Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Velerija GALIĆ, član Gđa Seada PALAVRIĆ,

HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj Slavko PEJANOVIĆ protiv REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijeća od 7. juna 2006. godine, sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Miodrag PAJIĆ, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVIĆ, potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA, član Gđa Velerija GALIĆ, član Gđa Seada PALAVRIĆ, Gosp. Nedim ADEMOVIĆ, arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zaključeni u septembru 2003. i januaru 2005. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članom VIII(2)(d) Sporazuma, čl. 3. i 8. Sporazuma iz 2005. godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije:

I. UVOD 1. Podnosilac prijave se žali da nikad nisu otkrivena lica koja su upotrebom eksploziva oštetila njegovu kuću u Han Pijesku. Podnosilac prijave se, takođe, žali na sudsku odluku u krivičnom postupku protiv D.M, okrivljenom za ubistvo oca podnosioca prijave. 2. Podnosilac prijave smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na neometano uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Podnosilac prijave traži da se za njega i njegovu porodicu obezbijedi stan. Podnosilac prijave je, takođe, istaknuo zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka u ukupnom iznosu od 86.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). 3. Iz navoda podnosioca prijave proizilazi da prijava, također, pokreće pitanja u vezi sa članom 3. Evropske konvencije. II. ČINJENICE U PREDMETU 4. Činjenice koje su dolje iznijete proizilaze iz prijave i priložene dokumentacije. 5. Kuća podnosioca prijave u Han Pijesku je 20. septembra 1996. godine oštećena eksplozijom. Istražni sudija Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je izvršio uviđaj na licu mjesta i sastavio zapisnik o uviđaju, broj: Kri-36/96, od 20. septembra 1996. godine. U zapisniku o uviđaju je konstatovano da su na licu mjesta pronađeni štapini eksploziva, koji su po nalogu istražnog sudije uzeti od strane službenih lica Stanice javne bezbijednosti Han Pijesak i odneseni u istu. 6. Podnosilac prijave je podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca. Prema navodima podnosioca prijave, još uvijek nisu otkrivena lica koja su podmetnula eksplozivnu napravu pod predmetnu kuću. 7. Podnosilac prijave, dalje, navodi da se obraćao Osnovnom javnom tužilaštvu u Vlasenici, Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, Ministarstvu pravde Republike Srpske, Nezavisnoj pravosudnoj komisiji, Ured u Tuzli i Ombudsmenu Republike Srpske, kancelarija Foča. U dopisima upućenim navedenim organima, podnosilac prijave je ukazivao na lice za koje on sumnja da je podmetnulo eksplozivnu napravu, tražeći da se sprovede istraga. Inspektorat za unutrašnju kontrolu praćenje i zaštitu zakonitosti u radu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Inspektorat za unutrašnju kontrolu) je, dopisom od 6. oktobra 1998. godine, obavijestio podnosioca prijave da su izvršili smjenu lica koja su propustila da preduzmu zakonom propisane radnje, te naložili da se maksimalno angažuju operativni radnici na otkrivanju izvršioca krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivne naprave pod predmetnu kuću. 8. N.P, otac podnosioca prijave, ubijen je 5. oktobra 1996. godine. Osnovni sud je rješenjem, broj K-23/97, od 14. maja 1997. godine, izrekao okrivljenom D.M. zbog krivičnog djela ubistva N.P. iz člana 36. Krivičnog zakona Republike Srpske Posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96) mjeru bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Podnosilac prijave je podnio Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske incijativu za pokretanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv navedenog rješenja, međutim isti nije našao osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Podnosilac prijave se obraćao Visokom sudskom savjetu Republike Srpske, Visokom tužilačkom savjetu Republike Srpske i Nezavisnoj pravosudnoj komisiji, Uredu u Tuzli, žaleći se na krivični postupak vođen pred Osnovnim sudom protiv D.M. 2

9. Podnosilac prijave se, takođe, žali da mu Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) nije nikada donijela odluku "po zahtjevu za naknadu u nekretninama". Podnosilac prijave je 20. jula 2005. godine obavijestio Komisiju da je CRPC donijela odluku i dostavio istu. Odlukom CRPC, broj 485-100413-1/1, od 4. juna 2003. godine, potvrđuje se da je podnosilac prijave 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik nekretnina u Mrkaljima 2-Han Pijesak i porodične stambene zgrade izgrađene na toj parceli. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 10. Prijava je podnesena 15. novembra 2001. godine i registrovana istog dana. 11. Podnosilac prijave je 6. februara 2003. i 20. jula 2005. godine dostavljao Domu/Komisiji dodatne informacije i dokumentaciju. 12. Komisija je 23. januara 2006. godine proslijedila tuženoj strani prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapažanja. 13. Komisija je 9. februara 2006. godine zaprimila pisana zapažanja tužene strane. 14. Komisija je 15. februara 2006. godine proslijedila zapažanja o prihvatljivosti i meritumu tužene strane podnosiocu prijave. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 15. Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), koji je bio na snazi do 1. jula 2003. godine, kada je stupio na snagu novi Zakon o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 50/03 i 111/04), u relevantnom dijelu glasi: Član 17. Krivični postupak pokreće se po zahtjevu ovlaštenog tužioca. Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti ovlašteni tužilac je javni tužilac, a za djela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužilac je privatni tužilac. Ako javni tužilac nađe da nema osnova za pokretanje ili produženje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac pod uslovima određenim ovim zakonom. Član 18. Javni tužilac je dužan da preduzme krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Član 60. Kad javni tužilac nađe da nema osnova da preduzme gonjenje za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema osnova da preduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih saučesnika, dužan je da u roku od osam dana o tome obavijesti oštećenog i da ga uputi da može sam preduzeti gonjenje. Ovako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka usljed odustanka javnog tužioca od gonjenja. 3

