SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET Zdenka Džakula WEB ATLAS HRVATSKE Diplomski rad Zagreb, 2012.

ZAHVALA Ovaj rad je izrađen na Zavodu za kartografiju i fotogrametriju, Geodetskog fakulteta tijekom 2012. godine pod vodstvom doc.dr.sc. Dražena Tutića. Zahvaljujem mentoru na velikoj pomoći tijekom izrade ovog diplomskog rada. Hvala svim mojim prijateljima i kolegama, a najviše Rei, Dajani, Luci, Kiki, Martini i Ivanu na lijepim trenucima, na podršci, smijehu i suzama koji su dijelili sa mnom svih ovih godina... Posebno hvala Igoru, koji je tijekom cijelog mog studiranja uvijek bio uz mene... Najveće hvala mami Marjani, tati Zlatku, sestrama Ani i Pauli i bratu Mariju što su vjerovali u mene i kad sama nisam i uvijek mi pomagali... 1

I. Autor Ime i prezime: Zdenka Džakula Datum i mjesto rođenja: 22.12.1988., Mostar, Bosna i Hercegovina II. Diplomski rad Predmet: Kartografija Naslov: Web atlas Hrvatske Mentor: doc. dr. sc. Dražen Tutić III. Ocjena i obrana Datum zadavanja zadatka: 16. 1. 2012. Datum obrane: 14. 9. 2012. Sastav povjerenstva pred kojim je branjen diplomski rad: 1. doc. dr. sc. Dražen Tutić 2. prof. dr. sc. Nada Vučetić 3. doc. dr. sc. Ivka Kljajić 2

Web atlas Hrvatske Zdenka Džakula Sažetak: U posljednjih nekoliko godina svjedočimo brzom razvoju raznih web tehnologija koje služe za posluživanje prostornih podataka putem weba. U ovom diplomskom radu pomoću slobodnih programa i podataka izrađena je školska karta Hrvatske. Naglasak je stavljen na kvalitetu podataka, a ne kvantitetu. Kroz sam rad objašnjeni su osnovni pojmovi u kartografiji kao i korištene web tehnologije otvorenog koda. Uz sam prikaz karte, objašnjeni su i postupci izrade i dan je osvrt na dosadašnje radove. Ključne riječi: web tehnologije, školska karta, otvoreni kod Web atlas of Croatian Abstract: In the last few years we witness to the fast development of web technologies which are used to serve spatial information through the Internet. In this thesis, with the help from free programs and information, we made a school map of Croatia. The map itself emphasizes the quality rather than the quantity of the information. Throughout the thesis, we used basic cartographic terms, as well as web technologies of open source. Along the display of the map, the thesis explains the procedure of production as well as the review of former thesis. Keywords: web technology, school map, Open Source 3

Web atlas Hrvatske Zdenka Džakula SADRŽAJ 1. UVOD... 6 2. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE U KARTOGRAFIJI... 9 2.1. Kartografija... 9 2.1.1. Podjela kartografije... 9 2.1.2. Digitalna kartografija... 10 2.1.3. Web kartografija... 10 2.2. Karta... 10 2.2.1. Podjela karata... 10 2.2.2. Školska karta... 11 2.2.3. Općegeografski objekti... 11 2.2.4. Digitalna karta... 11 2.2.5. Web karta... 12 2.3. Atlasi... 13 2.3.1. Elektronički atlas... 13 2.3.2. Podjela elektroničkih atlasa... 13 2.3.3. Školski atlas... 14 3. OSVRT NA DOSADAŠNJE RADOVE... 15 3.1. Interaktivni atlas Republike Hrvatske... 15 3.2. Interaktivna karta Hrvatske... 18 4. HRVATSKA... 20 4.1. Opći podaci RH... 20 4.2. Općegeografski objekti Hrvatske... 22 4.2.1. Granice... 22 4.2.2. Vode... 22 4.2.3. Vegetacija... 23 4

4.2.4. Reljef... 24 4.2.5. Prometnice... 25 4.2.6. Naselja... 25 5. WEB TEHNOLOGIJE... 27 5.1. Otvoreni kod (Open source)... 27 5.2. PostgreSQL i PostGIS... 28 5.3. HTML... 28 5.4. PHP... 29 5.5. JavaScript... 29 5.5.1. Skriptni jezici... 30 5.6. Apache... 31 5.7. MapServer... 31 5.7.1. Princip rada MapServera... 32 6. IZRADA ŠKOLSKE KARTE HRVATKSE... 34 6.1. Prikupljanje i uvoz podataka... 34 6.2. Uređivanje podataka... 35 6.2.1. Topološko čišćenje crteža... 36 6.2.2. Kartografska generalizacija... 37 6.2.3. Uređivanje rasterskih podataka... 39 6.3. Postavljanje podataka na web i uređivanje prikaza... 40 6.3.1.Kartografski znakovi... 41 6.3.2. Smještaj imena... 42 6.4. Ograničenja i nedostaci... 45 7. ZAKLJUČAK... 47 POPIS LITERATURE... 49 POPIS URL-ova... 50 POPIS SLIKA... 51 ŽIVOTOPIS... 52 5

1. UVOD Nitko ne može sa sigurnošću reći kad je nastala prva karta, no sigurno je da njihova povijest seže od samih početaka civilizacije. Od prvih primitivnih karata ucrtanih po stijenama pećina pa sve do danas, jasno je da čovjek ima neprestanu potrebu istraživanja i opisivanja prostora što ga okružuje. Povijest kartografije uči da je karta postala čovjekov stalni pratilac od dana kada je počeo shvaćati prostor oko sebe i postao sposoban likovno se izražavati. Karte su bile i ostale neizostavna pomoć čovjeku u upoznavanju svijeta, tako velikog i složenog da bi se mogao izravno vidjeti. Usporedno s rastom i razvojem civilizacije, rasla je i razvijala se kartografija, sad već kao prava znanost, s popratnim pravilima, definicijama, matematičkim formulama, projekcijama, itd. Karte su postajale sve složenije, preciznije, potpunije i dostupnije. Konačno, razvojem informatike i kompjuterskih tehnologija, dotad nezamislive stvari postale su stvarnost, kartama je udahnut život; bezbrojni listovi papira sad su postali tek slojevi na jednoj jedinoj digitalnoj karti. U modernom vremenu u kakvom živimo, digitalne karte već odavno nisu novost. Internet je danas nezaobilazni medij. Može se promatrati kao javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola. U tehničkom pogledu, internet je mreža svih nacionalnih, akademskih, znanstvenih, komercijalnih i drugih svjetskih mreža. Tako povezan, internet omogućava pojedincima iz svih tih mreža da međusobno komuniciraju i prenose informacije. Razvojem interneta kao globalnog medija otvorene su brojne mogućnosti, kao i potreba za bržim i jednostavnijim prijenosom prostornih informacija. Od GPS navigacije za automobile, do sveprisutnih Google-ovih aplikacija Maps i Earth, izgubiti se negdje danas zvuči gotovo nemoguće. Time se omogućuje trenutno snalaženje u prostoru, pronalazak tražene destinacije, ali to ne mora značiti da je postignuta orijentacija u prostoru. Upravo pregledom tih najdostupnijih i najčešće korištenih karata uočljivo je kako te postojeće usluge, odnosno karte Hrvatske na internetu nisu koncipirane na način da pomaže geografskom shvaćanju i istraživanju prostora. Problem je to izraženiji među mlađim generacijama, koje odrastaju u svijetu gdje su informacije na dohvat ruke; gdje nije potrebno tražiti atlase i karte da bismo pronašli željene 6

podatke, kad ih je u par trenutaka moguće saznati pomoću vrlo jednostavnih internetskih alata s kojima se svakodnevno susrećemo. Upravo zato se kod mladih ne razvija potreba za dobrom orijentacijom u prostoru, te opada razumijevanje svijeta oko nas. Stoga je i jedan od ciljeva praktičnog dijela ovog diplomskog rada izrada prototipa općegeografskog web atlasa Hrvatske u sitnom mjerilu. Po terirorijalnom obuhvatu atlas je atlas države, dok po namjeni školski atlas. Ideja je napraviti takav atlas koji će biti prilagođen djeci u osnovnoj školi sa vjerodostojnim podacima, s naglaskom na kvalitetu podataka, a ne na njihovu kvantitetu. Interaktivni web atlas imao bi mogućnosti prikaza svih općegeografskih objekata : granica, voda, vegetacije, reljefa, prometnica i naselja. Iz iskustva s internetskim kartama je primjetno kako su često prenatrpane podacima i toliko detaljne da zbog toga gube na čitljivosti i razumljivosti, te kako naglasak stavljaju na maksimalnu količinu informacija koje mogu prikazati. Postoje, doduše, razne opcije kojim nam takve karte omogućuju izbor objekata koji će biti prikazani, no i dalje ne ulaze u bit prostora i njegovo tumačenje. To je razlog zbog kojeg je odlučeno prioritet staviti baš na kvalitetu podataka, sukladno samoj definiciji kvalitete kao svojstva pogodnosti, tj. primjerenosti nečeg za uporabu (ISO 8402). Izrada karata i općenito proizvodnja bilo kakvih digitalnih podataka s određenim prostornim položajem već duže vremena nije u nadležnosti isključivo specijaliziranih ili za to zakonom ovlaštenih nacionalnih kartografskih institucija, već su u proizvodnji prostornih podataka uključeni razni proizvođači, od javnih ustanova i agencija, preko tvrtki i subjekata privatnog sektora, pa do pojedinaca ili fizičkih osoba iz različitih znanstvenih i stručnih područja. Također, u radu je odlučeno istražiti i mogućnosti i dostupnost slobodnih kartografskih podataka i programa, te tako bez utrošenog novca pokušati napraviti jedan kvalitetan, a besplatan proizvod. Za izradu ovog diplomskog rada korišteni su isključivo besplatni podaci. Takvi besplatni podaci danas su dostupni na internetu i za ovu svrhu pokazali su se dovoljno pouzdanim i točnim. Za izradbu kartografskog prikaza na internetu izabran je program MapServer koji je isto tako besplatan sa izvornim kodom dostupnim svim korisnicima. Web kartografija i geoinformacije danas, a i u budućnosti još više, prožimaju sve djelatnosti, te zbog toga dobivaju na velikoj važnosti. Web omogućava svakome tko ima pristup internetu da svoje podatke predoči drugima na zanimljiv i oku ugodan način ili da na jednostavan način pristupi podacima koje netko drugi nudi. Internetske interaktivne karte evoluiraju u 7

