Eksplozivne tvari Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u te program osiguranja kvalitete u proizvodnji Approval of packaging for Class 1 hazardous substances in accordance with ADR and quality assurance program in production Marko Ružić, dipl. ing. stroj. Tomislav Bungić, mag. ing. rud. Ex-Agencija, Industrijska 25, Sveta Nedelja e-mail: m.ruzic@ex-agencija.hr e-mail: t.bungic@ex-agencija.hr. Sažetak Prijevoz opasnih tvari reguliran je međunarodnim sporazumima s ciljem postavljanja jednakih zahtjeva i olakšanja prijevoza u cijelom svijetu. Najpoznatiji i najstariji, ujedno i temelj za sve ostale vrste sporazuma prema vrstama prijevoza, jest Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road ADR). Jedno od područja kojim se ADR bavi je i odobravanje ambalaže za prijevoz opasnih tvari. Ovim člankom želi se dati kratak pregled postupka certificiranja ambalaže za prijevoz opasnih tvari klase 1, odnosno ambalaže namijenjene prijevozu eksplozivnih tvari i predmeta. Detaljno će biti opisan postupak certificiranja ambalaže, od upita do izdavanja odobrenja (certifikata). Članak otkriva što dobivena oznaka na ambalaži znači te koja je uopće svrha njezina označavanja. Također, u članku je dan osvrt na obveze proizvođača u pogledu programa osiguranja kvalitete u proizvodnji ambalaže kako je navedeno u ADR-u. Ključne riječi ADR, ambalaža, proizvodnja, odobravanje, certifikacija, ispitivanje, opasne tvari, zahtjevi Summary The transport of dangerous goods is regulated by international agreements with the aim of establishing equal requirements and facilitating transportation around the world. The most famous and oldest, and also the basis for all other types of agreement by type of transport, is the European Agreement on International Carriage of Dangerous Goods by Road (ADR). One of the areas that ADR deals is the approval of packaging for the transport of dangerous goods. This article aims to provide a brief overview of the procedure for certification of packaging for the transport of dangerous substances of Class 1 respectively packaging intended for the transportation of explosive substances and articles. The process of packaging certification, from the inquiry to the issuance of the approval (certificate), will be described in detail. The article explains what the label on the packaging means and what is the purpose of its labeling. Also, the article gives an overview of the manufacturer's obligations with respect to the quality assurance program in packaging production as stated in ADR. Keywords ADR, Packaging, Production, Approval, Certification, Testing, Hazardous Substances, Requirements I. UVOD U vrijeme globalizacije prijevoz proizvoda i sirovina vrlo je važno područje. Štoviše, upravo je unaprjeđivanje svih vrsta prijevoza, kao usklađivanje u pogledu zahtjeva i propisa na svjetskoj razini, bio jedan od ključnih razloga velike industrijske globalizacije u novijoj svjetskoj povijesti. Posebnu važnost u pogledu usklađivanja zahtjeva i propisa na međunarodnoj razini imalo je područje prijevoza opasnih tvari i sirovina. Ključnu ulogu u tome imali su UN i Komisija za ekonomsku suradnju za Europu (United Nations Economic Commission for Europe ili UNECE) koja je osnovana 1947. sa sjedištem u Ženevi. Osim europskih zemalja, uključeni su i Kanada, zemlje središnje Azije, Izrael te SAD. Godine 1957. u Ženevi je sklopljen Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road ADR) koji je stupio na snagu 29. siječnja 1968. Bio je to temeljni dokument koji je tijekom povijesti kontinuirano nadopunjavan. Navedeni sporazum obrađuje mnoge bitne aspekte povezane s prijevozom opasnih tvari. Grubom podjelom možemo izdvojiti sljedeće aspekte koji su obuhvaćeni: stručno osposobljavanje ljudi koji se bave prijevozom opasnih tvari, klasifikacija opasnih tvari (uz ispitivanja kada je potrebno), klasifikacija, ispitivanje i odobravanje ambalaže za prijevoz opasnih tvari, označavanje ambalaže, zahtjevi za posade kod rukovanja i na dokumentaciju kod prijevoza opasnih tvari, zahtjevi za konstrukciju i odobravanje prijevoznih sredstava te dodatni posebni zahtjevi kod prijevoza radioaktivnih materijala. Valja