203 Guste Santini 1 UDK 334.755 Izvorni znanstveni rad ODNOS KAMATNE I NETO PROFITNE STOPE 2 «There are no taxes which have not a tendency to lessen the power to accumulate. All taxes must either fall on capital or revenue.» David Ricardo, Principles of Political Economy and Taxation SA ETAK Proces je reprodukcije nedjeljiv. Porezi se, bez obzira na to u kojoj su toèci procesa reprodukcije nametnuti, «uklinjuju» i putem slo ene meðuovisnosti determiniraju cjelokupni proces reprodukcije. U uvjetima globalizacije porezni sustav i porezna politika temeljni su 1 2 Dr., sc. Guste Santini, Visoka škola za poslovanje i upravljane Baltazar Adam Krèeliæ Rad se temelji na tri prethodno objavljena rada (Andrijaševiæ; Santini 2002, Santini 1990, Santini 1989). Rad ne definira koja je to kamatna stopa kao ni profitna koje bi valjalo komparirati, pa shodno tome i neto profitnu stopu. Obrada ove teme u sljedeæem koraku zahtijeva da se definira konkurentni porezni kapacitet hrvatske privrede. Pri tome posebno mislim na definiranje ukupnoga poreznog optereæenja. Naime, kvalitativna analiza koja se obraðuje u ovom radu, u iduæem koraku zahtijeva i preciziranje svekolikih poreza koji izravno i neizravno umanjuju profitnu stopu.
204 dio privrednog sustava i ekonomske politike, posebno kada se radi o maloj i nerazvijenoj zemlji tipa Hrvatske. Svekolika slo enost procesa reprodukcije imperativno zahtjeva stalno preispitivanje sustava i politike te troškove njihove implementacije. U maloj i nerazvijenoj zemlji, u uvjetima globalizacije, broj stupnjeva slobode malen je - s tendencijom daljnjeg smanjivanja - i to je jedno od trajnih/temeljnih ogranièenja. Kljuène rijeèi: kamatna stopa, (neto) porezna stopa, (neto) dobit, poslovni ciklus, vrijednosna struktura proizvoda, zaštitna kamata, amortizacija, (marginalni) kapitalni koeficijent. I Promjena vlasti u Hrvatskoj redovito se, pored ostalog, odra ava i na promjene poreznog sustava (Jelèiæ; Jelèiæ 1999). Opæenito tim akcijama ne prethode potrebne analize koje bi pokazale, bar u prvoj aproksimaciji, (ne)opravdanost takvih èinidbi. Nije sporno da su porezi bitan dio arsenala ekonomske politike 3. Ovo tim više ako se ima u vidu prisutna monetarna i teèajna politika u uvjetima globalizacije, opæenito, i u hrvatskoj praksi, posebno. Uzgred napominjem da su u Hrvatskoj rezultati nekoordiniranih mjera ekonomskih politika èesto neprimjereni i štetni. Niska razina privredne aktivnosti (ispod ostvarene razine iz 1989. godine mjereno društvenim proizvodom ukupno i per capita), visoka i rastuæa nezaposlenost, eksplozivan rast inozemnog i domaæeg duga, stagnirajuæi izvoz gotovo cijelo desetljeæe - samo su sumarni izraz te i takve politike (Dru iæ 2001). Dosadašnja kretanja privredne aktivnosti kao i uèinci ekonomske politike neodr ivi su na srednji rok (Santini 1995). 3 Definiranje poreza kao najznaèajnijeg instrumenta ekonomske politike iznosi Jurkoviæ (2002) analizirajuæi meðunarodne aspekte oporezivanja.
205 Imajuæi u vidu da je moguæe, i potrebno, poreznim sustavom i primjerenom poreznom politikom 4 voditi aktivnu ekonomsku politiku, cilj je ovoga rada da, putem analize temeljene na opæoj ravnote i 5, uka e na nu nost višekriterijalnog promišljanja prilikom izmjena poreznog sustava i voðenja ekonomske politike (Santini 1998). Pri tome elim istaæi nu nost da se pri posezanju za promjenama u sustavu i politici vodi raèuna o cost benefit uèincima. Cilj je rada, prema tome, da jasno definira meðuovisnosti sustava i politike te sposobnost društva da amortizira troškovne uèinke tih i takvih mjera. 4 5 Porezni sustav odreðen je prema politici, na kratki rok, kao data struktura poreznih instrumenata koji se mijenjaju (porezna politika) sukladno kratkoroènoj, dakle, stabilizacijskoj politici. U dugom roku, porezni sustav i porezna politika konvergiraju jer je i porezni sustav na dugi rok varijabilan. Tijekom vremena porezni sustav i porezna politika uzajamno se pro imaju. Porezni sustav relevantan je podsustav cjelokupnog procesa društvene reprodukcije. Pored fiskalne, gospodarska i socijalna funkcija poreza u voðenju politike opæenito dobiva sve više na znaèenju. Pojednostavnjeno reèeno: trokutu - dr ava, gospodarstvo i stanovništvo - valja pridodati fiskalnu, gospodarsku i socijalnu funkciju poreza, respektivno. U kojem æe