IZAZOV MAJČINSTVA. Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu

IZAZOV MAJČINSTVA Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu

Uredili mr. sc. Zrinka Gregov, tajnica Vijeća HBK za život i obitelj Petar-Krešimir Hodžić, dr. med., voditelj Ureda HBK za život i obitelj Suradnice Danijela Balen, Danijela de Micheli Vitturi, dr. med., doc. dr. sc. Andrea Filić, Ružica Lice, Aleksandra Lukavečki, prof., Katarina Matijaca, Mirta Miletić, Nikolina Nakić, s. Katarina Pišković, mr. sc. Kristina Rožić, Martina Šimunić, Ljilja Vokić, prof. Teološka redaktura Pisma Ivana Pavla II. ženama doc. dr. sc. Marijo Volarević Recenzija prof. dr. sc. Jadranka Garmaz doc. dr. sc. Boris Vulić Lektura i korektura Marijana Jakovljević, prof. Naslovnica Skulptura Svete obitelji na Sveučilištu Notre Dame, SAD (izdvojena iz fotografije Carmen Imes) Grafička obrada Dario Šego, studio Apostol Tisak Printera grupa, Sveta Nedelja

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA VIJEĆE ZA ŽIVOT I OBITELJ IZAZOV MAJČINSTVA Katehetski materijal za osnaživanje žena/majki u odgovornom ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i društvu Zagreb, 2017.

Sadržaj 1 UVOD Poruka dubrovačkog biskupa Mate Uzinića... 7 Riječ urednice... 10 Molitva majke... 12 Smjernice za ispit savjesti majki... 13 2 KATEHEZE PRVA KATEHEZA Bog izvor majčinstva... 19 DRUGA KATEHEZA Brak oslonac majčinstva... 24 TREĆA KATEHEZA Savez žene i života preduvjet majčinstva... 30 ČETVRTA KATEHEZA Djeca majčinstvo u svagdašnjici... 36 PETA KATEHEZA Ranjeno majčinstvo... 43 ŠESTA KATEHEZA Duhovno majčinstvo... 50 SEDMA KATEHEZA Majka u Crkvi... 56 OSMA KATEHEZA Majka u društvu... 62 DEVETA KATEHEZA Majčinstvo Blažene Djevice Marije... 69 DESETA KATEHEZA Svetost cilj majčinstva... 75 Sadržaji za produbljivanje... 81 Odluka... 89 3 PIsmO IVANA PAVLA II. ŽENAmA... 93 4 DODATCI DODATAK A Popis nad/biskupijskih povjerenika / ureda za pastoral braka i obitelji u Hrvatskoj... 101 DODATAK B Popis bračnih i obiteljskih savjetovališta Katoličke Crkve u Hrvatskoj... 104 DODATAK C Obrazac za vrednovanje... 108 Zahvale... 111

UVOD

PORUKA DUBROVAČKOG BISKUPA MATE UZINIĆA Živjeti radost majčinstva UVOD 1 Drage supruge i majke, drage žene! Kao što su prošle pastoralne godine, sukladno odluci da se u sklopu Drugoga ciklusa obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj od 2016. do 2018. godine obrađuje tema Očinstvo i majčinstvo dva lica roditeljskog poslanja, bili priređeni katehetski materijali za muževe/očeve, tako smo ove godine priredili katehetski materijal za vas, žene/majke. Željeli smo putem deset kateheza približiti različite dimenzije vašega poslanja žene i majke, počinjući od izvora majčinstva koji je u Bogu, pa do njegova cilja koji je također u Bogu, a očitovat će se u zajedništvu svetih, u svetosti.»bog kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve nadilazi ljudske razlike spolova: on nije ni muško ni žensko, on je Bog; stoga nadilazi ljudsko očinstvo i majčinstvo, iako im je on izvor i mjerilo: nitko nije otac kao što je to Bog«(KKC, 239). Pa ipak,»boga se nikada ne označava i ne oslovljava kao majku ni u Starom ni u Novom zavjetu. Majka je u Bibliji slika, a ne naziv za Boga«(Joseph Ratzinger, Isus iz Nazareta, Verbum, 2007., str. 152). Nazivajući Boga Ocem, tim epitetom, međutim, govorimo»da je Bog prvi izvor svega i transcendentni autoritet, ali istovremeno da je dobrota i nježna brižnost za svu svoju djecu«(kkc, 239). Ovo drugo, Božja dobrota i nježnost, može se, ne nazivajući Boga majkom nego koristeći taj pojam kao sliku,»izreći i slikom majčinstva«(kkc, 239). Ta slika, bolje negoli to čini sam po sebi pojam Otac,»izražava Božju imanenciju, bliskost Boga i njegova stvorenja«(kkc, 239), a što je u našim međuljudskim odnosima prvenstveno obilježje majke.»bog je otac i majka«, rekao je papa Franjo u jednom svom intervjuu (tjednik Credere, 2. prosinca 2015.). No nije papa Franjo prvi papa koji je govoreći o Božjoj majčinskoj osobini, Boga nazvao majkom. Učinio je to, tumačeći isti svetopisamski ulomak (usp. Iz 49,14-15), i blagopokojni papa Ivan Pavao I.:»Mi smo Bogu objekt neprolazne ljubavi. Znademo: on nad nama uvijek drži otvorene oči, također i kad se čini da je mrak. On je otac; još više je majka. Ne želi nam učiniti zlo; želi svima učiniti samo dobro. Ako su djeca slučajno bolesna, imaju još više razloga da ih majka ljubi. I mi također ako smo bolesni zbog zloće, izvan puta, imamo još više razloga da budemo ljubljeni od Gospodina«(Angelus Domini, nedjelja 10. rujna 1978.). Papa Franjo je, međutim, otišao i korak dalje u svojoj Poruci za Svjetski misijski dan 2016. u kojoj je, prepoznajući u ženama misionarkama očiti znak Božje majčinske ljubavi prema nama, napisao i ovo:»značajna i sve veća prisutnost ženâ u svijetu misija, rame uz rame s muškarcima, rječiti je znak Božje majčinske ljubavi. Vjernice laikinje ili Bogu posvećene žene, a danas nerijetko i cijele obitelji, ostvaruju svoj misijski poziv u raznim oblicima: od izravnog 7

naviještanja evanđelja do karitativne službe. Priključene evangelizacijskom i sakramentalnom djelovanju misionara, žene i obitelji često bolje razumiju probleme ljudi i znaju kako im pristupiti na odgovarajući i, katkad, nov način: u posvećivanju brige životu, sa snažnim naglaskom na ljudima, a ne strukturama, te ulažući sve ljudske i duhovne resurse u izgrađivanje dobrih odnosa, sklada, mira, solidarnosti, dijaloga, suradnje i bratstva, kako među pojedincima tako i u društvenom i kulturnom životu, posebice kroz brigu za siromašne.«ova misionarska uloga žene, kao znak Božje majčinske ljubavi prema nama, ipak nije novost našeg vremena. Žene i majke su u povijesti spasenja i na samim počecima Crkve imale osobitu ulogu. Na prvom je mjestu, dakako, Blažena Djevica Marija, ona, koja je svojim pristankom biti žena i majka u službi Božjoj, pristala na Božji plan spasenja i kao takva imala nemjerljivu ulogu u Isusovom utjelovljenju u naš svijet kao i u njegovu rastu i napredovanju u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi (usp. Lk 2,40 i Lk 2,52). No ona nije jedina. Žene su, kako nam to dočaravaju sva evanđelja, vjerne Isusove učenice, pratiteljice i poslužiteljice. One su vjerne sudionice središnjih trenutaka povijesti spasenja. Na križnom su putu Isusa tješile, ali i bile utješene. One njemu najbliže, u zajedništvu s majkom njegovom Marijom, ostale su uz njega sve do samoga kraja, do smrti na križu. I u uskrsnom praskozorju one su prve na praznom grobu. Kao prve svjedokinje uskrsnuća čule su riječi:»on nije ovdje! Uskrsnu kako je rekao!«(mt 28,6). I prve su»obujmile njegove noge«(usp. Mt 28,9), ali i dobile poslanje da postanu misionarke, da učenicima objave istinu o Isusovom uskrsnuću (usp. Mt 28,1-10; Lk 24,8-11). Ivanovo Evanđelje posebno ističe ulogu Marije iz Magdale (usp. Mk 16,9). Sveti papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu o dostojanstvu i pozivu žene Mulieris dignitatem iduće 2018. godine obilježit će se 30. obljetnica njegove objave pozivajući se na Rabanusa Maurusa i sv. Tomu Akvinskog, sv. Mariju Magdalenu naziva»apostolom apostolâ«, jer je, kaže on,»bila prije apostola očevidac uskrsnulog Krista i stoga je prva o njemu posvjedočila apostolima«(br. 16). Tim istim nazivom oslovljava je i kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, u dekretu kojim je njezin spomendan, voljom pape Franje, podignut na razinu blagdana. U spomenutom dekretu, među ostalim, piše:»u naše vrijeme, budući da je Crkva pozvana na dublji način promišljati o dostojanstvu žene, novoj evangelizaciji i veličini otajstva božanskog milosrđa, činilo se dobrim da se primjer sv. Marije Magdalene još praktičnije predloži vjernicima. Ova žena, naime, poznata kao ona koja je ljubila Krista i koju je Krist mnogo ljubio, nazvana od sv. Grgura Velikog svjedok božanskog milosrđa i od sv. Tome Akvinskog apostol apostolâ, može biti od vjernika shvaćena kao paradigma zadaće žene u Crkvi.«I doista je tako! Premda je za život Crkve i budućnost vjere važna uloga muškarca tako da neki ističu kako bi nova evangelizacija trebala najviše nastojati oko povratka muškaraca u Crkvu, pritom se pozivajući na rezultate nekih istraživanja koji potvrđuju važnost religioznosti i duhovnosti oca za prenošenje vjere djeci ipak moramo priznati da nam i danas Crkvu i vjeru, zapravo, čuvate i činite živom vi, žene. Dok se većina muškaraca usput negdje pogubi uz Isusov križ od dvanaestorice apostola i sedamdeset dvojice učenika ostao je samo jedan vi, žene, one ste koje su i danas blizu Isusa. Dolazite na misna slavlja, sudjelujete u pobožnostima, volontirate u župama, prenosite vjeru u obiteljima, nastavljajući tako biti ono što ste bile od početka:»apostoli apostolâ«. Što bih ja osobno bio bez vjere svoje majke i svoje bake? U svojoj propovijedi na Uskrs 2016. godine, naglasio sam:»koliko god da je istina da nećemo vratiti vjeru u suvremeno društvo na način na koji je to bilo nekad, ne vratimo li muškarce Crkvi, toliko je još više istina da ćemo vjeru potpuno izgubiti, izgubimo li iz Crkve vas, žene. Jednostavno i za Crkvu kao zajednicu vrijedi isto ono što vrijedi i za svaku kuću, a to je da žena drži tri kuta kuće. 8