napomenuti da je sporazum s vremenom bio sve detaljniji te je postao referentni dokument i za druge međunarodne dokumente za ostale vrste prijevoza. Danas postoje različiti međunarodni dokumenti i sporazumi koji reguliraju transport opasnih tvari i drugim vrstama prijevoza osim cestovnog. Tako je za željeznički promet nastao Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (Dangerous Goods by Rail RID). Za kopneni promet vodenim plovnim putovima imamo Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim putovima (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by inland Waterways ADN). Isto tako postoji i Međunarodni sporazum o
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a2 a8) prometu vodenim plovnim putovima (International Maritime Dangerous Goods Code - IMDG). Kod zračnog prometa u tu svrhu postoje Međunarodni standardi i preporučena praksa (International Standards and Recommended Practices) Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (International Civil Aviation Organisation ICAO): dodatak 18 Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu Siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Annex 18 to the Convention on International Civil Aviation The Safe Transport of Dangerous Goods by Air) i ICAO Doc. 9284 AN/905 Tehničke instrukcije za siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Technical Instructions for the Safe Transport of Dangerous Goods by Air) te IATA Dangerous Goods Regulations. Da bi se opasne tvari mogle sigurno prevoziti, veoma je važno da su stavljene u odgovarajuću ambalažu koja će omogućiti sigurno rukovanje opasnom tvari tijekom svih faza prijevoza, od trenutka kada je preuzima pošiljatelj do trenutka predaje krajnjem primatelju. Stoga je osiguranje kvalitete ambalaže iznimno važno za postizanje te sigurnosti. Kako bi se to postiglo, velika pozornost u prethodno spomenutim dokumentima posvećena je aspektu ambalaže, njezinu ispitivanju i odobravanju, što provode neovisna i ovlaštena tijela, kao i programu osiguranja kvalitete prihvaćenom od strane ovlaštenog tijela kod serijske proizvodnje ambalaže koja je tipski certificirana. Detaljno su razrađeni kriteriji za klasifikaciju, ispitne metode, proces ispitivanja te interpretaciju dobivenih rezultata ispitivanja. Također, izrađen je poseban međunarodni standard ISO 16106 za smjernice kako ustrojiti sustav osiguranja kvalitete za proces serijske proizvodnje, odnosno rekondicioniranja ambalaže za prijevoz opasnih tvari koja je tipski certificirana. U Republici Hrvatskoj do rujna 2015. nije postojalo ovlašteno nepristrano tijelo koje bi se bavilo djelatnošću ispitivanja i odobravanja ambalaže za prijevoz opasnih tvari. Nakon kontinuiranog interesa proizvođača eksplozivnih tvari, Ex-Agencija ušla je u projekt ovlašćivanja za ispitivanje i odobravanje ambalaže za prijevoz opasnih tvari klase 1. Uz velik trud i napor u rujnu 2015. Ex-Agencija dobila je rješenje od Ministarstva gospodarstva kojim je ovlaštena za ispitivanje i odobravanje ambalaže za prijevoz opasnih tvari klase 1 za ambalažu čija neto masa ne prelazi 400 kg. II. KLASAFIKACIJA AMBALAŽE ZA PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Ambalaža za prijevoz opasnih tvari klase 1 razlikuje se prema vrsti ambalaže. Kako bi proizvođači, korisnici ambalaže, prijevoznici i regulatorna tijela prepoznali o kojoj vrsti ambalaže se radi, postoje jedinstvene oznake za označavanje vrste ambalaže. Oznaku za označavanje vrste ambalaže čine: - arapski broj koji označava vrstu ambalaže (npr. kutija, vreća) iza kojeg dolazi - veliko tiskano slovo na latinici kojim se označava vrsta materijala (npr. šperploča, tekstil) iza kojeg dolazi, ali ovisno o potrebi - arapski broj kojim se označava kategorija ambalaže u vrsti kojoj ona pripada. Za kombiniranu ambalažu rabi se samo broj oznake za vanjsku ambalažu, a za složenu ambalažu dva velika tiskana latinična slova u slijedu, i to na drugome mjestu u oznaci. Prvo slovo kod oznake za složenu ambalažu označava materijal unutarnje posude, a drugo slovo materijal vanjske ambalaže. Za vrste ambalaže koriste se sljedeći brojevi: 1 - bačva 2 - rezervirano 3 - kanistar 4 - kutija 5 - vreća 6 - složena ambalaža 7 - rezervirano 0 - metalna ambalaža malog presjeka. Za vrste materijala koriste se sljedeća velika tiskana slova: A - čelik (sve vrste i obrade površine) B - aluminij C - prirodno drvo D - šperploče F - obnovljeno drvo G - ploče od drvenih vlakana H - plastični materijal L - tekstil M - papir, višeslojni N - metal (osim čelika ili aluminija) P - staklo, porculan, lončarija. TABLICA I. PRIMJER OZNAKE ZA VRSTU AMBALAŽE Vrsta Materijal Kategorija Oznaka A - čelik poklopac koji se ne može skidati 1A1 poklopac koji se može skidati 1A2 B - aluminij poklopac koji se ne može skidati 1B1 poklopac koji se može skidati 1B2 D - šperploče 1D 1 - G - vlakna 1G bačve H - plastika poklopac koji se ne može skidati 1H1 poklopac koji se može skidati 1H2 N - metal poklopac koji se ne može skidati 1N1 (osim čelika poklopac koji se može skidati 1N2 ili aluminija) 2. - C - drvo s čepom 2C1 bačve poklopac koji se može skidati 2C2 A - čelik poklopac koji se ne može skidati 3A1 3 - kanistri poklopac koji se može skidati 3A2 B - aluminij poklopac koji se ne može skidati 3B1 poklopac koji se može skidati 3B2 Bez obzira na to o kojoj se vrsti ambalaže za prijevoz opasnih tvari klase 1 radi, ona mora biti konstruirana i napravljena na način da: - štiti eksplozivne tvari i predmete, sprječava njihovo istjecanje i da nije uzrok povećane
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a3 a8) opasnosti od nehotičnog paljenja ili pokretanja u uobičajenim uvjetima prijevoza, uključujući predvidive promjene temperature, vlažnosti i tlaka - cjelokupnim pakiranjem može se sigurno rukovati u uobičajenim uvjetima prijevoza - pakiranja mogu podnijeti svako opterećenje pri predvidivom slaganju jednog na drugo za vrijeme prijevoza tako da se ne povećava opasnost od eksplozija i da funkcija ambalaže nije ugrožena, da nisu deformirana na bilo koji način ili u tolikoj mjeri da bi se smanjila njihova čvrstoća ili da su nestabilna u slaganju jednog na drugo. III. ISPITIVANJE I ODOBRAVANJE AMBALAŽE Postupak certifikacije ambalaže za prijevoz opasnih tvari klase 1 počinje kad proizvođač podnese zahtjev ovlaštenom tijelu. UN br. Ime i opis Klasa Klasifikacijska oznaka TABLICA II. POPIS OPASNIH TVARI (TABLICA A) Pakirna skupina Listice opasnosti Posebne odredbe Nakon narudžbe i dostavljanja tehničke dokumentacije i uzoraka, certifikator ocjenjuje dostavljenu tehničku dokumentaciju. Ako je ona zadovoljavajuća, odnosno ako sadržava sve potrebne podatke (naziv i adresu proizvođača ambalaže, naziv i adresu proizvođača materijala, tehničke karakteristike ambalaže i materijala, tehničke crteže, način izrade i pakiranja te UN broj i klasifikacijsku oznaku), priprema se plan ispitivanja. Prije definiranja plana ispitivanja potrebno je provjeriti UN broj i klasifikacijsku oznaku koju je naveo proizvođač kako bi se utvrdilo koja vrsta ambalaže odgovara za navedenu eksplozivnu tvar ili predmet. To se provjerava upotrebom tablice A (Tablica II.) (Popis opasnih tvari) ADR-a, poglavlje 3.2. gdje je za svaku tvar ili predmet navedena uputa za pakiranje. U istoj tablici navedene su i posebne odredbe za pakiranje koje se odnose na određene UN brojeve. Ograničene i izuzete količine 3.1.2 2.2 2.2 2.1.1.3 5.2.2 3.3 3.4 3.5.1.2 Upute za pakiranje 4.1.4 Ambalaža (pakiranja) Posebne odredbe o pakiranju 4.1.4 Odredbe o mješovitom pakiranju 4.1.10 Prenosive cisterne i kontejneri za rasuti teret (1) (2) (3a) (3b) (4) (5) (6) (7a) (7b) (8) (9a) (9b) (10) (11) 0160 BARUT, PP50 MP20 1 1.1C 1 0 E0 P114(b) malodimni PP52 MP24 0161 BARUT, PP50 MP20 1 1.3C 1 0 E0 P114(b) malodimni PP52 MP24 Upute 4.2.5.2 7.3.2 Posebni propisi 4.2.5.3 Upute za pakiranje, za prijevoz opasnih tvari klase 1, koje se odnose na ambalažu koja nije IBC te velike ambalaže, označene su slovom i brojem, gdje se početno slovo "P" odnosi na ambalažu koja je specifična za "RID" i "ADR". Ako nije navedena oznaka koja počinje slovima "P", opasna tvar ne smije se prevoziti u pakiranjima. Posebne odredbe za pakiranje označene su slovima "PP", iza čega slijedi broj. Nakon pregleda tablice A i utvrđenih oznaka za upute za pakiranje te oznaka za posebne odredbe o pakiranju (ako postoje), potrebno