se smislu koristiti porezi ovisit æe o tome pretpostavlja li se razvoj, dakle stvaranje društvenog bogatstva, ili se prednost daje raspodjeli stvorenog bogatstva. Drugim rijeèima, jednom je rijeè o preferiranju efikasnosti, drugi put o preferiranju pravednosti. Iako se oni, u naèelu, iskljuèuju valja istaknuti nu nost koegzistencije i jednog i drugog naèela. Nadalje, mo e se reæi da izneseno djeluje u alokativnom, odnosno redistributivnom pogledu. Polazeæi od procesa reprodukcije mislim da bi podjela poreza na: poreze na sadašnjost, poreze na prošlost i poreze na buduænost, odgovarala potrebama ekonomske analize. Porezi na sadašnjost jesu porezi koji izravno ili neizravno terete dohodak bez obzira na to gdje (u kojoj toèci procesa reprodukcije) bili nametnuti. Porezi na prošlost porezi su na imovinu ali ne i na dohodak od imovine (dohodak od imovine zapravo je dohodak od kapitala). I konaèno, porez na buduænost zapravo je javni dug. Jednom kada se komponira porezni sustav sukladno ciljevima gospodarskog sustava temeljenog na društvenim naèelima, dobivamo porezni sustav u statièkom pogledu. Ono što je prijeko potrebno da bi sustav funkcionirao jest sposobnost njegova kretanja. Ta sposobnost odreðena je stupnjem organiziranosti svakog, pa i poreznog, sustava. Znaèajno je u kojoj se mjeri poveæava entropija odnosnoga poreznog sustava kada on djeluje automatski (porezni je sustav stabilan i djelovanje je rezultat njegove reakcije na egzogene promjene), odnosno kakvo je kretanje entropije kada se provode diskrecijske mjere porezne politike. Smatram da korištenje modela opæe ravnote e poma e pri ocjeni, zbog slo ene meðuovisnosti procesa reprodukcije, tekuæe porezne politike, te ukazuje (vektorski) na moguæe posljedice (dobre i loše) eventualne promjene porezne politike. Ovim istièem da dokazi koji slijede iz opæe ravnote e ne znaèe i dokaz veæ samo moguæu tendenciju. Operacionalizacija mora imati u vidu svekolike deterministièke i stohastièke odnose kao i odnose kaosa koji u vremenu mijenjaju svoj meðusobni odnos kreæuæi i isprepliæuæi se.
206 II Kao što je poznato dobit, konzekventno tome i èista dobit, rezidualna je stavka. To je razumljivo ako se promatra vrijednosna struktura bilo kojeg proizvoda. Naime, polazeæi od èinjenice da poduzetnik uvijek maksimalizira svoj dohodak, bez obzira na to kakav mu je polo aj na tr ištu, i da se dohodak pojavljuje tek kad se od ukupnog prihoda odbiju svi troškovi. Prema tome, profit predstavlja razliku ukupnog prihoda i ukupnih troškova. Ukupni prihod predstavlja redovne i izvanredne prihode iz poslovne aktivnosti. Ukupni troškovi predstavljaju sve troškove i izdatke poduzetnika iz poslovne aktivnosti, a sastoje se od: materijalnih troškova, amortizacije i osobnih dohodaka uveæanih za fiskalna i parafiskalna davanja. Neto profit predstavlja bruto profit umanjen za poreze. Kamatna je stopa, za potrebe ovog rada, definirana kao naknada koju dobiva vlasnik štednje za odgoðenu potrošnju. Drugim rijeèima, tr išna kamatna stopa svojim kretanjem uravnote uje štednju i investicije, odnosno sklonost štednji/investicijama. Prema tome, štednja i investicije prilagoðavaju se promjenama kamatnih stopa 6. Dosljedno definiciji kamatne stope, u razmatranju æe se polaziti od slobodne konkurencije i neæe se uzimati u obzir tr išne nesavršenosti. To smatramo opravdanim iz dvaju razloga: (1) cilj je rada da upozori na slo ene odnose meðuovisnosti (neto) dobiti i kamatne stope, što æe ovaj pojednostavljeni modelski pristup, nadam se, pokazati i (2) mala zemlja kao Hrvatska koja je otvorena utjecaju iz okru ja (slobodan uvoz roba, usluga i faktora proizvodnje iz inozemstva), s jedne strane, i koja je «osuðena» na izvoznu orijentaciju, s druge strane, mo e, u prvoj aproksimaciji, zanemariti tzv. prirodne monopole (nontradable sektor) odnosno ogranièenu konkurenciju. Drugim rijeèima, ovaj pristup u radu opravdavamo namjerom da poka emo svekoliku kompleksnost problema koji se moraju imati u vidu prilikom preciziranja ovog vrlo va nog poreznog oblika u ekonomskom pogledu (alokativna funkcija). 6 To vrijedi u srednjem i dugom roku. Naime, kao što je poznato kratkoroèno kamatna stopa ne uravnote uje štednju i investicije. Razmjena se ne vrši bez ostatka i upravo dr ava svojim instrumentarijem uravnote uje štednju i investicije.