kartografski prikaz kakav do sada nismo vidjeli. Web tehnologije su danas jako razvijene i ne predstavljaju ograničenja prilikom izrade karata. Veći problem je nedostatak iskustva pri upravljanju velikom količinom podataka u vremenski ograničenim uvjetma. Iz tih razloga, željeni konačni proizvod ovog diplomskog rada, školski web atlas zamijenjen je školskom web kartom. 8

2. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE U KARTOGRAFIJI U ovom poglavlju pobliže su objašnjeni osnovni pojmovi i definicije iz područja kartografije, kako bi se lakše razumio ovaj rad. 2.1. Kartografija Kartografija je djelatnost koja se bavi prikupljanjem, preradom, pohranjivanjem i upotrebom prostornih informacija, te posebno njihovom vizualizacijom kartografskim prikazom. Pri tome se prostornom informacijom smatra svaki navod, kojemu uz iskaz o značenju objekta pripada i položajna određenost u danom sustavu. (Frangeš 2008) 2.1.1. Podjela kartografije Podjela kartografije moguća je po raznim osnovama. Podjela kartografije prema objektu prikaza : topografska tematska Topografska kartografija je dio kartografije koji proučava načine zasnivanja, izrade, upotrebe i održavanja topografskih karata. Tematska kartografija bavi se zasnivanjem, izradom, upotrebom i održavanjem tematskih karata i sadržaja vezanih uz njih. Podjela kartografije prema namjeni: vojna civilna (katastarska, planerska, školska, atlasna kartografija i dr.) Podjela kartografije koja odgovara procesu izrade i uporabe kartografskih prikaza: povijesna kartografija opća kartografija matematička kartografija oblikovanje (sastavljanje) karata izdavanje karata upotreba karta održavanje karata 9

2.1.2. Digitalna kartografija Digitalna kartografija je primjena računalne tehnologije u kartografiji. Prednosti digitalne kartografije su ubrzanje izrade karata i osuvremenjivanja karata, smanjenje cijene izrade karata, poboljšanje uvjeta rada u kartografiji, rješavanje zadataka koje nije bilo moguće riješiti, poboljšanje kvalitete karata kao i to što stručnjaci drugih grana sve više traže podatke u digitalnom obliku. Nedostatci digitalne kartografije su to što kartograf treba biti stručnjak za računalno programiranje, baze podataka, digitalnu obradu slika, daljinska istraživanja, zemljišne i geografske informacijske sustave, a isto tako kartografski nestručnjaci mogu izrađivati karte. 2.1.3. Web kartografija Web kartografija je moderan pristup kartografiji koji olakšava pristup i manipulaciju geoprostornih podataka putem interneta. 2.2. Karta Karta je umanjen, generaliziran, uvjetno deformiran i objašnjen kartografski prikaz površine Zemlje, ostalih nebeskih tijela ili nebeskog svoda u ravnini, kao i objekata povezanih s tim objektima. (Frangeš 2008) Karta je medij za pohranu i prijenos informacija, slično kao što su to tekstovne publikacije, radio i televizija. Međutim, karta se od spomenutih medija razlikuje po tome što se na njoj mogu na najbolji način, istodobno, prikazati prostorni odnosi objekata. Osim toga, na njoj se mogu vršiti mjerenja položaja, dužina i površina objekata (tzv. kartometrija). Karta nije slika stvarnosti, već njen uopćeni ili generalizirani znakovni model, koji nam dočarava tu stvarnost, omogućuje stvaranje predodžbe o njoj. 2.2.1. Podjela karata Temeljna podjela geografskih karata je na topografske i tematske. Topografska karta je opća geografska karta s velikim brojem informacija o mjesnim prilikama prikazanog područja, koje se odnose na naselja, prometnice, vode, vegetaciju, oblike reljefa Zemlje i granice teritorijalnih područja, sve dopunjeno opisom karte. Svi navedeni objekti prikazuju se na topografskoj karti s jednakom važnošću. Topografske karte služe za informiranje i orijentiranje te za izvođenje drugih karata. (Frangeš 2008) 10

Tematska karta je karta na kojoj su jedan ili više opće geografskih objekata (naselja, prometnice, reljef, vode, vegetacija i granice) ili neki drugi objekti posebno istaknuti i prikazani s posebnom važnošću. Na tematskim kartama mogu biti prikazana druga svojstva topografskih objekata (npr. starost, visina, namjena, trošnost zgrada i sl.) i mnogi drugi tematski objekti iz prirodnog područja (npr. vrste i tipovi tla) ili iz područja ljudskog djelovanja (npr. industrijska i agrarna proizvodnja). (Frangeš 2008) 2.2.2. Školska karta Školska karta je karta namjenjena školama različitog stupnja koja pomaže učenicima da bolje upoznaju prostorne odnose objekata. Sadržaj karte prilagođava se sadržaju školskog udžbenika. 2.2.3. Općegeografski objekti Općegeografski objekti su objekti izmjere i objekti prikazani na topografskim kartama. Dijelimo ih na prirodne i izgrađene. Prirodne objekte dijelimo dalje na : oblike reljefa Zemlje, vode i vegetaciju, a izgrađene objekte na naselja i prometnice. Kao posebnu skupinu dodajemo granice ili područja. Mnogi živi i neživi objekti imaju svoja imena ili nazive kojima se međusobno razlikuju, pa njihovo unošenje na kartu čini kartografski prikaz informativnijim. Imena opće geografskih ili topografskih objekata, odnosno geografska imena ili toponime (grč. topos mjesto, kraj + onoma ime, naziv) dijelimo na: 1) oronime (grč. oros brdo) ili imena pojedinih oblika reljefa Zemlje 2) hidronime (grč. hidro voda) ili imena voda 3) regionime (lat. regio oblast) ili imena oranica, livada, pašnjaka, voćnjaka, vinograda i šuma te većih geografskih cjelina 4) oikonime (grč. oikos kuća) ili imena naselja 5) hodonime (grč. hodos put) ili imena prometnica 6) teritorionime (lat. territorium zemljište) ili imena pojedinih područja pod vlašću neke teritorijalne jedinice. (Frangeš 2008) 2.2.4. Digitalna karta Digitalna karta je karta na nositelju pogodnom za računalnu obradu u vektorskom i/ili rasterskom formatu. Sadrži softver i sve atribute za prikaz na ekranu monitora ili crtanje ploterom uključujući potpunu signaturizaciju, nazive i opis karte. (Frančula 2004) 11

2.2.5. Web karta Web karta je karta objavljena na webu. Karte se često primjenjuju kao sučelja za druge informacije na webu. Mogu biti upotrijebljene samo kao vizualni putokaz, kao način priopćavanja informacija ili kao primjer mnogim različitim vrstama dostupnih karata. Kako se razvija tehnologija interneta, tako će se razvijati i načini na koje se karte mogu isporučiti i upotrijebiti; npr. upotreba animacije i interaktivno uključivanje i isključivanje slojeva karte pružaju dinamičnije mogućnosti za prikazivanje karata u rasterskom i vektorskom obliku te interakcije korisnika. Web karte dijele se u dvije osnovne skupine: statične (prikaz na zaslonu nije promjenjiv) i dinamične (prikaz na zaslonu je promjenjiv). Obje skupine uključuju karte koje se mogu samo pregledavati (view only) i interaktivne karte. Većina karata na webu danas su još uvijek statičke i nisu interaktivne. To su npr. skenirane karte postavljene na web. Statičke karte mogu biti i interaktivne. "Klikom" na pojedino mjesto izazivaju se određene operacije, npr. pridruživanje dodatnih informacija, zumiranje i sl. Sadržaj karte ovisi u velikoj mjeri o mjerilu. (Frančula 2004) Dinamične karte samo s mogućnošću gledanja su digitalne karte koje sadržaj vizualiziraju putem animacija. U načelu karte na zaslonu monitora, pa prema tome i web-karte imaju promjenljivo mjerilo, jer se mogu povećavati i smanjivati. Kartografi mogu u kreiranju karata primijeniti tri vrste zumiranja: statičko linearno, statičko stupnjevito i dinamičko zumiranje. Pri statičkom linearnom zumiranju slika se linearno povećava, ali sadržaj ostaje isti. Karta je spremljena kao slika. Ako je grafika vektorska, slika je jednako oštra, a ako je rasterska postaju vidljivi pikseli. U statičkom stupnjevitom zumiranju dostupna je serija karata istog područja, svaka oblikovana za drugo mjerilo. Pri zumiranju softver automatski bira najprikladniju kartu za traženo mjerilo. U dinamičkom zumiranju postoji izravna veza između mjerila i sadržaja karte. Što je mjerilo krupnije, prikazuje se više detalja na karti. Potrebna je izravna veza slike i baze podataka. Kartografska generalizacija i simbolizacija najčešće se mijenja s mjerilom. Naselje u sitnome mjerilu prikazuje se kružićem, a u krupnijem konturom naselja. (Frančula 2004) 12