je u poglavlju 4. (Odredbe za ambalažu i cisterne) ADR-a prema oznaci upute za pakiranje provjeriti odgovara li vrsta ambalaže za navedenu eksplozivnu tvar ili predmet. TABLICA III. UPUTE ZA PAKIRANJE (P131) P131 UPUTA ZA PAKIRANJE P131 Odobrena je sljedeća ambalaža, pod uvjetom da su ispunjene opće odredbe za pakiranje u 4.1.1., 4.1.3. i posebne odredbe za pakiranje u 4.1.5. Vanjska ambalaža Unutarnja ambalaža Vreće papir plastika Posude karton metal plastika drvo Koluti Ambalaža za razdvajanje nije potrebna Kutije čelik (4A) aluminij (4B) drugi metal (4N) prirodno drvo, obično (4C1) prirodno drvo, nepropusne stijenke (4C2) šperploče (4D) obnovljeno drvo (4F) karton (4G) plastika, kruta (4H2) Bačve čelik (1A1, 1A2) aluminij (1B1, 1B2) drugi metali (1N1, 1N2) šperploče (1D) vlakna (1G) plastika (1H1, 1H2) Posebna odredba za pakiranje: PP68 Za UN brojeve 0029, 0267 i 0455 vreće i koluti ne smiju se koristiti kao unutarnja ambalaža. U uputama za pakiranje, osim vanjske ambalaže, navedena je i unutarnja te ambalaža za razdvajanje. Unutarnja ambalaža sprječava da se eksplozivne tvari ili predmeti olabave u vanjskoj ambalaži u uobičajenim uvjetima rukovanja i prijevoza. Također, sprječava čavle, kopče i ostale naprave za pričvršćivanje metala
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a4 a8) bez zaštitnog omotača da prodru u unutrašnjost vanjske ambalaže te tako štite eksplozivne tvari ili predmete od dodira s metalom. Unutarnja ambalaža mogu biti vreće, posude, podlošci, listovi ili koluti i dr. Ambalaža za razdvajanje smještena je između unutarnjih ambalaža ili predmeta te vanjske ambalaže. Ambalaža za razdvajanje mogu biti posude, bačve, pregrade ili vreće i dr. Koja je unutarnja ambalaža ili ambalaža za razdvajanje potrebna te jesu li uopće potrebne, ponajprije ovisi o broju upute za pakiranje. Osim broja upute za pakiranje, i oznaka za posebne odredbe za pakiranje za neke UN brojeve definira određene uvjete. Tako tu može biti navedeno da za neki UN broj unutarnja ambalaža ne mogu biti vreće ili koluti ili da za neki UN broj nije potrebna unutarnja ambalaža itd. Uputa za pakiranje s oznakom P101 može se koristiti za bilo koji eksploziv, ali samo pod uvjetom da je ambalažu odobrilo ovlašteno tijelo, i to bez obzira na to je li ambalaža u skladu s rasporedom u uputama za pakiranje koje su navedene u tablici A poglavlja 3.2. Planom ispitivanja definiraju se potrebna ispitivanja s obzirom na vrstu i materijal ambalaže. Same ispitne metode posebno su definirane u europskim ili međunarodnim normama te UN-ovu dokumentu Recommendations on the Transport of Dangerous Goods, Manual of Tests and Criteria. Ispitivanje se obavlja na ambalaži koja je pripremljena kao za prijevoz, odnosno, ako imamo kombiniranu ambalažu za certificiranje, onda i unutarnja ambalaža mora biti uključena u ispitivanje. Tijekom ispitivanja unutarnje ili jednostruke posude ili ambalaže koje nisu vreće, one ne smiju biti ispunjene manje od 98% svoje najveće zapremnine za tekućine ili 95% za krute tvari. Tvari ili predmeti koji se prevoze u ambalaži zamijenjeni su drugim tvarima ili predmetima, osim ako rezultati ispitivanja time više ne vrijede. Za krute tvari, kad se koristi druga tvar, trebala bi imati ista fizikalna svojstva (masa, veličina zrna itd.) kao i tvar koja će se prevoziti u ambalaži. Prije samog ispitivanja ambalaža se kondicionira na reguliranoj temperaturi i relativnoj vlažnosti najmanje 24 h na jedan od tri moguća načina: - 23 ± 2 C i 50 ± 2% r.h. (najčešći način) ili - 20 ± 2 C i 65 ± 2% r.h. ili - 27 ± 2 C i 65 ± 2% r.h. Za ispitivanje ambalaže od papira ili ploča od drvenih vlakana priprema u uvjetima okolnog zraka smatra se jednakovrijednom prethodno nabrojenim uvjetima. U daljnjem tekstu dan je opis ispitivanja i način dobivanja odobrenja/certifikata na primjeru kutija napravljenih od ploča od drvenih vlakana (oznaka ambalaže 4G) koje se rabe za prijevoz eksplozivnih tvari. A. Zahtjev za kutije od ploča od drvenih vlakana (4G) Kod kutija napravljene od ploča od drvenih vlakana (4G) upotrebljavaju se valovite ploče od drvenih vlakana koje moraju biti čvrste, kvalitetne, pune ili s dvostrukim licem (jednostruke ili višeslojne) te su prikladne zapremnini kutije i njezinoj namjeni. Navedene ploče upotrebljavaju se jer imaju sposobnost savijanja, ali moraju biti prorezane kako bi se omogućilo sastavljanje bez pukotina, loma ili nepotrebnog savijanja. Kutije mogu imati drveni okvir na krajevima ili cijele biti od drva ili drugog prikladnog materijala. Spojevi kutije moraju biti oblijepljeni trakom, preklopljeni i zalijepljeni ili preklopljeni i pričvršćeni metalnim spojnicama. Ispitivanja koja se rade kod ambalaže napravljene od ploča od drvenih vlakana su: - ispitivanje otpornosti vanjske površine na vodu (Cobbov test) - ispitivanje slaganja na hrpu te - ispitivanje slobodnim padom. B. Ispitivanje otpornosti vanjske površine na vodu Otpornost vanjske površine na vodu mora biti takva da povećanje mase tijekom ispitivanja, u trajanju od 30 minuta, (metoda po Cobbu za utvrđivanje upijanja vode) nije iznad 155 g/m 2. Pod upijanjem (upojnost) smatra se masa vode koju papir ili karton površine 1 m 2 apsorbira u određenom periodu pod određenim uvjetima. Ispitivanje se provodi prema normi EN ISO 535:2014. Ispitni uzorak izreže se u obliku kruga čiji je promjer veći od promjera cilindara (112,8 ± 0,2 mm) minimalno 10 mm od ruba. Prije stavljanja ispitnog uzorka u uređaj za ispitivanje upojnosti vode potrebno ga je izvagati. Ispitni uzorak stavlja se na uređaj s površinom koja se ispituje prema gore. Nakon toga postavlja se metalni cilindar na uzorak te se pritegne s pomoću pločice i vijaka dovoljno čvrsto kako ne bi došlo da propuštanja vode između cilindra i uzorka. Ako se ne može spriječiti propuštanje vode, postavlja se gumeni prsten između cilindra i uzorka. U staklenoj epruveti izmjeri se 100 ± 5 ml te se poslije ulije u cilindar na površinu uzorka, nakon čega se mjeri 30 min. Vrijeme ispitivanja od 30 minuta definirano je samo za ambalažu napravljenu od ploča od drvenih vlakana, dok je za druge vrste ambalaže definirano drugo vrijeme. Otprilike 15 s prije kraja ispitivanja višak se vode izbaci te se uzorak makne iz uređaja i odloži na suhi upijajući papir s ispitivanom površinom prema gore. Kad je ispitivanje završilo, uzorak se prekrije drugim suhim upijajućim papirom i preko njega se prijeđe dva puta metalnim valjkom (jednom naprijed i jednom natrag) kako bi se uklonio
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a5 a8) višak vode. Nakon uklanjanja viška vode uzorak je potrebno ponovno izvagati. prijevoza, ali ni bilo kakve deformacije koje bi mogle smanjiti njegovu čvrstoću ili prouzročiti nestabilnost pakiranja složenih na hrpu. D. Ispitivanje slobodnim padom Slika 1. Uređaj za ispitivanje upojnosti vode Ispitni uzorci nisu zadovoljili ispitivanje ako je voda prošla kroz uzorak, ako je došla u kontakt s uzorkom izvan ispitivane površine te ako se voda vidi na ispitivanoj površini i nakon što se uklanjala upijajućim papirom (vidljiva sjajna površina uzorka). Upijanje (upojnost) vode izražava se u gramima po četvornom metru prema jednadžbi: gdje je: A = (m 2 m 1 ) F m1 masa suhog uzorka (g) m2 masa vlažnog uzorka nakon ispitivanja (g) F iznosi 10000/površina ispitivanja (kod standardnog uređaja je 100 cm 2 ) u m -2. Kako bi smanjili mogućnost upijanja vode, neki proizvođači s vanjske strane ambalaže stavljaju različite plastične folije. One sprječavaju upijanje vode te onemogućuju raspadanje kutije i prosipanje eksplozivnih tvari ili predmeta. Ispitivanje slobodnim padom određuje se na temelju pakirne skupine, odnosno pakirna skupina uvjetuje visinu s koje će se ambalaža otpustiti. Udarna površina mora biti horizontalna, ravna, neelastična te dovoljno kruta da se pri ispitivanju ne deformira. Eksplozivne tvari i predmeti su specifični jer se ne dijele na pakirne skupine, nego svi pripadaju pakirnoj skupini II. Zato se ambalaža napravljena od ploča od drvenih vlakana ispušta s visine od 1,2 m jer je to jedan od uvjeta za pakirnu skupinu II. Ispitivanje se provodi prema normi EN 22248:1992. Za ispitivanje je potrebno pet ispitnih uzorka, po jedan za svaki pad. Prvi pad mora biti ravno na dno, drugi ravno na gornji dio, treći pad ravno na dužu stranicu, četvrti ravno na kraću stranicu te peti pad