207 III Oporezivanje dobiti znaèajno je za voðenje makroekonomske politike. Njegova je uloga posebno znaèajna s aspekta razvojne i stabilizacijske politike 7. Izravni uèinci 8 oporezivanja dobiti, kao instrumenta ekonomske politike, odreðeni su poreznom osnovicom i stopom, u prvom redu, te poreznim olakšicama i osloboðenjima. Ako vrijednosnu strukturu proizvoda (Pertot 1980) podijelimo na: materijalne troškove ukljuèivši amortizaciju, porezno optereæenje, osobne dohotke i rekapitalizaciju, prve tri od navedenih kategorija pokazuju znaèajnu inertnost u kratkom roku, pa i u poslovnom ciklusu. Nasuprot njima rekapitalizacija, koja je u ovom radu izjednaèena s dobiti, pokazuje velike oscilacije posebno u poslovnom ciklusu i, mo emo reæi, prva je podlo na promjenama. Osim toga ova kategorija trpi najveæe promjene i po intenzitetu te joj je stoga «strano» linerano kretanje. Uvoðenje poreza na dobit 9, za razliku od nametnutih poreza na inpute ili outpute, ne mijenja toèku pokriæa privrednog subjekta. To je i razumljivo ako se ima u vidu da se tek nakon ostvarivanja pozitivne razlike prihoda i rashoda (kako smo ih odredili na poèetku rada), dakle toèke pokriæa, pojavljuje dobit koja je i predmet (osnovica) oporezivanja. Iako oporezivanje dobiti u poèetku ne odbacuje graniène proizvoðaèe, kao kod poreza na inpute i outpute, jer nema prilagoðavanja (temeljem elastiènosti) po kolièini odnosno cijeni, u 7 8 9 U alokativnom pogledu uvoðenje oporezivanja dobiti prestaje biti neutralno iako valja istaknuti znaèajniju ulogu naèina oporezivanja inputa odnosno outputa. Oporezivanje inputa utjecat æe na kompoziciju rada i kapitala, dakle tehnološku krivulju (izokvantu), dakle, ponudu, dok æe oporezivanje outputa redefinirati preferencije potrošaèa, dakle potra nju. Opæenito alokativna funkcija u praksi je tek puka fikcija. Definicija tr išta kako ga prepoznaje model opæe ravnote e ne postoji. Nije nikada ni postojalo. Na strani ponude imamo u najboljem sluèaju ogranièenu konkurenciju, dok je na potra noj strani marketing koji je moguæe definirati kao: upravljaèki proces raspoznavanja, anticipiranja i rentabilnog zadovoljavanja potreba potrošaèa (Collins; Devanna 2002). Ovom svakako valja pridodati i prisutnu asimetriju informacija na relaciji kupac prodavaè. Ono što je u modelima relevantno nije dokaz da egzistira, veæ da je moguæe putem pojednostavljenja sagledati moguæe reakcije na izazvane promjene. Neizravni su uèinci nesuporedivo znaèajniji. Naime, izravni uèinci multiplikativno djeluju na proces reprodukcije u cjelini. Prema tome, izravni uèinci nam pokazuju koji i kakakv je inicijalni udar, a nikako svekolike posljedice koje rezultiraju poèetnim udarom. Vidi širu elaboraciju mikroekonomske analize oporezivanja poduzeæa u Santini (2000: 77-89.)
208 svom sljedeæem djelovanju u ekonomskom je smislu jednako porezima na inpute i outpute. Svaki proizvoðaè, naime, oèekuje da od svoje aktivnosti ostvari najmanje prosjeènu profitnu stopu. Veæa profitna stopa signal je novim prizvoðaèima da ulaze u tu granu. I obratno. Grana se napušta u sluèaju manje profitne stope. Donja granica koja æe još ipak biti prihvatljiva, i pored ispodprosjeène profitne stope, jest gubitak koji bi vlasnici imali na kapitalu koji su ulo ili u sluèaju izlaska iz grane, a koji svakako moraju uraèunati. Naime, lako je dokazati da i ispodprosjeèni profit mo e biti veæi od profita koji bi njegovi vlasnici ostvarili na kapital njegovom transformacijom u novèani oblik, kao uvjet ulaza u drugu granu. Radi se naprosto o oportunitetnom kapitalnom dobitku/gubitku. Meðutim, nove investicije i poduzetnièka funkcija na osnovi novog kapitala bit æe usmjerene u grane u kojima postoje realni izgledi ostvarivnaja nadprosjeène profitne stope. Odnos profitne i kamate stope odluèujuæi je. Profitna stopa po definiciji (zbog poslovnih i inih rizika), mora biti veæa ili u najgorem sluèaju (u kratkom roku) jednaka kamatnoj stopi. Iz toga slijedi da æe proizvoðaè usporeðivati kamatnu stopu s ostvarenim neto profitom. Zapravo, neto profit, tj. profit po odbitku poreza, predstavlja pravi interes proizvoðaèa. IV Napuštanje zaštitne kamate na kapital 10 otvara mnoga pitanja zbog va nih negativnih ekonomskih uèinaka pri èemu su fiskalni uèinci gotovo zanemarivi. Opæenito oporezivanje dobiti u fiskalnom 10 1.1.2001. godine napuštena je tzv. zaštitna kamata. Zaštitna se kamata sastojala od dvaju dijelova. Prvi, dio koji je odreðen rastom cijena pri proizvoðaèima i drugi, 5% iznad poveæanja cijena pri proizvoðaèima. Fiskalni uèinci napuštanja zaštitne kamate pokazuju da promjene nisu imale opravdanja. Ekonomski su uèinci nepovoljni. Naime, nije sporno da se moglo i trebalo raspraviti (pored izravnih uèinaka valjalo je razmotriti i neizravne uèinke) treba li zadr ati zaštitnu kamatu na kapital iznad rasta cijena pri proizvoðaèima. Ono što se nije smjelo dogoditi jest napuštanje zaštite kapitala od inflacije. Nadalje, napuštanje zaštitne kamate na kapital izla e poduzetnike/investitore gubicima koji nastaju temeljem prisutne inflacije. Iz nedavne je povijesti poznato kako je moguæe manipulacijom revalorizacijskih koeficijenata uštimati uèinkovitost privredne aktivnosti. U tom smislu dovoljno je podsjetiti na 1993. godinu kada je revalorizacijski koeficijent odreðen na nivou od deset, iako je nacionalna valuta u odnosu na njemaèku marku otklizala za svega šest puta. Kupci društvenih/dr avnih tvrtki tako su potezom pera ostvarili dodatni bonus.