Ipak, koliko god su današnje žene ugroženije negoli su bili prijašnji naraštaji, čak ugroženije i od samih muškaraca, neće se i ne može dogoditi to odvajanje žene od Crkve i Crkve od ženâ. Uostalom i sama Crkva je žensko, kako je nedavno primijetio papa Franjo govoreći o ženskoj dimenziji Crkve kao o udobnu krilu koje obnavlja život, te pritom ističući ulogu žene u prenošenju i zaštiti života, nezamjenjivu ulogu žene u obitelji, vjerskom odgoju, u pastoralu, u školstvu, kao i u društvenim, kulturalnim i gospodarskim okvirima, ali i upozoravajući na bolne rane nasilja nad ženama koje postoje u suvremenom svijetu, od zloporabe ženskog tijela, koje je simbol života, pa sve do brojnih oblika ropstva, trgovine i sakaćenja ženskoga tijela (usp. Papa Franjo, Govor na audijenciji Papinskog vijeća za kulturu, 7. veljače 2015.). Razlog da se neće i ne može dogoditi odvojenost ženâ i Crkve nije ipak samo u Crkvi. Crkva je puno puta do sada zakazala u svom odnosu prema ženama, pa i danas nedovoljno cijeni ulogu i važnost žene. Razlog je više u vama ženama. Taj razlog ističe spomenuti sv. Ivan Pavao II. u Pismu ženama 1995. godine, a ponovio ga je i u Dubrovniku 2003. proglašavajući blaženom jednu ženu, prvu hrvatsku blaženicu, bl. Mariju Propetog Isusa Petković. Taj je razlog što žena kao žena svojom osjetljivošću, velikodušnošću i jakošću obogaćuje poimanje svijeta i pridonose punini istine o međuljudskim odnosima (papa Ivan Pavao II., propovijed u Dubrovniku 6. lipnja 2003.; usp. Pismo ženama, 2). Zato vi, žene, i danas dajete nemjerljiv doprinos širenju vijesti o uskrsnuću, ispunjavajući i dalje časnu ulogu apostola apostolâ svojim muževima, sinovima i kćerima, na svoj način i cijeloj Crkvi, a uvjeren sam da će to tako biti i u budućnosti.«naposljetku, dok se pripremamo za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se 15. i 16. rujna 2018. godine održati u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu, želim vama, ženama i majkama, odati priznanje i iskazati zahvalnost za sve ono što ste učinile i činite u obitelji, Crkvi i društvu, kao supruge i majke, sestre i kćeri, nevjeste i svekrve, bake i unuke, po različitim zanimanjima koja obavljate, ali i kao redovnice koje su posvetile svoje živote služenju Bogu i bližnjima. Ovdje vam osobito želim zahvaliti na vašem majčinstvu, toj vašoj nezamjenjivoj ulozi. Hvala vam na otvorenosti životu i što čuvate savez sa životom, darujući svoja tijela da budu prva kolijevka djeci što ih donosite na svijet, usprkos katkad obeshrabrujućim teškoćama i problemima. Hvala vam na hrabrosti i požrtvovnosti, te što ne odustaje pred preprekama odgoja djece, nego se s njima suočavate hvatajući se u koštac s izazovima i često pogubnim utjecajima medija i društva. Zajedno s papom Franjom želim vas potaknuti da ne dopustite da vam išta oduzme duboku radost majčinstva (usp. Amoris latetitia, 171). Trudite se zadržati radostan zanos usred briga i problema, moleći Gospodina da u vama sačuva radost kako biste ju mogli prenijeti svojoj djeci i biti prenositelji Radosne vijesti budućim naraštajima. I Crkva kao majka želi vam biti blizu i pružiti vam potrebnu pomoć i potporu. Na tom tragu predajemo vam i ovaj katehetski materijal koji je priređen s ciljem da vas osnaži u odgovornom ispunjavanju svojega majčinskog poslanja u obitelji, Crkvi i društvu. Bog vas blagoslovio i bio vam nagrada već za života! Neka vam pred očima uvijek bude primjer Blažene Djevice Marije, sv. Marije Magdalene i drugih svetih žena. One neka vas prate svojim zagovorom! A Blažena Djevica Marija neka vam bude posrednica svih potrebnih milosti za ispunjenje vašega majčinskog poslanja u biološkom i duhovnom smislu, kako u vašim majčinskim srcima nikada ne bi uzmanjkalo vjere, nade i ljubavi! UVOD 1 Na Majčin dan, 14. svibnja 2017. mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj 9

Riječ urednice Nakon što se u sklopu Prvog ciklusa obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj (2013. 2015.) obradila tema Od teologije tijela do evenđelja života s osobitom naglaskom na spolnost, brak i promicanje kulture života, za drugi ciklus (2016. 2018.), kao logičan nastavak, odabrana je tema Očinstvo i majčinstvo dva lica roditeljskog poslanja. Ciklus će svoj vrhunac imati u Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 2018. godine u Solinu, a put prema njemu podijeljen je u dvije etape. Stoga je za pastoralnu godinu 2016./2017. bio priređen katehetski materijal Izazov očinstva, a sada je pred vama njemu komplementaran materijal Izazov majčinstva za pastoralnu godinu 2017./2018. Materijal je plod rada Radne skupine uspostavljene pri Vijeću HBK za život i obitelj uz koordinaciju voditelja Ureda HBK za život i obitelj. U skupinu su bile uključene žene različitih dobi i profila, koje u konkretnom životu žive iskustvo majčinstva, a osim laikinja svoj doprinos dala je i jedna redovnica. Riječ je o materijalu namijenjenom radu sa ženama/majkama kakav do sada još nije bio dostupan u nas. Želeći što bolje»pogoditi njihovo bȉlo«obavljene su konzultacije s onima koji već imaju iskustva rada i komunikacije sa skupinama žena/majki. Usto, kako bi materijal bio što primjenjiviji u pastoralnoj praksi, pojedini su njegovi dijelovi prethodno testirani u stvarnim uvjetima. Iako svaka kateheza ima svoj glavni cilj i podciljeve, dobro je istaknuti kako su opći ciljevi koji se žele postići obradom predviđenih materijala sljedeći: ustanoviti trenutačno stanje kod uključenih žena/majki; posvijestiti majčinsko poslanje i probuditi svijest o odgovornosti koju ono donosi; pratiti žene/majke u procesu ozdravljenja ranjenosti u pogledu majčinstva; potaknuti žene/majke na zdraviju komunikaciju sa svojim suprugom i djecom, kako o temama obrađenim u katehezama tako i općenito; razvijati molitveno-sakramentalan život žena/majki; osnažiti žene/majke da cjelovitije ispunjavaju svoje poslanje nadahnjujući se pozitivnim primjerima i uzimajući svetost kao cilj svojega majčinstva; među uključenim ženama/majkama na dugoročnoj osnovi uspostaviti zajedništvo i solidarnost počevši od mjesne pa do nacionalne razine. 10

U svrhu ostvarenja ciljeva materijal sadrži: Poruku mons. Mate Uzinića, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, koja donosi osnovne naglaske i početne poticaje; Molitvu majke, koja sažeto zahvaća sadržaj kateheza; Smjernice za ispit savjesti majki, koje predstavljaju svojevrstan alat za samopropitivanje i određivanje početne pozicije u odgovoru na pitanje: Kakva sam žena i majka?, kao i one završne nakon što se obrade sve kateheze; Deset tematskih kateheza, koje obrađuju različite vidove majčinstva; Sadržaje za produbljivanje, koji uključuju popis relevantnih crkvenih dokumenata, knjiga, filmova i mrežnih stranica, kao i cjelovit tekst Pisma Ivana Pavla II. ženama iz 1995. godine; Popise nad/biskupijskih povjerenika i ureda za pastoral braka i obitelji te crkvenih bračnoobiteljskih savjetovališta, kako bi ih se u slučaju potrebe moglo kontaktirati. UVOD 1 Tebi, draga ženo i majko, sestro u Kristu, do koje će ovaj materijal doći, želimo uspješno i blagoslovljeno obrađivanje ponuđenih kateheza. Nadamo se da će njihov sadržaj dotaknuti strune tvoje duše, potaknuti te na razmišljanje, probuditi tvoj ženski»genij«1 i biti ti osnaženje u življenju svoga majčinskog poslanja u obitelji, Crkvi i društvu. Toplo preporučujemo da prvo pročitaš pismo koje je svim ženama, pa tako i tebi, uputio sveti papa Ivan Pavao II. (str. 91 96). Pridružujemo mu se u zaključnoj molitvi:»bdij Marijo, Kraljice ljubavi, nad ženama i nad njihovim poslanjem u službi čovječanstva, mira, i širenja Božjeg kraljevstva!«, da bi i u ovim turbulentnim vremenima spremno mogle odgovoriti:»neka bude za mene Tvoja volja, Gospode!«mr. sc. Zrinka Gregov tajnica Vijeća HBK za život i obitelj 1 Pojam il»genio«femminile na talijanskom jeziku u pisanom obliku prvi puta upotrijebio je 1988. godine sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj pobudnici Mulieris dignitatem o dostojanstvu i pozivu žene prigodom marijanske godine. U hrvatskom izdanju pobudnice pojam je tada preveden kao»genij«žene i ženski»genij«, a potom ga se nastavilo koristiti u prijevodima drugih crkvenih dokumenata (usp. EV, 99) kao i u teološkim tekstovima. Nastavno na izvorno papino obrazloženje valja ga shvatiti u kontekstu izvanrednih sposobnosti žene koje se očituju u osjetljivosti za čovjeka samim time što je čovjek, stavljajući pritom krepost ljubavi u prvi plan (MD, 30). 11