na kut. Ispitni uzorak zadovoljio je ispitivanje ako je ambalaža ostala cijela, odnosno ako nema nikakvih prijeloma koji bi prouzročili prosipanje rastresitih eksplozivnih tvari ili predmeta iz vanjske ambalaže. Nakon završetka ocjene ispitnog izvještaja i ocjene dokumentacije, izdaje se certifikacijsko izvješće koje daje presjek dokumentacije i ispitnog izvještaja. Ako su rezultati ispitivanja i ocjene sukladnosti za ambalažu za opasne tvari klase 1 zadovoljavajući te je prihvaćen program osiguranja kvalitete za serijsku proizvodnju, izdaje se odobrenje/certifikat. C. Ispitivanje slaganja na hrpu Sve vrste ambalaže, osim vreća i složenih ambalaža koje nije moguće slagati na hrpu, a tu se ubrajaju staklo, porculan ili lončarija, moraju biti podvrgnute ispitivanju slaganja na hrpu. Ispitivanje se provodi prema normi EN ISO 2234:2002. Za ispitivanje su potrebna tri ispitna uzorka. Ispitni uzorak je podvrgnut sili koja se primjenjuje na gornju površinu ispitnog uzorka, jednaka je ukupnoj težini istih pakiranja koja se za vrijeme prijevoza mogu staviti na hrpu. Najmanja visina hrpe je 3 m, uključujući ispitni uzorak. Ispitivanje traje 24 h. Ispitni uzorak zadovoljio je ispitivanje ako nijedan nije propustio eksplozivnu tvar ili predmet. Također, nijedan ispitni uzorak ne smije pokazati nikakve tragove habanja koji bi mogli nepovoljno utjecati na sigurnost Slika 2. Izgled odobrenja/certifikata
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a6 a8) Izdavanjem odobrenja/certifikata ovlašteno tijelo također definira oznaku koju proizvođač stavlja na ambalažu. Oznakom ambalaže definirano je koja je vrsta ambalaže te koja je njezina najveća dopuštena bruto masa. Dobivena oznaka ne mora biti potvrda da se ambalaža može upotrijebiti za bilo koju tvar ili predmet, stoga je ključno da su zadovoljeni i svi posebni uvjeti koji su navedeni za svaku tvar ili predmet u tablici A poglavlja 3.2. ADR-a. Kako izgleda oznaka za ambalažu za navedeni primjer, prikazano je na slici 3. Slika 3. Oznaka ambalaže Odobrenje/certifikat izdaje se na rok valjanosti od tri godine. Nakon toga potrebno je ponovno ispitati ambalažu te se izdaje novo odobrenje/certifikat. Ispitivanja se ponavljaju i nakon svake promjene koja se odnosi na konstrukciju, materijal te način izrade ambalaže. Bitno je napomenuti da se dobiveni certifikat, a samim time i oznaka ambalaže, odnose na međunarodni prijevoz cestom te se ne mora odnositi, odnosno prihvatiti i za druge vrste prijevoza jer su one određene drugim propisima te svaka vrsta prijevoza može zahtijevati i neka dodatna ispitivanja. IV. USTROJ SUSTAVA OSIGURANJA KVALITETE KOD PROIZVODNJE AMBALAŽE ZA PRIJEVOZ OPASNIH TVARI Proizvodnja ambalaže za prijevoz opasnih tvari zahtijeva dobro poznavanje cjelokupne problematike. Kako bi se proizvođačima ambalaže pomoglo da lakše ustroje proizvodnju i osiguranje kvalitete proizvoda, izrađen je i poseban međunarodni standard ISO 16106. Norma daje smjernice kako ustrojiti sustav osiguranja kvalitete za proces serijske proizvodnje ili rekondicioniranja ambalaže za prijevoz opasnih tvari koja je tipski certificirana. Smjernice se snažno naslanjaju na zahtjeve norme ISO 9001 te prema potrebi uključuju dodatne zahtjeve u pogledu sustava osiguranja kvalitete. Naglasak je stavljen na potrebne radnje nadzora tijekom proizvodnje u obliku ulazne kontrole, međufazne kontrole, nadzora pojedinih proizvodnih procesa te završnih ispitivanja gotove ambalaže. Sve navedene aktivnosti nužne su kako bi se osiguralo da gotovi proizvodi budu u skladu s izdanim certifikatom za tu ambalažu, a time i da svaka ambalaža pruži traženu razinu sigurnosti pri prijevozu opasnih tvari. Budući da je norma ISO 16106 izašla 2006., ona se poziva, ali i prati točke norme ISO 9001:2000 te sadržava u pojedinim točkama dodatne zahtjeve za sustav kvalitete za proizvodnju ambalaže za prijevoz opasnih tvari. Isto vrijedi i za povezanost s točkama i zahtjevima ISO 9001:2008 s obzirom na to da nije bilo velikih promjena u izdanju norme ISO 9001:2008 u odnosu na prethodno izdanje iz 2000. godine. Kako je ISO 9001:2015 ipak donio znatnije promjene u strukturi, implementacija sustava upravljanja