HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Šemso KADRIĆ (CH/02/12468) i "GMC INŽENJERING" d.o.o. SARAJEVO, Goran ŽAGOVEC (CH/03/15129) protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 7. septembra 2005. godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Hatidža HADŽIOSMANOVIĆ, član Gosp. Jovo ROSIĆ, član Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru 2003. i januaru 2005. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa čl. VIII(2)(c) i XI Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz 2005. godine, kao i pravilom 21. stav 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:
I. UVOD 1. Predmetne prijave se odnose na zahtjeve podnosilaca da ostvare svoja potraživanja prema Federalnom ministarstvu odbrane, nastala za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, koja su utvrđena pravosnažnim i izvršnim odlukama sudova i nadležnih organa uprave. 2. Armija Republike Bosne i Hercegovine je u toku 1992. i 1994. godine izuzela i preuzela na korištenje motorna vozila i druga materijalna sredstva kojima su podnosioci prijava obavljali samostalne privredne djelatnosti. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred nadležnim upravnim i sudskim instancama, radi ostvarenja ratnih potraživanja. Nadležni sudovi i organi uprave su donijeli pravosnažne odluke kojima su utvrđena ratna potraživanja podnosilaca prijava, međutim, postupci izvršenja su obustavljeni, tako da podnosioci prijava do danas nisu na osnovu izvršnih odluka ostvarili svoje potraživanje. 3. Federacija Bosne i Hercegovine je usvojila zakone radi rješavanja vladinih obaveza po osnovu posljedica rata (ratna šteta). Zakonom o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 39/98) su privremeno obustavljena od izvršenja sva potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastala za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Istim Zakonom je utvrđeno da će izvršenje presuda i upravnih akata za ratna potraživanja početi istekom roka od tri godine od dana stupanja ovog Zakona na snagu. Međutim, naknadno su Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 43/01), ratna potraživanja ograničena na ona za: mobilizirana ili ustupljena materijalno-tehnička sredstva i opremu; isporuku materijala, proizvoda i roba i pružanje usluga za potrebe odbrane; ustupljena finansijska sredstva u skladu sa zakonom ili drugim propisima, te potraživanja po drugim osnovama za potrebe odbrane (član 3). Također, ovim Zakonom je predviđen otpis kamate na ova potraživanja i zagovarano je usvajanje zakona o javnom dugu. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 8. aprila 2002. godine, usvojila Uredbu o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 17/02 i 34/02), kojom je propisan način utvrđivanja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine, nastao za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane, evidentiranje obaveza Federacije po tom osnovu, te postupak realizacije potraživanja pravnih i fizičkih lica, kao i druge aktivnosti koje se odnose na postupak pretvaranja navedenih potraživanja u javni dug. Kao javni dug Federacije u smislu ove Uredbe, utvrđena su i gore navedena potraživanja iz člana 3. Zakona o ratnim potraživanjima nastala u periodu od 8. aprila 1992. do 23. decembra 1996. godine. 4. Federacija Bosne i Hercegovine je 16. februara 2004. godine usvojila Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04), kojim se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina. Članom 3. ovog Zakona je propisano da će se isti primjenjivati do donošenja zakona kojim će biti reguliran način izmirenja obveza iz izvršnih odluka, a najkasnije do 31. maja 2004. godine. 5. Na tragu novih rješenja, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je 20. novembra 2004. godine usvojio Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 66/04). Novim zakonom Federacija Bosne i Hercegovine je utvrdila da će se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga prema fizičkim i pravnim licima izvršiti na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da se unutrašnji dug, između ostalog, odnosi i na obaveze za potraživanja nastala u toku rata ili tokom neposredne ratne 2
opasnosti, kao materijalne i nematerijalne štete, nastale u periodu između 18. septembra 1991. i 23. decembra 1996. godine. Zakon o unutrašnjem dugu predviđa mogućnost izmirenja ratnih potraživanja putem obveznica čiju emisiju vrši vlada, a koje ne akumuliraju kamate i dospijevaju za 50 godina nakon grejs perioda od 40 godina. Nadalje, zakonom se postavlja gornja granica ukupnih obaveza od 900 miliona KM i ovlašćuje srazmjerno umanjenje u iznosu kompenzacionih isplata za svaku obavezu koja prelazi propisani iznos. 6. Predmetne prijave postavljaju pitanja u vezi sa članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. ČINJENICE A. Činjenice u pojedinačnim predmetima 1. Predmet broj CH/02/12468, Šemso KADRIĆ protiv Federacije Bosne i Hercegovine 7. Šemso Kadrić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), iz Zavidovića, podnio je prijavu Domu protiv tužene strane Federacije Bosne i Hercegovine zbog neizvršenja Sporazuma o naknadi štete nastale oštećenjem ili uništenjem materijalnog sredstva izuzetog za potrebe odbrane, broj: 17-11- 02-73/96-84, od 7. decembra 1999. godine, presude Općinskog suda u Zavidovićima, broj: P. 338/99, od 19. jula 2001. godine i rješenja Odjela za odbranu Zavidovići, Up-1 broj: 19-11-04-49-1-222/03, od 23. maja 2003. godine, kojima se Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane obvezuje da podnosiocu prijave isplati naknadu štete za oštećenje izuzetog motornog vozila, sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos, troškove parničnog postupka i naknadu za korištenje vozila za potrebe odbrane. 