2.3. Atlasi Atlas je niz karata koje namjenski ili sadržajno čine cjelinu, koje su povezane u knjigu ili izdane kao pojedinačni skupovi karata koji se po izlasku svih karata uvežu. (Lovrić 1988) 2.3.1. Elektronički atlas Elektronički atlas pored uvodnog dijela obično sadrži tri dijela: grafički dio - služi za prezentaciju multimedijskih karata, dijagrama i drugih grafičkih prikaza. informacijski dio - sadrži podatke o kartama i grafikonima, npr. tumač znakova, modul za određivanje udaljenosti, tekstualne podatke o mnogim objektima i sl. pretraživački dio - omogućuje orijentaciju i pretraživanje. (Frančula 2004) 2.3.2. Podjela elektroničkih atlasa Vrste elektroničkih atlasa: pokazni interaktivni analitički Pokazni atlasi sastoje se u grafičkom dijelu od skeniranih karata, koje se sadržajno i kartografski ne mogu mijenjati. Interaktivni atlasi omogućuju izbor i kombinaciju varijabli (npr. područje, tip dijagrama, granice klasa, boje). Interaktivnost je, međutim, ograničena ugrađenim mogućnostima. Karte su sastavljene od slojeva pa se sadržaj nove karte može sastaviti po izboru. Analitički atlasi omogućuju korisniku da, kao i u geoinformacijskim sustavima, bira sadržaj karte i kartografski je uobličuje prema vlastitim potrebama. Pritom često postoje i mogućnosti numeričko-kvantitativne analize. Vrste elektroničkih atlasa po teritorijalnom obuhvatu: atlasi svijeta atlasi kontinenata atlasi država atlasi oblasti 13

Vrste elektroničkih atlasa po sadržaju: opće geografski tematski Vrste elektroničkih atlasa po namjeni: znanstveno-priručni turistički školski 2.3.3. Školski atlas Školski atlas je atlas namijenjen školama različitog stupnja (osnovne, srednje, više i visoke). Školski atlasi su obično kompleksni, jer sadrže fizičko-geografske, političke i ekonomske karte. Sadržaj karata školskog atlasa prilagođava se sadržaju školskog udžbenika. 14

3. OSVRT NA DOSADAŠNJE RADOVE Web je jedna od najzanimljivijih mrežnih usluga. Internetske interaktivne karte imaju veliki potencijal u odnosu na analogne papirne karte. Na internetu se mogu naći razne vrste takvih karata, a bolje su one koje korisniku pružaju više kvalitetnih informacija, uz njihovo brzo pretraživanje. Prve web karte su bile slike skeniranih analognih karata koje su se mogle samo povećavati. Primarni cilj web karata bio je orijentiran prema tehničkim rješenjima i podacima karte kao krajnjem produktu, dok je sekundarni, odnosno današnji cilj karte zadovoljavanje potreba korisnika, tj.web karte su orijentirane korisnicima i pružanju usluga. U ovom poglavlju prikazan je pregled dosadašnjih radova, tj.postojećeg stanja. Bit će izraženo vlastito mišljenje o dosadašnjim radovima koji sadržajem i temom odgovaraju karti izrađenoj u ovom diplomskom radu. Istaknut je jedan atlas napravljen u sklopu diplomskog rada, a s druge strane interaktivna karta hrvatskog kartografskog portala. Cilj ovoga osvrta je pokazati da u današnje vrijeme digitalne karte nisu novost i da su razvojem interneta kao globalnog medija otvorene i iskorištene brojne mogućnosti. Da bi se stvorile ideje kako napraviti dobar, nov proizvod treba prvo pogledati s čim društvo već raspolaže. 3.1. Interaktivni atlas Republike Hrvatske Na internetskoj stranci Hrvatskog kartografskog društva (staroj): http://www.kartografija.hr/old_hkd/obrazovanje/diplomski/index.html, nalazi se Interaktivni atlas Republike Hrvatske koji je napravljen u skopu diplomskog rada kolegice Irene Holubek na katedri za Kartografiju Geodetskog fakulteta u Zagrebu 2007. godine. Interaktivni atlas Republike Hrvatske sadrži kartografski prikaz područja Hrvatske. 15

Slika 1:Interaktivni atlas Republike Hrvatske Osim prikaza cijele Hrvatske, nudi mogućnost pregledavanja Hrvatske po željenoj županiji. Tako odabirom Splitsko-dalmatinske županije dobivamo prikaz koji se može vidjeti na slici 2. Slika 2 : Splitsko-dalmatinska županija na Interaktivnom atlasu Republike Hrvatske Ovaj interaktivni atlas pruža kartu Hrvatske s prikazom objekata kao što su prometnice, rijeke, granice, naselja i vode. Visinski odnosi na terenu su prikazani pomoću kota-visina upisanih uz točke situacije. 16

Korisničko sučelje vrlo je jednostavno i omogućuje pregledavanje područja Hrvatske prema odabiru županije i s pomoću operacija povećavanja, umanjenja i pomicanja područja prikazivanja. Prikazano područje se može povećavati sve do mjerila 1:200 000. Kada korisnik pomiče ili povećava/umanjuje područje prikaza, mjesto gdje je kliknuo mišem postaje novo središte karte. Uz navigaciju s desne strane je smješten tumač znakova, mjerilo i pregledna karta. Detaljnijim pregledom karte uočeni su neki nedostaci. Unatoč svim nabrojanim objektima karta bi mogla biti bogatija sadržajem, posebno što se tiče samog reljefa. Prikaz reljefa kotama uvelike osiromašuje geografsko shvaćanje prostora. Osim toga pregledavajući područje Dubrovačko-neretvanske županije uočeno je da otoci Korčula i Lastovo nisu zatvoreni poligoni, pa iz tog razloga i nisu prikazani kao kopno. Slika 3 : Dio Dubrovačko-neretvanske županije na Interaktivnom atlasu RH Ovakav atlas jednostavan je alat za proučavanje područja Hrvatske. Iz svega navedenog može se zaključiti da se radi o atlasu informativnog karaktera koji je namjenjen velikom broju korisnika. Kao i svaki rad, tako i ovaj Interaktivni atlas Hrvatske, ima mogućnost daljnjih poboljšanja i nadogradnje. 17

3.2. Interaktivna karta Hrvatske Na internetskoj stranici http://www.karte.hr/ nalazi se interaktivna karta Hrvatske. Karte.hr je vodeći hrvatski kartografski portal koji uz karte nudi niz dodatnih servisa i usluga. Izvor karti osiguran je suradnjom s kompanjom NAVTEQ, vodećim svjetskim proizvođačem digitalnih karti, čime je zajamčena kvaliteta i ažurnost podataka. Slika 4 : Interaktivna karta Hrvatske Ova interaktivna karta Hrvatske pruža kartu Hrvatske s detaljno obrađenim svim većim mjestima, ulicama (uključujući i kućne brojeve). Okosnica portala je vlastita i nagrađivana tehnologija za vizualizaciju kartorafskih podataka flashnavigator koja omogućuje brz i atraktivan pregled karti što pridonosi boljem korisničkom doživljaju. Sama karta nije prilagođena prikazu općegeografskih objekata kao što su vegetacija i reljef, dok je naglasak stavljen na prikaz naselja i prometnica. Kao što se može primjetiti od toponima imaju samo oikonimi, tj. imena naselja. Osim samostalne navigacije po karti, portal nudi mogućnost odabira grada koji željite detaljno pregledati. Tako odabirom grada Splita dobivamo prikaz koji se može vidjeti na slici 5. 18

Slika 5 : Split na Interaktivnoj karti Hrvatske Mogućnosti koje ima ovaj portal su brojne, od pretraživanja hotela po raznim gradovima do izrade vlastitih karata i njihovog dijeljenja s drugima. Unatoč brojnim prednostima i mogućnostima koje ima ovakva karta, upravo pregledom ovakvih i sličnih karata uočljivo je kako nijedna od postojećih usluga, odnosno karata Hrvatske na internetu nije koncipirana na način da pomaže geografskom shvaćanju i istraživanju prostora. 19

4. HRVATSKA 4.1. Opći podaci RH Republika Hrvatska je europska država koja se nalazi između Srednje i Jugoistočne Europe. Hrvatska graniči na sjeveru sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i istoku s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Hrvatska je smještena između 42 23' (otok Galijula u Palagruškoj otočnoj skupini) i 46 33' s.g.š. (Žabnik u Međimurju) te 13 30' (rt Lako u Istri), te 19 27' i.g.d. (Rađevac, dio Iloka). Po svojim geografskim obilježjima, ona je srednjoeuropsko mediteranska zemlja, smještena na dodiru između dinarskog, predalpskog, panonskog i jadranskog prostora. Veličinom teritorija i brojem stanovnika (56 542 km², 4 381 352 st. 2001.) Hrvatska pripada u red manjih europskih država. Zbog vrlo neravnomjerne naseljenosti u čitavoj Europi (veliki dijelovi su vrlo rijetko naseljeni pa i nenaseljeni), Hrvatska je natprosječno naseljena europska država u kojoj živi 77,5 stanovnika po kilometru kvadratnom. (Borovac 2002) Cijelo područje Republike Hrvatske podijeljeno je na dvadeset županija i Grad Zagreb, koji ima položaj županije. Hrvatske županije: 1. Zagrebačka 2. Krapinsko-zagorska 3. Sisačko-moslavačka 4. Karlovačka 5. Varaždinska 6. Koprivničko-križevačka 7. Bjelovarsko-bilogorska 8. Primorsko-goranska 9. Ličko-senjska 10. Virovitičko-podravska 11. Požeško-slavonska 12. Brodsko-posavska 13. Zadarska 14. Osječko-baranjska 20