prema ISO 16106 i ISO 9001 malo je zahtjevnija, ali primjenom korelacijske tablice zahtjeva za izdanja iz 2015. i 2008. i tom problemu može se jednostavno doskočiti. Osim tog "općeg" dijela zahtjeva za sustav upravljanja kvalitetom, norma ISO 16106 sadržava i normativne priloge A, B, i C. Prilozi A i B daju detaljne informacije o bitnim tehničkim parametrima i njihovim specifičnostima za razne vrste ambalaže, potrebnim za ispitivanja koja provode ispitni laboratoriji i ovlaštena tijela. Prilog C sadržava dodatne zahtjeve i preporuke za sve potrebne kontrole, nadzorne aktivnosti, mjerenja i ispitivanja za različite vrste ambalaža. Informativni prilog D daje preporuke za frekvenciju uzorkovanja za potrebe mjerenja u međufaznoj kontroli, kao i ispitivanja gotovih proizvoda. U "općem" normativnom dijelu u poglavlju 4. Sustav upravljanja kvalitetom jedini dodatni zahtjev je da se dokumentacija specificirana u tč. 4.2.4. ISO 9001 treba čuvati tijekom pretpostavljenog vijeka trajanja ambalaže, IBC-a i velikih ambalaža ili pet godina, ovisno što je dulje. U poglavljima 5. Odgovornost uprave i 6. Upravljanje resursima nema dodatnih zahtjeva, osim onih koji već dolaze iz ISO 9001. U poglavlju 7. Realizacija proizvoda dodani su određeni dodatni zahtjevi. Tako je, naprimjer, u tč. 7.3. Dizajn i razvoj dodano da je za proces validacije projektiranja, koji je naveden u tč. 7.3.6. ISO 9001, potrebno pozvati se na službenu ocjenu valjanosti konstrukcije (postupak ispitivanja i odobrenja tipa) koja je završena dodjelom UN oznake, kako je propisano u 6.1.3., 6.5.2. i 6.6.3. u krovnom dokumentu UN Recommendations on the Transport of Dangerous Goods Model Regulations, a time i u međunarodnim dokumentima i sporazumima koji reguliraju transport opasnih tvari različitim vrstama prijevoza (ADR, RID, ADN, IMDG, ICAO/IATA). U poglavlju 7.4. Nabava definirano je da kupljeni proizvodi od dobavljača trebaju biti u skladu sa zahtjevima kupca (proizvođača) i specifikacijom odobrenog tipa. Potvrđivanje sukladnosti prema potvrdi o sukladnosti, u skladu s ISO/IEC 17050-2 ili bilo kojom drugom dokumentacijom koja pruža istu razinu povjerenja ili, ako nisu dostavljene pri isporuci, ispitivanjima koja se trebaju temeljiti na kriterijima
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a7 a8) navedenim u prilogu C, točka C.1. Usklađenost komponenata sa specifikacijom odobrenog tipa treba biti potvrđena u skladu s podacima navedenim u prilozima A i B. U poglavlju 7.5.1. Proizvodnja i pružanje usluga ima nekoliko dodatnih zahtjeva na već postojeće prema normi ISO 9001. Tako se kod procesa kontrole proizvodnje zahtijeva da se nakon bilo kakve promjene u parametrima procesa proizvodnje treba provesti vizualni pregled kako bi se osiguralo da promjene nemaju negativan učinak ili mijenjaju određene karakteristike odobrenog tipa. Ako promjene u parametrima nekog procesa u proizvodnji utječu na promjenu karakteristika odobrenog tipa, potrebno je ponovno provesti postupak ispitivanja i odobravanja tipa u skladu sa 6.1.5., 6.5.4. i 6.6.5. UN Recommendations on the Transport of Dangerous Goods Model Regulations. Kada se govori o validaciji procesa općenito, oni trebaju biti validirani s pomoću kontrolnih parametara navedenih u prilogu C, točka C.2. Postupak ispitivanja i odobravanja tipa također je potreban kao način validacija kompletnog procesa proizvodnje, opreme i alata, osoblja i postupaka rada. I na kraju, u posljednjem poglavlju 8. Nadzor i mjerenje nadzor proizvodnje trebao bi se temeljiti na vizualnom računalnom automatiziranom nadzoru proizvodnog procesa kako bi se pravovremeno identificirala potreba za podešavanje funkcije strojeva i instalacija. Prilikom prve proizvodnje potrebno je provjeriti sukladnost prvih uzoraka sa specifikacijama odobrenog tipa kako je opisano u prilozima A i B. Ako je primjenjivo, treba provjeriti sukladnost dimenzija, masa, kvalitete otvora i kvalitete šavova/spojeva. Nadzor i mjerenja proizvedene ambalaže, IBC-a i velikih ambalaža trebaju sadržavati (kao minimum) stavke i elemente navedene u prilogu C, točka C.3. Sukladnost s odobrenim razinama svojstava ambalaže, IBC-a i velikih ambalaža trebalo bi periodično