8. Podnosilac prijave je invalidski penzioner i samohrani otac dvoje djece. Prije izbijanja oružanih sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, podnosilac prijave je obavljao samostalnu autoprevozničku djelatnost koja je bila jedini izvor prihoda za njegovu četvoročlanu porodicu. 9. Opštinski sekretarijat odbrane, opština Zavidovići (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) je donio naredbu, broj: 01-87-934/94, od 7. decembra 1994. godine, kojom se podnosiocu prijave naređuje da svoje prevozno sredstvo Kombi VW XL 105 preda korisniku BVP VJ 5663 na privremeno korištenje za vrijeme ratnog stanja. Potvrdom Sekretarijata, broj: 05/1-1-4-13, od 6. januara 1996. godine, potvrđuje se da je podnosiocu prijave vraćeno motorno vozilo Kombi VW XL 105, u oštećenom stanju. U prilogu potvrde je zapisnik o stanju vozila na dan 29. decembar 1995. godine, u kojem se konstatuje da su motor vozila i sistem za upravljanje neispravni. a) Sudski postupak po tužbi podnosioca prijave radi naknade štete 10. Podnosilac prijave je 17. septembra 1999. godine Općinskom sudu u Zavidovićima podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, radi naknade štete. Podnosilac prijave je postavio tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete za oštećenje izuzetog motornog vozila u iznosu od 7.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM) i za naknadu izgubljene zarade u iznosu od 7.000 KM. 11. Podnosilac prijave i Federalno ministarstvo odbrane, Odjel za odbranu Zavidovići (u daljnjem tekstu: Odjel za odbranu) su 7. decembra 1999. godine potpisali Sporazum, broj: 17-11- 02-73/96-84, o naknadi štete nastale oštećenjem ili uništenjem materijalnog sredstva izuzetog za potrebe odbrane (u daljnjem tekstu: Sporazum) u iznosu od 3.733 KM. U Sporazumu se navodi da će se naknada za oštećenje oduzetog motornog vozila isplatiti podnosiocu prijave u roku od 30 dana kada se za ovu namjenu obezbijede sredstva u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine. 3
12. Općinski sud u Zavidovićima je donio presudu, broj: P.338/99, od 19. jula 2001. godine, kojom se tužena Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, obavezuje da podnosiocu prijave isplati iznos od 3.733 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 23. decembra 1999. godine do dana isplate glavnog duga, kao i troškove sudskog postupka, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tačkom dva dispozitiva se odbacuje dio tužbenog zahtjeva za naknadu izgubljene dobiti, odnosno naknadu za korištenje izuzetog motornog vozila za potrebe oružanih snaga. U obrazloženju presude Općinski sud se poziva na Uredbu o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane kojom je propisano da u roku od 15 dana od dana zaključenja Sporazuma postoji obaveza na plaćanje naknade za sredstvo izuzeto za potrebe odbrane, tako da vlasnik izuzetog sredstva u slučaju neplaćanja štete u propisanom roku, može podnijeti sudu zahtjev za naknadu štete. U dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu izgubljene dobiti, Općinski sud se oglasio apsolutno nenadležnim, na osnovu Uredbe prema kojoj se ova naknada utvrđuje u upravnom postupku kao naknada za korištenje stvari za potrebe odbrane (vidi tačku 45. ove Odluke). 13. Podnosilac prijave je 24. oktobra 2001. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda u dijelu u kojem je odbačen dio njegovog tužbenog zahtjeva. Također, Federalno pravobranilaštvo je podnijelo žalbu protiv prvostepene presude. 14. Kantonalni sud u Zenici je donio presudu, broj: Gž-1233/01, od 13. februara 2002. godine, kojom se djelimično uvažava žalba Federalnog pravobranilaštva tako da se izreka prvostepene presude preinačava i dužnik se obavezuje samo na isplatu zakonske kamate na iznos od 3.733 KM, počev od 23. decembra 1999. godine do isplate. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi da je Sporazumom od 7. decembra 1999. godine utvrđeno da se podnosiocu prijave isplati iznos od 3.733 KM kao naknada za oštećenje izuzetog vozila, tako da je dovoljno da mu se u postupku pred sudom dodijeli samo zakonska kamata na taj iznos. Kantonalni sud je odbio žalbu podnosioca prijave u dijelu u kojem se žalio zbog odbacivanja dijela tužbenog zahtjeva. Presudu Kantonalnog suda podnosilac prijave je primio 21. januara 2003. godine. 15. Podnosilac prijave je 18. marta 2003. godine Općinskom sudu u Zavidovićima podnio prijedlog za izvršenje presude od 19. jula 2001. godine i Sporazuma od 7. decembra 1999. godine. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju, broj: I.207/03, od 16. aprila 2003. godine, kojim je u cijelosti usvojio prijedlog za izvršenje. Federalno pravobranilaštvo je izjavilo prigovor protiv rješenja o izvršenju. Općinski sud u Zavidovićima je donio rješenje, broj: I.207/03, od 3. oktobra 2003. godine, kojim se prigovor usvaja, izvršenje se obustavlja u cijelosti i provedene izvršne radnje se ukidaju. U obrazloženju rješenja Općinski sud navodi da je nenadležan za postupanje, jer je Zakonom o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, propisano da se sva potraživanja pravnih i fizičkih lica, nastala tokom rata i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane prema Federaciji Bosne i Hercegovine i Federalnom ministarstvu odbrane, obustavljaju od izvršenja do obezbjeđenja izvora novčanih sredstava za realizaciju istih i postaju javni dug Federacije Bosne i Hercegovine, te se mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija za utvrđivanje i realizaciju potraživanja). 16. Podnosilac prijave je 16. oktobra 2003. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 3. oktobra 2003. godine. Kantonalni sud je rješenjem, broj: Gž. 298/04, od 28. jula 2004. godine, odbio žalbu i potvrdio rješenje kojim je obustavljen postupak izvršenja. b) Upravni postupak po zahtjevu podnosioca prijave 17. Podnosilac prijave je Odjelu za odbranu podnio zahtjev za naknadu za oštećenje izuzetog motornog vozila i za korištenje vozila za potrebe odbrane. 18. Odjel za odbranu je donio rješenje, Up-1 broj: 19-11-04-49-1-222/03, od 16. maja 2003. godine, kojim se podnosiocu prijave utvrđuje naknada u iznosu od 3.600 KM za korištenje 4