209 pogledu nije va no u zemljama Europske unije. U Hrvatskoj, gdje su potrošni porezi fiskalno najznaèajniji; oporezivanje je dobiti relativno neva no. Izneseno sugerira pridavanje posebne pozornosti ekonomskim uèincima. S tim u vezi tra i se preispitivanje odgovora na pitanje o eventualnoj opravdanosti postojeæeg naèina oporezivanja dobiti u vrijeme kada se u Hrvatskoj istièe nu nost dinamiziranja privredne aktivnosti i strukturnih promjena. Izmjene oporezivanja dohotka 11 u tom smislu takoðer tra i odgovore. Naime, kao što je poznato, privreda se ponaša ciklièki. Otuda zahtjev za tzv. ugraðenim stabilizatorima kao instrumentima ubla avanja (peglanja) privrednih neravnote a 12. Logika je u osnovi sljedeæa. U fazi uspona iva je privredna aktivnost, pa su i profiti rastuæi, dok na silaznom dijelu ciklusa profiti padaju, pa se i porezno optereæenje smanjuje. Da bi se moglo prihvatiti va eæe oporezivanje profita, kamata bi takoðer morala rasti u fazi prosperiteta, te progresino padati u silaznom dijelu ciklusa ne remeteæi odnose. To se zbog razlièitih elastiènosti ne dogaða. Mo e se zakljuèiti da oporezivanje profita mora zadovoljiti uvjet da je neto profit veæi ili bar jednak kamatnoj stopi tokom ciklusa. Prema tome, oporezivanje profita i neoporezivanje kamata znaèi diskirminaciju privredne aktivnosti. 11 12 Naèelo vertikalne nejednakosti i horizontalne jednakosti se e od Adama Smitha. Naèelo da jednaki dohoci moraju biti jednako oporezovani a razlièiti razlièito u principu je prihvatljivo. Ipak ova naèela oporezivanja iz vremena welfare statea više ne vrijede. Da podsjetim. Socijalna se politika, meðu ostalim, provodila i znaèajnijim oporezivanjem (barem nominalno) dohotka od kapitala u odnosu na dohodak od rada. Neoliberalizam nameæe promjenu naèela jednakosti jer neolibaralizam sugerira da æe naèelo uzajamnosti biti to prisutnije ukoliko se izjednaèi porezni tretman rada i kapitala. To se obrazla e potrebom promatranja naèela uzajamnosti u ivotnom ciklusu. Sljedeæi je korak, zbog diktature neoliberalizma, preferiranje kaptala kako bi nacionalna ekonomija privukla što više stranog kapitala. Meðutim, da li razlièito tretirati razlièite dohotke i koliko je to razlièito - pitanje je na koje nije moguæe jednostavno odgovoriti. tako npr. veæi dohodak pretpostavlja i veæu produktivnost koja je rezultat investiranja u obrazovanje. Upravo kapitalna ulaganja u oplemenjivanje rada (obrazovanje) morala bi imati i primjereniji porezni tretman u smislu poreznih olakšica, odnosno izuzeæa. Ovo tim više ako se ima u vidu da u Hrvatskoj postoji tzv. strukturna nezaposlenost i da je nu no kontinuirano obrazovanje kao pretpostavka dinamiziranja razvoja, odnosno smanjenja stope nezaposlenosti. U tom smislu smatram da je prijašnji model oporezivanja dohotka preko oporezivanja ukupnog prihoda graðana imao daleko veæe upravljaèke moguænosti od današnjeg modela oporezivanja dohotka. Usporedi James; Nobes (1992) posebno šesto poglavlje: Taxation and Stabilisation. Suprotno mišljenje zastupa Milton Friedman (1992).