15. Šibensko-kninska 16. Vukovarsko-srijemska 17. Splitsko-dalmatinska 18. Istarska 19. Dubrovačko-neretvanska 20. Međimurska 21. Grad Zagreb Slika 6 : Županije Republike Hrvatske 21

4.2. Općegeografski objekti Hrvatske 4.2.1. Granice U općem značenju granica je linija koja dijeli dva prirodna, gospodarska, politička ili druga prostora. U imovinskopravnom smislu granica znači pravno i stvarno prisutnu liniju ili liniju koja se može uspostaviti, a dijeli prava vlasništva. Za granicu kao liniju logično se u kartografskom prikazu primjenjuje grafički element linija. (Lovrić 1988) Unatoč maloj površini, Hrvatska ima vrlo dugačke granice državnog teritorija. Ukupna dužina kopnene granice iznosi 2028 km. Najveći dio otpada na granicu s BiH (932 km ili 46%), zatim Slovenijom (501 km), Mađarskom (329 km), Srbijom (241 km) te Crnom Gorom (25 km). Granice su djelomično određene na osnovi prirodno geografskih elemenata (rijeke i gorski hrptovi), ali općenito su potvrđene međudržavnim ugovorima. Granične rijeke su Mura (prema Sloveniji i Mađarskoj), Drava (prema Mađarskoj), Sutla, Bregana, Kupa, Čabranka i Dragonja (prema Sloveniji), Sava, Una, Korana, Glina (prema Bih), Dunav (prema Srbiji), a granične planine su Kamešnica, Plješivica i Dinara prema BiH te Maceljsko gorje i Žumberačka gora prema Sloveniji. Pučinom Jadranskog mora prolazi morska granica Hrvatske, duga 930 km. (Borovac 2002) 4.2.2. Vode Pod pojmom vode podrazumijevamo površine na Zemlji, koje su trajno ili povremeno pokrivene vodom. Vode na kopnu dijele se na izdvojene vodene površine ili jezera, koje se zajedno sa umjetnim jezerima, ribnjacima i barama zovu stajačice, za razliku od tekućica u koje spadaju izvori, potoci, kanali i rijeke. U hidrogeološkom smislu Hrvatska se dijeli na kontinentalnu i primorsku; u kontinentalnoj prevladava površinsko otjecanje voda, a u primorskoj površinsko i podzemno otjecanje. Gotovo dvije trećine voda (62%) otječe prema udaljenom Crnom moru, a ostatak (38%) prema mnogo bližem Jadranskom. Posljedica je to specifičnog, rubnog položaja jadransko - crnomorske razvodnice koja se nalazi u Gorskoj Hrvatskoj, kao i geoloških značajki terena. Slijevu Crnog mora pripadaju naše najveće i najdulje rijeke: Sava (562 km u Hrvatskoj), Drava (305 km u Hr.), Kupa (296 km u Hr.), Dunav (188 km u Hr.) i dr. One većinom teku rubom hrvatskog teritorija, posebno u istočnoj Hrvatskoj. Manjeg su pada i mirnijeg toka. 22

Najveća koncentracija tekućica je u središnjoj Hrvatskoj. Okosnicu čini rijeka Sava, čiji su najvažniji pritoci: Kupa, Sutla, Lonja, Krapina i Orljava. Primorske rijeke su kraće, imaju manja porječja, veće padove i pogodnije su za hidroenergetsko iskorištavanje (Cetina, Krka, Zrmanja, Neretva i dr.). Po značenju i svojim specifičnostima posebno se ističe Cetina, koja teče središnjim dijelom krškog područja i najdulja je rijeka primorske Hrvatske (101 km). Najveća hrvatska jezera nalaze se u primorskom području. Površinom je najveće Vransko jezero kod Biograda (30,7 km 2 ), a obujmom Vransko jezero na otoku Cresu. Oba su jezera kriptodepresije jer im je dno ispod, a površina iznad razine mora. Najveća umjetna jezera su Peručko (13 km 2 ) na rijeci Cetini i Varaždinsko na rijeci Dravi (10,1 km 2 ). Od ostalih naših manjih jezera treba spomenuti Plitvička jezera u Lici, naša najpoznatija i turistička najatraktivnija jezera, proglašena 1949. godine nacionalnim parkom, zatim Veliko i Malo jezero na zapadnom Mljetu (nacionalni park od 1960.), jezera kod Imotskog (Crveno, Modro, Galipovac i dr.) i Baćinska jezera kod Ploča. Jadransko more sa površinom 135 418 km 2 je malo i relativno plitko (1233 m) rubno more Sredozemnog mora, ali zbog svojih hidrogeografskih obilježja i svoga položaja (duboko se uvlači u europsko kopno) ima vrlo veliko značenje ne samo za Hrvatsku nego i za neke kontinentalne srednjoeuropske zemlje. Od ukupne površine Jadranskog mora, na hrvatsko obalno more, koje je zajedno s kopnenim teritorijem sastavni dio hrvatskog državnog teritorija, otpada 31 607 km 2. (Borovac 2002) 4.2.3. Vegetacija Vegetacija ili raslinstvo jest biljni pokrov ili plašt Zemlje, koji bitno određuje izgled i posebno vrijednost prirodne osnove nekoga kraja. (Lovrić 1988) Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja s bogatim i raznovrsnim šumskim fondom koji pokriva 37% ukupnog teritorija. Najviši postotak šuma na jedinici površine ima gorska Hrvatska. Povezano s klimatskim obilježjima razvile su se i klimatogene biljne zajednice u Hrvatskoj. U primorskom pojasu rastu kserofitne vrste tvrdog kožnatog lišća, prilagođene suhim vrućim ljetima i blagim kišovitim zimama. To su šume crnike (česmine), danas rijetko očuvane, te zimzelene šikare (makija i garig). Na zonu crnike nadovezuju se listopadne šume hrasta 23

medunca i bjelograba, koje se prostiru u unutrašnjost do dinarskih planina. U unutrašnjosti Brača, Hvara i Pelješca raste crni bor. Najveći dio kontinentalne Hrvatske zona je hrasta kitnjaka i običnog graba. U istočnoj Hrvatskoj one se miješaju sa šumama hrasta sladuna i cera, koje dominiraju u krajnjem istočnom dijelu. U najnižim, poplavnim dijelovima nekad su bile raširene poznate šume hrasta lužnjaka. Njihov je areal melioracijama danas znatno smanjen. U višim dijelovima Hrvatske prevladavaju bukva i jela, a u najvišim munjika i klekovina. O petrografskoj podlozi i klimi ovisi tlo. Najkvalitetnije i najplodnije naše tlo je crnica. Ona je tipična za lesne ravnjake istočne Hrvatske. Prema zapadu prevladavaju smeđa tla, a u gorskoj Hrvatskoj gdje ima najviše padalina tipična su isprana, siromašna i kisela tla podzoli. U sredozemnom pojasu na vapnencima raširene su crvenice i smeđa tla. 4.2.4. Reljef Pod reljefom se podrazumijeva skup oblika Zemljine površine, ravnina i neravnina, uzvišenja i udubljenja. (Peterca, Radošević, Milisavljević, Racetin 1974) Čvrsta površina Zemlje odlikuje se velikim bogatstvom najrazličitijih oblika, koje nazivamo geomorfološki oblici ili oblici reljefa Zemlje. Prikazivanje oblika reljefa Zemlje složen je kartografski zadatak jer se radi o kontinuiranom trodimenzionalnom objektu. (Lovrić 1988) Hrvatska je uglavnom nizinska zemlja. Više od polovice površine (53,4%) otpada na visine do 200 m. U tu su kategoriju, osim pravih nizina, uključena i niža pobrđa, predgorske stepenice te lesne i krške zaravni. Oko četvrtine teritorija (25,6%) ima obilježja brežuljkastih krajeva i pobrđa (201 500 m), oko petine (20,8%) su gore (501 1000, 17,1%) i sredogorja (1001 1500, 3,7%), a samo 0,2% su visokoplaninska područja (iznad 1500 m). Istočna i sjeverozapadna Hrvatska uglavnom su nizinske, s razdvojenim otočnim planinama (Medvednica, Samoborsko gorje, Moslovačko gorje, slavonske planine...) U gorskoj Hrvatskoj, kao što ime kaže, prevladavaju reljefno viši prostori, a najviše planine nalaze se na prijelazu iz kontinentskih krajeva u primorske krajeve (Risnjak, Velika Kapela, Plješivica) ili se pružaju neposredno uz more (Učka, Velebit). U Dalmaciji najviše su planine Biokovo uz more i Dinara koja se nalazi u unutrašnjosti. (URL 1) U geomorfološkom smislu Hrvatska pripada euroazijskom reljefnom sustavu mlađeg ulančanog gorja, odnosno dio je njegove zapadne, sredozemne oblasti. U panonsko 24