motornog vozila za potrebe odbrane. Rješenje je postalo izvršno 21. jula 2003. godine. Podnosilac prijave je utvrđeno potraživanje prijavio Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja u zakonskom roku od 60 dana od dana izvršnosti, tj. 28. jula 2003. godine. 19. Podnosilac prijave se više puta obraćao Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja sa zahtjevom za ostvarenje cjelokupnog potraživanja. Federalno ministarstvo finansija je odgovorilo podnosiocu prijave pismenim dopisom, broj: 03-14-6669/03, od 11. septembra 2003. godine, da je njegovo potraživanje evidentirano i da će nakon detaljnog analiziranja biti uključeno u javni dug. c) Postupak pred sudom protiv podnosioca prijave, radi naplate sudske takse 20. Općinski sud u Zavidovićima je, inter alia, presudom od 19. jula 2001. godine, obavezao tuženu stranu Federaciju Bosne i Hercegovine da podnosiocu prijave naknadi troškove postupka u iznosu od 477,2 KM. U obrazloženju presude Općinski sud je utvrdio da ukupni troškovi parničnog postupka iznose 1.790 KM, i to računajući: sudske takse na tužbu i presudu od po 265 KM (taksena osnovica 14.000 KM), što ukupno iznosi 530 KM, zatim, troškovi advokata podnosioca prijave, za sedam ročišta po 60 bodova, što po Advokatskoj tarifi za svako ročište iznosi 180 KM, a ukupno 1.260 KM. Međutim, sud izričito navodi da neće priznati podnosiocu prijave putne troškove njegovog advokata iz Zenice "s obzirom da u sjedištu ovog suda postoje dva registrovana advokata koji imaju vidno obilježene advokatske kancelarije u centru grada [...]". S obzirom da je podnosilac prijave postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 14.000 KM, a dosuđeno mu je 3.733 KM, utvrđeno je da je sa tužbenim zahtjevom uspio u procentu od 26,66 %, tako da su mu dodijeljeni i troškovi parničnog postupka prema procentualnom uspjehu ostvarenom u parnici. 21. Općinski sud je pisanim nalogom od 20. juna 2001. godine pozvao podnosioca prijave da u parničnom postupku, broj P.338/99, uplati sudsku taksu na tužbu u iznosu od 265 KM, zatim je dopisima od 16. januara i 21. marta 2003. godine pozvan da uplati sudsku taksu na presudu i žalbu, u iznosu od 427 KM. Podnosilac prijave je u cijelosti uplatio iznos od 265 KM na ime sudske takse na tužbu, te dio sudske takse na presudu i žalbu, u iznosu od 60 KM za I i II ratu. 22. Općinski sud je pismenim dopisima od 16. maja 2003. godine pozvao podnosioca prijave da uplati sudsku taksu u iznosu od 146, 6 KM, u izvršnom postupku broj: I.207/03. 23. Općinski sud u Zavidovićima je 31. marta 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu naloga za plaćanje sudske takse, broj: P.338/99, od 16. januara 2003. godine, radi naplate sudske takse na presudu i žalbu, u ukupnom iznosu od 357 KM. Općinski sud je 13. aprila 2005. godine odredio predloženo izvršenje, stavljajući otisak štambilja na poleđini prijedloga za izvršenje. 2. Predmet broj CH/03/15129, "GMC Inženjering" d.o.o. Sarajevo, Goran ŽAGOVEC protiv Federacije Bosne i Hercegovine 24. Podnosioci prijave, privredno društvo "GMC Inženjering" d.o.o. Sarajevo i vlasnik i direktor društva, Goran Žagovec, svi zastupani po punomoćniku gosp. Nikici Gržiću, advokatu iz Sarajeva, podnijeli su 30. decembra 2003. godine prijavu Domu, zbog neizvršavanja pravosnažne presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj: PS-307/97, od 22. jula 1999. godine. 25. Specijalna jedinica Armije Bosne i Hercegovine i Vojna policija Armije Bosne i Hercegovine su 1992. godine izuzele radi korištenja motorna vozila, strojeve i druga materijalna sredstva (u daljnjem tekstu: materijalna sredstva) privrednog društva "GMC Inženjering" d.o.o. Sarajevo iz poslovnog objekta u ulici Put života broj 16 (bivša Kreševačka broj 1) u Sarajevu. 26. Podnosilac prijave je 4. decembra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane i Armije Bosne i Hercegovine, radi naknade štete za izuzeta materijalna sredstva u iznosu od 1.944.346,1 DEM, sa zakonskim zateznim kamatama. 5
27. Općinski sud u Sarajevu je donio presudu, broj: PS-307/97 od 22. jula 1999. godine, kojom je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, obvezano da podnosiocu prijave naknadi štetu u iznosu od 1.873.818 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. decembra 1997. godine do dana isplate i naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.500 KM. Podnosilac prijave je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva. Podnosilac prijave i Federalno ministarstvo odbrane su podnijeli žalbu protiv presude od 22. jula 1999. godine. 28. Kantonalni sud u Sarajevu je donio presudu, broj: Pž-102/00, od 26. oktobra 2000. godine, kojom se žalbe odbijaju i prvostepena presuda potvrđuje. 29. Podnosilac prijave je 15. maja 2001. godine podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude od 22. jula 1999. godine. Općinski sud I u Sarajevu je 21. maja 2001. godine donio rješenje o izvršenju, broj I-IP:1077/01, u kojem se navodi da sud određuje predloženo izvršenje, ali da se sprovođenje izvršenja u predmetnoj pravnoj stvari odlaže, do isteka roka određenog članom 1. stav 2. Zakona o privremenoj obustavi (vidi tačku 43. ove Oduke). 30. Općinski sud je 30. maja 2003. godine, van ročišta, donio rješenje, broj: IP-1077/01, kojim je sprovođenje rješenja o izvršenju od 21. maja 2001. godine, obustavljeno u skladu sa odredbama Zakona o privremenoj obustavi i Zakona o ratnim potraživanjima. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 31. Prijave su podnesene 27. novembra 2002. i 30. decembra 2003. godine i registrovane istog, odnosno sljedećeg dana od dana podnošenja. 