210 Odustajanje od kauzalnog odnosa kamatne i profitne stope treba odrediti kao svjesnu mjeru dr ave s «uraèunatim» (poznatim; predvidivim) posljedicama te i takve politike. Ni ukupni prihodi ni ukupni troškovi ne ponašaju se linearno. I ono što obièno zbog jednostavnosti prikazujemo linerano zapravo ne odgovoara stvarnosti. Konaèno, privredna aktinost nije glatka definirana krivulja, veæ ona simbolizira (aproksimira) realna kretanja. Na strani troškova djeluju zakoni rastuæeg i zakoni opadajuæeg prinosa, a i sama krivulja ukupnog prihoda u osnovi nije nepromjenjiva. Prema tome, ne ponaša se linearno veæ krivolinijski, što znaèi da u podruèju rasta dobiti, pored toga što je sama po sebi proporcionalna, slijedi i ponašanje svoje osnovice, u ovom sluèaju dobiti. Ukoliko, prema tome, imamo postojeæi sustav oporezivanja dobiti, u uvjetima progresivnog rasta dobiti došlo bi do progresivnog poveæanja poreznog prihoda. Postavlja se pitanje ne bi li se na taj naèin nepotrebno prijevremeno dostigao vrh ciklusa. Nezavisno reguliranje kamatne stope od reguliranja dobiti remeti odnos štednje i investicija i na toj osnovi odreðuje smjer privredne aktivnosti. Ovo se ne odnosi samo na vrh i dno ciklusa veæ na ciklus u cjelini. Ne treba gubiti iz vida da male i otvorene zemlje uzimaju kretanje poslovnog ciklusa iz svog okru enja kao kriterijalnu funkciju i da same nisu u stanju utjecati na poslovni ciklus. Zato je potrebno mjerama porezne politike stimulirati maksimalno «iskorištavanje» poslovnog ciklusa kako bi se dinamizirao razvoj. U uvjetima depresije mora se voditi politika «amortizacije» udara koji nu no ona izaziva. Naprosto nije moguæe voditi ekonomsku politiku u maloj i otvorenoj zemlji kao u velikoj (velièina nacionalnog tr išta) zemlji koja je, zbog toga, manje izlo ena vanjskim utjecajima. Zala em se, dakle, za politiku proporcionalnog oporezivanja, koja je opæeprihvaæena kao i za ponovno preispitivanje zaštitne kamate na kapital. V Sna no je djelovanje kamatne stope na odnos štednje i potrošnje. U uvjetima veæih kamatnih stopa pojedinac æe preferirati štednju i odgaðati potrošnju. On oèekuje u osnovi dva uèinka. Jedan je prinos na dio dohotka koji štedi u obliku kamate ili dividende. Drugi se uèinak sastoji u oèekivanju dugoroènog pada cijena robe i usluga èiju
211 je potrošnju odgodio. Ovo je jasno ako se ima na umu da je ponuda u dugom roku opadajuæa krivulja, zbog promjena kombinacije faktora proizvodnje, i konzekventno tome, ima tendenciju smanjenja cijene po jedinici. I obratno. Ukoliko je kamatna stopa ni a i pojedinac ne oèekuje ostvarenja pozitivnih uèinaka od odgoðene potrošnje, on æe poveæati potrošnju i smanjiti štednju. Razumljivo, radi se o pozitivnoj kamatnoj stopi u uvjetima niske stope inflacije. U uvjetima deflacije stopa smanjenja cijena izravno stimulira odgaðanje potrošnje. Naime, kad je inflacija visoke razine, tada kamatna stopa u osnovi ima ogranièeno djelovanje, jer preferencija likvidnosti i nepostojanost relativnih cijena mo e u potpunosti eliminirati oèekivane pozitivne uèinke koji proizlaze iz odgoðene potrošnje. Prema tome, i u uvjetima inflacije i u uvjetima deflacije valja promatrati realnu kamatnu stopu. Uvoðenjem poreza na dohotke od faktora proizvodnje, nadnicu i profit, moguæe je voditi vrlo aktivnu razvojnu politiku. Naime, u uvjetima kada postoji obilje radne snage koja je nezaposlena i kada je manjak štednje (sluèaj Hrvatske) nu no je voditi takvu poreznu politiku koja æe maksimalno zaposliti sve faktore kako bi se privreda maksimalno pribli ila svojim proizvodnim moguænostima. Nezaposleni i neinvestirana štednja gubitak su po definiciji i nikakva ih iduæa aktivnost ne mo e nadoknaditi. Stvari su još nepovoljnije ako se ima u vidu da je reprodukcija nezaposlenih društveni trošak, ukoliko ga isti nisu u stanju sami snositi. Stoga, nije nikakva mudrost zalagati se za minimalno porezno optereæenje faktora rad zbog njegova obilja i faktora kapital zbog njegove oskudnosti 13. Polazeæi od iznesenog, uvoðenje poreza na potrošnju, kao i pozitivna kamatna stopa djelovat æe u pravcu odgaðanja potrošnje u korist poveæanja štednje. Kretanja æe biti drugaèija ukoliko se oèekuju poveæanje poreza na potrošnju i sni avanje kamatnih stopa. Razlièite kombinacije izmeðu navedenih krajnosti dat æe odreðenu razinu potrošnje i štednje. 13 Valja naglasiti da je nacionalna štednja putem domaæih banaka internacionalizirana i, shodno tome, ne postoji utjecaj nosioca ekonomske politike na upotrebu štednje. Domaæa štednja u domaæim bankama ima karakter inozemnih ulaganja (Santini 2002).