peripanonskom dijelu prevladava fluviodenudacijski i fluvioakumulacijski reljef, a u gorsko planinskom i primorskom dijelu krški i fluviokrški reljef. (Borovac 2002) 4.2.5. Prometnice Pod pojmom prometnice podrazumijevaju se objekti i uređaji koji služe prometu, tj. promjeni mjesta osoba, dobara, vijesti i energije. Promet se može odvijati vodom, kopnom i zrakom pa dosljedno tome razlikujemo općenito vodene, kopnene i zračne prometnice. (Lovrić 1988) U prometno geografskom smislu, Hrvatska je križišna i tranzitna zemlja. Njome prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni prometni koridori međunarodnog značaja. Najvažniji su Beč Zagreb Split, zatim Budimpešta Zagreb Rijeka, posavski koridor, bosansko neretvanski, jadranski i neki drugi, manje važni. Tim koridorima prolaze važne transeuropske prometnice koje imaju veliko značenje i za povezivanje naših krajeva. U tom se pogledu posebno svojim značenjem izdvaja središnja Hrvatska, koja ima najpovoljniji položaj s obzirom na oblik nacionalnog teritorija i na smjerove glavnih prometnica. Hrvatska je tranzitna zemlja, za neke kontinentalne europske zemlje (poput Mađarske, Austrije, Češke prometnim koridorima koji vode od tih zemalja prema Jadranskom moru. Bosna i Hercegovina je pritom neobično važna i za povezivanje pojedinih dijelova Hrvatske, npr. istočne Hrvatske i južnog hrvatskog primorja, jer zbog oblika državnog teritorija Hrvatske najkraće veze između tih dijelova prolaze upravo kroz nju (bosansko neretvanski koridor). Stoga se može reći da Hrvatska i BiH u prometno geografskom smislu čine jednu cjelinu., Slovačke, pa i Srbije), koje nemaju vlastiti izlaz na more, pa najbliži izlaz ostvaruju preko Hrvatske. Posebno su u tom smislu važne naše luke, kao završne, odnosno početne točke na Brodskim je vezama povezana s Italijom, a Dunavom, koji kroz Hrvatsku protječe rubno, sudjeluje u europskom unutrašnjem plovnom putu. (Borovac 2002) 4.2.6. Naselja Naseljena mjesta imaju vrlo veliki poljoprivredni, kulturni i politički značaj. Ona su osnovni pokazatelj razmještaja stanovništva, u njima su razna industrijska i poljoprivredna poduzeća, tu su koncentrirani proizvodi ljudskog rada, ona su raskrižja komunikacija i centri prometa. U naseljima su razne kulturne ustanove. Mnoga od njih su politički i administrativni, kulturni i 25

ekonomski centri. (Peterca, Radošević, Milisavljević, Racetin 1974) Osnovni oblici naselja jesu sela i gradovi. Zbog snažnih unutrašnjih preseljavanja javila se izrazita polarizacija između seoskih i gradskih naselja te brdsko planinskih i nizinsko ravničarskih područja. Glavnina naseljenosti 85% vezana je uz niže krajeve, do 200 m nadmorske visine. Najnaseljeniji je središnji dio Hrvatske (109 st/km 2 ), a najslabije naseljena gorska Hrvatska (12 st/km 2 ). Ostale makroregije (istočna Hrvatska, sjeverno i južno hrvatsko primorje) na razini su ili nešto ispod prosjeka napučenosti Hrvatske. Naseljenošću se ističu šira područja Zagreba (oko 550 st/km 2 ) i nekih drugih većih gradova (Rijeka, Split, Osijek, Varaždin više od 250 st/km 2 ) te Međimurje i Hrvatsko zagorje. Vrlo su rijetko naseljeni Lika, Gorski kotar, Kordun, unutrašnja Istra i većina otoka, a tek nešto gušće Ogulinsko plaščanska udolina, Banovina, Moslavina, zapadna i sjeverozapadna Slavonija, Baranja i dijelovi Dalmatinske zagore. (Borovac 2002) 26

5. WEB TEHNOLOGIJE U posljednjih nekoliko godina svjedočimo brzom razvoju raznih web tehnologija koje služe za posluživanje prostornih podataka putem weba. Bitna karakteristika ovih novijih tehnologija je to što su otvorenog koda (engl. Open source). 5.1. Otvoreni kod (Open source) Open source software ili Free Software je u novije doba razmjerno popularna vrsta računalnih programa čiji se način izrade i cijena izdvajaju od konvencionalnog softvera. Tzv. open source licence stvaraju veliku slobodu distribucije tako licenciranih programa, i unatoč tome što rijetko omogućuju velik profit programerima, one omogućuju slobodnu doradu i široku uporabu. (URL 3) Open source programi su besplatni i slobodni. Njihova sloboda se očituje u tome da im upotreba za bilo koju svrhu zajamčena licencom, a iako autor zadržava pravo prodavanja i relicenciranja svojeg rada, sve ono što je jednom licencirano kao slobodno, zauvijek i ostaje takvo. Svatko je slobodan pod jasno definiranim uvjetima mijenjati takav softver. Jedna od osnovnih značajki open source softvera, dostupnost izvornog koda i mogućnost mijenjanja, ima zanimljivu posljedicu u tome da svaki takav koristan i korišten program može privući dodatne programere slobodnog softvera koji će ga koristiti i dodatno poboljšavati. Prednosti ovakvih projekata su otvorenost prema svim sudionicima i otvoreni poziv drugima na aktivno sudjelovanje. Cijeli pokret otvorenog koda se temelji na četiri osnovne točke: Sloboda pokretanja programa za sve namjene Sloboda uvida u rad programa i prilagodbe potrebama za ovo je potrebno imati pristup izvornom kodu programa Sloboda širenja kopija programa Sloboda poboljšanja programa i dijeljenje te poboljšane inačice drugima Među open source programima se najviše izdvajaju Linux i drugi slobodni operativni sustavi, te pojedine open source aplikacije koje su i na drugim operativnim sustavima dobile značajan broj korisnika. 27

5.2. PostgreSQL i PostGIS PostgreSQL je sustav za upravljanje objektno relacijskim bazama podataka, razvijen na Kalifornijskom Sveučilištu Berkeley. S vremenom se razvio u najnapredniji sustav za upravljanje bazama podataka temeljen na slobodnom kodu, koji se sa svojom stabilnošću mjeri sa vodećim komercijalnim sustavima za upravljanje bazama podataka. PostGIS je dodatak PostgreSQL-u koji proširuje mogućnosti PostgreSQL-a i omogućuje podršku za kompleksne prostorne podatke, odnosno PostgreSQL+PostGIS zajedno tvore objektno-relacijski sustav za upravljanje bazama podataka (ORDBMS). PostgreSQL zajedno s dodatkom PostGIS omogućuje spremanje, uređivanje i analizu prostornih i atributnih podataka. PostGIS prostorno proširenje je službeno usuglašeno sa OGC specifikacijom za jednsotavne geometrijske objekte. PostGIS je u skladu sa Simple Features for SQL specifikacijom predloženom od Open Geospatial Consortiuma. U pozadini PostGIS je napisan u C programskom jeziku te za potpunu funkcionalnost potrebno je na sustavu imati instalirane GEOS i PROJ.4 programske pakete. (Miler, Odobašić 2010) 5.3. HTML HTML (engl. Hypertext Markup Language) predstavlja jezik za označavanje kojim se određuje struktura, sadržaj i funkcija nekog HTML dokumenta (internetske stranice). Pomoću HTML-a određuje se nekoliko važnih elemenata svakog HTML dokumenta: naslov, odlomak, grafika, hipertekstovne veze (engl. Link) i sl. Dakle, HTML je jezik za označavanje pomoću kojega se može odrediti logička i fizička struktura elemenata unutar HTML dokumenta. Osim strukture elemenata u dokumentu, HTML omogućuje da se ti elementi u manjoj ili većoj mjeri i stilski/grafički urede. Na taj način se internetskom pregledniku daje do znanja kako će HTML dokument izgledati prilikom prikaza. HTML elementi se dijele u dvije zasebne kategorije elementi vrste blok, koji utječu na strukturu stanice te elementi reda, kojima se stilski uređuje sadržaj. U elemente vrste blok ubrajaju se elementi za definiranje naslova, listi, tablica, okvira i drugih sličnih elemenata, a zajedničko im je svojstvo da prilikom svake upotrebe automatski stvaraju kraj odlomka u 28

tekstu koji ih okružuje i sadržaj koji dolazi nakon njega prelazi u novi redak. Zato se ovi elementi i promatraju kao elementi koji oblikuju strukturu stranice. Stilskim HTML elementima se definiraju tipografija teksta, u što se ubrajaju podebljana ili ukošena slova i neki drugi elementi koji ne utječu na opći raspored elemenata na stranici. (Srce 2006) 5.4. PHP PHP je skriptni programski jezik otvorenog koda za dinamičko generiranje HTML koda. Drugim riječima, PHP je skriptni programski jezik pomoću kojeg se može kreirati HTML stranica na serveru prije nego što je ona poslana klijentu popunjenu dinamičkim sadržajem. Ovim načinom generiranja sadržaja klijent ne može vidjeti kod (skriptu) koji je generirao sadržaj koji gleda, već ima pristup čistom HTML kodu. (URL 4) Open source znači da svatko tko želi može skinuti izvorne PHP kodove pisane u C-u i, ukoliko ih razumije, može ih mijenjati po svojoj volji te dodavati nove funkcije PHP-u. Štoviše, svi su pozvani da sudjeluju u razvoju novih verzija PHP-a. Izvorni kodovi i instalacijske datoteke mogu se skinuti sa službene PHP stranice. Ono što PHP stavlja još više ispred ostalih web skriptnih tehnologija je njegova podrška za korištenje široke palete baza podataka. Podržava sve popularnije baze podataka kao MySQL, PostgreSQL, dbase, Oracle, ODBC Isto tako njegova neovisnost o operacijskom sustavu i pristupačne cijene (besplatan je) ga čini među prvim izborom velikih i malih kompanija za izradu vlastitih mrežnih sustava. (URL 4) 5.5. JavaScript JavaScript je lagan, interpretiran programski jezik namijenjen ponajprije razvoju interaktivnih HTML stanica. Jezgra JavaScripta uključena je u većinu današnjih preglednika (Internet Explorer, Mozilla, Firefox, Opera ). Omogućuje izvršavanje radnji u inače statičnim HTML dokumentima, npr. interakciju s korisnikom, promjenu svojstava preglednikova prozora i dinamičko stvaranje HTML sadržaja. JavaScript, za razliku od HTML-a, je osjetljiv na velika i mala slova pa je potreban oprez. (Srce 2005) 29