Član 103. Imovinskopravni zahtjev koj je nastao usljed izvršenja krivičnog djela raspraviće se na prijedlog ovlaštenih lica u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak. Imovinskopravni zahtjev se može odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništaj određenog pravnog posla. Član 151. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutrašnjih poslova su dužni da preduzmu potrebne mjere da se pronađe učinilac krivičnog djela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i obezbijede tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti korisna za uspješno vođenje krivičnog postupka. Na osnovu prikupljenih obavještenja organ unutrašnjih poslova sastavlja krivičnu prijavu u kojoj navodi dokaze za koje je saznao pri prikupljanju obavještenja. U krivičnu prijavu se ne unosi sadržina izjava koje su pojedini građani dali pri prikupljanju obavještenja. Uz krivičnu prijavu dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka. Ako organi unutrašnjih poslova nakon podnošenja krivične prijave saznaju za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužni su da prikupe potrebna obavještenja i da izvještaj o tome, kao dopunu krivične prijave, dostave javnom tužiocu. Član 155. Kad je učinilac krivičnog djela nepoznat, javni tužilac može zatražiti da organ unutrašnjih poslova preduzme pojedine istražne radnje ako bi, s obzirom na okolnosti slučaja, bilo svrsishodno da se i prije pokretanja istrage preduzmu takve radnje. Ako javni tužilac smatra da pojedine istražne radnje treba da preduzme istražni sudija, ili ako treba izvršiti obdukciju ili ekshumaciju leša, predložiće istaržnom sudiji da preduzme te radnje. Ako se istražni sudija ne složi sa ovim prijedlogom, zatražiće da o tome odluči vijeće (član 23. stav 6.). Zapisnici o preduzetim istražnim radnjama dostavljaju se javnom tužiocu. 16. Zakon o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 50/03 i 111/04), koji je stupio na snagu 1. jula 2003. godine, u relevantnom dijelu glasi: Princip legaliteta krivičnog gonjenja Član 17. Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano. 4

Član 43. Prava i dužnosti tužioca Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela. Tužilac ima pravo i dužnost da: a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, v) daje imunitet u skladu s zakonom, g) zahtjeva dostavljanje informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica u Republici Srpskoj, d) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu sa ovim zakonom, d) naredi ovlašćenom službenom licu da izvrši naredbu izdatu od strane suda u skladu sa ovim zakonom, e) predlaže izdavanje kaznenog naloga u skladu sa članom 340. ovog zakona, ž) podiže i zastupa optužnicu pred sudom, z) izjavljuje pravne lijekove, i) obavlja i druge poslove odredene zakonom. U skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu. Član 103. Predmet imovinskopravnog zahtjeva Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvršenja krivičnog djela raspraviće se na prijedlog ovlašćenih lica u krivičnom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak. Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništavanje određenog pravnog posla. Član 213. Obaveza prijavljivanja krivičnog djela Službena i odgovorna lica u svim organima vlasti u Republici Srpskoj, javnim preduzećima i ustanovama dužni su da prijave krivična djela o kojima su 5

obaviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službeno i odgovorno lice će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestićce o tome, bez odlaganja, ovlašćeno službeno lice ili tužilaštvo. Podnošenje prijave Član 215. Prijava se podnosi tužiocu, pismeno ili usmeno. Ako je prijava podnesena sudu ili ovlašćenom službenom licu, oni će prijavu primiti i odmah i dostaviti tužiocu. Naredba o sprovođenju istrage Član 216. Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. O sprovođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužioca. Član 218. Nadzor tužioca nad radom ovlašćenih službenih lica Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina, ovlašćeno službeno lice je dužno odmah obavijestiti tužioca i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere da se pronađe izvršilac krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi i da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlašćeno službeno lice dužno je u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlašćeno službeno lice dužno je postupiti po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto, ovlašćeno službeno lice dužno je odmah obavijestiti tužioca i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz. 6

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlašćeno službeno lice je dužno obavijestiti tužioca o svim raspoloživim informacijama i istražnim radnjama koje je preduzelo najkasnije tri dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo učinjeno. U slučajevima iz st. 1. do 3. ovog član tužilac će donijeti naredbu o sprovođenje istrage ako to ocijeni potrebnim. Član 219. Uzimanje izjava i prikupljanje dokaza Radi izvršenja zadataka iz člana 216. ovog zakona, ovlašćeno službeno lice može: prikupljati potrebne izjave od lica; izvršiti potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga; ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; preduzeti potrebne mjere u vezi sa utvrđivanjem identiteta lica i predmeta; raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državnih organa, javnih preduzeća i ustanova; obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastaviće se zapisnik ili službena zabilješka. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlašćeno službeno lice sastavlja izvještaj. Uz izvještaj se dostavljaju i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o preduzetim mjerama i radnjama, službene zabeleške, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno vođenje postupka, uključujuci sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Ako ovlašćeno službeno lice poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužno je prikupljati potrebna obavještenja i izvještaj o tome, kao dopunu prethodnog izvještaja, odmah predati tužiocu. Član 442. Rješavanje predmeta primljenih u rad Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastaviće se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno. Predmeti istrage iz stava 1. ovog člana dostavice se tužiocu odmah, a ako je u toku izvršenje pojedinih istražnih radnji - u roku od osam dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu nastaviće se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno. Predmete iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine primljene u rad kod sudova do stupanja na snagu ovog zakona, u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu, dovršiće ti sudovi po dosadašnjim propisima. Predmete iz nadležnosti Suda Bosne i 7

