglavnom postoje jasno definirane rodne uloge i ţene su u brojnim podruĉjima podreċene muškarcima, te su suoĉene s brojnim teškoćama koje ne mogu riješiti vlastitim trudom i zalaganjem, pa traţe odreċene znakove ili signale, vjerujući da će pomoću njih moći upravljati negativnim dogaċajima ako već ne mogu direktno (Guan i sur., 2010, Ismail, 2009). Pretpostavlja se da je to mehanizam koji ih vodi vjerovanju da su ţivotni dogaċaji predodreċeni, ali i da postoje naĉini na koje 19
ljudi mogu utjecati na ishode (Leung i sur., 2002). U ovom istraţivanju, ali ni u preliminarnom na hrvatskom uzorku (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014) razlika izmeċu ţena i muškaraca na Skali vjerovanja u kontrolu sudbine nije bila znaĉajna. Stoga se ne moţe reći da postavke teorije rodnih uloga imaju uporišta u Hrvatskoj, barem što se tiĉe skale kontrole sudbine i socijalnog cinizma. Osim toga, u novijim istraţivanjima (Leung, Zhou i Li, 2012) navodi se da, unatoĉ tome što je argument o muškoj dominaciji dominantan u dosadašnjem objašnjavanju spolnih razlika, potrebno je uzeti ga s rezervom, te pronaći snaţnije i direktnije empirijske dokaze za objašnjavanje razlike izmeċu muškaraca i ţena. Razlika izmeċu muškaraca i ţena nije se pokazala znaĉajnom ni na Skali religioznosti. Religioznost u Hrvatskoj je visoka i stabilna (Ĉrpić i Zrinšĉak, 2010), te se oko 90 posto graċana izjašnjava vjernicima (Anić, 2008; Marinović Jerolimov, 2009; Ĉrpić i Zrinšĉak, 2010). S obzirom na taj podatak, ne iznenaċuje izostanak razlike izmeċu muškaraca i ţena na ovoj skali. Osim toga, repliciran je rezultat iz preliminarnog istraţivanja (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). U prethodnim istraţivanjima religioznosti u Hrvatskoj dobiveni su razliĉiti rezultati o spolnim razlikama. U nekim istraţivanjima utvrċena je veća religioznost ţena (npr. Ĉrpić i Kušar, 1998), u nekima se te razlike ne postoje ili su, pak, jako male (npr. Marinović Jerolimov, 2005, prema Anić, 2008). Istraţivanja, zapravo, pokazuju da osim ĉimbenika spola u utvrċivanju (ne)postojanja razlika izmeċu ţena i muškaraca u religioznosti ili u ocjeni veliĉine tih razlika, treba uvesti i druge prediktore kao što su dob, obrazovanje i mjesto stanovanja (Anić, 2008). Potrebno je, takoċer, naglasiti kako se religioznost ispitivana kao socijalni aksiom razlikuje od razliĉitih pokazatelja religioznosti koji su dosad bili dominantni u istraţivanjima religioznosti u Hrvatskoj. U nekim istraţivanjima s Upitikom socijalnih aksioma u kojima su ţene postigle veće rezultate (npr. Guan i sur., 2010), ta je razlika jednim dijelom ponovno objašnjena kao odgovor na postavljene rodne uloge koje istiĉu dominantnost muškaraca, odnosno podreċenu ulogu ţena. Stoga se ţene oslanjaju na religioznost kao na izvor podrške. U Hrvatskoj se spolne razlike na skalama religioznosti kontinuirano objašnjavaju u terminima esencijalistiĉke teorije (Anić, 2008). Ova teorija zasniva na komplementarnom modelu rodnih odnosa prema kojemu se ţene i muškarci odnose kao dva nasuprotna pola koji se meċusobno nadopunjavaju. Prema tom modelu, odlike ţene su osjećajnost, intuitivnost, pasivnost, briţnost, itd., dok su muškarci aktivniji, intelektualniji, više usmjereni na materijalno i sl. Budući da se smatra kako je religija više povezana s odlikama koje se pripisuju ţenama, zakljuĉuje se da bi ţene po prirodi trebale biti religioznije (Scheibel, 1989, prema Anić, 2008). 20
Ni na Skali vjerovanja u socijalnu kompleksnost nije utvrċena razlika u rezultatima muškaraca i ţena, što je u skladu s oĉekivanjima i rezultatima prethodnog istraţivanja (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). Postoje istraţivanja u kojima su ţene postigle, u prosjeku, veće rezultate na Skali socijalne kompleksnosti (Guan i sur., 2010, Singelis i sur., 2009) što se konzistentno objašnjavaja u terminima teorije rodnih uloga. Pretpostavlja se da ţene, u društvima u kojima su suoĉene s izrazitom dominacijom muškaraca, pokazuju veće slaganje s tvrdnjama koje izraţavaju vjerovanju u socijalnu kompleksnost (npr. Loša situacija može se odjednom promijeniti nabolje; Sa stvarima se treba nositi u skladu sa specifičnim okolnostima). To im pomaţe u suoĉavanju s problemima koje ne mogu riješiti direktno. No, kako je već navedeno, postavke teorije rodnih uloga, iako dominantne u objašnjavanju spolnih razlika na skalama socijalnih aksioma, još uvijek nemaju dovoljnu empirijsku podršku (Leung, Li i Zhou, 2012). Za njihovu potvrdu, osobito na hrvatskom uzorku su potrebna buduća istraţivanja. Povezanost dobi i socijalnih aksioma Drugi postavljeni problem bio je ispitati povezanost rezultata na skalama socijalnih aksioma s dobi ispitanika, a dobiveni rezultati prikazani su u tablici 3. Kako je i oĉekivano, dob se pokazala povezanom sa skalama socijalnog cinizma, religioznosti i socijalne kompleksnosti. Dobivena je negativna povezanosti izmeċu dobi ispitanika i rezultata kojih su postigli na Skali socijalnog cinizma. Odnosno, utvrċeno je da postoji tendencija smanjenja rezultata na Skali socijalnog cinizma u funkciji dobi ispitanika. Ta tendencija utvrċena je i u preliminarnom istraţivanju (Ćubela Adorić i Ĉulina, 2014). U istraţivanju u kojem je dobiveno da stariji postiţu veće rezultate (Guan i sur., 2010) kao mogući razlog navodi se da su stariji ljudi ĉesto niţeg socioekonomskog statusa i usamljeniji, te im se ţivot ĉini teţim, pa se socijalni cinizam razvija kao odgovor na neke osnovne zahtjeve za adaptaciju i preţivljavanje u svijetu u kojem je prevara od strane drugih ĉesta, a lakovjernost opasna (Leung i Bond, 2004). U Hrvatskoj se to oĉito nije pokazalo s obzirom da je u oba dosadašnja istraţivanja socijalnih aksioma utvrċena negativna veza izmeċu dobi i rezultata na Skali socijalnog cinizma. Takve rezultate moguće je jednim dijelom objasniti i dobivenom negativnom vezom meċu postignutim rezultatima na skalama socijalnog cinizma i religioznosti (tablica 2). UtvrĊena je tendencija rasta rezultata na Skali religioznosti u funkciji pada rezultata na Skali socijalnog cinizma, no s obzirom na visinu korelacije, te rezultate potrebno je uzeti s rezervom. 21