5.5.1. Skriptni jezici Program koji obrađuje i izvršava skripte zove se interpreter. Interpreter čita kod i prevodi ga u stojni jezik svaki put kad se pokrene skripta. Svaki jezik koji se interpretira, tj. koji izvršava interpreter, naziva se skriptni jezik. Interpreter za JavaScript ugrađen je u većinu današnjih preglednika. Skriptni jezici se koriste jer je razvoj programa znatno jednostavniji. Za razliku od programa pisanih u pravim programskim jezicima nije potrebno prevoditi skripte u stojni jezik : Koraci kod programskih jezika 1. Napisati ili popraviti programski jezik 2. Prevesti program u strojni jezik 3. Pokrenuti prevedeni program 4. Za popravke ponoviti od koraka 1 Koraci kod skriptih jezika 1. Napisati ili popraviti skriptu 2. Pokrenuti interpreter 3. Za popravke ponoviti od koraka 1 HTML je jezik za opis dokumenata i nema dinamičkih elemenata. Davno se ukazala potreba za uvođenjem dinamičnog načina stvaranja HTML-a i stvaranja dinamičkog (interaktivnog) sadržaja u HTML-u. (Srce 2005) Danas postoji nekoliko tehnologija za svaku od gore navedenih načina pokretanja HTML-a. 1. U prvoj skupini su jezici za dinamičko stvaranje HTML-a, tj. same stranice zapisane su pomoću nekog (obično skriptnog) jezika, koji interpretira poslužitelj i šalje korisniku običan HTML kod. Tipični su predstavnici ove skupine : ASP (Active Server Pages), PHP ( PHP:Hypertext Preprocessor) i JSP (Java Server Pages). 2. U drugoj su skupini Java, Flash i Shockvawe za čiji je prikaz potreban vanjski program (plug-in) koji zna interpretirati ili izvoditi navedene programe. Kada je sadržaj prikazan u pregledniku, on je dinamičan i neovisan o okolnom HTML-u. 3. U trećoj skupini su tzv. klijentski, jer se njihov kod interpretira na klijentskoj strani, tj. u pregledniku (klijentu). Predstavnici su JavaScript te VBScript. 30

Na primjer za PHP bi to bilo : SERVER INTERNET PREGLEDNIK PHP HTML i JavaScript HTML i JavaScript 5.6. Apache Apache je robusni HTTP poslužitelj čija je namjera posluživanje HTML-a i ostalih tipova datoteka preko interneta. Otvorenog je koda (Open source) i najpopularniji je web poslužitelj na internetu. Moduli mu omogućuju integraciju različitih programskih jezika kao što su PHP, Python, Perl i Ruby. Apache web poslužitelj je bitna karika preko koje korisnik (klijent) zahtijeva određene resurse (npr. web stranicu ili sliku) od udaljenog računala (poslužitelja). Apache tada prema zahtjevu klijenta isporučuje zahtijevani resurs ili vraća grešku ukoliko se ona dogodila. Konkretno za programski jezik PHP, Apache zajedno s modulom za PHP ima zadaću na temelju datoteka korisničkog sučelja pisanih u jeziku PHP pripremiti web stranicu i poslati je korisniku. Također je njegova zadaća preuzimati podatke koje kroz protokol CGI-ja korisnički preglednik šalje poslužitelju. Ta interakcija omogućuje da korisnik sam postavlja uvjete za prikaz karte. 5.7. MapServer MapServer je popularni program otvorenog koda (Open source) namijenjen prikazivanju dinamičkih prostornih karata na internetu. Razvijen je na Sveučilištu u Minnesoti (UMN) u suradnji sa NASA-om i Ministarstvom za prirodne resurse države Minnesota. Izvorno je napisan u programskom jeziku C. Danas je projekt OSGeo (Open Source Geo), a održava ga te nadopunjuje sve veći broj programera diljem svijeta. Besplatan je program sa izvornim kodom dostupnim svim korisnicima, što omogućuje programerima da ga poboljšavaju, odnosno nadograđuju. 31

Trenutno postoji unutar brojnih programskih jezika kao što su PHP, Python, Perl, Ruby, Java itd. MapServer omogućuje rad na brojinim operativnim sustavima kao Linux, Windows, Mac OS X, Solaris i drugi. Podržava prikaz i analizu brojnih rasterskih i vektorskih formata. Jednostavnu MapServer aplikaciju sačinjavaju : map datoteka geografski podaci HTML stranice MapServer CGI HTTP poslužitelj Map datoteka je datoteka sa strukturiranom tekstualnom konfiguracijom za MapServer aplikaciju sa.map ekstenzijom. Definira područje karte, te predočuje programu gdje se nalaze podaci i gdje su izlazne slike. Isto tako, definira slojeve karte, simbole i projekciju. MapServer koristi brojne vektorske i rasterske formate geografskih podataka. Osnovni vektorski format je ESRI shapefile. Od rasterskih formata prostornih podataka podržani su TIFF, GeoTIFF, PNG, GIF kao i JPEG format. HTML stranice predstavljaju sučelje između klijenta i MapServera. MapServer se poziva kako bi postavio interaktivnu kartu na html stranicu. MapServer CGI je izvršna datoteka koja dobiva zahtjeve od klijenata te prosljeđuje tražene slike, podatke itd. Smještena je na HTTP poslužitelju. HTTP poslužitelj, kada dobije zahtjev poslužuje HTML stranice. (URL 2) 5.7.1. Princip rada MapServera MapServer čeka neaktivan na internetskom poslužitelju. Kada klijent pošalje zahtjev MapServeru, on koristi informacije poslane u zahtjevu i Mapfileu te stvara traženi prikaz karte (slika 7). 32

Slika 7: Arhitektura MapServer aplikacija (URL 2) Za rad s MapServerom potrebno je imati http-poslužitelj, izvršni program MapServera i njegove biblioteke funkcija. Pri tome nije potrebno imati račualo spojeno na internet jer httpposlužitelj može posluživati i lokalnu domenu. MapServer može iscrtavati objekte na temelju podataka pohranjenih u bazi podataka te iz samih *.shp ili sličnih datoteka. Ukoliko je riječ o prvom slučaju, podaci moraju biti pohranjeni u prostornu bazu podataka, kao npr. PostgreSQL bazu sa dodatkom zvanim PostGIS, ako je potrebno izvoditi operacije nad geometrijskim podacima ili MySQL bazu podataka. Daljnja interakciju korisnika sa kartom, poput mijenjanja mjerila, uključivanja ili isključivanja slojeva, prikaza legende, obavlja se uz pomoć MapScripta. Sučelje aplikacije moguće je izraditi pomoću HTML-a, radi jednostavnosti korištenja aplikacije, funkcionalnosti te atraktivnosti sučelja. (URL 2) 33

6. IZRADA ŠKOLSKE KARTE HRVATKSE Proučavanje zadataka za izradu karte je početni korak u pripremnim radovima. Svrha tog proučavanja je da se podaci usklade namjeni karte kao i zahtjevima koji se postavljaju na kartu. Kroz ovo poglavlje bit će prikazan praktični dio ovog diplomskog rada. Sam proces izrade sastoji se od niza kartografskih radova, međusobno lančano povezanih, različitih po problematici koju rješavaju, po tehnici izvođenja i mjestu u procesu. Mada je proces izrade svake karte specifičan, među njima ipak ima dosta sličnosti i podudarnosti. Proces izrade ove školske karte Hrvatske može se podijeliti u tri koraka : prikupljanje podataka, uređivanje istih i konačno postavljanje uređenih podataka na web i uređivanje samog prikaza na webu. 6.1. Prikupljanje i uvoz podataka Uvjet za izradu karte je posjedovanje takvih kartografskih izvora koji omogućuju dobivanje potrebnih kartografskih podataka o području prikazivanja. Procjenjuje se da danas 80% svih digitalnih podataka koji se generiraju u svijetu ima neki oblik prostornih odnosa (npr. geografske koordinate, adresu, poštanski broj i sl.). Kartografski podaci se prikupljaju na različite načine. Konkretno za izradu karte Hrvatske korišteni su razni slobodni podaci dostupni na internetu. Naglasak je stavljen na bazu podataka OpenStreetMap-a koja čuva pohranjene brojne kartografske podatke. Sam projekt OpenStreetMap je nastao iz razloga što većina karata za koje se misli da su slobodne za korištenje, zapravo imaju pravna ili tehnička ograničenja za njihovu uporabu, što sprječava ljude da ih koriste u kreativne, produktivne te neočekivane načine. Iz tog razloga upravo ovi podaci su pokazani kao najbolji izbor. Osim tih podatka korišeni su podaci nađeni na stranicama DIVA-GIS programa. DIVA-GIS je besplatni program za kartiranje i analizu prostornih podataka. Kao rasterski podaci korišten je SRTM 90 m Digital Elevation Data koji je upotrebljen za prikaz reljefa na karti. U praksi se susrećemo s velikim brojem različitih formata zapisa prostornih podataka, bilo da je riječ o vektorskim ili rasterskim podacima. Za uvoz podatka u.shp ili.osm formatu korišten je Quantum GIS, AutoCAD map i GRASS. Sva tri programa izvorno dolaze s podrškom uvoza i izvoza različitih vrsta datoteka. Nije potrebno instalirati dodatne programe kako bi se uvezli podaci. 34