Molitva majke Dobri Oče, slavim te i zahvaljujem ti što si me u svojoj neizmjernoj ljubavi stvorio kao ženu. Hvala ti na tvome naumu da stvoriš muško i žensko, da njih dvoje budu jedno kako bi odražavali ljubav Presvetoga Trojstva. Hvala ti na sakramentu ženidbe u kojem pronalazim snagu. Hvala ti na suprugu s kojim sam pred tobom sklopila savez ljubavi i na koga se mogu osloniti. Hvala ti na daru biološke i duhovne plodnosti. Hvala na daru očinstva i majčinstva po kojem rađajući nove živote na zemlji, rađamo nove duše za vječnost. Tebi, vječni Oče, izvoru hrabrosti i pouzdanja za otvorenost životu, zahvaljujem na daru života djece koju si mi povjerio na čuvanje i odgoj. Ispuni me svojom nježnošću i pomozi mi da u suprugu i djeci prepoznajem tebe. Daj da sve što činim za njih činim iz ljubavi prema tebi. Ti najbolje poznaješ moju nutrinu i moje ranjenosti. Po Kristovim svetim ranama ozdravi me i osnaži da budem spremna oprostiti. Pomozi mi da svojim riječima i djelima ne ranjavam svoje bližnje. Ohrabri me da se ne zatvaram u sebe. Otvori moje majčinsko srce za potrebe drugih u Crkvi i društvu čineći tako ovaj svijet čovječnijim. Molim te da budeš blizu svim majkama, a osobito onima u teškoćama i onima koje svoje majčinstvo žive pritisnute nametnutim bremenima. Molim te pošalji svoga Svetoga Duha da mi pomogne rasti u krepostima i nadvladavati slabosti kako bih zajedno s članovima svoje obitelji mogla kročiti putem svetosti i naposljetku vratiti se u Tvoj očinski zagrljaj. To te molim po zagovoru Blažene Djevice Marije i ostalih svetih žena na čijim se primjerima želim nadahnjivati. Amen. 12

Smjernice za ispit savjesti majki UVOD 1 Putem ispita savjesti raste i usavršava se moja ljubav prema Bogu, svojim bližnjima i meni samoj. Ona me potiče na promjenu osobnosti, na rast i hod u vjeri. Usavršava me u mojemu poniznom služenju, u mojoj upornosti oko dobra svoje obitelji, u društvu, u Crkvi. Ispit savjesti djeluje iscjeliteljski, vodi me prema svetosti na koju sam pozvana. Svaki dan razumijem sve više i upoznajem na koje mi sve načine progovara savjest taj Božji glas u mojoj nutrini. Vidim ga u svojem unutarnjem nemiru i neskladu, katkad u suprugovoj šutnji, u dječjoj suzi i zbunjenosti... Svakodnevni susret sa svojom savješću pokazuje mi koje sam sve milosti primila, koliko ljubavi i dobrote putem svojih dragih i bližnjih, ali i jednako tako koliko sam ljubavi i dobrote uskratila jer ih nisam pružila, a mogla sam... Savjest živi u meni i uvodi me u svijest da sam odgovorna surađivati s Bogom, da mi je povjeren život djeteta Božjega, da živim život u punini ljubavi i slobode u skladu lijepe misli sv. Augustina:»Ljubi i radi što hoćeš!«u ispitu savjesti 2 molim Duha Svetoga da me vodi i pomogne mi otkriti istinu o meni samoj kao ženi i majki. Stavljam svoj život, svoje postupke pred Božje lice, pred Božju riječ, da prepoznam i priznam svoje slabosti i grijehe, te prihvatim Božju ljubav i Božje milosrđe... 1. Bog i bližnji Sv. Franjo je često molio:»tko si ti, Gospodine, a tko sam ja, Gospodine, crvić...?«isusova zapovijed ljubavi prema Bogu, bližnjemu i samomu sebi propituje me ono najvažnije: Tko si ti za mene, Gospodine? Prihvaćam li istinu vjere da si ti moj jedini spasitelj i otkupitelj? Tražim li u nekim prolaznim i praznovjernim stavovima, društvenim trendovima, svoju sigurnost, sreću i uspjeh? Ljubav je temelj svega života. Ljubim li te, Gospodine, jer si ti mene prvi ljubio? 2 Općenite naznake za pripremu i slavljenje sakramenta pomirenja priredio je mons. dr. Ivan Šaško (objavljene su na mrežnim stranicama Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK: www.hilp.hr), a ove smjernice produbljuju i proširuju pojedine vidove koje se odnose na poslanje žene i majke. 13

Ljubim li te više od svega, znajući da ljubav prema Tebi nije»konkurencija«, da ona ne osiro- mašuje moju ljubav prema suprugu i djeci? Imam li hrabrosti i snage svjedočiti svojim riječima, svojim djelima da vjerujem u Tebe, u»zgodno i nezgodno vrijeme«? Je li mi važnije što drugi misle o meni, a manje važno što ti misliš, Gospodine? Priznajem li te svojim Bogom ili te zatajim zbog straha da mi se drugi ne rugaju, da me ne smatraju konzervativnom, nepoučenom...? Znam li drugima posvjedočiti svoju vjeru i»obrazložiti razlog nade koja je u meni«? Znam li biti Marta do tvojih nogu, slušati te, razgovarati s tobom u molitvi? Imam li vremena za susret s tobom kod euharistijskog stola svake nedjelje? Ako imam djecu, idu li i ona redovito na svetu misu kako bi rasla»u mudrosti, dobi i milosti pred tobom i ljudima«? Rekao si da»što god učinimo jednom od najmanjih, tebi učinismo...«ima li u mojemu srcu milosrđa i konkretne ljubavi za ljude u potrebi i siromaštvu? Jesam li u tome primjer dobrote i darežljivosti svojoj obitelji i bližnjima? Ohrabrujem li i podupirem li svojega supruga i članove obitelji u zajedništvu, te da rastemo i živimo u Božjoj ljubavi? 2. Moj brak Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima donosi odlike bračne i obiteljske ljubavi:»ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.«nastojim li iskreno da moja ljubav sve više raste i postaje sve sličnija ljubavi o kojoj govori sveti Pavao? U kojim sam područjima još posebno slaba? Mogu li danas, jednako kao i na dan svojega vjenčanja, izreći suprugu svoje da? Poštujem li supruga, njegove stavove, različitost mišljenja? Dogovaramo li se oko bitnih događaja i odluka za dobro našeg braka i obitelji? Donosimo li zajednički važne odluke? Poštujem li rad i brigu supruga za obitelj? Jesu li prevelika moja očekivanja? Jesu li ona usmjerena na bitno za skladan i kršćanski život? Planem li i naljutim li se brzo? Mogu li priznati kad pogriješim i zamoliti supruga za oproštenje? Prihvaćam li i poštujem članove suprugove obitelji, znajući da su oni vjenčanjem s njim postali i dio moje obitelji? Ako u nekim situacijama dođe do poteškoća i nerazumijevanja u našem bračnom životu, jesam li spremna potražiti stručnu pomoć i truditi se pronaći rješenje, te vjerovati da»ljubav nikad ne prestaje«. 14

3. Moja djeca Čudo Božje i bračne ljubavi jest novi život, blagoslov koji supružnici primaju otvarajući se daru života. Jesam li s radošću i otvorenošću primila taj Božji dar dijete, onako kako je to Bog htio? Trudim li se odgajati djecu u skladu s kršćanskom vjerom, u istinskim vrednotama, bez opterećenja i kompleksa»prema modernim stavovima liberalnog mišljenja«koji se nameću? Je li mi dobro moje djece na prvom mjestu, trudim li se biti dovoljno vremena u svakom danu sa svojom djecom za njihove potrebe? Učim li svoju djecu odgovornostima i obvezama u obiteljskom i društvenom životu? Odnosim li se prema svakom svojem djetetu pravedno, s ljubavlju i poštovanjem? Jesam li katkad bila gruba, nepravedna prema njima? Izgovaram li katkad grube i uvredljive riječi? Naglašavam li i ismijavam li neke njihove mane i nedostatke? Pokazujem li im ljubav i razumijevanje i kada pogriješe, te nastojim li im pomoći da krenu pravim putom, ili ih ostavljam da se»sami snalaze«? Jesam li ih katkad fizički kažnjavala? Brinem li se dovoljno za fizičko i emocionalno zdravlje svojega djeteta? Znam li poslušati savjet stručnih osoba? Poštujem li mišljenje i savjet učitelja, ako je mojem djetetu potrebna pomoć? Ostavljam li dovoljno prostora i slobode djeci da, kada odrastu, krenu slobodno živjeti svoj život, njegujući mudru izreku»biti dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko«? UVOD 1 4. Zaštita života Čovjeku je urođeno da ide ususret životu, da bude njegov»poslužitelj«. Žena je prenositeljica toga dara života po Božjem stvarateljskom planu. A svaki život ostvaruje svoj smisao i svoju svrhu ljubeći, ljubeći život svoj, onih koji su mu darovani, svojih bližnjih. I u tome želim danas napredovati u milosti i prihvatiti Božje oproštenje. Prihvaćam li samu sebe, onakvu kakva jesam u svojem fizičkom izgledu, svojim darovima i nedostatcima? Želim li biti kao netko drugi i ugrožavam li time svoje zdravlje? Trudim li se svojom blagošću, ali i odlučnim stavovima, zaštiti svakoga člana obitelji, posebice ako bi bio ugrožen od fizičkog i emocionalnog zlostavljanja? Živim li spolnost u skladu s naukom Crkve? Ako u braku nisam ostvarila majčinstvo, nastojim li u zajedničkom dogovoru sa suprugom pronaći način da naš bračni život ima puninu i na drugi način (posvojenjem djeteta, udomiteljskom ljubavlju i brigom, duhovnim majčinstvom...)? Je li moj život oslonjen na sklad između rada, molitve i odmora? Vodim li potrebnu brigu o svojem fizičkom, duševnom i duhovnom zdravlju? Oslanjam li se na pomoć stručnih osoba kada se pojave poteškoće? Dopuštam li da mi u životnim poteškoćama pomažu moji bližnji? 15