32. Podnosilac prijave u predmetu CH/02/12468 je 12. novembra 2002. godine, 31. januara, 5, 10. i 20. februara, 20. marta, 7. aprila, 15. maja, 4. i 20. juna, 5. septembra, 6. i 27. oktobra i 1. decembra 2003. godine, zatim, 6. januara i 2. septembra 2004. godine, te 6. januara i 15. februara 2005. godine, dostavio Komisiji pisma urgencije sa dodatnim informacijama i dokumentima. Podnosioci prijave u predmetu CH/03/15129 su 29. aprila 2005. godine podnijeli urgenciju Komisiji. 33. Komisija je 18. marta, 20. maja i 2. augusta 2005. godine proslijedila prijave tuženim stranama Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, radi dostavljanja pisanih zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prema članu 6. Evropske konvencije i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 34. Komisija je 18. aprila i 30. maja 2005. godine zaprimila pisana zapažanja Federacije Bosne i Hercegovine. 35. Komisija je 29. aprila i 1. juna 2005. godine proslijedila podnosiocima prijava pisana zapažanja Federacije Bosne i Hercegovine. 36. Podnosioci prijava su 9. maja i 17. juna 2005. godine dostavili svoja pisana zapažanja u odgovoru. 37. Država Bosna i Hercegovina nije dostavila zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prijava. 38. Komisija je dopisom od 14. juna 2005. godine pozvala Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu da u postupku rješavanja pitanja ratnih potraživanja pred Komisijom učestvuje u svojstvu amicus curiae. Komisija je 27. jula 2005. godine primila mišljenje Ureda visokog predstavnika. 39. Mišljenje Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu je proslijeđeno tuženim stranama i podnosiocima prijava 28. i 29. jula 2005. godine. 6
40. U predmetu CH/02/12468, Komisija je 13. jula 2005. godine poslala Općinskom sudu u Zavidovićima dopis sa zahtjevom da dostavi cijeli spis P: 338/99 i primjerak Zakona o sudskim taksama Zeničko-dobojskog kantona. Općinski sud je 18. jula 2005. godine dostavio Komisiji traženi spis i Zakon. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 41. Uredba o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 19/92), u relevantnom dijelu glasi: Član 75. Član 76. Član 77. Ako ne postoji mogućnost da se jedinica oružanih snaga snadbije potrebnim sredstvima od preduzeća i drugih pravnih lica na način predviđen odredbama 64. do 74. ove uredbe, može se, izuzetno, snadbijevanje jedinica oružanih snaga vršiti i sredstvima građana. Pri određivanju sredstava i građana koji će davati sredstva mora se postupiti na način da se odrede oni građani za koje se utvrdi da raspolažu viškom sredstava koja prevazilaze potrebe njihovog života i života članova porodičnog domaćinstva za određeni vremenski period. [...]. Za dopremanje i korišćenje sredstava iz člana [...] i 75. ove uredbe koja se izuzimaju za potrebe korisnika sredstava, vlasnicima sredstava pripada naknada, u skladu sa ovom uredbom. Naknada za korišćenje sredstava iz [...].i 75. ove uredbe, koja pripadaju građanima, a izuzeta su za potrebe oružanih snaga i drugih korisnika, određuju se prema sljedećem: 1) Za građane koji datim sredstvima ostvaruju dohodak za život svoje porodice, pripada naknada u visini primanja koju bi ostvarili da su tim sredstvima vršili svoju djelatnost u vrijeme korišćenja sredstava od strane oružanih snaga i drugih korisnika sredstava u mjestu prebivališta, odnosno boravišta. Član 85. [...]. Visinu naknade [...].utvrđuje komisija od tri člana koju obrazuje opštinski sekretarijat koji je naredio izuzimanje sredstava. Naknada iz stava 1. utvrđuje se rješenjem. 42. Dana 23. maja 1993. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani ( Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, broj 11/93). U trenutku donošenja zvao se Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Uredbe sa zakonskom snagom o odbrani. 7
Član 9. ove Uredbe glasi: [...] U ratu, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja građani su dužni svoja materijalna sredstva koja su neophodna za potrebe oružanih snaga i druge potrebe odbrane predati nadležnom organu. Materijalna sredstva izuzimaju se privremeno, u trajanju koje je neophodno za potrebe odbrane i po prestanku tih potreba vraćaju se vlasniku. Vlasniku pripada pravo na naknadu za korištenje sredstava u visini koja se utvrđuje saglasno propisom Vlade kao i naknadu štete u slučaju oštećenja, uništenja ili gubitka stvari čija se visina određuje u skladu sa opštim propisima o naknadi štete. 43. Zakon o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, objavljen 15. oktobra 1998. godine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 39/98), u relevantnom dijelu glasi: Član 1. Član 2. Član 3. Ovim zakonom privremeno se obustavljaju od izvršenja potraživanja pravnih i fizičkih osoba prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Izvršenje presuda i upravnih akata za potraživanje iz stava 1. ovog člana, ukoliko se prije ne postigne poravnanje, počinje istekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Za vrijeme obustave izvršenja iz stava 2. ovog člana prestaju teći rokovi zastare prema vjerovniku. Obustavljanje izvršenja potraživanja iz člana 1. ovog zakona odnosi se na potraživanja koja su nastala na osnovu sljedećih propisa, i to: [...]. - Uredbe o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u Oružane snage i druge potrebe odbrane ( Službeni list RBiH", broj 19/92). Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije BiH. 44. Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/01), u relevantnom dijelu glasi: Član 1. Ovim zakonom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) uređuje se način utvrđivanja i ostvarivanja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema Federaciji, nastalih za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. 8