212 Tome valja pridodati i rekonstrukciju (prilagodbu iznesenim stavovima) poreza na dohodak kako bi se mogla voditi eljena politika faktorskih dohodaka 14. Napuštanje zaštitne kamate na kapital predstavlja, stoga, znaèajno poveæanje rizika (osjetljivosti) i neizvjesnosti u ostvarivanju dobiti zbog poslovnog ciklusa. Naime, neoporezivi dio dohotka i zaštitna kamata omoguæuje izjednaèenje rada i kapitala što, potom, omoguæuje takvo voðenje porezne politike koja æe primjerenije koristiti raspolo ive resurse. Drugim rjeèima, zaštitna je kamata u ekonomskom pogledu bila sna an instrument smanjenja neizvjesnosti i poveæanja porezne konkurentnosti hrvatske privrede. Osim toga, vlastiti je kapital neusporedivo skuplji 15 od pozajmljenog, pa je prijeko potrebno da nosioci ekonomske politike imaju tu èinjenicu u vidu. VI Kod razvijenih se zemalja za amortizaciju izdavaju znatna sredstva putem kojih se financiraju investicijski pothvati, što automatski predstavlja razvojni impuls zamjenom postojeæih tehnologija novim 16. Otuda je ponuda financijskog kapitala veæa i nu no djeluje na smanjenje kamatne stope pored objektivno veæe štednje (uz klauzulu ceteris paribus), sukladno visokom dohotku per capita. Istovremeno male i nerazvijene zemlje, kao što je to sluèaj s Hrvatskom, raspola u malim iznosima amortizacije i imaju nesuporedivo ni u razinu štednje apsolutno i relativno. Sve to 14 15 16 Rješenje bi trebalo tra iti poglavito u dijelu dohotka koji se ne bi oporezivao. U tom smislu nam se èini prikladnim da bi neoporezivi dio dohotka valjalo odrediti na razini ivotnih troškova èetveroèlane obitelji. Vlastiti je kapital skuplji jer je investiran - transformiran u faktore (predmet rada, sredstva za rad i sam rad) koji su nu ni za odvijanje privredne aktivnosti. Za razliku od vlastitog kapitala posuðena sredstva, recimo, putem kreditnog odnosa predstavlja kupovinu likvidnosti koju je du nik du an vratiti sukladno ugovoru. U prvom sluèaju radi se o vlasnièkom, a u drugom o kreditnom papiru. Amortizacija sadr i pored zamjene i dio koji predstavlja razliku izmeðu novih i neto investicija. Nadalje, kada se iznosi amortizacije dinamiziraju u vremenu, pojavljuju se znaèajni iznosi na strani ponude slobodnih sredstava za poslovne pothvate (Vojniæ 1977)
213 zajedno podi e kamatnu stopu, a time i minimalni prag rentabilnosti èak i kad ne bi bilo institucionalnog rizika. S druge strane, potreba za kapitalom upravo je suprotna. Razvijene zemlje trebaju relativno manje kapitala, ukoliko se ne radi o znaèajnim tehnološkim inovacijama, nego što je to sluèaj kod nerazvijenih zemalja. Uz to je poznato da su kapitalni koeficijetni u visokorazvijenim zemljama ni i u odnosu na kapitalne koeficijente nerazvijenih zemalja, posebno kada se radi o ubrzanju razvoja (Vojniæ 1977, Dru iæ, I.; Sirotkoviæ 2002). Dinamiziranje razvoja rezultira poveæanjem marginalnih kapitalnih koeficijenata jer zemlje koje dinamiziraju razvoj znaèajni dio investicija nu no usmjeravaju u pretpostavke razvoja kao što je to, recimo, infrastruktura. Djelovanje kamatne stope na proizvodnju kao oportuniteni dohodak, prisutno je tokom cijelog ciklusa i u svim fazama. Kao što smo veæ istakli, konaèno djelovanje kamatne stope i neto dobiti odreðuje da li æe proizvoðaèi u srednjem roku napustiti odnosnu granu. Izneseno pokazuje da je u nerazvijenim zemljama oporezivanje dobiti, ali i faktora proizvodnje, ogranièeno zbog potrebne visoke razine profitne mar e i visokih stopa nezaposlenosti. Naime, rizici i neizvjesnosti u nerazvijenim su zemljama veæi i stoga je nu no da profitne stope budu veæe bar za iznos pretpostavljenog rizika i neizvjesnosti. Stoga je jasno da postoji ogranièeni domet green field investicja za razvoj nerazvijenih jer je uèinkovitost investicija opadajuæa funkcija. Prema tome, razvoj koji se temelji na inozemnoj štednji ima tek ogranièene moguænosti. Kod razvijenih zemalja uèinkovitost je opæenito veæa a rizici i neizvjesnost nesuporedivo manji, pa su otud i moguænosti uvoðenja poreza na privrednu aktivnost veæe, pored iznesenog, i zbog ni e kamatne stope. Ovo nas ponovno vraæa na neopravdanost ukinuæa zaštitne kamate na kapital. Naime, zaštitna kamata, posebno manipulacija njezine velièine iznad stope poveæanja cijena, izravno smanjuje rizike i poveæava uèinkovitost investicija. Ne treba zaboraviti da zaštitna kamata aktualizira institut gubitka kao dio poslovne strategije privrednog subjekta. Drugim rijeèima, zaštitna kamata na kapital umanjuje tr išne i ine deformacije karkateristiène za zemlju u tranziciji kao što je to Hrvatska.