5. Dom i svijet Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu ženama iz 1995. godine izrekao je višestruku zahvalu ženama u njihovim različitim ulogama, nadajući se novim i divnim očitovanjima ženskog»genija«u Crkvi i društvu u trećem tisućljeću. Dajući svoj vrijedan društveni doprinos u svijetu, žena i majka trudi se istodobno brinuti o skladu u svojem obiteljskom domu. Dom je posebno posvećeno mjesto obitelji, njemu se vraćamo srcem i mislima, bez obzira koliko on skroman bio. I što smo stariji, sve više razumijemo da su nam dani djetinjstva u obiteljskom domu bili odlučujući za odrastanje i kasniji život. Tim više uočavamo veliku odgovornost žene, majke za toplinu i nježnost obiteljskoga doma, za sklad i povjerenje, za trenutke radosti i zahvalnosti, nade i sigurnosti. I zato danas ispitujem svoju savjest: Trudim li se da moj suprug s radošću dolazi kući i da se u mojoj nazočnosti dobro osjeća? Trudim li se dovoljno da naš dom bude mjesto razgovora i povjerenja, molitve i slavlja, zajedničkih aktivnosti i igre, da bude otvoren za naše prijatelje i prijatelje naše djece? Jesu li mi stvari katkad važnije od osoba, od članova obitelji? Jesam li jamac sklada u svome domu i na svome radnom mjestu? Činim li svoj dom mjestom u kojem se svi članovi osjećaju sretno i ispunjeno? Ugrožavam li sigurnost svoje obitelji prekomjernim i nerazboritim trošenjem, robujući modnim trendovima ili kultu zdravlja i ljepote? Jesam li bila zavidna drugima na njihovu imetku, sposobnostima, dobrom izgledu, uspjehu, mužu ili čemu drugome? Je li mi moja karijera postala božanstvo? Poštujem li tuđu imovinu? Jesam li ukrala ili ukradeno prihvatila? Jesam li prevarila druge? Vraćam li posuđeno? Potičem li kulturu davanja u obitelji, podučavajući djecu da ne odvraćaju pogled od siromašnih i potrebitih? Prihvaćam li uvijek iznova obveze za»opće dobro«ili pretjerujem u»konzumaciji«vjerskih i duhovnih sadržaja, zanemarujući i zakidajući time supruga i djecu? 6. Ljubav i odgovornost Odgovornost je sastavnica ljubavi. Svako iskrivljavanje pojma ljubavi,»navijanje«za slobodu i pravo na ljubav, ako to nije u skladu s Božjim zakonom koji je vječan i nepromjenjiv za sve i za sva vremena, oduzima ljubavi njezinu moć. Već spomenuti Hvalospjev ili Himan ljubavi može se podijeliti na tri temeljna dijela: 1) Ljubav koja trpi, 2) Ljubav koja se raduje i 3) Ljubav koja štiti. Na tome tragu propitujem se: Radujem li se svojem bračnom zajedništvu u darivanju ljubavi svojem suprugu. Činim li to u skladu s naukom Katoličke Crkve? Živim li ozbiljno i vjerno obećanje dano u sakramentu ženidbe»ljubit ću te i poštivati u sve dane života svoga«? Razvijam li i njegujem svoju spolnost, svoju ženstvenost u skladu sa svojom savješću? Jesam li srcem i životom, riječima i stavovima, vjerna supruga, žena i majka? Pazim li na svoje riječi da njima ne omalovažavam ono najsvetije u drugima i sebi samoj? Ako sam prisiljena živjeti odvojenim bračnim životom, prihvaćam li to kao ljubav u trpljenju? 16

7. Iskrenost Isus je rekao:»ja sam Put, Istina i Život.«Nema čovjeka koji ne bi želio biti sretan, ostvariti svoj život u punini. S vremenom naučimo da je to nemoguće ostvariti na tuđoj nevolji ili nesreći. Najbolje je slijediti Isusove riječi. On je Put! On je Istina koja nas uvodi u sretan i blagoslovljen Život. Danas te, Isuse, molim da me povedeš tim putem. Ja kao osoba, kao dragocjeno dijete Božje, ja kao žena, oslanjam li se na istinu u svagdašnjem životu? Usuđujem li se u javnom životu stati na stranu istine, ili štitim samo svoje interese? Na mojemu radnom mjestu ima li mjesta za evanđeosku istinu, ili se priklanjam masi bez obzira na savjest? Znam li čuvati tajne koje su dio moje obitelji i koje su mi povjerene da ih čuvam i ne povrijedim nekoga prepričavajući ih? Čuvam li se od ispraznog ogovaranja ili govora o drugima? Tražim li uvijek način da u ljubavi iskažem istinu koja bi mogla nekoga povrijediti? Nastojim li u dogovoru sa suprugom ne poticati djecu da se izvlače govorenjem neistine kada nešto nisu učinila ili su pogriješila? Ako su u obitelji svađe i nategnuti odnosi, iskorištavam li djecu da budu na mojoj strani, nagovarajući ih na zlo i mržnju prema nekom članu obitelji? UVOD 1 OPROŠTENJE Ove smjernice predstavljaju pomoć ženama i majkama da sve više postaju onakve kakve ih Bog poziva da budu, pripremajući ih za primanje izvanrednih milosti po sakramentu ispovijedi. Bez obzira na to koliko su brojne ljudske slabosti i grijesi, Isus svakoga strpljivo čeka, u osobi svećenika, spreman dati svoje oproštenje, ohrabrenje i osnaženje. Kako je divno čuti riječi:»gospodin ti je otpustio grijehe. Idi u miru.«priređeno prema izvorniku Father s Guide for Confession namijenjenog očevima u sklopu inicijative Fathers for Good Kolumbovih vitezova (Knights of Columbus) iz SAD-a. 17

KATEHEZE Pri priređivanju kateheza poštivan je pristup katehetsko slavlje (Celebratio catehetica) u župnoj katehezi (HBK NKU, 2000.), tako da je u svakoj sadržan: MOLITVENO-SLAVLJENIČKI ASPEKT s različitim obrascima uvodne molitve na koju se naslanja motivacija; POUČNI DIO u obliku razrade teme u četirima sastavnicama; KATEHETSKE ZADAĆE koje su raspoređene na raspravu i poticaje; ZAVRŠNI DIO u kojem su ponuđeni različiti obrasci završne molitve. Predviđeno trajanje kateheze je od 60 minuta za one jednostavnije, do 90 minuta za one složenije. Pojedine kateheze moguće je obrađivati i u poludnevnom trajanju. Upute za voditelje koje sadrže opća katehetsko-didaktička načela, odnosno načela pristupa katehezi i konkretne upute za voditelje uz pojedine kateheze, izdvojene su u zasebnu knjižicu.

PRVA KATEHEZA Bog izvor majčinstva Glavni cilj: Ukazati na Boga Stvoritelja kao izvor majčinstva otkrivajući njegovo majčinsko lice i prisutnost Duha Svetoga u svakom majčinstvu. Podciljevi: Posvijestiti da svaka majka rađa kćer ili sina Božjega. Odgovoriti na pitanje što znači biti žena, a što znači biti majka. KATEHEZE 2 UVODNA MOLITVA Prvom katehezom čiji je naslov Bog izvor majčinstva započinje ciklus kateheza o majčinstvu. Stoga pristoji ovaj susret otvoriti molitvom zahvale Bogu iz srca jedne žene i majke. Dobri Bože, zahvaljujem ti na daru života, što sam po tvojoj namisli stvorena tako čudesno. Sve što jesam, čime si obdario moje biće, tvoj je dar. Želio si me kao ženu, dubinu moje duše satkao od nježnosti i čežnje. Moje ruke, kao krila brižne ptice, mogu zagrliti i zakriliti. Moje srce stvoreno je da se daruje i ljubi, da hrabri i prašta. Ti, koji si svojom očinskom rukom i snagom Riječi stvarao, podario si mi moć darivanja i davanja novoga života. Koje li milosti! Koje li tajne! Hvala ti na tom povjerenju. U ovom času, dobri Bože, izvoru moga života, još više razumijem da ne mogu bez tebe u svojim danima, u svim zadacima, u svojoj obitelji. I kao što košuta žudi za izvor vodom, tako moja duša, Gospodine, za tobom čezne. Hvala ti na darovima Duha Svetoga koji mi pomažu da mogu pratiti na životnom putu svoju djecu i supruga, i u zajedništvu s njim ostvarivati svoje majčinstvo. Ružica Lice 19

MOTIVACIJA Bog je stvoritelj svega! On nas, kao svoju djecu, neizmjerno ljubi! U sebi ujedinjuje najljepše od očinstva i majčinstva. On nas poput glinenih posuda oblikuje u našoj ženstvenosti, u našem majčinstvu, kada i same postajemo posuda za novi život koji Bog s ljubavlju stvara u nama. Foto: www.pexels.com Meditirajući nad fotografijama i svetopisamskim riječima:»gospode: mi smo glina, a ti si naš lončar svi smo mi djelo ruku tvojih«(iz 64,7) 3, promisli što povezuje Božju ljubav i majčinstvo. Zapiši pet riječi koji ti prve padnu na pamet! Razmisli Kakav je moj odnos prema Bogu? Kako ga doživljavam? Obraćam li mu se često? Prihvaćam li sebe kao ženu? Prihvaćam li svoju ženstvenost i majčinstvo kao Božji dar? Jesam li svjesna da mi Bog po majčinstvu povjerava poslanje da rađam njegove sinove i kćeri? Postoje li neki propusti koje primjećuješ u odnosu prema Bogu, suprugu ili djeci? Zamoli Boga da ti pomogne u preoblikovanju i obnovi tih odnosa. RAZRADA Što kaže Sveto pismo? Poslušajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao od krila materina, imenovao me je od krila materina (Iz 49,1). Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima (Iz 49,15-16). 3 Svi biblijski tekstovi u katehetskim materijalima preuzeti su iz izdanja Biblije dostupnog na mrežnoj stranici Kršćanske sadašnjosti (http://biblija.ks.hr/) 20