6.2. Uređivanje podataka Na karti općegeografske namjene obično su zastupljeni svi geografski elementi, jer se samo na taj način postiže cjelovit prikaz geografske stvarnosti. Pri tome način i količina prikaza elemenata ovise prije svega o mjerilu karte. Prije izrade svake karte potrebno je urediti sve potrebne podatke počevši od vektorskih. Prvobitni, izvorni skup geografskih podataka se analizira, sistematizira, procjenjuje, razvrstava u kategorije i grafički pojednostavljeno oblikuje na karti. Za školsku kartu Hrvatske pripremljeni su sljedeći podaci: obalne crte kopna i otoka granice županija granice država na kopnu granice država na moru izohipse hipsometrija prometnice (autoceste, državne, županijske i željeznice) rijeke jezera naselja (imena i broj stanovnika) imena planina, rijeka, jezera imena otoka Za pripremu, topološko čišćenje vektorskih podataka karte kao i za filtriranje malih objekata korišteni su Autodesk Map i GRASS. 35

Autodesk Map je autodeskov program za izradu karata i GIS, nadogradnja AutoCAD-a. Autodesk Map objedinjuje mogućnosti AutoCAD-a s posebnim alatima za kreiranje, održavanje, analiziranje i iscrtavanje karata. GRASS (Geographic Resources Analysis Support System) je geoinformacijski sustav (GIS) koji se koristi za upravljanje i analizu geoprostornih podataka, obradu slika, izradu karata i kartografskih prikaza, prostorno modeliranje i vizualizaciju. Osim ponekih vektorskih, u GRASS-u su uređeni i rasterski podaci. 6.2.1. Topološko čišćenje crteža Prikupljeni podaci spremni su za upotrebu tek nakon što su provjereni i ako je nužno, korigirani. Topološko čišćenje crteža provedeno je pomoću AutoCAD Map 3D-a. Očistiti znači izbaciti sve suvišne podatke, a one koji ulaze u sustav prema standardu pravilno strukturirati. Na primjer, presjeci mogu biti nedefinirani (linije se ne sastaju u jednoj točci), a linije (veze) mogu biti nepotpune. U AutoCAD Map-u postoji alat specijalno razvijen za takvo čišćenje podataka, a zove se Drawing Cleanup. Brisanju podataka može se pristupiti na više načina : čišćenje na cijelom skupu podataka, čišćenje prethodno selektiranih podataka ili podataka koji se nalaze u određenom sloju. Ovaj alat uvijek treba upotrijebiti prije raznih analiza ili kreiranja topologije. Slika 8: Alat za čišćenje crteža 36

Neke od korištenih naredbi prilikom čišćenja podataka za ovaj diplomski rad su : brisanje dvostrukih objekata brisanje kratkih objekata učvoravanje objekata koji se presjecaju produženje i učvoravanje objekata izbacivanje suvišnih točaka, itd. Treba poštivati redoslijed izvršavanja operacija čišćenja i biti oprezan prilikom zadavanja tolerancije. (Lapaine, Vučetić, Tutić, 2001) 6.2.2. Kartografska generalizacija Kartografska generalizacija je uopćavanje sadržaja karte prilagođeno mjerilu i (ili) svrsi karte. Umanjivanjem mjerila karte smanjuje se i površina crteža koji predstavlja određeno područje, a s njim i mogućnost jasnog i preglednog grafičkog izlaganja. Zato se problem kartografske generalizacije javlja kad treba izraditi novu geografsku kartu na osnovu neke druge krupnijeg mjerila-izvorne, konkretno na osnovu baze slobodnih podataka dostupnih na internetu. Kartografskom generalizacijom stvara se novi, sažetiji prikaz geografskog stanja određenog područja. Čimbenici koji utječu na generalizaciju su mjerilo karte, minimalne veličine, značajke krajolika i namjena karte. Mjerilo karte ima presudan utjecaj na stupanj generalizacije, jer se smanjivanjem mjerila smanjuje prostor za prikaz određenog dijela Zemljine površine, a time i mogućnost točnog i detaljnog unošenja sadržaja. Minimalne veličine su veličine ispod kojih se neki grafički element po obliku i veličini ne može razmatrati. Značajke krajolika imaju također određen utjecaj na stupanj generalizacije. Npr. u predjelima bogatim vodom prikazat će se na karti manji postotak izvora nego u predjelima siromašnim vodom, gdje hidrografski objekti imaju mnogo veću važnost. Namjena karte može dovesti do bitnog ograničavanja u stupnju generalizacije ako je karta namijenjena za neke kartometrijske radove. Ako je karta namijenjena za neke kartometrijske radove, tada to dovodi do bitnog ograničavanja u stupnju generalizacije. U izradi tematskih karata, namjena karte postaje odlučujući čimbenik stupnja generalizacije. 37

Procesi kartografske generalizacije su izbor, pojednostavljenje, sažimanje, pomicanje i pretvorba metode prikaza. Izbor je najvažniji proces generalizacije, jer se u njemu određuje da li će neki objekt biti prikazan na karti ili ne. Izbor objekata možemo provoditi prema minimalnim veličinama, na osnovi broja objekata i prema važnosti objekta. Pojednostavljenje linijskih tokova zovemo izglađivanje ili glačanje linija, dok kod površinskih objekata govorimo o pojednostavljenu njihovih obrisa. Sažimanje je grafičko spajanje susjednih istovrsnih objekata, kad je razmak između njih manji od minimalnih veličina. U postupku sažimanja treba nastojati da izvorni oblik, veličina i razmaci između objekata budu očuvani usprkos smanjenju broja objekata. Pomicanje kao proces nastupa kada se neki objekti zbog njegove važnosti prikazuju na karti većim od običnog prikaza u mjerilu karte.u tom slučaju su svi objekti pomaknuti iz pravog položaja. Pretvorba metode prikaza dolazi u određenom trenutku kada smanjivamo mjerilo u prikazu objekata na karti. (Frančula 2004) Za svaki geografski podatak koji se unosi na kartu odlučuje se kojoj vrsti pripada i koje karakteristike opće, a koje posebne prirode treba pokazati na karti. Od mnogih detalja izvlače se oni koji će najbolje prikazati bitna geografska obilježja područja prikazivanja. Odrediti pravilan kriterij kartografske generalizacije predstavlja cilj lančanog niza ispitivanja, koji polazi od namjene karte. Poslije ispitivanja područja koje se prikazuje i fonda kartografskih izvora koji se posjeduje, prelazi se na ispitivanje mjerila. Zatim se vrši izbor i klasifikacija geografskih elemenata, pa slijedi ispitivanje praga čitljivosti karte i njemu odgovarajućih rješenja kartografskih znakova i signatura. Na kraju se ispituje grafičko opterećenje karte u vezi sa stupnjom generalizacije pojedinih geografskih elemenata i njihovih kategorija. Rezultati ispitivanja uspoređuju se sa zahtjevima namjene sve dok ne dođe do zadovoljavajućih rješenja svih navedenih faktora. Na slici ispod dan je primjer generalizacije obalne linije. Podaci OpenStreetMap-a su detaljni do te mjere da prikazuju svako malo pristanište za plovila, što za svrhu školske karte nije potrebno. Zato je provedena generalizacija, konkretno u ovom slučaju procesom pojednostavljenja. 38

Slika 9: Obalna crta-prije i poslije generalizacije 6.2.3. Uređivanje rasterskih podataka Digitalni model reljefa DMR(engl. Digital Elevation Model DEM) predstavlja skup točaka na površini Zemlje čije su prostorne koordinate pogodne za računalnu obradu. Uređivanje rasterskih podataka napravljeno je u GRASS-u. Nakon što su podaci usklađeni prema obalnoj crti kopna i otoka, izrađena je vlastita hispometrijska skala boja. Hipsometrijska skala boja je skala boja sastavljena po određenim načelima, od više boja i njihovih nijansa kojima se prikazuju visinski odnosi zemljišnih oblika. Zelene i žućkaste nijanse odgovaraju kopnu pri niskim visinama, dok oker, smeđe i sive boje označavaju kopnena područja pri većim visinama. Slika 10 : Visinska hipsometrijska skala boja 39