Hercegovine primljene u rad kod sudova, odnosno tužilaštava u kojima optužnica nije stupila na pravnu snagu, dovršiće ti sudovi po odredbama ovog zakona, osim ako Sud Bosne i Hercegovine, po službenoj dužnosti ili na obrazloženi prijedlog stranaka ili branioca, ne odluči da preuzme takav predmet. Ako je sud Bosne i Hercegovine vođenje postupka iz svoje nadležnosti prenio sudu na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano, taj sud će prihvatiti dokaze prikupljene u toku istrage i sudskog obezbjeđenja dokaza u skladu sa ovim zakonom. Postupke u predmetima iz stava 3. ovog člana u kojima je podnesen optužni prijedlog dovršiće sudovi po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drukčije određeno. Predmete primljene u rad kod viših sudova do stupanja na snagu ovog zakona u kojima će doći do izmjene u pravnoj ocjeni krivičnog djela ili do izmjene stvarne nadležnosti suda, dovršiće ti sudovi. 17. Zakon o unutrašnjim poslovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 21/98, 25/02 i 43/02) u relevantnom dijelu glasi: Član 16. Ovlaštena službena lica dužna su da poslove zaštite ustavnog uređenja od nasilnih promjena, zaštite života i lične bezbednosti građana, sprečavanje vršenja krivičnih dela za koje se goni po službenoj dužnosti i hvatanja njihovih učinilaca, kao i poslove održavanja javnog reda i mira, vrše u svakoj prilici, bez obzira da li se nalaze na službenoj dužnosti ili ne. Član 34. Radi ostvarivanja javnosti rada i u interesu bezbednosti Ministarstvo obaveštava fizička i pravna lica i republičke organe o saznanjima od interesa za njihovu zaštitu. Republički organi, preduzeća i druga pravna lica, dužna su da pružaju pomoć Ministarstvu u sprečavanju i otkrivanju krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti. Član 64. Pored povreda radnih obaveza i dužnosti utvrđenih zakonom za radnike u republičkim organima, teže povrede radnih obaveza i dužnosti su: 1. odbijanje izvršenja službenog posla ili neizvršenje službenog posla ili omalovažavanje naređenja rukovodioca izdatih u vršenju ili povodom vršenja službenog posla; 8. nepreduzimanje mera ili nepružanje pomoći u okviru službenih dužnosti radnika Ministarstva; 8

16. radnja, odnosno propuštanje radnje, kojom se onemogućava, ometa ili otežava izvršavanje službenih zadataka; V. ŽALBENI NAVODI 18. Podnosilac prijave se žali da nadležni organi nisu sproveli istragu i otkrili lica koja su upotrebom eksplozivne naprave oštetila njegovu kuću. Podnosilac prijave se, takođe, žali na krivični postupak protiv lica koje je okrivljeno za ubistvo njegovog oca. Podnosilac prijave traži da mu se obezbijedi stan, kao i naknadu štete i troškove postupka. Podnosilac prijave navodi povredu člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 19. Prema mišljenju Komisije, prijava pokreće, također, pitanja po članu 3. Evropske konvencije. VI. ODGOVOR TUŽENE STRANE 20. U vezi sa činjenicama, tužena strana navodi da su iste osnovane. Tužena strana je dostavila obavijest Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo-podružna kancelarija Vlasenica (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), broj: A-02-10/06, od 31. januara 2006. godine. U istoj je navedeno da u Okružnom tužilaštvu postoji krivični predmet, broj KTN-107/97, od 22. avgusta 1997. godine, u kojem postoji dopis Osnovnog javnog tužilaštva Sokolac, broj A-66/97, od 4. avgusta 1997. godine, kojim je dostavljena na mjesnu nadležnost krivična prijava podnosioca prijave protiv nepoznatog počinioca i slike objekta koji je miniran oktobra 1996. godine. Dalje je navedeno da sadašnji okružni tužilac, koja je u tom periodu bila zamjenik osnovnog javnog tužioca, nije bila zadužena navedenim krivičnim predmetom niti joj je bilo poznato da je podnosilac prijave podnio krivičnu prijavu. Nakon provjere u evidenciji zapisnika o uviđaju, okružni tužilac je pronašla u arhivi zapisnik o uviđaju Osnovnog suda, broj KRI-36/96 (vidi tačku 5. Odluke). Okružni tužilac je zatim provjerila upisnik u koji bi trebalo da se evidentiraju podnijeti izvještaji od strane PS, kao i od drugih podnosilaca. Osim krivične prijave podnosioca prijave, okružni tužilac nije pronašla da je kroz upisnik o ovom događaju dostavljen izvještaj od strane Stanice javne bezbijednosti Han Pijesak, a niti od Stanice javne bezbijednosti Rogatica, ovom tužilaštvu. Okružni tužilac u predmetnoj obavijesti, dalje, navodi da će se odmah obratiti PS Han Pijesak i od iste zatražiti obavijest da li je i kada dostavilo ovom tužilaštvu izvještaj povodom eksplozije na kući podnosioca prijave i koje su sve radnje preduzimali vezano za otkrivanje počinioca ovog krivičnog djela. Nakon dostavljanja obavijesti od strane ove PS, preduzeće se i druge radnje, ispitati prijavljenog D.M. na okolnost izvršenja ovog krivičnog djela, kao i operativnim radom utvrditi da li ima očevidaca događaja, da li su štapini eksploziva koji su uzeti od strane radnika Stanice javne bezbijednosti Han Pijeska, a po nalogu istražnog sudije, bili poslati na vještačenje i da li ova PS ima taj materijalni dokaz kao i ostale. Na kraju, okružni tužilac navodi da će ovaj predmet odmah uzeti u rad u cilju provjere navoda iz krivične prijave. 21. Po pitanju prihvatljivosti, tužena strana u zapažanjima navodi da je u posljednjem stavu obavijesti Okružnog tužilaštva navedeno da će se ovaj predmet odmah uzeti u rad, a u cilju provjere navoda iz krivične prijave. S obzirom da je prijava registrovana 15. novembra 2001. godine, dakle dok je postupak još uvijek bio u toku, prijavu treba kao preuranjenu proglasiti neprihvatljivom. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju, tužena strana smatra da nema osnova kao ni dokaza krivice, odnosno odgovornosti tužene strane za kompenzaciju materijalne štete. Isto se odnosi i na troškove postupka, koji nisu dokazani, nego iznijeti paušalno. Stoga tužena strana smatra da zahtjev za kompenzaciju treba odbiti kao neosnovan. 22. U pogledu merituma prijave, tužena strana je svjesna da nije dozvoljeno nikakvo odstupanje od člana 3. Evropske konvencije i da nisu dozvoljeni nikakvi izuzeci, kao i da je 9