Izaija nas hrabri u ova dva kratka teksta. Govori o svom pozivu, svom stvaranju, ali i o mojem i tvojem stvaranju. Bog nas je htio od početka. Otac i majka su nam pružili ograničenu ljudsku ljubav, a Bog nas je stvorio božanskom, bezuvjetnom ljubavlju. Majčinstvo vas je sigurno potpuno promijenilo kao osobe, dalo vam novu dimenziju života. Rođenjem djeteta drukčije gledate na život. Možete li uopće izmjeriti koliko ljubite svoju djecu? A pogledajte Božju ljubav! Bog nas je sve urezao u svoj dlan! To znači da mu je stalo do tebe i da te ne zaboravlja! Vjeruješ li uistinu u tu i takvu ljubav? Što kaže Crkva? Na raznim mjestima uspoređuju se Božja ljubav i briga za narod s ljubavlju majke. Kao majka Bog je ljudski rod, a posebno svoj odabrani narod, u svom krilu nosio, u bolovima ga je rađao, hranio i tješio (usp. Iz 42,14; 46,3-4; Jr 31,20). Ljubav se Božja na mnogim mjestima prikazuje kao»muška«ljubav, supruga i oca (usp. Hoš 11,1-4; Jr 3,4-19), a katkad i kao»ženska«ljubav majke. (Mulieris dignitatem, 8; usp. KKC, 279) I jedno i drugo, muž i žena, otac i majka,»znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i takoreći njezini tumači«(gaudium et spes, 50). Oni svojoj djeci pokazuju Gospodinovo majčinsko i očinsko lice. (Amoris laetitia, 172) U okviru biblijske analogije i nutarnje logike teksta [Ef 5,21-23] upravo je žena koja tu istinu svima očituje: ona je zaručnica. To»proročko«obilježje žene u njezinom ženskom biću nalazi najuzvišeniji odraz u Djevici i Bogorodici. Njoj se na najsavršeniji i na najneposredniji način dogodilo intimno sjedinjenje u poretku ljubavi koje po ženi ulazi u svijet ljudskih osoba sjedinjenje s Duhom Svetim. (Mulieris dignitatem, 29) KATEHEZE 2 Što kaže znanost? U istraživanju o odnosu spolova u hrvatskom društvu i ulozi Crkve iz 2005. godine (Ančić, 2008.), ustanovljeno je da: gotovo polovina žena (46,2 posto) može zamisliti da se o Bogu govori ne samo kao o Ocu nego i kao o Majci, za razliku od nešto više od trećine muškaraca (34,8 posto); i žene i muškarci na prvo mjesto životnih ciljeva stavljaju brigu za sigurnost obitelji, a najveća razlika među spolovima pokazala se u postotku onih koji spas duše svrstavaju među najvažnije životne ciljeve jer se u prilog toga cilja izjasnilo 25 posto žena naspram 12,4 posto muškaraca. Što kažu muškarci/očevi? Muškarci/očevi su na pitanjâ: Što za mene znači kada moja supruga njeguje intenzivan odnos s Bogom putem molitve i duhovnoga života, pronalazeći u njemu izvor svoga majčinstva? i Kako se pritom osjećam?, ponudili sljedeće odgovore.»to što moja supruga nastoji njegovati odnos s Bogom putem osobne molitve i potičući na obiteljsku molitvu, za mene je istinski blagoslov jer jača sigurnost da ćemo uz Božju pomoć moći nadvladati sve kušnje i teškoće. Zbog toga osjećam duboki mir i radost.to meni puno znači, jer kad je Gospodin na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Naš odnos je bolji, opušteniji, kvalitetniji, a taj mir, spokoj osjeti i dijete. Pritom osjećam Božju prisutnost, cjelovitost, sreću, nadu, jakost i zadovoljstvo.«21

»Kada moja supruga putem molitve i odnosa spram Boga u njemu pronalazi izvor svojega majčinstva, čini me sretnim, ulijeva mi sigurnost i u meni potiče želju da joj se pridružim u molitvi i budem joj podrška. Takav odnos moju suprugu čini posebnom, onakvom kakvu je želim dobrodušnu, marljivu, susretljivu, sretnu i zadovoljnu. Dok vladaju takvi odnosi, a hvala dragom Bogu najčešće je tako, ja se osjećam ponosno, sretno i voljeno.«rasprava Kao uvod u raspravu prisjeti se nekih karakterističnih ženskih likova iz Biblije poput Eve, Sare, Hagare, Mirjam, Debore, Estere, Judite, Lidije, Tamare, Rute, Ane, Marije Magdalene, Marije i Marte, te Blažene Djevice Marije. Oni se mogu uzeti i kao svojevrsni arhetipi. Preispitaj se koliko poznaješ te likove i možeš li se prepoznati u jednom ili više njih? Nadalje, što ti je novo i značajno u ovoj katehezi? Koje su se misli i osjećaji javili tijekom obrađivanja pojedinih sastavnica kateheze? Jesu li te odgovori muškaraca/očeva iznenadili? Ako si voljna, svoje uvide, promišljanja i osjećaje podijeli s ostalim sudionicama u sklopu rasprave. POTICAJI Napiši na što te potaknuo sadržaj ove prve kateheze, kao i odjeci ostalih sudionica u kontekstu: 1. vlastita duhovna rasta; 2. onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao»kućnoj crkvi«; 22

3. onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu. ZAKLJUČNA MOLITVA Zahvalimo Bogu na današnjem susretu i molimo ga za ustrajnost u daljnjem pohađanju kateheza i vjerodostojnom življenju majčinstva. Susret se može zaključiti Molitvom majke sa stranice 12 ili sljedećom molitvom iz Psalma 138. Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, nek pjevaju putove Gospodnje:»Zaista, velika je slava Gospodnja!«Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek me tvoja spasi desnica! Gospodine, što ja počeh, ti dovrši! Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! KATEHEZE 2 Slava Ocu 23

DRUGA KATEHEZA Brak oslonac majčinstva Glavni cilj: Prikazati na koji je način brak oslonac majčinstva, pojašnjavajući kršćansko poimanje braka putem sastavnica bračne privole i tri njegove perspektive: sakramentalne, prijateljske i intimne. Podciljevi: Osnažiti majčinstvo u perspektivi odnosa sa suprugom. Posvijestiti da je rad na sebi preduvjet skladnoga bračnoga zajedništva. UVODNA MOLITVA Nebeski Oče, danas pred tebe donosim svojega muža i molim, sukladno tvojoj riječi: da mu daš snage da vodi našu obitelj; da blagosloviš njegov rad i da mu pokažeš kako da te slavi svakoga dana; da bude mudar upravitelj naših financija i svega što imamo, prisjećajući se da sve što imamo dolazi od tebe; da te voli svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, te da mrzi zlo; da želi slušati potrebe drugih i da se lako ne razljuti; da mu pružiš fizičku, mentalnu i duhovnu zaštitu; da mu daš želju poučavati našu djecu i biti im primjer pobožnosti; da ga ti uputiš i poučiš kojim putem treba ići; da mu daš mir u svim okolnostima i čvrstoću karaktera u odlukama koje mora donositi; da mu pomogneš da razmišlja o tvojoj riječi, da moli i ostane vjeran Kristu do kraja. Amen. (Izvor: Obiteljski centar Varaždinske biskupije / http://obitelj.biskupija-varazdinska.hr/) 24

MOTIVACIJA Promišljajući o prikazanoj karikaturi, uz pomoć teksta obreda vjenčanja prisjeti se kako je započeo tvoj brak i koja su vam pitanja postavljena prigodom sklapanja sakramenta ženidbe. Na potvrdne odgovore koje ste tada dali nadovezuju se bračna privola, odnosno obećanja. Ti odgovori i obećanja zapravo predstavljaju nosive stupove braka koji povezuju njegovu sakramentalnu, prijateljsku i intimnu perspektivu, o čemu piše papa Franjo u broju 120 apostolske pobudnice Radost ljubavi. KATEHEZE 2 Jeste li ovamo došli bez prisile, da slobodno i posve svjesno sklopite ženidbu? Jeste li spremni u braku za cijeloga svog života jedno drugo ljubiti i poštovati? Jeste li spremni s ljubavlju od Boga primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve? Privola Svećenik ih pozove da izraze privolu: Kad ste dakle naumili sklopiti sveti ženidbeni savez, pružite jedno drugomu desnu ruku te pred Bogom i njegovom Crkvom izrazite svoju privolu. Pruže jedno drugomu desnu ruku. Mladenac veli: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga. Mladenka veli: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga. 25

Razmisli Kakva su moja sjećanja na čin sklapanja sakramenta ženidbe? U kojoj mjeri uspijevam živjeti dana obećanja? Jesu li me brige oko djece i egzistencije udaljile od supruga? Odvajam li potrebno vrijeme za razgovor s njim ili propuštam prigode za razgovor i dijeljenje osjećaja? Oslanjam li se na Duha Svetoga u iznalaženju odgovora na pitanja s kojima se susrećem u svojem braku i svojemu majčinstvu? Pomaže li mi to da se u življenju majčinstva s pouzdanjem mogu osloniti i na muža? RAZRADA Što kaže Sveto pismo? U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka:»vina nemaju.«kaže joj Isus:»Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!«na to će njegova mati poslužiteljima:»što god vam rekne, učinite!«a bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima:»napunite posude vodom!«i napune ih do vrha. Tada im reče:»zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.«oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je znale su sluge koje zagrabiše vodu ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu:»svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana (Iv 2,1-12). Kako čitamo, na svadbi u Kani bilo je šest posuda za čišćenje koje su poslužitelji po Isusovom naputku trebali napuniti vodom. Nije to bila lagana zadaća jer je svaka posuda imala zapreminu od oko 100 litara. U konačnici oni su to učinili i stvorili preduvjete čudu koje je uslijedilo. Isus poziva i supružnike da, ljubeći jedno druge kao što nas on ljubi, tijekom šest dana pune»posude«svojega braka vodom koja će ga trajno zalijevati i omogućiti mu rast i razvoj. Ulažem li primjeren trud da ih punim strpljivošću, radošću, vjernošću, suosjećanjem, opraštanjem i ljubavlju? Ako tako činim, stvaram preduvjete da mi brak uistinu bude oslonac majčinstva. Ali, s obzirom na to da je sve to još uvijek samo na ljudskoj razini, teško je za očekivati da ćemo ustrajati u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti dok nas smrt ne rastavi, ako se nećemo napajati na»izvoru vode žive«i ako nećemo dopuštati Kristu da naš ljudski trud posveti po našem udioništvu u nedjeljnom euharistijskom slavlju. Naime, sedmoga dana događa se još veće čudo kad se vino pretvara u njegovu krv da nas osnaži za bračno, obiteljsko i roditeljsko poslanje. Zajedništvo s njim u euharistiji vrhunac je naše uzajamne ljudske ljubavi! Zato ne propuštajmo te prigode, jer time sprječavamo da se posude našega braka počnu puniti nestrpljenjem, tugom, nevjerom, bezosjećajnošću, nepraštanjem ili čak grubošću i netrpeljivošću, čime mogu naštetiti i majčinstvu. No ako se to i dogodi, posvijestimo da 26