214 VII Izneseno pokazuje da porezni sustav mora biti u funkciji procesa reprodukcije. Posebno je potrebno naglasiti da je porezni sustav, kao jedini preostali znaèajniji «nacionalni» instrument ekonomske politike (monetarna politika odnosno teèajna politka, u uvjetima neoliberalizma, uglavnom su napuštene u gotovo svim tranzicijskim i nerazvijenim zemljama), temeljni instrument kojim je moguæe (èitaj: potrebno) «komponirati» konkurentnu i aktivnu ekonomsku politiku sukladno koncepciji i strategiji razvoja. Stoga, reforma poreznog sustava zahtijeva znatno smanjenje ukupnih poreznih optereæenja koja izravno smanjuju profit (Ricardo 1996). Ne ulazeæi u posljedice koje æe proizaæi iz te èinjenice, to je moguæe ostvariti na više naèina. Ono što je bitno istaknuti jest èinjenica da dr ava mora dijeliti sudbinu svih sudionika u procesu društvene reprodukcije 17. Kako æe biti konstruiran porezni sustav, sukladno koncepciji i strategiji razvoja odnosno potrebama taktike i operativne ekonomske politike, zavisi od «ekonomske filozofije» koja se smatra najprikladnijom za ostvarenje zadanih ciljeva i minimiziranje troškova kojima se ostvaruju ti ciljevi. Drugim rijeèima, od definiranja procesa društvene, pa time i privredne, reprodukcije kao odnosa sustava i podsustava, te njihovim meðuovisnostima, ali i o njemu samom. U koncipiranju poreznog sustava i u prijelaznom razdoblju (razdoblju tranzicije) moraju se neprekidno imati u vidu troškovi/prilagodljivost (tax burden) privredne strukture poreznom sustavu. Zato je potrebno sagledavati uvjetovanosti i meðuovisnosti pojedinih podsustava privrednog sustava. Neadvekatan pristup konstrukciji privrednog sustava znaèit æe «rasipanje» sredstava koja su u Hrvatskoj ionako oskudna i koja se dnevno smanjuju. Problem je što tekuæa ekonomska politika uporno poveæava entropiju sustava i sve ju je te e «amortizirati» 18 bez socijalnih potresa. Ovo se ne odnosi na srednji ili dugi rok, veæ se ovo odnosi na kratki rok. 17 18 U Hrvatskoj, kao što je poznato, dr ava definira poreznu obvezu temeljem fakturirane a ne naplaæene realizacije, èime istiskuje znaèajan dio likvidnosti u uvjetima kada je privreda niskoakumulativna, izmeðu ostalog, zbog neprimjerene ekonomske politike. Naprosto je nedopustivo da porezna obveza nastaje u uvjetima kada porezni obveznik nije realizirao oporezovani dogaðaj. O problemima sustava i politike pisalo je više autora. Posebno je upeèatljiva analiza koju je dao Ivo Perišin (Perišin 1999).
215 Polazeæi od èinjenice da smo mala i nerazvijena zemlja koja mora voditi ne-neutralnu (u alokativnom pogledu) i konkurentnu ekonomsku politiku (supllay side economics), potrebno je koncipirati adekvatan sustav tako postavljenim ciljevima. Ovaj pristup zahtijeva uva avanje slo ene meðuovisnosti podsustava i privrednog sustava, ali i nu nost njegova koncipiranja tako da omoguæi brzu izmjenu privredne strukure (poveæanje stope uèinkovitosti) èime se izvozu daje presudna uloga. Ostvarivanje tako postavljenih ciljeva vrlo je slo en zadatak jer su ogranièenja izra ena (definirana) upravo u principima, a to je kao što smo naglasili ne-neutralnost i konkurentnost ekonomske politike. Prvi korak u reformi poreznog sustava, pa samim time i oporezivanje dobiti, jest definiranje poreznog kapaciteta procesa reprodukcije. Nadalje, potrebno je jasno identificiranje ukupnih društvenih troškova jer dr ava ne dijeli sudbinu cjelokupnog procesa reprodukcije. Neelastiènost rashoda èinjenica je koju ne ignoriram ni u ovom radu. Ono što elim naglasiti jest èinjenica da se rashodna strana financira iz: pretjerane porezne presije, prodaje obiteljskog srebra te zadu ivanja u inozemstvu i tuzemstvu. Porezna presija, rasprodaja i zadu ivanje ima svoje granice. Kada se spomenute moguænosti iskoriste opet nas èekaju ista pitanja, a odgovori æe biti nesuporedivo drastièniji jer je materijalna moguænost društva da se provedu nu ne promjene svakim danom sve manja 19. 