Član 3. Član 4. Član 6. Član 7. Pod potraživanjima, koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih lica, po slijedećim osnovama: - mobilisanih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme; [...] - i drugim osnovama za potrebe odbrane. Obaveze Federacije prema pravnim i fizičkim licima nastale za potrebe odbrane evidentirati će Federalno ministarstvo finansija [...], a na osnovu pravosnažnih sudskih presuda [...]. Potraživanja iz člana 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije. Do donošenja propisa iz člana 7. ovog zakona potraživanja iz stava 1. ovog člana neće se isplaćivati. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija, propisat će način utvrđivanja i realizacije javnog duga iz člana 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. [...]. 45. Uredba o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 17/02, 32/02 i 34/02), u relevantnom dijelu glasi: Član 1. Član 2. Ovom uredbom propisuje se način utvrđivanja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti za potrebe odbrane, evidentiranja obaveza Federacije po tom osnovu, te postupak realizacije potraživanja pravnih i fizičkih lica kao i druge aktivnosti koje se odnose na postupak pretvaranja navedenih potraživanja u javni dug. Javni dug Federacije u smislu ove uredbe su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 43/01) (u daljem tekstu: Zakon) nastala u periodu od 8.4.1992. godine do 23.12.1996. godine, i to: - mobilizovana i ustupljena materijalno tehnička sredstva i oprema; [...] 9
Član 3. Član 4. Član 6. Član 11. Član 12. - drugim osnovima za potrebe odbrane. Pravna i fizička lica koja imaju potraživanja prema Federaciji na osnovu člana 2. Zakona svoja potraživanja mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljem tekstu: Komisija). Komisiju imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uporedo sa usvajanjem Uredbe, a najkasnije u roku od sedam dana od dana usvajanja Uredbe, a sastavljena je od predstavnika Federalnog ministarstva finansija [...], Federalnog ministarstva odbrane [...], Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova [...], Federalnog pravobranilaštva i Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine. [...] [...]. [...] Stručne i administrativne poslove za potrebe Komisije obavljat će Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija. [...]. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija je dužno predložiti izvore novčanih sredstava za utvrđeni iznos javnog duga. U slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda [...], a koje se odnose na javni dug iz člana 3. Zakona, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji na nadležnost. [...]. 46. Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04) Član 1. Član 2. Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina. Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku, a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu: [...] 10
Član 3. - razne materijalne i nematerijalne štete; - potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti; [...]. Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona, a najkasnije do 31.05.2004. godine. [...]. 47. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 66/04) Član 1. Član 2. Član 3. Član 16. Član 17. Ovim Zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima [...], odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja. Ovim Zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). [...]. Unutrašnji dug Federacije iznosi 1.858,9 miliona KM [...], a čine ga: [...] - obaveze za potraživanja nastala u ratu ili tokom neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: ratna potraživanja), kao materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 900 miliona KM. [...] Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/04), primjenjuju se odredbe ovog Zakona. Ratna potraživanja iz člana 3. ovog Zakona su obaveze nastale u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1996. godine [...]. Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica. 11
Član 18. Član 19. Član 20. Član 21. Član 24. Kamata na ratna potraživanja otpisuje se. Federalni ministar pravde u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet će provedbene propise o načinu kojim će sudovi izvještavati Federalno ministarstvo pravde o ostvarenim pravima za nematerijalnu štetu. Prije izdavanja obveznica Vlada Federacije će, na prijedlog Federalnog ministarstva odbrane, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Federalnog ministarstva finansija, Federalnog ministarstva pravde i drugih nadležnih organa, izvršiti verifikovanje svih pojedinačnih ratnih potraživanja u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Federacija će izdati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja u vrijednosti glavnice do 900 miliona KM. Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 900 miliona KM, ne akumuliraju kamatu, imaju rok dospijeća koji ne prelazi 50 godina i isplaćivat će se u deset godišnjih rata počevši najkasnije devet godina prije krajnjeg datuma dospijeća. Obveznice za izmirenje obaveza [...] ratnih potraživanja su vrijednosni papiri koje izdaje u cjelosti ili djelimično Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije, ili Federacija (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri Federacije) prema posebnom propisu. Obveznice izdate za izmirenje obaveza za staru deviznu štednju i ratna potraživanja su utužive i prenosive i izdaju se i vode samo u elektronskoj formi. Svi uvjeti vezani za obveznice utvrđuju se odlukom Vlade Federacije i posebnim propisom. Za predračun obaveza na osnovu stare devizne štednje i ratnih potraživanja u KM koristi se srednji zvanični kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine koji važi na dan donošenja odluke Vlade Federacije o emisiji obveznica u smislu ovog Zakona. Obveznice izdate za izmirenje obaveza iz stava 2. ovog člana predstavljaju unutrašnji dug Federacije u skladu sa posebnim propisom. Federalno ministarstvo finansija upravljat će računima sa kojih se sredstva koja su položena mogu podizati u svrhu isplate obveznice. Federacija garantuje za obveznice izdate u skladu sa odredbama ovog Zakona za izmirenje unutrašnjeg duga. 12