nas ni tada Krist ne ostavlja same nego nam nudi da u sakramentu pomirenja očisti naše posude od svake ljage i grijeha. Znamenje u Kani potvrđuje da je Isus spreman učiniti čudo, ako ga se zamoli, i da za njega nema izgubljenih situacija. Njegova milosrdna gesta pretvorila je vodu ljudske moguće sramote u vino radosna zajedništva. Majka koja mu je vjerovala otpočetka i nas upućuje da s pouzdanjem učinimo sve što od nas traži, da vjerujemo da je s nama ne samo na svadbi nego i u sve naše dane, a on će zauzvrat po većim ili manjim čudima radošću ispuniti naše bračno i obiteljsko zajedništvo. Dopustimo mu da i po našem braku objavi svoju slavu! Što kaže Crkva? Nakon pada, ženidba pomaže da čovjek nadvlada povlačenje u sebe, sebičnost, traženje vlastitog užitka, te potiče otvaranja drugomu, uzajamno pomaganje i sebedarje. (KKC 1609) Papa Franjo o rastu u djelotvornoj ljubavi piše: To je ljubav koja ujedinjuje bračne drugove, ljubav posvećena, obogaćena i prosvijetljena sakramentom ženidbe. To je»čuvstvena združenost«, duhovna i žrtvena, koja u sebi objedinjuje nježnost prijateljstva i erotsku strast i opstaje i kad osjećaji i strast oslabe i minu. (Amoris laetitia, 120) Materinstvo je učinak bračnog sjedinjenja između muža i žene, ono biblijsko»spoznanje«o kojem govori Postanak:»dvoje postaje jedno tijelo«(usp. Post 2,24); ono se sa strane žene ostvaruje posebnim»samodarivanjem«kao izrazom one zaručničke ljubavi u kojoj se bračni par tako sjedinjuje da postanu»jedno tijelo«. (Mulieris dignitatem, 18) Nijedno od suprugâ neće nikada biti sámo u suočavanju s izazovima koji se javljaju. Pozvani su odgovoriti na Božji dar s predanošću, kreativnošću, ustrajnošću i svakodnevnom borbom, ali će se uvijek moći obratiti za pomoć Duhu Svetomu, koji je posvetio njihovu zajednicu, tako da njegovu milost mognu osjetiti u svakoj novoj situaciji s kojom se susreću. (Amoris laetitia, 74) KATEHEZE 2 Što kaže znanost? Podaci dobiveni u znanstvenom istraživanju Zaposlenost žene i fertilitet u Hrvatskoj pokazuju da 78,8 posto ispitanica od ponuđenih životnih situacija preferira brak, a 75,1 posto ispitanica drži kako je za ženu vrlo važno, odnosno važno, da živi sa suprugom ili partnerom. (Akrap i Čipin, 2011.) Prema rezultatima jednog kanadskog istraživanja 97 posto žena želi biti u sigurnoj partnerskoj vezi prije negoli odluči postati majka. (Tough, Vekved i Newburn-Cook, 2012.) Što kažu muškarci/očevi? Među odgovorima muškaraca/očeva na pitanjâ: Što za mene znači kada moja supruga naš brak doživljava kao oslonac svoga majčinstva? i Kako se pritom osjećam?, probrani su sljedeći.»to doživljavam kao ispunjenje poslanja koje nam je namijenjeno. Ostvarujemo se zajedno kao muž i kao žena. Osjećam snagu nas kao para.kad moja žena doživljava naš brak kao oslonac, to je za mene velik poticaj da se i ja više trudim na našem bračnom odnosu te da joj budem na pomoć. Pritom se osjećam predano, korisno i povezano.predivan je osjećaj primijetiti da se supruga oslanjanja na sakrament ženidbe i da iz njega crpi milosti za bračni i obiteljski život, uključujući i svoje majčinstvo koje donosi brojne izazove, 27

osobito kada je više djece. Mnogo mi to znači jer se time neprestano obnavlja ono duboko iskustvo misnoga slavlja na dan vjenčanja, koje se snažno urezalo u moju dušu.«rasprava Jesi li iz sadržaja stekla nove uvide i spoznaje? Koje su ti se misli i osjećaji javili tijekom obrađivanja kateheze, a osobito navoda onoga što kaže Sveto pismo, Crkva i znanost? Kako si doživjela odgovore muškaraca/očeva? U kontekstu rasprave, ako želiš, svoje odgovore podijeli s ostalima. POTICAJI Napiši poticaje koji su proizašli iz sadržaja kateheze i onoga što su izrekle ostale sudionice, a odnose se na: 1. tvoj duhovan rast; 2. ono što možeš učiniti u svojoj obitelji kao»kućnoj crkvi«; 3. ono što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu. 28

ZAKLJUČNA MOLITVA Izmoliti Molitvu majke sa stranice 12 ili sljedeću molitvu: Gospodine, najljepše što možemo reći o tebi jest: ti si ljubav. Sva ljubav na ovom svijetu samo je odsjaj tvoje ljubavi. Može se ostvariti potpuna sreća u tome da se drugoga usrećuje i dubok osjećaj da primamo sreću od drugoga. Zahvaljujemo ti što cijelim svojim bićem možemo jedni drugima pokloniti ljubav kada si pripadamo u braku. Očuvaj nas od sebeljublja. Podaj nam da svoju ljubav uvijek mjerimo po tvojoj ljubavi. Amen. (Izvor: fratar.net) KATEHEZE 2 29

TREĆA KATEHEZA Savez žene i života preduvjet majčinstva Glavni cilj: Ukazati na važnost prihvaćanja sebe kao žene, prihvaćanja života kao Božjega dara i življenja odgovornosti roditeljstva. Podciljevi: Otkriti svoje dostojanstvo i svoj ženski»genij«te iznaći načine da se, unatoč teškoćama, sačuva savez između žene i života u kontinuitetu njegovih faza. Shvatiti da su odgovornost prema vlastitu životu i davanje pozitivnoga primjera preduvjet da bi djeca mogla nastaviti čuvati savez s Bogom i životom. UVODNA MOLITVA Molitva svetog pape Ivana Pavla II. iz enciklike Evanđelje života O Marijo, zvijezdo novog svijeta, Majko živih, povjeravamo ti stvar života: pogledaj, o Majko, beskrajan broj djece kojima je zabranjeno roditi se, siromaha kojima je onemogućeno živjeti, ljudi i žena žrtava nečovječnoga nasilja, starih i bolesnih, ubijenih ravnodušnošću ili lažnim sažaljenjem. Učini da oni koji vjeruju u tvoga Sina znaju smjelo i s ljubavlju navijestiti ljudima našega vremena Evanđelje života. Isprosi im milost da ga prime kao uvijek novi dar, radost da ga sa zahvalnošću slave kroz čitav svoj život i hrabrost da za nj svjedoče djelotvornom upornošću, da bi izgradili zajedno sa svim ljudima dobre volje civilizaciju istine i ljubavi, na hvalu i slavu Boga stvoritelja i ljubitelja života. 30

MOTIVACIJA Život je prošao kroz mene Ali ne i od mene. Život je prošao kroz mene Ali ne i za mene. Život je prošao kroz mene Za tebe Bože. Danijela De Micheli Vitturi Savez žene i života podrazumijeva prihvaćanje same sebe kao žene i svoje plodnosti, kako bi se kao žena s povjerenjem mogla otvoriti životu kao Božjem daru. Premda žena jest nositeljica života, ona ga nije sposobna sama stvoriti. Zato treba supruga i Boga. Život, istina je, kroz nju prolazi i ona ga rađa na svijet, ali ne za sebe, jer dijete je ponajprije Božje dijete koje joj se kao majci, zajedno s ocem djeteta, povjerava na čuvanje, skrb i odgoj. Savez žene i života uspostavlja se i kada žena uzmogne prihvatiti križ neplodnosti i služiti životu na druge načine, primjerice posvojenjem, udomljenjem ili volontiranjem u ustanovama u kojima se skrbi o djeci, nemoćnima i starijima. Slušajući pjesmu Moj me Otac daruje razmisli: Što mi znači plodnost? Poznajem li je i kako se o njoj brinem? Poznajem li dobrobiti prirodnoga planiranja obitelji i dojenja u kontekstu otvorenosti životu kao temeljnoga preduvjeta majčinstva? Bojim li se rađanja? Prihvaćam li život kao Božji dar? Skrbim li se o svakom povjerenom mi životu (djeteta, bolesnoga ili nemoćnoga člana obitelji) pouzdajući se u providnost, ili me nešto u tome sprječava? Što točno? Kako gledam na biološku neplodnost? Bih li mogla prihvatiti taj križ, odlučiti se na posvojenje odnosno udomljenje, ili se posvetiti služenju životu na druge načine? KATEHEZE 2 RAZRADA Što kaže Sveto Pismo? U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče:»zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:»ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«nato će Marija anđelu:»kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«anđeo joj odgovori:»duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 31

Ta Bogu ništa nije nemoguće!«nato Marija reče:»evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«i anđeo otiđe od nje. (Lk 1,26-38) Anđeo Gabriel u svojemu navještenju Mariji sažima povijest Božje želje da sklopi savez sa čovjekom, nakon njegova pada u Rajskome vrtu. On sklapa savez s muškarcima, ali ostvarenje toga saveza u konačnici se ostvaruje po ženama koje su pozvane sklopiti savez sa životom i prihvatiti darovani život često u okolnostima koje su daleko od uobičajenih. Susrećemo, tako, u Knjizi Postanka Abrahamovu ženu Saru koja se u nevjerici nasmijala na Božju najavu da će roditi sina u svojoj starosti. Sara, usprkos tomu, začne i rodi sina Izaka po kojemu Bog ostvari savez sklopljen s Abrahamom. Sveti Ivan Krstitelj, posljednji prorok Staroga zavjeta za kojega Isus kaže da je najveći rođen od žene (usp. Mt 11,11), također je začet u sličnim okolnostima. Njegovi roditelji Zaharija i Elizabeta već su bili u poodmakloj dobi. Zaharija je na anđelovu najavu posumnjao i zanijemio sve dok nije trebalo potvrditi Ivanovo ime, a Elizabeta se pet mjeseci krila (usp. Lk 1,24), vjerojatno kako bi sačuvala trudnoću do časa kada je nitko neće moći zanijekati, ali moguće i strpljivo čekajući znak poput Marijina posjeta, koji je nedvojbeno za obje bio ohrabrujući. Dakle, Sara se nasmijala, Elizabeta se krila, a Marija je, kako čitamo u izabranom ulomku, izrekla sudbonosni:»neka mi bude«, po kojem Bog započinje novi i vječni savez s čovjekom koji će biti zapečaćen krvlju Božjeg Sina Jedinorođenca, ujedno i njezina sina kojeg će roditi i biti s njim sve do kraja, do križa na Golgoti. Zanimljivo je uočiti da na Marijinu početnu zbunjenost anđeo u svojem pojašnjenju u bîti povezuje Saru i Elizabetu. Elizabetinu trudnoću uzima kao dokaz da Bogu ništa nije nemoguće, podsjećajući time na Božje riječi:»zar je Jahvi išta nemoguće?«, izrečene uz najavu da će Sara roditi sina (usp. Post 18,14). Razmislimo o različitim reakcijama biblijskih likova Abrahama i Sare, Zaharije i Elizabete, Marije i Josipa. Iskreno se zapitajmo kome smo slični? Na koji način prihvaćamo poziv da sklopimo savez sa životom? Koje nas misli i osjećaji preplavljuju? Razmislimo i o ulozi anđela. Prepoznajemo li Božje glasnike u svome životu koji nam pomažu otkloniti naše nedoumice i sumnje, koji nas ohrabruju u odluci da čuvamo povjereni savez sa životom? Jesmo li svjesni da se Bog katkad obraća čovjeku i»po neuglednim glasnicima«, odnosno po ljudima koje nam stavlja na životni put? Naposljetku, jesmo li svjesni da je savez s Bogom nezasluženi dar bilo da je riječ o savezu s pojedincem poput Abrahama, bilo s narodom poput Izraelaca, bilo s čitavim čovječanstvom po Kristu? Po prihvaćanju dara, odnosno sklapanju saveza, uspostavlja se zajedništvo između Boga i čovjeka. Savez je ujedno za čovjeka zadatak da ga čuva i ostane u zajedništvu s Bogom tako što će obdržavati njegove zapovijedi uključujući i onu:»ne ubij!«ona je uistinu od presudne važnosti za savez žene i života, a odnosi se na svako ljudsko biće u svim fazama i stanjima njegova života od začeća do naravne smrti. Što kaže Crkva? Ljudski je život svet zato što od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Samo je Bog Gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. (KKC 2258) 32