provjeravati u skladu s planovima ili postupcima ispitivanja (uključujući frekvencije uzorkovanja i granice prihvaćanja) kako bi se potvrdila trajna sposobnost procesa proizvodnje da zadovolji svoju namjeravanu svrhu. U prilogu D dani su primjeri tipičnih frekvencija uzorkovanja za provjere sukladnosti. Svi relevantni uvjeti ispitivanja trebaju biti jasno navedeni. Za izvođenje ispitivanja svojstava navedenih u točkama C.4 i C.5 potrebno je ispuniti zahtjeve za ispitivanje svojstava tog odobrenog tipa ambalaže. U svrhu nadzora proizvodnje uvjeti ispitivanja mogu se razlikovati od zahtjeva za ispitivanje tipa konstrukcije kod odobravanja ambalaže i mogu se ograničiti u usporedbi s prethodnim ispitnim rezultatima. Nadzor i mjerenje proizvoda također se mogu koristiti za dokazivanje sukladnosti sa 6.1.5.1.3., 6.5.1.6.7. i 6.6.5.1.3. UN Recommendations on the Transport of Dangerous Goods Model Regulations. U tu svrhu ispitivanje svojstava nasumice može se provoditi na proizvodnim uzorcima u intervalima dogovorenim s ovlaštenim tijelom. Ovime su navedeni svi zahtjevi koje norma ISO 16106 donosi kao dodatak na normu ISO 9001. Norma je vrlo dobro razrađena te je vrlo dobar alat za uspostavu proizvodnog procesa, nadzora i ispitivanja gotovih proizvoda. V. ZAKLJUČAK Proizvodnju, prijevoz i uporabu opasnih tvari klase 1 u današnje vrijeme nemoguće je izbjeći. Zato se pri rukovanju opasnim tvarima nastoji smanjiti ili izbjeći opasnost za život ili zdravlje ljudi koji su u kontaktu s opasnim tvarima, ali i za druge osobe i okolinu. Opasne tvari od mjesta proizvodnje do mjesta uporabe moraju biti odgovarajuće pripremljene za prijevoz radi zaštite ljudskih života i okoline. Zato je vrlo važno da se pakiraju u odgovarajuću ambalažu koja je tipski certificirana i označena. Uporabom odgovarajuće ambalaže za opasnu tvar smanjit će se razina opasnost, ali ona se ne može potpuno izbjeći. Velika je odgovornost na svima koji rukuju opasnim tvarima, oni moraju biti educirani i osposobljeni za prijevoz opasnih tvari. Također, sudionici moraju biti svjesni opasnosti od nesreća koje se mogu dogoditi u slučaju nestručnog rukovanja. One mogu imati ozbiljne posljedice na njihovo zdravlje, ali i zdravlje drugih sudionika te na okolinu. LITERATURA [1] UN Recommendations on the Transport of Dangerous Goods Model Regulations [2] Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road ADR) [3] Dangerous Goods by Rail RID [4] European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by inland Waterways ADN [5] International Maritime Dangerous Goods Code IMDG [6] Međunarodni standardi i preporučena praksa (International Standards and Recommended Practices) Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (International Civil Aviation Organisation ICAO): Dodatak 18 Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu Siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Annex 18 to the Convention on International Civil Aviation The Safe Transport of Dangerous Goods by Air) [7] ICAO Doc. 9284 AN/905 Tehničke instrukcije za siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Technical Instructions for the Safe Transport of Dangerous Goods by Air) [8] IATA Dangerous Goods Regulations [9] Recommendations on the Transport of Dangerous Goods, Manual of Tests and Criteria [10] Međunarodna norma ISO 16106:2006, Ambalaža - Transportni paketi za opasne tvari - Ambalaža za opasne tvari, ambalažne ambalaže (IBC) i velika pakovanja - Smjernice za primjenu norme ISO 9001 [11] Međunarodna norma ISO 9001:2008, Sustavi upravljanja kvalitetom Zahtjevi
M. Ružić, T. Bungić: Odobravanje ambalaže za opasne tvari klase 1 sukladno ADR-u IV. (a8 a8) [12] Međunarodna norma ISO 9001:2000, Sustavi upravljanja kvalitetom Zahtjevi [13] Norma EN ISO 2234:2002, Cjelovite, ispunjene transportne pakovine i jedinični tereti Statičko ispitivanje slaganjem [14] Norma EN 22248:1992, Cjelovite, ispunjene transportne pakovine Ispitivanjem udarom pri slobodnom padu [15] Norma EN ISO 535:2014, Papir i karton Određivanje upojnosti vode (sposobnosti upijanja vode) Metoda po Cobbu [16] T. Kovačić: Prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu, 2014.