neophodno sprovođenje djelotvorne istrage koja će dovesti do identifikacije i kažnjavanja odgovornih lica. Stoga će nadležno tužilaštvo odmah uzeti u rad ovaj predmet u cilju identifikacije i kažnjavanja odgovornog lica. VII. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 23. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra 2003. godine, Komisija je, u skladu sa članom 2. Sporazuma iz septembra 2003. godine i članom 3. Sporazuma iz 2005. godine, nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, također, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 24. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma, Komisija će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao, ili je već podnesena u nekom drugom postupku, ili je već predmet međunarodne istrage ili rješenja. Komisija će, također, odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe (c). U skladu sa članom VIII(3) Sporazuma [Komisija] u bilo kojem trenutku svog postupka može obustaviti razmatranje neke žalbe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od žalbe; (b) što je stvar već riješena; ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi [Komisija], više nije opravdano nastaviti s razmatranjem žalbe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. 1. Nadležnost ratione personae 25. Podnosilac prijave se žali da mu je povrijeđeno pravo na nesmetano uživanje imovine u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na dio prijave koji se odnosi na odgovornost tužene strane zbog štete pričinjene na objektu, Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali da je eksplozija izazvana od strane nepoznatog lica. Komisija zapaža da podnosilac prijave nije ničim ukazao, niti Komisija može izvesti takav zaključak, na to da su navodno oštećenje ili gubitak imovine prouzrokovali tužena strana ili neka osoba ili organ koji djeluje u njeno ime. Slijedi da je prijava u ovom dijelu nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma, u smislu člana VIII(2)(c). Komisija, zbog toga, odlučuje da prijavu u ovom dijelu proglasi neprihvatljivom. 2. Nadležnost ratione materiae 26. Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali na krivični postupak protiv lica okrivljenog za ubistvo njegovog oca. 27. Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali na postupke povodom krivičnog gonjenja trećih lica. Prema praksi organa Evropske konvencije, pravo krivičnog gonjenja po privatnoj tužbi moglo bi se smatrati građanskim pravom samo ako bi se time istovremeno utvrđivalo neko građansko pravo podnosioca prijave. Ovo bi bio slučaj, na primjer, kada bi podnosilac prijave tražio zaštitu prava na ugled i reputaciju, koja bi se mogla ostvariti samo krivičnim gonjenjem po privatnoj tužbi (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 29. oktobra 1991. godine, serija A, broj 212-A). Ipak, ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava podnosioca prijave, kao oštećene strane, nego samo o pravu da se krivično goni treće lice, radi njegovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, Evropska konvencija se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv 10

Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo takvo lice može se smatrati "žrtvom" u smislu član 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije. Ovakvo tumačenje je podržao je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi, na primjer, odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, AP 19/02, od 26. marta 2004. godine; U 63/03, od 27. februara 2004. godine "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 11/04; 51/02, od 21. januara 2004. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 13/04). 28. Prema tome, u predmetnom slučaju se radi o krivičnom postupku koji je vođen protiv trećeg lica. Slijedi da je prijava u ovom dijelu nespojiva ratione materiae sa odredbama Sporazuma u smislu člana VIII(2)(c). Komisija, zbog toga, odlučuje da prijavu u ovom dijelu proglasi neprihvatljivom. 29. Podnosilac prijave takođe traži da mu se obezbijedi stan za sedam članova porodice, koji žive u "tuđoj imovini". Pravo na dodjelu stana in abstracto nije pravo koje je obuhvaćeno pravima i slobodama zagarantovanim Sporazumom. Osim toga, Komisija zapaža da podnosilac prijave, ako smatra da mu po općim aktima, pripada pravo na stan, nije dokazao da je vodio odgovarajući postupak radi dodjele istog. Komisija napominje da ona nije "sud prve instance. Zbog ovakvog zaključka, Komisija će zadržati stav u skladu sa svojom dosadašnjom praksom. Slijedi da je i ovaj dio prijave nespojiv ratione materiae sa odredbama Sporazuma u smislu člana VIII(2)(c). Komisija, zbog toga, odlučuje da prijavu i ovom dijelu proglasi neprihvatljivom. 3. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova 30. Podnosilac prijave se žali da nadležni organi nisu proveli istragu o okolnostima oštećenja njegove kuće eksplozivnom napravom. Podnosilac prijave, takođe, traži naknadu materijalne štete u iznosu od 80.000 KM, naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 KM i naknadu troškova postupka u iznosu od 1.000 KM. 31. Pravo da se sazna istina oko uništene imovine (uključujući otkrivanje počinioca krivičnog djela) može se posmatrati kao pravo koje spada pod član 3. Evropske konvencije, jer, u suprotnom, nadležni organi postupaju nehumano prema podnosiocu prijave. Drugim riječima, prema članu 3. Evropske konvencije, nadležne vlasti su obavezne preduzeti neophodne radnje, kako bi žrtvu izvijestili o sudbini njegove imovine (vidi, mutatis mutandis, CH/02/9851 i dr, M.Ć. i drugi protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 4. decembra 2003. godine, tačka 60; CH/01/8569, Pašović i drugi protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 7. novembra 2003 godine, tačka 81; CH/02/8879 i dr, Smajić i drugi protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 5. decembra 2003. godine, tač. 96, 101). Na taj način, podnosilac prijave ima i veće mogućnosti da preduzme sam radnje u cilju zaštite svojih prava, a prije svega onih imovinskih. 32. Prema članu VIII(2)(a) Sporazuma, Komisija mora razmotriti postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li su podnosioci prijava dokazali da su ih iscrpili. U predmetu Blentić (predmet broj CH/96/17, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, od 5. novembra 1997. godine, tačke 19-21, Odluke o prihvatljivosti i meritumu 1996-1997. godine), Dom je razmotrio ovaj kriterij prihvatljivosti u svjetlu odgovarajućeg zahtjeva za iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u ranijem članu 26. Evropske konvencije (sada član 35. stav 1. Evropske konvencije). Evropski sud za ljudska prava je našao da takvi pravni lijekovi moraju biti dovoljno izvjesni, ne samo u teoriji nego i u praksi, a ukoliko to nije slučaj, nedostajaće im neophodna pristupačnost i djelotvornost. Sud je, povrh toga, smatrao da je u primjenjivanju pravila o iscrpljivanju neophodno realno voditi računa, ne samo o postojanju formalnih pravnih lijekova u pravnom sistemu strane o kojoj se radi, nego i o općem pravnom i političkom kontekstu u kojem oni funkcionišu, kao i o ličnoj situaciji podnosilaca prijava. 11

33. Tužena strana smatra da prijavu treba proglasiti neprihvatljivom kao preuranjenu, jer prema informacijama Okružnog tužilaštva, predmet podnosioca prijave će se odmah uzeti u rad. 34. Komisija zapaža da je kuća podnosioca prijave oštećena u septembru 1996. godine i da su nadležni organi izvršili uviđaj. Prema navodima podnosioca prijave i okružnog tužioca, podnosilac prijave je 1997. godine podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca. Prema informacijama okružnog tužioca, nije nikada podnesena krivična prijava po službenoj dužnosti. 35. Nadležni organi su po službenoj dužnosti dužni pokrenuti istragu kada se radi o krivičnom djelu za koje se goni po službenoj dužnosti. Nadalje, istraga nije pokrenuta ni na inicijativu podnosioca prijave. Komisija, dalje, zapaža da ni devet godina poslije još uvijek nije pokrenuta istraga. Stoga Komisija ne može prihvatiti mišljenje tužene strana da je prijava u ovom dijelu preuranjena. 36. Komisija, zbog toga, odbacuje ovaj osnov za proglašavanje prijave neprihvatljivom. 37. Međutim, u pogledu zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete i naknade troškova postupka, Komisija zapaža da podnosilac prijave nije pokrenuo parnični postupak za naknadu štete pred redovnim sudom. Komisija napominje da je njen zadatak u ovom predmetu utvrditi da li je nepokretanje zvanične istrage oko uništenja predmetne imovine "nehumano postupanje" prema podnosiocu prijave u smislu člana 3. Evropske konvencije. Međutim, pitanje naknade štete je separatno pravno pitanje, autonomno od ovog pitanja. Naime, podnosilac prijave, u slučaju pokretanja krivičnog postupka protiv lica optuženih za uništenje njegove kuće, mogao bi, kao oštećeni, istaći svoj imovinskopravni zahtjev. Takođe, za postupak utvrđivanja naknade štete, po zakonima Entiteta, postoji i redovan sudski parnični postupak, koji predstavlja djelotvorno pravno sredstvo. Komisija, stoga, zaključuje da je ovaj zahtjev neprihvatljiv zbog preuranjenosti, jer podnosilac prijave nije utužio ovu štetu u redovnom postupku, tj. nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove koje mu stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. 4. Stvar već riješena 38. Komisija zapaža da se podnosilac prijave žali da CRPC nije donio odluku po njegovom zahtjevu. S obzirom da je podnosilac prijave obavijestio Komisiju da je CRPC donio odluku i da je dostavio istu, Komisija smatra da je zahtjev postavljen u prijavi riješen. Pored toga, Komisija smatra da ne postoje posebne okolnosti u vezi sa poštivanjem ljudskih prava koje zahtijevaju da se nastavi sa ispitivanjem prijave u ovom dijelu. Komisija, zbog toga, odlučuje da prijavu u ovom dijelu briše, u skladu sa članom VIII(3)(b) Sporazuma. A.1. Zaključak u pogledu prihvatljivosti 39. Komisija zaključuje da je prijava prihvatljiva u odnosu na član 3. Evropske konvencije. 40. Komisija zaključuje da je dio prijave koji se odnosi na odgovornost tužene strane u pogledu oštećenja kuće podnosioca prijave neprihvatljiv ratione personae, jer podnosilac prijave nije ničim ukazao da su navodno oštećenje ili gubitak imovine prouzrokovali tužena strana ili neka osoba ili organ koji djeluje u njeno ime. 41. Komisija zaključuje da je dio prijave koji se odnosi na krivični postupak protiv trećeg lica neprihvatljiv ratione materiae, jer podnosilac prijave nije "žrtva" u smislu člana 6. Evropske konvencije. 42. Komisija zaključuje da je dio prijave koji se odnosi na zahtjev podnosioca prijave da mu se obezbijedi stan neprihvatljiv ratione materiae, jer pravo na dodjelu stana nije pravo koje je obuhvaćeno pravima i slobodama zagarantovanim Sporazumom. 12