Majka surađuje s Bogom u nastanku čuda novoga života. Majčinstvo je plod posebnog potencijala ženskog tijela, koji stvaralačkim značajem služi začeću i rađanju novoga čovjeka. Svaka žena sudjeluje u misteriju stvaranja koje se obnavlja svakim rađanjem. [...] Svako dijete ima svoje mjesto u Božjem srcu od vječnosti, i u trenutku u kojem je začeto obistinjuje se Stvoriteljev vječni san. (Amoris laetitia 168) Ostvarivanje odgovornog roditeljstva uključuje, dakle, i to da bračni drugovi u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu, u ispravnom redoslijedu vrednota. (Humanae vitae, 10) O ženi kao nositeljici i promicateljici kulture života govori i enciklika Ivana Pavla II. Evangelium vitae o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života. Srž te enciklike možda najbolje izražava rečenica iz broja 5: Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Što kaže znanost?»povjerenstvo smatra da je neosporiva znanstvena činjenica da je tijekom trudnoće riječ o ljudskom životu u fazama zametka (embrija) i ploda (fetusa).«(navod iz stručnog mišljenja Povjerenstva za davanje stručno-znanstvenog mišljenja medicinske znanosti o pitanjima vezanim za početak ljudskoga života i dozvole prekida trudnoće 25. kolovoza 2009. dostavljenog Ustavnom sudu RH) Strah od rađanja zanemarena je dilema pred kojom se nalaze mnoge žene (Saisto i Halmesmäki, 2003.), a za posljedicu ima brojne negativne učinke po majku i dijete te dovodi do povećanja troškova perinatalne skrbi. Zbog prijenosa tijekom trudnoće dijelovi djetetova DNA ostaju u tijelu majke (fetalni mikrohimerizam), a dijelovi majčinog DNA u tijelu djeteta (majčinski mikrohimerizam) desetljećima nakon rođenja u normalnoj trudnoći (Gammill i Nelson, 2010), a slična pojava primijećena je i kod pobačaja pri čemu je mikrohimerizam izraženiji kod kirurških pobačaja (Peterson et al., 2012.). Prema istraživanju Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života iz 2008. godine, 65,4 posto žena pretežno se slaže s pro-life indeksom, za razliku od 58,1 posto muškaraca, pa se može zaključiti da se žene učestalije odlučuju za pro-life opciju. (Vuletić, 2011.) KATEHEZE 2 Što kažu muškarci/očevi? Za pitanjâ: Što za mene znači kada moja supruga čuva i njeguje savez sa životom tako što prihvaća svaki život i skrbi o njemu? i Kako se pritom osjećam?, izdvojeni su sljedeći odgovori muškaraca/očeva.»moja supruga je uvijek na strani života Božjega, obiteljskoga kao i biljnoga i životinjskoga. U njoj je majčinski pristup svakom biću osobito naglašen. Radujem se njezinoj hrabrosti za život.to što je moja supruga imala hrabrosti otvoriti se životu unatoč situacijama u kojima bi mnogi našli različita objektivna opravdanja da to ne učine, ispunja me zahvalnošću jer smo se oboje osvjedočili u Božju providnost. Radostan sam i ponosan zbog takvoga stava svoje supruge, osobito zato što se njezina skrb za ljudski život ne iscrpljuje na našoj vlastitoj djeci.to za mene znači da još više moram podržavati i ljubiti svoju suprugu i biti iskren prema njoj, da bi ona mogla biti postojana i sigurna. Osjećam se zahvalno.«33

RASPRAVA Što ti je novo i značajno nakon obrade ove kateheze? Koje su ti se misli i osjećaji javili tijekom slušanja/ čitanja dosadašnjega sadržaja kateheze? Je li te što potaknulo na razmišljanje? Kako si doživjela odgovore muškaraca/očeva? Ako želiš, možeš ukratko s drugima podijeliti svoje osjećaje i razmišljanja. POTICAJI Na crtovlje napiši na što te potaknuo sadržaj kateheze i s njime povezana rasprava u kontekstu: 1. vlastita duhovna rasta; 2. onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao»kućnoj crkvi«; 3. onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu. 34

ZAKLJUČNA MOLITVA U Večernjoj molitvi časova Crkve svakodnevno se moli odnosno pjeva Marijin evanđeoski hvalospjev»veliča«(lat. Magnificat), koji potiče na slavljenje Gospodina i zahvalnost za sve što je učinio za Mariju, a time i za svakoga čovjeka, za svakoga od nas. Prema uputama voditelja u ozračju zahvalnosti zajedno s ostalima moli ili pjevaj: Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. (Lk 1,46-55) KATEHEZE 2 Foto: Ured za medije Dubrovačke biskupije 35

ČETVRTA KATEHEZA Djeca majčinstvo u svagdašnjici Glavni cilj: Prikazati majčinstvo kao dinamičan proces u kojem valja iskoristiti prigode za izražavanje ljubavi kako bi djeca oblikovala lijepa sjećanja na djetinjstvo. Podciljevi: Prepoznati svoju svagdašnjicu kao prigodu za napredovanja na putu svetosti po malim stvarima, vježbajući se u strpljenju. Zauzeti se za aktivnu posvećenost i prisutnost u životu svoje djece, imajući na umu važnost redovitog blagoslivljanja, zagovaranja i molitve za njih. UVODNA MOLITVA Majčinstvo je ljepota divi joj se. Majčinstvo je prilika prihvati je. Majčinstvo je san pretvori ga u stvarnost. Majčinstvo je izazov suoči se s njime. Majčinstvo je obaveza ispuni je. Majčinstvo je igra igraj je. Majčinstvo je dragocjeno pazi na nj. Majčinstvo je bogatstvo čuvaj ga. Majčinstvo je ljubav uživaj u njoj. Majčinstvo je tajna spoznaj je. Majčinstvo je obećanje ispuni ga. Majčinstvo je tuga nadvladaj je. Majčinstvo je himna zapjevaj je. Majčinstvo je borba prihvati je. Majčinstvo može biti tragedija suprotstavi se. Majčinstvo je pustolovina ne bježi od nje. Majčinstvo je sreća zasluži je. Majčinstvo je život brani ga. Sveta Majko Terezijo iz Kalkute, moli za nas majke. 36

Sveta Majka Terezija iz Kalkute je za Svjetski dan života 1996. godine sastavila meditaciju Život je. Nastavno na prethodnu katehezu u kojoj smo razmatrali savez žene i života kao preduvjet majčinstva, za potrebe ove kateheze riječ život zamijenjena je riječju majčinstvo kako bismo meditirali nad življenjem poslanja majčinstva u svagdašnjici. Majčinstvo se živi, ostvaruje, konkretizira u odnosu s djetetom u nebrojenim nijansama. Majčinsko poslanje donosi neslućene mogućnosti, traži brojne žrtve, ali i rađa nove potencijale. Poslanje je to koje izgrađuje i u kojem se izgrađuje, u kojem se raste, koje mijenja i u kojem se mijenja. U cilju ispunjavanja poslanja u konkretnosti svagdašnjice, majka u Bogu treba pronalaziti izvor snage u zahvalnosti i radosti povjeravajući mu strahove, brige i bojazni oko podizanja djece. U zajedništvu sa suprugom, užom i širom obitelji, razmjenjujući iskustva i s drugim majkama, majčinstvo u svakidašnjici biva ohrabreno, obogaćujuće, upotpunjeno i ljepše. Nastavak promišljanja sadržan je u svjedočanstvu majke koja retrospektivno sagledava svoje majčinstvo. MOTIVACIJA Kad bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala. Prvo bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomas KATEHEZE 2 Razmisli Koje misli i osjećaje u tebi budi ovaj tekst? Je li ga lakše čitati onim majkama koje imaju mlađu ili onima koje imaju stariju djecu? Obrazloži svoj odgovor. Koja vlastita iskustva i djelovanja bi izdvojila kao pozitivna i poticajna za rast i razvoj svojoj djeci, a što držiš da je potrebno poboljšati? Kako su ta iskustva i djelovanja utjecala na izgradnju tvojega majčinskog identiteta? 37

RAZRADA Što kaže Sveto pismo? Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:»iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.«rekavši to, povika:»tko ima uši da čuje, neka čuje!«upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče:»vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.a ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«(lk 8,4-15) Kad čitamo Bibliju ili sudjelujemo na svetoj misi riječ Božja biva posijana u našim srcima, ali da bi ona rasla u nama i donosila plodove, naša srca moramo učiniti dobrom i podatnom zemljom kako se to navodi u prispodobi. Kao što sijač s ustrajnošću i strpljenjem sije sjeme, tako i mi trebamo očuvati sjeme riječi Božje u našem srcu s ustrajnošću i strpljenjem. Ako u tomu uspijemo, ono uistinu rađa mnogim plodovima, pa i stostrukim. Bog je ženama po poslanju majčinstva dao veliko povjerenje povjeravajući joj skrb oko rasta i razvoja djece. Po daru razuma, ali i slobode, učinio ju je svojom sugovornicom i sustvarateljicom. Ta stvaralačka moć, koju od Boga posjeduje, na najbolji se način ostvaruje kada surađuje s njegovom Riječju, koju on strpljivo sije u njezino srce. Majke su pozvane imati vremena, pozornosti, ljubavi prema Riječi, prihvatiti je s radošću, čuvati je i oploditi u svojemu konkretnom životu. Majka je stvorena da ide i da rod donosi. Donoseći rod ona sve dublje spoznaje Boga i sve potpunije živi život. Majka treba učiniti sve što je u njezinoj moći da ne dopusti Neprijatelju čovjeka da joj odnosi riječ iz srca ili da u vrijeme kušnji otpadne od nje, ili da joj brige, bogatstvo i naslade života uguše riječ pa da ona u njoj ostane besplodna. U toj borbi upravo riječ Božja jest mač kojom se majka bori u tom duhovnom boju. Nadalje, majke su pozvane biti poput sijača, a sjeme koje siju jest ljubav. Jamstvo da će sjeme rasti jest sâm Bog koji je ljubav, zato riječi i čini ljubavi poput sjemena u sebi imaju veliku moć. Bez obzira na tlo, majke su pozvane nenametljivo i ustrajno sijati. Kao što sijač ne vidi odmah plod svojega rada nego se pouzda da će sjeme proklijati, tako je i s majčinskom ljubavlju u kojoj svagdašnje male stvari mogu izgledati beznačajne. Ljubav, nježnost i briga majke oblikuju srce djeteta, ne na spektakularan način i odjednom, nego polagano i postupno kako bi u svoje vrijeme donijele plod odgovornog čovjeka koji ljubi Boga, čovjeka i samoga sebe, te sa zahvalnošću skrbi o svemu stvorenome. 38