Član 26. Vlada Federacije će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti podzakonske akte za utvrđivanje prioriteta među kategorijama obaveza za izmirenje potraživanja u skladu sa stavom 2. člana 7, članom 8. i članom 11. ovog Zakona. 48. Zakon o izvršnom postupku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91; "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 16/92 i 13/94), u relevantnom dijelu glasi: Član 2. Član 3. Član 8. Član 10. Član 18. Postupak izvršenja i postupak obezbjeđenja pokreću se na prijedlog povjerioca. [ ]. Izvršenje i obezbjeđenje određuje i sprovodi redovni sud. Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom drukčije određeno. Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (član 48). Žalba i prigovor se izjavljuju u roku od osam dana od dana dostavljanja prvostepenog rješenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba. Žalba i prigovor ne odlažu izvršenje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Odluka donesena po žalbi je pravosnažna. Protiv zaključka nema mjesta pravnom lijeku. U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno. Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Sudska odluka ili odluka donesena u prekršajnom postupku izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje dužnikove obaveze. [ ]. 13
49. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 32/03), stupio na snagu 19. jula 2003. godine. Član 5. Član 12. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Pravni lijekovi [...] (2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno. (3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje. (4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena. (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. [...]. 50. Zakon o sudskim taksama Zeničko-dobojskog kantona, koji je Skupština Zeničkodobojskog kantona usvojila na svojoj sjednici održanoj 12. decembra 1996. godine, sa izmjenama i dopunama ("Službeni glasnik Zeničko-dobojskog kantona", broj 11/98) primijenjen je u slučaju podnosioca prijave u predmetu CH/02/12468 i u svom relevantnom dijelu glasi: Član 3. Član 4. Takseni obveznik je lice po čijem prijedlogu ili u čijem interesu se preduzimaju radnje predviđene ovim Zakonom. Za podneske i zapisnike koji zamjenjuju podneske, takseni obveznik je lice koje podnosi, odnosno lice po čijem se zahtjevu zapisnik sastavlja. Za odluke suda prvog stepena takseni obveznik je tužilac odnosno predlagač [...] [...] Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, taksena obaveza nastaje: 14
Član 5. Član 10. 1) za podneske u trenutku kada se predaje, a za podneske date na zapisnik kada je zapisnik završen, 2) za sudske odluke kada se objavljuju, a ako stranka nije prisutna objavljivanju ili ako odluka nije objavljena kada se stranci ili njenom zastupniku uruči prepis odluke, [...] Taksa se plaća u trenutku nastanka taksene obaveze, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Od plaćanja takse oslobođeni su: [...] 4. građani slabog imovnog stanja, Član 12. [...] Građani slabog imovnog stanja u smislu stava 1. tačka 4. ovog člana, smatra se lice koje se prema propisima općine na čijoj teritoriji ima prebivalište smatra licem slabog imovnog stanja. [...] Oslobađanje od plaćanja takse u parničnom postupku daje se primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 2/92 i 13/94). Po uslovima propisanim Zakonom o parničnom postupku daje se oslobađanje od plaćanja takse i u vanparničnom, izvršnom postupku [...] V. ŽALBENI NAVODI 51. Podnosilac prijave iz predmeta CH/02/12468 se žali na povredu svojih prava zbog neizvršenja Sporazuma, pravosnažne sudske odluke i upravnog rješenja, kojima je utvrđeno njegovo ratno potraživanje. On traži da mu se isplati ukupno 10.000 KM na ime naknade štete za oštećeno motorno vozilo i za izgubljenu dobit, te posebno da mu se isplati naknada materijalne štete za troškove postupaka pred nadležnim organima, uključujući troškove advokata, poštarinu, putne troškove na relaciji Zavidovići - Zenica, kopiranje dokumentacije i sl. Također, podnosilac prijave se žali da je neosnovano obvezan na plaćanje sudskih taksi u parničnom postupku u kojem je uspio sa dijelom tužbenog zahtjeva, te smatra da je visina troškova pogrešno ocijenjena. 52. Podnosilac prijave iz predmeta CH/03/15129 smatra da su neizvršavanjem pravosnažne presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj: PS-307/97, od 22. jula 1999. godine, povrijeđena njegova prava iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 15
VI. PODNESCI STRANA U POSTUPKU A. Bosna i Hercegovina 53. Tužena strana Bosna i Hercegovina nije dostavila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. B. Federacija Bosne i Hercegovine 54. U vezi sa činjenicama, Federacija Bosne i Hercegovine ne osporava činjenice u pojedinačnim predmetima. 55. Po pitanju prihvatljivosti prijave CH/02/12468, tužena strana u svojim zapažanjima navodi da Komisija nema nadležnost da ispituje provedeni sudski postupak u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, tako da ne može svojom ocjenom zamijeniti ocjenu domaćih sudova. Također, smatra da je prijava preuranjena, s obzirom da je podnesena 27. novembra 2002. godine, znatno prije nego što je podnosilac pred Općinskim sudom pokrenuo postupak izvršenja. U odnosu na prihvatljivost prijave CH/03/15129, tužena strana predlaže da se prijava proglasi neprihvatljivom, jer podnosilac prijave nije podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda, broj IP-1077/01 od 30. maja 2003. godine, "[d]akle [...] nije iscrpio navedeni efikasni pravni lijek, niti dokazao da bi bio neefikasan, a koji mu je bio na raspolaganju, prije obraćanja Domu [...]". 