Ovisno o mjerilu mijenja se detaljnost prikaza reljefa. Tako je za mjerilo do 1000000 prilagođena jedna razina detaljnosti reljefa, a za krupnije mjerilo od toga druga razina, s tim da je rasterska slika podijeljena na 4 dijela koji zajedno čine prikazano područje karte. 6.3. Postavljanje podataka na web i uređivanje prikaza Pri izradi karte, najvažnije je omogućiti što lakše snalaženje krajnjem korisniku, kojem je karta i namijenjena. To se postiže korištenjem različitih tehnika kako bi se na karti ono što je važno istaknulo i naglasilo. Posebna pažnja pridodaje se grafičkim varijablama i njihovim varijacijama, boji i kartografskim vizualizacijama. Zadatak kartografa je takav da navedene elemente uskladi na način da karta bude estetski privlačna, zanimljivo dizajnirana, ali uz to jasna, čitljiva i pregledna. Nakon što su podaci prikupljeni i uređeni uslijedilo je postavljanje podataka na web i uređivanje prikaza objekata na webu. Za izradbu kartografskih prikaza izabran je MapServer koji posjeduje široki raspon mogućnosti za prikaz objekata. MapServer čita različite formate vektorskih i rasterskih podataka koji su pohranjeni u samim *.shp datotekama ili u bazi podataka PostgreSQL s proširenjem PostGIS. Glavni zadatak MapServera je kreiranje karte iz podataka. Na karti su prikazani svi pripremljeni općegeografski objekti u slojevima prema vrsti objekta. Svakim klikom po karti stvara se nova karta i upotrebljava samo jednom, što dovodi do toga da se na disku (tmp file) stvara jako puno rasterskih slika. Slika 11 : Korisničko sučelje 40

Korisničko sučelje (slika 11) je jednostavno i omogućuje pregledavanje karte pomoću operacija povećanja, umanjenja ili pomicanja područja prikaza. Kada korisnik pomiče ili povećava/umanjuje područje prikaza, mjesto gdje je kliknuo mišem postaje novo središte karte. Na karti korisnik može odabrati količinu informacija iz baze podataka koja će, u određenom trenutku, biti prikazana na zaslonu monitora. Korisnik, dakle, ima punu kontrolu odabira informacija, jer se one nalaze spremljene u slojevima. MapServer omogućuje i generiranje grafičkog mjerila, referentne karte kao i tumača znakova. Višak informacija može odvući pažnju, zato je važno pravilno uravnotežiti količinu informacija koja se prikazuje. Pojedini slojevi se javljaju tek sa određenim mjerilom gdje je njihov prikaz poželjan ili se prikazaju samo u nekim rasponima mjerila. MapServer posjeduje brojne mogućnosti za bolji i pregledniji kartografski prikaz. Pomoću atributa unutar slojeva moguće je obavljati izbor objekata na temelju vrijednosti nekog atributa. Npr. u prvom dostupnom mjerilu karte prikazani su samo gradovi sa brojem stanovnika većim od 50 000. Svakim sljedećim povećavanjem prikazuje se po određenom kriteriju veći broj gradova. 6.3.1.Kartografski znakovi Na temelju zapisa u map datoteci podaci se iscrtavaju na kartu zadanim kartografskim znakovima. Za svaki objekt osmišljen je kartografski znak (linijska signatura boja, stil, debljina linije). Slika 12 : Tumač znakova 41

Točkasti objekti najčešće se prikazuju signaturom. Ona može biti zadana vektorski ili rasterskom sličicom. Za naselja je u ovom slučaju upotrebljena vektorska signatura. Linijski objekti mogu se prikazivati na različite načine, u raznim širinama, bojama, a moguć je i složeni prikaz linije kombinirajući sve te karakteristike. Za državnu granicu u kartografskom prikazu primijenjen je grafički element linija, odnosno linijska signatura. Prirodni i izgrađeni vodeni objekti prikazuju se na kartama svojim tlocrtima ili svedeni na objektne linije ili objektne točke, s pridruženim signaturama. Za prometnice se u kartografskom prikazu također primjenjuje grafički element linija, odnosno linijska signatura. Osmišljeni su različiti kartografski znakovi za ceste. Na slici 13 možemo tako vidjeti različite signature za vrste cesta: autoceste, državne ceste, županijske ceste i željeznice. Slika 13 : Prikaz linijske signature prometnica Kartografski znakovi i uvjeti prikaza nekog objekta na karti mogu se zadati kao funkcija mjerila karte, što je od posebne važnosti. 6.3.2. Smještaj imena Karta bez teksta ima vrlo ograničenu vrijednost za korisnika. Imena na karti otkrivaju gdje se nešto nalazi, što je i glavna svrha karte. Izbor geografskih naziva kao i drugih slovnih i brojnih oznaka predstavlja vid kartografske generalizacije koji ima svoju problematiku. Uvijek postoji opasnost da se karta pretrpa nepotrebnim nazivima ili brojkama, a i druga da se osiromaši. Naći pravu mjeru popunjavanja karte ovim tako važnim elementom je veoma 42

bitno. Geografski nazivi znatno doprinose općoj kvaliteti karte, ali prekobrojni nazivi štete preglednosti, sijeku druge elemente karte i smetaju boljem uočavanju i isticanju važnijih naziva. Pri smještaju imena na kartu treba voditi računa o ovim činjenicama: Imena na karti nalaze se u okruženju ostalog sadržaja karte, ali i pored toga moraju biti lako čitljiva i međusobno uočljivo različita. Mora biti lako uočljivo na koje se objekte imena odnose. Treba izbjegavati da imena presijecaju ili prekrivaju elemente ostalog sadržaja karte. Imena trebaju pomoći u uočavanju položaja, pružanja i važnosti pojedinih objekata. Postoje tri vrste smještaja imena: položajni smještaj za objekte koji se prikazuju točkom, linearni smještaj za objekte i pojmove s linearnim pružanjem, površinski ili arealni smještaj za objekte i pojmove sa površinskim rasprostiranjem Položajni smještaj odnosi se i na objekte kod kojih se ime ne može smjestiti unutar objekta, npr. naselja prikazanog konturom ili znakovima za zgrade. Ako na karti ima slobodnog prostora, najbolje je ime staviti desno i malo iznad znaka. Npr. na ovoj karti Hrvatske tako su postavljena imena gradova, kao što se može vidjeti na slici 14. Slika 14 : Položajni smještaj imena gradova Kod linearnog smještaja ime se prilagođava pružanju objekata. Linearni smještaj se upotrebljava za imena rijeka, cesta i sl. Ime se smješta uz rijeku i prilagođava se njenom pruženju. 43

Kod površinskog smještaja ime se postavlja unutar objekta i svojim pružanjem treba što je moguće više ukazivati na oblik i rasprostiranje objekta. Površinski smještaj imena upotrebljava se za imena brda, gora, planina, jezera, mora, otoka i sl. Područje mora biti toliko veliko da se ime može u njega smjestiti. (Frančula 2004) O mjerilu karte ovisi hoćemo li za ime objekta primijeniti položajni ili površinski smještaj. MapServer ima funkciju koja smješta imena na način da se oni ne preklapaju, ali radi toga u nekim slučajevima se neki bitniji nazivi ne prikažu zbog nedostatka prostora. Primjer toga možemo vidjeti na slici 15. Za grad Sesvete (44 914 stanovnika) nije stavljena oznaka iako ima puno više stanovnika nego Dugo Selo (8 880 stanovnika) ili Zaprešić (17 538 stanovnika) za koje je stavljena oznaka. Slika 15 : Nedostaci prilikom smještaja imena 44

6.4. Ograničenja i nedostaci Izrada atlasa nije izvedena kako je prvotno zamišljeno radi nedostatka vremena, ali je trenutni produkt zadovoljavajući. Napravljena je školska web karta Hrvatske. Pripremajući podatke utrošeno je puno više vremena nego što je planirano, a ponajviše na generalizaciju i brisanje viška podataka. Podaci nađeni u bazi podataka OpenStreetMap-a su jako detaljni i osim izabranog područja neke države daju podatke i za susjedne zemlje tako da je uvijek dolazilo do preklapanja i viška podataka. Na slici 16 možemo primijetiti početno stanje podataka za administrativne granice iz baze podataka OpenStreetMap-a učitano u Quantum GIS. Osim očitog viška podataka, na nekim mjestima je vidljiv manjak podataka, kao i greške. Slika 16 : Administrativne granice iz baze podataka OpenStreetMap-a Prilikom pripreme podataka uočeni su i poneki nedostaci koji su umanjili kvalitetu same karte. Svi podaci koji su bili potrebni za izradu nisu se mogli naći sa istog izvora što je rezultiralo neusklađenosti pojedinih podataka. To najviše možemo primjetiti na primjeru rijeka (DIVA-GIS podaci) i reljefa (SRTM 90 m Digital Elevation Data) koji su preuzeti sa različitih izvora. 45

Hidrografska mreža predstavlja geografski kostur karte na koji se oslanjaju ostali elementi i naročito je važno prilikom generalizacije sačuvati prirodnu vezu hidrografije i reljefa. Usuglašavati oblike jednog i drugog elementa je u ovom slučaju bilo malo teže. Slika 17 : Primjer neusklađenosti podataka Upravo radi usuglašavanja podataka iz različitih izvora narušen je početni stav s kojim se krenilo u izradu karte, a to je kvaliteta podataka. U podacima se nalaze brojne pogreške. Nekih od njih smo svjesni, a vjerojatno postoje još mnoge koje nisu uočene. Kreiranje vjerodostojne karte sa slobodnim podacima dostupnim na internetu je veoma težak zadatak, a možda i nemoguć. 46