Što kaže Crkva? Isus potvrđuje značenje materinstva u tjelesnom smislu, ali upozorava na njegovo još dublje zna- čenje koje je u vezi s poretkom Duha: Ono je znak Saveza s Bogom, koji je»duh«(usp. Iv 4,24). To napose vrijedi za materinstvo Majke Božje. Ali ni materinstvo svake druge žene, u svjetlu Evanđelja, nije samo»u mesu i krvi«. U njemu se odražava unutarnje»slušanje riječi živog Boga«i spremnost za»držanje«tih riječi,»riječi vječnog života«(usp. Iv 6,68). (Mulieris Dignitatem, 19) U osobnom i etičkom smislu materinstvo očituje značajnu kreativnost žene o kojoj najviše ovisi ljudsko biće novog čovjeka. (Mulieris Dignitatem, 23) Majka koja štiti dijete svojom nježnošću i svojim suosjećanjem pomaže mu stvoriti povjerenje kako bi doživjelo da je svijet dobro i ugodno mjesto. To mu omogućuje rasti u samopouzdanju i razviti samopoštovanju koje jača sposobnost bliskosti i empatije. (Amoris laetitia, 175) Valja sagledati i dimenziju»mučeništva majke«koju je papa Franjo spomenuo u katehezi posvećenoj majkama tijekom opće audijencije 7. siječnja 2015. godine. Podsjetio je tada na riječi nadbiskupa Oscara Arnulfa Romera:»Dati život ne znači samo biti ubijen; dati život, imati duh mučeništva, znači davati u ispunjavanju svojih obaveza, u tišini, u molitvi, u časnom izvršavanju dužnosti; u onoj tišini svakodnevnog života; davati život malo po malo. Da, kao što je daje majka, koja bez straha s jednostavnošću mučeništva majke začinje dijete u svojoj utrobi, donosi ga na svijet, doji ga, pomaže mu u rastu i pazi na njega s ljubavlju. To znači dati život. To je mučeništvo.«što kaže znanost? U istraživanju provedenom na uzorku majki iz 11 zemalja, ustanovljeno je da su 1965. godine majke u prosjeku dnevno provodile 54 minute u aktivnostima skrbi o djetetu, a 2012. to se vrijeme gotovo udvostručilo na 104 minute dnevno, s tim da su prednjačile žene više razine obrazovanja. Istraživači su zaključili da je vrijeme koje roditelji provedu s djetetom od kritične važnosti za spoznaju, ponašanje i akademski uspjeh. (Dotti Sani i Treas, 2016.) U jednom izraelskom istraživanju pokazano je da je razina majčine sreće statistički značajno u pozitivnom odnosu s kognitivno-izvršnim funkcijama (pažnja, radna memorija, inhibicija i planiranje) djece s Downovim sindromom, kao i s njihovom sposobnošću prepoznavanja osjećaja putem izraza lica. (Malmir et al., 2015.) Istraživanje provedeno na Sveučilištu Missouri u SAD-u na uzorku od 2000 žena, pokazalo je da adolescenti pozitivnije gledaju na svoje majke ako su tijekom djetinjstva podupirale njihovu potrebu za autonomijom, odnosno bile manje sklone pretjeranoj kontroli. (Ispa et al., 2015.) KATEHEZE 2 Što kažu muškarci/očevi? Odgovarajući na pitanjâ: Što za mene znači kada moja supruga predano živi majčinstvo u našoj obiteljskoj svagdašnjici? i Kako se pritom osjećam?, muževi/očevi su napisali sljedeće.»kad moja supruga predano živi majčinstvo u našoj obiteljskoj svakidašnjici, to mi dodatno pruža osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, jer znam da su naša djeca u sigurnim i dobrim rukama, da im ne fali ni ljubavi ni smijeha, da će biti siti, čisti i zadovoljni, imati se kome obratiti, a tada sam i ja više nego zadovoljan i ispunjen.«39

»Kada je gledam s koliko žara i ljubavi predano provodi svoje majčinstvo katkad pomislim da pretjeruje, ali prihvaćam je takvu jer držim da je to dar od Boga. S druge strane gledano, drago mi je da se u potpunosti posvećuje djeci i obitelji jer tako čini i sebe i nas kao obitelj sretnima. Osjećam se pritom radosno, voljeno i sretno.blagoslov je živjeti s osobom kojoj su oni s kojima živi, u svim životnim okolnostima, važniji od nje same. Moja djeca i ja nastojimo da i mi njoj, koliko god uzmognemo, budemo blagoslov.«rasprava Nakon podjele u skupine, odredite glasnogovornicu skupine i na tragu dosadašnjega sadržaja kateheze zajednički riješite dva predviđena zadatka. Zadatak A: Domisliti i upisati tekst stripa (najviše pet riječi za svaki oblačić) te ustvrditi poruku, odnosno ključne riječi, koja proizlazi iz teksta; Izvor: Walter Kostner / www.gibidoppiaw.net Zadatak B: Domisliti i upisati završni odgovor u vicu te odrediti na što ponuđeni odgovor upućuje, odnosno koje se ključne riječi mogu vezati uz taj odgovor. Učiteljica upita Ivicu:»Ivice, kako će mama podijeliti pet krumpira na sedmero djece?«ivica odgovori: Nakon što glasnogovornici skupina pred svima iznesu uratke skupina, uključi se u raspravu. 40

POTICAJI Na crtovlje napiši na što te potaknuo sadržaj kateheze i s time povezana rasprava u kontekstu: 1. vlastita duhovna rasta; 2. onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao»kućnoj crkvi«; KATEHEZE 2 3. onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu. 41

ZAKLJUČNA MOLITVA Izmoliti zajedno Molitvu majke ili sljedeću molitvu: Gospodine, molimo te: za sve majke koje dan za danom daruju život u službi svoje djece, i smireno podnose izazove svakodnevice, da u Tebi pronalaze podršku i snagu da tako čine i u trenutcima umora i poteškoća. Gospodine, usliši nas. Gospodine, molimo te: za sve roditelje koji, rastrojeni od mnogih obveza, riskiraju da zaborave da se ne odgaja riječima nego primjerom i dosljednošću, te da pronađu hrabrost življenja u svjetlu Marijina primjera. Gospodine, usliši nas. Gospodine, molimo te: za svu djecu. Daruj im radost i sigurnost putem majčinske i očinske ljubavi i potpore kako bi cjelovito rasli i razvijali se. Gospodine, usliši nas. Slava Ocu Foto: www.pexels.com 42

PETA KATEHEZA Ranjeno majčinstvo Glavni cilj: Ukazati na otajstvo boli, odnosno da su rane i trpljenje sastavni dio života, ali da postaju spasonosne ako ih predamo Bogu. Podciljevi: Kršćanski pristupiti otajstvu patnje i boli zbog fizičkoga gubitka djeteta (Marija pod križem), ali i izgubljenosti djeteta na stranputicama života (sv. Augustin sv. Monika). Posvijestiti važnost integracije teških iskustava i gubitaka u svoj život te ulogu kršćanske vjere i nade u tim trenutcima. KATEHEZE 2 UVODNA MOLITVA Molitva sv. Ignacija Loyolskog Kriste, Isuse, kad posvuda je tama i kad osjećamo svoju slabost i nemoć, daj da osjetimo tvoju prisutnost, tvoju ljubav i tvoju snagu. Pomozi nam da imamo savršeno pouzdanje u tvoju ljubav koja nas štiti, u tvoju snagu koja nas jača tako da nas ništa ne plaši i ne brine jer ostanemo li u tvojoj blizini, vidjet ćemo tvoju ruku, tvoje vodstvo i tvoju svetu volju u svim stvarima. 43

Foto: Rainer Pinhack, Vrulja kod Brela / Wikimedia Commons Tama, slabost i nemoć koje spominje sv. Ignacije na početku molitve slika su bolnih trenutaka koji su sastavni dio života. Ako bol traje dulje i mijenja doživljavanje nas samih, drugih ljudi i svijeta oko nas, onda je izvor te boli u nekoj povrijeđenosti, rani koja nije prepoznata. Tada život mijenja obličje baš poput mirnoga plavog mora koje samo na mjestima gdje je izvor slatkovodne vode izgleda drukčije. Vrulje mijenjaju ne samo izgled mora, nego i njegov okus. Uz vrulje su vezani i virovi. Nespreman plivač lako se može utopiti. Takvi su i trenutci boli i patnje u ljudskom životu. Na njih moramo biti spremni tako što će Bog biti»naš pojas za spašavanje«. U tim trenutcima potrebno je pogled uprijeti u Boga i čvrsto se uzdati u Božju ljubav i milosrđe, te njegovu providnost koja svime upravlja. Samo čvrsto pripijeni molitvom i sakramentalnim životom uz Gospodina, možemo postepeno otkrivati gdje je izvor boli i rana u nama. S Gospodinom ih, dakle, otkrijmo, s Gospodinom ih prihvatimo, i u Gospodinu ih i izliječimo. MOTIVACIJA Ranjenost je pojam koji se u najširem smislu odnosi na ljudske unutarnje boli nastale iz različitih razloga u međuljudskim odnosima. Kao što zbog tjelesne ozljede nastaje vidljiva rana, tako postoje i povrede koje se događaju u čovjeku, a nisu oku vidljive i rukama opipljive, pristupačne vanjskim osjetilima spoznaje. Proces otkrivanja, prihvaćanja i liječenja ranjenosti povlači spremnost na prihvaćanje žrtve, kao i spremnost na opraštanje, o čemu možemo čitati u poznatoj bajci Šuma Striborova u kojoj Ivana Brlić Mažuranić opisuje veliku ljubav majke prema sinu. U nastavku je završni dio bajke. 44