56. U pogledu merituma prijava, tužena strana smatra da niti u jednom segmentu nije povrijedila član 6. Evropske konvencije, s obzirom da je podnosilac prijave iz predmeta CH/02/12468 koristio i iskoristio sve raspoložive pravne lijekove, koji su rezultirali konačnom odlukom Kantonalnog suda u Zenici. Tužena strana prigovara da podnosilac prijave iz predmeta CH/03/15129 nije koristio efikasan pravni lijek, tako da Kantonalni sud u Sarajevu nije u tom pravcu ni mogao donijeti odluku, zbog čega se ne može dovesti u pitanje pravičnost postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. U odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tužena strana ističe da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine propisan poseban način izmirenja obaveza nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, tako da će podnosioci prijava biti obaviješteni o načinu, vremenu i mjestu izdavanja obveznica, radi ostvarenja svojih potraživanja u skladu sa relevantnim zakonskim propisima, u skladu sa standardima zaštite prava na imovinu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. C. Mišljenje amicus curiae Pravnog odjela Ureda Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu 57. Komisija je kao prvo značajno pitanje tražila od Ureda Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: OHR) da odgovori da li smatra da je isplata ratne štete isključiva odgovornost države ili samo entiteta i Brčko Distrikta ili svih zajedno, te kakve implikacije bi bile na ekonomsku stabilnost države Bosne i Hercegovine i njene administrativne jedinice ukoliko bi se za isplatu ratne štete predvidjela odgovornost države. OHR ističe da ni država ni Brčko Distrikt trenutno ne predviđaju odgovornost za ratne štete i nijedna vlada ne daje informacije o potraživanjima ili izvršenim presudama za ratne štete. U Federaciji Bosne i Hercegovine, poslijeratno zakonodavstvo, konkretno Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti je regulisao ovu problematiku u pravcu da se ograniči obim i iznos potraživanja po osnovu ratnih šteta koja su se mogla izvršiti u odnosu na Federaciju. Usvajanje lex specialis zakona Federacije Bosne i Hercegovine radi rješavanja vladinih obaveza po osnovu posljedica rata, kulminiralo je u 2004. godini donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine kojim su obuhvaćena sva potraživanja po osnovu ratnih šteta nastalih između 18. septembra 1991. i 23. decembra 1996. godine. U Republici Srpskoj, Narodna skupština je usvojila Zakon o utvrđivanju prava i naknadi materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (u vrijeme pisanja ovog mišljenja nije bio objavljen u Službenom glasniku), kojim se, inter alia, 16
predviđa vansudsko poravnanje zaostalih potraživanja i produženje roka za podnošenje prijava za određena potraživanja do februara 2007. godine Bitno je zapaziti da se, za razliku od relevantnog Zakona o potraživanjima po osnovu ratne štete Federacije, Zakon o privremenom odgađanju i zakoni o unutrašnjem dugu Republike Srpske, primjenjuju isključivo na potraživanja prema ovom entitetu a ne i na potraživanja prema općinama. 58. Prema tome, OHR je mišljenja da usljed jasno upadljivih razlika u zakonodavnim osnovama za potraživanja po osnovu ratnih šteta prisutnih između različitih jurisdikcija, uključujući i definicije, obim i mehanizme izmirenja, finansijsku odgovornost ne bi trebalo zajednički pripisivati između države, entiteta i Brčko Distrikta. OHR smatra da bi, radi osiguravanja u većoj mjeri jedinstvenog izmirenja na osnovu finansijske sposobnosti u svakom od entiteta, bilo primjerenije učvrstiti odgovornost na entitetskom nivou a ne na njima podređenim nivoima vlasti. 59. Uprkos tome, OHR priznaje da država još uvijek može snositi odgovornost da osigura da izmirenje potraživanja po osnovu ratne štete u svakom od entiteta bude u skladu sa ustavnim obavezama države da osigura vidove zaštite garantovane prema Evropskoj konvenciji, s obzirom da je Bosna i Hercegovina, na cijeloj teritoriji Države, dužna jamčiti zaštitu ljudskih prava, dok su entiteti, kao niže administrativne jedinice u sastavu Države, podređeni općoj dužnosti Države da se osigura usklađenost sa Evropskom konvencijom. Ta opća dužnost povlači za sobom i iziskuje državni sistem, za koji može biti potreban okvirni zakon na državnom nivou, kojim su standardizirani materijalni i proceduralni mehanizmi zaštite u izmirivanju ratnih šteta. OHR ističe da se takvim okvirnim zakonom ili usklađenim entitetskim zakonom moraju obraditi pitanja na koja je ukazao Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci o dopustivosti i meritumu, AP-288/03 Nevenka Lončar, Slavica Lončar i Jovica Lončar protiv Republike Srpske, od 17. decembra 2004. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Lončar) i u naknadnim odlukama po ovom pitanju. U ovom kontekstu, OHR smatra da bi za Komisiju moglo biti primjereno da dâ upute o neophodnosti državnog okvirnog zakona i svakog vida usklađivanja između entitetskih zakona. 60. Međutim, OHR ističe da bez obzira na to da li su država i entiteti odgovorni solidarno ili svako za sebe, implikacije za ekonomsku stabilnost zemlje su dalekosežne. OHR se poziva na mišljenje Međunarodnog monetarnog fonda (u daljnjem tekstu: MMF), na koje je već ukazao u svom amicus curiae mišljenju u Odluci o prihvatljivosti i meritumu Komisije, CH/98/375 i dr, Besarović i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 6. aprila 2005. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Besarović), da se zemlje čiji javni dug prelazi iznos od 50% njihovog bruto domaćeg proizvoda (u daljnjem tekstu: GDP) suočavaju s visokom opasnošću od pojave ekonomske krize. Priznavajući takav rizik, Bosna i Hercegovina, Brčko Distrikt i entiteti su zajednički odoborili Strateški plan za izmirenje javnih dugova kako bi se prestrukturirale kombinovane obaveze po neto sadašnjoj vrijednosti od 10% GDP-a za 2003. godinu ( Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 63/03 i Službeni glasnik Republike Srpske, broj 108/03). 