43. Komisija zaključuje da je dio prijave, koji se odnosi na zahtjev podnosioca prijave za naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka, u ukupnom iznosu od 86.000 KM, neprihvatljiv zbog preuranjenosti, jer podnosilac prijave nije utužio ovu štetu u redovnom postupku. 44. Komisija briše dio prijave koji se odnosi na žalbe podnosioca prijave na postupak pred CRPC, jer je CRPC donio odluku po njegovom zahtjevu i istu dostavio podnosiocu prijave. B. Meritum 45. Prema članu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrđene činjenice otkrivaju da je tužena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno, prema članu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadležnošću najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 46. Komisija zaključuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu člana 3. Evropske konvencije. B.1. Član 3. Evropske konvencije 47. Član 3. Evropske konvencije glasi: Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. 48. Podnosilac prijave se žali da, nakon oštećenja njegove kuće eksplozivnom napravom, nadležni organi nisu nikada sproveli istragu i otkrili počinioce ovog krivičnog djela. Podnosilac prijave se pisanim putem obraćao nizu organa Republike Srpske, međutim, to nije rezultiralo pokretanjem postupka. 49. Imajući u vidu navode iz predmetne prijave, pitanje koje proizlazi jeste, može li se patnja, koja je nametnuta podnosiocu prijava zbog toga što nadležne vlasti nisu pokrenule službenu istragu povodom oštećenja njegove kuće, odnosno što on nema o tome nikakve informacije, smatrati torturom, nehumanim ili ponižavajućim postupanjem ili kaznom, što je zabranjeno članom 3. Evropske konvencije. 50. Član 3. Evropske konvencije štiti neke od najosnovnijih vrijednosti demokratskog društva. Ovo je jedno od "apsolutnih prava" Evropske konvencije od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u vrijeme rata. Da bi se smatralo da postupanje predstavlja povredu člana 3. Evropske konvencije, ono mora doseći minimalni nivo ozbiljnosti ovo se obično pominje kao "prag ozbiljnosti". 51. U pogledu procesnih jamstava državi, koje nameće član 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nehumanog postupanja nameće državi obavezu da djelotvorno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da prema potrebi krivično goni navodne počinioce. Ova odgovornost je dio pozitivnih obaveza države prema Evropskoj konvenciji, odnosno obaveze državnih vlasti da preduzmu korake ili mjere da zaštite prava pojedinaca prema Evropskoj konvenciji. Osnova za takvo nametanje može se naći u članu 1. Evropske konvencije, kojim se od visokih strana ugovornica zahtijeva da svakom u svojoj nadležnosti jamče prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji. Pozitivne obaveze se, takođe, zasnivaju na načelu da prava po Evropskoj konvenciji moraju biti praktična i djelotvorna, a ne teoretska i iluzorna. Tako je, naprimjer, pravo na djelotvornu istragu tvrdnji o lošem postupanju primjer pozitivnih obaveza države. Evropski sud za ljudska prava je u mnogim slučajevima utvrdio procesnu povredu člana 3. Evropske konvencije, iako nije bilo moguće dokazati da je zaista došlo do lošeg postupanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kmetty protiv Mađarske, presuda od 16. decembra 2003. godine, st. 38-43). 13