19 Pokušajmo s nekoliko najznaèajnijih brojaka identificirati što je uèinjeno u prošloj, 2002. godini. Rast privredne aktivnosti od 4,8% (5,2% prema podacima DZS-a) najbolji je rezultat koji je Koalicija ostvarila od dolaska na vlast. Rast od 4,8% nikako se ne mo e ocijeniti kao nezadovoljavajuæi ako imamo u vidu da je zadnji put visoka stopa rasta društvenog bruto proizvoda ostvarena daleke 1997. godine (6.8%). Usput reèeno, znaèajni pad stope rasta iduæih godina (1999. godina imala je pad privredne aktivnosti) obrazla emo dramatiènim izmjenama u poreznom sistemu. U tome središnje mjesto pripada uvoðenju PDV-a od 22%. Stopa inflacije bila je svega 2,3%, što je najmanja stopa od 1994. godine. Pri tome valja reæi da je inflacija smanjena i u odnosu na prethodnu, 2001. godinu. Robni uvoz je u 2002. godini iznosio dramatiènih 10,7 milijardi $, dok je izvoz bio više nego upola manji i iznosio je svega 4, 9 milijardi $. Prema tome, više smo uvezli nego izvezli 5,8 milijardi $. To je više od èetvrtine društvenog bruto proizvoda. Drugim rijeèima, potrošili smo robe za èetvrtinu više nego što smo proizveli. Inozemni je dug sa 11,3 milijarde $ «skoèio» na fantastiènih 15,2 milijarde $, što je poveæanje od gotovo 35%. Stavi li se u odnos izvoz i uvoz dobivamo zabrinjavajuæi podatak da pokrivenost iznosi svega 46%, što je neusporedivo manje nego u vrijeme tzv. samoupravnog sistema kada se
216 46%, što je neusporedivo manje nego u vrijeme tzv. samoupravnog sistema kada se pokrivenost kretala na razini od 75%. Kreditna ekspanzija bila je takoðer dramatièna (nije bilo poveæanja cijena sic!). Krediti su se poveæali za više od 31%, pri èemu je stanovništvo dobilo fantastiènih 43% više kredita, a privreda oko 23%. Ovo jasno treba povezati s deficitom robne razmjene jer su krediti trošeni na uvezenu robu, u prvom redu automobile. Stopa rasta plaæena je vrlo visokom cijenom bez obzira na to je li se društveni proizvod. poveæao za 4,8% ili 5,2%. Naime, kreditna aktivnost poslovnih banaka i ostvarena stopa rasta pokazuju znaèajan stupanj privredne inertnosti. Pored toga, cijeli raèun nije još došao na naplatu. Investicije u infrastrukturu æe se kao dospjele obveze u iduæim godinama pokazati kao znaèajno ogranièenje (Bilten 2003).
217 Literatura: Andrijaševiæ, S.; Santini, G. (2002), Oporezivanje poduzeæa, Ekonomija/Economics, (IX) 2, RIFIN, Zagreb. Collins, E. G. C.; Devannna, M. A. (2002), Izazovi menad menta u XXI. stoljeæu, Mate, Zagreb. Dru iæ, G. (2001), Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, GM, Zagreb. Dru iæ, I.; Sirotkoviæ, J. (2002), Uvod u hrvatsko gospodarstvo, EF i Politièka kultura, Zagreb. Friedman, M. (1992), Kapitalizam i sloboda, Globus i ŠK, Zagreb. James, S.; Nobes C. (1992), The economics of Taxation, 4th ed., Prentice Hall, London. Jelèiæ, Barbara.; Jelèiæ, Bo idar (1999), Ocjena hrvatskog sustava oporezivanja, Ekonomija/Economics, (VI) 1, RIFIN, Zagreb. Jurkoviæ, P. (2002), Javne financije, Masmedija, Zagreb. Paraæ, B.; Santini, G. (2003), Zaštitna kamata zašto smo pogriješili?, Zbornik radova, Promjene u sustavu javnih prihoda, HAZU, Zagreb. Pertot, V. (1980), Teorija dispariteta, troškova, cijena i valuta, Školska knjiga, Zagreb. Perišin, I. (1999), O neredu u našem financijskom sustavu i sveopæoj potrazi za šaèicom magiène prašine, Ekonomija/Economics, (V) 4, RIFIN, Zagreb. Ricardo, D. (1996), Principles of Political Economy and Taxation, Prometheus books, New York, 1996. Santini, G. (1989), Odnos izravnih i neizravnih poreza u reformi sistema društvenog financiranja, u: Problemi reforme privrednog sistema SFRJ, Globus, Zagreb. Santini, G. (1990), Oporezivanje dobiti i kamatna stopa, Zbornik radova, Oporezivanje dobiti poduzeæa, IJF, Zagreb. Santini, G. (1995), Ekonomska politika za 1995. godinu, RIFIN, Zagreb. Santini, G. (1998), Porezni sustav i porezna politika, Zbornik radova, Današnja financijalna znanost, HAZU, Zagreb. Santini, G. (2000), Mikroekonomski uèinci poreza, Zbornik radova, Tendencije u razvoju financijske aktivnosti dr ave, HAZU, Zagreb. Santini, G. (2002), Razlozi za osnivanje nacionalne poslovne banke, Ekonomska politika, Ekonomija/Economics, (IX) 4, RIFIN, Zagreb. Vojniæ, D. (1977), Investicije i društvena reprodukcija, Informator, Zagreb. Bilten (VIII) 80, 2003, Hrvatska narodna banka, Zagreb.
218