61. U odnosu na pitanje procjene ratne štete u Bosni i Hercegovini i dijela koji otpada na materijalnu i posebno, na nematerijalnu štetu, OHR ističe da su procjene maksimalnog iznosa mogućih obaveza za potraživanja ratne štete, podnesena sudovima i upravnim organima, 900 miliona za Federaciju i 6 milijardi za Republiku Srpsku. OHR navodi da u Federaciji Bosne i Hercegovine pregled stanja u sudovima, iako još nije sasvim okončan, ukazuje da bi potraživanja za materijalnu štetu mogla dostići 350 miliona KM, a potraživanja po osnovu nematerijalne štete 50 miliona KM, što ukazuje na potencijalno smanjenje ukupnih obaveza za 500 miliona KM. Navodi da su se predsjednici svih kantonalnih sudova dogovorili da pripreme analizu na osnovu informacija raspoloživih u svojim sudovima. Međutim, navodi se da je u Republici Srpskoj situacija još neizvjesnija. Provobitna procjena je bila približno 6 milijardi KM za materijalne i nematerijalne štete. OHR ukazuje da je nesrazmjeran broj i obim potraživanja između entiteta očigledno neposredan rezultat različitih entitetskih propisa. 62. U odnosu na pitanje opravdanosti otpisa kamata prema članu 17. stav 2. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine, OHR ističe da 17
su potraživanja ratne štete i potraživanja po osnovu stare devizne štednje podudarna po tome što predstavljaju veliko opterećenje za državu i njene teritorijalne jedinice. Navodi da visina potencijalnog duga za potraživanja po osnovu ratne štete predstavlja sličan teret za javne finansije i stoga se javni interes u očuvanju makroekonomske stabilnosti otpisivanjem kamata na ova potraživanja na sličan način zadovoljava. OHR se u ovom dijelu poziva i na Odluku Besarović, te ističe da su kod obaveza za potraživanja po osnovu ratne štete, kao i kod stare devizne štednje, uključeni isti pomenuti ciljevi koji su priznati kao legitimni u Odluci Besarović, a to su oni "koji služe da se izvrši određena ekonomska reforma", te da bi prikladan standard kontrole trebao biti onaj koji se odnosi na kontrolu proizvoljnosti. OHR smatra pravičnim da se ustanovi da otpis kamata potpada pod nužno široko polje procjene organa vlasti koje uživaju države ugovornice pri definiranju složenih ekonomskih politika. 63. Komisija je, također, tražila od OHR-a da ocijeni opravdanost postojećeg zakonskog modaliteta isplate ratne štete, propisanog članom 20. Zakona o unutrašnjem dugu Federacije. OHR je ukazao na ukupne obaveze koje duguje Bosna i Hercegovina, kako unutrašnje tako i vanjske, u iznosu od 44 milijarde KM, ili što je približno četiri puta više od vrijednosti svih roba i usluga proizvedenih u Bosni i Hercegovini tokom 2002. godine. OHR ističe da taj dug za državu kao Bosna i Hercegovina, negativno utiče na njenu sposobnost da se razvija i osigura radna mjesta i javne službe za svoje građane, te da u slučaju kada neizmirena potraživanja prema vladi prijete da ugroze ekonomsku stabilnost i razvoj šireg poslovnog okruženja, domaći i strani investitori oklijevaju da investiraju u državu koja će možda morati da poveća poreze da bi platila dugove. Pored toga, navodi se da nepostojanje mehanizma za izmirenje državnih dugova ugrožava platnu disciplinu u državi i dovodi do gubitka povjerenja kod pozajmljivača kod razmatranja zahtjeva za kredit u državnom i privatnom sektoru. Ovim rizicima naglašava se potreba za prestrukturiranjem neizmirenih dugova i to na način koji je istovremeno pravedan prema potražiocima i fiskalno održiv, posebno isplatom duga u roku od nekoliko godina. 64. OHR ističe da je izvršeno uspješno prestrukturiranje vanjskog duga Bosne i Hercegovine u kasnim devedesetim godinama, što bi se moglo pokazati korisnim sredstvom rukovođenja pri ocjeni usklađenosti Zakona o unutrašnjem dugu Federacije sa Konvencijom. Naime, strani povjerioci su pristali da otpišu skoro 80% duga i postigli su sporazum po osnovu kojeg će Bosna i Hercegovina platiti ostatak neizmirenih obaveza od 4,4 milijarde KM, tokom višegodišnjeg perioda, s tim što će tokom određenih godina plaćati isključivo kamate na dijelove ovog duga. OHR smatra da su takvi djelimični otpisi na koje su povjerioci pristali u pogledu preostalog duga česta pojava i višegodišnje otplaćivanje preostalih unutrašnjih obaveza (tj. putem obveznica) predstavlja jedini modalitet koji omogućava odgovorno i održivo izmirenje dugova ovakvog obima. Navodi se da su Bosna i Hercegovina, entiteti i Brčko Distrikt vodili rasprave o prestrukturiranju unutrašnjeg duga, te da je utvrđeno da sve dok se ne bude mogao utvrditi iznos ukupnog duga, neophodan je određeni stepen fleksibilnosti u strukturiranju uslova obveznica, te da bi se osigurala održivost države i nižih administrativnih jedinica u njenom sastavu, domaći povjerioci i nosioci potraživanja će morati prihvatiti djelimičan otpis svojih potraživanja. 65. OHR se poziva i na mišljenje MMF-a da će se samo održivim izmirenjem domaćih potraživanja (po osnovu stare devizne štednje, ratne štete, neisplaćenih javnih dugova, privatizacijskih vaučera i drugih potraživanja prema vladi) izbjeći prevelik pritisak na budžet (tj. izbjeći će se stalno povećanje neto sadašnje vrijednosti - NSV odnosa javnog duga prema GDP). 1 Također, prema procjenama MMF-a, primarni fiskalni višak (fiskalni bilans umanjen za kamatu) od 1% GDP rezultira omjerom duga prema GDP-u od 10% izraženo kao neto sadašnja vrijednost. 66. OHR smatra da uz ključne elemente predloženog načina izmirenja koje je poništio Ustavni sud, odnosno Komisija, u predmetima Lončar i Besarović, trošak (u smislu neto sadašnje vrijednosti) podmirenja domaćih potraživanja je postao veoma nesiguran, što će najvjerovatnije 1 NSV je vrijednost toka budućih uplata (i glavnice i kamate) prenesena u sadašnjost i umanjena kako bi se prikazao oportunitetni trošak odgođenih plaćanja. 18