52. U predmetu Poltoratskiy protiv Ukrajine (presuda Evropskog suda za ljudska prava, od 29. aprila 2003. godine, st. 126-127), Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je došlo do povrede člana 3. Evropske konvencije u pogledu istrage domaćih organa o navodnom lošem postupanju prema podnosiocu predstavke u zatvoru, jer je ista bila površna i nije odrazila ozbiljan napor da se otkrije šta se zaista događalo u zatvoru u septembru 1998. godine. 53. U konkretnom slučaju, Komisija smatra da navodi iz prijave pokreću pitanje kršenja zabrane nehumanog postupanja iz člana 3. Evropske konvencije. S tim u vezi, Komisija napominje kako nehumano postupanje jeste ono koje kod žrtve stvara osjećaj straha, snažnog nemira i inferiornosti, koje je u stanju da žrtvu ponizi ili degradira. Prilikom razmatranja pitanja da li je kažnjavanje ili postupanje bilo nehumano u okviru značenja iz člana 3. Evropske konvencije, mora se voditi računa je li cilj bio poniziti i degradirati osobu koja je u pitanju i je li ono što se definiše kao posljedica negativno uticalo na njegovu/njenu ličnost na način koji je inkompatibilan sa članom 3. Evropske konvencije. Ipak, nepostojanje takvog cilja ne može isključiti nalaze o kršenju člana 3. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Raninen protiv Finske, presuda od 16. decembra 1997. godine, Izvještaji 1997-VIII, stav 55). U pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su reakcija i ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja kad im to bude predočeno (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Çakici protiv Turske, od 8. jula 1999. godine, stav 98). 54. Komisija napominje da je u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, javni tužilac dužan da preduzme krivično gonjenje ukoliko postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Ukoliko nađe da nema osnova za krivično gonjenje, dužan je da u roku od osam dana obavijesti oštećenog i da ga uputi da može sam preduzeti gonjenje. Organi unutrašnjih poslova su, u slučaju postojanja osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, dužni preduzeti sve mjere za prikupljanja informacija i dokaza koji se odnose na krivično djelo i samog počinioca, te na osnovu tih obavještenja sastaviti krivičnu prijavu. 55. Novi Zakon o krivičnom postupku, koji je stupio na snagu 1. jula 2003. godine, u stavu 1. člana 442. propisuje da će se postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu novog zakona, nastaviti po odredbama novog zakona, osim ako odrebama tog člana nije drukčije određeno. Predmeti istrage iz stava 1. navedenog člana, dostaviće se tužiocu odmah, a ako je u toku izvršenje pojedinih istražnih radnji, onda u roku od osam dana od dana stupanja na snagu tog zakona. Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, te on istom rukovodi i vrši nadzor. O nesprovođenju istrage i razlozima za to, tužilac je dužan obavijestiti oštećenog i podnosioca krivične prijave u roku od tri dana, koji imaju pravo pritužbe. 56. Ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova dužna su, i prema Zakonu o krivičnom postupku i prema Zakonu o unutrašnjim poslovima, poduzimati aktivnosti na sprječavanju vršenja krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti i hvatanju njihovih učinilaca, kao i otkrivanju svih okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela. 57. Komisija zapaža da je kuća podnosioca prijave oštećena 20. septembra 1996. godine. Istražni sudija Osnovnog suda je istog dana izvršio uviđaj na licu mjesta i sastavio zapisnik o uviđaju. O uviđaju nije obaviješteno Osnovno javno tužilaštvo u Vlasenici, što je konstatovano u pomenutom zapisniku. 58. Prema obavijesti Okružnog tužilaštva (vidi tačku 20. Odluke), službena lica Stanica javne bezbijednosti Han Pijesak i Rogatica nisu dostavili izvještaj o ovom događaju Okružnom tužilaštvu, jer prema obavijesti Okružnog tužilaštva, u predmetu ne postoji krivična prijava podnesena od strane službenih lica, već samo krivična prijava koju je podnio podnosilac prijave. Takođe, iz pomenute obavijesti proizlazi da u ovom predmetu nije provedena nijedna druga istražna radnja, niti se tužena strana posebno izjasnila da li su nadležni organi poduzimali bilo kakve aktivnosti na razjašnjenju i utvrđivanju činjenica relevantnih za oštećenje kuće podnosioca prijave. Drugim riječima, Okružno tužilaštvo nema saznanja da li su organi unutrašnjih poslova preduzeli potrebne 14

mjere da se otkriju sve pojednosti oko oštećenja kuće podnosioca prijave, kao i učinilac ovog djela. Konačno, ni Okružno tužilaštvo nije poduzelo nikakve aktivnosti ni po krivičnoj prijavi podnosioca prijave. 59. Nadležni organi su, nadalje, propustili obavijestiti podnosioca prijave o razlozima svoje neaktivnosti, a ni tužena strana nije navela nijedan razlog za neaktivnost svojih organa u vezi sa istragom o oštećenju kuće podnosioca prijave. 60. Komisija, također, zapaža da je podnosilac prijave dostavio dopis Inspektorata za unutrašnju kontrolu, kojim su ga obavijestili da su izvršili smjenu lica koja su propustila da preduzmu potrebne radnje na pronalaženju izvršioca krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivne naprave pod predmetnu kuću. Tužena strana nije se posebno izjasnila na pomenuti dopis, niti je dostavila dodatne informacije o aktivnostima službenih lica organa unutrašnjih poslova. Međutim, Komisija naglašava da pozitivna obaveza iz člana 3. Evropske konvencije nema za cilj kažnjavanje lica koja svojom neaktivnošću opstruiraju istragu krivičnih djela, već imaju za cilj sprovođenje djelotvorne istrage, što se ne može opravdati činjenicom da su nadležni organi izvršili smjenu lica koja su propustila da preduzmu potrebne radnje na pronalaženju izvršioca krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti podmetanjem eksplozivne naprave pod predmetnu kuću. 61. S druge strane, podnosilac prijave se pismenim putem nekoliko puta obraćao organima tužene strane, zahtijevajući istragu oko oštećenja svoje kuće i ukazujući na eventualnog počinioca. Podnosilac prijave ni poslije devet godina i šest mjeseci nije dobio nikakvu zvaničnu informaciju o licu koje je oštetilo njegovu kuću. Prema tome, nesporno je i očigledno da je podnosilac prijave propatio zbog oštećenja predmetne kuće kao svog doma i vrijednog dobra, te da o tome nije provedena službena istraga i da ga nadležni organi nisu obavijestili o tome. Takva emotivna patnja, po mišljenju Komisije, ima jasnu dimenziju i karakter nehumanog postupanja u smislu člana 3. Evropske konvencije, jer se opravdano može definisati kao osjećaj nezaštićenosti i inferiornosti. 62. Komisija stoga zaključuje da je tužena strana prekršila pravo podnosioca prijave da ne bude podvrgnut nehumanom i ponižavajućem postupku, kako je zagarantovano članom 3. Evropske konvencije time što nije pokrenula službenu istragu o oštećenju predmetne imovine podnosioca prijave i nije dostavila informacije o tome podnosiocu prijave. Komisija smatra da se propust tužene strane u neizvršavanju pozitivne obaveze, koja se sastoji u preduzimanju razumnih koraka s ciljem provođenja nepristrane istrage povodom oštećenja predmetne kuće i infromisanja podnosioca prijave o poduzetim aktivnostima, može okarakterisati kao nehumano i ponižavajuće postupanje tužene strane naspram podnosioca prijave u smislu člana 3. Evropske konvencije. Tužena strana je radi toga prekršila član 3. Evropske konvencije. B.2. Zaključak o meritumu 63. Komisija zaključuje da je iz navedenih razloga došlo do povrede prava podnosioca prijave na zabranu nehumanog postupka iz člana 3. Evropske konvencije, za što je odgovorna tužena strana, Republika Srpska. VIII. PRAVNI LIJEKOVI 64. Prema članu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, uključujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane, te novčanu naknadu. 65. Podnosilac prijave traži da se otkrije lice koje je upotrebom eksplozivne naprave oštetilo njegovu kuću. 15

66. Stoga, Komisija će narediti Republici Srpskoj da sprovede potpunu, svrsishodnu, temeljnu i detaljnu istragu radi otkrivanja svih pojedinosti vezanih za oštećenje kuće podnosioca prijave. Takva istraga treba se sprovesti, a podnosiocu prijave odmah dati raspoložive podatke u pogledu istrage o okolnostima pod kojima je došlo do oštećenja predmetne imovine. Drugim riječima, tužena strana mora hitno i bez daljnjeg odlaganja provesti istragu o oštećenju predmetne kuće, te u skladu sa rezultatima istrage, procesuirati odgovorna lica. Tužena strana se obavezuje da o rezultatima istrage obavijesti podnosioca prijave. 67. Komisija smatra da je neophodno da podnosiocu prijave dosudi naknadu zbog povrede prava na zabranu nehumanog postupanja iz člana 3. Evropske konvencije. Pri tome, Komisija će uzeti u obzir i činjenicu da tužena strana ni devet godina i šest mjeseci poslije oštećenja kuće podnosioca prijave nije sprovela temeljitu istragu, što tužena strana nije opravdala. 68. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konačne su i obavezne i dužno ih je poštovati svako fizičko i pravno lice. Svi organi vlasti tuženih strana u smislu Sporazuma, dužni su, u okviru svojih nadležnosti utvrđenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tužena strana, koja je obavezna da izvrši odluku Komisije, dužna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije, kako je to naznačeno u odluci. U slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Komisije nije izvršena. Ovo rješenje dostavlja se nadležnom tužiocu i nadležnom agentu tužene strane. Komisija ističe da neizvršenje odluka Komisije, u skladu sa članom 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivično djelo. IX. ZAKLJUČAK 69. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje, 1. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae u odnosu na oštećenje kuće podnosioca prijave počinjene od strane Republike Srpske; 2. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione materiae u odnosu na krivični postupak koji je vođen protiv trećeg lica okrivljenog za ubistvo oca podnosioca prijave; 3. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione materiae u odnosu na zahtjev podnosioca prijave da mu se dodijeli stan; 4. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi neprihvatljivom kao preuranjenu u dijelu koji se odnosi na zahtjev podnosioca prijave za naknadu materijalne i nematerijalne štete i troškova postupka u ukupnom iznosu od 86.000 KM; 5. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da briše dio prijave, u vezi sa dijelom koji se odnosi na žalbu podnosioca prijave na postupak pred CRPC; 6. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske, u vezi sa članom 3. Evropske konvencije u pogledu nesprovođenja istrage oko oštećenja kuće podnosioca prijave; 7. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da je Republika Srpska, time što nije sprovela službenu, svrsishodnu i djelotvornu istragu o događajima vezanim za oštećenje kuće podnosioca prijave, prekršila pravo podnosioca prijave da ne bude podvrgnut nehumanom i ponižavajućem postupku, kako je zagarantovano članom 3. Evropske konvencije, čime je Republika Srpska prekršila član I Sporazuma; 16

8. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da naredi Republici Srpskoj da podnosiocu prijave odmah da raspoložive podatke u pogledu istrage o okolnostima oštećenja njegove kuće, odnosno, da hitno i bez daljnjeg odlaganja, provede temeljnu i detaljnu istragu o oštećenju kuće podnosioca prijave, u okvirima svojih nadležnosti, prava i obaveza, te da o rezultatima istrage obavijesti podnosioca prijave najkasnije u roku od šest mjeseci od datuma prijema ove Odluke; 9. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da naredi Republici Srpskoj da podnosiocu prijave isplati iznos od 3.000 KM (trihiljade) konvertibilnih maraka zbog povrede člana 3. Evropske konvencije, u roku od 30 dana od datuma prijema ove odluke; 10. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da naredi Republici Srpskoj da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuđen u prethodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u ovoj Odluci; i 11. sa 4 glasa za i 1 glasom protiv, da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od datuma isteka rokova iz zaključaka br. 8-10. ove Odluke o koracima preduzetim u sprovođenju gore spomenutih naredbi. (potpisao) Nedim Ademović Arhivar Komisije (potpisao) Miodrag Pajić Predsjednik Komisije 17